Kant-Kritika Cistoga Uma

NAKLADNI ZAVOD MATICE HRVATSKE

UREDNIK

BRANIMIR DONAT

REDAKCIJA I POGOVOR

VLADIMIR FILIPOVIC

NASLOV OR!GINALA

Immanuel Kant Kritik der reinen Vernunft

(u redakciji dr Karla Kehrbacha)

Tekst prvoga izdanja iz godine 1781. s dodatkom svih nadopuna drugoga izdauja iz godine 1787.

Tisak: SOUR oVJESNIK

[Baco de Verulamio.'

Ins t aura t i o m a g n a. P rae fa t i o.

De nobis ipsls sllemus: De re autem, quae agitur, petimus: ut homines eam non Oplnionem, sed Opus esse cogitent; ac pro certo habeant, non Sectae nos alicuius, aut Placiti, sed utilltatis et amplitudlnis humanae fundaments mollrl. Deinde ut suls conunodis aequi - in communae consulant et ipsi in partem veniant. Praeterea ut bene sperent neque lnstaurationem nostram ut quiddam infinitum et ultra mortale fingant, et animo conclpiant; quum revera sit lnfiniti erroris finis et terminus legitimus.]

Prijevod:

Bakon Verulamski.

Velika o b nov a. Pre d go v or.

0 sebi samome utim, no ~to se tiCe stvari o kojoj se radi, tra.Zim neka Ijudi smatraju da ona nije samo mnijenje nego djelo i neka budu uvjereni da se ovdje ne polaiu temelji za kakvu sektu iii ideju, nego za ljudsku korist t uzdizanje. Nadalje, neka se na pravedan naCin brinu za svoje probitke i neka m1 se prldruZe. Osim toga neka gaje dobru nadu i neka mojo Obnovu ne zam.iSijaju i ne shvaCaju kao neSto beskrajno i nad~ovjeCno, jer je ona doiSta kraj 1 zakonitl zavrSetak neizmjeme zablude.

1 Ovaj je moto dodatak 2. izdanja, no nije cjelovit. (Baconov citat).

Milostivi gospodine!

Njegovoj ekscelenciji kr. drZavnome ministru

BARUNU PL. ZEDLITZU

Od svoje strane unapredivati razvitak. znanosti, znaCi rad.iti u interesu VaSe ekscelencije; jer taj je interes povezan s njima ne samo zbog uzviSena poloZaja zaStitnika, nego uslijed mnogo usrdnijeg odnosa1 ljubitelja i pro--svijeCena poznavaoca. Zato se i slu..Zim jedinim sredstvom, koje je donekle u mojoj moCi, da posvjedoCim svoju zahvalnost za milostivo povjerenje, kojim me poCaSCuje VaSa ekscelencija, kao da bib ja mogao2 Sto pridonijeti tome cilju.

Koga spekulativni Zivot zabavlja, tome je, uz umjerene Zelje, odobravanje prosvijeCena, valjana suca ja'ka pobuda za nastojanja kojih je korist velika, premda daleka, a stoga obiCne oCi potpuno pogreSno misle o njoj.l

Kao Takvome i milostivoj pozornosti Njegovoj posveCujem sada ovaj spis, a Njegovoj za.Stiti d sve ostale stvari svoje knji:levne misije, pa sam s najdub-ljim poStovanjem4.

KOnigsberg, dne 29. ozujka 1781.

1 RijeC Odnosa umetak po Erdmannu. 2 2. izdanje: mogu.

ponizni i najposlu.Sn.iji sluga VaSe ekscelencije

Immanuel Kant.

l U 2. izdanju nedostaje odsjek: Koga spekulativni iivot - misle o njoj. 4 Zavr.Sne rijeCi posvete glase u 2. izdanju: lstoj milostivoj pa:lnji kojom je

VaSa ekscelencija poCastila prvo izdanje ovoga djela posveCujem sada i ovo drugo, a time ujedno i sve ostale stvari svoje literarne misije, pa ostajem itd. - KOnigs-berg, dne 23. travnja 1787.

------------------------------------------------~,1

Djelo je tiskano dvostrukim tipom slova. Prvo izdanje (1781) tiskano obi-Cnim slovima, a dopune drugog izdaM nja (1787) tlskane su polumasnhn slo-vima. Imade i izuzetaka ali uz napo-mene.

PREDGOVOR PRVOME IZDANJU1

Ljudski urn ima osobitu sudbinu u jednoj vrsti svojih spoznaja, gdje ga uznemiruju pitanja koja on ne maZe odbiti, jer su mu zadana samom pri-rodom uma, no on ipak ne maZe na njih odgovoriti. jer nadil.aze svaku maC ljudskog uma.

U ovu nepriliku dolazi on bez svoje krivice. On poCinje s naCe1ima, kojih je primjena u toku iskustva neizbjeZna i ovim iskustvom ujedno dovoljno po-tvrdena. S njima se on (kao Sto to i njegova priroda dovodi sa sobom) d.iZe sve viSe, do udaljenijih uvjeta. A1i kako on opaia da na taj naCin njegov po-sao svagda mora ostati nedovr.Sen, jer pitanja nikada ne prestaju, to urn vidi da je prinuden da se utekne naCelirna koja prekoraCuju svaku rnoguCu isku-stvenu primjenu, a priCinjaju se .ipak tako nesumnjivima, da se .i obiCni ljud-ski urn slaZe s njima. No time se baca u tamu i proturjeCja, po kojima doduSe mo.Ze zakljuCiti da negdje moraju u osnovi leZati skrivene zablude, ali ih ne moZe otkriti, jer naCela kojima se sluZi ne priznaju viSe probni kamen isku-stva, s obzirom na to da prelaze granice svega iskustva. PopriSte ovih besko-naCnih prepirki zove se metafizika.

Bilo je vrijeme kad su je nazivali kraljicom svih znanosti, pa ako se volja uzme za djelo, onda je ona zbog izvanredne va.Znosti svoga predmeta svakako zavrijedila to poCasno ime. Sada se, zahvaljujuCi modnom toku vremena, pre-rna njoj pokazuje svaki prezir, pa se matrona zapostavljena i napuStena tuZi poput Hekube: Modo maxima rerum, tot generis natisque potens - nunc tra-hor exul, inops2 (Ovid. Metam.).

Isprva je njezino gospodstvo pod upravom dogmatii5ara bilo despotsko. No kako je zakonodavstvo imalo na sebi jo.S trag staroga barbarstva, to se zbog unutraSnjih ratova malo pomalo izrodila u anarhiju, a skeptici, neka' vrsta nomada koji zaziru od svakoga stalnog obradivanja tla, potkapali su od vremena do vremena gradansko jedinstvo. Ali ovih bilo je sreCom samo malo, pa nisu mogl.i sprijeCiti da ga oni prvi ne pokuSavaju uvijek iznova iz-graditi, ako i ne po uzajamno jednoglasnoj osnovi. U novija se vremena jed-nom doduSe Cinilo, kao da bi se svim ovim prepirkama pomoCu neke fizio-logije ljudskoga Tazuma (od glasovitoga Lockea) imao napraviti kraj i pot-puno rJjeSiti opravdanost onih zahtjeva. Medutim, pokazalo se da je ova to-boZnja kraljica, premda se njezino rodenje izvelo iz plepsa obiCnog iskustva,

1 Kant je ovaj predgovor u 2. izdanju od god. 1787. izostavio. 2 JoS nedavno najmoCnija od svih i vladarica pomoCu tolikih zetova i djece -

sada me bacaju iz moje domovme i bespomoCnu odvode. Prev.: Prevedeno po slo-bodnom Valentinerovom prijevodu.

I

I

I I';

[:

8 Predgovor prvome izdanju

zbog Cega je njena preuzetnost s pravom morala postati sumnjiva, ipak joS i dalje ustrajala u svojirn zahtjevima, jer joj se ana genealogija zapravo neis-pravno pridavala. Time je sve opet zapalo u zastarjeli dogmatizam, a ostalo potcjenjivanje, iz kojega su htjei.i izvuCi tu znanost. Sada, paSta su (kako se uvjeravaju) uzalud isku.Sani svi putovi, zavladala je u znanostima prezasi-Cenost i potpuni indiferentizam, majka kaosa i noCi, ali ipak ujedno izvor Hi bar predigra njihova bliskoga preporoda i prosvjetljivanja, paSta su loSe pri-mijenjenom marljivoSCu postale tamne, zbrkane ,j neupotrebljive.

Uzalud je naime htjeti hiniti ravnoduSnost u pogledu takvih istra.Zivanja, kojih predmet ljudskoj prirodi ne mof.e biti ravnoduSan. I ani toboZnji indi~ ferentisti, koliko god se misle promjenom Skolskoga jezika, ukoliko uopCe Sto misle, zakukuljiti, govoreCi popularnim tonom, neizbjeZivo padaju natrag u metafiziCke tvrdnje prema kojima su pokazivali toliko prezira. Ta ravnodu~ Snost, do koje dolazi usred cvjetanja sv.ih znanosti, pogadajuCi upravo onu koje bi se znanja, kad bi ih bilo, Covjek izmedu svih najmanje odrekao, jest medutim ipak fenomen koji zasluZuje pozornost i razmi.Sljanje. Ona oCito nije uCinak lakomislenosti, nego sazrele rasudne mo6i* jednoga stoljeCa :koje se ne da viSe zavaravati prividnim znanjem, pa poziva urn da iznova preuzme najteZi od svih svojih poslova, naime spoznaju samoga sebe, i da postavi su~ di.Ste koje Ce mu osigurati njegove pravedne zahtjeve, ali koje, naprotiv, maZe odbiti sve njegove neosnovane preuzetnosti, ne predrasudama, nego prema njegovim vjeCnim i nepromjenljivim zakonima. To sad nije nijedno drugo sudiSte nego kritika Cistoga uma.

No pod tim ja ne razumijevam kritiku knjiga i sustava, nego kritiku wnske moCi uopCe, s obzirom na sve spoznaje za kojima ana teZi neovisno o svakom iskustvu, dakle odluku o moguCnosti iii nemoguCnosti metafizike uopCe i odredenje kako izvora, taka i njezina opsega i granica, ali sve to prema naCelima.

Ja sam sada udario ovim putem, jedinim koji je preostao, laskajuCi sehi da sam na njemu odstranio sve zablude koje su dosada razdvajale urn u njegovoj primjeni izvan iskustva. Njegova pitanja nisam izbjegavao maZda time da bih se ispriCav;ao nesposohnoSCu ljudskog uma, nego sam lih potpuno specificirao prema naCelima, a paSta sam otkrio toCku nesporazuma uma sa samim sobom, rijeSio sam ih na njihova potpuno zadovoljstvo. Odgovor na ana pitanja nije doduSe ispao onaka kao Sto je to oCekivala dogmatiClci zanesena Zelja za znanjem; jer ona bi se mogla zadovoljiti samo Carolijama, a u njih se ja ne razumijem. No to nije hila ni namjera prirodnog odre-denja naSega uma; a duZnost je filozofije hila da ukine opsjenu, koja je proiziSla iz neispravnoga tumaCenja, koliko god hvaljene .i omiljele obmane propalo pri tome. U tome sam poslu obratio svoju veliku pozornost iscrp-nosti, pa se odvaZujem reCi, da nema ni jedne jedine metafiziCke zadaCe koja ovdje nije rijeSena ili za Cije rjeSenje koje nije harem dan kljuC. Zaista

* Ovda-onda Cuju se tu.Zbe na plitkost naCina miSljenja naSega vremena i na propadanje temeljite znanosti. No ja ne vid.im, da one, kojima je temelj dobra po-lo.Zen, kao Sto je matematika, prirodna znanost itd., i najmanje zasluZuju to pred bacivanje, nego da naprotiv potvrduju stari glas temeljitosti, a u posljednje ga vrijeme Cak i nadmaSuju. Upravo taj isti dub pokazao bi se djelotvoran i u drugim vrstama Spoznavanja, da su se najprije samo pobrinuli za ispravljanje njihovih naCela. Naprotiv su u nedostatku toga ravnoduSnost i sumnja i najposlije stroga kritika dokazi temeljitoga naCina miSljenja. Na.Se je doba pravo doba kritike kojoj se mora podvrCi sve. Religija svojom sveto.SCu i zakonodavstvo svojim veliCanstvom obiCno hoCe da joj izmaknu. Ali onda pobuduju opravdanu sumnju protiv sebe, pa ne mogu zahtijevati iskreno poStivanje koje urn dopu.Sta samo za ono, Sto je moglo izdrZati njegovo slobodno i javno ispitivanje.

Predgovor prvome izdanju 9

Cisti urn i jest takvo potpuno jedinstvo, da hi se njegovo naCelo, kad hi bilo nedostatno samo za jedno jedino od svih tih pitanja, :koja su mu zadana njegovom vlastitom prirodom, ipak moglo samo odbaciti, jer onda ni ied~ nomt": od ostallh takoder ne h1 bio dorastao s potpunom pouzdano.SCu.

GovoreCi to, mislim da na CitaoCevu l.icu opaZam s prezirom pomije.Sanu nevoljkost zhog zahtjeva koji su prividno taka hvalisavi i neCedni. Pa ipak su neuporedivo umjereniji nego zahtjevi svakog autora najobiCnijega pro-grama koji tvrdi da u njemu dokazuje, recimo, jednostavnu prirodu du.Se IIi nu.Znost prvoga poCetka svijeta. Ovaj se, naime, nuda da Ce ljudsku spo-znaju proSiriti preko svih granica moguCeg iskustva, o Cemu ja ponizno priznajem da to posve nadilazi moju maC. Umjesto toga imam posla sa samim umom i njegovim Cistim miSljenjem, a njegovo iscrpno poznavanje ne moram tra.Ziti daleko od sebe, jer urn nalazim u samome sebi. 0 njemu mt vee ohiCna logika daje primjer, da se sve njegove jednostavne djelat-nosti mogu potpuno i sustavno nabrojiti; samo Sto se ovdje nabacuje pt-tanje, koliko se ja nadam da Cu postiCi pomoCu njega, ako mi se oduzme sva grada i pomoC iskastva.

Toliko o potpunosti u postizavanju svake svrhe i iscrpnosti u obuhva-Canju svih svrha zajedno, koje nam ne postavlja samovoljna odluka nego priroda same spoznaje kao materije naSega kritiCkog istraZivanja.

JoS su izvjesnost i jasno6a dvije stvari, koje se tic"u forme tog istra.Zi-vanja, a valja ih smatrati bitnim zahtjevima koji se s pravom mogu pasta-viti autoru, Sto se odva.Zuje na taka sklizak pothvat.

Sto se pak tiC.e izvjesnosti, to sam ja sam sebi izrekao sud, da u ovoj vrsti razmatranja ni na koji naC.in nije dopu.Steno da se misli i da je sve Sto je u njoj samo i sliCno hipotezi, zabranjena roba, koja se ne smije nu-diti ni za najneznatniju cijenu, nego Cim se otkrije mora se zaplijeniti. Nai-rne, svaka spoznaja koja bi trehalo da je a priori pouzdana, nagovijeSta sama da se Zeli smatrati baS nuZnom, a joS viSe to hoCe odredenje svih Cistih spoznaja a priori, koje hi trebalo da hude smjernica, dakle sam pri-mjer svake apodiktiCne (filozofijske) izvjesnosti. Da li sam ja u tome po-gledu izvr.Sio ono Sto obeCavam, prepuSteno je posve sudu CitaoCevu, jer se piscu priliCi samo to da iznese razloge, ali ne da sudi o njihovu djelovanju na njegove suce. No da ne hi Sto na nedu..Zan naCin bilo uzrokom oslabljenja toga djelovanja, neka mu hude dopu.Steno da sam naznaCi ona mjesta koja hi mogla dati povoda za kakvu sumnju, premda se tiCu samo spored.ne svrhe, da bi se u pogledu glavne svrhe za vremena mogao otkloniti utjecaj koji hi u toj toCki samo i najmanja sumnja CitaoCeva mogla imati na nje-gov sud.

Ja ne poznajem nikakvih istraZivanja koja bi za shvaCanje moCi, koju nazivamo razumom, a ujedno za odredivanje pravila i granica njegove pri-mjene, hila va.Znija od onih koja sam napravio u drugome poglavlju trans-cendentalne analitike pod naslovom: dedukcija Cistih razumskih pojmova. To me je istra.Zivanje stajalo i najviSe, ali, nadam se, ne uzalud.noga truda. No to razmatranje, koje je zasnovano pone.Sto duboko, ima dvije strane. Jedna se odnosi na predmete Cistoga razuma i trehalo bi da prika.Ze i uCini Shvatljivom objektivnu vrijednost njegovih pojmova a priori; upravo zato i pripada hitno mojim svrhama. Druga ide za tim da razmotri sam Cisti razum, prema njegovoj moguCnosti i spoznajnim moCima, na kojima se on sam osniva, dakle da ga razmotri u subjektivnome pogledu. I premda je avo ispitivanje u pogledu moje glavne svrhe od velike vaZnosti, to ana u bitnosti ipak ne pripada njoj; jer glavno pitanje ostaje uvijek to, Sto i koliko razum i urn mogu spoznati slobodni ad svakog iskustva, a ne to, kako je moguCa samo mo6 miSljenja. BuduCi da je ova potonja strana, taka reCi, neko tra.Ze-nje uzroka za dani uCinak, imajuCi utoliko na sebi neSto Sto je sliCno hipotezi

I I

10 Predgovor prvome izdanju

(premda stvar zapravo drukCije stoji, kako Cu to pokazati jednom drugom prJgodom, zato se Cini kao da je ovdje sluCaj, da ja sebi dopuStam da mislim i da prema tome i Citaocu mora biti slobodno da drukCije misli. U pogledu ovoga moram Citaoca predusresti, da objektivna dedukcija, do koje mi je ovdje naroCito stalo, dobije svoju cijelu jakost, aka subjektivna kod njega nije proizvela potpuno uvjerenje koje ja oCekujem. Zato maZe biti dovoljno vee samo ono, Sto je reCeno na stranicama 69 i 70.*

Sto se najposlije tiCe jasno6e, to Citalac ima pravo da najprije zahtijeva diskurzivnu (logiCku) jasno6u, pomoCu pojmova, ali potom i intuitivnu (estetiCnu) jasno6u, pomoCu zorova, tj. primjera iii drugih objaSnjenja in concreto. Za prvu sam se dovoljno pobrinuo. To se ticalo bitnosti moje nakane, ali to je bio i sluCajni uzrok, Sto nisam mogao zadovoljiti drugome premda ne taka strogome, ali ipak opravdanom zahtjevu. Ja sam gotovo neprelddno u toku svojega posla bio neodluCan kako bih postupao u tome. Primjeri i objaSnjenja Cinili su mi se uvijek potrebni, pa su mi u prvome nacrtu zaista obilno i pritjecali na svojim mjestima. No ja sam uskoro uvidio veliCinu svoje zadaCe i mnoStvo predmeta, s kojima bib imao posla. A kako sam opazio da Ce veC ovi posve sami u suhoparnu, jednostavno sko-lastiCkom izlaganju popriliCno rastegnuti djelo, Cinilo mi se nezgodnim da ga joS viSe preplavim primjerima i objaSnjenjima potrebnim samo radi popularne namjene, pogotovu zato Sto se ovaj rad nikako ne bi mogao udesiti za popularnu primjenu. Pravim poznavaocima znanosti nije toliko ni potrebno to olakSanje, premda je doduSe svagda ugodno, ali ovdje bi moglo povuCi za sobom Cak neSto protivno svrsi. Opat Terrasson kaZe doduSe: Aka veliCinu neke knjige ne mjerimo po broju listova, nego po vremenu koje je potrebno da se ta knjiga shvati, onda se za mnogu knjigu maZe reCi, da bi bila mnogo kra6a kad ne bi bila taka kratka. No kad Covjek s druge strane postavi za svoj cilj shvatljivost opse:Z.ne cjeline spekulativne filozofije, ali suvisle u jednome naCelu1, onda bi se s istim pravom moglo reCi: Mnoga knjiga postala bi mnogo jasnija, da nije imala postati baS taka jasna. Nairne pomoCna sredstva jasnoCe pomaZu u dijelovima, ali CeSCe zbunjuju u cijelosti, jer. Citaocu ne daju da dovoljno brzo dade do pregleda cjeline, pa svim svojim svijetlim bojama, taka reCi, zamrljaju i izobliCuju artikulaciju iii ustrojstvo sustava o kojemu je najviSe bilo rijeCi, da bi se moglo suditi o jedinstvu i valjanosti njegovoj.

Kako se meni Cini, za Citaoca bi moglo biti dovoljno privlaCno da svoj trud sjedini s trudom piSCevim, ako namjerava jedno veliko i vaZno djelo posve i trajno dovr.Siti prema predloZenome nacrtu. Metafizika je, dakle, prema pojmovima koje Cerna ovdje dati o njoj, jedina od svih znanosti koja sebi srnije obeCavati takvo dovrSenje, i to za kratko vrijeme, a potrebno je za to samo malo, ali ujedinjenoga truda, taka da Ce za potomstvo preo-stati samo to, da sve u didaktiCkoj maniri udesi prema svojim namjerama, a da zato ni naj-manje neCe moCi poveCati sadr:Zaj. Jer ana nije niSta drugo nego sustavno sreden inventar svih na.Sih posjeda pomoCu Cistoga uma. Ovdje nam ni.Sta ne maZe izmaknuti, jer ono Sto um proizve.de posve iz samoga sebe ne maZe se sakriti, nego to sam urn dovodi na svjetlo, Cim se samo otkrilo zajedniCko naCelo toga. Potpuno jedinstvo ave vrste spoznaja, i to spoznaja iz samih Cistih pojmova, a da niSta od iskustva iii samo i od posebnoga zora, koji bi imao voditi do odredenog iskustva, nimalo ne maZe utjecati na nju, da je proSiri ili poveCa, Cini tu bezuvjetnu potpunost ne

* To je poglavlje u II. dijelu pod naslovom Prijelaz k transcendentalnoj de dukciji kategorija (Prev.).

1 Prema Kirchrnannu U naCelu.

Predgovor prvorne izdanju 11

samo moguCorn, nego i nuZnom. Tecum habita et moris, quam sit tibi curta supellex. Persius.t

Nadam se da Cu sam dati takav sustav Cistoga (spekulativno~) uma pod naslovom: Metafizika prirode koja ipak, premda je opsegom v1Se od polo-vice kraCa, treba da dobije 'nerazmjerno boga~iji s~drZaj n~go ~to ju ~e ovdje dobila kri!ika koja je .. ,na)I?r~j: moral~ pnkazat1 tzvore 1 uvjet~ ~':'o~e moguCnosti, pa Je morala octstlh 1 1zravnat1 posve obraslo tl~. U knt1~ .J~ oCekujem od svoga ~itaoca . strpljiv_o~t i ~eprist~anost suca, ah. ~ ~etafiZICJ prirode pripravno~t 1 pomoc pomOCf!lka,: Jer ~obko god su u kntiCI po~uno i :iznesena .sva nacela za sustav, tohko Je za ISCDpllOSt samoga sustava ~~ joS potrebno da ne nedostaju ni izvedeni poj~?vi koje ne moZemo a pno~ nabrojiti, nego ih postepeno moramo prona~az1t1. Isto taka, ka?_ Sto se ondje iscrpla cijela sinteza pojmova, taka se. ovdJe pov~h ~oga zahtljeva da se to isto uOini i u .pogledu analize, a sve Je to lako 1 v1Se zabava nego posao.

Moram napomenuti samo joS ne.Sto s obziro~ na . t_isak. Kako je per Cetak tiska neSto zakasnio, mogao sam pregledat~ otpnhke s~mo poloVICU oglednih araka, u k?jima J?-alazim do_du.Se n~koliko slagarskih pogreSaka, ali one ne kvare smtsao, os1m one koJa dolaz~ ... na str. _379, .~ed. _4. odozdo2, jer bi trebalo da stoji specijiCno mjesto skepttcno. AntmomiJa C1stoga uma, ad str. 425. do 46P, postavljena je na naCin tablice, taka da ~e sve on~ St? pripada tezi, uvijek nastavlja na lijevoj ~trani, a .ono _Sto pytpada antttezl, na desnoj. To sam zato udesio taka, da b1 se teza 1 anhteza sto lak.Se mogle usporedivati.

1 Obazri se u svome vlastitom domu, pa CeS vidjeti, kako je jednostavan tvoj inventar.

2 Paginacija prvoga njemaCkog originala. Ovdje str. 191. i 209.

I !--'

I

I I, I I

PREDGOVOR DRUGOME IZDANJU

Ide li obradivanje spoznaja, koje pripadaju umskome poslu, sigutnim putem znanostl !li ne, to se ubrzo dade prosuditi prema uspjehu. Ako ono nakon nmogo pnprava i priprema, ~im doc.te do svrhe, zapne iii ako se ~e.SCe mora vraCati i udariti drugim put em da bi postiglo tu svrhu is to tako ako nije moguCe da se razliCni suradnici sloZe u tome kako bi s~ ta zajedniCka namjera imala izvditi: onda se uvijek moZe biti uvjeren da takav studij joS ni izdaleka nije udario sigurnim putem znanosti, nego da je to samo lutanje. VeC je i to zasluga za urn, da taj put po moguCnosti pronade, makar se StoSta Sto je bilo sadrZano u svrsi koja je prije toga bez predom!Sljanja prihvaC.ena, moralo napustiti kao uzaludno.

!Ja je ~ o g i ~a veC od najstarijih vremena iSla ovim sigurnim putem moze se. Vldjeti IZ toga, da od A r 1st o t e I a ni jedan korak nije smjela napraviti natrag, ukoliko joj se ne ubroje kao poboljSanja izbacivanje nekih nepotrebnih suptiliteta ill jasnije odredivanje izloZenoga. No to pripada viSe eleganciji nego sigurnosti znanosti. Kod nje je osobito joS i to, da dosada ni naprijed nije mogla napraviti ni jedan korak, pa se dakle prema svemu C~ da je zakljuCena i dovrSena. Ako su naime neki noviji mislili da su je proSirili time Sto su ugurali u nju dijelom psi hoI o g i j s k a poglavlja o razliCnim spoznajnim moCima (uobrazilji, dovitljivosti), dijelom met a-f i z i C k a o postanku spoznaje iii razliCitoj vrsti izvjesnosti prema razli-Citosti objekata (idealizmu, skepticizmu itd.), dijelom ant r o poI o g i j-s k a o predrasudama (njihovim uzrocima i sredstvima protlv njih), onda to dolazi od njihova nepoznavanja osebujne prirode ove znanosti. To nije proSirlvanje, nego iznakaZavanje znanosti, kad se pusti da im granice za. diru jed.na u drugu. Granica logike pak posve je toCno odredena time Sto je ona znanost koja iscrpno izla.Ze i strogo dokazuje samo formalna pravila svega mi.Sijenja (bilo da je ono apriomo ill empirljsko, bilo da ima koje mu drago postanje iii objekt, bilo da u naSoj du.Si nailazi na sluCajne iii prirodne zapreke).

Tu prednost da joj je to tako dobra uspjclo moZe logika zahvaliti samo svojoj ograniCenosti, prema kojoj je ovJaStena, StoviSe obavezana da apstraw Wra od svih objekata spoznaje i njihove razlike, a tako razum ima u njoj posla samo sa samim sobom i svojom formom. Naravno da umu mora biti mnogo teZe udariti sigurnim putem znanosti, kad nema posla samo sa sa-mim sobom, nego i s objektima. Stoga Iogika kao propedevtika i saCinjava, tako reCi, samo predvorje znanosti, pa ako je govor o znanjima, onda se dodu.Se pretpostavlja logika za njihovo prosudivanje, ali steCi se moraju u samim znanostima u pravom i objektivnom znaCenju te rijeCi.

Predgovor drugome izdanju 13

Ukoliko, dakle, u njima treba da ima urna, utoliko se u njima neSto mora spoznati a priori. Njihova se spoznaja moZe na dvojaki naCin odnositi na svoj predmet: Ill da taj predmet I njegov pojam (kojl se drukclje mora dati) samo odredi, iii da se i ostvari. Prva je teorijska, a druga praktlcna spoznaja uma. Od jedne I druge mora se najprlje lzloZ!ti samo Cis t i dio, sadriavao on viSe ill manje, naime onaj u kojem urn odrec.tuje svoj predmet posve a priori, pa se s njime ne smije pomijeSatl ono Sto dolazi iz drugih izvora. Jer to je loSe gospodarstvo, ako se slijepo troSi Sto uiazi, a da se poslije, kad gospodarstvo zapne, ne moZe ustanoviti kojl bi dlo prlmltka mogao snositi trosak i kod kojega se taj trosak mora smanjlti.

Mate mat i k a i f i z i k a su one dvije teorijske spoznaje uma koje svoje o b j e k t e moraju odrediti a priori. Prva posve Cisto, druga bar dijelom Cisto, ali zatim i prema drugim spoznajnim izvorima, nego Sto su izvorl uma.

Mate mat i k a je od najstarljib vremena, do kojib s.Ze povijest ljud-skog uma, kod grCkoga naroda, koji je vrijedan divljenja, iSla sigurnim putem znanosti. No ne smije se misliti da je njoj bilo tako Iako kao logici, u kojoj urn ima posla samo sa samim sobom, pogoditi onaj kraljevski put, iii da ga, StoviSe, sama sebi utre. Ja naprotiv mislim da je u njoj (naroCito jos kod Egipeana) dugo ostalo prl tapkaoju, a da tu promjenu valja prlpi sati. r e v o I u c i j i koju je izvrSila sretna pomisao jednoga jedinog Co--vjeka pri pokuSaju, poslije kojega se put, kojim se moralo poCi, nije viSe mogao promaSitl, pa je siguran tok jedne znanosti bio zapoCet i naznaCen za sva vremena i u beskrajne daljine. Nije nam saCuvana povijest te revo-lucije u naCinu miSljenja koja je hila mnogo va.Znija nego otkriCe puta oko glasovitoga predgorja, i povijest onoga sretnika, koji ju je izvrSio. No pre~ daja, koju nam je sacuvao D i o g en La e r t i j e koji spominje tobomjeg izumioca najmanjih elemenata geometrijskih demonstracija, kojima prema obiCnom sudu nije potreban ni dokaz, ipak dokazuje da se uspomena na promjenu, koja je izvrSena tim prvim tragom otkrlCa ovoga novog puta, maw temati~arima morala uCiniti izvanredno vaina, pa je zbog toga postala neza boravna. Prvome koj1 je konstruirao is to k r a C n i t r o k u t, (zvao se on Tales ill kako mu drago) sinulo je svjetlo. On je naime na..Sao, da ne mora tragati za onim Sto je vidio u liku, ill pak za njegovim samim pojmom, pa da odatle, tako reC1, nauC1 njegova svojstva, nego da on ono1 Sto je prema pojmovima sam a priori unio 1 prikazao (konstrukcijomJ mora proizvesti 1 da on stvari, da bi sigurno a priori ne.Sto znao o njoj, ne mora pridati ni.Sta osim onoga Sto je nuZno slijedilo iz onoga, Sto je prema svome pojmu sam stavio u nju.

U prirodnoj znanosti iSlo je to rnnogo sporije, dok je pogoden pravi put .. znanosti. Jer proSlo je otprilike samo stoljeCe i po kako je prijedlog duho--vitoga Bacon a Verulamskoga dijelom dao povoda za to otkriCe, a dije-Iom ga je viSe oZivio, jer su mu veC bill u tragu, a moZe se objasniti tako-der samo revolucijom u naCinu miSijenja koja je brzo proSla. Ja Cu ovdje uzeti u razmatranje prirodnu znanost, samo ukoliko se osniva na empirij-skim primjerima.

Kad je G a I 1 I e j dao da se njegove kugle s teZinom, koju je on sam odabrao, kotrljaju niz kosinu, ill kad je Torr ice IIi dao da zrak nosi uteg koji je on sebi unaprijed zamiSljao jednakim stupu vode koji mu je bio poznat, iii kad je u joS kasnije vrijeme S t a hI pretvarao kovine u

1 Ova je reCenica u originalu pogre.Sno stilizirana. H a r t e n s t e in i E r d mann korlgiraju je u"glavm>m jednako. Ja pak misli.m, da je Ad i c k e so v a ko-rektura najbolja, pa sam ovu reCenicu i preveo po njegovoj korekturi. (Pre v.).

!

!:

14 Predgovor drugome izdanju

vapno, a ovo opet u kovine, poSto im je ne.Sto oduzeo i opet dodao*: onda je svim istraiivaClma prirode sioulo svjetlo. Oni su shvatili, da um uvida samo ono, Sto proizvod.i sam prema svome nacrtu, da s naCeHma svojih sudova mora prednjaClti prema stalnim zakonima i prisiljavati prirodu da mu odgovara na njegova pitanja, a ne da se on od nje, tako reCi, dade vodati na uzici. lnaCe naime sluCajna opa:Zanja, koja nisu napravljena prema una-prljed stvorenom planu, ne bi hila povezana u jednome nuZ:nom zakonu koji um trazt i koji mu je potreban. Urn se mora prihvatiti prirode u jed noj ruci sa svojim naCelima, prema kojima suglasne pojave jedino mogu vaZiti kao zakoni, a u dmgoj s eksperimentom koji je izmislio prema tim naCelhna, 1 to da ga priroda pouCi, all ne u svojstvu uCenika koji sebi sve, Sto uCitelj hoCe, dade kazati, nego u svojstvu postavljenoga suca koji prisi~ Ijava svjedoke da odgovaraju na pitauja koja hu on postavlja. I tako ~ak fizika tu korisnu revoluciju svoga naCina mi~Ijenja ima zahvaliti samo ideji da se u prirodi prema onome, ~to um sam stavlja u nju, traii (a ne da joj se pridaje) ono ~to od nje mora nauCiti, a o Cemu on sam od sebe ni~ta ne bi mogao znatl. Time se tek prirodna znanost dovela na sigurni put zna nosti, po~to je u toku tolikih stoljeCa bila samo lutanje.

Met a f i z i c i. posve izoliranoj spekulativnoj umskoj spoznaji koja se sasvim uzdiZe nad poulru iskustva, i to pomoCu samilt pojmova (ne kao matemati.ka pomoCu njihove primjene na zrenje), gdje bi dakle um sam trebalo da bude svoj vlastlti u~enik, sudbina joj dosada nije bila tako sklo-na, a da bi mogla udarlti sigurnim putem znanosti; premda je starija nego sve druge, a preostala bi, makar druge sve zajedno potpuno nestale u Zdri jelu barbarstva koje sve uni~tava. U metafizici naime um neprestano zapi~ nje, Cak i onda kada bi i one zakone, koje potvrduje najobiCnije iskustvo, htio spoznati a priori (kao Sto on to sebi uobraZava). U njoj se Covjek bez broj puta mora vraCati natrag, jer ustanovljuje da put ne vodi onamo kamo bi htio. sto se pak tl~e jednodusnostl njenih pristasa u njihovim tvrd njama, metafizika je jo~ tako daleko od toga, da se suprotno tome mora smatrati kao popri.Ste za koje se Cini da je posve odretleno upravo za to, da se Covjek vjei:ba u borbi, a na kojemu jo~ nikada ni jedan horae nije mogao lzvojtiti ni najmanje mjesto i na svojoj pobjedi osnovati trajan posjed. Nema, dakle, sumnje da je njezin postupak dosada bio samo luta nje, a Sto je najgore, bio je lutanje medu samim pojmovima.

U Cemu je dakle krivnja, da se ovdje jo~ nije mogao naCi siguran put znanosti? Je li moi:da nemoguC? ZaSto je onda priroda dovela naS urn u iskuSenje s neumornom te.i:njom da traga za njim kao za jednom od svojih najvaZ:nijih stvari? Jo.S viSe, odakle nam razlog da imamo povjerenja u svoj um, kad nas on u jednoj od najvaZnijih stvari svoje Zelje za znanjem ne samo naputa, nego nas opsjenama dri:i u bludnji, pa nas na koncu l pre-vari! IIi ako je dosada samo promaSen, kakav bismo znak. mogli upotrije-biti, da bismo se kod ponovnoga traZenja mogli nadati, da Cemo biti sret niji nego sto su bill drugi prije nas?

Ja mislim da su primjeri matematike i prirodne znanosti, koje su po moCu najedanput izvdene revolucije postale ono Sto su sada, dovoljno osobiti da se razmisli o bitnoj stvari u promjeni naCina mi~ljenja koja je za njih postala tako korisna, i da se u tome bar za pokuSaj podraiavaju, koliko to dopu~ta njihova analogija - kao umskih spoznaja - s metafizi kom. Dosada se pretpostavljalo, da se sva naSa spoznaja mora upravljati prema predmetima; ali svi pokuSaji da se o njima Sto a priori odredi po.. moCu pojmova, Cime bi se naSa spoznaja proSirila, propali su pod tom pret

* Ja ovdje ne slijedim toCno tok povijesti eksperimentalne metode, Ciji prvi po-Ceci i nisu dobro poznati.


postavkom. Neka se zato jednom pokuSa, ne bismo li u zadacima metafi zi.ke bolje napredovali, ako prihvatimo da se predmeti moraju upravljati prema nasoj spoznaji. To se tako vee bolje slal!e s traienom moguenoseu njihove spoznaje a priori, koja treba da odredi neSto o predmetima, prije nego sto su nam dani. s time je isto tako, kao sto je bilo s prvom pomisil Koper n i k o v om, koji je pokuao nece il bolje uspjeti ako prihvati da se gledalac okreCe, a da naprotiv zvijezde miruju, po~to s obja~njenjem nebesklh gibanja nije iSio kako treba, dokle god je prihvaeao da se cijeli zvjezdani svijet okreCe oko gledaoca. U metafizici moi:e se pokuSati na sli Can naCin, Sto se tiCe z r e n j a predmeta. Kad bi se zor morao upravljati prema kakvoCi predmeta, onda ja ne vidim kako se Sto a priori moZe znati o zoru. No ako se predmet (kao objekt osjetila) upravlja prema kakvoCi naSe moCl zrenja, onda ja sebi tu moguCnost mogu posve dobro predstaviti. Kako pak ne mogu statl kod tih zorova, ako treba da postanu spoznaje, nego fit kao predstave moram odnositi na neSto kao predmet i ovaj pomoCu njih odrediti, to ja mogu prihvatiti: da se ill p o j m o vi, pomocu kojih izraiavam to odretlivanje, takoder upravljaju prema predmetu, a onda sam opet u istoj neprilici poradi naCina kako a priori mogu ndto znati o nj(? mu; ill da se predmeti ill - to je isto - is k us tv o, u kojemu se onJ jedino spoznaju (kao dani predmeti), upravlja prema onim pojmovima, a onda ja smjesta vidim IakSi izlaz, jer je i samo iskustvo naCin spoznaje za koji je potrebau razwu. Njegova pravila moram pak pretpostaviti u sebi, jos prije nego sto su mi predmeti dani, dakle a priori, a izraZava se u poj movima a priori, prema kojima se dakle moraju neminovno upravljati svi predmeti iskustva i biti u skladu s njima. Sto se tiCe predmeta, ukoliko se mogu pomi~ljati samo pomoCu uma, i to nuZno, ali koji se (onako bar, kako ih pomislja um) u iskustvu nlkako ne mogu dati, to ce pokusaji da se po-misljaju (jer pomisljati se moraju moci) nakon toga dati krasau probni kamen onoga Sto prihvaCamo kao promijenjenu metodu u naCinu miljenja, naime da mi o stvarima spoznajemo a priori samo ono Sto sami stavljamo u njlh*.

Ovaj pokuaj uspijeva po Zelji i obeeava metafizici sigurau put znanosti u njezinu prvome dijelu. U njemu se ona naime bavi pojmovima a priori kojih predmeti, koji njhua odgovaraju, mogu biti primjereno dani u isku stvu. Nakon ove promjene u naCinu mi~Ijenja moZemo, naime, posve dobro objasniti moguCnost spoznaje a priori i - Sto je joS viSe - mogu se zakoni, koji su a priori osnovom prirodi kao skupu predmeta iskustva, snabdjeti svojim dokazima koji zadovoljavaju. To .oboje bilo je nemoguCe prema do-sadaSnjem naCinu postupka. No iz ove dedukcije naSe moC:t spoznavanja a priori proizlazi u prvome dijelu metafizike Cudan i za cijelu njezinu svrhu,

* Ova metoda, koja je povodenje za istraiivaCem prirode, sastoji se u tome, da , se element! Cistoga uma traZe u Onome, ~to s~ pomoCu eksperimenta moi:e potvrditi ili oprovrCi. No za ispitivanje teza ~istoga uma, naroCito ako se tko odvaZi da s njima prijelte preko svake granice moguCeg iskustva, ne da se napraviti nikakav eksperlment s njihovim o b j e k t i m a (kao u prirodnoj znanosti). To Ce dakle biti moguCe samo u p o j m o v 1m a i. n ace I i m a, koja a priori prlbvaCamo, ako se naime udese tako, da se isti predmeti s jed ne strane mogu promatrati kao predmeti osjetlla i razuma za iskustv()l, all s d r u-ge strane ipak kao predmeti, koji se samo po~IlUijaju, dakako za izolirani DDlt koji tezt preko1 iskustvene granice, dakie s dvije razllCne strane. Ako se sada nade, da opstoji sldad s naCelom Cistoga uma, kad se stvari promatraju s ovoga dvostru koga gledHta, a da kraj onoga jednolikoga giediSta prolzlazl neizbjeZno proturjeCje uma sa samim sobom, onda eksperiment govori za ispravnost razllkovanja.

1 Adickes: preko svake({.


koja zaposluje ~rugi dio, prividno veoma Stetan rezultat, naime da m1 tom moCi spoznavanJa a priori nikada ne mo.Zemo prijeCi preko granice mogu~ Ceg iskustva, a upravo je to bitna stvar ove znanosti. Ali u tome baS IeZ:i eksperlment protupokusa istine u pogledu rezultata one prve ocjene naSe umske spoznaje a priori, da se ona odnosi saino na pojave, dok naprotiv samu stvar o sebi ostavlja za sebe doduSe kao zblljsku, ali od nas nespoz-natu. Jer ono Sto nas nuZno tjera da idemo preko granice iskustva 1 svih pojava, jest ono be z u v j e t no Sto urn zahtijeva u stvarlma samima o sebi, a s potpunim pravom i za sve uvjetovano, da bi se time red uvjeta zavdio. Ak.o se sada ustanovi da se ono bezuvjetno n i k a k o n e m o z e pomlljati bez proturjecja, ako pribvatlmo, da se nasa iskustve-na spoznaja upravlja prema predmetima kao sam.im stvarima o sebi; da naprotiv o t pad a prot u r j e C j e, ako prihvathno, da se na~a predodZba stvari, kako su nam one dane, ne upravlja prema njima kao stvarima o sebi samima, nego da se naprotiv ovi predmeti kao pojave upravljaju pre-rna naSemu naCinu predoCivanja i da se prema tome ono bezuvjetno ne moZ.e naCi na stvarima, ukollko ih mi poznajemo (ukollko su nam dane), all da se zato mora naCi na njima, ukoliko ih mi ne pomajemo kao na stvarima o sebi samima: onda se pokazuje, da je osnovano ono, '~to smo isprva bill prlhvatili samo za pokus*. Sada, po~to je spekulativnom umu odre~uto syako napredovanje na ovome podruCju nadosjetnoga, preostaje nam JO~ UviJek da poku~amo, ne nalaze ll se u njegovoj praktiCnoj spoznaji podaci potrebni da se odredi onaj transcendentni umski pojam bezuvjet noga, da bismo na taj naCin Sa svojom spo~ajom a priori, all koja je mo-guea samo u prakticnom pogledu, prema zelji metafizike dospjell preko granice svega moguCeg iskustva. Kod takvoga nam je postupka spekulativni um ipak. bar pribavio mjesta za tak.vo proSirlvanje, ako ga je i morao osta. viti prazno, a tako nam ostaje jo~ slobodno, ~tovi~e, spekulativni nas mn poziva, da ga, ako moZemo, ispunimo njegovim praktiCnim podacima **.

U ovome pokuaju, da se promijeni dosada*nji postupak metafizike i da joj damo siguran put znanostil time, Sto prema primjeru geometara i prirodoslovaca provodimo u njoj potpunu revoluciju, sastoji se dakle posao ove Kritike Cistoga spekulativnog mna. Ona je traktat o metodi, a ne sustav

* Ovaj eksperiment Cistoga uma ima mnogo sliCnosti s eksperlmentom k e m i C a r a koji oni katkada nazivaju pokusom r e d u k c i j e, ali opCenlto s in t e t i C-kim postupkom. MetafiziCarova analiza IuCila je Cistu spoznaju a priori na dva veoma nejednaka elementa, naime na spoznaju stvari kao pojava, a zatim na spoznaju stvari samih o sebi, Dijalektika ve:Ze opet oba elementa u s u g. 1 a s n o s t s nu:Zn.om u.mskom idejom b e z u v j e t n o g a, pa ustanovljuje, da ta suglasnost nikad ne nastaje drukCije nego pomoCu onoga razlikovanja, koje je da-kle pravo.

** Tako su srediSnji zakoni gibanja nebeskih tjelesa pribavili gotovu izvjesnost onome Sto je K o p e r n i k isprva bio prihvatio samo kao hipotezu, pa su ujedno dokazali onu nevidljivu snagu (Newtonove privlaCnosti). Ova bi zauvijek ostaia neotkrivena, da se Kopernik nlje odva:Zio da na naCin, koji se protivi osjetilima, ali koji je ipak istinit, OpaZena gibanja ne t:ra:Zi u predmetima neba, nego u njihovu gledaocu. Ja u ovome predgovoru promjenu u naCinu miSljenja, koja se izlaZe u Kritici i koja je anaiogna onoj hipotezi, postavljam takoder samo kao hipotezu, premda se ona u samoj raspravi na osnovi kakvoCe naSih predod:Zbi o prostoru j vremenu i elementarnih pojmova razuma ne dokazuje bipotetiCki, nego apodikti Cki, da blli samo upozorio na prve pokuSaje takve promjene koji su svagda hipo-teti~ki.

Prevedeno prema Erdmannovoj korekturi, koji misli da u ovoj reCenici nedo-staju ove rijeCi: da joj damo siguran put znanosti, '


same znanosti; ali ona ipak oznaCuje cijell nje:zin obris kako u pogledu nje-nih granica, tako i u pogledu njezina Cijelog unutraSnjeg ustrojstva. Kod Cistoga speku1ativnog .uma Osebujno je nainie to, ~to on mo:Ze i treba da izmjerl svoju vlastitU. moC prema razliCitoSti naCina, kak~ on sebi bira objekte za m!Sljenje, I sto takoller moze sam potpuno nab:rojiti raznollke naCine, da sebi postavi zadatke i naznaCi tako cijeli nacrt za sustav meta fizlke. Sto se naime tiU: prvoga, ne lnoZe se u spoznaji a priori objektima prldati ni~ta osim onoga Sto misaoni subjekt uzima iz samogi\ sebe. Sto se pak tiCe drugoga, on je u pogledu spoznajnih naCela sasvim posebno jedinstvo, koje postoji za sebe i u kojemu je svako udo za sva druga, a sva za jedno kao u organiziranu tijelu, pa se ni jed~o naCelo ne mo:Ze prihvatitJ sa sigumoS4u u j e d nome pogledu, a da se ujedno nije ispitalo u pot-p u n o m Qdnosu prema cijeloj Cistoj umskoj upotrebi. No .zato metafizika i ima tu rijetku sreCU, koj~ ne mo:Ze zapasti ni jednu drugu umsku .~anost koja ima posla s objektima, (jer I o g i k a. se bavi samo fonnom miSljenja uopCe), da ona moZe, kad se pomoCu ove kritike dovede na sigunrl put zna-nosti, potpuno obuhvatiti cijelo podruCje spoznaja koje joj pripadaju, pa tako svoje djelo dovrSiti i poloZiti _ga za upotrebu potomstvu kao glavnicu, koja se nlkada ne moZe poveCati, jer ima posla samo s naCelima i ograniOO.. njima svoje upotrebe, koji se odreduju pomoCu same kritike. Stoga je ona kao osnovna ~1;1ano$t i obvezana na ovu potjninost, pa se o njoj mOra moCi reCi: Nil actum reputails, si quid superesset agendum.'

No pitat Ce se; kakvo je to blago koje potomstvu mislimo ostaviti s takvom metafizikom koja je pomou _kritike proi:iSCena, i\li time dovedena i u inertno stanje? Prl letimiCnu pogledu ovoga djela pomislit Ce se da je korist ~d toga ipak . samo n e g a t i v n a, naime .da se sa spekulativnim umom.nik.ada ne smijemo odva.Ziti preko granica iskustva, a to zaista i jest prv3: korlsL No ova korist pOstaje uskoro. p o ziti v n a kad s~ postane svjestan~ da naCela, s kojima se spekulativni urn odvaZuje preko svoje gra-nice, zaista ne~aju za neizbjeinu posljedicu proSiren j e, nego, ako se pobliZ:e promotre, s u Z a van j e na.Se umske upotrebe, jer prijeti da Ce ta naCela zbilja preko svega pro~iriti granice osjetilnosti, kojoj zapravo pripadaju, pa da Ce tako C3k potisnutl Cistu (praktiCku) umsk_u i.tpotrebu. Stoga je kritika koja ogr~Cava osjetllnost, utoliko .doduSe neg at i v D a, ali kako time ujedno ukida zapreku, koja ograniCava Cistu praktiCku wnsku upotrebu, iii koja Cak prijeti da je uniSti, zaista od p o z i t i v n e i veoma vaZne koristi Cim se Covjek uvjerl da postoji upravo neophodna praktiCka upotreba Cistoga 11:ffi3 (moralna), u kojoj se neizbje:Zno proSiruje preko gra nica .osjetilnosti. Za to mu doduSe nije .potrebna pomoC spekulativnog wna, ali on ipak mora biti osiguran od njegova protudjelovanja kako ne bi zapao u proturjeCje sa samim. sobom. Osporavati ovoj slu.Zbi kritike p o ziti v n u korist, zn.aCilo bi isto kao kad bi se kazalo da policija nije od pozitivne ko- .. risti, jer .Je njezina glavna zadaCa ipak samo to da spreCava nasilje, kojega se gradanin ima bojati od gi'ac.tanina, kako bi svatko svoj posao mogao oba vljati u miru i sigurnosti.. Da su prostor i vrijeme samo forme osjetilnoga zrenja, dakle samo uvjeti egzistencije stvari kao pojava, da mi nadalje za spoznaju stvari nemamo nikakvih razumskih pojmova, a prema tome i ni-kak.vih elemenata, osim ukoliko se tim pojmovima moZ.e dati zor. koji im odgovara, dakle da mi ne moZemo imati spoznaje ni o jednom~ predmetu kaO samoj stvari o sebi, nego samo ukoliko je on objekt osjetilnoga zrenja, tj. kao o pojavi: to se dokazuje u analitiCkome dijelu Kritike. Iz toga dakako slijedi ograniCenje svake moguCe spekulativne spoznaje uma na same pred mete is k us tv a. Prl tome se ipak - a to se dobro mora upamtiti - uvi-

1 Ona niSta ne smatra kao uCinjeno, dokle god joS Sto preostaje da se uCini.


jek. prldriava, da mi upravo iste ove predmete moramo moCi bar p o m i 1 j at i kao stvari same o sebi, ako ih i ne moZemo s pozna t i*,. Ina~e bl nalme slljedio lz toga nezgrapnl zakljua.J


to su skole sada vee doblle pouku, da sebl u tofkl, koja se life opce ljud ske stvari, ne prlpiSu nikakvu viSu i proSlreniju spoznaju nego Sto je ona, do koje isto tako lako mofe doC! I vellka (za nas najvecega postovanja vri jedna) gomlla, I da se tako ogranifl samo nil kulturu svlb opee shvatljlvih I u moralnom pogledu dovoljnih dokaza. Promjena se dakle ti~e samo aro-gantnih zahtjeva skola koje bl voljele da lh u tome (kao inafe s pravom u mnogim drugim stvarlma) smatraju kao jedlne pomavateljice I cuvarice Ia kvih istina o kojima opClnstvu priopCuju samo upotrebu, dok njihov kljuC zadrZavaju samo za sebe (quod mecum nescit, solus vult scire viderl). Pa lpak sam se pobrlnuo I za opravdanlji zahtjev spekulatlvnoga filozofa. On uvijek ostaje lskljuCivi depoziter jedne manosti, koja je publici bez njezina znanja korisna, tj. kritika wna. Ona naime nikada ne moZe postati popu~ lama, aH njoj nije ni potrebno da to bude; jer kao Sto puku neCe u glavu fino ispredeni argumenti za korisne istine, upravo isto tako ne dolaze mu ni kada na pamet ni oni tako suptilni prigovori protiv njih. Kako naprotlv liko-la, kao i svakl covjek koji se dife do spekulacije, neizbjemo zalazi u jedne i druge, obvezana je kritika da temeljitim istrai:ivanjem prava spekulativnog uma jedanput zauvijek sprijefl skandal, kojl ce prije Ill kasnije sam pnk opaziti u razmiricama, u koje se bez kritike neizbjeZno zapieCu metafiziCari (i kao takvi najposlije i sveCenici), a koji poslije sami iskrlvijuju svoja uCe-nja. Sarno pomoCu nje mo:Ze se odrezati sam korijen m a t e r i j a I i z m u, fatalizmu i ateizmu, siobodoumnome bezvjerstvu, zanese-n j aS t vu i p r a z nov j e r j u, koji opCenito mogu postati Stetni, napo-kon i i.dealizmu i skepticizmu, koji su viSe Stetni Skoiama i koji teSko da mogu prodrijeti u puhliku. Ako viade misie da je dobro da se have stvarima uCenjaka, onda bi bllo mnogo prlmjerenije njihovoj mudroj hrizi za znanosti kao i za Ijude, kad bi potpomogle takve kritike, Cime se wnska odredivanja jedino mogu postaviti na Cvrst temelj, a ne da podupiru onaj smijeSni despotizam Skola koje diiu veliku galamu nad javnom opasnoSCu, kad im se podere njihova pauCina na koju se opCinstvo nikada nije ohazi ralo, pa ne moZe dakie nikada osjetiti ni njezin gubitak.

Kritika nije opreCna dogmatiCkome postupku uma u njegovoj Cistoj spomaji kao znanosti, (jer ova uvijek mora biti dogmatlCna, tj. mora strogo dokazivati iz sigurnih naCela a priori), nego je opreCna d o g m a t i z m u, tj. preuzetnosti da se do4e naprijed samo pomoCu Ciste spoznaje iz pojmova (filozofijskih), prema naCelima kako ih urn odavna upotrebljava, a da ne ispituje naC.in i pravo kojim je do njih doSao. Dogmatizam je dakle dogmatiCki postupak Cistoga uma bez prethodne kritike nje-go v e vI as tit e m o C i. To suprotstavljanje ne bi trebalo stoga da govori u prilog hrhljavoj piitkosti pod preuzetnim imenom populariteta iii Cak skepticizmu, koji s cijelom metafizikom pravi kratak raCun. Kritika je na protiv nu.Zna prethodna priprava za unapredivanje temeijite metafizike kao znanosti, koja se neminovno mora izvesti dogmatiCki i prema najstro:Zem za htjevu sustavno, dakle Skolski (ne popularno). To je nepopustljiv zahtjev na nju, jer se ona nuda da Ce svoj posao obaviti posve a priori, tj. na potpuno zadovoljstvo spekulativnog uma. Dakle u izvodenju plana koji propisuje kri tika, tj. u buduCem sustavu metafi71ke, morat Cemo se jednom povoditi za strogom metodom glasovitoga W o 1 fa, najveCega izmedu svih dogmatiCkih filozofa, koji je prvi dao primjer (i koji je tim primjerom postao za.Cetnikom duha temeijitosti u NjemaCkoj koji jo.S nije ugasnuo), kako zakonitim utvr divanjem naCela, jasnim odred:ivanjem pojmova, proku.Sanom strogoSCu do-kaza, Cuvanjem od smionih skokova u zakljuC.cima valja udariti sigurnim putem znanosti. Upravo zato bio je on veoma sposoban da i znanost, kao Sto je metafizika, stavi u takvo stanje, da se sjetio da sebi najprije priredi poije


kritikom samoga organa, tj. Cistoga uma. To je nedostatak, koji ne hi trebalo priplsatl tollko njemu kollko, naprotlv, dogmatlfkome nacinu misljenja nje-gova doba, a u tome fllozofi kako njegova, tako i svih drugih vremena ne-maju sto jedan drugome predbacivatl. Oni kojl zabacuju njego~ nacin nau Cavanja, a ipak ujedno i postupak Kritike Cistoga uma, ne mogu Imatl na pa meti ni.Sta drugo, nego da posve odbace okove z nan o s t i i da rad pre-tvore u lgru, izvjesnost u misljenje I fllozofiju u filodokslju.

Sto se !ice drugog lzdanja, ja tom prlgodom, kao sto Je pravo, nlsam htio propustitl da - tollko kollko je moguce - uklonim teskoee i tamu iz kojih su proiza.Sla mnoga neispravna tumaCenja, u koja su, moZda ne bez moje krivice, zapali mnogi o.Strownni !judi kod prosudivanja ove knji-ge U samim naCelima i njihovim dokazima, a isto tako u formi kao i u po'tpunosti plana nisam trebao nista promljeniti. To dljelom valja priplsati dugotrajnu ispitivanju kojemu sam ih podvrgao prije nego ~to sam ovu knjl gut predao opCinstvu, dijelom kakvoCi same stvari, naime prirodi Cistoga spekulativnog uma. Ovaj sadrZava pravi organizam u kojemu je sve organ, naime sve za jedno i svako pojedino za sve, pa se prema tome svaka pa i najmanja mana hila to pogreSka (zabiuda) iii nedostatak, neminovno mora oCitovati u pr~jeni. Kako se nadam, taj Ce se sustav i nadaije odrZati tako nepromijenjen. Pravo na to pouzdanje ne daje ~ samoijublje, nego jedno-stavno evidencija koju stvara eksperiment jedna:kosti rezultata u polafenju od najmanjih elemenata do cijelosti Cistoga uma i u vraCanju od cijelosti (jer 1 to je dano za sebe njegovom krajnjom svrhom u praktiCkome) do sva-koga dijela, jer poknaj da se samo I najmanjl dio izmljenl dovodi smjesta do proturjeCja ne samo sustava, nego i opCega ljudskog uma. No u izlaganju valja uCiniti j~S mnogo toga, pa sam u ovo izdanje unio _neke ispravke koje hi jednim dijelom trebaie ukloniti neispravno sbvaCa.nJe pojma vremena, dijeiom tamu dedukcije razumskih pojmova, dljeiom tobo:Znji nedostatak do-voljne evidencije u dokazima naCeia- Cistoga razuma, dijelom naposlJ.etku ne-ispravno twnaCenje paraloglzama koji su ispred racionalne psihologiJe. Dovle (nalme do kraja prvoga poglavlja transce';'dentaine dijalektlke) I ne ~je proteZu se moje promjene u naCinu _iziaganJa2, jer je vrijeme prekratko 1 Jer

I Prevedeno prema GOrlandovoj korekturi. 1 Pravim proliirenjem, ali ipak samo u naCinu dokazivanja, mogao bih nazvati

samo ono koje sam napravio novim opiovrgavanjem psihologijskog ide a I i z m a i strogim (kao to ja mislim, i jedino moguCim) dokazom o objektlvnome realitetu vanjskoga zrenja (Pobijanje idealizma). Koliko god se idealizam s obzirom ne bitne svrhe metafizike smatrao neduinim. (Sto on doista nije), ipak uvijek ostaje skandaJ za filozofiju i opCi ljudski urn, da se opstojnost stvarl izvan nas (od kojih mi ima-mo cijelu gradu za spoznaje samoga naSeg unutraSnjeg osjetila), mora prlhvatiU s a m o n a v j e r u i da se O-!lOme, kome padne na pamet da u to posumnja, ne moZe suprotstaviti dokaz koji zadovoljava. BuduCi da se u izrazima dokaza od tre-Cega do Sestoga retka nalazi stanovita tama, molim da se taj period promijenl ovako: nNo to trajno ne mo'Ze bitt neki zor u meni. Nairne sva odre4enja moje opstojnosti, koja se u meni mogu naCI, jesu predod:Zbe, pa im je kao takvima potrebno neto traj. no Sto je razliCno od njih samih, a u odnosu na to moie se odrediti njihova promjena, dakle moja opstojnost u vremenu u kojemu se mijenjaju, Ovome Ce se dokazu vjerojatno prl govotiti: ja sam neposredno svjestan samo onoga, lito je u meni, tj. svoje predodibe vanjskih stvarl; dakle ostaje joli uvijek nerijelieno ima ll izvan mene neSto, Sto njoj odgovara, m nema. No ja sam pomoCu unutraSnjeg iskustva svjestan s v o j e o p-s t 0 j n 0 s t i u v rem en u (dalde i odredivosti njezine u vremenu). To je pak viSe nego da sam svjestan samo svoje predodZbe, ali je ipak jedno s empirlJ

i I


s obzirom na ostalo nisam ni naiao na neispravno razumijevanje kod struf-nih i nepristranih ispitivaCa. Ovi Ce veC sami od sebe na svojim mjestima naiCi na uvaZenje koje sam ispunio u pogledu njihovih upozorenja, a da ill ne moram spomenuti s hvalom koja ih ide. AU s tim ispravkom skopCan je za Citaoca mali gubitak koji nije mogao biti sprije~en a da ova knjiga ne postane previe opseZna. Nairne tota - Sto doduSe ne pripada bitno potpwmsti cijeloga, ait,_ Sto bi mnogi Citalac nerado propustio, jer inaCe u drugome pogledu moze biti upotrebljivo - moralo se izostaviti iii izloZiti skraCeno da bib svome, kako se nadam sada shvatljivijemu prikazu napra-vio mjesta. Ovaj prikaz ne mijenja upravo ni.Sta u pogledu naCela, a ni u pogledu samlh dokaza, ali se lpak u metod! lzlaganja ovdje-ondje tako uda-ljuje od prethodnog, da se umetanjem nlsta nlje dalo napravltl. Ovaj mali gubitak, kojeg ionako, ako netko Zeli, moZe nadomjestiti usporedivanjem s prvim izdanjem, pretefn.o se, kako se nadam, nadoknaduje veCom shvat-ljivoCu. Ja sam sa zahvalnom rado~Cu razabrao iz mnogih javnih spisa (dljelom prigodom recenzlje neklh knjlga, dljelom lz posebnlh rasprava) da u NjemaCkoj nije izumro dub temeljitosti, nego da ga je samo na kratk~ vrijeme nadjacao mo~ni ton neke genijalne slobode u mi~ljenju i da tmo-vite staze Kritike, kOJe vode do ~kolske, ali kao takve jedino trajne i stoga nadasve nufn.e znanosti Cistoga uma, nisu sprijeCile smione i bistre glave da je svladaju. Ovlm zasluZnlm Ijudlma koji s temeljltoscu spoznaje tako sretl!'o spajaju joS i talent jasna prikazivanja (dok sam ja svjestan, da to mem ned~staje), prepuStam, da u pogledu potonjega usavde moju ovdje--ondje mozda joS nedostatnu obradbu; jer biti oprovrgnut to u ovome slu-atju nije opasnost, all je zacijelo opasnost ostati neshvaCe~. Ja se od svoje strane od sada vUe ne mogu upu~tati u prepirke, premda Cu doduSc pomno paziti na sva upozorenja, bilo da su od prijatelja ill od protivnika, da bi ih prema ovoj propedevticl iskoristili u buduCem izvodenju sustava. Kako sam za vrljeme ovlh radova vee prillCno zaSao u starost ( ovoga mjeseca u ~ezdeset i Cetvrtu godinu), to moram ~tedljivo postupati s vremenom ako hoCu da izvedem svoju osnovu, da dadem metafiziku prirode kao i metafi-~iku C~doreda kao potvrdu za ispravnost kritike kako spekulativnoga, tako 1 praktlCnog uma, pa moram kako rasvjetljavanje tame, koja se na poCetku ovoga djela jedva moZe izbjeCi, tako i obranu cjellne oCek:ivati od zasluZnih ljud.i, koji su ovo djelo usvojili. Na pojedinim se mjestima svako filozofij-sko izlaganje moZe napasti, (jer ne moZe nastupiti tako oklopljeno kao matematiCko), ali da pri tome samom ustrojstvu sustava, ako se promatra kao jedinstvo, ipak ne prljeti ni najmanja opasnost. Za pregled, ako je nov ima samo malo tko okretnosti duha, ali jo~ je manje takvih koji za to imaj~ volje, jer 1m je svaka novost neprillCna. Iz svakoga se spisa, naroC:ito ako teCe u obliku slobod.na. govora, dadu izvuC.i prividna proturjeCja, ako se medusobno uporede poJedina mjesta, po~to su istrgnuta iz njihove veze. U oCima onoga koji se oslanja na tudi sud, ova mjesta bacaju Stetno svjetlo

skom svije~Cu moje opstojnosti koja je odrediva samo pomoCu od nosa prema neCemu, Sto je povezano s mojom egzistencijom, prema neCemu, Sto je i z van men e. Ova svijest moje opstojnosti identiCno je povezana sa svijeSCu o odnosu prema neCemu izvan mene. Dakle ta je svijest iskustvo, a ne fikcija, osje-tllnost, a ne uobrazilja, Sto ono .vanjsko nerazdruZivo povezuje s mojim unutra~njim osjetilom; jer vanjsko je osjetilo veC po sebi minos zrenja prema neCemu zblljskome izvan nas. Realitet ovoga potonjega, razllCito od uobraienja, osniva se samo na tome da se ono dovodi u nerazdruiivu vezu sa samim unutra~njim iskus-tvom kao uvjetom njegove moguCnosti, a to biva ovdje. Kad bib s in t e 1 e k t u a I-n om s vi j eSC u svoju opstojnost u predodZbi J a j e sam, koja prati sve moje sudove i razumske postupke, ujedno mogao povezati neko. odrec.1enje svoje opstoj-

ff .,


na dotiCni spis, all onome kojl je ideju svladao u cijelosti, bit Ce veoma lako da ta proturjefja rije81. Me4utlm, ako jedna teorija lma u sebl stalnosti, onda ce djelovanje I protudjelovanje, od kojlb joj je lsprva prljetlia Velika opasnost, u toku vremena posluiiti samo za to, da njene neravnine izbruse, pa ako se njome pozabave !judi neprlstrani, umni i od pravoga popularlte-ta, pribavlt ce joj za kratko vrijeme I potrebnu eleganciju.

KOnigsberg, u mjesecu travnju 1787.

nosti pomoCu intelektualnoga zrenja, onda za nj ne bi bila neophodno potrebna svijest odnosa prema neCemu izvan mene. No kako intelektualna svijest dodu.Se prethodi, ali je unutraSnje zrenje, u kojemu se moja opstojnost jedino moie 9dredlti vezano osjetllno i na vremenski uvjet, a kako to odredenje, dakle samo unu~nje iskustvo ovisi o neCemu trajnome, Sto nije u meni, dakle samo je u neCemu izvan mene, prema Cemu ja sebe moram shvatitl u relaclji: zato je radi moguCnosti iskustva uopCe realitet vanjskoga osjetila nu.Zno skopCan s reali-tetom unutraSnjega. To ce reCi da sam isto tako sigurno svjestan, da izvan mene ima stvari, koje se odnose na moje osjetiiO, kao ~to sam svjestan, da sAm u vre-menu odrecteno egzistiram. Ali kojim danim predodZbama sada zaista odgovaraju objekti izvan mene, a koji dakle pripadaju vanjskome o s jet i I u, kojemu ih valja pripisati, a ne uobraziti, to se u svakome pojedinom sluCaju mora rij~lti prema pravilima, po kojima se iskustvo uopCe (Cak unutraSnje) razlikuje od uobraienja, ~ri Cemu uvijek leii u osnovi naCelo, da zaista ima vanjsko iskustvo. Tome jo~ mo-Zemo dodati napomenu: predodZba o neCemu trajnome u opstojnosti nije isto s t r a j n o m p r e d o d Z b o m; jer ova' mo:l.e bitl veoma nestalna i promjenljiva, kao sve na~e predodi:be, pa Cak i predodZbe materije, a odnosl se ipak na ndto trajno, ~to dakle mora bitl od svih mojih predodi:bi razliCita i vanjska stvar. Nje-zina se egzlstencija nemlnovno mora ukljuCiti u odredenje moje vlastite opstoj-nosti, pa saCinjava s tim odredenjem samo jedno jedlno iskustvo, koje ne bi po-stojalo ni kao unutra~nje, kad ne bi (dljelom) ujedno bllo vanjsko. Onaj kako? ovdje se isto tako ne da dalje objasniti, kao ~to uopCe ne moZemo pomi~Ijati ono Sto u vremenu stoji, a Cija istodobnost s promjenljivim proizvodi pojam promjene.

1 Wille misli, da bi ovdje moralo stajati ona, tj, da se zamjenica odnosi ns prvu vrstu predodZbi. Isto tako misli i Erdmann, koji mjesto rijeCi >Va stavlja ove rljeCi: jer predodiba o neCemu trajnome.

I :1

' '

UVOD

I. IDEJA TRANSCENDENTALNE FILOZOFIJE

lskustvo je bez sumnje prvi produkt, kojl na razum proizvodi, obra-dujuCi sirovu gral'lu osjetllnih osjeta. Ono je upravo uslijed toga prva pouka i u daljemu toku tako neiscrpno u novome poucavanju, da povezanom Zivo-tu svih buduCih pokoljenja nikada neCe nedostajati nova znanja, koja se na tome podruCju mogu sakupiti. Pa ipak iskustvo ni izdaleka nije jedino polje, na koje se na razum dade ograniCiti. Iskustvo nam doduSe kazuje, Sto jest, ali nam ne kaie, da to nuZn.o mora biti tako, a ne drukCije. Upravo zato nam ono i ne daje prave opCenitosti, pa se njime um, koji je tako ieljan ove vrste spoznaja, viSe podraiuje nego zadovoljava. Takve opCe spoznaje, koje ujedno imaju karakter unutraSnje nuZnosti, moraju dakle, neovisne o fskustvu, pred sobom samima biti jasne i izvjesne. Zato se one nazivaju spomajama a priori, jer se naprotiv ono, ~to je samo posudeno od iskustva, Spo'znaje samo a posteriori ill emplrljski, kako se to kaZe. . Sada se, a to je nadasve maCajno, pokazuje, da se Calc nied:u naSa isku

stva mijE!iS~ju spomaje, koje moraju lmati svoje postanje a priori i koje sluie mo:l:da samo za to, da naSim predod:l:bama osjetila pribave suvislosti . . Jer ako se iz iskustva i odstrani sve, ~to pripada osjetilima, o_nda ipak jo~ preostaju izvjesni izvorni pojmovi i iz njlli proizvedeni_ sudovi, koji su morali nastati posve a priori, nezavisno od iskustva. Oni naime Cine, da se 0 predmetima, koji se pojavljuju osjetillma, mo:l:e reCi vi~e, iii se bar misll, da se mo:l:e reCl viSe, nego ~to bi uCilo iskustvo, i da tvrdnje sadriavaju pravu opCenitost i strogu nu:l:nost, takvu, kakvu sama empirijska spoznaja ne mo:l:e dati'.

2 Sto Ce pak? viSe reCi [nego sve prethodno]\ jest to, da izvjesne spoznaje napu~taju Cak polje svih moguCih iskustava, pa se Cini, da pomoC.u poj mova, kojima se uopCe ne maZe dati nikakav odgovarajuCi predm.et u isku-s~vu, proSiruju opseg na.Sih sudova preko svih njegovih granica.

1 uvod do moie dati dijeli se u 2. izdanju na dva odsjeka. Tekst je potpuno

preraden i dolazi u ovom izdanju kao Dodatak I. 2

O.vaj odsj.ek, k~~i .PoCinje rijeCima: Sto .ce pak i~d., ima u 2. izdanju. ovaj natp1s: III. FilozofiJI Je potrebna znanost, kOJa odreduje moguCnost, naCela i op-seg svih spoznaja a priori.

l pak manjka u 2. izdanju. Dodatak 2. izdanja.

Ideja transcendentalne filozofije 25

I upravo u. ovim posljednjim spoznajama, koje .n~dilaze. osjetilnj syijet, gdje iskustvo ne maZe dati nikakvo ~kpvo~stvo m ~spr~;rlJ_anJe, leze 1st~~ Zivanja na~eg Ull.la. koja mi prema nJihOVO) v~nostl drz1mo mnogo odhc-nij-ima, a njihovu krajnju svrhu mnogo UZ'_7I5em]Offi nego sve Sto urn m~~e nauCiti na podruCju pojava. Pri tome se m1~ Ca~ uz }?pas~10st zabl~~e! .pr~Je odva.Zujemo na sve, ~ego. ~a bis~o ~~ko yru:na IStrazivanJ8: napu.stih. lZ, b~l~. kojega razloga sumnJe ih lZ potCJen}IVanJa 1 .rav~oduSnosti. [Ov1 neiZ~J:z~n. zadaci samoga Cistog uma jesu Bog, slo(Joda l besn:rtnost . . Znanost koJOJ _Je krajnji cilj, sa svima njegovim pri~r~vama,; UJ?ra;.I!Jen zapravo. samo .na rJe-t Senje ovih zadataka, zove se met.aftzl~a. NJe~m Je postupak 1spr::a ~o~matiCan, tj. ona s pouzdanjem preuz1ma IzvodenJe, a da prethodno mJe -ISpltal~, sposobnost ili nesposobnost uma za take velik pothvat.] 1

Cini se dodu~e prirodnim, da Covjek, Cim je napustio podruC~e iS:ku~ty~ . neC.e odmah pomoCu spoznaja, koje ima, a ne zna odakle .~m, 1 na kre?-it naC.ela, kojih postanje ne poznaje, sazdati zgradu, a da se prtJe toga pomJ?-IID istraZivanjima ne osigura u pogledu njezina temelja, dakle da [naprotlv] 1

veC odavna nije nabacio pitanje, kako .raz~~ maZe doCi. do. svih ~:>Vih. SP?~naja a priori i kolik opseg, valjanost 1 vnJednost one ~~aJU. Za1sta 1 ?-IJe niSta prirodnije nego ako se pod ovom rijeCju2 razumiJeva ono Sto b1 se na dopu~ten i pametan naCin trebalo dogada~i; ali a~o se .J.?od t.om r}jeC~ razumijeva ono Sto se obiCno dogada, onda 1 opet mSta m~e pnr:odn1~e 1 shv:atljivije, nego da je to istraZivanje d~go vremena3 .m?ralo lZOStatl. Nrume jedan dio ovih spoznaja, [kaq]' matematiCke, ima SVOJU staru pouzdanost; pa omoguC.uje time povoljno oCekivanje i za druge, makar ave i bile posve druge prirode. Povrh toga je Covjek, kad je jednom preSao krug iskustva, siguran da iskustvom neCe biti oprovrgnut. DraZ da Covjek svoje spoznaje proSiruje taka je velika, da ga samo jasno proturjeCje, na koje naide, maZe. zadr:Zati u njegovu napredovanju. No tome se proturjeCju mo:l:e izbjeCi, aka Covjek svoja izmiSljanja stvara [samo] 1 paZljivo, a da ona zbog toga niSta manje ne ostaju izmiSljotine. Matematika nam daje sjajan primjer kako daleko moZemo dotjerati u spoznaji a priori nezavisno od iskustva. Ona se doduSe bavi predmetima i spoznajama, ukoliko se takvi dadu prikazati u zrenju. No ova se okolnost lako previda, jer se reC.eno samo zrenje maZe dati a priori, pa se dakle jedva razlikuje od samoga Cistog pojma. Takvim dokazom o moCi uma potaknut4 nagon za proSirivanjem spoznaje ne vid.i granica. Laki golub, koji u slobodnu letu d.ijeli zrak kojega otpor osjeC.a, mogao bi sebi stvoriti predodi.bu, da bi mu to u zrakopraznom prostoru joS bolje uspijevalo. Isto je tako Platon napustio osjetilni svijet, jer razumu postavlja tako razliCne zapreke5, pa se na krilima ideja odvaZio u prazni prostor Cistoga razuma onkraj osjetilnoga svijeta. On nije opazio da svo- jima nastojanjima ne nalazi puta jer, taka reCi, nema potpornja za podlogu o koju bi se mogao upirati i na Sto bi mogao upotrijebiti svoje snage, da razum pokrene s mjesta. No u spekulaciji je obiCna sudbina ljudskog uma, da po moguC.nosti Sto prije dovrSi svoju zgradu i da tek naknadno ispita je li i temelj dobra poloZen. Tada se traZe svakojake isprike, da bi nas utje.Sili zbog njegove savjesnosti, ili [pak]6 da se takvo kasno i opasno

1 Dodatak 2. izdanju. 2 U 2. izdanju: tom rijeCju naravno.

Nedostaje u 2. izdanju. ~ 2. izdanje: obuzet. s 2. izdanje: tako uske granice. ~ Dodatak 2. izdanju.

I

26 !deja transcendentalne filozofije

ispitivanje _[ovdje_ Cak] 1 ?d?ije. No Sto nas za vrijeme gradenja oslobada svake z~bn~utt;>_Stt,, laskaJu6 nam prividnon: temeljitoSCu, jest avo: veliki m~Zda z. ~aJvect diO posla na.Seg uma sastoji se u raSClan'ivan'u 0 ' koJe vee .tmaf!IO o. predmetima. To nam daje mnoStvo stoznija pk~~ova, premda m~u m.St? viS~ nego tumaCenja Hi objaSnjenja onaga, Sto se PomfSI' :~ vee u !laStm POJIDOVIma (doduSe joS na zamrSen naCin) harem po foJ :~!l;tra'r kag !l


Ovdje dakle leZi skrivena stanovita tajna* ~ije rje~enje jedino moZe u~lnlti slgurnlm I pouzdanlm napredovanje na neogranl~enu podrn~ju clste umske spomaje: naime da se s potrebnom opCenitoSCu otkrije osnova mo-gucnosti slntetlcnih sudova a priori, da se spoznaju uvjeti kojl cine mogu-Com svaku njihovu vrstu i da se cijela ova spoznaja (koja saCinjava svoju vlastitu vrstu) prema svojim prvotnim izvorima, odjeljenjima, opsegu i gra~ nicama u sustavu oznaCi ne samo povrSnim obrlsom, nego da se dovoljno odredi za svaku upotrebu. Toliko zasada o onome osebujnome Sto sinteti~ Cni sudovi imaju u sebi,l

2 Iz svega toga proizlazi sada ideja posebne znanosti koja moZe sluiiti za kritiku Cistoga uma.J No Cista zove se svaka spoznaja koja nije pOmije-liana niCim stranim. Osobito se pak naziva upravo Cistom ona spoznaja, u koju se uopce ne mijesa nikakvo lskustvo Ill osjet, dakle koja je moguca potpuno a priori.4 Urn je dakle moCS koja daje naCela spoznaje a priori. Stoga je Cisti urn onaj koj-i sadrlava naCela, da se Sto potpuno a priori spoz~ na. Organon Cistoga uma bio bi dakle skup onih principa, prema kojirna se sve Ciste spoznaje a priori mogu steCi i zaista ostvariti. Iscrpna primjena takvog organona pribavila bi sustav Cistoga uma. No kako je to veoma velik zahtjev, a osirn toga je joS sporno je li [ovdje]6 uopCe i moguCe takvo proSi~ renje naSe spoznaje, pa i u kojim sluCajevima, to mi znanost samoga prosu~ divanja Cistoga uma, njegovih izvora i granica moZemo smatrati kao pro-pedevtiku za sustav Cistoga uma. Ova se neCe smjeti zvati doktrina, nego samo kritika Cistoga uma, a njezina Ce korist [u pogledu spekulacije]6 zaista biti samo negativna, neCe sluZiti za proSirenje. nego samo za bistrenje naSega uma, pa Ce ga Cuvati ad zabluda, Cime se veC veoma mnogo dobilo. Ja nazi~ vam transcendentalnom svaku onu spoznaju koja se ne bavi toliko predme~ tirna . lc:olik:o na.Sim aprlornim pojmovima o predmetima uopCe.7 Sistem tak~ vih pojmova zvao bi se transcendentalna filozofija. No ova je za poC.etak i opet prevelik zahtjev. BuduCi da bi takva znanost morala potpuno sadrlavati ne samo analitiC.nu spoznaju, nego i sinteNC.nu a priori, zato je ona, ukoliko se tiCe naSe namjere, od prevelikog opsega, jer mi analizu smijemo tjerati samo dotle koliko je neophodno potrebna, da bi se naCela sinteze uvidjela a priori u njihovu djelom opsegu, do Cega nam je zapravo i stalo. Ova istra~ Zivanje, koje zapravO ne moZemo nazvati doktrinoni nego samo transcen~ dCntalnom kritikom, jer mu nije namjera proSirenje samih spoznaja nego samo njihova ispravljanje saCinjavajuCi kamen za iskuSavanje vrijednosti Hi nevrijednosti svake spoznaje a priori, to je istraZivanje ono Cime se mi sada bavimo. Prema tome je takva kritika; po moguCnosti, priprava za orga-non iii, aka to ne uspije, bar za njezin kanon. Prema ovome bi se kanonu svakako jednom kako analitiCki, taka i sintetiCki mog~o prikazati potpu~

* Da je jednOme od starih palo. na pamet 4a samo i nabaci to pitanje, onda bi se. ono samo ~ve do naSega vremena snaZrio opriO svini sustavima Cistoga uma, pa bi uSt~djelo takO mnoge teSke pokiiSaje, koji sU slijepo poduzimani, a da se nije znato, o Cemu je zapravo rljeC.

1 Mjesto rijeCi: Ovdje dakle - hnaju u se_bi (zajedno s opaskom) ima 2. iz~ danje odsjeke V, VI. ~oji ovdje dolaze ka~ Dodatak II.

2 RijeCima: Iz svega toga itd. poCinje u 2. izd. novo poglavlje s natpiso~: VIII. !deja i razdioba posebne znanosti pod imenom kritike Cistoga uma.

3 u 2. izdlinju: moZe zvati kritika Cistoga uma. ~ Stavke: No Cista - a priori nedostaju u 2. izdanju. 5 Umjesto: Urn je dakle moC ima 2. izd.: Jer urn je moC. 6 Dodatak 2. izdanju. 7 2. izdanje: nego naSim naCinom spoznavanja predmeta, ukoliko bi ovaj imao

biti a priori moguC.

!deja transcendentalne filozofije 29

b 1 d se on sastoji u proSirenju iii samo ni sustav filozoflJe C1stoga :umJa, ~ 0 . at guCe StoviSe da taki.w sustav ograniCenju njezine sp~znaJe. er a Je 0 mo ' ne bi ~0 ao nadati da ne moZe biti od prevehkog opseg~,; da se d~~v)~k toga Sto ~vdje prect'met se sasvim dovr~i, dade se. unapnJe ~rosu 1 1 o ra~um ko"i sudi o pri~ ne saC.injava p:nod8; stvari, koja Je neiscrpna, neg . e a priori: Zaliha toga rodi stvari, a 1 ovaJ samo u pogl~du SV~Je spoznaJ smi. emo traZiti izvana, predmeta ne moZe nam. ostatt ~knvt;~a, Je~!t:n~e da sJ potpuno obuhvati, a pre~a svemu n~g~da?Ju fJ~~n~~tfrnf~~vrijednosti i podvrgne ispravnoj prosudt prema nJezmOJ vr ocje[~~S man] e se ovdje smije oCekivati kritika knjiga i sust~va Cistoga uma,

... t ske moCi Sarno karl Je ova osnovom, nego naprotiv kntlka sam~ cts e u~ se u o"voj struci ocijeni filozofijski

~~~rz~r~~~ri~gi~':~r~~e~~- kJ~~~~;~;~~J~ ~~gal~ ~~~~~~te~~oJl~a~~!'~r!l~~ sti i sudac prosuduje neosnovane koje su isto tako neosnovane.] 1

11. RAZDIOBA TRANSCENDENTALNE FILOZOFIJE'

Transcendentalna je filozofija ovdje samo ideja3, za ~oju .. Ju:itika Cis toga uma arhitektonski, tj. na temelju naCela treba ~a z~nuje C1Je}.1 pl~~ ~ ~t~

unim amstvom za potpunost i sigurn?st svih dijelova ko31 .sacm)aVaJU 1u z raltu. [Ona je sustav svih naC.ela ~.tstoga .uma.]4 Da se vee sam_?- ov~ kriti~a ne zove transcendentalna filozoftJa, osruva se samo na ~orne st ~~ ona morala sadriavati i iscrpnu analizu cijele ljudske spoznaJ.e

1 a~f-no~,

d b" bil otpun sustav. DoduSe, i naSa kritika svakako mora ~~. oz1 1 po ~ p~i 1 broj ~vih osnovnih pojmova koji .. saCinjav.aju spomenijtu C1Sf"?h sg~ na"u. No ana se, kako i priliCi, s~drl.a.y_a od_ 1scrp~e. ~. ze ~~~ o~mova kao i potpune recenzije omh koJI s17 tzvederu .tz nJih, dijelom ~to

ft~ to raSClanjivanje ne bi bilo svrsishodn~, Jer kod nJega J!~ID.~ fnek t~t~oCe na koju nailazimo kod sinteze zbog koJe zapravo postOJI C!Je a n b a! di elom zato Sto bi bilo protivno jedinstvu plan~ . da se .covjek ~?za. avt oJravdavanjem potpunosti takvoga raSClanjivanja 1 ~vodenJa od ko]~ Je

1 ~

0 Iedu svo e namjere mogao biti oproSten. Medutim, ova ~~ ~otp;mos .1 ~fClanjivanla i izvodenja iz pojmova a priori, koji ~e kasmJe ;rr;-aJu. ~ati, lako moZe nadopuniti, samo ako su ~a~:prije tu kao 1:crpna nace a sm eze i aka im u pogledu ove bitne namjere msta ne nedostaJC: ..

Kritici Cistoga uma pripada prema tome sve Sto sacmJ~Va t~~nsce~den~ talnu filozofiju, pa je ona potpuna id~j~ ~ranscendentalne filozofiJe: Ah. onp joS nije sama ova znanost, jer u analiz1 xde samo t~ko dal~k~ kohko Je to potrebno za potpuno prosudivanje sintetiC.ne ~poZI?-aJe ~ p~10n. .

NajveCu paZnju kod podjele ta~ve zn~nos!t val]a ~nda}I tome . ~~ u n~~ ne srniju uCi nikakvi pojmovi kOJI s~drzavaJU u s~~~ nest? emptrtJS~o, il~ da spoznaja a priori bude potpuno Clsta. St


jedno empirijskoga postanja.l Zato je transcendentalna filozofija mudrost samo Cistoga spekulativnog uma. Nairne, sve praktiCno, ukoliko sadrZava motive2, odnosi se na osjeCaje, koji pripadaju empirijskim izvorima spoznaje.

Aka se dakle podjela ove znanosti hoCe napraviti s glediSta jednoga su-stava uopCe, onda ova, koju mi sada izla.Zemo, mora sadrlavati: prvo, ele-mentarnu nauku; drugo, metodologijtl Cistoga uma. Svaki od ovih glavnih dijelova imao bi svoja pododjeljenja, kojih se osnove ovdje takoder joS ne dadu iznijeti. Cini se da je za uvod iii napomenu potrebno samo toliko, da postoje dva stabla ljudske spoznaje koja maZda proizlaze iz zajedniCkoga, ali nama nepoznatog korijena, naime: osjetilnost i raz;wn. PomoCu osjetil-nosti predmeti nam se daju, dok se pomoCu uma pomiSljaju. Ukoliko bi osje-tilnost sadrZavala predodZbe a priori koje saCinjavaju uvjete pod kojima nam se predmeti daju, pripadala bi ana transcendentalnoj filozofiji. Trans-cendentalna nauka o osjetilima morala bi pripadati prvome dijelu elemen-tarne znanosti, jcr uvjeti pod kojima se predmeti jedino daju ljudskoj spoz-naji prethode anima pod kojima se predmeti pomiSljaju.

Napomena

Uvod u 1. njem. izdanju dijeli se na dva odsjeka: 1) !deja transcendentalne filozofije (str. 26). 2) Podjela transcendentalne filozofije (str. 32).

Razdioba 2. izdanja ima sedam odsjeka: l) 0 razlici Ciste i empir.ijske spoznaje (Dodatak I). 2) Mi imamo odredene spoznaje a priori, pa Cak ni obiCni razum nije

bez takvlh (Dodatak I). 3) Filozofiji je potrebna znanost koja odreduje moguCnost, principe i

opseg svih spoznaja (str. 36)3. 4) 0 razlici analitiCnih i sintetiCnih sudova (str. 39). 5) U svim teorijskim znanostima uma sadrZani su sintetiCni sudovi a

priori kao naCela (Dodatak II). 6) OpCa zadaCa Cistoga uma (Dodatak II). 7) !deja i razdioba posebne znanosti pod imenom kritike Cistoga uma

(str. 43).

1 2. izdanje ima mjesto jer - postanja: jer same pojmove ugode i neugode, poZude i sklonosti itd., koji su svi zajedno empirijskoga postanja, ne Cine doduSe osnovom svojih propisa, ali se ipak u pojmu duZnosti kao zapreke koju valja svladati, iii kao podraZaja koji se ne smije napraviti motivom, neminovno moraju unijeti u sustav Ciste Cudorednosti.

2. izdanje: nagone. j Paginacija 2. izdanja odnosi se dakako na njemaCki original.

I I

KRITIKA CISTOGA UMA

I.

Transcendentalna elementarna nauka

PRVI. DIO

Transcendentalne elementarne nauke

Transcendentalna estetika

[ !.']

Na kakav se god naCin i pomoCu kojih god sredstava neka spoznaja od-nosila na predmete, ipak je zor onaj naCin pomoCu kojega se ana nepo-sredno odnosi na predmete i za Cim te:Zi sve miSljenje kao sredstvo. No forma zora postoji samo ukoliko nam je dan predmet; a to je opet [bar za nas ljude] 2 moguCe samo taka da on na neki naCin aficira naSu duSu. Ova sposobnost (receptivitet) da predod:Zbe dobijemo na taj naCin kako nas predmeti aficiraju, zove se osjetilnost. Dakle pomoCu osjetilnosti daju nam se predmeti, i samo nam ana daje zorove; ali pomoCu razuma se pomiSljaju i od njega proizlaze pojmovi. No svako se miSljenje mora najposlije [pomoCu odredenih obiljeZja]2, bilo izravno (directe) ili zaobilazno (indirecte) odnositi na zorove, dakle kod nas na osjetilnost, jer nam na drugi naC:in ne maZe biti dan nikakav predmet.

Djelovanje nekog predmeta na sposobnost predoCivanja, ukoliko nas on aicira, jest osjet. Onaj zor koji se odnosi na predmet pomoCu osjeta zo-vemo ernpirijskim. Neodreden predmet nekog empirijskoga zora zove se-pojava.

Ono Sto u pojavi korespondira osjetu, nazivam njezinom materijom ... Ono pak, Sto Cini da se raznolikost pojave sredi, promatra3 u odredenim odnosima, nazivam formom pojave. BuduCi da ono u Cemu se osjeti jedino mogu srediti i postaviti u odredenu formu, ne maZe i samo opet biti osjet; zato nam je doduSe materija svake pojave dana samo a posteriori, ali nje-zina forma mora za cjelokupne osjete a priori biti gotova u na.Soj duSi. Stoga se ana mora moCi razmatrati odvojena od svakog osjeta.

Ja nazivam Cistima (u transcendentalnome smislu) sve predodZbe u kojirna se ne nalazi niSta Sto pripada osjetu. Cista forma osjetilnih zorova uop-Ce, u kojoj se svaka raznolikost pojave promatra u odredenim odnosima,.

1 Razdioba paragrafa dodatak je 2. izdanja. Da bi se oznaCila kao dodatak .. brojke su ovih paragrafa stavljene u uglate zagrade [ ].

1 Dodatak 2. izdanja. ' 2. izdanje: maZe srediti. I

I I ,, "

34 Transcendentalna estetika

naCi Ce se prema tome a priori u duSi. Ova Cista forma osjetilnosti zvat Ce se i sama Cisti zor. Ako ja taka od predodZbe nekoga tijela odvojim ono Sto razum misli, kao supstanciju, silu, djeljivost itd., a isto taka Sto pripada -osjetu, kao neprobojnost, tvrdoCu, boju itd.; onda mi od toga empirijskog .zora preostaje joS neSto, naime proteZnost i oblik. Ovi pripadaju Cistome .zoru, koji i bez predmeta osjetila ili osjeta a priori postoji u duSi kao Cista forma osjetilnosti.

Znanost o sv.im naCelima osjetilnosti a priori nazivam transcendentalnom estetikom.* Mora dakle da postoji jedna takva znanost koja saCinjava prvi dio transcendentalne elementarne nauke, u opreci prema onoj koja sadr~ .Zava naCela Cistoga miSljenja, a naziva se transcendentalnom logikom.

U transcendentalnoj estetici izolirat Cemo dakle najprije osjetilnost time :Sto Cemo odvojiti sve Sto pr.i tome pomiSlja razum sa svojim pojmovima, taka da ne preostane niSta osim empirijskoga zora. U drugome dijelu odi jelit Cerna od ovoga joS sve Sto pripada osjetu, tako da ne preostane niSta osim Cistoga zora i same forme pojava, a to je jedino Sto osjetilnost a priori rnoZe da dade. Kod ovoga Ce se istraZivanja naCi da postoje dvije Ciste forme ..osjetilnoga zrenja kao naCela spoznaje a priori, naime: prostor i vrijeme . .Sada Cerna se pozabaviti njihovim ispitivanjem.

* Nijemci su jedini koji se sada rijeCju estetika slu..Ze, da njome oznaCe ono Sto

36 0 prostoru

premda se veoma dobro moZe pomiSljati da se u njemu ne nalaze nikakvi predmeti. Prostor se dakle smatra za uvjet moguCnosti pojava, a ne za -odredenje, koje je ovisno o njima. On je predodZba a priori koja je neophod-no osnova vanjskim pojavama.

3) Na ovoj nuZnosti a priori osniva se apodikti~na izvjesnost svih geo-metrijsklb nacela I mogucnost njlbovlb konstrukclja a priori. Kad bl nalme -ova predodZba o prostoru blla a posteriori dobiveni pojam, koji bi bio crpen iz opCega vanjskog iskustva, onda prva naCela matematiCkog odredenja ne "bi blla niSta drugo nego zamjedbe. Tako bi ta naCela imala svu sluatjnost -opa.Zanja, pa ne bi bilo upravo neophodno, da izmedu dvije toCke ima samo jedan pravac, nego bi to iskustvo svaki puta tako uCilo . .Sto je uzeto iz isku-stva, ima takoder samo komparativnu opCenitost, naime pomoCu indukclje. Tako bi se samo moglo reCi: kollko se dosada Opazilo, nije se naSao pro-stor koji bl imao viSe od tri protege.1

4) Prostor nije diskurzivan ili, kaka se kale, opCi pojam o odnosima :stvari uopCe, nego je Cisti zor. Prvo sebi Covjek maZe predoCiti samo jedan jedini prostor, a kad se govori o mnogim prostorima, razumijevaju se pod tim sama dijelovi istoga prostora. Ista taka jedinstvenome prostoru, koji sve -obuhvaCa, avi dijelovi ne mogu prethoditi, taka reCi, kao njegovi sastavni -dijelovi (od kojih je moguC njegov sastav), nego se magu u njemu sama pomiSljati. On je u bitnosti jedinstven; ono raznoliko u njemu, dakle i opCi _pojam o prostorima uopCe, osniva se samo na ograniCenjima. Iz toga slijedi da je s obzirom na prostor svima pojmovima o njemu osnova zor a priori (koji nije empirijski). Tako se i sva geometrijska naCela, npr. da su u tro~ "kutu dvije stranice zajedno veCe nego treCa, nikada ne izvode s apodiktiC~ nom sigurnoSCu iz opCih pojmova pravca i trokuta, nego iz zora, i to a priori.

5) Prostor se predoCuje dan .kao beskonaCna veliCina. OpCi pojam o pro-storu (kojl je zajednickl lsto tako jednoj stop! kao I jednome rifu) ne moze :niSta odrediti u pogledu veliCine. Kad u toku zrenja ne bi bllo neograniCe~ nosti, ne bi ni jednome pojmu o odnosima moglo pripadati naCelo njezine beskonaCnosti,2

3 [ 3. Transcendental no tum ace n j e p o j m a pros tor a

Pod tra11.scendentalnim tumaCenjem razurnijevam objaSnjenje pojma kao natela, iz kojega se maZe uvidjeti inoguCnost drugih sintetiCnih spoznaja a priori. Radi toga se zahtijeva: 1) da takvc spoznajf: zaista proizlaze iz da~ noga pojma; 2) da su ave spoznaje r:D.oguCe samo pod pretpostavkom dano-_ga naCina objaSnjenja toga pojma.

1 Odsjek 3. izostavljen je u 2. izdanju. Sto ovdje stoji pod 4) i 5), mora dakle prema tekstu 2. izdanja stajati pod 3) i 4).

1 Odsjek 5) glasi u 2. izdanju: 4) Prostor se predoCuje kao beskonaCna dana veliCina. No svaki pojam mora se doduSe pomiSljati kao predodZba koja je sadr. Zana u beskonaCnome mnoStvu razliCnih moguCih predodZbi (kao njihova zajed-niCko obiljeZje), pa ih dakle sadrZava pod sobom. No ni jedan pojam kao takav ne maZe se pomiSljati kao da beskonaCno mnoStvo predodZbi sadriava u sebi. Pa ipak se prostor pomiSlja tako (jer su svi dijelovi prostora do beskonaCnosti najed .nom). Dakle izvorna je predodZba o prostoru zor a priori, a ne pojam.

3 Ovaj (3) paragraf dodatak je 2. izdanju.

0 prostoru 37

Geometrija je znanost koja odreduje svojstva prostora sintetiCki, a ipak a priori. Sto dakle mora biti. predodZba o prostoru, da je takva spoznaja o njemu moguCa? On prvobitno mora biti zor, jer se iz samih pojmova ne mogu izvesti naCela koja nadilaze pojam, Sto se u geometriji ipak dogada (Uvod V). No taj zor mora da se nade u nama a priori, tj. prije svakog opa~ Zanja, dakle mora biti Cist, ne empirijski. Nairne cjelokupna geometrijska naCela su apodiktiCna, tj. sk:opCana su sa svijeSCu o nj.ihovoj nu:Znosti, npr. da prostor ima samo tri protege. No takva naCela ne mogu biti empirijski iii iskustveni sudovi, niti se iz njih mogu zakljuCiti (Uvod Il).1

Kako se dakle u duSi maZe nalaziti jedan vanjski zor, koji prethodi samim objektima i u kojemu se pojam ovih posljednjih a priori maZe odre-diti? OCito ne drukCije nego ukoliko on ima svoje sijelo samo u subjektu kao njegovo formalno svojstvo, pomoCu kojega ga objekti aficiraju i zbog Cega on dobiva neposrednu predodibu o njima, tj. zor, dakle samo kao for rna vanjskog osjetila uopCe.

Taka samo naSe objaSnjenje Cini shvatlj.ivom moguCnost geometrije kao sintetiCke spoznaje a priori. Svaki onaj naCin objaSnjenja koji to ne pru.Za. aka bi i imao prividne sliCnosti s naSim objaSnjenjem, maZe se najsigurnije od njega raspoznati prema ovome obiljeZju.]

ZakljuCci iz gornjih pojmova

a) Prostor ne predstavlja nikakvo svojstvo nekih stvari po sebi iii u njihovti uzajamnome odnosu, tj. nikakvo njihova odredenje koje bi pripa-dalo samim predmetima i koje bi ostalo, kad bi se apstrahiralo i od svih subjektivnih uvjeta. Ni apsolutna ni relativna odredenja ne mogu se pre-doCivati prije bitka stvari kojima ana pripadaju, dakle ne mogu se predo.. Civati a priori.

b) Prostor nije niSta drugo nego saino forma svih pojava vanjskih osje~ tila, tj. subjektivni uvjet osjetilnosti pod kojim nam se jedino omoguCuje vanjsko zrenje. BuduCi da receptivitet subjekta, da pomoCu predmeta bude aficiran, neminovno prethodi svemu zrenju ovih objekata, razumljivo je ka-ko forma ~vake pojave mole biti dana u duSi prije svih zbiljskih opaZanja, dakle a pnori, i kako ana kao Cisti zor, u kojemu se moraju odrediti svi predmeti, prije svakog iskustva mole sadrZavati naCela njihovih odnosa.

Prema tome moZemo samo s ljudskoga stajaliSta govoriti o prostoru, o prote:Znome biC.u itd. Pustimo li objektivni uvjet pod kojim jedino moZemo dobiti vanjski zor, kako nas naime predmeti aficitaju, onda predodZba o prostoru ne znaOi niSta. Taj se predikat pridaje stvarima samo aka nam Se one pojavljuju, tj. aka su predmet osjetilnosti. Postojana forma tog~ receptiviteta, koju mi nazivamo osjetilnoSCu, neophodan je uvjet svih ad~ nasa u kojima se predmeti promatraju kao izvan nas: Aka se pak apstra~ hira od ovih predmeta, onda je ona Cisti zor kojemu je ime prostor. Kako mi posebne uvjete osjetilnosti ne mOZemo uCiniti uvjetima moguCnosti stva-ri, nego samo njihovih pojava, mi doduSe moZemo reCi da prostor obuhvaC.a sve stvari koje nam se vani pojavljuju, ali ne sve stvari same o sebi, proma-traju li se one ili ne, ili promatrao ih koji mu drago subjekt. Mi naime o zorov-ima drugih misaonih biCa nikako ne moZemo sud.iti, jesu li vezani za iste uvjete koji ograniCavaju naSe z-renje i koji za nas opCenito vrijede. Ako ograniCenje nekoga suda doda:mo pojmu subjekta, onda taj sud vrijedi bez-uvjetno. NaCelo: Sve su stvari jedna pored druge u prostoru vrijedi sarno pod ograniCenjem, da se te stvad uzimaju kao pre~meti naSega osjetilnog

1 Uvod V. i II. vidi pod Dodatkom II. i I.

I I

I

38 0 prostoru

~renja. Dodam li ovdje uvjet pojmu i kaiem: SVe stvari kao vanjske pojave Jedna su pored druge u prostoru, onda avo pravilo vrijedi opCenito i bez ?graniC.enja. NaSa tumaCenja uCe prema tome realitet, (tj. objektivnu vri-Jednost) pr~sto_ra u P?gle~u svega onaga Sto nam se izvana maZe javiti kao predmet, ah UJedno tdealttet prostora u pogledu stvari, kad se umom po-miSljaju same po sebi, tj. ne uzimajuCi u obzir kakvoCu naSe osjetilnosti. Mi tvrdimo dakle empirijski realitet prostora (u pogledu svakoga moguC_eg vanjskog iskustva), ali ujedno i njegov transcendentalni idealitet, tj. da on nije niSta, Cim napustimo uvjet moguCnosti svega iskustva, pdhvaCajuCi ga kao neSto Sto je stvadma samo o sebi osnova.

No osim prostora nema ni jedne druge subjektivne predod:ibe koja bi se odnosila na ne.Sto vanjsko, a koja bi se mogla zvati a priori objektivna. Stoga se ovaj subjektlvni uvjet svih vanjskih pojava ne moZe usporediti ni s jednim drugim. Dobar okus vina ne pripada objektivnim odredenjima vina, dakle nekoga objekta smatranoga dapaCe pojavom, nego samo poseb noj kakvocl osjetlla subjektova kojl ga uZiva. Boje nlsu kakvoce tljela, ko jega zoru one pripadaju, nego su takoder samo modifikacije osjetlla vida to ga svjetlo na odret'fen naCin aficira. Prostor kao uvjet vanjskih objekata pripada naprotiv nuino njihovoj pojavi ill zorn. Okus i boje uopCe nisu nuZni uvjet, pod kojim predmeti za nas jedino mogu postati objektima osje-tila. Oni su vezani za pojave samo kao sluCajno dodani uCinci naroCite orga nizacije. Zato i nisu predod:Zbe a priori, nego su osnovani na osjetu, a okus ugodnosti Cak na Cuvstvu (ugode iii neugode) kao uCinku osjeta. Isto tako ne moZ.e Ditko a priori imati ni predod:Zbu o boji ni o kakvom ukusu. No pro-star se tiCe samo Ciste fonne zrenja, dakle ne sadriava u sebi nikakav osjet (nita empirijsko), a sve se vrste i odredenja prostora mogu, i moraju se, dapaCe, moct predoCiti a priori, ako treba da nastanu pojmovi kako obllka, tako i odnosa. PomoCu njega jedino i jest moguCe da stvari za nas budu vanjski predmeti.l

Svrha ove opaske ide samo za tim da Covjeka oCuva, od toga da ideali-tet prostora, koji tvrdimo, ne bi obja.Snjavao pomoCu daleko nedovoljnih primjera; jer s pravom se naime boje, okus itd. ne smatraju kakvoCama stvari, nego samo promjenama naSega subjekta koje kod razliCnih !judi mogu biti Cak razliCne. Jer Sto je prvobitno samo tek pojava, npr. ruZa, vri-jedi u ovome sluCaju u empirijskome smislu kao sama stvar o sebi, koja se u pogledu boje svakome oku mo:Ze drukCije pojaviti. Naprotiv, transcen-dentalni je pojam pojava u prostoru kritiCka opomena da niSta, Sto se pro-matra u prostoru, nije stvar o sebi, niti je prostor forma stvari, koja hi im sama o sebi hila svojstvena, nego da nam predmeti o sebi uopCe nisu poz-nati. $to pak nazivamo vanjskim predmetima, to nisu niSta drugo nego Ciste predod:Zbe naSe osjetilnosti Cija je forma prostor. No njihov pravi korelat, tj. stvar o sebi, time se uopCe ne spoznaje niti se mo:Ze spoznati, ali se za nj u iskustvu nikada i ne pita.

1 Odsjek: Stoga - vanjski predmetio: u drugome je izdanju skraCen i glasi: Nairne ni iz jedne od njih ne mogu se izvesti sintetiCna naCela a priori, kao Sto to 3. izvodi iz zora u prostoru. Stoga im, toCno govoreCi, ne pripada nikakav ideali-tet, premda se s predod.Zbom prostora slaZu u tome, Sto pripadaju subjektivnoj kakvoCi vrste osjetila, npr. vida, sluha, osjeCaja pomoCu osjeta boja, zvukova, to-pline. No kako su ono osjeti, a ne zorovi, iz njih se ne da spoznati nikakav objekt, najmanje pak a priori.

DRUGI ODSJEK

Transcendentalne estetike

0 VREMENU

[4. Metafizicko tumacenje pojma vremena]'

Vrijeme [1] 2 nije empirijski pojam, koji se apstrahirao od nekog isku-stva. N~C:: istod?b~ost ill slijed ne bi ni uSli u opalanje, da p1edod.Zba vremena mJe a pnon osnovom. Sarno pod pretpostavkom te predod:Zbe vre-mena Covjek mo:Ze sebi predoCiti da je ne.Sto u jedno te isto vrijeme (isto-dobno) ill u razliCnim vremenima Uedno za drugim).

2) Vrijeme je nuina predod:Zba koja je osnova svemu zrenju. SArno se vrijeme s obzirol?- n~ P?jave uopCe ne __ moZe_ ukinuti, pre!fid.a se pojave po-sve _dobro mogu IZluciti IZ vremena. Vnjeme Je dakle a pnon dano. Sarno je u nJemll:.moguCa sva z~b~jnos~.pojava. Ove sve. zajedno ymogu otpasti, ali samo VnJeme (kao op61 uvjet nJihove moguCnosti)l ne moze se ukinuti.

3) Na ovoj nui.nosti a priori osniva se i moguCnost apodiktiCnih naCela o. odno.s.ima vr~!D-ena ili aksio.ma . o vremenu uop~e. Ono ima samo jednu dimeDZlJU: razhcna vremena rusu IStodobna, nego Jedno za drugim (kao Sto razliCni prostori nisu jedan za drugim, nego najednom). Ova se naCela ne mogu dobiti iz iskustva, jer ono ne bi dalo ni stroge opCenitosti ni apodik-tiCne izvjesnosti. Mogli bismo samo reCi: tako to uCi obiCno opaZanje, ali ne da tako mora biti. Ova naCela vrijede kao pravila, prema kojima je isku~ stvo uopCe moguCe i pouCavaju nas prije njega, a ne pomoCu njega.

4) Vri~e:n:e nije diskurzivan iii, kako ga nazivaju, opCi pojam, nego Cista forma OSJetdnoga zrenja. RazliCna vremena samo su dijelovi istoga vreme.. na. No predodiba koja se moZe dati samo jednim jedinim predmetom jest zor. Isto se tako iz nekoga opCeg pojma ne bi dalo izvesti naCelo da razliCna vremena ne mogu biti istodobno. To je naCelo sintetiCno i ne maZe proizaCi iz samih pojmova. Ono je dakle neposredno sadriano u zoru i predodibi vremena.

5) BeskonaCnost vremena ne znaCi niSta viSe, nego da je svaka odredena veliCina vremena moguCa samo ograniCenjem jednoga jedinog vremena, koje

1 Dodatak 2. izdanju. z Dodatak 2. izdanju. U 1. izdanju stoji brojka iznad teksta. 3 Zagrade ( ) dodatak su 2. izdanju.

I I

40 0 vremenu

je osnovom. Zato prvobitna predodZba vremena mora biti dana kao neogra niCena. No

Documents

Kant-Kritika Cistoga Uma