Kardinal Karl Lehmann 25 Jahre Bischof von Mainzkroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/Zz10-2008.pdf · ga kritika, nesvakidašnjeg erudita, prevo-ditelja, polemičara

Kardinal Karl Lehmann25 Jahre Bischof von Mainz


D 2384 E - 1,50E - LISTOPAD/OKTOBER 2008 - BR./NR.10 (288)

lebendige gemeindelebendige gemeinde

ZAGREB

Odlazak jezikoslovcaTomislava Ladana

Hrvatska književnost i leksikografijaos tala je bez još jednoga od svojihvelikana. Odlaskom jednoga od

najznačajnijih hrvatskih intelektualaca,vrsnoga jezikoznanca i esejista, priznato-ga kritika, nesvakidašnjeg erudita, prevo-ditelja, polemičara i glavnoga ravnateljaLeksikografskoga zavoda „Miroslav Krle-ža” Tomislava Ladana (Ivanjica, 1932.),koji je nakon teške bolesti, 12. rujna pre-minuo u Zagrebu, hrvatska je kultura do-živjela nenadoknadiv gubitak. U sjećanjuće ostati Ladanova golema erudicija, smi-sao za humor, nevjerojatna radna disci-plina i gotovo samostanska posvećenostposlu. Također njegovi jezični kalamburi, vrckavi i zaigrani, domišljate po-redbe te sudjelovanje u popularnoj televizijskoj emisiji „Riječi, riječi, riječi”.

Zahvaljujući Tomislavu Ladanu saznali smo mnogo o riječima, koje je ovajvrsnik pera u svojoj knjizi „Premišljanja” (1964.) nježno nazvao „zamrlim lje-poticama koje čekaju svoga princa da ih probudi i izvede u život”. On je bionjihov princ — u svojem djelu „Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo”, na višeod tisuću stranica sustavno je razložio sve temeljne pojmove ljudskoga opsto-janja preko etimologije u hrvatskom i glavnim europskim i svjetskim jezicima —od Boga do globalizacije.

Tijekom pola stoljeća svoga rada Ladan je, poput „skromnoga služiteljau hramu riječi”, nastojao proniknuti upravo u tu strukturu, u to višestruko otaj -stvo riječi. Godine djetinjstva i školovanja Tomislav Ladan provodi u Travni-ku, Bugojnu i Banjoj Luci i kako je jednom prigodom sam rekao, od svojih jeučitelja, inače vrsnih znalaca koji su u ta mala bosanska mjesta dospjeli zbogpolitičkih razloga, upio prva znanja, stvorivši dobre temelje svoje izvrsne ob-razovanosti. Ladan je počeo pisati pjesme i feljtone, svoje prve kritike i pro-zu: od mnogo prikazivane, ali i žestoko napadane knjige „Zoon graphicon”(1962.) do „Bosanskoga grba” (1975.), svoga jedinoga romana. Baveći sejezicima, i živima i mrtvima, već je ranih godina prevodio s grčkoga i latin -skoga te germanskih jezika (engleskoga, njemačkog, švedskog i norveškog).U njegov su se prevodilački opus upisala i djela Augustina, Aristotela, Ovidi-ja, Shakespearea, Petrića, Pounda... Kao kritičar bio je pak beskompromisani mnogi su hrvatski pisci osjetili oštricu njegova britkoga i ironičnoga pera,zbog čega se morao suočiti s nizom reakcija i otpora. U povijesti leksikogra-fije ostat će zapisan i kao urednik Osmojezičnoga enciklopedijskog rječni-ka, pokrenutog na Krležinu inicijativu. Bio je i suvremeni klasik književnogaznanstva i književnosti, „neposredni produžetak linije koju su zacrtali i Matoš,Krleža i Ujević i oba Šimića”. Bio je jedan od najučenijih suvremenih hrvat -skih književnika, jedan od onih hrvatskih pisaca, nipošto čestih u hrvatskoj kul-turi — kako je svojedobno rekao akademik Ante Stamać — koji su književnostkao „područje” približili jeziku kao „području”; koji su književnu tvorevinu dr žali samo posebnim slučajem jezika, i time joj podarili najširu osnovicu.

Sućut je izrazio i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić u kojoj stoji: „Ne možemo se ovom prilikom ne sjetiti Ladanovih nas -tupa u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj i u svijetu, poglavito u vri-jeme dok je u domovini bio komunistički sustav. Bio je i ostao čvrsto na stra-ni hrvatskih nacionalnih, kulturnih i duhovnih vrijednosti i kao takav će os tati u memoriji kako hrvatskih pastoralnih djelatnika u Njemačkoj i šire,tako i hrvatskog puka.

S.-V. A./A.P.

imp

ress

um

List hrvatskih katoličkihzajednica u Njemačkoj

Zeitschrift der kroatischenkatholischen Gemeinden

in Deutschlandwww.zivazajednica.de60435 Frankfurt am MainAn den Drei Steinen 42d

Tel.: (069) 9540480Fax: (069) 95404824

E-Mail:[email protected]

[email protected]

Izdavač/Herausgeber:Hrvatski dušobrižnički ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:P. Josip Bebić

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubić

Uredništvo/Redaktion:P. Josip Bebić, Željka Čolić,

Stjepan Herceg,Marija Lovrić-Holenda,dr. Adolf Polegubić,

Antonia Tomljanović-Brkić, P. Jozo Župić

Grafička priprema/Layout:Ljubica Markovica-Baban

Tisak/Druck:Spengler’s Druckwerkstatt GmbH

64572 Büttelborn

Godišnja pretplata s poštarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: € 16,-za ostale europske zemlje: € 22,-za prekomorske zemlje: € 35,-

Bankverbindung:Konto Nr.129072 (BLZ 500 502 01),

bei der Frankfurter Sparkasse

Zadnja stranica: Uz blagdan Svih Svetih;

snimio: Josip S.; izvor: josips.blogspot.com

/2007/—11—01—archive.html



D 2384 E - 1,50€ - LISTOPAD/OKTOBER 2008 - BR./NR.10 (288)

lebendige gemeindelebendige gemeinde

Naslovnica: Detalj s nedavne proslave u Mainzu;

snimio: A. Polegubić

IN MEMORIAM

lebendige gemeinde

†

Moć i značenje križa

Prije nekoliko godina u Njemač-koj se povela akcija o skidanju

križa iz škola i drugih javnih pros -torija. Tu je akciju nazvao bivši lim-burški biskup Franz Kamphaus„Gespensterdebatte”. On one kojižele ukloniti križ iz javnih prostori-ja pita znaju li što čine i kakve pos -ljedice mogu iz toga proizaći. Štoza nas kršćane znači obješeni križu stanu, kući, osobnom vozilu ilikao ukras oko vrata? Kakav smisaoleži u tom znaku i na što nas onupućuje? Središnja točka Isusovapropovijedanja nije križ, iako ontraži da njegovi nasljedovatelji tre-baju nositi svoj križ svakodnevno,nego objava trojedinoga Boga.Presveto Trojstvo, tako nas uči ob-java i naša kršćanska vjera, jest te-meljna istina i činjenica naše vjere.Nikad ne bismo doznali o trojstve-nom Bogu da nije bilo Isusa Krista.Kršćanstvo se temelji na toj osobi injegovoj nauci, smrti i uskrsnuću.

Onaj tko stavlja na sebe znakkriža prihvaća činjenicu svoje greš-

ŽIVA ZAJEDNICA 10/2008 3

Važnost daljnjeg usavršavanja

Istaknuto je kako je potrebno čitati i proučavati djela suvremenihpisaca da bi se moglo objetivno pristupiti tome području.

Ovih je dana u Bergisch Gladba-chu održan godišnji pastoralni

skup hrvatskih pastoralnih djelatnikaiz Zapade Europe o temi „Fenomen(ne)religioznosti u suvremenoj knji-ževnosti”. Izazovna i suvremena te-ma. Književnost je po svojoj naravisložena; s jedne je strane umjetničkakreacija, s druge sredstvo i odraz mi-sa onih gibanja i kulturnih ostvare nja.Iako joj je estetski doživljaj bitan, usebi odražava duhovni i društveni ži-vot određenog prostora i vremena,tako piše dr. Drago Šimundža.

Sudionici skupa pozorno su pra-tili predavanja. Njihovo okupljanjena pastoralnim skupovima ujednospada u područje njihova daljnjegpastoralnog usavršavanja, na što suih potaknuli i gospićko-senjski biskupmons. Mile Bogović, ravnatelj dušo-brižništva za Hrvate u inozemstvuvlč. Ante Kutleša i delegat za hrvat -sku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić. Tako je to u svim zvanjima,pa zašto bi bilo drukčije u crkvenim.

Stoga, oni koji se svjesno ne odazi-vaju na ovakve i slične skupove, nečine dobro. Bez ovakvih skupovahrvat ska inozemna pastva bi bila osi-romašena. Na ovim susretima nas -tale su mnoge ideje, produbljivalo sezajedništvo i prijateljstvo, vjera i pri-pad ništvo svome narodu. Teme kojesu se obrađivale davale su nove spo z -naje o Bogu, Bibliji, Crkvi, o našimzajednicama, o čovjeku i znanosti.Na taj su način pastoralni djelatnicibili poticani na još zauzetiji rad ši -renja kraljevstva Božjega među vjer-nicima hrvatskoga govornog pod -ručja, posebno među Hrvatima, ka-zao je delegat o. Bebić. Predavačimr. fra Josip Grbavac iz Sinja,dr.Vladimir Lončarević iz Zagreba temons. Mile Bogović su svaki sa svo-ga mot rišta govorili o zadanjoj temi.Još jednom je istaknuto kako je pot -rebno čitati i proučavati djela suvre-me nih pisaca da bi se moglo objek-tivno pris tupiti tome području.

Urednik

� PASTORALNI SKUP 2008.:

BOG U SUVREMENOM SVIJETU:

Hodočastiti je dobro

Tajna zadovoljnog života nije u ogor -čenoj borbi za vlastita prava, nego usposobnosti biti zahvalni Bogu za sve.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

ODJECI POSJETA DRŽAVNOGATAJNIKA SVETE STOLICE HRVAT SKOJ:

Crkva ima pravo slobodno govoriti

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

DJEČJI KUTAK:

. . . . . . . . . . . . . . . . 22--23

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:

P. Josip Bebić: Die Macht und dieBedeutung des Kreuzes

Deutsche (Erz)Bischöfe

Tatjana Batinić: Miss, Model, Glaube

Hattersheim: Lyrische Dichtung alsverbindendes Element

. . . . . . . . . . . . . . . . 13--16

Fenomen(ne)religioz -nosti u književnosti

� REPORTAŽA: HKM SAARBRÜCKEN

S novim voditeljem misije u budućnost

Bog postoji imože se spoznati

� INTERVJU: Dr. Manfred Lütz

str. 10

str. 6

Iz delegatova Duhovnog poticaja

nosti i nemoći s jedne strane, a sdruge strane prihvaća činjenicu dase Bogu svidjelo preko ludosti križaspasiti sve ljude i čitav svijet. Nakrižu smo dobili oproštenje grijehai svih prekršaja. Na križu su namoproštena dugovanja prema Bogu.Gledati raspelo znači gledati uono ga od koga nam dolazi istina,vječni život i kraljevstvo Božje. Kri-žati se, znači stavljati sebe pod zaš -titu toga spasonosnog znaka, zna-či pripadati krugu pobjednika i spa-šenika. Po tom znaku ne dolazinam samo posvećenje i blagoslov,nego potpuno spasenje. I zato čini-mo znak križa s vjerom, ljubavlju inadom kako bi se na nama ostva-rila Božja obećanja. Stavi, cijenje-na čitateljice i čitatelju, u taj znakdušu i tijelo, svoj čitav život, jer jeto znak otkupljenja i proslavljenja.Činite taj znak i svojoj djeci na če-lu. Ne zaboravite ga staviti na čelosvome partneru ili partnerici. Sveblagoslivljajte u tome znaku. Velikaje njegova moć i značenje.

Vaš fra Josip Bebić, delegat

Poštovane čitateljice i čitatelji!

str. 8

U OVOM BROJU

ODJECI POSJETA DRŽAVNOGA TAJNIKA SVETE STOLICE HRVATSKOJ

4 ŽIVA ZAJEDNICA 10/2008

Državni tajnik Svete Stolice —„drugi čovjek” Vatikana — kar-dinal Tarcisio Bertone zadovo -

ljan je svojim boravkom u Hrvatskoj.Njegovom posjetu od 18. do 21. ruj-na vatikanski su, a dijelom i talijanskimediji višekratno otvorili svoj prostor.Mnogo je nezadovoljstva ostalo, sdruge strane, zbog izvještaja hrvat -skih medija. Vatikanski dnevnik L'Os-servatore romano pisao je više puta,a 28. rujna o tom je posjetu objavljeni razgovor s kardinalom Bertoneom.Vodili su ga zamjernik ravnatelja va-tikanskog dnevnika Carlo Di Cicco iodgovoran za Središnje informativneslužbe Vatikanskog radija RobertoPiermarini. Razgovor je prenio i Vati-kanski televizijski centar.

Sukob Crkva — država?

Već u prvome pitanju, novinari suvatikanskoga državnoga tajnika upo-zorili da kod njegovih ranijih posjetaHrvatska biskupska konferencija nijedavala priopćenja, što je ovaj puta uči nila. Stoga je kardinal Bertone po-jasnio da je hrvatski predsjednik odlu-čio „objaviti notu” koju je prenio nje-mu i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.Nakon toga je HBK odlučila dati prio-pćenje „za upotpunjenje informacija oposjetu”, osvrćući se na neke toč ke okojima se zajednički raspravljalo, te„odgovarajući nadasve i na pitanje je-su li Crkva i Biskupska konfrencijasklone europskim integracijama Hr vat -ske. Govorilo se o određenome 'eu ro -skepticizmu' hrvatskih crkvenih služ -benika. O toj smo temi onda precizi-rali da je Biskupska konfrencija, u pot-punosti i jednodušno, sklona europ -skoj integraciji, ali — kao što sam re-kao i predsjedniku Republike i pred -sjedniku vlade, kao što je ponovila isama Biskupska konferencija, kao štoponavljaju papa Ivan Pavao II. i Be-nedikt XVI. — ne prodajući povijesnu,kulturnu i vjersku baštinu hrvatske na-cije, kao i svih drugih europskih naci-ja s dubokim kršćanskim korijenima.”

Na pitanje o tome postoje li pro-blemi u odnosima između države iCrkve u Hrvatskoj, kardinal je istaknuoda „po sebi, ne postoje veliki prob -

lemi; dapače, predsjednik Republikenazvao ih je izvrsnima. Ja sam gov o -rio o izvrsnoj razini odnosa izmeđuCrkve i političke zajednice u Hrvat -skoj. Odnosi su uređeni četirima ugo-vorima”, koji se ostvaruju i na kon-kretnome planu: „u priznavanju ulogeCrkve na socijalnom i kulturnom pod -ručju; kao i u pomoći koju Crkva pri-ma da bi nastavila sa svojim društve-no-formacijskim inicijativama. Zasi-gurno, odgojne ustanove nisu još uvi-jek one od ranije, prije nego što ih jezauzeo komunistički režim, ali rastukao što s njima raste i sposobnostCrkve da pruži odgojne usluge.”

„Blagoslovio sam temeljni kamenza novo sjedište Biskupske konferen-cije. Sjedište katoličkoga sveučilištanalazi se u velikome kompleksu koji jeranije bio vojna škola. Zato bih rekaoda su odnosi pozitivni. Naravno, pos -toji sloboda govora jednih i drugih,biskupa i civilnih vlasti te postoje spe-cifični problemi koji, kao i u svakomedijelu svijeta, dolaze na vidjelo u kon-kretnome svakodnevnom životu. Na-dasve kada je Crkva pozorna za pra-va osoba i prava zajednica, onda do-lazi do specifičnih problema oko tihtočaka koje su etički osjetljivije i kojihse Crkva ne odriče.”

Pohvala Hrvatskojbiskup skoj konferenciji

O Crkvi i njezinome djelovanju uHrvatskoj i cijelome području kardinalBertone iznio je „prilično pozivitandojam”: „Susreo sam se s vrlo živomkatoličkom zajednicom, koja je dobrousmjerena, s važnim pastoralnim pro-jektima Biskupske konferencije. Vidiosam Biskupsku konferenciju koja jevrlo ujedinjena, upravo u preciznimpastoralnim projektima.”

Svoj uvod u isti razgovor Vati-kanski radio 27. rujna započeo je ri-je čima kardinala Bertonea koji je po-želio „pošten i otvoren dijalog s poli-tičkim vlastima da bi se sve više pro-micalo zajedničko dobro nacije”. Ta-lijanska agencija ANSA 21. rujna ob-javila je također vijest da je kardinalBertone pozitivnim ocijenio „procespribližavanja Hrvatske Europskoj uni-

ji, kojoj bi trebala punopravno pristu-piti sljedeće godine.” U istoj vijesti do-daje se kako je kardinal Bertone pre-poznao dobre odnose Crkve i države,te ponovno potvrdio da se Crkva nebavi politikom, „ali uvijek i posvuda,i s pravom slobodom, njezino je pra-vo propovijedati vjeru i naučavati svojsocijalni nauk, ostvarivati bez prepre-ka svoje poslanje među ljudima i da-vati svoj moralni sud, također o onimstvarima koje se tiču političkog poret-ka kada to zahtijevaju temeljna pravaosobe i spasenje duša.”

Crkva se ne bavi politikom

U dvobroju od 22. i 23. rujna L’Osservatore romano već u naslovuvelikoga članka — po završetku pos-jeta kardinala Bertonea — ponavlja:„Crk va se ne bavi politikom ali možepridonijeti poboljšanju zakona. Prem-da je, dakle, podsjetio da donošenjedržavnih zakona spada na vladu iparlament, Bertone je izričito ustvrdioda biskupi mogu iznositi svoj stav, ta-kođer s ciljem popravljanja ili pobolj -šanja zakona. Osim toga, u potpuno-me skla du s mjesnim episkopatom, za-tražio je da se prikladno formirani lai-ci hrabro zauzmu u animiranju ze-malj skih stvarnosti što su im povjere-ne”, doslovno piše vatikanski dnevnik.

Članak izvještava i o bdjenju s mla -dima 20. rujna kojima je istaknuo da onjima ovisi budućnost čovječanstva.Na kraju, u nedjelju 21. rujna na mi si upovodu desete obljetnice beatifikacijekardinala Stepinca, kardinal Bertone jepovukao „paralelu između svetogaPavla i blaženika, ističući njegovu ak-tualnost. Pogrešne fašističke i komunis -tičke ideologije, koje su u proš lom sto -ljeću prouzročile toliko patnje, čini seda su srećom ugasle”, doslovno je na-veo riječi kardinala Bertonea L'Osser-vatore, dodajući njegovo upozorenjeda one i dalje ipak žive u promijenje-nim društvenim i političkim okolnostima.O prvome danu pohoda i susretima uSplitu L’Osservatore je izvjes tio 20. ruj-na, ističući vjernost hrvatskih vjernikaPapi i Rimskoj Crkvi, s poticajem da seto svjedočanstvo vjere i vjernosti pre-nese i na mlađe naraštaje. M. K.

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone boravio je u Hrvatskoj od 18.do 21. rujna. Izrazio je zadovoljstvo svojim posjetom Hrvatskoj.

Crkva ima pravo slobodno govoriti

IZ CRKVE U SVIJETU

Središnja proslava prigodom us -postave drevne Srijemske bisku-pije, osnivanja �akovačko-osječ-

ke crkvene pokrajine i uzdignuća �a-kovačko-osječke nadbiskupije na me-tropolitansko središte priređena je 3. i4. listopada u �akovu u nazočno s timnoštva vjernika. U svim župama nad-biskupije prikladnim molitvenim bdi-jenjima, te svečanom službom u prvo-stolnici sv. Petra u �akovu priređeno jeslavlje uspostave Nadbiskupije. U sre-dišnjem euharistijskom slavlju sudjelo-vali su svi hrvatski biskupi, biskupi izinozemstva te gosti iz crkvenog i druš -tvenog života. Svečano je pročitanabula pape Benedikta XVI. o ustanov -ljenju nadbiskupije i metropolije i ime-novanju prvog nadbiskupa i metropo-lita, te je proglašen i Završni dokuments izjavama i odlukama Druge bisku-pijske sinode đakovačke i srijemske.

„Posljednjih 100 godina: Hrvat -ska provincija sv. Jeronima franjeva-ca konventualaca (1907.—2007.)” —bila je tema međunarodnog znanst-venog skupa koji je održan u Zagre-bu u samostanu Svetoga Duha fra -njevaca konventualaca 29. i 30. ruj-na. Znan stvenom skupu nazočili suprovincijali i provincijalke redovnič-kih zajednica.

Hodočašća u Lurd i Rim

Tisuću vjernika Zadarske nadbis -kupije hodočastilo je u Lurd u jubilej -skoj godini u povodu proslave 150godina od Gospinih ukazanja sv. Ber-nardici. Hodočasnici su u Lurdu bili su-dionici zajedničkih susreta.

Zagrebačka nadbiskupija priredi-la je hodočašće u Rim prigodom pri-jenosa zemnih ostataka fra BonifacijaPavletića iz zajedničke redovničkegrobnice na rimskom groblju Veranou kapelu kuće matice Družbe sinovaBezgrešne u rimskom predjelu Bravet-ta u nedjelju 28. rujna. U hodočašćusudjelovalo je oko 200 vjernika iz Bo-nifacijeva rodnog mjesta i čitave Mos-lavine. Fra Bonifacije rođen je kaoIvan Pavletić u selu Zbjegovači u žu-pi Kutina, sada župa Ilova, u Zagre-bačkoj nadbiskupiji 1864. godine.Umro je u 33. godini života na glasu

svetosti u Rimu 1897. godine. Bisku-pijski proces za proglašenje blaženimje započeo protekle godine u Rimu,jer je tamo umro.

Žrtva komunizma fra RafoKalinić

O 65. obljetnici mučeničke smrtifra Rafe Kalinića u Sinju je slavljenamisa. Taj sinjski franjevac svoj je ze-maljski život završio u 33. godini kaožrtva bezumne mržnje na vjeru. Ba-čen od njemačkih vojnika u zapaljenukuću Ivana Malbaše u Brnazama ne-daleko od Sinja, dok se vraćao s pod-jele sakramenata umirućih ranjenomStjepanu Čariću. Ubijen hicem iz piš-tolja izgorio je u plamenu. Uz prosla-vu 65. obljetnice njegova mučeništva,u misnom su slavlju sudjelovali i ho-dočasnici iz splitske župe Gospe odzdravlja na Dobrom, koje je vodio fraPetar Bezina iz splitskog franjevačkogsamostana, postulator kauze i pokre-tač i urednik glasnika „Fra Rafo Kali-nić”, kojim promiče širenje pobož nostiprema tom franjevačkom mučeniku.Uz Brnaze, mjesto fra Rafina muče -ništva, hodočasnici su pohodili i nje-govu rodnu župu Prugovo.

Katolička Crkva u Bosni i Herce-govini proslavila je Svjetski dan sred-stava društvenog priopćavanja 28.rujna u Sarajevu. Biskupi su se odlu čilito obilježavanje premjestiti iz svib nja,koji je bogat brojnim pastoralnim do-gađanjima, u rujan kako bi pastoral-ni djelatnici mogli posvetiti više po-zornosti toj važnoj temi.

„Hrvatski“ mediji ignoriralitajnika Svete Stolice

Sjednica Stalnoga vijeća Hrvatskebiskupske konferencije održana je 25.rujna u Zagrebu i imala je temu o pas -toralnom pohodu Hrvatskoj kardinalaTarcisia Bertonea, državnog tajnikapape Benedikta XVI., u povodu deseteobljetnice proglašenja blaženim zag -rebačkoga nadbiskupa kardinala Aloj-zija Stepinca. Istaknuto je kako su ne-ki događaji u kojima je kardinal Ber-tone sudjelovao, kao blagoslov pro-storija novoga Hrvatskoga katoličkog

sveučilišta u Zagrebu, bili zaobiđeni unekim medijima, npr. u glavnom dnev-niku javne televizije. Prigodom prosla-ve 10. obljetnice proglašenja blaže-nim kardinala Alojzija Stepinca, nad-biskupa zagrebačkoga, Hrvatsku jepohodio kardinal Tarcisio Bertone,državni tajnik Svete Stolice. KardinalBertone susreo se s biskupima Hrvat -ske biskupske te im je u razgovoru pre-nio pozdrave, duhovnu blizinu i bla-goslov Svetoga Oca Benedikta XVI.,ističući i potvrđujući veze punoga za-jedništva između Hrvatske biskupskekonferencije, Svete Stolice i sveopćeCrkve. Kardinal je očitovao da dubo-ko cijeni pastoralna nastoja nja i pro-jekte obnove pokrenute u prilog noveevangelizacije, sakramentalnoga idrušt venoga života hrvatskoga naro-da. Osim toga, uvjerio se da su od-nosi između države i Crkve na viso-kom stupnju, uređeni četirima ugovor-ima potpisanima od obje strane, te jes biskupima razgovarao o nekim kon-kretnim pitanjima sadašnjega trenutkana nacionalnoj i međunarodnoj razi-ni. Sam središnji događaj proslave10. obljetnice beatifikacije kardinalaAlojzija Stepinca bio je sveča nom mi-som koju je predvodio državni tajnikSvete Stolice kardinal Tarcisio Bertonezajedno s apostolskim nuncijem u RHnadbiskupom Mariom Robertom Cas-sarijem, zagrebačkim nadbiskupomkardinalom Josipom Boza nićem,predsjednikom HBK nadbiskupom Ma-rinom Srakićem, hrvatskim bis kupimai s više od 250 svećenika.

Poziv na izbore u BiH

Poziv na ostvarivanje građanskogprava i dužnosti, odnosno na izlazakna lokalne izbore u BiH koji će seodržati 5. listopada uputio je Vrhbo-sanski nadbiskup i metropolit kardinalVinko Puljić.

U Rijeci je održan Teološko-pasto-ralni tjedan na temu „Svećenička kul-tura življenja". Skup je organiziralaTeologija u Rijeci za svećenike i re-dovnike Riječke metropolije. Nazočiloje oko sto pedeset svećenika i redov-nika zajedno sa svim biskupima me-tropolije. A.O.

Papin zamjenik pohodio Hrvatsku


Državni tajnik pape Benedikta XVI. kardinal Tarcisio Bertone, očitovao je da duboko cijeni pastoralna nastojanja i projekte obnove pokrenute u prilog noveevangelizacije, sakramentalnoga i društvenoga života hrvatskoga naroda.

IZ CRKVE U DOMOVINI


PASTORALNI SKUP

Pastoralni skup hrvatskih pastoral-nih djelatnika iz Zapadne Europeo temi „Fenomen (ne)religioznosti

u književnosti“ održan je od poned-jeljka 6. do četvrtka 9. listopada uKardinal-Schulte-Hausu Bergisch Glad -bachu kod Kölna, u organizacijiHrvat skoga dušobrižničkog ureda izFrankfurta na Majni. Skup, na kojemje sudjelovalo više od sto hrvatskihsvećenika, stalnih đakona te pastoral-nih suradnica i suradnika iz hrvatskihkatoličkih misija i zajednica iz zema -lja Zapadne Europe, započeo je za-zivom Duha Svetoga.

Gospićko-senjski biskup mons. dr.Mile Bogović, koji je u radu skupa sud-jelovao u ime predsjednika VijećaHrvatske biskupske konferencije i Bis -kupske konferencije Bosne i Hercego-vine za hrvatsku inozemnu pastvu, du-brovačkog biskupa mons. dr. ŽelimiraPuljića, pozdravio je okupljene u imedomovinske Crkve. „U posljednje samvrijeme bio u zajedništvu s brojnimhrvatskim (nad)biskupima od kojih pre-nosim pozdrave i vama koji ste došlina ovaj skup; koji želite pratiti, kao štoje to Crkva oduvijek činila, svakoganašega vjernika po svijetu kako ne biizgubio ono najvrednije što je dobio,a to su vjera i ljubav prema domovini.Vi im u tom pomažete, a mi biskupipodržavamo taj vaš rad i radujemo sesvakom vašem uspjehu jer vaš uspjehje i uspjeh nas i naše Crkve“, kazao jemons. Bogović. Ravnatelj dušobrižni-štva za Hrvate u inozemstvu vlč. AnteKutleša je uputivši pozdravnu riječokupljenima, sve potaknuo na daljnjepastoralno usavršavanje u što spada-ju i ovakvi pastoralni skupovi. „Svimaželim ne samo da Bog ostane prisutanu hrvatskoj književnosti već da i iz knji-ževnosti bude prenesen u naše zajed-ništvo i u naša srca.“ U ime General-nog konzulata Republike Hrvatske uDüsseldorfu na skupu su bili konzul ge-rant Vjekoslav Križanec i vicekonzulIvan Sablić. Konzul gerant Križanec jeu toj prigodi između ostalog istaknuokako mu je velika želja da se i ubudu-će nastavi uspješna suradnja izmeđuhrvatskih državnih predstavništava imisija. Ujedno je podsjetio na poda-tak kako je samo preko hamburške lu-

ke u prekoceanske zemlje otišlo višeod 400.000 Hrvata. „Katolička Crkvau Hrvata sa svojim hrvatskim katolič-kim misijama širom svijeta jedina je upovijesnim vremenima, a poglavito zavrijeme bivše države, poput brižnemajke branila, čuvala, promicala do-moljublje, nacionalni identitet, jezik,kulturu, baštinu, predaju i dijelila sud-binu svoga hrvatskog naroda. Nisu točinile insitucije ni diplomatska pred-stavništva bivše države, naprotiv onesu kontinuirano radile protiv hrvat -skoga naroda.”

Dragocjenost pastoralnihskupova

Delegat za hrvatsku pastvu u Nje-mačkoj fra Josip Bebić je podsjetio ka-ko su ovakvi skupovi dragocijeni kojisu plod dugogodišnjih susreta braćei sestara koji djeluju u hrvatskoj ino -zemnoj pastvi. „Kad ne bi bilo ovak-vih susreta, hrvatska inozemna pastvabi bila osiromašena. Na ovim susreti-ma nastale su mnoge ideje, produb -ljivalo se zajedništvo i prijateljstvo,vjera i pripadništvo svome narodu. Te-me koje smo obrađivali davale sunam nove spoznaje o Bogu, Bibliji,Crkvi, o našim zajednicama, o čovje-ku i znanosti. Na taj smo način bilipoticani na još zauzetiji rad širenjakraljevstva Božjega među vjernicimahrvatskoga govornog područja, po-sebno među Hrvatima.” U nastavku jeistaknuo kako je moderna književnostposljednjih desetljeća osobito prik-ladna za problematiziranje preko je-zika i slika da se neposredno dopredo čovjeka današnjice. „Iako je suv-remena literatura uglavnom literaturanevjere, fatalizma i nihilizma, onakao takva provocira, ali i produciravjeru“, kazao je delegat o. Bebić, ko-ji je potom otvorio rad skupa.

Bog u suvremenoj književnosti

Predavanje o problemu Boga usuvremenoj književnost održao je mr.fra Josip Grbavac iz Sinja. Istaknuo jekako su totalna sekularizacija svih po-dručja života, uzmak religiozne sup-

stance u društvu, povlačenje umjetni-ka i intelektualaca iz Crkve, činjenicenad kojima kukaju mnogi vjernici.„Oni koji su time pogođeni nisu mož-da ni svjesni da sukob kulture i Crkve,religije i društva nije pojava današ -njice, štoviše nerastavljivo je povez-ana s rastućom samosviješću čovjekaod početka novoga vijeka. Počeci to-ga razvoja leže, kako je poznato,upravo na isteku srednjovjekovlja i urenesansi, zapravo novovjekovni čov-jek je počeo sumnjati, već u doba kas-ne skolastike, ali je, zbog manjka ob-razovanja širokih masa i snage Crkvejoš stoljećima držan pod kontrolom. S'kopernikanskim obratom' (heliocen-trični sustav), još više s Galilejom iNewtnovim zakonom gravitacije, raz-bila se dotadašnja slika svijeta. I pa-ralelno s tim, sa sve većim osamosta -ljenjem građanstva, počele su se i um-jetnosti oslobađati vladavine teologijei vjere, da bi sa prosvjetiteljstvom pos -tigle potpunu autonomiju s tim da seknjiževnost počela još više služiti reli-gioznim tekstovima koristeći ih kao re-zervoar riječi i slika. Nakon mnogihdruštvenih revolucija i biološko-znanst-venih evolucija, ni književnost nije mo-gla ostati od toga pošteđena.” Nakonuvida u provokativne tekstove iz suv-remene literature može se općenitokazati, da bogohulna odnosno blas-femična namjera, kojom bi se htjeloprvenstveno uvrijediti Boga ili vjeru,zapravo i ne postoji. Puno više umjet-nika piše i oblikuje svoja djela zbogstava duboke osobne pogođenosti ipotresenosti, zbog nemoći ili ljutnjena ponašanje ljudi iz Crkve, a pone-kad zbog najsitnijih uvreda ili zaos -tataka neugodnih iskustava iz dje-tinjstva, kazao je mr. o. Grbavac.

Predavanje o religioznosti i kato-licitetu tijekom hrvatske književne mo-derne u dva dijela održao je dr. Vlad-mir Lončarević iz Zagreba. Kazao jekako je u hrvatskoj književnosti tije-kom stoljeća, a naročito u 19. st., bi-lo različitih prijepora o stilsko- formal -nim, tematskim, jezičnim i drugim pi -ta njima, no sve do kraja 19. st. u jed-nu se stvar nije diralo: u važnost vjer -sko-moralne prosudbe književnostikao ni u validnost vjersko-moralnih

Fenomen (ne)religoznosti Istaknuto je kako je nužno osnivanje Katoličkoga instituta za kulturu koji bi uhrvatskom društvu afirmirao kršćanske vrijednosti i kulturu.

BERGISCH GLADBACH KOD KÖLNA


književnih tema. „Pravi duhovno-idej-ni prijelom u hrvatskoj književnostizapočinje dakle tek s Kranjčevićevompoezijom, s osobitom privlačnošću zamlađe pisce, potičući kontestatorskiduh s obzirom na Crkvu i kršćanstvo,no ne i na sam fenomen religije, štose može vidjeti primjerice u pjesniš tvuprema korištenim motivima raznih religija, od poganskih romanskih (Begović), poganskih slavenskih

u suvremenoj književnosti

(Nazor), do islamskih (Čazim Čatić),budističkih (Kranjčević, Krleža) i na-ravno, kršćanskih, nerijetko u ateisti-čkom i antiteističkom kontekstu (Ka-mov, Krleža). Dapače, religiološkigledano, moderna je bila jedno odreligijskim temama i motivima naj-prožetijih književnih razdoblja, što seponajprije vidi pjesničkoj 'sumi' knji-ževne moderne Hrvatska mlada liri-ka, tiskanoj 1914. godine. Katoličkimmisliocima vremena moderne nije mo-gao promaknuti proces zatvaranjamodernoga čovjeka u njegovu samo-dovoljnost, u poziciju metafizičkeosamljenosti, u otuđenost od Boga.Kršćanske vrijednosti, ideje i idealigurnuti su ustranu.” Govoreći o Hrvat -skom katoličkom pokretu i književ -nosti, istaknuo je kako je hrvatska ka-tolička književnost nastajala u okol-nostima završnih sukoba velike knji-ževne borbe, što se, okvirno uzevši,razvijala između 1898. i 1909. go-dine. Bio je to sukob između 'starih imladih', sukob između zagovornikatradicijskog pogleda na književnost unjezinoj prije svega moralnoj i do-moljubnoj, a onda i vjerskoj prosvje-

titeljskoj ulozi, i onih koji su držali dase književnost ima osloboditi svakog„pritiska i tutorstva, smatrajući kriterijljepote ako ne jedinim, a ono vrhov-nim kriterijem njezine prosudbe i nje-zina smisla”, kazao je dr. Lončarevićistaknuvši kako je nužno osnivanjeKatoličkoga instituta za kulturu, kakviveć postoje u svijetu, a koji bi uhrvatskom društvu afirmirao kršćan -ske vrijednosti i kulturu.

Velika važnost glagoljice

O ulozi staroslavenskog jezika iglagoljice govorio je mons. Bogovićkoji je istaknuo kako pogledu na gla-goljicu ima svoj stav da je ona nasta-la u Hrvatskoj prije ćirilo-metodske mi-sije u Moravskoj. I to zbog toga, ka-ko je kazao, što je ona jedino kod nasnormalno rasla i donosila plodove. U13. stoljeću pokazala se za KatoličkuCrkvu jako korisnom jer se tim putemmoglo postići crkveno jedinstvo. Rim jepomogao glagoljici u 13. i 14. stolje-ću tako da je glagoljaš postao i senj -ski biskup. Za nas Hrvate je važno daimamo tisućljetnu glagoljsku kulturu ida je to nešto jedinstveno u svijetu.Kad je došao Drugi vatkanski saborono što smo mi njegovali to je prihva-ćeno da svaki narod slavi Boga nasvome jeziku. Zato mislim da je dobroda naši svećenici koji djeluju u svijetupoznaju povijest glagoljice kako bi senaš narod u pozitivnom svijetlu pred-stavio i sebi i svijetu. U predavanjupod nazivom „Suvremena književnost— izazov teološkoj misli” mr. o. Grba-vac je istaknuo kako književnost mo-

že pomoći u senzibiliziranju ljudi zastradanja, poniženja i teške okolnostidrugih ljudi, a ima i veliku ulogu u kul-tiviranju socijalno osjetljive empatijekoja nikad ne isključuje i kritički sud.Književnost nerijetko ima i onu ada-movsku funkciju uočavanja, prepoz-navanja i imenovanja. I premda jesvako imenovanje ujedno i neki sud ostvari, prednost književnosti leži u to-me što ona rijetko kad eksplicite uvje -rava. Prije bi se moglo reći da knji-ževnost suočava. Osim odgojne funk-cije književnosti bavljenje s poetskimtekstom vrlo je važno u ophođenju s

Biblijom. Prvotno u praktičnom smislu:istraživačke metode i pojmovni apa-rat znanosti o književnosti danas supoznata sredstva i biblijske znanosti.Pitanje konteksta, tekstualne strukture,motiva i metafora, vezanosti uz vrije-me, namjere autora itd. od presudnogsu značenja kod intrepetacije književ-nih tekstova kao i biblijskih, koji naj-većim dijelom ukazuju na poetskustrukturu. Drugi razlog leži u oboga ći -vanju (osvježavanju) jezika poetskimnačinom izražavanja i slika. Književ-nost je u svim vremenima oživljavalarazgovorni i znanstveni jezik.” Preda-vanje o obrani istine o hrvatskoj povi-jesti održao je mons. Bogović. Tije-kom skupa sudionici su sudjelovali umisnim slavljima, pokorničkom bo-goslužju te plodnoj diskusiji. Priređenje i duhovno-kulturni program tijekomkojega je predstavljen zbornik s proš -logodišnjega skupa o temi „Novi ka-rizmatski pokreti i gibanja u Crkvi”.Ravnatelj vlč. Kutleša govorio je ostanju hrvatske inozemne pastve. Su-dionici su uputili pismo hrvatskim haš -kim uznicima s novčanim prilogom.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić

Na skupu se okupilo više od sto pastoralnih djalatnika iz Zapadne Europe


INTERVJU

Iz časopisa „Betendes Gottes Volk“(2008./3, broj 235) preuzeli smozanimljiv razgovor s poznatim nje-

mačkim liječnikom i psihoterapeutomManfredom Lützom, autorom knjige„Gott — eine kleine Geschichte desGrößten“, koja je mjesecima na lista-ma najčitanijih knjiga u Njemačkoj

� Postoji li Bog, gospodine Lütz?— Ja vjerujem da Bog postoji i danam je u Isusu Kristu pokazao svojeljudsko lice.

� Zašto je tolikim ljudima očito sve-jedno, ima li Boga ili nema, iako jeovo pitanje, pitanje života i smrti?— Nakon izlaska moje knjige imaosam kontakt s mnogim ljudima koji tra-že Boga. Malo tko je ravnodušan pre-ma Bogu. Nedavno se primjerice po-javila nova vrsta fundamentalističkogaateizma, koji agresivno i netolerantnoreagira na svaku vjeru u Boga. To jesuprotnost ravnodušnosti.

Bog postoji i može se njegov padobran, tada će mirno uze-ti svoj padobran i pouzdati se u riječtoga čovjeka. Takva je i vjera u Boga.

� Mnogi ljudi danas govore: „Čemuvjerovati, pa to mi ništa ne daje!”Gos -podine Lütz, što nam to vjera zaistadaje?— Vjera koja samo nešto daje, nedaje ništa. To znači, ako čovjek vje-ruje da mu vjera daje samo nekeprednosti, tada on istinski ne vjeruje.Ako je Bog istinit i ako je Isus Kristzaista Sin Božji, onda je prilično smi-ješno, kada se govori da je zdravijionaj koji moli od onoga koji ne moli.Prava vjera može zasigurno ljudimadati unutarnju sigurnost i zaštitu, aliispovijedanje vjere u Isusa Krista mo-že još i danas ljude odvesti u zatvor idruge neprilike. Stoga ova vjera nijeništa manje upečatljiva. Tko vjerujeda mu vjera može bilo kako koristiti,on bi trebao radije naučiti autogenitrening, jer to opušta.

Ateisti u prodoru, ali je također povećano zanimanje za religiju� Ateisti, kao naprimjer RichardDawkins, započeli su nedavno me-dijskim istupima i objavljivanjem knji-ga, opći napad na kršćansku vjeru.Zašto baš sada te akcije?— Richard Dawkins, protiv kojegsam trebao diskutirati na frankfurt -skom sajmu knjiga, ali koji je izbje-gao tu kontroverznu diskusiju, u svo-joj knjizi „Der Gotteswahn” („Tlap njao Bogu”, „Iluzija o Bogu” — naslovnjemačkoga prijevoda) ima na niša -nu sve fundamentaliste, a prije svegaameričke kršćanske fundamenta -

Vjera nije matematika� Igra li se Bog s nama mačkei miša, budući da se on na koncukonca ne da spoznati i dokazatinego zahtijeva vjeru?— Bog se naravno može spoz-nati. Čovjek, koji se nenamjernozatvori vjeri u Boga, bit će u sta -nju spoznati Boga. Bog se obja-vio u Isusu Kristu kao Bog koji je lju-bav. Božji dokazi su dakako poput do-kaza ljubavi. Oni nisu prisiljavajući,ali su oni najvažniji dokazi u našemživotu. Kada bi se Bog mogao doka-zati matematičkom formulom, tada bivjera u Boga bila pitanje inteligencijea ne egzistencije. Vjera egzistencijal-no znači puno više od znanja. U nje-mačkom jeziku je pojam „Glaube”(„vjera”) relativno slab. Ali latinska ri-ječ „fides” („vjera”) znači povjerenje ivjernost (kao i hrvatska riječ „vjera”,opaska prevoditelja). Kada padobra-nac pita, je li njegov padobran isprav-no pripremljen, tada ga neće zado-voljiti odgovor: „Vjerujem da je isprav-no pripremljen”. Ali, ako on ima pov-jerenja u čovjeka koji je pripremao

liste.U tim točkama s njegovom se kri-tikom bez daljnjega možemo složiti.Ali on naprimjer nema pojma o ka-toličkom kršćanstvu. Sadašnji trenu-tak dakle s jedne strane ima veze sasvim rastućim religioznim fundamen-talizmima, s druge strane međutimpromatramo posljednjih godina op -ćenito rastuće zanimanje za religiju,koje se ne iscrpljuje samo u prizori-ma umiranja staroga i izbora novo-ga Pape, nego je u međuvremenudoseglo i intelektualne debate.

� U Vašoj novoj uspješnici „Gott —Eine kleine Geschichte des Größten”(„Bog — mala povijest Najvećega“) pi-šete o „osjetilnosti istine“. Što se podtim može razumjeti?— Mi kršćani vjerujemo u Božje utjelovljenje. To je bilo i ostalo goto-vo svetogrđe za druge religije. Ali mivjerujemo da je Bog u Isusu Kristupostao osjetilno opipljivim. Stoga jekršćanstvo najosjetilnija religija opće-nito. Ljudi traže Boga kojega mogudotaknuti te ga traže u dalekoazaij -skim plastičnim religijama. Ali oni uop će ne znaju da kršćanstvo vjeru-je u osjetilnoga Boga. Barok je tojvjeri dao upečatljiv oblik.

RAZGOVOR S DR. MANFREDOM LÜTZOM, NJEMAČKIM PSIHOTERAPEUTOM I LIJEČNIKOM, AUTOROM USPJEŠNICE

Mi kršćani vjerujemo u Božje utjelovljenje. To je bilo i ostalogotovo svetogrđe za druge reli-gije. Ali mi vjerujemo da je Bogu Isusu Kristu postao osjetilnoopipljivim. Stoga je kršćanstvonajosjetilnija religija općenito.


Primjeri obraćenja i darvjere� Ima puno svjedočanstava o neka-dašnjim nevjernicima, koji su po „do-življaju Boga“ najednom počeli vjero-vati. Je li Vam poznat jedan takavosobit primjer „božanskog“ iskustva?— U svojoj sam knjizi ispričao mno-ge dojmljive priče o obraćenjima,primjerice onu o Edith Stein, o AndreFrossardu, ali također i o ljudima saSvjetskog susreta mladih u Kölnu te ojednoj menadžerici, koja je postalakarmelićanska.

� Može li čovjek bez po-sebne milosti, naime bezdara vjere, uopće vjerovati,ili je svaki čovjek manje-višesam odgovoran za to, hoće liodgovoriti Božjoj ljubavi iline?— Svaka vjera je naravnoplod božanske milosti. Čov-jek ne može svojom neogra-ničenom moći dospjeti dovjere. Ali Bog, koji je ljubav, nudi svimljudima vjeru. Čovjek se dakako možeu sebi aktivno zatvoriti prema vjeri.

spoznati„GOTT — EINE KLEINE GESCHICHTE DES GRÖßTEN“ (BOG — MALA POVIJEST NAJVEĆEGA)

On međutim za to snosi odgovornost.Ali ima također puno ljudi, naprimjeru istočnim dijelovima Njemačke, dokojih izričita vjera još nije došla, kojimeđutim svjedočki žive ljubav premabližnjemu. Oni se spominju i u svetojmisi: „I spomeni se također onih, čijuvjeru nitko ne poznaje osim Tebe“.

� Često se čuje da je vjera u Bogauzmakla pred novim bogovima (tele-vizijom, horoskopima, znanosti…). Jeli to točno? Može li čovjek uopće živ-jeti a da ni u što ne vjeruje?

— Vjerujem da je prije svega nje-mačko društvo sebi priuštilo višegodi-š nji luksuz udaranja po kršćanstvu i

Crkvi s posve apsurdnim klišejima.Znanost je u međuvremenu odavnodokazala da strahotne slike višesto -ljetnih antikršćanskih kampanja nemogu opstati pred trijeznom anali-zom. Unatoč tomu te su kampanjeotuđeile prije sveha Europu od njezi-nih kršćanskih korijena. I onda vrijediizraz: „Tko više ni u što ne vjeruje,vjeruje u svašta“. Ali zasad se osobi-to kod intelektualaca može zamijetitipreokret. Alexander Smolczyk iz ča-sopisa „Der Spiegel“ skovao je reče-nicu, da je Njemačka očito izgubilanevjeru pred vjerom.

S njemačkoga preveo: T. G.Izvor: „Betendes Gottes Volk”, 2008./3,

br. 235, str. 12—13.

Ako je Bog istinit i ako je Isus Kristzaista Sin Božji, onda je prilično smi-ješno, kada se govori da je zdravijionaj koji moli od onoga koji ne mo-li. Prava vjera može zasigurno lju-dima dati unutarnju sigurnost i zaš-titu, ali ispovijedanje vjere u IsusaKrista može još i danas ljude odve-sti u zatvor i druge neprilike.

Uorganizaciji Hrvatske katolič-ke zajednice Sindelfingen,njenog voditelja fra Marinka

Vukmana i s. Bogoljube Jurić, i oveje godine skupina od 100 Hrvata izte zajednice i iz okolnih mjesta Reut-lin ge na, Tübingena, Ditzingena, Le-on berga i dr., pa čak i iz Frankfur-ta,od 1. do 5. listopada hodočas tilau Rim, Asiz i Padovu. Hodočašće jezapočelo posjetom Asizu, rodnommjestu sv. Franje, utemeljitelja Fra -njevačkog reda. Govoreći o životui obraćenju sv. Franje, vodič, studentlatinskog i grčkog jezika u Rimu, fraJure Hrgović, istaknuo je njegovujednostavnu ljudsku prirodu, njegovosjećaj ne samo za ljude, nego i zaživotinje, pa je sv. Franjo zaštitnikSvjetskoga ekološkog pokreta.

Teško je opisati ljepotu Asiza i sveone duhovne ali i graditeljske tragovekoji su ostavljeni u tom gradu u časttog velikog sveca i dobročinite lja. Ugrad se slijevaju kolone hodočasnikaiz različitih krajeva svijeta, pa jehrvatska skupina bila prepoznatljivapo svojim kapama i velikoj hrvatskojzastavi. Kako svi putevi vode u Rim,tako su se i hrvatski hodočasnici za-tekli u tom vječnom gradu. Fra Jure ihje upoznao s crkvama sv. Petra,sv. Pavla, sv. Marije, sv. Ivana La-teranskog, sv. Petra u okovima, ali iKoloseumom i drugim duho vnim i kul-turnim znamenitostima Rima.

Osobito je bio dirljiv prizor u ba-zilici sv. Petra na grobu pape IvanaPavle II., gdje su se Hrvati dugo za-držali, zahvaljujući mu u svojim mo-

litvama na njegovoj ljubavi premahrvatskom narodu i njegovom zau-zimanju za hrvatsku državu i njenuslobodu.

Vrhunac posjeta Rimu bio je pos-jet Papinskomu hrvatskom zavodusv. Jeronima, gdje ih je pozdravio vi-cerektor vlč. Željko Majić koji im jegovorio o hrvatskoj prisutnosti sto -ljećima u ovom gradu. Tu je služenai zajednička sv. misa, a hodočas nicisu se imali prigodu i ispovijediti.

Imali su prigodu vidjeti i rimskekatakombe u kojima su se tajno po-kopavali prvi kršćani i slavili misnaslavlja. Hrvat salezijanac Mato To-mas proveo ih je uskim labirintima.

Put ih je dalje odveo u Padovu. Mirjana Šarić

(Snimka vidi str.27)

Hodočašće vjernika iz Sindelfingena


REPORTAŽA

SAARBRÜCKEN

S novim voditeljem misije u

Hrvatska katolička misija Saar-brücken (Bahnhofstr. 38,66111 Saarbrücken, tel. 0681

371312) osnovana je 1971. godine,a broji oko 1500 vjernika.

Svečano misno slavlje u povoduoproštaja dugogodišnjeg voditeljaHrvatske katoličke misije Saarbrückenvlč. Mate Šole te uvođenja novog vo-ditelja misije fra Vislava Krijana slu-ženo je na blagdan Uzvišenja sv. Kri-ža, u nedjelju 14. rujna, u crkvi sv. Ja-kova Starijega u Saarbrückenu.

Devetnaest misijskih godinavlč. Šole

Misno slavlje predvodio je dele-gat za hrvatsku pastvu u Njemačkojfra Josip Bebić u zajedništvu s vodi-teljem odsjeka dušobrižništva zajed-nica katolika drugih materinskih jezi-ka u biskupiji Trier dr. Martinom Lörschom, vlč. Šolom i o. Krijanom.

Sve je na početku pozdravio vlč.Šola koji je posebno novom voditeljumisije zaželio dobar početak djelo-vanja u toj hrvatskoj misiji, koja brojioko 1500 vjernika, a misna se slav -lja na hrvatskom jeziku slave u Saar-brückenu, Lebachu i Trieru.

Delegat o. Bebić je potom kazaokako se ta Kristova zajednica danas,

Misno slavlje predvodio je delegat o. Bebić u zajedništvu s dr. Lörschom, vlč. Šolom i o. Krijanom

na dan Gospodnji, kada katolici sla-ve diljem svijeta blagdan Uzvišenjakriža Kristova, oprašta s jedne stranesvečano od svoga dugogodišnjegžupnika vlč. Šole i zahvaljuje Bogu zanjegovu vjernost i svjedočenje, za nje-govu vjeru i ljubav koju je dugo godi-na iz dana u dan svjedočio u tojhrvatskoj misiji, te s druge strane uvo-di u službu novoga svećenikao. Krijana. „Vlč. Mate bdio je 19 go-dina budno nad povjerenom braćomi sestrama u vjeri, prateći ih molitva-ma na njihovom životnom putu“, ka-

zao je delegat o. Bebić, prenosećiokupljenima pozdrave predsjednikaVijeća Hrvatske biskupske konferenci-je i Biskupske konferencije Bosne iHercegovine za inozemnu pastvu du-brovačkog biskupa mons. ŽelimiraPuljića i ravnatelja dušobrižništva zaHrvate u inozemstvu vlč. Ante Kutleše.

Dr. Michael Lörsch je pročitao dek rete, o razrješenju vlč. Šole te oimenovanju novog voditelja misije o.Krijana, koji će pola radnog vremenadjelovati kao voditelj misije, a pola ćebiti u službi njemačkih zajednica.

Tijekom misnog slavlja vlč. Mate Šola oprostio se od zajednice i vraća se u domovinu, a novim voditeljem misije postao je fra Vislav Krijan, član Franje vačkeprovincije Bosne Srebrene.

Okupljeni vjernici za vrijeme misnog slavlja u crkvi sv. Jakova Starijeg u Saarbrückenu


Dek rete je potpisao biskupijski admi-nistrator biskup Robert Brahm. O. Kri-jan je u toj prigodi ujedno pred okup -ljenom zajednicom na upit delegatao. Bebića obnovio svoja svećeničkaobećanja.

Zahvala prethodnicima

Na kraju misnog slavlja zahvalnuriječ u ime biskupijskog administrato-ra biskupa Roberta Brahma vlč. Šoliuputio je dr. Lörsch, a dobre želje napočetku službe o. Krijanu. Delegato. Bebić je na kraju kazao kako seodlaskom vlč. Šole iz misije zatvarajedno bogato poglavlje djelovanja utoj biskupiji. „Ovo je svečani trenutak

kad moramo izraziti veliku zahvalnostTrojedinom Bogu za svu mudrost ko-ju je dijelio ovoj zajednici, njezinimvoditeljima. Stoga radosna srca želimizreći svoju zahvalu i riječi priznanjaza njihov dobar i plodan posao. Naj-prije se spominjem sa zahvalnošćufranjevaca fra Antuna Kranjića io. Mladena Karlića koji su u ovoj za-jednici djelovali od 1972. do 1989.“Posebno je zahvalio i svim pripadni-cima zajednice od početka do danas,poglavito članovima župnog vijeća.Zahvalio je i domaćoj mjesnoj Crkvina čelu s biskupijskim administrato-rom Robertom Brahmom, bivšem bi-skupu Reinhardu Marxu te odgovorni-ma za dušobrižništvo katolika drugihmaterinskih jezika u biskupiji Trier: biv šim Georgu Reuteru te sadašnjimdr. Martinu Lörschu. Ujedno je vlč. Šo-li i o. Krijanu uručio prigodini dar.

Tijekom misnog slavlja pjevanjena orguljama je pratio Krsto Perin, ko-ji inače prati misna slavlja na orgu -ljama u Saarbrückenu.

Slavlje je nastavljeno u prigodnidomjenak u misijskim prostorijamagdje se nazočnima obratio i pred -sjednik župnog vijeća Damir Buntić.

Novi voditelj misije fra Vislav Kri-jan rođen je 17. ožujka 1969. u Sla-vonskom Brodu, župa Koraće. Član jeFranjevačke provincije Bosne Srebre-ne. Svečane zavjete položio je 7. ruj-na 1993. u Rami (Šćit). Za svećenikaje zaređen 29. lipnja 1995. u Kak nju.Kao župni vikar djelovao je u Kiselja-ku i Novom Šeheru. Bio je župnik uKoraću te misionar u Tanzaniji. Od2005. do danas bio je župni vikar uaustrijskoj župi u Kufstein-Sparchen.

Samostalna misija od 1971.

Misija je osnovana 1971. godineuoči Božića. Od 1991. godine misnase slavlja na hrvatskom jeziku u Saar-brückenu slave u Marijinoj kepeli Kla-sične gimnazije u 10.30 sati, svakedruge i četvrte nedjelje u mjesecu u13 sati u crkvi sv. Mihaela u Lebachute svake prve, treće i pete nedjelje umjesecu u 15.30 sati u St. Josefsstift uTrieru. Vjeronauk se držao petkom po-podne za mlade u misijskim prostori-

jama u Saarbrückenu, subotom zaprvopričesnike u 11 sati, a u 12 satiza potvrđenike.

U misiji djeluje župno vijeće kojebroji osam članova. Predsjednik jeDamir Buntić.

Od 2004. godine u misiji kao taj-nica radi Marina Milić i to ponedjelj-kom i srijedom od 9 do 11, a utorkomi četvrtom od 15 do 17 sati.

Valja podsjetiti kako je u vrijemeDomovinskog rata na području misijebilo 9500 izbjeglica. Dosta se radilona humanitarnom području.

„Radi se o vrlo mladoj zajednicikoja ima svoju budućnost. Zahvalju-jem svima koji su mi pomagali u radu,a novom voditelju misije o. Krijanu že-lim svako dobro na početku njegoveslužbe“, kazao je o. Šola.

Važnost njegovanja zajedništva

Novi voditelj misije o. Krijan je ka-zao: „Ovdje sam prije svega zbog ovehrvatske katoličke zajednice, iako ćupola svoga radnog vremena raditi upastoralu njemačkih zajednica. Mi kaoHrvati katolici imamo puno zajedničkihcrta bez obzira odakle potječemo, izHrvatske ili iz Bosne i Hercegovine. Nesmijemo se dijeliti po regijama. Imamosvoju i hrvatsku i vjersku ukorijenjenost.To mormao očuvati i ovdje na ovompodručju kako bismo to blago prenije-li djeci i mladima. Neka se svi naši bu-dući susreti odvijaju u tom pravcu. Ia-ko sam imao izbor djelovati u njemač-koj župi, ipak sam se radije odlučiodjelovati ovdje u službi svojih suna-rodnjaka od kojih očekujem suradnjui potporu“, kazao je o. Krijan.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

U misijskim prostorijama sve je pozdravio predsjednik župnog vijeća Damir Buntić

budućnost

Novivoditeljmisije fra VislavKrijan

Bivši voditelj misije vlč. Mate Šola


Ljeto je ne samo vrijeme godišnjihodmora, nego za mnoge vjerni-ke i vrijeme hodočašća, osobito

u različita Marijanska svetišta. Blag -dani Male Gospe, zatim Velike Gos -pe, privlače tisuću hodočasnika u jed-no od lijepih marijanskih svetišta. Aliovog ljeta bili smo svjedoci dva iz-vanredna događaja, oba povezana shodočašćem. Prvi događaj je biosvjetski susret mladih koji se je održaood 15. do 29. srpnja 2008. u Syd-neyju, u Australiji. Prisutnost milijunamladih i njihov oduševljeni susret saSvetim Ocem zadivio je svijet. Drugidogađaj je bio hodočašće samogSvetog Oca Benedikta XVI. u Lurd pri-godom 150. obljetnice ukazanja Bla-žene Djevice Marije.Što zapravo potiče vjer-nike na hodočašće?

Hodanje je prais -kustvo koje omogućuječovjeku da se oslobodiodređenog mjes ta, dastigne do novih krajevai da osvoji nove ciljeve.Čovjek je u biti „bićena putu“, u hodu premasvojoj punini. Postoji unama jedna dinamika koja nas po-kreče uvijek prema naprijed, premavišem. Jedan od izražaja ove težnjejest upravo hodočašće: ići na svetamjesta da se tamo susretne Božja pri-sutnost. Istina, Bog je prisutan svug djei uvijek, ali naša potreba da idemoprema njemu, dobiva svoj vidljiviznak u hodočašću.

Hodočašće je ispovijest vjere

Hodočašće je u biti grupno doga-đanje. Tu dolazi do izražaja zajedni-čarska snaga vjere. Nitko ne postajevjernikom samo vlastitom snagom. Ka-tekizam Katoličke Crkve izričito nau -čava, da se vjera razvija u zajednici:„Vjera je osobni čin, slobodan odgo-vor čovjeka na inicijativu Božju kojiobjavljuje sebe. Ali vjera nije izoliraniosobni čin. Nitko nije u stanju da vje-ruje sam, kao što ne može ni živjetisam. Nitko ne daje sebi vjeru, kao što

Tajna zadovoljnog života nije u ogorčenoj borbi za vlas -tita prava, nego u sposobnosti biti zahvalni Bogu za sve.

Piše: Mihály Szentmártoni, S.J.

sa. Ljubav ne znači nužno čuvstvenurazdraganost, nego pozitivan stavprema drugome, u smislu himne lju-bavi: „Ljubav je strpljiva, dobrostiva,ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se;nije nepristojna, ne traži svoje, ne raz-dražuje se, zaboravlja i prašta zlo, neraduje se nepravdi, raduje se istini;sve ispričava, sve vjeruje, svemu sena da, sve podnosi“ (usp.1Kor13,4-7).Tumači Svetog Pisma kažu, da je uoriginalu ljubav ovdje opisana s 15glagola, što poručuje, da je bit ljuba-vi u djelovanju za dobro drugoga.

Sve su ove vrednote prisutne u za-jedničkom hodočašću. Zajedničko ho-dočašće koje je nošeno zajedničkimciljem, inspirirano zajedničkom vje-rom, obojeno podijeljenim naporima,odličan je okvir za uvježbavanje lju-bavi prema drugome.

Hodočašće donosi olakša nje životnog tereta

Hodočašćenje ima također tera-peutsku funkciju. Ne mislimo pritomsamo na fizička ozdravljenja, kaošto se to događa u Lurdu, nego naduševna izlječenja koje se očituje unalaženju nove snage za podnoše -nje tereta života. Rado se sjećam sus-reta s jednim engleskim liječnikomkoji je redovito pratio lurdska hodo-čašća. Dr. Morris je svoja opažanjaobjavio u stručnom članku u jednomuglednom liječničkom časopisu. Onje došao do zaključka, da i oni bo-lesnici, koji nisu zadobili čudesno oz-dravljenje, vratili se smireniji i vedri-ji s hodočašća, upravo zahvaljujućizajedničkoj vjeri. Nadalje, hodoča-šće je dobra prilika i za to da zah-valimo Bogu. Vjernik zna, ali i nev-jernik sluti, da život, blagostanje,zdravlje, mir, itd. nisu stečena prava,nego Božji darovi. Stoga tajna za-dovoljnog života nije u ogorčenojborbi za vlastita prava, nego u spo-sobnosti biti zahvalni Bogu za sve.Izražaj takvog stava su bezbrojnizavjetni predmeti ostavljeni na svetimmjestima. Sve to stoji u pozadini psi-hološke opravdanosti hodočašća,stoga: hodočastiti je dobro! �

ni život ne zahvaljuje sebi. Vjernik do-biva vjeru od drugih i mora je davatidalje. Ljubav prema Isusu i prema lju-dima potiče nas da govorimo drugimao vjeri. Na taj način svaki vjernik jejedna karika u velikom lancu vjernika.Mogu samo onda vjerovati, ako mepodržava vjera drugih, a po svojojvjeri pridonosim vjeri drugih” (166).Zajedničko hodočašće je gotovo dra-matizirani oblik tog velikog lanca vjer-nika. Međutim, kad je riječ o mladi-ma, zajedničko hodočašće ima jošjednu pozitivnu ulogu: razvijanjeosobnosti. U grupnim aktivnostima,naime, događaju se važni procesi saz-rijevanja koji imaju kao zajednički na-zivnik progresivno otvara nje prema

drugom. A elementi togprocesa su sljedeći:

Poštivati drugoga. Toje čuvstvena dimenzijame đuljudskih odnosa. Poš tivati drugoga značipriznati njegovu druga -čijost i bogatstvo. Samopodijeljena iskustva činenas osjetljivima premavrednotama drugoga.

Razumjeti drugoga.To je razum ska dimenzija međuljud -skih odnosa. Svatko je jedinstveni, ne-ponovljivi, tajanstveni svijet. Zajednič-ki život pruža mogućnost da steknemouvid u nutarnji svijet drugoga. Ovajuvid potiče na poštivanje.

Sebe darivati drugima. To je ope-rativna, djelatna dimenzija među -ljudskih odnosa. Vrhunac ove osjetlji-vosti za druge jest Isusova izjava danitko nema veće ljubavi od onoga tkoživot svoj daje za drugoga. Ovo neznači nužno fizičko umiranje, nego jeostvarljivo i putem velikodušnog da -rivanja svojih vrednota, sposobnosti iznanja.

Dijalog, tolerancija i suradnja. Toje društvena dimenzija međuljudskihodnosa. Nitko ne posjeduje punu isti-nu. U susretu s drugima rađa se osje-ćaj vlastite relativnosti što nas ospo-sobljava za primanje, za uzajamnodopunjavanje.

Ljubav prema drugima. To je reli-giozna dimenzija međuljudskih odno-

Hodočastiti je dobro

Svatko je jedinstveni,neponovljivi, tajanst-veni svijet. Zajednič-ki život pruža mo-gućnost da steknemouvid u nutarnji svijetdrugoga. Ovaj uvidpotiče na poštivanje.

BOG U SUVREMENOM SVIJETU

Vor einigen Jahren wurde inDeutschland die Aktion zur Ent-fernung des Kreuzes in Schulen

und anderen öffentlichen Räumen vor-angetrieben. Diese Aktion bezeichneteder damalige Bischof von LimburgFranz Kamphaus als „Gespensterde-batte“. Er fragte diejenigen, die dasKreuz aus öffentlichen Räumen entfer-nen wollten, ob sie denn wüssten, wassie anrichten und welche Folgen dieseHandlung nach sich ziehen könne.Was bedeutet für uns Christen das auf-gehängte Kreuz in der Wohnung, imHaus, im Auto oder als Halsschmuck?Ist unsere Beziehung zum Kreuz wie zuirgendeinem Amulett, das abergläubi-sche Menschen überall dort aufhängen,wo es ihnen in den Sinn kommt? Wel-cher Sinn liegt in diesem Zeichen undworauf weist es uns hin?

Bevor ich einige Gedanken über dieWichtigkeit des Kreuzes und des Kreuz-zeichens festhalte, möchte ich noch er-wähnen, dass im Mittelpunkt des NeuenTestaments die Person Jesus von Naza-reth, Gottes und Marias Sohn, steht. Derzentrale Punkt der Predigten Jesu ist nichtdas Kreuz, obwohl er verlangt, dass sei-ne Nachfolger ihr tägliches Kreuz tra-gen müssen, sondern die Offenbarungdes dreifaltigen Gottes. Die Allerheilig-ste Dreifaltigkeit, so lehrt uns die Offen-barung und unser christliche Glaube, istdie grundlegende Wahrheit und Tatsa-che unseres Glaubens. Nie würden wirdie Wahrheit über den dreifaltigen Gotterfahren, wenn Jesus Christus nicht ge-wesen wäre.

Das Christentum gründet auf dieserPerson und seiner Lehre, seinem Todund seiner Auferstehung. Daher wardie erste apostolische Verkündigungüber Jesus zu allererst auf sein Leiden,seinen Tod und seine Auferstehung ge-richtet. Im christlichen Glauben nimmtdas Kreuz einen besonderen Platz ein.Jesus ist gestorben, um die Menschenvom falschen Weg abzuwenden. Dar-auf weisen uns die Kreuze hin, die inunseren Kapellen, Kirchen, Kathedra-len und unseren Wohnungen und Häu-sern hängen. Die Christen glauben,dass dieses Zeichen einen Schutz ge-gen das Böse in sich birgt. Das Kreuzist für sie gleichzeitig auch ein Zeichenihrer Zugehörigkeit zu Jesus Christus,dem Gekreuzigten.

Die ersten Kirchenväter verlangtenvon den Christen, ebenso wie es die


Die Macht und die Bedeutung des KreuzesVerehrte Leserinnen und Leser! Glauben Sie, verehrte Leserinnen

und Leser, in die heilsame Kraft desKreuzes, seinen Schutz und Segen?Wenn ja, dann lassen Sie keinen einzi-gen Tag vergehen, ohne alles, was Siean diesem Tag planen, alle Personen,die Sie treffen, mit denen Sie zusammenarbeiten und all die lieben Menschen,die an diesem Tag an Sie denken, unterseine Obhut zu stellen. Auf diese Artund Weise kann sich die Gnade desauferstandenen Jesus Christus auf Sie,auf Ihre Arbeit und die Menschen, mitdenen Gott sie verbindet, ergießen.

Im Übrigen nimmt derjenige, dersich bekreuzigt, die Tatsache seinerSündhaftigkeit und Ohnmacht an, sowie auch die Tatsache, dass Gott es ge-fallen hat, über das Kreuz alle Men-schen und die ganze Welt zu retten.Am Kreuz haben wir Vergebung unse-rer Sünden und aller Vergehen erhalten.

Auf das Kruzifix zu schauen, be-deutet, auf Jenen zu schauen, von demaus die Wahrheit, das ewige Leben unddas Königreich Gottes kommen. Sich be-kreuzigen bedeutet, sich selbst unter denSchutz dieses heilsamen Zeichens zustellen. Es bedeutet zum Kreis der Siegerund Erlösten zu gehören. Über diesesZeichen erhalten wir nicht nur Heiligungund Segen, sondern die vollkommeneErlösung. Und daher vollziehen wir dasKreuzzeichen in tiefem Glauben, in Lie-be und Hoffnung, damit Gottes Verhei-ßung für uns in Erfüllung geht.

Stellen Sie, verehrte Leserinnen undLeser, Körper und Seele, Ihr gesamtesLeben in dieses Zeichen, weil dies dasZeichen der Erlösung und des Trium-phes ist. Machen Sie dieses Zeichenauch Ihren Kindern auf die Stirn, lehrenSie sie, sich auch selbst richtig, bedachtund sichtbar zu bekreuzigen, wenn siein die Schule gehen, wenn sie das Ge-bet beginnen und beenden, wenn sielernen oder spielen gehen und an Feier-tagen. Vergessen Sie nicht, es IhremPartner oder Partnerin auf die Stirn zusetzen. Segnen Sie in diesem ZeichenMenschen, Tiere, Essen, Felder und Ma-schinen; alles, was Ihnen zum Lebennotwendig ist. Groß ist seine Machtund Bedeutung.

Damit möchte ich dieses Mal schlie-ßen. Auch wenn bei weitem nicht allesgesagt wurde, bin ich davon überzeugt,dass all diejenigen, die dieses Zeichenehren und sich seiner bedienen, andere,neue Menschen werden. Ihr

P. Josip Bebić, Delegat

Kirche zu allen Zeiten getan hat und im-mer tun wird, sich das Kreuzzeichen mitden Fingern auf die Stirn zu machenund mit der Bekreuzigung Gottes Segenzu erbitten für das, was ihnen zum Le-ben dient. Sie waren der Überzeugung,dass Christen dieses Zeichen bei jederGelegenheit setzen sollen: wenn sieaufstehen und zu Bett gehen, wenn siezur Arbeit gehen und von der Arbeitkommen, vor und nach dem Essen. DasKreuzzeichen muss das gesamte christ-liche Leben begleiten.

Die Christen glauben, dass Kreuzeund Kreuzzeichen nicht allein von sichaus wirken, sondern aus dem heraus,was sich hinter diesen Zeichen verbirgt.Aus der Heiligen Schrift schließen wir,dass das Kreuz Symbol der Kraft undWeisheit Gottes ist, Symbol der Befrei-ung und Erlösung, Zeichen der LiebeGottes zu den Menschen in Jesus Chri-stus. Das Christentum ist unvorstellbarohne das Kreuz und seine Symbolik.

Papst Benedikt XVI. sagte in einerseiner Audienzen zu den anwesendenGläubigen, als er auf seine Reise nachLourdes rückblickte, dass wir, wenn wiruns bedacht und aufmerksamen Her-zens bekreuzigen, vollkommen in dasGeheimnis unseres Glaubens eintreten.Der Papst betonte, dass die Bekreuzi-gung die erste Geste Marias war, alssie der kleinen Bernadette erschien.

Jedes Mal, wenn wir einen Blickauf das Kreuz Jesu werfen und wennwir uns selbst bekreuzigen, gedenkenwir des gekreuzigten Christus, durchden das Heil für uns Menschen und dieganze Welt gekommen ist. Wenn wirdas Kreuz Christi schauen, erinnern wiruns auch an seinen Sieg über dengrößten Feind des Menschen. Die Apo-stel betrachteten, nachdem Jesus auf-erstanden war, seine Niederlage amKreuz als großen Sieg über den Tod.Die Auferstehung Christi gibt seinemgesamten Leben, seinem Leiden undseiner Kreuzigung einen Sinn. „AmKreuz ist der geliebte Sohn des ewigenVaters zum absoluten Tiefpunkt, zumGrund des Bösen selbst herabgestie-gen. Er ist zu jenem Nichts vorgedrun-gen, aus dem eine neue Wirklichkeitentstehen soll: Recreatio, die Neu-schöpfung des Geschöpfs, der sichkopfüber ins Nichts hinunterstürzendenKreatur in ein neues Leben: in einenneuen Menschen, einen neuen Himmelund ein neues Land“ (Romano Guardi-ni in seinem Buch „Herr“).

GEISTIGER IMPULS BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE • NR. 101

BISTUM OSNABRÜCK

Bischof Franz-Josef BodeFranz - Jose f

Bode wuchs in Et-teln bei Pader-born auf. In Pa-derborn besuchteer das Gymna-sium Theodoria-num und studierteab 1969 dort so-wie in Regens-burg und Münster

Katholische Theologie. Bode wurde am 13. Dezember1975 in Paderborn zum Priester geweiht und war zunächstVikar in Lippstadt. Danach wurde er Präfekt des Leokon-viktes für die Priesterausbildung im Erzbistum Paderborn bis1983. 1986 promovierte Bode an der Rheinischen Frie-drich-Wilhelms-Universität Bonn zum Dr. theol.. Er war von1986 bis 1991 als Pfarrer in der St.-Marien-Gemeinde inFröndenberg tätig. Franz-Josef Bode wurde am 5. Juni1991 zum Titularbischof von Mattiana und Weihbischofim Erzbistum Paderborn ernannt. Die Bischofsweihe emp-fing er am 1. September 1991 durch den Erzbischof vonPaderborn und späteren Kardinal, Johannes Joachim De-genhardt in Paderborn. Danach war er Domkapitular undBischofsvikar für die Priesterfortbildung. Am 12. Septem-ber 1995 ernannte ihn Papst Johannes Paul II. zum Bischofvon Osnabrück. Bode wurde am 26. November 1995 insein Amt eingeführt. Bei seiner Amtseinführung war er derjüngste Diözesanbischof Deutschlands. Franz-Josef Bode istseit 1996 Vorsitzender der Jugendkommission der Deut-schen Bischofskonferenz und als solcher auch „Jugendbi-schof“, also der Vertreter des Episkopats, der besonders fürdie Jugendpastoral in Deutschland verantwortlich ist.

ERZBISTUM MÜNCHEN UND FREISING

Erzbischof Reinhard MarxDer Erzbischof von München und Freising,

Reinhard Marx, ist am Fest der Darstellung desHerrn, Mariä Lichtmess, Samstag, 2. Februar2008, im Münchner Liebfrauendom feierlich insein Amt eingeführt worden.

Marx ist der 73. Nachfolger auf dem Bischofs-stuhl des heiligen Korbinian, der im 8. Jahrhundertin Altbayern den christlichen Glauben verkündete.Der Westfale stammt aus dem Erzbistum Pader-born. Am 21. September 1953 wurde er in Geseke, KreisLippstadt in Nordrhein-Westfalen, geboren. 1979 weihteihn der Erzbischof von Paderborn, Johannes JoachimDegenhardt, zum Priester.

Von 1981 bis 1989 studierte Marx in Münster und Bo-chum. Er promovierte zum Doktor der Theologie. Die Dis-sertation trägt den Titel „Ist Kirche anders? Möglichkeitenund Grenzen einer soziologischen Betrachtungsweise.“

1996 wurde er Professor für Christli-che Gesellschaftslehre an der Theo-logischen Fakultät Paderborn. Im glei-chen Jahr, am 23. Juli, ernannte ihnPapst Johannes Paul II. zum Titularbi-schof von Pedena, einem erloschenenBistum in Istrien, und zum Weihbi-schof des Erzbischofs von Paderborn.An seinem 43. Geburtstag, dem 21.September 1996, weihte ihn Erzbi-schof Degenhardt im Hohen Dom zuPaderborn zum Bischof und ernannteden Sozialethiker zum Bischofsvikarfür Gesellschaft, Kultur und Wissen-

schaft. Seit 1999 ist Marx Vorsitzender der von der Deut-schen Bischofskonferenz und vom Zentralkomitee der deut-schen Katholiken gemeinsam getragenen Kommission „Justitia et Pax“ (Gerechtigkeit und Frieden). 2001 wurde erin das Paderborner Metropolitankapitel aufgenommen. Am20. Dezember 2001 ernannte Papst Johannes Paul II. Rein-hard Marx zum Bischof von Trier. Am 1. April 2002 wurdeer in sein Amt im Trierer Dom eingeführt.

ERZBISTUM PADERBORN

Erzbischof Hans-Josef BeckerHans-Josef Becker legte

sein Abitur im Jahre 1967 inRüthen ab. Anschließend ab-solvierte er ein Lehramtsstu-dium, das er mit dem zwei-ten Staatsexamen 1972 ab-schloss. Hierauf studierte erin Paderborn und MünchenKatholische Theologie undPhilosophie. Am 11. Juni1977 empfing er durch Erz-bischof Johannes JoachimDegenhardt die Priesterwei-he. Von 1979 bis 1995wirkte er als Seelsorger in Minden, Paderborn und Lippstadt.In den folgenden vier Jahren leitete Hans-Josef Becker dieZentralabteilung Pastorales Personal im Erzbischöflichen Ge-neralvikariat in Paderborn. 1999 wurde er von Papst Jo-hannes Paul II. zum Titularbischof von Vina ernannt und zumWeihbischof in Paderborn bestellt. Die Bischofsweihe spen-dete ihm am 23. Januar 2000 der Paderborner ErzbischofJohannes Joachim Kardinal Degenhardt; Mitkonsekratorenwaren der damalige Weihbischof in Paderborn und späte-re Bischof von Fulda Heinz Josef Algermissen und der da-malige Weihbischof in Paderborn und spätere Erzbischofvon München-Freising Reinhard Marx. Nach dem Tode vonJohannes Joachim Kardinal Degenhardt im Jahre 2002 fun-gierte Becker etwas mehr als ein Jahr lang als Diözesanad-ministrator, ehe er zum Erzbischof von Paderborn ernanntund am 28. September 2003 in sein Amt eingeführt wur-de. Seit 2006 ist Becker Vorsitzender der Kommission für Er-ziehung und Schule in der Deutschen Bischofskonferenz.Hans-Josef Becker ist Mitglied der katholischen Studenten-verbindung K.D.St.V. Guestfalo-Silesia zu Paderborn im CV.


Text und Bilder: www.dbk.de/bistum/index.html; (Erz)Bistümer und de.wikipedia.org

DEUTSCHE (ERZ)BISCHÖFE)

KARRIERE UND GLAUBE


Nun möchte ich einige Fragenüber Ihren Glauben an Sie richten,denn Sie haben sich ja in Interviewsals ein gläubiger Mensch deklariert,und das ist ja für einen jungen Men-schen, noch dazu ein Model, gar nichtselbstverständlich. Sind Sie seit IhrerKindheit gläubig? Hat es in Ihrem Le-ben vielleicht ein Bekehrungserlebnisgegeben? Hat es Krisen gegeben?Was ist das?

Ich bin mit meinem Glauben auf-gewachsen, der wurde mir in der Er-ziehung mitgeben, Bekehrungserlebnishat es keines gegeben, denn ich warimmer im Glauben drinnen. Natürlichgab es Krisen, wo man dann in denschweren Momenten mehr auf Gott,mehr auf Jesus zurückgreift; dass mansich in die Gebete vertieft und dannwieder festen Boden unter den Füßengewinnt. Glauben ist für mich auchsehr wichtig und steht an erster Stelle,alles andere ist vergänglich, alles an-dere ist dem Glauben gegenüber sehrunwichtig. Der Glaube ist das, warumich lebe, warum wir jetzt hier sind.

Fällt es Ihnen manchmal schwer,Ihren Glauben zu bekennen? Ich glau-be, Ihre Kolleginnen wissen ja auch,dass Sie gläubig sind, oder wissen diedas nicht?

Doch, es wissen alle. Viele verste-hen das nicht und sagen: Du gehst indie Kirche? Wieso?Das ist etwas, wasmich sehr ärgert undwas mich auch sehrsehr verletzt. Und ichfinde es nicht selbst-verständlich, dassman nicht in die Kir-che geht, ich finde eseinfach selbstver-ständlich, dass manin die Kirche geht.Für mich ist es auf je-den Fall sehr sehr wichtig. Und es gibtmir sehr viel Kraft und sehr viel Energieund es stärkt meine Persönlichkeit. Undes ist auch der Grund, warum ich allesmache, und voführ ich alles mache.Und das ganze Gute, das kommt dochvon irgendwo. Und ich finde es nichtin Ordnung, wenn man manchmal aus-gelacht wird oder verspottet. Leidergibt es immer weniger Junge, die sowie ich denken, ja, schade.

Ist Glaube oder Gott unter Modelsüberhaupt ein Thema?

Doch. Also hier in Österreich we-niger, leider kommt es kaum vor, dassich wirklich Gespräche über Glaubeund über Gott führen kann, aber imAusland, vor allem mit kroatischen Mo-dels, kann ich über meinen Glaubenreden.

Wie ist es, wenn Sie unterwegssind, oder nach einem Auftritt: habenSie da Zeit und Kraft zum Gebet?

Immer. Ich trage Jesus und Gott im-mer in meinem Herzen. Und es ist das,was mich stärkt und was mir einfachdie Kraft gibt und mein Stützpunkt ist.Beten, ja jeden Abend vor dem Schla-

fengehen. Und dannschlaf ist meistensirgendwann mal ein.Oder vor dem Essen.Und ich habe auchimmer einen Rosen-kranz in meiner Ta-sche. Das brauch icheinfach, das ist mei-ne Sicherheit, ichweiß, mir kann nichtspassieren, weil Jesusbei mir ist, weil der

liebe Gott bei mir ist, weil die auf michAcht geben, weil die mich beschützen,und weil ich daran glaube, und das istein guter Glaube. Ich habe auch im-mer so ein Armband bei mir, da habeich einfach eine Verbindung zwischenmir und meinem Herzen und dem lie-ben Gott, Jesus und dem lieben Gott,Jesus und der heiligen Mutter Maria.Ein sehr sehr wichtiger Weg, der wich-tigste überhaupt.

Welche Gebete, wenn ich weiter-fragen darf, welche Gebete sind IhreLiblingsgebete?

Also ich bete auf kroatisch, dasVater unser, dann gibt es ein Engels-gebet, das bete ich vor dem Ein-schlafen.

Beten Sie vielleicht manchmalauch den Rosenkranz?

Ja, vor allem, wenn ich im Aus-land bin, also jetzt in der Türkei. Ichwar jetzt einen Monat lang in der Tür-kei, beruflich natürlich. Und dann be-schäftigt man sich einfach mit ande-ren Dingen, dann ist man einsam,und dann hat man noch mehr Zeit fürden Glauben. Also ich verstehe mirjeden Tag wircklich einfach nur einpaar Minuten für den Glauben zunehmen, mich zurückzuziehen undauch immer gut zu denken, positiv zudenken, wie würde jetzt Jesus in mei-ner Situation handeln. Also ich versu-che die Sachen so gut wie möglich zumachen. Und ich habe den Rosen-kranz, ich habe vorher nicht gewusst,wie man ihn betet; da hab ich ganzeinfach im Internet nachgesehen.

Jetzt eine sehr persönliche Frage dieSie nicht beantworten müssen. GehenSie auch zur Beichte?

Ja, mindestens zu Weihnachtenund zu Ostern. Und im Sommer umden 15. August machen wir eineWallfahrt auf einen steilen Berg inmeiner Heimat, da wandern wir dieganze Nacht. Bei dieser Wallfahrtempfange ich meistens auch die heili-ge Beichte.

Würden Sie jungen Menchen nichtraten, einmal mit Gott Kontakt aufzu-nehmen? Versuch es doch?

Das würde ich auf jeden Fallweitergeben, allerdings kenne ich bisjetzt niemand, der sich wirklich be-kehrt hat. Bekehrung ist eine schwereSache. Und doch würde ich auf jedenFall Gott, Jesus und die Kirche weiter-empfelen, denn vielleicht kommen sieja dann drauf, was sie wirklich im Le-ben machen möchten und auch dasGlücklichsein kommt dann vielleichtwieder zurück.

P. Benno Mikocki OFM(Aus der Zeitschrift „Betendes Gottes

Volk”, Wien, 2008/3, Nr. 235, S. 3-4.)

Miss, Model, GlaubeAUS DEM GESPRÄCH MIT TATJANA BATINIĆ, „MISS AUSTRIA” 2006

Glauben ist für mich auchsehr wichtig und steht anerster Stelle, alles andereist vergänglich, alles andere ist dem Glaubengegenüber sehr unwich-tig. Der Glaube ist das,warum ich lebe, warumwir jetzt hier sind.

Tatjana Batinić, Miss Austria 2006

Lyrik in eine andere Sprache zu über-setzen ist sicher kein einfachesUnterfangen. Gefühle auszudrük-

ken, innerste Gedanken wiederzuge-ben, dazu ist die Muttersprache sicherdas am besten geeignete Mittel. Auf dieMuttersprache nahm auch die Auslän-derbeauftragte Bosiljka Dreher Bezug,als sie am Donnerstagabend in derStadtbücherei zusammen mit Kulturfo-rum-Mitarbeiterin Annika Sommerfelddie Auftaktveranstaltung zu den Inter-kulturellen Wochen in Hattersheim er-öffnete. „Wir setzen uns sehr für Inte-gration und den Frieden vor Ort ein,sagte Dreher. „Wenn man jedoch ei-nem Volk seine Sprache wegnimmt, hörtes auf zu existieren.“ Sie plädiert dafür,dass Migranten-Kinder neben Deutschauch ihre Muttersprache gut lernen.

Zur Auftaktveranstaltung war derkroatische Lyriker Adolf Polegubić gekommen, um aus sei-nen Werken vorzulesen, die bis jetzt in vier Bänden in kro-atischer Sprache vorliegen, ein fünfter ist in Vorbereitung,der dann auch in deutscher Sprache erscheinen soll. In sei-ner Heimat hat Dr. Polegubićs Werk bereits vielfältige Be-achtung gefunden, seine Gedichte wurden im kroatischenFernsehen und Rundfunk vorgetragen und auch mit meh-reren Auszeichnungen gewürdigt. Für die Lesung in derStadtbücherei, die in Zusammenarbeit mit dem Deutsch-Kroatischen Freundeskreis und dem Arbeitskreis Literatur imKulturforum Hattersheim vorbereitet wurde, hat Kristina Ko-vačević eine deutsche Übersetzung verfasst. Gelesen wur-den die deutschen Texte von Prof. Dr. Ludwig Böhm. Böhmist Mitglied des Integrationsbeirats im Main-Taunus-Kreisund des Hattersheimer Gesprächskreises deutscher undausländischer Mitbürger.

Adolf Polegubić verbrachte seine Kindheit und Jugendin Nähe der kroatischen Adriaküste. 1962 in Šibenik ge-boren, besuchte er nach der Grundschule das Franziskan-ergymnasium in Sinj. Er studierte Philosophie und Theolo-gie zunächst in Makarska und dann an der katholischenFakultät der Universität Zagreb. In Wien erlangte er 1997mit seiner Dissertation „Laien in der Kirche und GesellschaftKroatiens seit 1900 — ihre Spiritualität, ihre kirchliche undgesellschaftliche Position und ihre Institutionen auf dem Prüf-stand des Zweiten Vatikanischen Konzils“ an der Katho-lisch-Theologischen Fakultät der dortigen Universität den Ti-tel „Doktor der Theologie“. Nach einigen Jahren journa-listischer Tätigkeit in Zagreb ist er seit 2002 in Deutschlandtätig als Chefredakteur des Monatsmagazins „Živa zajed-nica“ (Lebendige Gemeinde), das vom Büro für Kroaten-seelsorge in Frankfurt herausgegeben wird.

Die Lyrik von Polegubić drückt Zärtlichkeit und Innigkeitaus. Die vorgetragene Auswahl an Versen zeugt von einemtiefen Empfinden gegenüber den Wechselfällen des Le-bens, gegenüber der Natur und den Naturereignissen. Diemeist kurzen Gedichte geben oft Stimmungen eines Au-genblicks wieder, sie besingen die Schönheit der Welt, die

Liebe und das Erstaunen, aber auch das Leid, den Tod unddie Vergänglichkeit in einer unverschnörkelten, doch sehrpoetischen und eindringlichen Sprache. Die Gedichte sindnicht immer ohne Wehmut, besonders wenn es um dasschöne Land Kroatien geht, um die Landschaft an den Flus-sufern von Save und Drau. Doch auch die Zeit in Wien(„Auf den Ruinen des Imperiums“) und in Frankfurt („Undder Main fließt weiter“) hinterließen im Werk ihre Spuren.Der Eindruck der Sprache wurde noch verstärkt durch be-gleitende Bilder auf einer Großleinwand, fotografische Ent-sprechungen zu den Versen, denn ein anderes Hobby vonDr. Polegubić ist die Fotografie.

Die Veranstaltung hatte so großen Zulauf, dass die Zu-hörer, die keinen Stuhl mehr fanden, auf den Stufen der Bi-bliothekstreppe Platz nahmen. Unter den Gästen befandensich auch der Delegat der Kroatenseelsorge, P. Josip BebićOFM, und der kroatische Wirtschaftskonsul Marko Šimat.In der Pause sorgte ein reichhaltiges Büffet mit kroatischenSpezialitäten dafür, dass die Menschen miteinander insGespräch kamen und der Abend ein Genuss im doppeltenSinne wurde.

Um eine Probe des literarischen Eindrucks zu vermit-teln, sei nachfolgend mit Genehmigung des Autors einesder Gedichte wiedergegeben, die bisher noch nicht indeutscher Sprache veröffentlicht wurden:

„Wenn der Dichter liebt (Übertragung aus dem Kroati-schen von Kristina Kovačević).

Wenn der Dichter liebtist alles irgendwie andersWorte bekommen Farbe und KlangUhren schlagen andersGedanken fließen geordneterWenn der Dichter liebtentsteht eine vollkommene RhapsodieFelder verwandeln sich ins Blauin die Farbe deines Haarsin das Strahlen deiner Augenin Zärtlichkeit.“

LITERATURABEND


HATTERSHEIM AM MAIN Lyrische Dichtung als verbindendes ElementInterkulturelle Wochen mit Literaturlesung in kroatischer und deutscher Sprache eröffnet

Zum Auftakt der Interkulturellen Wochen las in der Stadtbücherei der kroatische LyrikerDr. Adolf Polegubić (links) aus seinen Werken. Professor Dr. Ludwig Böhm trug dazu diedeutschen Texte vor. Ausländerbeauftragte Bosiljka Dreher hatte in Zusammenarbeit mitden zuständigen Gremien diese Literaturlesung vorbereitet. Foto: Kunz

ku/Quelle:

„Hattersheimer Stadtanzeiger”

vom 25. September 2008


MÜNCHEN

Usklopu međunarodne manifestaci-je posvećene stranim sugrađani-

ma koja se nedavno održavala uMünchenu, u nedjelju 28. rujna je uminhenskoj katedrali služeno misnoslavlje nacija. Time je i tamošnja mjes-na Crkva dala doprinos ovoj manife-staciji koja se više od trideset godinaodržava u Münchenu. Cilj ove mani-festacije je olakšati integraciju velikogbroja doseljenika iz različitih državasvijeta. Prema podacima nadbiskupi-je München-Freising, na području tenadbiskupije živi 160.000 vjernikakatolika koji potječu iz 21 države svi-jeta. Najbrojniju skupinu čine hrvat skivjernici kojih je 50.000, koji su okup -ljeni oko HKM München i HKM Frei-sing. Hrvatski vjernici na ovom pros -toru su veliko bogatstvo za Katoličkucrkvu. U vremenima kada se u Nje-mačkoj permanentno smanjuje brojkatolika i kada su njemačke crkve po-luprazne, Hrvati neumorno nasljeđujuvjeru svoga naroda. Wolfgang Hu-ber, voditelj odjela za strane katolič-ke misije u toj nadbiskupiji često znaizjaviti kako uvijek biva fasciniranhrvatskim misnim slavljima u kojimasudjeluju svi naraštaji Hrvata. Tako jebilo i u nedjelju kada su hrvatski vjer-nici u velikom broju sudjelovali na mis-nom slavlju vjernika iz 21 države. Mis-

no slavlje je po prvi puta predvodionovi kardinal nadbiskupije München-Freising dr. Reinhard Marx uz konce-lebraciju velikog broja svećenika, me-đu kojima su bili i voditelj HKM Mün-chen fra Tomislav Dukić, voditelj HKMFreising fra Ivan Čugura, te svećeniciiz HKM München fra Luka Livaja i fraDanijel Stipanović, fra Ante Vuk Bu -ljan, gvardijan samostana sv.Gab rielai đakon Mate Kutleša. Za glazbenokreiranje ovogodišnjeg internacional-nog slavlja bile su zadužene Vijet-namska katolička misija i HKM Mün-chen sa svojim crkvenim zborom i sku-pinom mladih tamburaša koje su pred-vodile Marija Šibenik i s. Nikolina Bi-lić. Mladi tenor klape Croatia, FlorianŠibenik je svojim solo nastupom i pje-vanjem na njemačkom i engleskom je-ziku predvodio članove vijetnamskogi hrvatskog crkvenog zbora, dok sumladi tamburaši uz tonove tamburicabili glazbena podloga za duhovnepjesme na različitim jezicima. Multi-nacionalnost i raznolikost ovog pros -tora je i na ovom misnom slavlju doš-la do svog izražaja, pjevalo se i sla-vilo Boga na različitim jezicima, i po-kazalo se da u Crkvi nema granica.Vjernici različitih naroda su čitali mo-litve na svojim jezicima, a hrvatsku za-jednicu je predstavljala s. Nikolina

Međunarodno misno slavlje U sklopu interkulturalne manifestacije posvećene stranim sugrađanima koja se nedavno održavala u Münchenu u minhenskoj katedrali služeno je misno slav ljenacija na kojem su sudjelovali vjernici iz 21 države svijeta.

Izložba likovne umjetnosti za uče-nike osnovnih škola djece hrvat -skih isljenika održat će se počet-

kom sljedeće godine po drugi putau Hagenu pod pokroviteljstvomHrvatske matice iseljenika. Uspješnaizložba i natječaj dječijih radova ko-ji se dogodio u siječnju ove godinekod godišnje proslave nogometnogkluba „Croatie” iz Hagena potak-nuo je organizatore da nastave snatječajom. Prva izložba je poka-zala da se djeca rado i jako dobrosluže kistom i bojama, a njihove sli-ke su otkrile prave male umjetnike.Autor ovoga projekta je slobodnahrvatska umjetnica Ankica Karačić

iz Iserlohna uz pomoć i suradnjuHrvatske katoličke misije iz Hagena,nogometnog kluba „Croatia Hagen“i Caritasa iz Hagena. Tema ove iz-ložbe koju je izabrala umjetnica Ka-račić je „Moj anđeo, anđeo mojeobitelji i moje domovine” dok će teh-nika sa kojom djeca budu radila bi-ti po izboru malih umjetnika. Prijavi-ti se mogu djeca Hrvata u iseljeniš -tvu kao i djeca iz Hrvatske u dobiod 1. do 8. razreda. Radove za nat-jecanje treba slati na adresu AnkicaKaračić, 58640 Iserlohn, Stormstr.3,telefon/fax. 0049 2371 460 183,Njemačka, a kraj nji rok za slanje ra-dova je 20. prosinca 2008. godine.

Svaki sudionik na poleđini prijavlje-nog rada mora napisati: ime i pre-zime, adresu, grad i zemlju iz kojedolazi, razred te naziv hrvatskeudruge, škole, katoličke misije u ko-joj djeluje. Treba navesti i učiteljapod čijem vodstvu je napravio pri-javljeni rad kao i tehniku u kojoj jeisti napravljen. Proglašenje najboljihradova obavit će se 14. veljače2009. godine u Hagenu na prosla-vi KSV „Croatia”. Bit će nagrađenapo tri najbolja rada u kategoriji 1.—4. i 5.—8. razreda. Slike će bitiizložene u prostorijama grada Hagena te u Gesamtschule-Helfe.

Zvonko Bosnić

HAGEN Priprema se drugi natječaj dječjih radova

Bilić, koja je dio Vjerovanja pročitalana hrvatskom jeziku. Multinacional-nost Crkve bila je i tema propovijedinovog minhenskog kardinala Marxakoji je istaknuo da je Katolička Crkvaobitelj bez granica, obitelj sastavljenaiz mnogobrojnih naroda koji su uje-dinjeni oko Kristovog stola. Modernaglobalizacija se zasniva na bogatstvui moći, na iskorištavanju slabih i siro-mašnih. To nije globalizacija kojoj te-ži Katolička Crkva, mi težimo globa-lizaciji kojoj su temelji dobrota i mi-losrđe, težimo globalizaciji u kojoj ćesvaki čovjek biti jednako vrijedan bezobzira na svoje porijeklo. Želimo glo-balizaciju jedinstva, dobročinstva i mi-losrđa, i zato treba pokazati ljubav zadruge, za one koji su prisiljeni napuš-tati svoje domove i novu sreću potra-žiti u našoj sredini, istaknuo je kardi-nal Marx u svojoj propovijedi. Kardi-nal Marx se na kraju misnog slavljaposebno zahvalio Hrvatskoj katoličkojmisiji koja je svojim glazbenim nastu-pom uljepšala ovo misno slavlje.

IKA

� Hrvatska katolička misija Moersima novi broj telefona:02841 72013;

OBAVIJEST

NAŠE ZAJEDNICE


UHrvatskoj katoličkoj misiji u Berli-nu, točnije u prostorijama koje Mi-

sija dijeli sa njemačkom zajednicomsv. Sebastiana, 19. rujna održan je re-doviti, godišnji susret kardinala Geor-ga Sterzinskyog i njegovih suradnikau Biskupiji s voditeljima i predstavni-cima župskih vijeća stranih misija, od-nosno katoličkih misija koje misnaslavlja imaju na svojem materinjem je-ziku kao i njemačkih župnih zajedni-ca u kojima su ove misije „udomlje-ne“. Susret je započeo zajedničkimmisnim slavljem u crkvi sv. Sebastia-na. Uvodnu riječ i pozdrav gostimauputio je voditelj HKM-a i župnik nje-mačke zajednice, fra Petar Čirko.Koncelebrirali su svećenici, voditeljistranih misija, a sve upotpunili člano-vi dječjeg zbora „Berlinski mališani“pod vodstvom Marije Kolak i Ivice Ku-kavica.

Tijekom prigodne propovijedi kar-dinal Sterzinsky se posebno osvrnuona položaj misija na materinjem jezi-ku i njihov odnos prema njemačkojCrkvi. „Vi imate svoj poseban status uBiskupiji i taj status je, vjerujem, do-bar. Kao misija, imate posebne za-datke. Vjerujem da imate i problemekoji se kroz suradnju i razgovore, mo-gu riješavati. Mislim da je dobro dase jedanput godišnje sastanemo, irazmotrimo pitanje postaju li misijedio ove Crkve. Mi smo u jednoj za-jednici, u jednom vjerovanju. I ako sunam jezici različiti, mi smo jedinstve-ni u Crkvi, u Biskupiji”, kazao je kar-dinal Sterzinsky i nastavio: „I u vrhuVatikana je prije, recimo 50 godinabilo nezamislivo da jedan ne-Talijanvrši neku visoku dužnost. Drugim Kon-cilom Kurija se internacionalizira paje danas to normalno. To pokazuje dasmo u vjerovanju jaki i jedinstveni.Jedna smo Crkva s puno nacija, jezi-ka, kultura. Kada ste došli ovdje, biliste gosti. Mi smo činili korake premavama i vi prema nama. Htjeli ste biti ipostali ste dio cjeline. Zato ne treba-te više biti samo kao gosti, nego ste ustatusu pripadnosti. Njemački jezik,kao jezik domaćina, je onaj koji nasspaja. Želimo se razumjeti i to činimona jednom jeziku, ali smo višejezičnanadiskupija. I to je važno. Sa zahval-nošću gledam na to da imamo više je-zika, tako smo životniji. Mogu i nje-mačke zajednice dosta naučiti od mi-

sija na materinjem jeziku. Primjerice,u smislu prilježnijeg štovanja i živ -ljenja svetih sakramenatai ili u što-vanju Djevice Marije. A i vjernici stra-nih misija mogu i više postati dio ovenadiskupije gdje žive. Trebate bitispremni na suradnju i preuzimanjeodgovornosti te postati dio nadbisku-pije i to ne samo u statistici nego to iživjeti i sudjelovati u radu struktura igremija. Takvih primjera već imamo.To su putovi koji vode nužnoj integra-ciji. I tu smo na zajedničkom zadat-ku”, rekao je kardinal Georg Sterzin -sky, iznoseći i podatak da su u Berli-nu od ukupnog broja katolika, jednačetvrtina njih stranoga porijekla štozahtijeva suradnju i zajedništvo usvakodnevnom duhovnom radu. Na-kon misnog slavlja sudionici su nasta-vili zajedničko druženje u misijskimprostorijama. Kardinala i goste su do-čekali pripadnici Franjevačke mlade-ži odjeveni u hrvatsku narodnu noš njukao i članovi župskog vijeća HKM.Zahvaljujući berlinskim restoranima,„Dalmacija“ iz Brunnenstraße, „Borik“iz Pankstraße, „Adria“ iz Volankstra-ße, „Zagreb“ iz Müllerstraße, „SantaFe“ i „Opatija“ iz Müllerstraße, te„Dubrovnik“ iz Weddinga, gosti suponuđeni ukusnom večerom nakon če-ga je nastavljeno sa sastankom koje-mu su predsjedali kardinal GeorgSterzinsky, prelat Stefan Dybowski za-dužen za pastoral sa stranim misija-ma te njegovi pomoćnici pater Kri -styan Respondek i Frenke Fechter. Po-

najprije je kardinal, u ime Nadbisku-pije, uručio jedno priznanje za dugo-godišnji, volonterski, duhovni rad. Pla-ketu i nagradu, odnosno „Brončanumedalju sv. Hedwige“, primio je YvanSilvester Nagy iz Mađarske katoličkemisije. Potom su u nastavku susretapredstavnici misija na materinjem je-ziku i njemačkih zajednica kod kojihsu udomljeni, podnijeli izvješća ostanju i kretanju u njihovim misijamai župama a posebno o međusobnomodnosu, radu i suradnju. Tako su opastoralnom radu najprije govorili do-maćini skupa, predstavnici Hrvatskekatoličke misije, točnije predsjednicaŽupskog vijeća Marija Kolak te Ro-land Francke, predstavnik njemačkezajednice sv. Sebastiana, a potom ipredstavnici španjolske, polj ske, ukra-jinske, rumunjske, grčke, portugalskei drugih stranih i njemačkih zajedni-ca. O isprepletenosti, suživotu i su-radnji ovih zajednica svjedočio je do-bar primjer rada i života HKM Berlini njemačke zajednice sv. Sebastiankoje imaju zajedničkog župnika iliprimjer španjolske misije čiji je župnikiz Meksika dok istovremeno tamošnjunjemačku zajednicu vodi svećenik izVijetnama. „Zajedno smo jednaCrkva!”, rekao je kardinal Georg Ster-zinsky zahvalivši na kraju toga vrlouspjeloga skupa, Hrvatskoj katoličkojmisiji na srdačnom gostoprimstvu, štosu svi sudionici propratili glasnim iodobravajućim pljeskom.

Tekst i snimka: Sonja Breljak

BERLIN Susret predstavnika stranih misija i njemačkih župaMisno slavlje predvodio je kardinal Georg Sterzinsky.

Za misnog slavlja u crkvi sv. Sebastiana

NAŠE ZAJEDNICE

Zlatni jubilej u Konstanzu


Hrvatske katoličke zajednice Sin-delfingen-Böblingen, Herrenberg

i Leonberg svečano su proslavile 21.rujna Gospu Velikoga hrvatskog krs -nog zavjeta u crkvi Presvetog Trojstvau Sindelfingenu. U procesiji koju supredvodili fra Marinko Vukman, žup-nik spomenutih zajednica i fra JozoŽupić, župnik iz Ludwigsburga sudje-lovao je brojni vjernički puk. Četiridjevojke obučne u narodne nošnje no-sile su Gospin pralik. Pred njima su uvelikom broju išli ministranti. Od mi-sijskog centra do crkve PresvetogTrojstva pjevane se Gospine litanije.Crkva je bila dupkom puna.

Petar Komljenović, student teologi-je izrekao je pozdravnu molitvu Gospina početku misnoga slavlja. Misnoslavlje predvodio je fra Jozo Župić. Že-leći približiti značenje Gospe Veliko-ga hrvatskog krsnog zavjeta okuplje-noj zajednici u Sindelfingenu, fra Jozoje prisutnima u svojoj propovijedi doz-vao u sjećanje važne jubileje koje jeCrkva u Hrvata slavila 1976. u Solinu— slavlje Trinaest stoljeća kršćanstva uHrvata, i 1000. obljetnicu smrti kralji-ce Jelene, „majke kraljevstva” i „zaš-titnice sirota i udovica”, graditeljicenajstarijega hrvatskoga poznatog ma-rijanskog svetišta — crkve svete Mari-je u Solinu, zatim proslava 900. ob -

ljetnice crkve Gospe Velikoga hrvat -skog krsnog zavjeta koju je dao sa-graditi kralj Zvonimir u Biskupiji kodKnina, a slavlje se odvijalo 1978. uKninu, potom slavlje 1979. u Rimu spapom Ivanom Pavlom II., te slavlja uZadru i Ninu s papinim delegatomhrvatskim kardinalom Franjom Še-perom kada smo se prisjetili 1100.obljetnice znamenite izmjene pisamapape Ivana VIII. s našim hrvatskim kne-zom Branimirom, i na kraju slavljeNacionalnog Euharistijskog kongresa1984. u Mariji Bistrici. Gospin pralik,najstariji u našoj marijanskoj skulpturi(XI.st.), uklesan na zabatu stolne crkvedrevne kninske biskupije koju je u XI.st. dao sagraditi hrvatski kralj Zvoni-mir u čast svete Marije, izabran je za

glavni simbol povijesnih slavlja, ili ka-ko obično kažemo, Godine Velikogahrvatskoga krsnog zavjeta. Za vrijemesvete mise pjevao je crkveni zbor podvodstvom časne sestre Bernardete To-mić. Misno slavlje obogatio je i zbormladih pod vodstvom Kristine Ljubičić.

Na kraju misnoga slavlja fra Ma-rinko je izmolio posvetnu molitvu Go-spi. Slavlje je nastavljeno u misijskomcentru. Izveden je bogat program. FraJozo je predstavio svoju knjigu „Bauš-telac”. Svirao je sastav „Tonibend” izReutlingena. Pozdrave su uputili mjes-ni župnik o. Johannes Rathfelder i Mir-jana Božić, konzulica RH u Stuttgartu.Organizirana je bogata tombola. Savprihod od proslave namijenjen je dje-ci sa smetnjama u razvoju. Jozo Župić

Od početaka i prvih okupljanjaHrvata u Konstanzu prvi je put 7.

rujna proslavljen zlatni bračni jubilej.Antun Komarić iz Savskog Dola (župaRuševo) i Slavica r. Pleh iz Habjano-vaca (župa Brođanci) prije 50 godinasu u crkvi sv. Petra i Pavla u Osijekupred svjedokom crkve don Antunom

Kolarevićem izrekli svoje: uzimam iobećajem, ovim riječima je započeoovaj rijetki jubilej voditelj HKM Sigen-Villingen fra Dinko Grbavac čitajućivjenčani list slavljenika. Za ovaj do-gađaj crkva je prigodno bila urešena,a zbor iz Konstanza sa voditeljicomNadom Kolić slavio i zahvaljivao Bo-

SINDELFINGEN Slavlje Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta

gu pjesmom. Slavljenici vidno uzbu-đeni, okruženi svojom obitelji i prija-teljima sjedili su na „svome mjestu“gdje uvijek nedjeljom sjede — u prvomredu. Zahvalni Bogu za sve ove godi-ne zajedništva, štolom ovijenom okoruku zahvalili su Bogu i „zamolili zasljedećih pedeset“. Svečano i dosto-janstveno je obilježen jubilej kojeg jefra Dinko „iskoristio“ i da zahvali slav -ljenicima zato što i njihov primjer svje-doči i danas da ovaj sakramenat jestizvor zajedništva. Njihov životni put jeobilježen početkom sedamdesetih go-dina odlaskom iz Slavonije tražećisvjetliju budućnost sebi i djeci. Nas -tanili su se u Konstanzu. Obadvoje suradili pri gradu gdje su zaslužili miro-vinu. Dvoje djece, četvero unučadi izasada dvoje praunučadi su izvor nji-hove radosti. Od mnogih čestitara va -lja istaknuti čestitku gradonačelnikaKonstanza, predsjednika Baden-Würt-temberga te predsjednika BiskupskeKonferencije Njemačke — frajburškognadbiskupa Dr. Zollitscha. �

SINGEN-VILLINGEN


Vjernici iz Hrvatske katoličke misije u Rüssels-heimu proslavili su 14. rujna blagdan Male

Gos pe u biskupijskom marijanskom svetištu —Maria Einsiedel, kod Mannheima. To je bilo 20.misijsko marijansko hodočašće. To se misijsko ho-dočašće poklopilo s papinim boravkom u Lurdugdje se slavi 150. obljetnica Gospinih ukazanja.Slavlje je započelo ophodom djece i mladih. Načelu procesije bio je misijski križ i barjak sa slikomMajke Božje. U procesiji su se pjevale marijanskepjesme. Sv. misu predvodio je voditelj HKM Rüsselsheim fra Berislav Nikić. Njegova propovi-jed bila je posvećena Lurdskom jubileju i IsusovuKrižu, jer se ove godine slavila svetkovina Uzvi-šenja sv. Križa istog dana. B.N.

KNJIGA Na izvorima svete vatre

RÜSSELSHEIM

BANNEUX Hrvati na hodočašću Oko tisuću hrvatskih katolika iz Belgije, Luksemburga,Nizozemske i Njemačke, okupilo se 21. rujna na tra-

dicionalnom hodočašću u belgijskom marijanskom svetištuGospe siromaha u Banneuxu. Hodočasničku misu nahrvatskom jeziku predvodio je don Ante Kutleša, ravnateljhrvatske inozemne pastve iz Zagreba.

Po dolasku u svetište hodočasnici su imali prigodu zaispovijed, a misi je prethodila procesija sa svećenicima imladima iz HKM Mülheim-Duisburg u hrvatskim narodnimnošnjama. Na početku mise hodočasnike i svećenike poz-dravio je domaćin don Luka Mamić, voditelj HKM iz Bel-gije, sa sjedištem u Bruxellesu. Predvoditelj misnog slavljavlč. Kutleša prenio je pozdrave biskupa iz domovine, te upropovijedi potaknuo vjernike da unatoč tome što su u tu-đini nastave živjeti svoju vjeru. Misi je pribivao i velepos-lanik RH u Belgiji i Luksemburgu Boris Grgić. IKA

U zagrljaju Gospe žalosne

Reinhard Lettmann, „Na izvorima svete vatre“ (An heiligem Feuer),preveo dr. Luka Marković, Dialogverlag, Münster, 2008., 187 str.

Na izvorima svete vatre — nazivje knjige minsterskog biskupa u

miru mons. Reinharda Lettmanna,koja je objavljena dvojezično (nahrvatskom i njemačkom jeziku), apreveo ju je na hrvatski jezik voditeljHrvatske katoličke misije Münster dr. fra Luka Marković.

Reinhard Lettmann je 75. po re-du minsterski biskup. Njegova je služ ba započela 16. ožujka 1980.,a završila je 28. ožujka ove godine.Ta jednostavno i zanimljivo pisanaknjiga podijeljena je u šest dijelova:Psalmi, Služba Božja, Pred Bogom,Po uzoru na Isusa, U snazi Duha iCrkveno blago. Kako je autor već upredgovoru knjige istaknuo, razmi-šljanje i poruke u ovoj knjizi žele po-moći kako bi se teološki i dušobriž-nički rad vratio svom izvoru i živiood toplote „svete vatre“. Tekstovi su

meditativnogaznačenja dubo-ko teološki pro-žeti koji čitateljene ostavljajuravnodušnima,bilo da se go-vori o važnostipsalama, služ biBožjoj ili dru-gim važnim te-mema. Mons.Lettmann se u knjizi dotiče i mnogošire teme uvijek gradeći na evanđe-oskoj poruci. Ističe kako je bitni sa-držaj dušobrižništva staviti Isusa Kri-sta u središte ljudskih zanimanja.Knjiga može biti od velike pomoćipastoralnim djelatnicima, kao i svimvjernicima koji će u njoj pronaćimnogo duhovnih poticaja vraćajućise „na izvore svete vatre“. A.P.

BERLIN

Godišnji susretministranata

Ministrantice i ministranti Hrvat -ske katoličke misije Berlin pu-

tovali su zajedno s ministrantimanjemačke župe sv. Sebastiana, sko jom Hrvati u Berlinu dijele crkve-ne i druge misijske prostorije, nacje lodnevni izlet u Alt Buchorst 13.rujna. Ministrante iz Hrvatske kato-ličke misije i njemačke župne za-jednice sv. Sebatiana predvodio jeovom prigodom referent njemačkežupne zajednice sv. Sebastiana Bodo Borkenhagen. Na izletu u Bu-chorstu mališani su se susreli i s mi-ni strantima drugih župnih i misij skihzajednica Berlinske nadbiskupije.Svetoj misi, sastanku i cjelodnev-nom druženju ministranata pribivaoje i berlinski nadbiskup Georg kar-dinal Sterzynski. Sonja Breljak

NAŠE ZAJEDNICE

HKM FREIBURG IM BREISGAUDugogodišnji voditelj misije fra

Alojzije Duvnjak vratio se u domovi-nu, a na njegovo mjesto došao je vlč. dr. Mato Drljo iz HKM Nersingen.

HKM MANNHEIM

U misiju je namjesto pastoralnesuradnice došlaMagdalena Feren -čina (v. snimka).

HKM NERSINGEN

Vlč.Mato Drljo otišao je na mjes -to voditelja HKM Freiburg im Breis-gau. Dr. fra Ivan Leutar je iz HKMAug sburg došao na mjesto voditeljaHKM Nersingen.

HKM MÜNCHEN

Fra An te Bu ljanotišao je na mjestodušobrižnika uHKM Stuttgart Zen-trum. Du šobrižnikfra Draško Teklićpostao je vodite -ljem HKM Waiblin-gen. Na mjesto du-šobriž nika došao je fra Boris Čarić izHKM Stuttgart Zentrum, te fra DanielStipa nović iz domovine (v. snimka).Rođen je 4. kolovoza 1977. Za sve-ćenika je zaređen 29. lipnja 2003.


Personalne promjeneI ovoga puta u listopadskom broju „Žive zajednice” donosimo podatke opersonalnim promjenama u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama uNjemačkoj.

HKM AUGSBURG

Dr. fra Ivan Leutar djelovao je vi-še godina kao dušobrižnik u HKMAugsburg. Nedavno je otišao na mjes to voditelja HKM Nersingen.

HKM BERLIN

Iz misije je oti-šao dušobižnik fraMato Puđa na nje-mačku župu u Ge-retsriedu kod Mün-chena. Na njego-vo mjesto došao jefra Stipe Čirko (v. snimka) koji jedošao iz domovine. Rođen je 11. lis to -pa da 1964., a za svećenika je zare-đen 28. lipnja 1992.

HKM KÖLN Dušobr ižn ik

fra Josip Repešaoti šao je na mjestodu šo brižnika uHKM Stuttgart-BadCannstatt. Na mje-sto dušobrižnika uHKM Köln došaoje iz domovine fra

Marko Domazet-Lošo (v. snimka). Ro-đen je 1. studenoga 1979., a za sve-ćenika je zaređen 24. lipnja 2006.Pastoralna suradnica koja je djelova-la u Leverkusenu Danica Draškić otiš-la 1. rujna u mirovinu.

HKM HAMBURG

Pastoralna su-radnica s. JanjaMar tinović vratilase u domovinu, ana njezino mjestoiz domovine je doš la s. MaristellaAndreja Drožđan (v. snimka), rođena4. lis topada 1980. u Zagrebu.

HKM STUTTGART-BAD CANNSTATT

Voditelj misije fra Nediljko Norac-Kevo otišao je u samostansv. Gabrijela u München. Dušobriž-nik fra Ante Grčić vratio se u domo-vinu. Novim voditeljem misije postaoje fra Jure Zebić koji je bio voditeljHKM Waiblingen. Na mjesto dušo-brižnika došao je fra Josip Repeša izHKM Köln.

HKM STUTTGART ZENTRUM

Dušobrižnik fraBoris Čarić otišao jeu HKM München.Na njegovo mjes todošao je fra AnteBuljan iz HKM Mün-chen. U misiju je doš la i s. AntonijaGrubišić (v. snimka).

HKM SAARBRÜCKENVoditelj misije vlč. Mate Šola vra-

tio se u domovinu. Na njegovo mjestodošao je fra Vislav Krijan. Rođen je17. ožujka 1969., a za svećenika jezaređen 29. lipnja 1995.

VAŽNO Novi identifikacijski porezni brojOd 1. srpnja 2007. u Njemačkoj

su uvedeni novi identifikacijskiporezni brojevi. Jednom dobivenibroj pratit će svakog čovjeka od nje-govog rođenja pa do smrti. Taj brojsu dobili ili će do konca listopada2008. godine dobiti svi građani ko-ji su prijavljeni u Njemačkoj. U tusvrhu su prijemni uredi svake općineSaveznom poreznom uredu dostavi-li podatke svih prijavljenih građanana dan 30. srpnja 2007. godine. Uzidentifikacijski porezni broj se poh -ranjuju osobni podaci svakog poje-

dinca: ime i prezime, adresa, spol,datum i mjesto rođenja te pripadaju-ći porezni ured.

Na taj će način po prvi put uNjemačkoj svaki građanin biti cen-tralno obuhvačen nepromjenljivimznakom. Taj će jedinstveni broj gra-đanima olakšati postupke u ele k -tronskom prenošenju podataka, a fi-nancijskim će uredima poslužiti kaonova mogućnost još bolje kontrole.

Saznali smo da su u nekim pok -rajinama i gradovima Hrvati i Hrva-tice uz mjesto rođenja dobili krivo

unešenu državu. Tako na primjerstoji: Mjesto rođenja Zagreb/CrnaGora. Očito su se tu potkrale pog -reške, odnosno prenijete su pogreš-ke koje već postoje kod prijavnih ure da. Zato savjetujemo svakom po-jedincu da nakon primitka identifi-kacijskog poreznog broja odmahprovjeri jesu li točno uneseni njego-vi podaci. Ako je nešto pogrešno,odmah se treba obratiti uredu od ko-jega je došao dopis i tražiti da se toispravi. U protivnom će trajno os tati upisani pogrešni podaci, štosvakako nije u ničijem interesu.

Stjepan Herceg

HKM WAIBLINGENVoditelj misije fra Jure Zebić otišao je na mjesto voditelja HKM Stuttgart-

Bad Cannstatt. Na njegovo mjesto je došao fra Draško Teklić iz HKM München.

Bio je jedan od onih početnih jesenjskih dana, kadasunce grije, iako više nije najtoplije, i pomalo hladnivjetrić zapuhuje i rastjeruje opalo lišće, a nebo blis -

ta u nježnoplavoj boji. Priroda je pozivala na šetnju. Ta-ko je i mali Bruno jedva čekao da krene u šetnju kroz šu-mu s mamom na upoznavanje prirode i sakupljanje raz-noraznih listova. Pogotovo bi Bruni pričinjavalo posebnoveselje kad bi jurio kroz nakupine suhog opalog lišća i ta-ko stvarao šušnjavi zvuk, koji bi rastjerao i prep -lašio ptice na granama.

Krenuli su uobičajenim putem i Bruno je skaku-tao veselo pored mame. Već je izdaleka vidio svojomiljeni semafor i odmah najavio mami, kao izadnjih pet puta dosada, upozoravajući: „Mama,ja ću pritisnuti dugme na semaforu, ne ti!“ Mamase nasmiješi misleći na tu dobro poznatu proce duru,jer je Bruno na njihovom putu do šume obo žavaosemafore. Bilo mu je zanimljivo promatrati promje-nu crvenog na zeleno svjetlo. Pogotovo, jer on to mijenjapritiskivanjem dugmeta! I tako, kad su konačno stigli dopješačkog prijelaza na raskrižju sa semaforom, Bruno jeoduševljeno pritisnuo dugme. Ali, ništa se nije dogodilo,sve je bilo i ostalo tamno. Ništa od crvenog niti zelenogsvjetla. Semafor je bio u kvaru! Razočarano se Bruno zag -ledao u semafor, jer to još nije doživio. Mama je primije-tila tihu patnju i prijeteću promjenu raspoloženja s navira -njem suza kod svog četverogodišnjaka i odmah mu poče-la objašnjavati:„Bruno,semafor je pokvaren,nije to straš no,sigurno će ga brzo popraviti.“ No, Bruni nije bilo jasno,kako se tako nešto važno kao semafor može pokvariti i većsu se prve suze pojavile. „Mama, pa kad će ga popravi-

ti? Semafor mora brzo raditi“, plačljivo će Bruno brišući su-ze. Mama nije znala na to odgovoriti i uzela ga u naruč-je: „Nemoj biti tužan, popraviti će semafor, pa ćeš opetpritiskivati dugme.“ „Ali odmah ga moraju popraviti“,nestrpljivo i pomalo ljutito će Bruno. Mama je primijetilada u Bruni raste još veće neraspoloženje i rasplakanost,što je već zabrinjavalo, jer je dan tako lijepo počeo, a sadradi pokvarenog semafora stoje ovdje na raskrižju i ne mi-

ču se dalje i njihova šetnja je krenula u sasvimdrukčijem pravcu. „Pa, ne znamo točno kad ćega popraviti, ali sutra će sigurno biti u redu, zla-to“, reče mama u nadi da će to Brunu konačnosmiriti. Ali, izgleda da je njeno objašnje nje jošviše pogoršalo stvar, jer je Bruno počeo čakglasno plakati. I tako u plaču se čuje njegov za-brinuti glasić: „Pa, ne možemo čekati tako du-go. Kako ćemo prijeći preko ceste, kad nemasemafora?“ Mama je shvatila u čemu je pro-

blem i objasni: „Ne, mi ne moramo čekati ovdje, dok po-prave semafor. Kad je semafor u kvaru, svi trebaju još bo -lje paziti i gledati. Pošto sad nema ni zelenog ni crvenogsvjetla moramo još opreznije gledati na promet i onda, akonitko ne dolazi, možemo prijeći cestu.“ Spustila je Brunu,koji se odmah smirio, uhvatila ga za ruku i pogledala nalijevu i desnu stranu raskrižja. Bruno je činio, sad sasvimsmiren, isto tako. I, kad je cesta bila slobodna, prešli suraskrižje. Bruno sav sretan i veseo, nasmiješi se mami: „A,ja sam mislio da ćemo do mraka čekati semafor, ali ondane bi mogli ići u šetnju.“ Mama se isto olakšano nag las nas-mije. Veselo nastave svoju šetnju, a mama odluči pri pov-ratku krenuti drugim putem. Za svaki slučaj… �

��

Pokvareni semafor

Napisala i priredila: Željka Čolić

Dragi mladi čitatelji!


Posloži slova i dobit ćeš 5 prometnih riječi

EJŽIARKRS

KAZOTUP

MESAROFMETPOR

GURSISTON

Zanimljiva pripovijest

� � � � � � � � �

� � � � � � �

� � � � � � �

� � � � � �

� � � � � � � � �

Jesen je polako stigla, a to se vidi i po prirodi. Vi se zasigurno veselite jesenj skomodmoru, malom predahu od učenja i ranog ustajanja. Da vam bude zanimlji vije,i ovoga smo vam puta pripremili, nadamo se, zanimljivi sadržaj u vašem i

našem Dječjem kutku. U ovom broju je tema „prometno svjetlo“, koje u svakodnev-nici ima važnu ulogu. Budite nam i dalje dobro te budite oprezni u prometu!

DJEČJI KUTAK

II zzgguubbll jjeennee rr ii jj eečč iiUpiši riječi na odgovarajuće mjesto

svijetu — žutim — znakovi — važno —prijelazu — propisima — motorna — znači

Cestovni propisi i prometni _ _ _ _ _ _ _, koje danas poznajemo, nisu stariji od 100 godina. Kad su sena cestama pojavila prva _ _ _ _ _ _ _ vozila početkom 20. stoljeća nastala je i potreba za međunarodnim_ _ _ _ _ _ _ _ _ u prometu. Semafor ozna -čava uređaj u prometu sa zelenim, _ _ _ _ _ i crvenim svjetlom, koji regulira promet na raskrižju, pješačkom _ _ _ _ _ _ _ _ _ ili željezničkoj pruzi. Zeleni signal _ _ _ _ _ „vozi/hodaj“, žuti — oprez, a crveni znači stani/stop. Ovo su signali, koji su na cijelom_ _ _ _ _ _ _ prihvaćeni, to jest internacionalni.

Radi sigurnosti u prometu je _ _ _ _ _ da svi (pješacii vozači) poznavaju i poštuju prometne znakove i semafore!

1) Gdje je 1920. g. najprije postavljen moderni današnji semafor s tri boje ?

a) u New Yorku i Detroitub) u Zagrebu i Splituc) u Tokiu i Moskvi

2) Koje godine je izumljeno električno svjetlo ?

a) 1908.b) 1910.c) 1912.

3) Crveni signal je na cijelom svijetu uvijek pozicioniran na

a) prvom / gornjem mjestub) drugom / srednjem mjestuc) trećem /donjem mjestu

4) Prvi semafor u Zagrebu je postavljen prošlog stoljeća u

a) ranim pedesetim godinamab) ranim šezdesetim godinamac) ranim sedamdesetim

godinama

5) Crvena boja u prometu uvijek je znak za

a) parkiranjeb) sigurnostc) oprez i opasnost

Rješenje:1a, 2c, 3a, 4b, 5c

Pitalice

„„ŠŠaa ll ee““

da je prvi crveno-zeleni semafor bio postavljen godine 1868.u Londonu pred House of Parlament, da je radio na plin ieks plodiraoda crveni signal potječe isto iz Engleske, jer je postojao Za-kon crvene zastave „Red Flag Acts“: jedan čovjek je moraomahati s crvenom zastavom prije dolaska vozila kao znakopreza za pješakeda je 5.8.1914. u Clevelandu, USA, postavljen semafor samodernom električnom signalizacijom, ali samo sa crvenomi zelenom bojomda su u Detroitu i New Yorku postavljeni prvi semafori u današnjem smislu s tri boje


ZZnnaa ttee ll ii•

•

•

•

IzletNa izletu pita učitelj učenike:

— Tko od vas zna u kojem smjeru mi idemo?— Prema jugu! brzo će Ivica.— Kako to znaš? upita učitelj.— Pa, zato što mi je već sad postalo toplije!, odgovori Ivica.

Cinkanje— Što se danas dogodilo, pa te učitelj ukorio?, pita mama.— Nisam htio ocinkati nekog, reče Pero.— Pa, to je u redu od tebe, o čemu se radilo?, mama će

znatiželjno.— Učitelj je htio znati, tko je ubio Julija Cezara!

Materinji jezikUčitelj pita:

— Zašto se naš jezik naziva „materinji jezik“?— Jer tata nema pravo glasa!, vikne glasno Marko.

Odjeća— Strašno, ja sam najmlađi od nas petoro djece i

moram uvijek nositi stare nošene stvari, tuži se Ivekprijatelju.

— Pa, nije ti to tako strašno!— I te kako, ja sam jedini dječak!

☺☺

U96. godini života, u franjevač -kom samostanu u Imotskome25. rujna umro je fra Kruno

Vukušić, svećenik, franjevac, članProvincije Presvetog Otkupitelja sa


NAŠI POKOJNICI

Marija �urđa Kober rođena je26. 6. 1930., a umrla 29.2. 2008. Dok započinjem pi-

sati ovu više kratku bilješku nego linekrolog osobi koja je ostavila pose-ban trag dobra i dobročinstva prim-jećujem da je upravo danas (10. ruj-na 2008.) točno pola godine otkakosmo je ispratili euharistijskim slavljemi sprovodnim obredima u Frechenukod Kölna. Nedovoljno poznajempojedinosti pokojničinog života sto-ga vas na ovom mjestu ne želim op-terećivati ni fragmentima iz životnogputa gospođe Kober. Zar su pojedi-ni biografski podaci uopće bitni kadse sjećamo netom preminule osobe?Uostalom, nabrajanje mjestâ i vre-mêna neće nas nužno obogatiti od-nosno inspirirati u našim sjećanjimana preminule. Dobit ćemo izvjesnuprostornu i vremensku orijentaciju, tevjerojatno pregršt imena. Možda ihnismo dobro ni pročitali već ćemo ihza boraviti. Nama koji ostajemo pri-marno je od koristi ipak orijentacijap rema onim uzornim življenjima ko-je su pokojnici „ostavili iza sebe“. Dabismo mogli biti dionici toga, po-trebno nam je sjećanje, aktivno sjeć-anje, čak štoviše zahvalno sjećanje.

Netom sam bio zamoljen da —nakon ipak neuobičajeno dugog vre-menskog razmaka — napišem par re-daka za „Živu zajednicu” o pokojnojMariji �urđi. Neprestano mi se do-zivala u sjećanje jedna nadasve pou-čna priča ruskog pisca Ivana Tur-genjeva. Naime, Turgenjev pripovi-

jeda kako je jednom „najvi-še biće“, Bog, priredio velikusvečanost i na nju pozvaosve vrline, kreposti. Sve su seodazvale pozivu i pristupileslavljeničkom stolu u obličjuuglednih dama. Za vrijemeručka Bog opazi da se dvijeuzvanice tako ponašaju kaoda se nikada prije nisu srele i kao dase uopće ne poznaju. Bile su to dvi-je vrline: krepost dobročinstva i kre-post zahvalnosti. Bog im se približi,stane između njih i kao dobar do-maćin predstavi jednu drugoj. A onesu se veoma začudile, piše Trugenjevi nastavlja, jer od postanka svijeta ni-kada nisu bile zajedno: krepost do-bročinstva i krepost zahvalnosti.

Koja su to dobročinstva, krepostipokojne gospođe Kober posebno vri-jedna zahvalnog prisjećanja? Kaoprvo jest njena bračna ljubav. Budu-ći sam prijateljski povezan s obitelji,Kober imao sam priliku izbliza pro-matrati s kojom samozatajnošću jepratila profesionalnu karijeru svogasupruga Drage (vrsnog inžinjera ugradnji podmornicâ) i na kraju s ko-likom ljubavlju je njegovala svog teš -ko bolesnog muža. Druga crta kojaje posebno obilježavala njen životjest majčinstvo. Požrtvovno je izga-rala da bi prije svega svojim prim-jerom pokazala djeci (sinu Dragi ikćerki Vlatki) kako živjeti — dosljednoi uspravno. No, nije se oslanjala sa-mo na snage osobnog primjera negoje računala s Bogom, podastirući mu

Kruno Vukušićsvećenik redovnik†

†

IN MEMORIAM

svoj molitveni glas,i onaj vapaja ionaj zahvale zaprimljene milosti.Njen život pak nijebio samo njendom, njena obitelj.Premda u potpuno-sti integrirana u

nje mačko društvo, ne samo da nijezaboravila svoje korijene nego je iz-ra zito naglašavala svoj hrvatski iden-ti tet. To hrvatsko domoljublje nije bi-lo iz iskrivljenog ponosa (nacionaliz-ma) ili kakve glasne deklarativnostizbog vlastitih interesa nego stoga štoje tom imenu prijetilo da nestane. Po-magala mu je da opstane upravosvojom solidarnom darežljivošću, ti-ho i velikodušno.

Premda u poznim godinama, ko-liko je puta znala svojim osobnimautomobilom ispunjenim lijekovima idrugim darovima krenuti u Hrvatskupomažući sirotinji, izbjeglicama i za-boravljenima. Koliko je kumstava zasiročad preuzela? Koliki je računplatila za potrebite u jeku rata, sku-pa sa suprugom Dragom? Nitko odnas to ne zna. A pokojnoj gospođiKober nije bilo ni u primisli brojitisvoja dobro činstva. I na kraju nije nimeni stalo da nabrajam i zbrajamdobročinstva pokojnice. Želim samozahvalno podsjetiti na jedan uspio,ispunjen i nesebično darežljiv životza drugoga, a posebice bližnjega unevolji.

Frano Prcela, O.P.

sjedištem u Splitu. Rođen je 1913. uKatunima kod Šestanovca. Osnov-no školovanje završio je u Katuni-ma, 1926. godine. Nakon togaprelazi u Franjevačko sjemenište uSinj gdje je završio i gimnaziju. No-vincijat je pohađao u Zaostrogu1931. godine. Teologiju je završio1938. godine, a zaređen je za sve-ćenika 12. ožujka 1938. godine uSplitu u crkvi Gospe od Zdravlja.Najduže je djelovao kao župnik uzabitim seoskim župama u Dalma-

ciji (1938—1970.), te kao dušobriž -nik hrvatskih radnika u Njemačkoj(1970.—1983.). Uz svoj dušobriž -nički rad u domovini i inozemstvu,uz uzdizanje vjerskog i moralnogživota i čuvanje i njegovanje na-cionalne svijesti i identiteta, fra Kru-no je pomagao da se izrade raznadjela vjerske, kulturne i nacionalnetematike trajne vrijednosti. Pokopanje 27. rujna na groblju Gospe odAnđela u Imotskom.

IKA

Marija �urđa Kober

G O T O V I N K A �� Ž U P AO �� I S U S O V C I �� K O PS T R U N E �� A �� U M A L OP R E D A N O S T �� A Z �� RE S �� A R �� P I V A R �� K EO K A �� A T A N A T I Z A MD A M A �� A K A R I J A Z AU �� E N A �� A R I ��

T A R I K �� N A M AO P I T �� S V I BČ I Č A K �� K A R OI �� K �� V �� I N �� NŠ P I C A �� Ž T �� T MT A S A �� K A L V A R I J AA T A L A N T A �� L I J E N�� A N E L I D I �� O P I S ��

K Č �� D E F �� K O S T �� N SS I T O �� E L A S T I Č A NI Ć A N �� R U T A �� H I C I

RJEŠENJE IZ PROŠLOG BROJA


Nagrađen: Nikola Sarić, Lindlar

Doktor moralkeStudirao fra Velimir Valjan u Rimu

moralnu teologiju. I na kraju doktorirao.I čim se vratio, ode u svoje selo te svo-joj majci ispriča kako je on sada doktormoralke. Majci drago, pa čim je on oti-šao, ode ona svojoj susjedi i pohvali jojse kako je njezin sin postao doktor mo-ralke. A susjeda zabrinuta veli:— A, a bona, nisam znala da je ta mo-

ralka tako opaka bolest da za njutreba bit poseban doktor.

SmetanjeFra Božo Borić, šezdesetih godina

prošloga stoljeća, bio je kapelan u Kre-ševu. Propovijedao je u staroj kreševs-koj crkvi koja je imala kod srednjih vra-ta propovijedaonicu. Kako u crkvi nijebilo razglasa moralo se podosta glas-no propovijedati da bi se čulo. Za vri-jeme propovijedi neko dijete u krilumajke počelo je plakati. Žena ga je na-kratko utišala, a kada je opet zaplaka-lo pošla je prema vratima da iziđe izcrkve. Fra Božo prekida propovijed igovori:— Nemojte izlaziti! Meni ne smeta!

Žena će fra Boži:— Ne smeta ono vama, nego Vi njemu!

Plava bojaFra Anđeo Žutić bio je strastveni

navijač Dinama i ljubitelj plave boje.Za vrijeme slučajnog susreta s trojicommilicajaca, još u onoj državi, kad seovom vrstom službenika nije baš olakoupuštalo u svakakve razgovore, fra An-đeo nije mogao sakriti radost zbogplave boje njihove uniforme te im je,ćudeći se, rekao:— Lijepa Vama, bolan, ta uniforma, bit

će da sva trojica navijate za Dinamo.

Poginuo u DobojuPozvao profesor fra Rastko Drljić

đaka Stjepana da mu priča o ruskomknjiževniku A.S.Puškinu. Sve je neka-ko išlo, ali nikako se Stjepan sjetiti ka-ko je Puškin umro. Vidjevši njegovumuku, kolega mu iza leđa šapće:— Poginuo u dvoboju.

Stjepan nije dobro čuo, pa ispali:— Poginuo u Doboju!

Iz knjige „Fratri u zgodama i nezgodama”,priredio fra Tomislav Brković, Sarajevo-Za-greb-Rama, 2008.

Zdravstveni savjeti za obitelji

Izvor: www.coolinarika.com

Roditelji žele samo najboljesvojoj djeci. Zdravlje je nešto vrlovažno što svom djetetu možete da-ti na njegovom životnom putu. Uobiteljskoj svakodnevnici su upra-vo male stvari one, koje puno do-prinose zdravlju. Evo nekoliko sav-jeta, kako možete unaprijeditizdravlje Vaše djece.

Treba ih poticati na kretanje,poticati ih na zdravu prehranu tena opuštanje.

Kretanje — minimalno jedansat dnevno — jest preduvjet za do-bro zdravlje vašeg djeteta.

Uživajte pri jelu i jedite samoza stolom. Tako i vaše dijete stva-ra naviku, da jelo ne doživljavakao neku sporednu aktivnost.

Smijte se. I sa vašom djecom.Djeca koja se smiju, nisu samo do-bro raspoložena, nego su i opuš-tena i imaju jak imuni sustav.

Ne taksirajte. Ne odvozite va-še dijete autom u školu, na treningili na tečaj crtanja.

Budite velikodušni. I pobrinitese za to, da se u kući uvijek nađedovoljna količina svježeg voća.Primamljivo narezanom voću će ivaše dijete teško odoljeti.

Otvorite usta. I zapjevajte sVašom djecom neku pjesmu. Pje-vanje spaja, čini zadovoljnim iopušta.

Izvor:www.gesundheitsfoerderung-zh.ch

Tikvice s kukuruzom i palentomSastojci za 4 osobe: 3

žlice maslinova ulja; 50 gnasjeckanog luka; 1 češ anjčešnjaka; 700 g tikvica;390 g sjeckane rajčice Po-dravka; 250 g zamrznutogkukuruza šećerca Pod -ravka; 1 žličica Vegete pi-kant; sol; papar; 1�2 žličicekorijandara u prahu.

Za palentu: 225 g ins -tant kukuruzne krupice; 900ml vode; 20 g maslaca.

Za posluživanje: 300 gfeta sira.

Priprema: Na zagrija-nom ulju popirjajte luk, do-dajte protisnuti češnjak i tik-vice narezane na kockice tepirjajte oko pet minuta uzmiješanje. Dodajte sjeckanurajčicu, kukuruz šećerac,Vegetu pikant, sol, papar,korijandar i pirjajte poklop -ljeno na laganoj vatri oko10 minuta. Od kukuruznekrupice skuhajte palentu i iz-lijte je u namašćeni kalup, akad se malo ohladi, nareži-te ju na kocke.

Posluživanje: Pirjanopovrće toplo pospite natr-ganom fetom i poslužite s to-p lom palentom. Savjet: Kodpirjanja možete, po potrebi,povrće podlijevati vodomkako bi vam ostalo sočno.

ŠALE — SAVJETI — RECEPTI

Misno slavlje predvodio je kardinal Karl Lehmann


Pod geslom „Pokaži mi stazu u ži -vot“ — (Ps 16,11), u nedjelju 5. lis -

topada u Mainzu je proslavljena 40.obljetnica ustanovljena župnih vijećau biskupiji Mainz i 25. obljetnica re-đenja kardinala Karla Lehmanna zabiskupa Mainza. Misu je služio kardi-nal Lehmann, biskup biskupije Mainz,na Marktplatzu ispred katedrale sv.Martina u Mainzu, kojem je pribivaloviše od 2500 vjernika iz cijele bisku-pije. U koncelebraciji su uz kardinalaLehmanna bili pomoćni bis kupi Wer-ner Guballa i Ulrich Neymeyr te višesvećenika među kojima i hrvatski: de-legat za hrvatsku pastvu u Njemačkojfra Josip Bebić, voditelj Hrvatske kato-ličke misije Darmstadt fra Josip Klarići voditelj HKM Giessen fra Marijan Pe-tričević. Više hrvatskih svećenika i pa-storalnih suradnica i suradnika, redov-nica i laika, kao i redovnica Bosansko-hrvatske provincije koje djeluju u bis -

MAINZ

AKTUALNO

Važnost suradnje laika

Misno slavlje predvodio je kardinal Karl Lehmann

kupiji Mainz pribivali su misnom slav -lju i proslavi. Kardinala Lehmanna isve okup ljene na početku je pozdra-vio generalni vikar Dietmar Giebel-mann. Kardinal Lehmann je u nadah-nutoj propovijedi istaknuo važnostžupnih pas toralnih vijeća te zahvaliosvima na toj, kao i svim drugim služ-bama u Crkvi. „Suradnja laika u Crkvičini zajednice živima“, istaknuo je.Milodari su bili namijenjeni za žrtveuragana na Haitima. Nakon misnog

slavlja župe, deka nati i razne službeiz cijele biskupije predstavile su se naštandovima i u prigodnom programuna pozornicama. HKM Mainz pred-stavila se na svom štandu, a Hrvati ka-tolici iz hrvatskih katoličkih misijaDarmstadt, Offenbach, Giessen i Rüs-selsheim, koje djeluju na području bis -kupije došli su organizirano na pros -lavu. Mladi iz HKM Offenbach podvodstvom pastoralnog referenta Zvon-ka Orlovića i Kornelije Nikolić izvelisu prigodni glazbeno-folklorni pro-gram. Tekst i snimke: Adolf Polegubić

Za nastupa skupine mladih iz HKM Offenbach

Vjernici iz Sindelfingena u Asizu, Rimu i Padovi

Teks

t v. s

tr. 9

Snim

ka: E

duar

d Bl

ažin

ović

u predvečerje Dušnoga danamilijuni svijeća večeras gore

čak i za onekojih se nema tko spomenuti

koji su dogorjeli kao svijeće

dolij uljaneka svijetle u mraku

budi plamičakživotimabez svjetla

nježnošćuusmjeri korakeprema velikom Svjetluna kraju puta

A. Polegubić

u predvečerje Dušnoga danamilijuni svijeća večeras gore

čak i za onekojih se nema tko spomenuti

koji su dogorjeli kao svijeće

dolij uljaneka svijetle u mraku

budi plamičakživotimabez svjetla

nježnošćuusmjeri korakeprema velikom Svjetluna kraju puta

A. Polegubić

Documents

Kardinal Karl Lehmann 25 Jahre Bischof von Mainzkroatenseelsorge.de/cms/wp-content/uploads/2013/11/Zz10-2008.pdf · ga kritika, nesvakidašnjeg erudita, prevo-ditelja, polemičara