M e š t r o v i ć e v e C r i k v i n e -k a š t i l a C i G a l e r i j a M e š t r o v i ć , 26. ožujka 2010.

Meštrovićeva PaSijaIvan Meštrović je veliki hr-vatski umjetnik svjetskoga glasa. Rođen je 1883. godi-

ne u Vrpolju u Slavoniji, a dje-tinjstvo je proveo u Otavicama u Dalmatinskoj zagori. Nakon što je godinu dana (1900.) na-ukovao u Splitu u klesarskoj radionici Harolda Bilinića, stu-

dira na Likovnoj akademiji u Beču od 1901. do 1906. godine. Na-kon studija boravio je i izlagao u umjetničkim središtima Europe i Amerike. Kao uspješan i svjetski priznat umjetnik Ivan Meštrović se 1919. godine vratio u domovinu. U reprezentativnom zdanju na Gornjem gradu, u Mletačkoj ulici broj 8, današnjem muzeju, živio je od 1922. do 1942. godine sa svojom drugom ženom Olgom rođ. Kesterčanek i djecom Tvrtkom, Martom, Maricom i Matom. Emi-grira 1942. godine s obitelji (Italija i Švicarska) te posljednjih pet-naest godina (od 1947.) živi i radi u SAD-u. Umro je 1962. godine, a pokopan je u Crkvi Presvetog Otkupitelja – obiteljskoj grobnici kod Otavica. Njegova brojna djela nalaze se u domaćim i svjetskim galerijama, javnim prostorima i privatnim zbirkama.

Darovnica hrvatskome narodu 1952. godine Darovnim ugovorom iz 1952. godine, sklopljenim između

Ivana Meštrovića i tadašnje Narodne Republike Hrvatske, Ivan Meštrović je darovao hrvatskom narodu obiteljsku kuću i atelijer u Zagrebu (preuređenu u izložbeni prostor pod nazivom Atelijer Meštrović), obiteljsku vilu s atelijerima u Splitu (prenamijenjenu za izložbeni prostor pod nazivom Galerija Meštrović), sakralno--umjetnički kompleks Crikvine -Kaštilac u Splitu i Crkvu Presve-tog Otkupitelja kod Otavica koja je ujedno i obiteljska grobnica.

Uz to, Ivan Meštrović je svojem narodu darovao veliki broj svojih umjetničkih djela, prvenstveno skulptura i reljefa u drvu, kamenu, mramoru i bronci, crteža i grafika, koja čine temelj fun-dusa spomenutih muzeja.

VER­BUMorganizatori:

MuzejI Ivana MeštrovIća

www.danikrscanskekulture.info dani.krscanske.kulture@verbum.hr

tel.: 021/340-267 • fax: 021/340-270

urednik: andro krstulović oparaoblikovanje: Zorana jurić

Priprema za tisak: aCMeFotografije: tanja Budimir, Fedor Fatačić, živko Bačić

izvori i tekstovi: D. kečkemet, r. kupareo, G. Quien, B. Majstorović, D. Prančević, B. kovačić Domančić,

D. Plazibat, a. krstulović opara, Pismohrana MiM-a

19. Judin poljubac, 1948. - 1950.

16. Molitva u Getsemanskom vrtu, 1940.

14. Izgon trgovaca iz hrama,1917. - 1918.

13. Uskrsnuće Lazara,1944.

12. Krist i preljubnica,1943.

11. Krist i Samarijanka,1927.

10. Propovijed na gori,1940.

9. Napastovanje Krista, 1917.

8. Krštenje Kristovo,1948. - 1950.

6. Bijeg u Egipat,1940.

5. Prikazanje u hramu, 1948. - 1950.

3. Bogorodica s anđelima,

1917.

2. Porođenje,1948. - 1950.

1. Blagovijest,1927.

4. Poklonstvo triju kraljeva,1948. - 1950.

7. Krist među mudracima,1940.

15. Krist i Marija Magdalena,1943.

20. Ulazak u Jeruzalem,1943.

17. Preobraženje,1948. - 1950.

18. Uzašašće,1948. - 1950.

Raspeće,1916.

21. Posljednja večera,1948. - 1950.

22. Krist pred Kaifom,1948. - 1950.

23. Ecce homo,1948. - 1950.

24. Nošenje križa,1948. - 1950.

25. Skidanje s križa,1917.

26. Polaganje u grob,1948. - 1950.

27. Uskrsnuo je,1943.

28. Noli me tangere,1943.

i duhovnoj potrebi ugodnog bivanja i sinergiji s prirodom nastalima na tragu hu-manističkih ideja. Prestankom turske opasnosti Kaštilac gubi obrambenu funkciju te zadržava gospodarsku namjenu, a budući da je daleko od gradskih zidina pola-ko propada. Povremeno se koristi kao štavionica kože, a služio je i mastioničarima sukna, da bi u 18. st. u nekoliko navrata služio kao refugij za okužene - leprozarij. Tijekom vremena kompleks je rijetko bio obnavljan, tako da je u trenutku kada ga Meštrović kupuje od obitelji Žagar (1939.) bio u teškom, ruševnom stanju. Me-štrovićeva opsežna rekonstrukcija arhitekture Kaštilca (Crikvine, kako ga je nazivao Meštrović protiveći se “izmišljenom” imenu Kaštelet) znatno je izmijenila raniji izgled čemu su se protivili splitski konzervatori. Na mjestu pristupne kule na sje-veru sagradio je jednostavan ulaz, a sjeveroistočnu kulu obnovio je do prizemlja. Središnju južnu kulu podigao je do današnje visine, namijenivši joj funkciju zvonika novosagrađene crkve Sv. Križa. Između stare crkve Gospe od Dobrog Svita, čiju re-konstrukciju nije dovršio, i nove crkve Sv. Križa podigao je ložu s kamenim stolom i klupama.

Istočni dio Kaštilca je izvan posjeda Muzeja Ivana Meštrovića i skrbi njegovih kustosa, tako da smo trenutno uskraćeni za užitak doživljaja cjelovitosti ovog jedin-stvenog sakralno-umjetničkog kompleksa.

Meštrović je zapadno dvorište Kaštilca formirao u obliku klaustra pod čijim trijemom je 28 monumentalnih stupova dorskog tipa.

Istočno krilo atrija naslanja se na crkvu sv. Križa, jednobrodnu longitudinalnu građevinu s pravokutnom apsidom. Crkvu je Meštrović sagradio s ciljem da u njoj postavi Raspelo i drvene reljefe “iz života Isusa od Nazareta”(iz pisma Ivana Me-štrovića Cviti Fiskoviću 6. siječnja 1955.). Na zapadu atrija je skulptura iz travertina Autor Apokalipse, nastala u Rimu 1946. godine.

Jednostavnost, kontemplativnost i nenametljivost novooblikovanog prostora u službi je jedinstvenog ciklusa s prizorima iz Kristova života - hrvatske Sikstinske kapele. Od Raspela (1916.) i prvih reljefa iz 1917. godine pa do posljednjih ostvare-nja poput Polaganja u grob proteklo je gotovo četrdeset godina, tako da na jednome mjestu imamo pregled razvoja Meštrovićevog izričaja, od secesije i simbolizma do hermetičnog i introvertiranog realizma s kraja Meštrovog života.

Meštrovićeva duhovna stanja razvidna u bolno naglašenoj ekspresivnosti u Ras-pelu (1916.) ili Skidanju s križa (1917.) njegova su reakcija na strahote Prvog svjet-skog rata kada boravi u Cannesu i Genevi. Reljef Krist i Samarijanka (1927.) odiše pak klasičnom vedrinom i skladom koji će se zadržati u reljefima nastalim pred Drugi svjetski rat. Zanimljivo je da se Meštrović opetovano vraća radu na drvenim

Meštrovićeve Crikvine-Kaštilac jesu jedinstveni sakralno--umjetnički kompleks stvoren i sačuvan marom Ivana Me-štrovića koji je značajnim zahvatima rekonstrukcije dao

novi život drevnom zapuštenom Kaštilcu. Brižno obnovljeni kompleks je dojmljiv susret višestoljetnih slojeva s Meštrovim gradnjama i njego-vom veličanstvenom umjetnosti koji se lijepo zaokružuju s prirodnim ljepotama južnih padina Marjana i hridi nad morem, čime je stvoren izuzetno sugestivan kontemplativno-meditativan i pasionski ambijent.

Kaštilac je bio utvrđeni ljetnikovac obitelji Capogrosso sagrađen početkom 16 st. Ranorenesansni kompleks Kaštilca u sebi pomiruje for-tifikacijsku, gospodarsku i ladanjsku funkciju poput poznatih priobalnih utvrda u Kaštelanskom zaljevu. Pristupna obrambena kula na mjestu današnjeg ulaza u kompleks, sjeveroistočna i južna kula te visoki zidovi i hridine nad morem pružali su zaštitu od iznenadnih napada i služili su kao pribježište u trenutcima pogibelji brojnim težacima koji su na juž-nim padinama Marjana vrijedno obrađivali bogata i plodna polja.

Crkva Gospe od Dobroga Svita kao i unutarnji ambijent Kaštilca su odmak od utilitarne namjene obrane te nam pripovijedaju o estetskoj

reljefima u teškim trenutcima udaljenosti od doma, ovog puta za vrije-me egzila u Švicarskoj 1943./44., da bi cijeli opus od ukupno 28 reljefa dovršio u SAD-u (1948.-1950.). Tada Meštrović oblikuje posljednjih dvanaest prizora pod teretom osobne tragedije gubitka kćeri Marte te egzila, ali i žurbom i opsesijom završetka svojeg cjeloživotnog projek-ta. Meštrović svoju snažnu namjeru iskazanu u velikodušnoj Darovnici hrvatskome narodu kojom poklanja brojne umjetnine, Atelijer u Za-grebu, Galeriju u Splitu, Crkvu Presvetoga Otkupitelja kod Otavica i ovaj kompleks Crikvina sa svim umjetninama, zaokružuje željom da se u crkvi sv. Križa služi sveta misa na narodnom jeziku, a posebno “na dan Preobraženja da bude namjenjena sreći i miru hrvatskoga naroda” (iz pisma biskupu don Frani Franiću 25. ožujka 1955.).

Meštrovićev ciklus iz Crikvina-Kaštilca jedinstveni je umjetnič-ki pothvat po svojoj umjetničkoj vrijednosti, intenzitetu kršćanskog nadahnuća umjetnika, postignutoj univerzalnoj poruci humanizma i sinergiji s ambijentom, ne samo unutar njegovog golemog opusa, već zauzima značajno mjesto među najvećim umjetničkim dostignućima 20. stoljeća uopće.