Katolički list von1 · „Ti si marsovac“ ili „pao si s Mar-sa“ pridjeva se pripadniku ljudske vrste koji svojim idejama ili ponašanjem od-skače od prosječnog zemljanina

Katolički list

_von1 GOD. XIX. BR. 9 (215) Subotica, rujan (septembar) 2012. 150,00din

zkvh

.org.r

s

- • - . ... ••&

„Ti si marsovac“ ili „pao si s Mar-sa“ pridjeva se pripadniku ljudske vrstekoji svojim idejama ili ponašanjem od-skače od prosječnog zemljanina. Do-nedavno sam mislio da je prof. Ivančićmarsovac. No, zabezeknulo me otkrićeda se radi o čovjeku koji nije niti maliniti zelen. Ne vjerujete mi? Priča,dakle, ide ovako:

Prvo moje ozbiljno premišljanje jeli prof. Ivančić pao s Marsa seže još ustudentske dane. Pripadnici student-ske vrste koji čitaju ove retke najboljeće me razumjeti. Profesor je tada biostrahoutjerivajuće ime na koricamaknjige koja se mora!! prostudirati. Predtobom je pozamašna knjižurina koja bi,doduše, bila interesantna da nisi pritis-nut ispitnim rokom. Međutim, svijestda je ona na popisu obvezne literaturebudila je samorazumljivi studentskiosjećaj odbojnosti i bašmebrigizma.„Je’l on pao s Marsa! Tko će to nau-čiti!?“ Tada je Tomislav Ivančić bio tekotegotna stvarnost koje se trebalo rije-šiti položenim ispitom. Naravno, polo-žio sam Ivančića.

Drugi susret s „trećom vrstom“zavrjeđuje ući u antologiju mojih aneg-dota. Strahoutjerivajuće ime s popisaobvezne ispitne literature dobilo jesada svoje ljudske, zemaljske konture,

čak i simpatični osmijeh. Bilo je okopola noći. Pastoralni centar „Augusti-nianum“ već je odavna utonuo u san,samo jedan nije mogao spavati – prof.Ivančić. Naime, poplavila mu je kupao-nica. Srećom, pisac ovih redaka gluva-rio je malo dulje u noć i priskočio bratuu nevolji sretno sanirajući kvar. Staracsijede kose, poput starozavjetnog mud-raca, uzvratio mi je toplim, samo njemukarakterističnim osmijehom. Ova ne-volja nas je zbližila kroz narednih pardana koliko je boravio u Subotici i tadami se kao nikad prije javila ozbiljna po-misao da se radi o normalnom zemlja-ninu.

Dragi moji zemaljski čitatelji, ovajbroj Zvonika obiluje mnogim ovoze-maljskim događanjima. Između svihnjih odabrao sam sklepati uvodnik po-svećen netom održanom Seminarunove evangelizacije. O njemu sad nebih; listajte dalje pa ćete naći što vas in-teresira. Više me je nadahnuo susret sdonedavnim marsovcem, prof. Ivanči-ćem, za kojeg sam se uvjerio ne samoda nije neki egzotični karizmatik, jošmanje marsovac, nego itekako prizem-ljen čovjek a opet ustremljen nebeskimvisinama. Prisutni na seminaru nisuostali ravnodušni na njegova izlaganja.Mnogi su u njegovim riječima pronašliputokaz i novu snagu. Bilo je, dakako,i onih koji su mislili da je pao s Marsa,

da su njegovi stavovi odviše radi-kalni ili „izvanzemaljski“. Ako

išta drugo, nazočne je potak-nuo na promišljanje. Čak i da

je to jedini plod seminara,isplatilo se. Smatram, pak,da je profesor nastojaoukazati na to da u svakomeod nas čuči jedan mali

marsovac koji tek trebapasti sa svoje „pla-nete“ i čvrsto stati nasvoje zemaljske, krš-ćanske noge. Dragičitatelji, bili vi mar-sovci ili ne, lijepo ješto postojite!

Vaš marsovac

Iz sadržajaSeminar Nove evangelizacije u Subotici ..........................6

HosanaFest 2012. .............10

Zaziv Duha Svetoga .........11

Uređenje žedničke crkve 12

Papin posjet Libanonu .....18

Intervju:Prof. Tomislav Ivančić ...24

Bunarićko proštenje ........27

Tko može biti milijunaš? .34

Ne daj mito – ne primaj mito .................................35

VIII. smotra dječjih pjevača i zborova ............38

Etno kamp Hrvatske čitaonice .........39

Genfest 2012.....................41

Kršćanski pogled na spolnost vs kontracepcija ..................42

Torte za posebne prilike...............45

Treba li nam vjeronauk i u školi i u župi? ............47

Svjedočanstvo - Nick Vujičić čovjekbez ruku i nogu ..............48

Zvonik � 9/2012 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

O marsovcima i prof. Ivančiću

zkvh

.org.r

s

9/2012 � Zvonik4

Meditacija

Među ljepše godine svoga života ubrajam boravak unašem sjemeništu Paulinum. U njemu se uvijek nešto li-jepo događalo. Bio je to život u redu, radu i disciplini. No,bilo je i đačkih diskusija, šala, priredbi, sportskih natjeca-nja… Sjećam se dviju diskusija koje su se proširile na cijelosjemenište – sjemeništarce, poglavare i profesore. Jednase odnosila na đačke „puškice“, šverc. Diskusija je bilauokvirena u pitanju – je li veliki grijeh ako imaš puškicu,prevariš profesora i dobiješ pozitivnu ocjenu? Olakotneokolnosti su bile: učio si, trudio se, nisi stigao sve nau-čiti… pa si sebi malo pomogao.

Druga velika diskusija bila je izražena pitanjem – je lijuha, čorba ili supa ista stvar? Po čemu se razlikuju? Nas-tala su dva tabora. Jedni su tumačili da je to isto, samo seetimološki razlikuje. Drugi su držali da su to dvije stvar-nosti. Juha bi bila nešto svečanije, otmjenije, za posebneprigode. Čorba bi bila nešto svakidašnje, općenito… Jasam pripadao onom taboru koji je tvrdio da su to različitestvarnosti. Uz to, sjemenišnu supu utorkom i petkom, kojaje bila prazna, dobivali smo za doručak, a zvali smo je „kau-bojka“ – nisam volio. Jako se razlikovala od nanine „ne-djeljne“ juhe.

Draga uspomena iz djetinjstva ostao mi je naš obitelj-ski nedjeljni ručak. Uvijek je bila svečana juha, zlatna juha.Nakon zajedničke molitve, nana svima vadi… Juha se jakorazlikovala od one svakidašnje čorbe radnim danom…

Moja nana Marga radovala se mom hodu prema sve-ćeništvu. Tiho je i usrdno molila. Kada bih došao na ferijeiz bogoslovije, ugađala mi je u hrani. Znao sam, uvijek kaddolazim kući ili odlazim na bogosloviju, za ručak (užnu)ima samo dvije mogućnosti. Bile su to čorba s paradičkomi palačinke ili riblji paprikaš i tisto sa sirom. Znala je dobronana što volim. Kada sam duže bio kod kuće, bilo je i dru-gih poslastica. Baćo je iskreno znao priznati: „kad ti dođeškući, i ja bolje živim“.

Hrana je važna u čovjekovu životu. Bez hrane se nemože misliti, hodati, živjeti. Treba je imati i onda dobrospremiti. Za juhu je važno da nije ni gusta ni ritka. Nijedobro ako je neslana, još gore ako je preslana. Najboljeako je vruća, ljubavlju kuhana, kuharica nasmijana i jedešje u dobrom društvu.

Biblija na više mjesta spominje hranu i svečana bla-govanja. Blagovanja su bila znak zajedništva. Spominjalasu se velika djela povijesti spasenja, obljetnice Saveza, ob-nove Saveza… (usp. Neh 8,10).

Izak je više volio Ezava. Želio je predati blagoslovsvome sinu. Prije tog važnog čina želi blagovati ukusno idrago jelo. Zato kaže sinu: Pripremi mi ukusan obrok, kakovolim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem bla-gosloviti prije nego umrem (Post 27,4).

Za Gospodina Isusa je zapisano da je rado sjedao zastol s ljudima. Pozivali su ga carinici, grešnici, farizeji... isvima se odazivao. Kod objeda je vodio konstruktivne raz-govore. Vjerujem da je i juhu volio. Svoje učenike je učioda budu zadovoljni hranom i zato im kaže: Jedite što vamponude…“ (Lk 10,8).

Ovih dana mnogi najavljuju poskupljenje hrane. Sušai čovjekova oholost učinili su prilično zla. I u prijašnjim vre-menima bilo je poteškoća. Jedna moja župljanka pričakako je dida, nakon Drugoga svjetskog rata, nudio svojeukućane: Kruva, žmara, pa ko šta hoće… Hoće li nas ne-volje, neimaština zbližiti? Hoćemo li znati dijeliti?

Svećenik se oprašta od župljana. Dugo im je služio.Govori im kako često zaboravljamo što smo jeli prije tridana. Ali dobro je da je bilo hrane, da je stol bio postav-ljen… I u Crkvi je uvijek stol prostrt. Stol kruha i riječi senudi za hranu. Propovijed je kao juha. U svakoj možeš naćinešto za hranu, za boljitak… Znamo li hraniti svoju dušu?

Juhu, čorbu, smatram osnovnom hranom. Zahvalansam što je često imam na stolu. Juhu poimam i simbolički.Pitam se – što će nam skuhati nova vlast? Što ćemo ovegodine na vjeronauku, u školi ponuditi đacima kao duhov-nu hranu?

Svima želim ugodan i blagoslovljen ručak. Juha isvaka hrana krijepila vaše tijelo i dušu.

Lazar Novaković

Juha

Na listi sto najutjecajnijih ljudisvih vremena u svom posebnom izda-nju za 2012. godinu utjecajni američkimagazin „Time“, osim Isusa Krista iAbrahama, izdvojio je čak pet katolič-kih svetaca. Ta je brojka dokaz kakoje povijest čovječanstva značajno obi-lježena kršćanskim vrijednostima isvjetonazorom, a spremnost maga-zina „Time“ da neke od tih osobauvrsti na svoju listu pokazuje da setako vrijedan doprinos ne može samotako zaboraviti.

Lista broji točno sto imena izpodručja istraživača i vizionara, li-dera, sportaša, a u dijelu „Svjetioniciduha“ našlo se mjesta za 16 osobakoje su odbacile strast politike i pri-mamljivost bogatstva te su odlučili sli-jediti tihi put na koji ih je pozivaladuša. Osim Isusa Krista i Abrahama,tu su i pet svetaca i blaženika Kato-ličke Crkve: sv. Petar, sv. Franjo Asiš-ki, bl. Majka Terezija, sv. Augustin ibl. Ivan Pavao II. Kršćani vjeruju da jeIsus Krist Bogočovjek – čovjek koji jepropovijedao o ljubavi, poniznosti imilosrđu, dok njegova čuda pokazuju

njegovu božansku narav, piše maga-zin „Time“ ističući kako se tijekompovijesti vijest o Isusovoj smrti i us-krsnuću proširila zahvaljujući njego-vim učenicima i sljedbenicima. Kris-tov poziv je još uvijek aktualan i sna-žan, zaključuje „Time“, jer u 2012. go-dini čak tri od sedam milijardi stanov-ništva sebe opisuje kao njegovog nas-ljedovatelja.

Svecem za svako vrijeme i za svegodine „Time“ naziva sv. Franju Asiš-kog. On se našao na njihovom popisujer je tijekom 1960-ih postao ikonamladih koji su štovali njegovo siro-maštvo i poniznost, njegovu radosnupovezanost s prirodom i životinjama.U današnjem vremenu, on ostaje tihaprisutnost u mnogim životima, ka-mena figura skrivena usred zelenila utisućama vrtova diljem svijeta, zaklju-čuje „Time“.

Među sto imena mogu se naći idvoje blaženika Katoličke crkve kojisu živjeli u prošlom stoljeću: MajkaTerezija čija će se 15. obljetnica smrtiobilježiti za nekoliko dana, te papaIvan Pavao II. O njemu „Time“ piše:

„Iako crkveni liberali ističu njegovukonzervativnost u doktrinalnim pita-njima, Ivan Pavao je oživio Crkvu, pro-nio nezaboravne poruke milijunimaljudi, poštivao je druge religije… Tre-nutačno se čeka njegovo proglašenjesvetim, a dive mu se i milijuni koji nedijele njegovu vjeru“, javlja portalwww.pastoralmladih.hr. (kta/rv)

Zvonik � 9/2012 5

Aktualno

Sveci i blaženici među 100 najutjecajnijih osoba

Utjecajni američki magazin „Time“ u posebnom izdanju za 2012. izdvojio je i pet katoličkih svetaca i blaženika

ISUS IZ NAZARETA

Vatikanska izdavačka kuća jepo preporuci pape Benedikta XVI.,kako je izvijestio Tiskovni uredSvete Stolice, povjerila izdavanje tre-ćeg djela o Isusu iz Nazareta, ukojem se Papa osvrće na Isusovodjetinjstvo prema opisu evanđelistaMateja i Luke, talijanskoj izdavačkojkući Rizzoli, koja je navodno ponu-dila dva milijuna eura. Istodobno jepredviđeno objavljivanje knjige i nanjemačkom i to u izdanju Herdera,povijesnom izdavaču Ratzingerovihdjela. Do toga bi trebalo doći jošprije Božića. To će biti mnogimazgodan božićni dar. Rizzoli će zajed-no s Vatikanskom izdavačkom ku-ćom LEV zadržati autorska prava. Uisto vrijeme se dotjeruju prijevodi naostalim glavnim jezicima. Točan nas-lov knjige u kojoj Papa usredoto-čuje svoju pozornost na Isusov lik injegovu poruku, nije još određen.Ovo novo Papino djelo zapravo nas-tavak njegovih dviju knjiga objavlje-nih prošlih godina o Isusu iz Naza-reta, što je posebno važno za pozna-vanje Isusa pod znanstvenim i teo-loškim vidikom. Prvi dio, koji je iza-šao isto tako u nakladi Rizzolia, go-vori o Isusovu djelovanju, govorimai čudesima do ulaska u Jeruzalem, adrugi dio o Isusu od njegovog ulas-ka u Jeruzalem do njegovog uskr-snuća. ika/bitno.netzkvh

.org.r

s

Blizu osam stotina sudionika iz četrdesetak mjes-ta, počevši od Subotice i okolice, te Sombora, Apatina,Ruskog Krstura, Novog Sada, Srijemskih Karlovaca,Beograda i Užica i brojnih drugih mjesta iz R. Srbije,ali i jedan sudionik iz Trnave u Republici Slovačkoj,sudjelovalo je od 7. do 9. rujna na seminaru Nove evan-gelizacije na temu „Dođite k meni svi vi umorni i opte-rećeni (Isus iz Nazareta)“, kojega je uoči Sinode bis-kupa o novoj evangelizaciji i početka Godine vjereorganizirala Subotička biskupija, a vodio prof. dr. sc.Tomislav Ivančić iz Zagreba.

Trodnevni seminar na kojemu su osim katolika moglisudjelovati i svi pripadnici drugih Crkava i religija kao i ateis-ti, pokušao je dati odgovore na osnovna čovjekova pitanja tkoje, odakle je i kamo ide odnosno koji je smisao našega života.Nova evangelizacija ili autoevangelizacija koja je bila tema se-

minara zapravo je proces u četiri koraka: inicira se iz središtaCrkve, započinje svjedočenjem već evangeliziranih vjernika,odvija se kroz egzistencijalne i argumentirane kateheze kojemotiviraju i vode do obraćenja, poukom i molitvom vode doosobnog susreta s Isusom Kristom kroz iskustvo sakramen-talne milosti ili mistagogije.

Tko smo, kamo idemo?„Tempo života koji pritišće i svakodnevna borba za eg-

zistenciju kao da oduzmu čovjeku vrijeme da o tome razmiš-lja. Mentalitet koji propagira samo užitke, površnost, medijekoje naglašavaju samo negativnosti, poluistine, iskrivljenevrednote i nemoral u društvu, krivo shvaćena demokracijakao sloboda bez odgovornosti…, sve to čovjeka pritišće, gaziu njegovu izvornom dostojanstvu i ostavlja praznim, nezado-voljnim, bezvoljnim, bez tla pod nogama. Čovjek s pogaženimdostojanstvom gubi sebe, gubi nadu za život… Kako u svemutome ostati na pravom putu, na putu koji vodi brigu o čovje-kovom dostojanstvu i učvršćuje hod čovjeka vjernika na Bož-jem putu ljubavi?“, osnovna su pitanja na koja je odgovore ti-jekom trodnevnoga seminara dao prof. Tomislav Ivančić.

Govoreći o čovjekovoj čežnji da vjeruje u nešto, prof.Ivančič je naznačio kako ne postoji čovjek koji ne zna zaBoga, a tražimo ga jer ga znamo. „Znanost tek otkriva da ječovjek ustvari duhovna duša. Zato danas nisu opasne tjeles-ne bolesti nego duhovne. Sedamdeset posto somatskih boles-ti nastaje na duhovnoj razini, jer te grize savjest, muči te kriv-nja, netko te je možda obezvrijedio… Tada osjećaš da tenema. Iz toga nastaju sve vrste psihičkih i tjelesnih bolesti“,rekao je prof. Ivančić naglašavajući pri tom potrebu oprašta-nja od kojega zapravo dolazi izlječenje, pa i od najtežih boles-ti za koje medicina često nema rješenje, ali ima antropološkamedicina.

9/2012 � Zvonik6

Seminar „Nove evangelizacije“ vodio prof. dr. sc. Tomislav Ivančić iz Zagreba

Obratiti se – to je smisao nove evangelizacije

Piše: Željka Zelić

Tema

O snazi prave molitve„Osnovni problem molitve jest što krivo molimo, što

samo mi govorimo Bogu, a ne dopuštamo da on nama govori.Naučimo moliti onako kako nam evanđelje kaže: ‘Kad molite,znajte da ste već dobili.’ Problem naše molitve nije da ih Bogne čuje, nego u tome da mi previše brbljamo i govorimo. Lje-pota je pak molitve da što više šutimo. Ako hoćemo dobromoliti moramo biti sabrani. Za dobru molitvu nije potrebnopuno riječi. Ozdravit ćeš od onoga što tebi kaže Isus, a ne odonoga što ti njemu kažeš. Što duže ti govoriš Bogu, to višeodgađaš ozdravljenje. Bit molitve je razgovor s Bogom. Nje-gove nas riječi mijenjaju. Molitva je način našega komunici-ranja s Bogom, a evanđelje je njegov govor nama“, rekao jeprof. Ivančić govoreći o molitvi, potaknuvši vjernike da u svo-jim župnim zajednicama osnuju molitvene zajednice (poseb-no mladi, obitelji i starije osobe) kako bi mogli produbljivatizajedništvo koje stvara Duh Sveti.

Drugoga dana seminara, 8. rujna, prof. Ivančić međuostalim je odgovarao i na brojna pitanja sudionika, počevši odtoga kako se izliječiti od depresije, kako se tijekom molitveosloboditi najrazličitijih misli, kako se ponašati u društvu ukojem se ogovara i kleveće, kako prihvatiti činjenicu da tesuprug/supruga ostavlja, ali i pitanja vezana uz samoubojstvoi suicidalne misli, što je sve znak bolesne duhovne duše. „Sa-moubojstvo se može liječiti, ali ne psihijatrijski. Ono je du-hovna bolest, na razini duhovne duše. Samoubojica je čovjekpovrijeđen u svojem dostojanstvu ili koji ima teške krivnje i

ne zna kamo pobjeći. Samoubojica je čovjek koji ne vidi smi-sao svojega života, misli da je promašio život. Rješenje je pro-naći svoj talent i predati grijehe Stvoritelju. Ne postoje maliljudi, već ljudi koji malo misle o sebi“, naznačio je prof. Ivan-čić.

Ti odlučuješ o vlastitim izborima, biraš između dobra i zla!

Tumačeći pojam epigenetike po kojoj svatko od nasodlučuje o vlastitim izborima, tj. da nisu odlučujući geni našihpredaka, baka i djedova (tek 30%-40%), Ivančić je rekao kakoodlučuje ono što svojim mislima i načinom života sami upi-sujemo u njih, budući da naše stanice „pamte“. Na tom putuvažno je govoriti: ja mogu – ja hoću – ja vjerujem! U nas-tavku predavanja, osvrnuo se na 4 temeljna pojma: vjeru ljud-sku (tkivo od kojega živimo i bez koje ne postojimo) i vjeruBožju, potom na molitvu, grijeh i obraćenje od grijeha te pi-tanje spasa. Govoreći o ljudskoj vjeri, prof. Ivančić je istak-nuo kako je samo dobro apsolutno i vječno i čim u njega sum-njamo, uništavamo i vjeru u dobro budući da zdravlje čovje-kovo dolazi od vjere da će sve biti dobro. „Dok vjeruješ udobro, ti si siguran. Bit vjere jest očekivati dobro, a to je je-dino realno. Ono što vjeruješ to ti se događa“, upozorio je pre-davač. Osvrnuvši se osobito na pojam grijeha u ljudskom ži-votu, prof. Ivančić je rekao kako je grijeh zlo za koje smo samiodgovorni. „Grijesi svih nas uništavaju i tebe. Svi smo mi po-vezani u jedno tijelo. Grijeh stoga kida međuljudske odnose“,naznačio je prof. Ivančić, potičući nazočne da misle dobro odrugima. „Ljude ćeš mijenjati ako najprije sebe promijeniš, iako o ljudima dobro govoriš. Kad god misliš zlo, razaraš sveoko sebe. Pakao nije u prošlosti ili budućnosti, on je u sadaš-njosti. Ako činiš zlo, ti si već u paklu. Stoga je obraćenje jedininačin izlječenja od grijeha. Obraćenje je moguće samo zatošto je Isus došao na svijet i umro za nas. Isus je jedina osobaljudske povijesti u kojoj svi nalazimo spas. On je Spasitelj svihljudi. Na nama je obratiti se – to je smisao nove evangeliza-cije“, zaključio je predavač.

Kako izliječiti samoga sebe?Postavljajući pitanje na koji način čovjek može vjerovati

u dobro, nadati se i oprostiti čovjeku te na koji način izliječitisamoga sebe, prof. Ivančić je odgovorio kako medicina liječitijelo, stoga često čovjek koji misli zlo i po njemu djeluje,ostaje bolestan i nakon izlječenja tijela jer njegova duhovnaduša ostaje bolesna. Psihijatrija ne liječi ono što čovjek jest,a to je duhovna duša. „Antropološka medicina i u njoj hagio-terapija kao oblik liječenja duhovne duše, a koju znanost do

Zvonik � 9/2012 7

Tema

zkvh

.org.r

s

sada nije istraživala, otkriva da se čovjek ne liječi na tjelesnojrazini, nego na razini duhovne duše. Sve teške stresne situa-cije nastaju ukoliko čovjek zanemari duhovnu dušu. Duhov-na duša može oboljeti na tri razine: kada ne znaš zašto živiš ikada si zao, kada ti nitko nije rekao da si dragocjen (od čeganastaju najteže bolesti) te bolesti koje nastaju na duhovnimorganima i kada te netko obespravljuje, ponižava, progoni…Znanost je nažalost toliko ideologizirana i ispod čovjeka, i tozato jer ne proučava duh nego psihu i tijelo. Kada spozna duh,ići će naprijed jer će znati gdje je čovjekova bit“, upozorio jepredavač. „Htjeti uživati na zemlji najveća je glupost. Htjetiimati sve nevažno je. Na zemlji si bogat samo kada si mora-lan i kada ljubiš život. Ako to nisi napravio, tvoj je život bes-

mislen. Jedino tako gledajući na život možemo pomoći lju-dima da budu izliječeni“, naznačio je prof. Ivančić potičućisve okupljene da postanu svjesni da su upravo oni „taberna-kuli koji u sebi nose Isusa Krista“ te sukladno tomu tako tre-baju živjeti, da drugi u njima prepoznaju Kristovo lice. „Nazemlji se odlučuješ hoćeš li biti u nebu ili ne. Slikovito re-čeno, Crkva je agencija koja te vozi u nebo, kroz smrt u život.Sve što imaš na zemlji je zato da drugima daruješ i da živiš zadruge. /…/ Bogat se postaje tek kada daješ. Duh se umnažadavanjem, a materija uzimanjem. Zato si u svijetu stalno ukušnji da li da budeš materijalist ili da dijeliš. Moraš se opre-dijeliti, nema trećeg puta“, zaključio je prof. Ivančič.

Trećega dana seminara, prof. Ivančić je tumačeći SvetoTrojstvo kao Oca koji stvara svijet, Sina koji spašava i otkup-ljuje i Duha koji posvećuje svijet, rekao kako je zapravo Bog-Otac Dobrota, Isus-Sin Istina, a Duh Sveti sama Ljubav te dasvijet ne može spasiti samo Isus već Sveto Trojstvo. „DuhSveti spaja Oca i Sina, ujedinjuje ih u zagrljaj. Stoga je duhov-na dimenzija kreativna. Kada Isus šalje Duha Svetoga, onstvara zajedništvo. Svi smo mi Tijelo Kristovo, a duša toga ti-jela je Duh Sveti, i dokle god vjeruješ u dobro i praštaš dru-gima, u tebi je Duh Sveti. Naše je tijelo medij Duha Svetoga“,rekao je predavač, potičući nazočne da u sebi duboko pro-misle jesu li sami osobe preko koje ljudi vole ili mrze crkvu.Duh Sveti popravlja ono što smo mi pokvarili. „Čovjek moranastojati ne biti samo žir kojega ljudi gaze, nego hrast kojigleda prema nebu“.

9/2012 � Zvonik8

Tema

Završno misno slavlje predslavio biskup Ivan Pénzes

Posljednjega dana seminara, u nedjelju 9. rujna, misnoslavlje kojim je ujedno završen seminar Nove evangelizacije,predslavio je subotički biskup Ivan Pénzes u zajedništvu sprof. Tomislavom Ivančićem i još nekoliko svećenika. Usvojoj propovijedi, prof. Ivančić je govorio o značenju nedje-lje kao dana kada Bog dolazi k nama. „Boga ne trebamo tra-žiti negdje daleko, on je s nama, u nama. Nedjelja je Božjidan, tada moraš biti sabran jer Bog dolazi biti s nama. Bog

stanuje u našem selu, gradu i daje ti sigurnost da ti nitko nemože ništa. Bog nije dalek, nego je tu s nama“, rekao je prof.Ivančić.

U zahvalnoj riječi, župnik župe sv. Roka mons. mr. An-drija Anišić zahvalio je najprije prof. Ivančiću što se prihva-tio doći u Suboticu, ali i domaćem biskupu Ivanu bez čije pot-pore seminar ne bi bio organiziran. Zahvaljujući nadalje ibrojnim suradnicima uz čiju je pomoć organiziran seminar,mons. Anišić osobito je zahvalio brojnim mladima, Silvestru

i Mariji Bašić i Oliveru Kajariju, ali i dugogodišnjoj surad-nici prof. Ivančića i djelatnici Centra za duhovnu pomoć izZagreba, Katarini Ralbovsky koja je u župi sv. Roka održaladva seminara u duhu nove evangelizacije, za roditelje i djecua potom seminar „Ima nade za brak i obitelj“. Na kraju mis-noga slavlja, prof. Ivančiću i biskupu Pénzesu darovane sudvije slike od slame. Biskup Pénzes je izražavajući radost daje mogao biti dionikom završnoga dijela seminara predvo-deći misno slavlje, rekao kako zna da je sve ovo djelo DugaSvetoga.

Pjevanje i sviranje tijekom trodnevnog seminara pred-vodili su mladi iz nekoliko subotičkih sastava i jednog iz Žed-nika, odnosno članovi vokalno instrumentalnih sastava „Pro-roci“, „Ritam vjere“, „Apostoli Radio Marije“ i „Markovi la-vovi“ te mladi iz župe Isusova Uskrsnuća u Subotici. Sudio-nici seminara imali su također prilike uz prigodne popustekupiti knjige prof. Tomislava Ivančića u nakladi zagrebačke„Teovizije“, a zahvaljujući djelatnicima Radio Marije svi zain-teresirani mogli su naručiti audio snimku, dok je angažira-njem Vedrana Kuntića osigurana video snimka seminara, aobje se i nakon seminara mogu naručiti i kupiti u župi sv.Roka.

Što nakon seminara?Tijekom završnog misnog slavlja, u propovijedi je prof.

Ivančić rekao kako trebamo napraviti zaokret u svojemu ži-votu. „Ne dajte se! Imate samo jedan život. On treba biti vje-čan. Nemoj da te razbiju strahovi, depresije. Čuvaj riječ. Tadaćeš živjeti. Kršćani imaju krivu sliku Boga, sliku Boga koji jesudac. Naprotiv, on ne sudi već oprašta. On te ljubi! On ti go-vori: ‘Vjeruj mi, oprostio sam ti, bit će dobro!’ Probo je rukeda mu vjeruješ. On čezne da ima prijatelje koji mu vjeruju.Stoga se nemoj vratiti istim putem. Neka vam Duh Sveti dadesnage da mu vjerujete. Vi ste ovih dana bili tlo na kojem jeIsus htio zasijati svoje sjeme“, zaključio je prof. Ivančić.

Njegove riječi zasigurno će svima koji su u seminaru su-djelovali biti smjernice na koji način ponovno u sebi otkritiBoga, naučiti gledati prema gore, a ne prema dolje, kako vje-rovati u dobro, jer samo ono u što vjerujemo to i ostvarujemo.Potrebno je vjerovati u oproštenje koje donosi izlječenje.Kada budemo shvatili da samo promjenom sebe samoga mo-žemo mijenjati druge ljude, prihvatit ćemo novu stvarnost pokojoj se u našim župama i u našem gradu može ostvarivatinova evangelizacija, ne samo na spoznajnoj razini već i na

konkretnoj, djelatnoj. Tek tada će procvasti Subotica i svidrugi gradovi iz kojih smo se okupili.

Vjerujemo da će i Centar antropološke medicine koji ćese uz Božju pomoć uskoro osnovati u našoj Biskupiji biti samojoš jedan vidljivi znak da nam je dana velika zadaća i odgovor-nost, naviještati Krista i njegovu ljubav svima koju su nam po-slani. Stoga bismo, kako je to više puta tijekom seminara su-gerirao prof. Ivančić, jedni druge trebali oslovljavati s „Lijepoje što postojiš“.

Zvonik � 9/2012 9

Tema

Rekli su o seminaru…Vladimir Valent (Trnava, R.

Slovačka) – Osjećam da je i mene isvakoga tko je došao na seminar, Isusovamo doveo. Više puta bio sam na ljet-noj školi prof. Ivančića u Zagrebu tesam, iako mi nije blizu, odlučio doći i naseminar u Suboticu. Žao mi je da samdošao ovdje sam, ali doma imam sed-mero djece i ovo je bio jedini način. No,iskustvo stečeno ovdje ponijet ću kući,

a to je prije svega spoznaja kako je velika i realna Božja lju-bav prema meni, i da to mogu podijeliti s drugim ljudima.Nova evangelizacija važna je za našu crkvu i za sve nas. Lju-bav Božja je bilo nove evangelizacije, po kojoj možemo živjetis njim. Jedino na taj način sve drugo će biti novo!

Katarina Jugović (Bač) – Naovom sam se seminaru ponovno rodila!Isus je ponovno u meni, i sve terete kojesam ponijela sa sobom, sve sam ostavilaovdje prepuštajući Bogu, jer samo onmože izliječiti sve naše rane i donijetinam ozdravljenje.

Joakim Hardi (Ruski Krstur,Grkokatolički egzarhat) – Ovo jedoista bio koristan i konstruktivan se-minar, jedino se bojim kako je za svenas veliki izazov ostati na tom putu. Pa-damo, ali nastojimo se i podignuti.Drago mi je da je posjećenost bila ve-lika, jer veliki je dar za cijelu Suboticuali i Vojvodinu dolazak prof. Ivančića.Na svemu što smo čuli i primili tijekom

seminar treba nastaviti graditi nešto i u vlastitim župama imanjim zajednicama.

Erzsébet Zarić (Subotica) – Naseminaru smo čuli puno informacijakoje nam mogu pomoći, ali se slažem sprof. Ivančićem da sve treba čuti višeputa kako bismo isto mogli provesti udjelo. Potrebno je vrijeme da bismo sveshvatili na pravi način. Pokušat ću onošto je o novoj evangelizaciji govorio pre-davač provesti i u praksi u vlastitom ži-votu.

Stanislava Blažević (SrijemskiKarlovci) – Prvi puta slušam prof. To-mislava Ivančića i nema tih riječi kojimabih mogla opisati svoje dojmove, usmislu da nam je našu vjeru i naš do-življaj Boga, kojega sam ja osobno do-življavala kao nekoga tko je na nebu ikomu ja mašem i obraćam mu se s vre-mena na vrijeme, približio i stavio ga

pored mene i u mene. Kupila sam neke od profesorovihknjiga koje smo imali prigode kupiti, a moj je razgovor sBogom već započeo. Nisam još doživjela živoga Isusa u meni,ali uz upornost, znam da će mi se odazvati.

Ferenc Marton (Subotica) – Zaseminar sam saznao preko prijatelja.Budući da nisam praktični vjernik,nakon ovoga seminara osjećam pro-mjenu u sebi. Kada čovjek čuje riječikoje smo mi imali prilike čuti na semi-naru, mora postati drukčiji.

S. M. Terezija Loboda (SestreNaše Gospe bačke, Bogojevo) – Ško-lovala sam se u Zagrebu kada je prof.Tomislav Ivančić pokrenuo molitvenuzajednicu. Došavši na ovaj seminar osje-tila sam se kao da sam se ponovno ro-dila, dobila sam novu snagu! Mislim daće Bog nastaviti po meni djelovati i uBogojevu. zkvh

.org.r

s

Oko dvije tisuće posjetitelja uživalo je u nedjelju,23. rujna u Festivalu hrvatskih duhovnih pjesama –Hosanafestu 2012. u Subotici na kojem je izvedeno 14novih skladbi pod geslom Jer, kada sam slab, ondasam jak! (2 Kor 12, 10).

Duh Sveti uz suradnju Organizacijskog odbora Festi-vala, na čijem se čelu nalazi vlč. dr. Marinko Stantić, većsedmu godinu zaredom okuplja talentirane glazbenike i ljudedobroga srca da daruju svoje „dvostruke molitve“ i materi-jalne doprinose za rad Humanitarno-terapijskoj zajednici zapomoć ovisnicima – Hosana koja djeluje na tlu Subotičke bis-kupije. Pavlove riječi „Jer, kada sam slab, onda sam jak!“, učvrš-ćene simbolima vjere, nade i ljubavi, koji su krasili ovogo-dišnju pozornicu, nadahnuće su i ohrabrenje kako štićeni-cima Zajednice, tako i svim ljudima. Tijekom subotnjeg pos-lijepodneva sudionici Hosanafesta bili su ugošćeni u Zajed-nici u Starom Žedniku na radionicama i svetoj misi koju jepredvodio vlč. Vladimir Sedlak, župnik iz Petrovaca, gdjesu razmatrali novozavjetni slogan Hosanafesta 2012. Mladi izSubotice i okolice priredili su za Festival melodramu pod na-zivom Bojne čete Boga živoga kojom su na moderan način ple-som i glumom prikazali kušnje kroz koje prolazi zajednica isvaki njen član, a koje se mogu prevladati jedino uz vjeru ipouzdanje u Boga.

Od ukupno 28 pristiglih skladbi na natječaj, stručni žirije odabrao 14 dok je VIS „Damjan“ iz Vukovara prošlogodiš-njom pobjedom s pjesmom Tvojim putem poći izborio direkt-ni plasman na ovogodišnji Festival. Sastavi i pjevači bili su izSubotice, Zagreba, Madžareva, Zenice, Gromiljaka, Osijeka,Bizovca, Tugara, Dugog Sela, Ðakova, Vukovara i okolice.Ljubim Tebe, Bože moj, milosrđu kličem Tvom i uzdam se uTebe, Isuse, pjevao je VIS „Matheus“ iz Bizovca koji je drugiput u povijesti festivala osvojio glavnu nagradu – nagradu iz-vođača. Benjamin Novoselec, iz VIS-a „Matheus“. kaže:„Uvijek je lijepo vratiti se ovdje u Suboticu gdje imamo većjako puno prijatelja. Kvaliteta festivala unatrag par godinajako je porasla i večeras je bilo zaista jako puno dobrih izvedbii skladbi. Poseban je osjećaj vratiti se kao pobjednici jer,moram priznati, imali smo teško razdoblje u zboru. Prvihnaših 12 bodova, kako je i voditeljica rekla, dobio je Milosr-dni Isus. Već desetak godina njegujemo pobožnost Milosrd-nome Isusu. On je obilježio naš put, doveo nas ovdje gdje smodanas. I sve što sam osobno u životu napravio i učinio, sve jeto izrežirao Milosrdni Isus i do kraja života ću mu biti zahva-

lan na tome.“ Na pitanje koja je pjesma po njemu bila najbo-lja na Festivalu, Benjamin je prednost dao „Apostolima mira“koji su, po njegovom mišljenju, „trenutno vodeći glazbeni sas-tav na našoj duhovnoj sceni“. Oni su izvodili pjesmu koja jeosvojila nagradu za najbolji tekst, o kojoj su odlučivali kar-melićanin Zlatko Žuvela, mr. sc. Jelena Mlinko i dipl. ka-tehistica Nevena Gabrić. Autorica najboljeg teksta „Glas-nici Božji“ je Josipa Dević iz Subotice koja se, poput mladihBizovčana, drugi put okitila nagradom na Hosanafestu.

Članovi Stručnog povjerenstva za odabir najboljeskladbe: Kristina Križan, Iva Jegić i Miroslav Kujundžićdodijelili su nagradu stručnog povjerenstva AID Band-u„Glasnici“ i skladbi pod nazivom Nek’ mu pjeva svijet. Jedanod trojice prijatelja koji zajedno nastupaju, Zvonimir Kalić,podijelio je s nama svoja razmišljanja i osjećaje. „Čovjek dokpjeva zaboravi na sve oko sebe, pjeva srcem i dušom, i samotako iznosi ono najbolje iz sebe. Bit je zapravo prenijeti po-ruku koju pjesma nosi i proslaviti Gospodina zbog kojeg smose mi večeras i okupili. Sve pjesme su večeras potekle kaojedna velika molitva. Ova nagrada koju smo osvojili ne čininas različitima, naime, mi smo pred Bogom svi jednaki. Onaje više poticaj za dalji rad i za naš ponovni dolazak na Hosa-nafest na kojem se kontinuirano osjeća srdačnost i ljubaznostljudi, kao i ljepota druženja izvođača pri pomaganju zajedniceradi koje se okupljamo“. Po mišljenju domaće publike, zakoju su se čule samo riječi pohvale, a koja je zahvaljujući di-rektnom prijenosu Radio Marije bila znatno brojnija nego štose okom moglo vidjeti u športskoj dvorani, najbolji su bili Su-botičani, VIS „Ritam vjere“ i pjesma Ljubi Boga svoga. Na-grada štićenika Zajednice Hosana pripala je VIS-u „Imaku-lata“ iz Gromiljaka kraj Sarajeva za pjesmu Kristov mir.

Generalni pokrovitelj Hosanafetsa 2012 bila je Zagreba-čka županija.

Nevena Mlinko

9/2012 � Zvonik10

Događanja i Subotičkoj biskupijiHosanaFest 2012.

Jer, kada sam slab, onda sam jak! (2 Kor 12, 10)

Sveta misa za početak nove školske i vjeronaučne godineZaziv Duha Svetoga

Najljepši početak školske i vjeronaučne godine jeuvijek uz Duha Svetoga. Tako se i ove godine, u subo-tičkoj katedrali, 15. rujna, na svečanoj svetoj misi oku-pilo više od 1000 djece, učitelja, nastavnika, profesora,vjeroučitelja, ravnatelja škola, odgojiteljica, roditelja isvećenika. Svetu misu je predvodio biskup Ivan, a snjim su misu slavili i župnici okolnih župa.

Na misi su bila djeca iz Subotice, djeca iz vrtića „MarijaPetković“, gimnazije „Svetozar Marković“ i HTSŠ „LazarNešić“ te osnovnih škola „Ivan Milutinović“, „Matko Vuko-vić“, „Sveti Sava“, „Miloš Crnjanski“, „Kizur Ištvan“, „IstvánSzéchenyi“, “Majšanski put“, „Jovan Mikić“, „Sonja Marinko-vić“, „Ðuro Salaj“ i „Jovan Jovanović Zmaj“. Bili su tu i uče-nici iz prigradskih osnovnih škola „Matija Gubec“ iz Tavan-kuta, „Ivan Milutinović“ iz Male Bosne, „Sveti Sava“ s Bikova,„Vladimir Nazor“ iz Ðurđina, „Pionir“ iz Starog Žednika, „VukKaradžić“ iz Bajmoka i „Miroslav Antić“ s Palića.

I ovu misu na početku školske i vjeronaučne godine or-ganizirali su Organizacijski odbor Hrvatske glazbene udruge„Festival bunjevački pisama“ na čelu s prim. dr. MarkomSenteom i Katehetski ured Subotičke biskupije, dok je Hr-vatsko nacionalno vijeće i ovoga puta osiguralo prijevoz djeceiz prigradskih naselja. Misno slavlje su uzveličali članovi VIS-a„Ritam vjere“ a pjevanje djece je moderirala učiteljica AnaČavrgov.

B. Ivanković

Blagoslov za novi početakU nedjelju 16. rujna pod svetom mi-

som u 10 sati, za područje župe sv. Markau Žedniku, u povodu početka nove školskegodine upriličen je blagoslov torbi, djece istudenata. Pod istom svetom misom bračnipar Jacinte i Zdenka Dulića zahvalo je Boguza 25 godina braka, a krštenjem Matije Vu-kova naša zajednica je postala bogatija zajednog novog člana.

Svečanu svetu misu predslavio je domaćižupnik Željko Šipek, koji je u svojoj propovijediistaknuo koliko je važno svoju vjeru svjedočitidjelima, te to dočarao dirljivom pričom o boga-tom kraljeviću i lastavici. Da ova sveta misabude svečana i lijepa svojim glasovima doprini-jeli su članovi VIS-a naše župe. Župnik je brač-nom paru Dulić čestitao jubilej i izrazio svojuradost što su došli Bogu zahvaliti na svemu štoih je kroz protekli period pratilo, te im uručiospomen-plaketu koja će ih podsjećati na ovajdan. Na samom kraju svete mise, župnik je poz-vao svu djecu i studente da priđu oltaru te takoprime Božji blagoslov koji će ih pratiti tijekomcijele školske i akademske godine.

Ljubica Vukov

Zvonik � 9/2012 11

Događanja i Subotičkoj biskupiji

Blagoslov školskih torba u Maloj Bosni

Svatko na svoj način nosi vlastiti teret na leđima, a mi đaciimamo školsku torbu. Stoga smo se rado odazvali pozivu našegžupnika vlč. Dragana Muharema da 9. rujna ponesemo svoje„terete“ i zamolimo Boga za blagoslov.

Možda nam torbe neće biti lakše, ali vjerujemo da će nam Bog datisnage da marljivije učimo i trudimo se u školi. Župnik je blagoslovio nesamo torbe nego inas prisutne đake,ali i roditelje, jer ioni (pod)nose ne-mali teret školskihbriga. Zahvaljujućinašim (vjero)učite-ljicama Vesni iMarini pripremilismo prigodnu mo-litvu vjernika tekratku recitacijunakon pričesti.

Školarci iz Male Bosne

zkvh

.org.r

s

Uređenje žedničke crkveDugi niz godina uočavamo potrebu sređivanja vanj-

skog terena oko žedničke crkve sv. Marka. Zbog velikekoličine vode koja se slijevala ispod temelja crkve zavrijeme kišnih dana, došlo je do ulegnuća ploča u unu-trašnjem dijelu crkve što je prouzročilo pukotine usamoj fasadi crkve. Razumijevanje za ovaj problem, napreporuku MZ Stari Žednik, našli smo kod direktoraJP „Ravnateljstvo za izgradnju grada Subotice“, JosipaKovača Strike. Spomenuti problemi sada su riješeni jerje oko crkve postavljen novi asfalt i na taj način je spri-ječeno podlijevanje vode pod temelje crkve.

Pokazala se i potreba uređenja unutrašnjosti crkve insta-liranjem nove rasvjete. Postavljena su tri velika lustera a pos-tojeći bočni lusteri su obnovljeni tj. usklađeni sa stilom velikihlustera. Velika tri lustera za crkvu su otkupili Antál Takács –koji je i izradio nacrte i izradio iste, obitelj Blaženke i Sti-pana Šarčevića te obitelji Zorana i Dragana Kujundžića.Bočne lustere za crkvu su otkupili Antál i Marika Takács,obitelj Vujkovity Lamity, Paula Muranj, obitelj Mirka Vu-kova, Zdenko Vukov, obitelj Druzsek, Pere Kujundžić,Nikola i Bojana Ostrogonac, obitelji Fülöp, Virág, zatimPero Vojnić Hajduk, Josip Miljački Matak i Vinko Šar-čević, a luster na ulazu u crkvu otkupila je obitelj ZvonkaVojnića Zelića. Ostalo je još da se riješi sponzorstvo za ras-vjetu u samom svetištu budući da nacrti već postoje. Nadamose da će uz Božju pomoć do Božića biti riješeno kompletnoosvjetljenje u crkvi.

Neizbježan je i popravak krova na crkvi. Zbog nedosta-taka sredstava već dvije godine radovi se odgađaju. Još uvijekje u tijeku prikupljanje potrebnih materijalnih sredstava. Ovihdana nas je župnik Željko obradovao priopćivši nam da je pri-likom boravka na godišnjem odmoru u Tučepima, tamošnji

župnik fra Nediljko Šabić organizirao akciju prikupljanjasredstava za potrebe popravka krova žedničke crkve. U ak-ciju se uključio lijepi broj vjernika koji su za potrebe našecrkve prikupili 2.600 eura! Od srca im hvala i neka ih dragiBog blagoslovi! U znak zahvalnosti naši najmlađi naslikali su101 crtež i na takav način zahvalili tučepskim vjernicima.Ovim putem najavljujemo da će druge nedjelje u listopadu,poslije svete mise u 10 sati u Žedniku biti upriličen blagoslovobnovljenoga križa na crkvenoj zemlji, a koji je obnovila obi-telj Andrije Ivankovića iz Subotice na čemu im je naša za-jednica zahvalna. Uz pomoć Božju nadamo se skoroj izraditornja kao i rekonstrukciji stare zgrade časnih sestara kojaće biti preuređena u veliku dvoranu za potrebe različitih do-gađanja. /Ljubica Vukov/

Ispraćaj kantora u župi Marije Majke Crkve

Na blagdan Preobraženja Gospodnjeg, 6. kolovoza,poslijepodnevnom svetom misom zahvalnicom i čašće-njem, župljani župe Marija Majka Crkve ispratili susvog kantora Miroslava Stantića, čija je naredna službazborovođe i orguljaša u katedrali sv. Terezije Avilske uSubotici. Misno slavlje predslavio jemons. Slavko Večerin, župnik u župi Ma-rija Majka Crkve, zajedno s vlč. MirkomŠtefkovićem, tajnikom biskupije, i vlč. Ivi-com Ivankovićem Radakom, župnim vi-karom u ovoj župi.

Naime, prije osam godina brigu o crkve-nom pjevanju i pjevačima na koru u našoj župi,s. Imakulata prepustila je mladom orguljašu izborovođi Miroslavu Stantiću. Dvadesetak pje-vača vrijedno je vježbalo s kantorom i uljepša-valo svojim pjevanjem nedjeljna misna slavljakao i proslavljanje misa na marijanskom sve-tištu Bunarić. U crkvi u Šandoru su se na ve-like blagdane čuli zvuci truba, flauta, violina iviolončela u izvođenju skladbi Bacha, Hart-manna, Gounoda, Hallera, Prepreka, Vidako-vića i drugih koje su neumorno pratili pjevač-

ki glasovi. Župni je zbor zahvaljujući nesebičnom angažmanukantora gostovao i u drugim crkvama i na pjevačkim smo-trama kao zasebni zbor i u okviru ujedinjenih katoličkih zbo-rova.

Uz iskrenu zahvalnost bivšem kantoru za uložen trud italent koji je od pomalo raštimanih Šandorčana načinio ras-pjevane pjevače i uz najbolje želje za daljnji, nadamo se i za-jednički rad, župljani Marije Majke Crkve pozdravili su svognovog kantora, svima poznatog vjernika ove župe, inače uče-nika Miroslava Stantića, Maria Bonića. /Nevena Mlinko/

9/2012 � Zvonik12


Proštenje u crkvi sv. Marije U čast Rođenja BDM, koje župa sv. Marije slavi

kao župno proštenje, slavljena je 9. rujna svečana svetamisa proštenja, ali i za početak školske i vjeronaučnegodine. Svetu misu je predslavio mons. Slavko Večerin,generalni vikar Subotičke biskupije i župnik župe Ma-rija Majka Crkve u Subotici, zajedno s vlč. Mirkom Štef-kovićem, tajnikom Subotičke biskupije te domaćimžupnikom vlč. KárolyemSzungyijem te župnim stal-nim đakonom, dr. Lóran-tom Magyarom.

U svojoj propovijedi,mons. Večerin je istaknuo ka-ko je današnji dan poziv na ra-dost. Bog nam je dao Mariju zanašu majku, za naše posveće-nje. Marija se ni u čemu nijeisticala u to vrijeme. Da znamoi mi cijeniti jednostavnost, po-niznost, ta mala neznatna dje-la. Da znamo nenametljivo iskrovito iskazati ljubav, da zna-mo praštati, zaključio je propo-vjednik. Nakon zaziva DuhaSvetoga došao je red i na bla-goslov djece i njihovih školskih torba, kako bi dobili snage zanovu školsku i vjeronaučnu godinu. U subotu navečer i u ne-djelju, slavlje svete mise emitirala je i Radio Marija. Pjevanjei sviranje na svetoj misi predvodio je zbor i orkestar susjedneosnovne škole „Széchenyi István”.

Župnom proštenju prethodila je trodnevna duhovna ob-nova. Sva tri dana poslije zajedničkog klanjanja i molitve kru-nice, tijekom svete mise i nakon toga upoznavali smo se s raz-

ličitim zajednicama i njihovom službom. Prvog dana, 6. rujna,posjetilo nas je nekoliko članova Zajednice „Hosana” iz Žed-nika kako bi svojim primjerom svjedočili o svojoj vjeri, budućida već pet godina rade i pomažu mladima da se oslobode odbolesti ovisnosti. Voditelj ove Zajednice, vlč. dr. MarinkoStantić, tijekom svete mise koju je predslavio zajedno s mjes-nim župnikom vlč. Károlyem Szungyijem, i na kojoj je su-djelovao i stalni đakon dr. Lóránt Magyar, rekao je da sad nijetrenutak osude, jer ni roditelji ovisnika nisu tako zamislili sud-binu svoje djece, a ni mi ne znamo kada će naša djeca upasti

u kušnje, te je najboljeda molimo za dar du-hovne jakosti da bismoznali proturječiti ovojnapasti. Misno slavljepjevanjem su uzveličaličlanovi VIS-a „Proroci“iz Subotice. Drugogadana u pripremi proš-tenja naše crkve, 7. ruj-na, u gostima su nambili članovi misionar-ske zajednice „Virágzókert„ iz Sente, čijuslužbu nam je opisaodr. Lóránt Magyar,osnivač i vođa zajed-nice. Nakon mise, koju

je prikazao mjesni župnik, pojedini članovi svjedočili su otomu kako su upoznali ovu zajednicu i na koji način im seživot promijenio. Trećega dana, 8. Rujna, proslavili smo župnoproštenje, spomendan Rođenja BDM. Svečanu svetu misupredslavio je vlč. Szungyi, a pjevanje su predvodili zbor i or-kestar „Sveta Mala Terezija” iz Sente, pod vodstvom RobertaIvkovića.

s. M. Hermina Kovács

Proštenje u StanišićuU stanišićkoj crkvi posvećenoj Imenu Marijinu, 12.

rujna proslavljeno je proštenje. Misno slavlje predslavioje vlč. Gábor Pata iz Bácsbokoda u Mađarskoj u zajedniš-tvu s lemeškim župnikom Antalom Egedijem koji svojuslužbu obavlja i u Stanišiću.

U iscrpnoj i bogatoj propovijedi vlč. Pata dotaknuo se svihaspekata života i povukao paralelu s Marijinim imenom i njego-vim značenjem u životu svakog kršćanina katolika. Iako umanjem broju, stanišićki vjernici obilježili su svoje proštenje nadostojan način, pjesmom, molitvom i predivno okićenim oltar-skim prostorom, te još jednom po tko zna koji put zahvalili kra-ljici svoda nebeskog na svim isprošenim zagovorima. Postojinada da će ih baš ta malobrojnost još jače povezati i dati snageza daljnje radove. Naime, na Cvjetnicu ove godine u podrumucrkve posvećene su obnovljene, nekada provaljene i devastiranegrobnice čuvenih njemačkih obitelji. Vjernici su se složili i očis-tili kompletnu okolinu oko crkve u ranoj proljetnoj akciji. Kakoje crkva velika i troškovi održavanja su ogromni za tako maluzajednicu, radom upornih i odgovornih ljudi napredak je evi-dentan, doduše spor ali siguran. Mali je broj krštenja tijekomgodine, a svakih tri do četiri godine vjenča se tek jedan par.Nažalost, broj sprovoda uvjerljivo prednjači. Etelka Pekterzauzela se za održavanje i brigu za crkvu, zajedno s članovimaPastoralnog vijeća i svim ostalim vjernicima dobre volje.

Željko Zelić

Zvonik � 9/2012 13


Misno slavlje u RiđiciObnovljena kapela na groblju u Riđici posve-

ćena je Žalosnoj Gospi, pa se tako niz proštenja,samo tri dana nakon stanišićkog, nastavlja i u Ri-đici. Tako je bilo 15. rujna, kada je u 17 sati pot-punu tišinu i dostojni sklad vječnog počivalištaprekinuo zvuk zvona i orgulja za kojima je biomladi svećenik Gábor Drobina, rodom iz Riđice.Misno slavlje predslavio je vlč. Gábor Pata iz Bács-bokoda u Mađarskoj. Koncelebrirali su vlč. ZsóltBende iz Bajmaka, vlč. Árpad Pásztor iz Telečkete lemeški župnik Antal Egedi koji posjećuje i služ-buje u Riđici.

Poslije svete mise formirana je procesija do obnov-ljenog križa nedaleko od ulaza u groblje, pa je tako usli-jedila posveta i kratki nagovor u kojem je vlč. Drobinapodsjetio puk na podizanje i povijest toga križa. U nas-tavku je uslijedila molitva i recital te druženje uzvanikau pomoćnoj prostoriji na groblju. Rimokatolička zajed-nica u Riđici je malobrojna ali veoma povezana i jaka, tepokazuje zavidni sklad i potvrđuje da se radom i slogomsve može privesti kraju i to uspješno. Tíbor Rabata iljudi okupljeni oko njega žive nauk Rimokatoličke crkvei na veliku radost održavaju nadu da će Božja kuća jošdugo davati dom Tijelu Kristovu i Duhu Svetom u Riđici.

Željko Zelićzkvh

.org.r

s

Koncert duhovne glazbe u Radio Mariji

Pod geslom „Deusmeus et omnia!“ 24.kolovoza održan jekoncert kršćanske du-hovne glazbe u Subo-tici, u organizacijiRadio Marije Srbije.Nastupili su: ApostoliRadio Marije, TrioRadio Marije i prijateljis Robertom Tilijem,Magdi Bošnjak i grupaEbredeš koji su pjevalina mađarskom jeziku,a glavni gosti su bili Bend Antonius iz Sarajeva.

Na kraju koncerta su svi izvođači zajedno izveli nekolikopjesama, a bilo ih je nekoliko i dvojezičnih (hrvatski – ma-đarski). Publika se okupila u lijepom broju na ovaj jedinstvenidogađaj u Subotici, a organizatori su se vodili s dva načela:da se glazba izvodi isključivo uživo i da na repertoaru budusamo autorske pjesme. Koncert se prenosio uživo i na pro-gramu Radio Marije, a također su mnogi iskoristili moguć-nost gledanja uživo preko video streama koji je omogućenpreko web stranice Radio Marije. Sarajevski Bend Antonius je

oduševio Subotičane, a njihove pjesme se sada već redovitovrte i na programu Radio Marije.

Članovi Benda su sudjelovali i u jednoj prigodnoj emisijigdje su podijelili svoja svjedočanstva sa slušateljima. Fra Da-nijel Rajić je, osim što je predstavio Bend Antonius, prika-

zao i djelovanje Frame (Fra-njevačke mladeži) u samos-tanu Svetog Ante na Bistrikuu Sarajevu i uopće u Bosni iHercegovini. Atmosfera cije-log događaja bila je izrazitopozitivna, puna duhovnih sa-držaja, zajedničke molitve,svetih misa, a bilo je vremenai za upoznavanje i druženje.

Csaba Kovács

Proslavljeno dvadeset godina rada Caritasa u Subotici

Svečanom sjednicom obilježen je jubilej dvadeset godina rada Cari-tasa u Subotici. Svečanu sjednicu kao i svetu misu zahvalnicu u subo-tičkoj katedrali sv. Terezije Avilske predslavio je mons. Stanislav Hoče-var, nadbiskup beogradski i predsjednik Caritasa Srbije. Mjesni ordina-rij, mons. dr. Ivan Pénzes, također je nazočio proslavi te pozdravio sveokupljene. Svetu misu na mađarskom jeziku te propovijed održao jepreč. József Nagy, župnik iz Sente.

Proslavi su nazočili i ravnatelji Caritasa susjednih biskupija, kao i donatoriiz inozemstva. Na svečanoj sjednici ravnatelj Caritasa Subotičke biskupije preč.István Dobai, osvrnuo se na djelovanje ove organizacije u proteklom razdoblju,a potom su podijeljene zahvalnice donatorima, djelatnicima i volonterima. Preč.Dobai je istaknuo da se za ovih dvadeset godina osobno više puta uvjerio kolikoje važno i potrebno, osobito vjernicima još više nego drugima, pomagati ljudimau potrebi. Nakon svete mise slijedio je orguljaški koncert. Za orguljama subotič-ke katedrale bio je János Palur, umjetnik iz Budimpešte.

Csaba Kovács

9/2012 � Zvonik14


Lemeško proštenjeNa blagdan Male Gospe, 8.

rujna, u Lemešu je proslavljenoproštenje. Misno slavlje predslavioje župnik iz Berega, vlč. Davor Ko-vačević, zajedno sa župnikom iz Bi-kića iz R. Mađarske, vlč. GáboromPata te mjesnim župnikom AntalomEgedijem.

Lemeš je selo koje su osnovale 32obitelji nižeg plemsva (Mađari i Hrvati-Bunjevci) 1752. godine. Iste godine pos-tavljen je kamen temeljac za crkvu.Prvo krštenje je bilo 9. prosinca iste go-dine od kada se i vode crkvene knjige,a sve su do danas sačuvane. Vjernici suza svoju zaštitnicu izabrali Malu Gospu,dan rođenja Blažene Djevice Marije. Tomalo dijete je imalo veliku misiju, roditiSpasitelja cijelome svijetu. Slika na glav-nom oltaru je umjetnička kompozicijakoja prikazuje rođenje male Marije,slika je vrijedna ali ne postoji zapis tkoje autor i kada je donesena u crkvu. Nadan proštenja ne spremaju se kulturno-umjetnički programi već se dočekujugosti i ide se na svetu misu. Želja nam jesačuvati ovaj dan za duhovnu obnovu,jer u ovom brzom vremenu moramostati bar za tren i zapitati se što je vri-jedno u našem kratkom ovozemaljskomživotu.

Lucia Knezi

Slavlje bračnih jubileja u Đurđinu

U đurđinskoj župnoj zajednici, u nedjelju25. rujna, obilježeni su jubileji bračnih parovakoji ove godine slave od 5. do 65. godišnjicebraka.

Ovo je sedma godina otkako se u našoj župi odr-žava ovo slavlje. Na poziv župnika vlč. Lazara No-vakovića, odazvalo se 15 bračnih parova koji susvoju ljubav i vjernost obećali jedno drugom baš uovoj crkvi sv. Josipa Radnika u Ðurđinu. Prisustvo-vao je lijepi broj župljana, te djece, unučadi, prijateljai rodbine jubilaraca. Misno slavlje predvodio je žup-nik Lazar uz asistenciju đakona Ferenca Sotanyijai našeg bogoslova, mladog Roberta Mađarića, koji svoje fe-rije provodi kod kuće. U prigodnoj propovijedi gospodin So-tanyi obratio se na poseban način jubilarcima. Čestitajući im

obljetnice, istaknuo je vrijednost obiteljskog života po uzoruna svetu nazaretsku obitelj.

V. Dulić

Proštenje sv. Marka Križevčaninana Hrvatskom Majuru

Sadašnji i nekadašnji stanovnici Hrvatskog Majuraproslavili su u nedjelju, 2. rujna svog nebeskog zaštit-nika – sv. Marka Križevčanina. Misu je predvodio žup-nik iz Male Bosne, vlč. Dragan Muharem, kojemu pri-pada pastoralna skrb za ovo mjesto. Uz njega, misu suslavili mons. Andrija Anišić i mons. Marko Forgić.

Na početku mise mons. Anišić je kao domaći sin pred-stavio novoga župnika i preporučio ga u molitve. Okupljeni usjeni „Gabrićeva križa“ predslavitelj je u svojoj homiliji rekao:„Ugledajmo se na plemeniti život našeg sveca hrvatskogaroda Marka Križevčanina. Zajedno sa svojom braćom, košič-kim mučenicima, dao je svoj život za Krista. Promatrajući nje-gov životni put iščitat ćemo iz njega nadahnutost evanđeos-kim vrednotama. Sv. Marko je doživio nešto slično što i Isusu današnjem evanđelju. Bio je u službi ljubavi prema bliž-njima. I zbog te ljubavi je stradao. Slijedio je primjer svogaUčitelja koji je na prvo mjesto stavio potrebe bližnjega, nezakon. Nije se htio odreći svoje vjere, svoje ljubavi premaCrkvi i zbog toga je okrutno mučen. Današnje vrijeme možda

ne poznaje takve okrutnosti, ali nimalo manje ne zahtijevažrtvu ljubavi, jer nama kršćanima je to jedini put. Na ovommjestu, gdje slavimo ovog velikog hrvatskog sveca, nadah-nimo se njegovom gorljivom ljubavlju prema Bogu i bliž-njima“, rekao je propovjednik. Na kraju mise, župnik se zah-valio nazočnim svećenicima i vjernicima te je s prisutnim sve-ćenicima ugošćen na salašu Zlatka Gabrića. /Zv/

Zvonik � 9/2012 15


In memoriam

ROZALIJA MAĆUŠ rođ. Ostrogonac(1939. – 2012.)

U Subotici je nakon duge i teško bolesti pre-minula Rozalija Maćuš, rođena Ostrogonac.

Sprovodne obrede predvodio je župnikmons. Andrija Anišić na subotičkom „Kerskom groblju“ 25. rujna2012. godine. U svjetlu Božje, riječi iz knjige Tužaljki, on je nag-lasio kako su bili brojni trenuci u njezinu životu kad je mogla s pis-cem te knjige ponavljati: Duši je mojoj oduzet mir i više ne znamšto je sreća! Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Gospo-dina dolazi.No, ona je prihvatila drugi dio istoga odlomka knjigeTužaljki: Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nijepresušilo. Dobar je Gospodin onom koji se u nj pouzdaje, duši kojaga traži. Dobro je u miru čekati spasenje Gospodnje! I ona je doče-kala u miru njegovo spasenje, jer se često krijepila u svojoj bole-sti i prikovanosti uz krevet sakramentima ispovijedi i pričesti a

više puta je svjesno primila i sakrament bolesničkog pomazanja.Župnik je istaknuo i požrtvovnost i ljubav njezine kćerke Ane isina Mije te brata i sestara i njihovih obitelji. Jedna pokojničina se-stra je redovnica dominikanka – s. Alfonsa. Njoj, pokojničinoj djecii svoj rodbini je izraze sućuti uputila i s. Dolores Matić, vrhovnaglavarica sestara Dominikanki, u kojem među ostalim stoji: „Izra-žavamo vam svoju blizinu i suosjećanje. Njezina ljubav, dobrota ivelika vjera koju je svojim životom svjedočila, neka nastave živjetipo svima vama koji ste svoje najljepše trenutke s njom dijelili ikoji ste je beskrajno voljeli. Patnja i križ koji je strpljivo nosila,uvjerena sam da su je pripremili, očistili i uresili za susret s Gos-podinom u kojeg je svim srcem vjerovala i čijem se susretu jed-nog dana nadala… Duša njezina našla smiraj u krilu našegnebeskog Oca odakle će vas, vjerujem, i nadalje pratiti svojommolitvom i blagoslovom“.

Pokojnicu oplakuju: kćerka Ana, sin Mijo, unuka Maša te brati sestre s obiteljima

Sveta misa na šest tjedana za ovu pokojnicu bit će 3. studenogu 8 sati u crkvi sv. Roka u Subotici.zk

vh.or

g.rs

Započela nova školska godina i vjeronauk u Irigu

Nakon proslave spomendana sv. Stjepana, ugarskogakralja, 20. kolovoza u Šatrincima i mise na mađarskom jezikukoju je predslavio vlč. Robert Kozma, 24. kolovoza oprostilismo se od Mariške Terebeš (86). Dvadeset i prvu nedjeljukroz godinu, 26. kolovoza, slavimo u posebnom ozračju na fi-lijali Vrdnik s gostima iz Subotice i okolice, koji su boravili uTermal-banji. U ponedjeljak, 27. kolovoza, u Srijemskoj Mi-trovici župnik Blaž Zmaić kao koordinator školskoga vjero-nauka za Srijemsku biskupiju vodio je sastanak vjeroučiteljapred početak nove školske godine, a sastanku je nazočio i sri-jemski biskup mons. Ðuro Gašparović. Navečer istogadana u Irigu slave s nama dvije sestre, Ljubica i Zorica, misuza svoje roditelje te obitelj Aničić. U srijedu, 29. kolovoza, nasvetoj misi bili su nam gosti iz Novih Mikanovaca iz R. Hr-vatske, a misa je služena za pokojne Mariju Madacki i EvuRadić. U četvrtak i petak 30. i 31. kolovoza, župnik kao vje-

roučitelj nakon polaganja popravnih ispita nazoči sjednicamanastavničkog vijeća u osnovnoj i srednjoj školi u Irigu i Vrd-niku. Dvadeset i drugu nedjelju kroz godinu 2. rujna slavimou Irigu i filijalama razmišljajući o Božjemu zakonu i zapovije-dima. Zajedno s četiri ministranta, 1. rujna sudjelujemo nasusretu ministranata Srijemske biskupije u Novim Banov-cima. Župnik je kao vjeroučitelj 3. rujna krenuo u novu škol-sku godinu 2012./2013. u OŠ Irig s područnom školom u Šat-rincima i OŠ Vrdnik koju pohađa 74 učenika, a u srednjojškoli u Irigu školski vjeronauk pohađa 15 učenika. Župnika je5. rujna pohodio Boris sa suprugom Betkom iz Kanade, začijega je oca Mihajla Klavora toga dana župnik prikazaosvetu misu. Blagdan Male Gospe, 8. rujna, slavili smo na ho-dočašću u Doroslovu i kod kuće u Irigu, a dvadeset i trećunedjelju, 9. rujna, slavljena je u Vrdniku misa za pokojne izobitelji Grac i Brečko. Župnik je 10. rujna sudjelovao u du-hovnoj obnovi za svećenike Srijemske biskupije u Petrovara-dinu. Na dvadeset i četvrtu nedjelju, 16. rujna, u filijali Dob-rodol slavimo misu za pokojne Pištu i Marišku Terebeš. Unazočnosti mnoštva svijeta te dva pravoslavna svećenika i župni-ka, pokopana je 18. rujna u Irigu Ankica Gergelj (56). /f. f./

Slavlje u Lukinom SeluU crkvi Rođenja Marijina u Lukinom Selu, koja je

prvi puta blagoslovljena 8. rujna 1927. godine, svakese godine na ovaj dan proslavlja proštenje, na kojemusu se osim domaćih sabrali i vjernici iz Mužlje, BelogBlata i Ečke kao i mnogobrojni gosti iz Krásnohorské

Podhradie iz Slovačke, Zalakomára i Berekfürdőa izMađarske, Petrova iz Ukrajine te Csíkszentkirálya uRumunjskoj i dr. Svečanu svetu misu predslavio jeumirovljeni župnik Lajos Suhajda SVD, a sumisili sudomaći salezijanci Stojan Kalapiš i Stanko Tratnjek.

U propovijedi, umirovljeni župnih Suhajda naglasio jekako je i danas suvremena i potrebna pobožnost prema MajciBožjoj. Blagdan njenog rođenja potiče nas na to da se i naša

srca ogriju u toj pobožnosti. Nije dovoljno iskazi-vati svoju pobožnost samo riječima, nego to mo-raju pratiti i naša djela ljubavi prema Bogu ibližnjemu, rekao je propovjednik.

Pjevanje na misnom slavlju predvodio jezbor mladih pod vodstvom Alena Palatinusa.Članovi crkvenog odbora, razni dobrotvori,društvo žena i ostali vjernici priskočili su upomoć i za slavu lijepo uredili te ukrasili crkvu.U tome se naročito ističe mladi Adrián Niko-lić, koji ima naročitog smisla za ikebane, što jepokazao i ovoga puta. Na kraju svete mise Sto-jan Kalapiš, koji je zadužen za Lukino Selo, za-hvalio je nazočnima na sudjelovanju. Poslijemise je bio ručak u obitelji predsjednika crkve-nog odbora Balanyi. /Janez Jelen/

9/2012 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Koncert u MužljiUoči dva Marijina blagdana, Male Gospe i Imena

Marijina, u župnoj crkvi Imena Marijina u Mužlji odr-žan je prigodni koncert kojemu je prethodila sveta misakoju je predslavio salezijanac Zoltán Varga.

Nazočne je na početku svete mise pozdravio predsjed-nik Mjesne zajednice Mužlja te ravnatelj škole Szervó Mihály,Zoltán Halai. Nakon misnoga slavlja uslijedio je koncert ko-jega su na violini uz klavirsku pratnju izveli Róbert Kende-resi, Robertó Rác, Tibor Süveg, Csaba i Zoltán Kende-resi te omladinski zbor Dominik kojega je na klaviru pratilaMárta Rontó. Na koncertu su među ostalim bila djela J. S.Bacha, T. Albinonia i dr. Na kraju koncerta svoju zahvalnostmarljivim izvođačima te zahvalnim slušateljima iskazao jemužljanski župnik Stanko Tratnjek. /Janez Jelen/

Blagdan sv. Stjepana, kralja

u MužljiU Mužlji je već tradicionalno

proslavljen blagdan sv. Stjepana,ugarskog kralja. Misno slavljekojemu je nazočio lijepi broj vjer-nika, predslavio je salezijanacStojan Kalapiš, koji je blagoslovioi novi kruh.

Poslije svete mise bila je prigod-na priredba, koju je pripremilo KUDPetőfi Sándor iz Mužlje. Već za vri-jeme svete mise dvije su djevojke unarodnim nošnjama u prikaznoj pro-cesiji prinijele kruh, vino i buket cvi-jeća. U priredbi su se izmjenjivalepjesme (Dániel Muhi) i recitacije(Zoltán Sárkány, Csilla Lábadi), azanimljiv osvrt na značenje sv. Stje-pana u njegovom kao i današnjemvremenu je prikazao glumac Krisz-tián Kardos. Pjevanje mužljanskogcrkvenog zbora je na harmoniju pra-tio Saša Fogaraši /Janez Jelen/

Misno slavlje u MužljiU crkvi Imena Marijina u Mužlji, 9. rujna slavljena je sveta misa koju je

predslavio i propovijedao generalni vikar Zrenjaninske biskupije, dekan i no-vobečejski župnik msgr. József Mellár. Sumisili su protonotar msgr. JenőTietze, salezijanci Stanko Tratnjek i Zoltán Varga, umirovljeni župnik LajosSuhajda i kapelan János Halmai, dok je asistirao đakon Zoltán Sándor.

U svojoj propovijedi, mons. Mellár istaknuo je Marijin lik koji je uzor ne samo an-đelima i svecima, nego i nama običnim ljudima. Crkva Imena Marijina je odjekivala ve-selim zvucima mladog vokalno-instrumentalnog zbora „Dominik“. Pobožni vjernici suispunili crkvu, a među njima i skauti. Završetak svečanosti bio je agape u blagovaoniciinternata Emaus. /Janez Jelen/

Zvonik � 9/2012 17

Katolička crkva u regiji

Svetkovina Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu

Crkveni god, blagdan Uzvišenja svetog Križa pro-slavljen je 14. rujna u župi Petrovaradin 2. Misno slav-lje zajedno s mjesnim župnikom vlč. Stjepanom Bari-šićem predvodio je župnik u Golubincima vlč. Vjeko-slav Lulić u koncelebraciji sa svećenicima Srijemske iSubotičke biskupije.

Prigodnu homiliju održao je vlč. Lulić, koji je naglasiokako je svaki Isusov učenik pozvan na putu križa slijeditisvoga Učitelja. Preko križa se vrši božanska izmjena izmeđuBoga i ljudi. Ona se iznova uvijek obnavlja euharistijskim spo-men činom Isusove muke i proslave. Križ treba da ima časnomjesto u našem životu! Ne dao Bog da bi se ikada zastidjelitoga znaka našega spasenja, zaključio je vlč. Lulić. Nakon bla-goslova i završne pjesme ispred oltara svećenici i vjernici supristupali ljubljenju moći Kristova križa.

Tomislav Mađarević

Radio Marija uskoro će se čuti i u Nišu

Blagdan Uzvišenja svetog Križa svečano je pro-slavljen u Nišu 14.rujna, a misno slavlje predslavio jepropovijedao mons. Stanislav Hočevar, nadbiskup imetropolit beogradski.

Znakovito je da je proštenje mjesne župne crkve baš ovajblagdan koji se vezuje uz caricu Jelenu, majku KonstantinaVelikog, koja je rodom iz ovog grada. Svetu misu izravno jeprenosila i Radio Marija. Pripremajući se za skori početakemitiranja programa u okruženju Niša, predstavnici RadioMarije Srbije imali su sastanak sa mjesnim župnikom fraNikom Josićem koji je izrazio spremnost za suradnju i ra-dost što će se program Radio Marije uskoro čuti u Nišu.

Csaba Kovács zkvh

.org.r

s

Papain posjet LibanonuPapa Benedikt XVI. boravio je od 14.

do 16. rujna na svom 24. Međunarod-nom apostolskom putovanju u Libanonpovodom potpisivanja i objavljivanja po-

sinodske apostolske pobudnice Posebne biskupske si-node za Bliski istok.

Prvo odredište Papinog trodnevnog putovanja bio je Ha-rissa gdje je Papa posjetito baziliku Sv. Pavla i potpisao posi-nodsku apostolsku pobudnicu.

Drugog dana pohoda Benedikt XVI. je u Baabdi u Pred-sjedničkoj palači privatno susreo s libanonskim predsjedni-kom, Predsjednikom parlamenta te Predsjednikom libanonskeVlade. Slijedio je potom susret s vođama muslimanskih vjer-skih zajednica. Posljednje odredište drugog dana Papina pu-tovanja bio je Bkerké. Na Trgu u neposrednoj blizini Maronit-skog patrijarhata Papa se susreo s mladima.

Trećeg dana svoga pohoda Libanonu Sveti Otac je posje-tio glavni grad Bejrut. Tamo je upriličena središnja misa tije-kom koje je izvršena primopredaja posinodske apostolske po-budnice za Bliski istok. Posljednje odredište Papinog trodnev-nog pohoda Libanonu bio je Charfet gdje održan Ekumenskisusret.

Srdačna dobrodošlica ali i zabrinutost zbog stanja na Blis-kome istoku, dočekali su papu Benedikta XVI. na njegovu do-lasku u zračnu luku u Bejrutu. Libanonski predsjednik MichelSleiman pozdravio je Papu na arapskome ističući da BenediktXVI. donosi mir od Boga u kojega vjeruju svi narodi toga pod-ručja. Također je podsjetio na libanonski model suživota o ko-jemu je često govorio papa Ivan Pavao II. koji je prije 15 godinaposjetio Libanon noseći također poruku mira. Zahvaljujući napozdravu, Papa je posvjedočio dobre odnose Svete Stolice i dr-žave Libanon, te istaknuo da nije došao samo kao državnik,nego i kao poglavar Crkve koja uključuje i brojne istočneCrkve. Podsjećajući na sv. Marona, po kojemu su kršćani ma-roniti dobili ime, Sv. Otac je rekao da kip toga sveca krasi ba-ziliku Sv. Petra i tako trajno podsjeća na Libanon i na najvećukršćansku zajednicu u toj zemlji. Podsjetivši na tužne i bolnedogađaje u prošlosti Libanona, Papa je istaknuo da uspješnostkako Libanonci žive zajedno pokazuje Bliskome istoku i cije-lome svijetu da između katolika i ostalih kršćana i pripadnikarazličitih vjeroispovijesti može postojati suradnja i poštovanje./IKA/

Papa se prvi prijavio za Svjetski susret mladih

Papa Benedikt XVI. prvi je hodočasnik koji se pri-javio za Svjetski dan mladih 2013. u Rio de Janeiru.

Službena je prijava po-čela 28. kolovoza, a prema ri-ječima organizatora, nakonPape se za susret, koji trajeod 23. do 28. srpnja 2013., pri-javilo u 24 sata još 220 sku-pina mladih. „Pođite i učinitemojim učenicima sve narode“ geslo je idućega Svjetskoga danamladih koji će biti u znaku misijskog djelovanja, a prijave i in-formacije su na službenim stranicama www.rio2013.com./IKA/

Umro kardinal Carlo Maria MartiniUmirovljeni milanski nadbiskup kardinal Carlo

Maria Martini (85) umro je 31. kolovoza nakon što jedugo bolovao od Parkinsonove bolesti.

Isusovac i ugledni bibličar vodio je Milansku nadbisku-piju od 1979. do 2002. godine. Nakon umirovljenja kardinalMartini živio je u Jeruzalemu i Italiji u koju se zbog bolestitrajno vratio godine 2008.

Posebno je bio poznat po svojim jasnim stajalištima u raz-ličitim raspravama koje su se vodile oko crkvenoga nauka ipraktičnoga crkvenog djelovanja. Kardinal je prije nekolikomjeseci napisao tekst za dnevnik Corriere della Sera u kojemuje svoju bolest nazvao „jasnim znakom“ da se povuče od svje-tovnih poslova i pripravi se za vječnost. Nakon što se kardina-lovo stanje pogoršalo, njegov nasljednik milanski nadbiskupkardinal Angelo Scola pozvao je 30. kolovoza vjernike da moleza svoga umirovljenoga nadbiskupa. Prema procjenama Mi-lanske nadbiskupije više od 200 tisuća ljudi odalo je počast po-kojnom milanskom kardinalu. Smrću kardinala Martinija Kar-dinalski zbor ima 206 članova od kojih je njih 118 mlađih od80 godina. /IKA/

Papa imenovao kardinala Bozanićasinodskim ocem

Papa Benedikt XVI. je imenovao sinodske oce za Trinaes-tu opću redovnu biskupsku sinodu na kojoj će biskupi od 7. do28. listopada u Vatikanu raspravljati o temi „Nova evangeliza-cija za prenošenje kršćanske vjere“. Papa je imenovao sinod-

9/2012 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

skim ocima i zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bo-zanića i vrhbosanskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića./IKA/

Njemačka: Novi propisi o napuštanju Crkve

Sveta Stolica zajedno s njemačkim biskupima nanovi je način regulirala posljedice napuštanja Crkve.Onome tko je napustio Crkvu, kao i do sada, ne odo-brava se pristup ispovijedi i euharistiji.

Također ne može biti krsni kum ili preuzeti crkvenuslužbu. Međutim, automatska ekskomunikacija više nećeodmah uslijediti.

Do sada je vrijedilo da se izjavom pred državnim službe-nikom o napuštanju Crkve automatski dobiva crkvena kaznaizopćenja. Od sada će budući izlasci iz Crkve, uz gubitak vjer-ničkih prava slično kao kod ekskomunikaciji, ipak imati druk-čije teološko značenje.

Sveta Stolica odredila je Crkvi u Njemačkoj da svakomekoji napušta Crkvu ponudi razgovor u vidu ponovnog ulaska uCrkvu. Kod poziva na razgovor nude se tri mogućnosti. Akoosoba ustraje u svojoj odluci – ostaje bez crkvenih prava. Akoosoba izrazi želju vratiti se u Crkvu, dolazi do pomirenja, apuna prava joj se obnavljaju. Međutim, ako osoba izjavi da nevjeruje u Boga ili da odbacuje vjeru Crkve u bitnim vidovima,nadležni biskup može pokrenuti postupak za formalno izopće-nje. Nova uredba izričito naglašava da osoba koja je istupila izCrkve ne može primati sakramente i ne smije vršiti crkveneslužbe i funkcije. Ako onaj tko je napustio Crkvu ima neku crk-venu službu, na njega se primjenjuju odredbe kanonskog pravao crkvenim službenicima. Kada je u pitanju crkveni pokop onihkoji su izašli iz Crkve, neizravnom formulacijom navodi se dase takav sprovod „može“ odbiti. /IKA/

Kardinal poziva roditelje pred razvodom da djecu ne uvlače

u svoje sukobeBečki kardinal Christoph Schönborn snažno je ape-

lirao na roditelje da svoje međusobne konflikte i rastavene „tovare na dječja leđa“.

„Ne pretvarajte djecu u taoce svojih ‘ratova ruža’! Onaimaju pravo ostati izvan vaših bračnih problema. Što bistemogli učiniti, ako više ne možete zajedno? Ako već ne možetezajedno biti roditelji svojoj djeci, tada im bar dopustite da volei svog oca i svoju majku.“ Kao i uvijek kada sud odlučuje,„netko mora trpjeti“. Potresno je u ovakvim slučajevima to što„dijete postaje loptica u sukobu svojih roditelja“, ističe kardinal.

U Austriji svake godine više od 15.000 djece postane si-ročad zbog razvoda braka, ustvrdio je bečki nadbiskup. Iakoveliki broj razvoda u Austriji završi pravno regularno, rastav-ljanje roditelja za djecu je uglavnom traumatično i njegove ranečesto ostaju cijelog života. Djeca su suočena s pitanjem kojegod roditelja više vole. Kardinal Schönborn sve poziva: „Dijetepripada oboma. Ono treba majku kao i oca.“ /ika-kap/mp/

Kardinal Meisner kritizirao rastući trend slanja beba u jaslice Kölnski nadbiskup kardinal Joachim Meisner oštro

je kritizirao rastući trend slanja beba u jaslice, pozivajućimajke da odgajaju svoju djecu.

„Smatram da je strašno to što se svim argumentima po-kušava djecu već u njihovim prvim godinama života uzeti izmajčine blizine i smjestiti ih u jaslice i vrtiće“, rekao je nadbis-kup. Također je komentirao vruću političku „raspravu o skrbi“u Njemačkoj.

Beba koju majka prerano napusti ili je odvoje od njemogla bi pretrpjeti duševne štete, upozorio je kardinal. Istak-nuo je kako su partijski psiholozi bivšeg DDR-a uzroke glavnihproblema s mladima pripisivali državnim vrtićima u kojima sudjeca trajno boravila. „Moglo bi se dogoditi da naše društvonavuče istu nesreću na naš narod i na njegovu budućnost“,upozorio je kardinal Meisner.

O pitanju „cjelodnevnih vrtića ili odgoja kod kuće“ trenu-tačno se vodi politička rasprava u Njemačkoj. Savezna vladapredvidjela je od idućeg kolovoza isplatu novčane potpore ro-diteljima koji svoju djecu mlađu od tri godine neće slati u dr-žavne jaslice. /IKA/

Lažna dojava o postavljenoj bombi u zagrebačkoj katedrali

„Zbog jučerašnjegsr... vašeg kardinala(propovijed u Mariji Bis-trici op. ur.) postavilismo bombu u zagrebač-ku katedralu! Letjet ćeteu zrak, bando klerofašis-tička!“, sadržaj je e-ma-ila koji je 10. rujna po-slan na adresu urednikaGlasa koncila, Ivana Mi-klenića, a koju je Mikle-nić odmah prijavio poli-ciji.

Policajci iz protueks-plozijskoga odjela su odmahdošli na mjesto događaja s

psom za detekciju eksploziva, no pretragom katedrale te okol-nih prostora nadbiskupije nije ništa pronađeno, pa su zaklju-čili kako je riječ o lažnoj dojavi. /Jutarnji list/

Zvonik � 9/2012 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

Iz Tiska„O odnosu teologije i fizike“

Knjiga talijanskoga teologa Simona Morandija u izdanju Kršćanske sadašnjosti.

Predstavljen komplet knjiga Jasona i Crystaline EvertKnjige „Istinska ljubav“, „Istinska muževnost“

i „Istinska ženstvenost“ u izdanju Verbuma.

„Sveti Frane Brodolomac“Knjiga fra Nikole Mate Roščića o dolasku sv.

Franje Asiškoga u hrvatske krajeve u izdanju Hrvatske provincije

sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

„Marija – Majka Isusova i naša“Knjiga fra Petra Lubine o crkvenom učenju o Mariji i njezinu pučkom štovanju.

zkvh

.org.r

s

Među novacima Filip ČelikovićU subotu, 25. kolovoza 2012. u svetištu Majke Božje Tr-

satske na blagdan svetog Ljudevita, zaštitnika braće i sestaraOFS-a, nakon provedene godine postulature u samostanu uSamoboru, jedanaestorica mladića koji žele ostvariti svoj du-hovni poziv kao članovi Hrvatske franjevačke provincije sv.Ćirila i Metoda, obukli su franjevački habit. Godinu novici-jata započeli su: Ivan Crnković iz Karlovca, Danijel Pregeljiz Rijeke, Ivan Brodarić iz Zagreba, Filip Čeliković iz Su-botice, Marko Vela iz Osijeka, Franjo Šega iz Požege, IvanVladić iz Karlovca, Josip Ivkić iz Slavonskog Šamca, MarioZrakić iz Ðakova, Jurica Šegović iz Nedelišća i Anto Man-dić iz Domagovića.

Radost zbog novih duhovnih zvanja uz mnogopoštova-nog oca Provincijalnog ministra podijelila su braća trsatskogsamostana i braća odgojitelji koji su kroz proteklo vrijemepratili njihov duhovni rast.

U svom nagovoru Provincijalni ministar istaknuo je dasu novi članovi razlog istinske radosti u Provinciji a novake jena temelju evanđeoskog teksta podsjetio kako je Bog onajkoji izabire a njihov poziv dar i milost od Boga nad kojimtreba bdjeti. Pozvao ih je da ove godine bolje upoznaju svetogFranju i franjevačku duhovnost, svoju Provinciju i ono što subraća činila za Crkvu te da im ova novicijatska godina budeispunjena traženjem Božje volje po primjeru našega oca Fra-nje koji je u središte Pravila stavio Evanđelje: „Pravilo i životmanje braće jest ovo: obdržavati sveto Evanđelje Gospodina

našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, siromaštvu i čistoći!“Novacima je zaželio mir i ustrajnost te da uspješno završe go-dinu novicijata, koja je ujedno i godina kušnje.

Obukavši franjevačko odijelo uz pomoć starije braće, no-vaci se započeli novicijatsku godinu uz magistra fra Zoranai fra Krunoslava i samostanske zajednice na Trsatu koji ćeih kroz ovu godinu pratiti i pomagati im da prve redovničkekorake prožive odgovorno!

Mladoj braći čestitamo i želimo im ustrajnost pod zašti-tom Majke Milosti – Gospe Trsatske i zagovoru svih svetihfranjevaca.

Zavjetovanje braće novakaIstoga dana na svetoj misi u 16 sati svoje prve redovnič-

ke zavjete nakon završenog novicijata položili su: fra IvicaPečnik iz župe sv. Antuna Padovanskog u Koprivnici, fraVedran Kos iz župe Našašća sv. Križa u Orahovici, fra Stje-pan Hrkač iz župe sv. Dominika Savia u Slavonskom Brodu,fra Andro Tomislav Gluščić iz župe sv. Katarine u Gaju i fraStipan Saraf iz Hrvatske katoličke misije u Beču.

Novaci su proveli godinu dana u franjevačkom samo-stanu i svetištu Majke Božje Trsatske gdje su se pomoć ma-gistra fra Zorana Bibića i fra Krunoslava Kolarića te ostalebraće u samostanu upoznali život i karizmu svetoga Franje isvete Klare, proučili su franjevačke spise te povijest Franje-vačkog reda i provincije svetih Ćirila i Metoda da bi se štobolje pripremili za franjevački način života.

Misno slavlje predvodio je provincijalni ministar fraŽeljko Železnjak koji je i primio prve zavjete ove braće. Ukoncelebraciji s franjevačkom braćom bili su i župnici župa izkojih potječu braća zavjetovanici: vlč. Danijel Engelman izGaja, vlč. Željko Strnak iz Orahovice, vlč. Nedeljko Piš-ković iz Osekova i vlč. Jozo Zorić iz Lipika.

/Prema: http://www.trsat-svetiste.com/VIJESTI/oblacenje_zavjeti_2012.html/

9/2012 � Zvonik20

Duhovna zvanja

Oblačenje novaka i prvi redovnički zavjeti na Trsatu

7. 10. 2012.27. nedjelja kroz godinu

Post 2,18-24; Ps 128,1-2. 3. 4-5. 6; Heb 2,9-11; Mk 10,2-16

U kontekstu objave Sina čo-vječjega i poslije drugog navještajaKristove muke, evanđelist Marko iz-laže nauk o nerazrješivosti ženidbe io potrebnom načinu života radi ulas-ka u Kraljevstvo Božje. Isus mesi-janskim autoritetom izlaže narodunauk o nerazrješivosti ženidbe po-put općeg načela. Evanđelist Markone ulazi u rabinsku diskusiju o za-konskoj utemeljenosti razvoda. Onvjerno donosi Isusove riječi i neobraća pozornost na iznimku u slučaju preljuba kako to na-vodi evanđelist Matej (Mt 19,9). Marko se obraća poganskojzajednici te, izlazeći izvan židovskog svijeta, radije citiraknjigu Postanka (Post 1,27 i 2,24): u nerazrješivom zajedniš-tvu ženidbe njemu je važnije uputiti na Božju sliku i prilikukoje je Stvoritelj utisnuo u muškarca i ženu. Isus ustvari ovdjepojašnjava Stvoriteljevu volju. Isusov odnos prema djeci uka-zuje na povjerenje kojim smo pozvani Boga prihvatiti za Oca(Abba). Očinska ruka Božja pruža zaštitu i sigurnost. Nekicrkveni oci upravo su u ovakvom Isusovom odnosu premadjeci vidjeli aluziju na krštenje djece. Kada smo djeca Očeva,tada u povjerenju prihvaćamo i njegov spasenjski naum.


Iz 53,10-11; Ps 33,4-5. 18-19. 20.22; Heb 4,14-16; Mk 10,35-45

Isus živo reagira pred opas-nošću koja opet prijeti njegovojzajednici zbog neuredne želje zaprvim mjestima, za vlašću. Nje-gova lekcija je jako stroga, i isto-dobno vrlo svečana. U zamjenuza težnju za vlašću i prvim mjes-tima Isus nudi novi socijalni po-redak: zajednica bez vlasti, čije je-dino pravilo jest služenje, sve dodarivanja vlastitog života zabraću, ispijajući kalež do posljed-nje kapi. To važi za sve članovezajednice, jer svi su braća. Slici gospodara koji naređuje su-protstavlja se ona o gospodaru koji služi. Zato će pretpostav-ljeni imati jednu jedinu zadaću: služiti. Uzor tomu je Mesija,koji je postao Sinom čovječjim, sužanj svih sužnjeva, za čijuotkupninu predaje sebe sama. On primjenjuje novu metoduza ozdravljenje društva: Isus se učinio sužnjem, te je i naspozvao da ga u tome nasljedujemo, kako bi se cijeli svijetoslobađao od sužanjstva grijehu. On je upravo formulirao pro-jekt svoje zajednice, svoj ustav, uz koji su svi sudionici po-zvani prionuti: svatko neka bude sluga sviju.


Mudr 7,7-11; Ps 90,12-13. 14-15. 16-17; Heb 4,12-13; Mk 10,17-30

Izgledalo je da bogati mladićima sve. Bio je bogat, a k tomu je joši opsluživao Božje zapovijedi. Obra-tio se Isusu jer je htio imati i vječniživot. Možda ga je želio poput dugo-ročnog životnog osiguranja, koje sestječe samo uz veliko bogatstvo.Isus je već navijestio da je za spase-nje vlastitog života potrebno bitispreman izgubiti ga, tj. da je za na-sljedovanje Njega potrebno zanije-kati samoga sebe i nositi vlastiti križ(usp. Mk 8,34-35). Mladić je bio iskren. Zavrijedio je Isusovpogled pun ljubavi: jedno ti nedostaje, to je odlučujuće za tebe.Odreci se posjeda, uloži sve u nebesko blago, tvoje srce će bitislobodno i moći ćeš me slijediti. Ali ni Isusov pogled ni njegoveriječi nisu postigli željeni učinak kod mladića. Rastužen sevratio svome blagu. Svakako, više se držao sigurnosti kojumu je pružalo bogatstvo od onoga što mu je Isus ponudio.Nije mogao niti želio razumjeti da mu se nudi dobro koje jeneusporedivo veće i trajnije od onoga što je imao: Kristovaljubav koja daruje Božju puninu (Ef 3,18-19). Apostol Pavao jeto jako dobro razumio kad je napisao: Sve otpadom smatram:da Krista steknem… da upoznam njega i snagu uskrsnuća nje-gova… (Fil 3,8-10).

Zvonik � 9/2012 21

Priredio: mr. Mirko Štefković Liturgija

30. 09. 2012.26. nedjelja kroz godinuBr 11,25-29; Ps 19,8. 10. 12-13. 14;

Jak 5,1-6; Mk 9,38-43. 45. 47-48

Isusov put prema Jeruzalemuispunjen je slijedom preporuka inauka, poput kakvog katehetskogpriručnika, koji učenicima služi zastalnu potporu u njihovoj krhkoj itek začetoj vjeri. Jedan od njih mupostavlja problem: vidjesmo jednogakako u tvoje ime izgoni… a ne ide snama. Način kako je problem pos-tavljen jasno govori o čvrstom ok-viru u kojeg, kako učenici tada takočesto i mi danas, želimo zatvoritidjelovanje Duha Božjega, a on pušegdje i kako hoće. Mi kršćani nismo gospodari spasenja. Kristnam ga je darovao. Različite su službe i karizme u Crkvi, nojedina zadaća svih nas kršćana jest posvjedočiti, riječima i dje-lima, tako da se među nama može susresti osoba Isusa Kris-ta. Svijest o besplatnosti Kristova dara obvezuje nas da vred-nujemo sve što naviješta i ukazuje na njegovu spasenjsku pri-sutnost, jer Krist može poslati Duha Svetoga da prosvijetlibilo koje ljudsko srce. Naša najdublja želja trebala bi biti onaMojsijeva, kad je uskliknuo: Oh, kad bi sav narod Jahvin pos-tao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha.

zkvh

.org.r

s

Umrli mu roditeljiAnton Martin Slomšek se rodio 26.

studenog 1800. godine u slovenskommjestu Ponikva kao prvo dijete u rodi-telja. Njegov otac Marko se nadao da ćega Anton naslijediti u obiteljskom gos-podarstvu, a mati Marija je željela daAnton postane svećenik. Na to je uz po-dršku župnog vikara Prašnikara pristaoi otac. Župni vikar je u seoskoj nedjelj-noj školi bio prvi učitelj maloga Antona,koji se poslije školovao u Celju i u Ljub-ljani, gdje se upoznao s pjesnikom Pre-šernom. Anton se školovao i u hrvat-skom Senju. U celovečku bogosloviju jestupio 1821. godine. U kući Slomšeko-vih je bilo teško. Mati je umrla kad je ra-đala osmo dijete. Godinu kasnije umroje i otac.

Svećenički put Na Malu Gospu 1824. godine Slom-

šek je u Celovcu (Klagenfurt) zaređenza svećenika, pa je bio župni vikar umjestima Bizeljsko i Nova Cerkev.Devet godina je bio duhovnik u celove-čkoj bogosloviji. Od 1838. godine je biožupnik i dekan u Vuzenici na Dravi. Go-dine 1844. je postao kanonik i bisku- pij-ski školski nadzornik, a 1846. je krozčetiri mjeseca obavljao dužnost celj-skog gradskog župnika i opata. Te jegodine u Salzburgu posvećen za lavan-tinskog biskupa.

Preporoditelj, odgojitelj i pisac

Slomšek je pisao školske udžbe-nike na slovenskom jeziku. Udžbenikza nedjeljnu školu je doživio brojna iz-danja, a preveden na češki i ruski jezik,osvojio je cijelu Rusiju. Kao školski nad-zornik igrao je važnu ulogu za školstvoAustro-Ugarske. Objavljivao je opće-prihvaćene stručne rasprave za sloven-ske i njemačke škole. Pisao je katekiz-

me i pjesmarice, a obnašao je i najod-govornije crkvene službe. Bio je plodanpisac i pjesnik za mlade i za odrasle.Promicao je i njegovao slovenski iden-titet. U tu je svrhu 1846. godine pokre-nuo godišnjak Drobtince, a 1853. godineje osnovao knjižarsko društvo St.-Her-magoras. Pokretao je i često sam vodiopučke misije diljem biskupije, da i takorazbudi vjerničku svijest i bolje povežežupe. Ustanovio je 1851. godine Bra-tovštinu svetog Ćirila i Metoda da pro-miče jedinstvo kršćana. Bratovštinu jeodobrio papa Pijo IX., a djeluje i danas umnogim europskim zemljama. Godine1852. je u svoju biskupiju doveo laza-riste, koji su se pokazali kao vrsni pučkimisionari.

Skrb za biskupijuSvojom je biskupijom upravljao iz

mjesta Sankt Andrä sve do 1859. go-dine, kad je sjedište Lavantinske bisku-pije premjestio u Maribor. Novo sje-dište biskupije i bogoslovsko sjeme-nište je velik doprinos očuvanju sloven-ske narodne svijesti. Uz bogosloviju suu Mariboru počele nicati i druge škole

na slovenskom jeziku. Sve je štajerskeSlovence objedinio u vlastitoj biskupiji.Slomšek je u prvom redu pastoralni dje-latnik, koji je rado obilazio župe, propo-vijedao i ispovijedao. Napisao je i izdaooko 300 propovijedi. Uvijek je zagova-rao slovenski jezik, ali nikada protivdrugih kultura i jezika. Napisao je višepastirskih pisama, a posebno mu jestalo do duhovnog i stručnog obrazo-vanja svećenika. Često im je i sam vodioduhovne vježbe.

Vjera i materinski jezikBiskup Slomšek je umro na glasu

svetosti 24. rujna 1862. godine u Mari-boru. Prigodom njegove beatifikacije19. rujna 1999. godine, papa Ivan PavaoII. je naglasio da je Slomšekovo pasto-ralno i spisateljsko djelovanje veliki do-prinos svetosti, kulturi i domoljublju.Posebno se „starao za odgoj svećenikai vjernika“. Pokazao je „široku otvore-nost za ekumenizam, kao jedan od pr-vih promicatelja jedinstva kršćana usrednjoj Europi“. Slomšek je „uzor pra-voga domoljublja“. Rekao je: „Svetavjera bila vam svjetlo, a materinski jezikključ spasenjske narodne prosvjete!“Prvi je službeno proglašeni blaženikslovenskog naroda.

9/2012 � Zvonik22

Svetac mjeseca

23. rujna

Blaženi Anton Martin Slomšek(* 26. studenog 1800. + 24. rujna 1862.)

� Prvo od osmero djece � nesuđeni ratar � poznavao Prešerna � odgojitelj budućih svećenika �� gorio je za evanđelje i službu čovjeku � svećenik za djecu i mlade � pjesnik i pisac u službi naviještanja �

� sve za spas duša � odgojitelj budućih svećenika � uvjerljivi propovjednik �� ekumenski djelatnik – rodoljub � pučki misionar �

Piše: Stjepan Beretić

Gerardov zapis naveden u nas-lovu, prema kojem mu „Lica, Isusa iMarije, raj otvaraju…“1, vrijedan jeposebne pažnje jer nam pomaže dasadržaj prikaza u prethodnom brojuZvonika još bolje otkrijemo. Da otkri-jemo sve bogatstvo štovanja Bogoro-dice, koje je uvijek, prema o. Ge-rardu, povezano s njezinim sinom Isu-som Kristom i od toga nešto unesemoi u vlastiti kršćanski život. Već nam jepoznato da sluga Božji neprestano„razgovara“ Isusom i Majkom, na njih„gleda“, „druži se“ i „grli“ se s njima.Dodajmo tim navodima sadržaj iz nas-lova ovog prikaza: „Vaša lica, Isuse iMarijo, raj mi otvaraju“ te sve čitajmou svjetlu vlastoručnog navoda oca Ge-rarda: „Danas sam kod sv. Mise, naoltaru sv. Josipa, dobio milost: udi-sajte i izdisajte u meni ljubav svakimdisanjem ‘neka gori, neka miriši savsvijet od vaše ljubavi, Isuse i Marijo...Moja mistika: ono što je vama milo‘“2.Kad ovaj navod, nadahnut učenjemsv. Ivana od Križa, povežemo u logič-ni slijed s vlastoručnim i autobiograf-skim tekstom o. Gerarda iz naslovaovog prikaza: „Vaša lica, Isuse i Ma-rijo, raj mi otvaraju“, otkrivamo kakoje njegov „razgovor s Isusom i Maj-kom“, koji završava u „otvaranju raja“,dar, iskustvo: „udisanja i izdisanja lju-bavi“ koji plode život cijele Crkve:„Mirisom kreposti služe Crkvi“3. Ovinavodi, uz mnoge druge istoznačne,koje bismo mogli nadodati, očituju daza o. Gerarda, štovanje Majke Božje,koje je povezano s Isusom, a očitujese u „razgovoru“, „gledanju“ Isusa iMarije“, završava u nadnaravnomiskustvu čije je ime motrenje, ili kon-templacija, „gledanje“ na Isusa i Maj-ku. Ono „Otvara raj njegovoj duši“, tojest duhovnom iskustvu, koje ne obo-gaćuje samo duhovni život onogakome je taj dar udijeljen nego prido-nosi dobrobiti Crkve, Kristovom otaj-stvenom Tijelu. Također, „mirisomkreposti“ služi Crkvi. Takve navlasti-tosti Gerardovog štovanja „razgovora

s Isusom i Majkom“ vodi saznanju da,po njegovu mišljenju, ovo iskustvo nepridonosi samo dubini štovanja Maj-ke Božje pojedine duše, nego oboga-ćuje Crkvu, kad poprimi, osobito mot-rilački, kontemplativni stupanj. Tada,u najučinkovitijem obliku „koristi“ du-hovnom dobru cijele Crkve, „Mistič-nom Kristovom Tijelu“. Ovu svojutvrdnju, koju smo već više puta spo-menuli, sluga Božji preuzima odIvana od Križa, te sad jednim, sadopet drugim riječima, ponavlja i po-svješćuje, primjerice: „Kad po vašojželji, Isuse i Marijo, živim, činim itrpim, za svakoga korisno živim“4. Posvemu tome, Gerard štovanje MajkeBožje, „razgovorom s Isusom i Maj-kom“ poistovjećuje sa življenjem uposvetnoj milosti, dinamizmom vjere,ufanja i ljubavi, te naglašava da takvoštovanje Majke Božje vodi Marijinogštovatelja da živi za dobro Crkve, tetime čuva dušu od pseudo-iskustavajer mu je nakana živjeti za Crkvu štočišćom ljubavlju! Tko shvaća štovanjeIsusa i Majke ovakvim oblikom „raz-govora“, „gledanja na Isusa i Majku“,koji „otvara raj“ duši, tvrdi Gerard,„ne ide sam u nebo nego otvara put unebo mnogim dušama“. Takvo štova-nje, koje povezuje Isusa i Majku, prot-kano molitvom, „gledanjem“, posje-duje kontemplativni naboj ljubavi,kojom Gerard nastoji živjeti svoje što-vanje Isusa i Majke, te sve prikazatiza Crkvu je nešto navlastito u njego-vom životu. Ovo nam sam Gerard oči-tuje u svom zapisu, za vrijeme II.svjetskog rata, što sam već spomi-njao: „Želim patiti za Hitlera i Staljinasamo da se skrate svi tragični doga-đaji što oni uzrokuju u svijetu, uCrkvi, kroz svoje ideologije“. Ovekvalitete Gerardova štovanja MajkeBožje, koje je uvijek povezano s Isu-som, te s cjelokupnim duhovnim ži-votom, življenjem za Crkvu, uočio jeposebno jedan vrlo kvalificirani svje-dok o životu o. Gerarda, a to je o. Ra-doslav Kujundžić, subotički franje-

vački gvardijan, dok je o. Gerard bo-ravio u njegovoj zajednici, krijući seod komunističkih vlasti koje su ga tra-žile. Potonji, u svome dopisu pogla-varu karmelićana u Somboru, dokobavješćuje poglavara o slabom zdrav-lju oca Gerarda, dodaje kako je bolestpo svoj prilici uzrokovana Gerardo-vim pokorničkim životom, zbog postai odricanja sluge Božjega, kojima nas-toji činiti zadovoljštinu za zla što uzro-kuju nacizam i fašizam, u to vrijeme,kroz ratna događanja i progone.

Iz ovih sažetih i kratkih podatakamožemo zaključiti kako Gerard živisvoj posvećeni život koji je sav prot-kan „Razgovorom s Isusom i Maj-kom“, za Crkvu, Kristovo otajstvenotijelo! Njegov primjer može koristiti unašem štovanju Isusa i Majke. Poz-nato nam je kako ukazanja MajkeBožje, kao što su ukazanja u Fatimi,potiču na molitvu i na pokoru za obra-ćenje svijeta. Stoga možemo naučitiod sluge Božjega da se i naše suvre-meno štovanje Majke Božje ne smijeograničavati samo na molitvu za našeposebne potrebe, duhovne i materi-jalne, nego da u našim hodočašćimau Gospina svetišta ne propustimo svo-joj osobnoj molitvi, za vlastite duho-vne potrebe, ili potrebe svoje obitelji,dodati nakanu, pa i koje pokorničkodjelo, naše osobno trpljenje, kao štosu bolesti, da se kraljevstvo Božjeostvaruje u nama, u našim milima, i ucijeloj Crkvi kako bi kršćani našegavremena, kroz svoje štovanje „Isusa iMajke“ „mirisali svijetu“, to jest bilisvjedoci, kvasac, za obraćenje svijeta.To je važno naše kršćansko razmiš-ljanje u vrijeme kada vlada kriza krš-ćanskog života i kada se Crkva zbogtakvog stanja sprema, pod vodstvomSvetoga Oca, na nove poduhvate zaevangelizaciju svijeta!

-------------------------------1 004883.2 Razgovor s Iusom i Majkom, 004082.3 Put k Isusu, 00833.4 Biser mišljenja, 004317.

Zvonik � 9/2012 23

Naš kandidat za svecaGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

Vaša lica, Isuse i Marijo, raj mi otvaraju…Piše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh

.org.r

s

Zv.: Molimo Vas za početak recitenam nešto o Vašim počecima.� Prof. Ivančić: Nakon završetka stu-

dija u Rimu 1971. godine i početka mogprofesorskog rada na Katoličkom bo-goslovnom fakultetu u Zagrebu, zamo-lile su me sestre milosrdnice, u čijemsam samostanu u Frankopanskoj u Za-grebu stanovao, da u njihovom samo-stanu držim srednjoškolski i studentskivjeronauk. Prvu smo godinu na vjero-naučnim susretima samo diskutirali iosjetili frustriranost i beskorisnost tak-vog vjeronauka. Druge godine smo či-tali zajednički Sveto pismo i počelispontano moliti, da bismo sljedeće go-dine osobito inzistirali na pitanju i prak-si obraćenja. Napokon smo 1975. go-dine u ljeto otišli nas dvadesetak uDavor i tri tjedna tamo tako reći dano-noćno razgovarali o vjeri i nama, o smis-lu života, o Isusu Kristu, čitali Božjuriječ i molili te slavili euharistiju. Nakontri tjedna doživjeli smo duboko iskustvovjere, milosti i Duha Svetoga. Vrativšise u Zagreb naše je iskustvo prelazilona sve sudionike vjeronaučnih susretate smo postali uvjereni i uvjerljivi krš-ćani. Počeli smo izdavati list „Koraci“gdje smo izvještavali o našim iskus-tvima tako da je broj sudionika vjero-nauka rastao, što se osobito odražavalou svetim misama koje su bile čudesnokreativne. Godine 1979. zamolio me ta-dašnji nadbiskup kardinal F. Kuharić dapočnem držati evangelizacijske semi-nare. On je organizirao prvi, a onda se

to proširilo tako da sam proputovao ci-jelu Europu te prekooceanske zemljegdje sam bio pozivan držati takve sku-pove. Uz svoje znanstvene knjige moraosam pisati i priručnike za sudionike tak-vih seminara kao i za buduće voditeljekoji su se brzo odškolovali. Do sadasam održao preko tri tisuće takvih se-minara.

Zv.: Razjasnite našim čitateljimapojmove evangelizacije i nove evange-lizacije. Ako je evanđelje od Isusa dodanas nepromijenjeno, čemu ondanova evangelizacija, koji je njezin cilj?� Prof. Ivančić: Evangelizacija je na-

viještanje Radosne vijesti o Isusu Kristui Božjoj spasiteljskoj zauzetosti za svi-jet. Sve što treba navijestiti ljudima sa-držano je u Evanđeljima i ostalom No-vom zavjetu. Evanđelje je staro već 2000godina ali je uvijek novo i fascinantno.Nova evangelizacija je pojam i ime kojeje prvi izrekao papa Ivan Pavao II., aznači da već evangelizirani krajevi i na-rodi svijeta i cijela Katolička crkva tre-baju biti na nov način evangelizirani,tako da svi vjernici kao i službeniciCrkve postanu ne samo uvjereni u vjerunego i uvjerljivi. Oni su evangeliziraniako počnu sami druge evangelizirati.Papa Pavao VI. je u jednom dokumentuo evangelizaciji napisao da Crkva poči-nje evangelizirati samu sebe. BiskupiEurope kažu da je potrebna autoevan-gelizacija vjernika ili druga evangeliza-cija. Papa Ivan Pavao II. piše da su

mnogi kršteni, ali rijetki svjesni svojevjere ili jedva što vjeruju. Potrebno jeosobno susresti Isusa Krista i biti svje-dokom, kao što je napisao A. Frossard,obraćenik: Bog postoji i ja sam ga su-sreo. U novoj evangelizaciji radi se o te-meljitoj duhovnoj obnovi vjernika. PrijeDrugog vatikanskog sabora postojalesu Pučke misije, koje su na određeninačin činile ono što se želi danas sNovom evangelizacijom.

Zv.: Vaše najznačajnije i rekao bihoriginalno djelo jest hagioterapija od-nosno antropološka medicina. Pred-stavite nam temeljne principe hagiote-rapije. Zašto mislite da je izraz „antro-pološka medicina“ prikladniji.� Prof. Ivančić: Hagioterapija znači

sveta terapija, jer ide za ozdravljenjemčovjekove duhovne besmrtne duše,koju Bog stvara čovjeku u trenutku za-čeća, te je stoga sveta. Antropološkamedicina istražuje čovjekovu duhovnudušu, njezine patnje i bolesti te terapij-ske mogućnosti. Duhovna duša imasvoju strukturu i organizam, a nositeljtoga je osoba čovjeka. Po duhovnoj dušičovjek je specifično čovjek. On ima ti-jelo, ima psihu, ali on jest duhovna dušai osoba. Biološki život imaju i biljke i ži-votinje, psihički život posjeduju životi-nje, no duhovnu dušu ima samo čovjek.Nažalost njezine rane, traume i bolestinitko ne proučava, a o njima ovisi do70% psihofizičkih bolesti. Bolesti duhov-ne duše su egzistencijalne, bazične i or-ganske. Uzrok tih bolesti je zlo, a te-meljni lijek je obraćenje od zla premadobru, od laži prema istini, od mržnjeprema ljubavi.

Hagioterapija je terapijska metodaunutar antropološke medicine. U čo-vjeku dakle razlikujemo somatsku kla-sičnu, psihijatrijsku i antropološku me-dicinu. Antropološka medicina je znan-stvena medicina i potpuno se razlikujeod molitve za nutarnje ozdravljenjeduše, koje se upotrebljavaju u evangeli-zaciji i Crkvi. Hagioterapija po imenumože sugerirati vjernički postupak zaozdravljenje, te je stoga antropološkamedicina prikladnije ime za znanstvenoistraživanje patnji duhovne duše.

9/2012 � Zvonik24

IntervjuRazgovor s prof. Tomislavom Ivančićem

U životu je samo jedno važno: imati središte iz kojega sve drugo izvire!

Razgovarao: mr. Andrija Anišić

Prof. Tomislav Ivančić rođen je u Davoru 1938.godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebui Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika Zagrebačkenadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktoratiz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu,vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Ka-toličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu./…/ Prof. Ivančić razvio je metodu hagioterapije i osno-vao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoćčiji je predstojnik. U posljednja dva desetljeća školuje uHrvatskoj i u inozemstvu djelatnike za vođenje seminara za evangelizaciju i zarad u centrima za duhovnu pomoć, koji rade na hagioterapijskim načelima. Od1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilištau Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. /…/ Godine2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsinjor.

Zv.: Mislim da mnogima nije bašjasna „podjela“ čovjeka na tijelo, psihui duhovnu dušu, a još manje razlikujupojmove duh i duhovna duša. Možeteli nam malo to pojasniti?� Prof. Ivančić: Čovjek je kruna stvo-

renja, on u sebi sadrži sve što je Bogstvorio. On u sebi ima materiju, biološ-ki život, psihički život, što sve imajubiljke i životinje, te ima i duha, sličnoanđelima koji su čisti duhovi. No, čo-vjek nije čisti duh, nego oduhovljenaduša ili oduševljeni duh. Čovjekov duhje izvor života u čovjeku, a duša je prin-cip života. Čovjekova duhovna dušaprožima čitavog čovjeka, tijelo i psihu isve u njemu čini čovjekovim. Bit duhaje sloboda od prostora i vremena, doksu tijelo i psiha vezani uz prostor i vri-jeme. Po duhovnoj duši je čovjek bezograničenja, on se može razvijati sveviše, on neizmjerno nadilazi samogasebe, on je ono što može biti a ne onošto jest. Tijelo i duša nisu dva samo-stalna dijela, dvije substancije, nego jeto jedan cjeloviti čovjek. To se ne možedijeliti, kaže Katekizam Katoličke Cr-kve. Poznavanje duhovne besmrtneduše će donijeti najveću revoluciju čo-vječanstva. Važno je ne poistovjećivatičovjekov duhovni život s vjerničkim du-hovnim životom. Čovjekov duhovniživot je moralno, intelektualno krea-tivno svjesni čovjekov život, dok je vjer-nički duhovni život djelatnost milosti iDuha Svetoga u čovjeku.

Zv.: Budući da pomno pratite su-vremena otkrića neuroznanosti, mo-žete li nam nešto pobliže reći o njima iu kakvoj vezi oni mogu biti s antropo-loškom medicinom i u konačnici snašim kršćanskim životom?� Prof. Ivančić: Već više od deset go-

dina neuroznanosti istražuju čovjekovmozak. Otkrića su fascinantna. Tako jeotkriveno da svaka negativna misao,zatim riječ, želja, i djelo razaraju stanicemozga, dok pozitivne i dobre misli, ri-ječi i djela regeneriraju iste stanice. Toznači da naš moralno-etički život imaodlučujuće djelovanje na naše zdravljekako tijela tako i psihe. Više od 70% tje-lesnih i psihičkih bolesti imaju uzrok narazini duhovne duše i moralnosti, te semogu liječiti ozdravljujući duhovnudušu. Već je bilo istraženo kako vjera imolitva pozitivno utječe na liječenje psi-hosomatskih bolesti, a sada je jasno daje liječenje duhovne duše odlučujuće začovjekovo zdravlje i život. Moral daklenema samo vjerničku ulogu, nego je za-konitost u čovjeku o kojoj ovisi njegovživot i zdravlje. Osim toga biološke zna-nosti su otkrile kako je sudbonosno za

čovjeka što upisuje u svoje gene i svojgenom. Ne odlučuju samo naslijeđenesklonosti, nego ono što su nam roditeljii okolina upisivali u djetinjstvu i što čo-vjek sada upisuje. Ta znanost se zoveepigenetika. Pozitivno misliti, moralnogovoriti, pravedno djelovati je zahtjevzdravlja. Neizlječive bolesti imaju uzrokupravo na toj duhovnoj razini čovjeka isamo se preko te razine mogu liječiti.

Zv.: Mnogi sudionici seminara uSubotici bili su oduševljeni Vašim pre-davanjima i propovijedima, Vašim nas-tupom. Kako zadržati to oduševljenje?� Prof. Ivančić: Podsjećanjem na

misli koje su čovjeka na seminaru po-vukle naprijed u vjeri i životu, te svakidan čitati Evanđelja, moliti srcem, sa-brano i čvrsto se držati principa, da nasje Bog stvorio iz ljubavi i da je ispunje-nje svih naših čežnja u povezanosti snjime. Odsada sabrano i svjesno slavitinedjeljnu svetu misu, ići mjesečno naispovijed, čitati knjige koje nas vraćajutemeljnim odlukama za novi Božji životu nama, organizirati obiteljsku molitvukrunice, možda nekih litanija, i večer-nje molitve. Dobro je imati na pametineke principe koji nas uzdižu kao na pr.„Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda“;„Za let si dušo stvorena“, „Što koristi čo-vjeku ako sve ima a dušu izgubi“; „Naj-prije živjeti“ i sl. Zatim je osobito važnostvarati u župi s drugim sudionicima se-minara molitvene ili biblijske skupine i

tu se stalno obnavljati da se zadrži pr-votni žar. Treba zavoljeti sebe onakokako nas ljubi Isus.

Zv.: Bilo je međutim i onih koji nisubili oduševljeni. Neki su naš skup na-zvali „sektaškim“ i napustili ga. Poje-dinci su bili nezadovoljni nekim Vašimodgovorima na pitanja, smatrajući ihpovršnima i čak uvredljivima. Jeste li todoživljavali i drugdje?� Prof. Ivančić: Sve je to normalno.

Seminar nije bio vjeronaučni susret nititeološki tečaj, nego evangelizacija, kojatraži od čovjeka obnovu, promjenu,obraćenje, priznanje slabosti i grijeha.A tomu se ljudi opiru. Sjetimo se kakosu farizeji i drugi stalno napadali Isusai nisu htjeli pristati uz ono što je on go-vorio. Zato je čak bio osuđen na smrt.

Jedni su na seminaru bili u duši ra-njeni te su reagirali negativno na svešto im se činilo nerazumljivim, drugi sukrivo shvatili mnoge riječi, treći su uvje-reni da su oni posve u redu i da se nemoraju obraćati i mijenjati, jedni su opetu nekim crkvenim pokretima i misle dasu samo oni prava Crkva, drugi su psi-hički ranjeni ili bolesni pa reagirajuburno, neki su uvjereni samo u svojestavove i tkogod je protiv njih oni će ganapasti i optužiti.

Svi na seminaru su imali stalnomogućnost da pismeno pitaju da im serazjasne nesporazumi, ali to možda nisučinili nego radije protestirali. Osim toga

Zvonik � 9/2012 25

Intervju

zkvh

.org.r

s

ja sam se ispričao, ako su možda mojiodgovori bili prekratki ili nekima ne-uvjerljivi. Mogli su dalje pitati. No, sveje to situacija svijeta i doživljavam takvesporadične reakcije gotovo redovito naskupovima evangelizacije. To spada najavno djelovanje svakoga od nas. Ljudisu različiti i jedni su oduševljeni a drugirazočarani.

Zv.: Kako možemo biti sigurni daje ovo što Vi govorite stvarno ispravanput? Padaju li u vodu onda sve tradi-cionalne pobožnosti?� Prof. Ivančić: Ništa od molitve i tra-

dicionalnih pobožnosti ne treba ostav-ljati, nego ih samo obnoviti, umjesto for-malno činiti ih srcem, svjesno, tražitiuvijek u svemu susret s Isusom i snaguda praštamo jedni drugima, kao i to daznamo priznati svoje slabosti i krivnje.Što govorim na seminarima jest samoEvanđelje, Isus Krist i njegov stav, za-tim nauk Crkve i prvokršćanski kate-kumenat. Svećenik sam Katoličke cr-kve već gotovo pedeset godina, već če-trdeset godina profesor na Katoličkombogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Za-grebu, papin teolog, priznat sam od svihbiskupa i Učiteljstva Crkve, prošao samcijeli svijet držeći ovakve seminare i ko-načno volim Crkvu, Isus mi je život ibiser za koji se isplati sve dati. Mojeknjige sadrže dopuštenje crkvenih po-glavara i konačno biskupi me pozivajuda držim seminare, kao što je to učinioi Vaš dragi biskup moj kolega iz sjeme-ništa mons. Ivan Pénzes.

Zv.: I Vaše tvrdnje o duhovnim po-kretima u Crkvi kao da su ostale nedo-rečene. Čini se kao da Crkva nema bašidentičan stav o njima kao što ga Viimate?� Prof. Ivančić: Ja sam osnovao cr-

kveni pokret Molitva i Riječ i cijeli seživot bavim pokretima i društvima uCrkvi. Bitno je da pokreti ne budu narubu nego u središtu Crkve, zauzeti usvojim župama. Biskupi i pape priznajuda su pokreti određena eksplozija dje-lovanja Duha Svetoga u Crkvi. No, po-stoji stalna rezerva i kritika kako po-kreta prema vodstvu Crkve tako i Vod-stva Crkve prema pokretima. Već papaPavao VI. u dokumentu o evangelizacijikritički ocjenjuje bazične zajednice icrkvene pokrete. U dokumentu o lai-cima Ivan Pavao II. traži da pokretibudu sadržaj župe a ne izvan nje, da me-đusobno surađuju, da ne budu isklju-čivi, da ne postaju sekte i da se dadu vo-diti od svećenika kao svojih duhovnihasistenata. Da to ne ide tako lako vidi sei prema činjenici da u Hrvatskoj neko-

liko biskupa ne dopušta organiziranjeseminara i skupova u svojim biskupi-jama od ljudi koji su ekstravagantni,emotivni, pretjerani, koji traže doživljajea ne obnovu vjere. Poslušnost Učitelj-stvu i vodstvu Crkve je siguran znak dasudionici nekog pokreta imaju Sensusfidei, osjećaj vjere naroda Božjega i živeCrkvu kao Tijelo Kristovo.

Zv.: Kako ste Vi doživjeli svoj bo-ravak u Subotici i same sudionike se-minara?� Prof. Ivančić: Bio sam oduševljen

sudionicima, njihovim reakcijama, sa-branošću, zahvalnošću. Nisam doživioni jedan sporadični slučaj da mi je netkoprišao i tužio se na nešto. Naprotiv, iakosu iz raznih krajeva i mjesta, razne na-cionalnosti i kulture, raznih crkvenihdenominacija, disali su istim duhom.Zahvalan sam osobito za zauzetost lai-ka, bilo u organizaciji euharistije, dvo-rane, pjevanja i čitavog skupa tako danosim Suboticu i seminar u njoj u naj-boljoj uspomeni, moleći Gospodina davjernici i Pastiri stalno napreduju u sve-tosti.

Zv.: Spominjali ste otvaranje VašihCentara u Subotici. Jesu li već učinjenikonkretni koraci u tom pravcu? Zaštosu takvi Centri važni?� Prof. Ivančić: Da, posvuda je velika

potreba za Centrima za antropološkumedicinu kako bi se liječilo središte čo-vjeka, njegova duhovna duša. Centre zahagioterapiju imam po cijelom svijetu,ne samo po Europi nego i u Africi, Ame-rici, Koreji. Uskoro će biti u Subotici ot-vorena dva takva Centra, jer već imamodiplomirane stručnjake za hagiotera-piju.

Zv.: Vjerujemo da bi mnoge našečitatelje interesiralo kako ste uspijevalii kako uspijevate uskladiti sve svojedužnosti i svoje programe. Imate liuopće vremena za odmor i kako se od-marate?� Prof. Ivančić: Istina, radim na svim

stranama, kako na fakultetu, tako uNadbiskupiji, u katedrali, nastupam naradiju kako Mariji tako i na Hrvatskomkatoličkom radiju, jednako i na televi-ziji, član sam Međunarodne teološkekomisije te moram sudjelovati u pisanjudokumenata za Svetu stolicu, vodim tri-bine, skupove, seminare, duhovne ob-nove, duhovne vježbe, vodim Studij zaantropološku medicinu i hagioterapijukod nas i u inozemstvu. Nekada se pi-tam, je li to sve moguće. Ali, iz svegatoga je upravo izrasla moja zauzetost zahagioterapiju i evangelizaciju. Naime,imam kapelicu u svom stanu i tu sepred licem euharistijskog Gospodina te-meljito odmaram, ali i dobivam inspira-ciju za svoj rad.

Zv.: I na kraju uobičajeno pitanje,odnosno zamolba: Vaša poruka čitate-ljima Zvonika.� Prof. Ivančić: U životu je samo

jedno važno: imati središte iz kojega svedrugo izvire i u kojemu sve nalazi smi-sao. Povijest jasno pokazuje da je IsusKrist to središte, jer je Život, Istina iPut. Sve je drugo vrijedno samo akoimate to Središte. Što koristi ako sveimaš, a život nemaš. Od njega i u njemuje sve.

Hvala Vam što ste odvojili svoje dra-gocjeno vrijeme i za naš Zvonik i naše či-tatelje. Želimo Vam još puno uspješnihseminara i Božji blagoslov u svim Vašimpoduhvatima nadahnutim njegovim Du-hom.

9/2012 � Zvonik26

Intervju

Čuvajte vjeru kao luč života. Volite Crkvu kao majkuvjere. Budite jedno u vjeri. Štujte Gospu kao majku Crkve.Povjerite joj sebe, svoje obitelji, svoj narod i svoju zemlju.Ostanite vjerni Bogu u vremenu gaženja morala, svetinje iBoga. Neka Blažena Djevica Marija, majka Gospodina na-šega Isusa Krista, koju posebno štujete ovdje, bude svimavama Pomoćnicom i Zagovornicom, poručio je vojni ordi-narij u Republici Hrvatskoj Juraj Jezerinac, okupljenommnoštvu vjernika u Svetištu Majke Božje Bunarićke, nasvetoj misi proštenja koju je predslavio 26. kolovoza u za-jedništvu sa zrenjaninskim biskupom Lászlóm Németomi domaćim biskupom Ivanom Pénzesom te svećenicimaSubotičke biskupije.

Uzeti Isusovu majku za svoju majku, znači da nismo sami

Osvrnuvši se na riječi evanđelja, biskup Jezerinac jeu nastavku propovijedi rekao je kako je žena koju spomi-nje evanđelje očito bila ponesena željom imati takva sinakao što je Isus Krist. Ova žena gleda biološki na dostojan-stvo žene i majke koja je bila u Starom zavjetu posebno čaš-ćena, kao blagoslovljena, kao ona koja pod svojim srcemnosi život. Naše vrijeme vapi za takvim odnosima premaženi i majci. Svi im dugujemo ljubav, pažnju, poštovanje izaslužuju to kao nositeljice života. Takav naš odnos bio biblagoslov za narod i za čovječanstvo. I zato je posebno vama

mladima stavljeno na srce da poštujete svoje majke kao istarice koje su na zalasku života. Jer kako se budete odnosiliprema njima, tako će se i potomci vaši odnositi premavama, upozorio je propovjednik, dodajući da Isus u svo-jem odgovoru ženi ne osporava važnost biološkog pristupaženi. On ipak ističe istinsku veličinu žene Marije: njezinoduhovno materinstvo. Pravo dostojanstvo žene i svakog dru-

gog čovjeka nije isključivo biološ-ko, već je slušanje i vršenje RiječiBožje. Tu nam je posebni uzorMarija. Mariju je Elizabeta, maj-ka Ivana Krstitelja, nazvala bla-ženom, jer je povjerovala božan-skom navještaju da će biti Maj-kom Božjom. Marija je bila prvavjernica, kršćanka i Isusova uče-nica. Ona jednostavno prihvaćaanđelovu riječ ‘Neka mi bude potvojoj riječi’. Sveti Ivan evanđe-list piše: ‘I Riječ tijelom postade’.Isus je u tom trenutku započeo ži-vjeti pod srcem svoje majke. Ma-rija je toga trenutka postalaMajkom Božjom. Isus je tada po-čeo živjeti ljudskim životom, re-kao je biskup Jezerinac.

Osvrnuvši se potom namisna čitanja, biskup Jezerinacnaznačio je kako vjerovati Bogu

Zvonik � 9/2012 27

ReportažaProštenje na Bunariću predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, mons. Juraj Jezerinac

Na Bunariću susrećemo Gospu koja nas voli!

Piše: Željka Zelić

zkvh

.org.r

s

znači čvrsto držati da je Isus SinBožji. Vjerovati znači prijateljevati sIsusom Kristom. Ako nam Isus neštozabranjuje, znamo da nam zabranjujejer nas ljubi i jer je to dobro za nas.Ako nam Isus nešto zapovijeda, ondanam zapovijeda jer nas ljubi. A toznači da je dobro samo ono što Boghoće i da je samo ono zlo što Bog neće.Ako se ta razlika izbriše, onda nema nidobra ni zla, svijetom vladaju sile zla,upozorio je biskup Jezerinac, nagla-šavajući osobito da ukoliko je iz sa-vjesti odgovornih ljudi isključena di-menzija vjere, onda čovjek može svaš-ta očekivati. Zato je u korijenu svih ra-tova odsutnost Boga u dušama ljudi.Stoga je prva riječ evanđelja poziv naobraćenje, a to znači promijeniti svojemišljenje, promijeniti svoj odnos nesamo prema Bogu nego i prema čo-vjeku jer vjera bez djela je mrtva. Vjeranije samo sustav znanja, poruka, negoje prije svega susret s Bogom IsusomKristom. U susretu s njime javlja sesvjetlo koje nam pomaže da shvatimoBoga čovjeka, svijet, poslanje i smisaonašega života. Tu nam pomaže Bla-žena Djevica Marija, rekao je biskupJezerinac, ohrabrujući osobito buna-rićke hodočasnike jer i oni ovdje mo-gu reći: Ima netko kome sam došao idošla. Poznaje me, čeka me i voli me.Ovdje ću susresti Gospu koja me voli.Zato u Isusovoj Majci nalazimo nadu./…/ To povjerenje mi kršćani gajimoposebno prema njoj koja se zauzima a

nas majčinskom ljubavlju dok putu-jemo ovom zemljom. Ona se posebnozauzima u svetištima, njoj posvećenim.Uzeti Isusovu majku za svoju majku,znači da nismo sami. S nama je i Isu-sova Majka, zaključio je u propovijedibiskup Jezerinac.

Misna čitanja čitali su predvodi-telji ovogodišnje „Dužijance 2012.“,koja završava upravo Bunarićkimproštenjem, bandašica Snežana No-vić i bandaš Marko Križan, a moli-tvu vjernika predmolile su djevojkeodjevene u bunjevačku narodnu noš-nju. U prikaznoj procesiji, među osta-lim, biskupu Jezerincu predana je islika izrađena u tehnici slame na kojojje prikazan njegov biskupski grb i

geslo, kao dar i znak sjećanja na ovo-godišnje proštenje. Pjevanje na mis-nom slavlju predvodio je MiroslavStantić.

Zahvaljujući okupljenim vjerni-cima iz Subotice i okolice, ali i drugihmjesta Subotičke biskupije, rektorSvetišta mons. Slavko Večerin nakraju misnoga slavlja pozdravio jemeđu ostalim i predstavnike Srpskepravoslavne Crkve, o. Ðorđa Di-mića sa suradnikom. Marija je tije-kom dugog niza godina ovdje na Bu-nariću liječila naše rane, tješila žalos-ne, ulijevala nadu, darivala duhovnusnagu. I danas će se ona majčinskommoći i ljubavlju približiti svakoj hodo-časničkoj duši, ispuniti je darom Bož-

9/2012 � Zvonik28

Reportaža

jega svjetla i mira, posredovati ljubav svoga Sina na križuu kojem je pobjeda naša. Što više joj otvorite vrata svoga ži-vota, prostore svoja srca, poručio je mons. Večerin. Mis-nom slavlju nazočio je i subotički gradonačelnik ModestDulić te predsjednik Organizacijskoga odbora „Dužijanca2012.“ Marinko Piuković.

Nakon misnoga slavlja, hodočasnici su poljupcemiskazivali svoju ljubav Gospinu liku, kojega su u svečanojprocesiji na početku misnoga slavlja zajedno s djecom imladima do oltara donijeli ovogodišnji bandaš i bandašica.Na dan Bunarićkog proštenja slavljena je u 7 sati svetamisa za vjernike hodočasnike iz subotičke župe sv. Jurjakoju je predslavio župnik István Palatinus, svetu misu u8 sati predslavio je zrenjaninski biskup Lázsló Német, aposlijepodnevnu misu u 16 sati za bolesnike predslavio jeravnatelj Caritasa Subotičke biskupije, preč. IstvánDobai.

Zvonik � 9/2012 29

Reportaža

Svečano bdjenje uoči Bunarićkog proštenja

Ovogodišnja proslava proštenja započela je svečanimbdjenjem u subotu 25. kolovoza na kojemu se okupilomnoštvo vjernika. Tradicionalno bdjenje koje se i ove go-dine sastojalo od pokorničkoga bogoslužja, osobne ispo-vijedi i Službe svjetla s procesijom sa svijećama i Gospi-nim likom, predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvat-skoj, mons. Juraj Jezerinac, u zajedništvu sa zrenjanin-skim biskupom Lászlóm Németom i domaćim bisku-pom Ivanom Pénzesom. Okupljeno mnoštvo vjernika napočetku bdjenja pozdravio je novi rektor Svetišta mons.Slavko Večerin. Službu pokore i prigodni nagovor odr-žao je p. Gerard Kovács. U procesiji sa svijećama koja jeuslijedila nakon pokorničkoga bogoslužja, sudjelovale sui djevojke u bjelini noseći Gospin lik. Euharistijsko slavljenakon toga predslavio je katedralni župnik mons. Stje-pan Beretić. U svojoj je propovijedi govoreći o čovjeko-voj dobroti, ali i o umijeću da bude sretan, Beretić istaknuokako se jedina tajna sreće sastoji u tome da dajemo i samodajemo, lijepu riječ, ohrabrenje, osmijeh, povjerenje. Ma-rija je povjerovala anđelu, da je njezina rođaka Elizabetau šestom mjesecu trudnoće. Odmah se dala na put. Pohi-tala je da Elizabeti rekne lijepuriječ, da je ohrabri, da joj pružipuno ljubavi. Marija usnamaispovijeda vjeru kad moli ali i po-kazuje vjeru kad pomaže. Negleda Marija na tegobe putova-nja. Sva se napunila Duha Sve-toga. Elizabeta je zaboravila ne-volje trudnoće. Ona kliče. Dvijese rođake vesele, kliču, raduju se.Elizabeta hvali Marijinu vjeru:Blago tebi što si povjerovala! Vje-rovati – samo vjerovati to jesreća, rekao je mons. Beretić.Obraćajući se osobito mladima,ali i okupljenim vjernicima, pro-povjednik je naznačio kako je re-ligiozni život snaga. Čovjek nema

jačeg oružja od vjere. Imamo li u sebi duboko ukorijenjenuvjeru, ništa nas ne može nadvladati (Norman VincentPeale: Vjera). Marija je imala savršenu vjeru, ali je poka-zala i veliku ljubav. Savršena ljubav odmor je koji Bog imaza svoj narod. On želi da počivamo u njegovoj ljubavi uvje-reni da će nam uvijek doći u pomoć kao otac k povrijeđe-nom djetetu, usprkos naše neadekvatne vjere, ohrabrio jeokupljene vjernike mons. Beretić, dodajući da Bogu ništanije nemoguće. Obećao je odgovoriti na svaku molitvu uKristovo ime, dakle moramo tražiti sa sigurnim uvjerenjemočekujući odgovor. Ali ako Bog zadrži odgovor ili odaberedrugi put za nas, mora imati snažan i dobar razlog za sveto. Moramo vjerovati da što god Bog dopušta u naše živote,sve će jednoga dana pridonijeti našem dobru (Rim 8,28).Naš nebeski Otac točno zna kamo idemo i što nam je po-trebno. On će nam dati najbolje! U pravo vrijeme DuhaSvetog (Mt 7,11). Bog neće dozvoliti da budemo svladanisvojim kušnjama. Možda ćete doći do prijelomne točke, nopreživjet ćete i živjeti da svjedočite o njegovoj vjernosti, akosvoje srce ne otvrdnete nego padnete u njegove ruke uzda-jući se u njegovu vječnu ljubav, zaključio je mons. Beretić.

Proslavi proštenja prethodila je i duhovna priprava23. i 24. kolovoza. Prvu večer bila je krunica s prigodnommeditacijom, a drugu večer križni put.

Ž. Z.

zkvh

.org.r

s

Početak nove školskegodine i „Veni Sancte“

Novu školsku godinu započeli smo malo kasnije negoinače jer su radovi na zgradi Paulinuma završeni tek krajemprvog tjedna u rujnu. Sjemeništarci i učenici su se vratili naMalu Gospu, 8. rujna. Svečana sveta misa i „Veni Sancte“ bilaje 9. rujna u obnovljenoj kapeli sjemeništa. Na svetoj misiosim učenika bili su prisutni roditelji, rodbina, profesori, dob-ročinitelji i vjernici. Svetu misu je predvodio rektor i ravnateljgimnazije mons. Josip Mioč s duhovnikom sjemeništamons. Markom Forgićem i gostom iz skopske biskupijevlč. dr. Zoranom Stojanovim. Nakon svete mise uslijedilaje tradicionalna inauguracija gdje je ravnatelj govorio o školi,o planovima i programu škole te je predstavio nove profesore.Novi član nastavničkog zbora je prof. Monika Fremond,koja će predavati njemački jezik i prof. Marijan Kujundžić,koji će predavati filozofiju. Na kraju prigodnog programapredstavljeni su prvoškolci te im je simbolično podijeljenaškolska oprema.

Kardinal u PaulinumuKardinal Erdő Péter, primas Mađarske i nadbiskup

ostrogonsko-budimpeštanski, na poziv subotičkog biskupapohodio je 7. rujna Suboticu. Pozvan je održati svečanu svetumisu i propovijed na biskupijskom svetištu Doroslovo. Danranije kardinal je posjetio neke biskupijske ustanove, međukojima i Paulinum. U susretu rektorom mons. Josipom Mio-čem razgovarao je o djelovanju sjemeništa i gimnazije. Kar-dinal je u svom govoru dao važnost jednoj takvoj institucijibez koje bi bilo daleko manje svećenika. Rekao je da ima jakolijepe uspomene o onim paulincima kojima je nekada preda-vao dok je bio profesor.

Proštenje na subotičkoj kalvariji Na spomendan Žalosne Gospe, 15. rujna, posjetili smo

subotičku kalvariju gdje je proslavljeno proštenje. Na sveča-noj svetoj misi prisustvovalo je nekoliko svećenika kao i od-gojitelji našeg sjemeništa. Proštenje na Kalvariji je ujedno inaše prvo proštenje na početku školske godine. Misno slav-lje je predvodio mons. Stjepan Beretić, a nakon mise žup-nik mons. Bela Stantić je zahvalio za lijepo vrijeme kojenam je Bog udijelio da možemo dostojno proslaviti ovo proš-tenje.

Završila se obnova kapele Paulinuma

Na zgradi Paulinuma načinjena je velika šteta nakon ljet-ne oluje. Uz Božju Providnost naišli smo na dobročiniteljekoji su bili spremni pomoći oko obnove. Krov kapelice je ob-novljen Fondacijom Porticus iz Düsseldorfa. Plafon kapelice,zatim električna instalacija te ličenje i farbanje izvedeni su uzpomoć njemačkih biskupija Fulda i Paderborn. Neki manjiradovi su urađeni uz pomoć naših vjernika i dobročinitelja.Svima smo zahvalni za pomoć i radujemo se da postoje ljudikoji su uvijek spremni priskočiti u pomoć onima kojima je topotrebno.

9/2012 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uređuju: Matija Merković i Tomislav Vojnić Mijatov

Nova evangelizacija u kateheziDrage katehete! Što Nova evangelizacija znači za našu župnu katehezu i školski vje-

ronauk? Kako smo čuli od prof. Tomislava Ivančića, našeg ovogodišnjeg „tumača“ Noveevangelizacije, koju je sam Sveti Otac proglasio i odredio, ne možemo evangelizirati ni ka-tehizirati druge ako mi sami nismo evangelizirani. Ne možemo nositi Isusa Krista i njegovoEvanđelje drugima, ako ga sami ne poznajemo, ne ljubimo i ne živimo s njim. Svaki vjero-naučni sat treba biti prilika za upoznavanje s Isusom i njegovim Evanđeljem, svaka nastav-na jedinica aktualizacija susreta s Njim. Koliko god se to činilo jasnim i logičnim, ne radimouvijek tako. Ovo izrečeno ne znači mijenjanje programa po kojem radimo, već stavljanjeIsusa iz Nazareta u centar svega. Konačno, On nas je pozvao, zar ne? Njega svjedočimo.Ukoliko vam se čini teškim i nemogućim da svaku nastavnu jedinicu bar jednom jedinom,ali zlatnom niti protkate Isusom i njegovom ljubavlju za svakog čovjeka (malene najviše),znajte da je takav dojam mnogih koji kreću na put mijenjanja sebe i svog života u potpu-nosti – obraćenja i života SA Isusom svaki tren! Koliko god djelovalo veliko, preveliko zanas slabe ljude, recite si: „Ja to mogu, ja hoću, ja vjerujem!“ Naravno, niste sami – nitkonije kao Isus, koji čini djela velika i od nas malenih. Pogledajte samo dječja lica dok im oduševljeno govorite o Isusu koji naj-više voli – djecu... Ništa nije teško ni nemoguće tada! Crtežom malenog prvaka Marka Kolara iz Male Bosne, potičemo vasda svaki čas potrčite i vi – u Isusov zagrljaj...

Zvonik � 9/2012 31

Uređuje: Tim kateheta Kutak za katehete

nove inicijative

Predškolci s IsusomU bajmočkoj župi sv. Petra i Pavla u subotu je održana

prva radionica za malene od 3 do 6 godina. Osmero djece injihove roditelje radosno i s ljubavlju je dočekala školska vje-roučiteljica Mirela Varga. Ona je održala kratak roditeljskisastanak – informativni susret o razlozima pokretanja ove ra-dionice, o načinu i metodama koje će se primjenjivati i što ćebiti sadržaj radionica. Radionice su koncipirane tako da od-govaraju ovom uzrastu djece – kreće se od djeci poznatih i vi-dljivih stvari (obitelj i priroda) do nepoznatog i nevidljivog(Bog), a planom i programom će slijediti liturgijsku godinu.U uvodu se vjeroučiteljica predstavila djeci kroz pjesmicu, teje povela kratak razgovor o Isusu, prijatelju koji nam je daomamu, tatu i prirodu. Djeca su veselo pristupila izradi plakatabojanjem voća, što je odgovaralo temi zahvale za jesenje plo-dove. Plakat će biti njihov dar Isusu na misi zahvalnici za plo-dove zemlje, koja se svake jeseni slavi u ovoj crkvi. Na kraju,djeca su naučila i načinila znak križa i skupa otpjevala pjesmu„Bog me ljubi“, a zatim potrčala u igru vani.

Na pozivnici za ove roditelje nalazi se sljedeći tekst:Draga djeco, dragi roditelji, obavještavamo vas da će se od oveškolske godine održavati radionice za mališane od 3 do 6 go-dina. Pozivamo vas da svojoj djeci ovim putem pružite šansu daupoznaju i zavole čudesni Božji svijet kroz molitvu, igru, pjes-mu, radionice i još mnogo toga lijepoga. Kada: svake subote u10 h. Gdje: na župi u velikoj dvorani. Tko: mališani od 3-6 go-dina. Uz Božji blagoslov, vaša vjeroučiteljica Mirela Varga sasuradnicima.

učenički radoviMoj raspust s Isusom

Raspust s IsusomKristom bio je prekrasanjer sam svake nedjeljeišla na misu u 17 sati imolila, a često i prekotjedna, skupa s obitelji.Poneki put sam bila kodbake i djeda u Tavankutui tamo sam išla na misu.Svaki dan sam molila ju-tarnju molitvu, čak i na-večer sam molila. U ko-lovozu sam išla na etno-kamp, gdje sam isto sre-la Isusa: pjevali smo saVIS „Prorocima“ i imali zajedničku misu. Išla sam na seminarNove evangelizacije, koji je predvodio prof. Tomislav Ivančić.Seminar je trajao tri dana, svaki dan smo imali misu i propo-vijed – to me je baš oduševilo i jedva sam čekala novi dan. To-liko od mene i još da dodam: ima jedna rečenica što samzapamtila sa Seminara: „Lijepo je što postojite!“

Ivana Vukov, IV c, OŠ „Ivan Milutinović“ Subotica

Tko je za mene Isus Krist? Isus Krist je za mene svjetlona kraju tunela, pomoć u nevolji, moj učitelj, Sin Božji, mojprijatelj i brat, Otkupitelj nas i naših grijeha...

Grgo Ivanković, VI. c, OŠ „Ivan Milutinović“ Subotica

Moj raspust s IsusomNajviše volim mjesec kolovoz jer se onda održava Duži-

janca. Uresi od slame se prave u župi svetog Roka. Dok vri-jedne ruke rade, osmjeh s lica našeg župnika ne silazi. Pono-san je na rad svojih župljana i kaže im: „Isus je s vama!“ Sve-čana povorka kreće ispred crkve svetog Roka. Sve je jako li-jepo urešeno, a osobito kola s konjima. U Katedrali je svečanamisa, a kasnije u centru grada je svečanost kada se gradona-čelniku predaje kruh od novog žita. Svi se lijepo osjećaju jerje Isus s njima.

Martin Muharemović, IV. b, OŠ „Ivan Milutinović“ Suboticazk

vh.or

g.rs

Smiluj se meni grešniku (Lk18,9-14). Poruka ovog Lukinogodlomka je evanđeoska: Istinita mo-litva i lažna molitva. Istinita pobož-nost i lažna pobožnost: „Isus reče ovuprispodobu onima koji su sebe držalipravednima, a prezirali druge“. To sutipične pojave što ih ljudi čine. Umiš-ljenost da sam pravedan pred Bo-gom i oholost u ophođenju s dru-gima. Takva je pojava i mana već i uSZ osuđivana: Ne idi na sud sa slu-gom svojim jer nitko živ nije prave-dan pred tobom (Ps 143,2). U NZ,osobito kod sv. Pavla takve se pojaveosuđuju.

Lažna molitvaBože, hvala ti…, riječi su koje

odgovaraju istini. Zahvaljivati Boguznači imati pred Bogom iskrenu po-božnost koja se sastoji u priznanju dasmo primili od Boga nezasluženi dar.To je poniznost, duhovna stvarnostizražena u obliku molitve. Takav stavje utemeljen na istini koju farizej neposjeduje. Pravednost o kojoj farizejgovori i misli da ju ima pred Bogom,izgovara kao da je to njegova vlastitapravednost. To je on sam zaslužio.On misli da je od Boga primio pra-vednost, ali ne kao milost, nezaslu-ženi dar, već kao da je Bog dužan tonjemu dati i zato je on pravedan. Nje-gova je hvala pred Bogom tolika daprezire druge: Hvala ti što nisam kaodrugi ljudi. S takvim mislima i osje-ćajima o ljudima nije moguće po-nizno hodati s Bogom. Farizej sehvali pred Bogom, umjesto da hvaliBoga. On podcjenjuje ono što govorisv. Pavao: Ta tko tebi daje prednost?Što imaš što nisi primio? Ako si pri-mio, što se hvališ kao da nisi primio?(1Kor 4,7). Farizejeva je molitvalažna, jer sadrži nemogući odnos iz-među čovjeka i Boga. Ispraznost nje-gova ponašanja kao molitelja njemu

praktično znači negiranje božanskogmilosrđa. Farizej neprestano iznosisvoje vlastito bogatstvo pred Boga.Ta je njegova samodopadnost pro-tivna Božjoj istini milosrdnog Bogaobjavitelja koji se ponizio do našeljudske bijede.

Besmislena molitvaBesmisleno je hvaliti se pred

Bogom koji je najsavršeniji od sva-kog savršenstva. Besmisleno je za-hvaljivati Bogu što nisam kao drugi,izgovarajući s ohološću riječi poniz-nosti. Besmisao je izdvajati sebepred drugima kao pravednika, kakoto čini farizej: Postim dva puta u tjed-nu, plaćam desetinu…. Ovo je pravasprdnja od molitve. Bogat pred vlas-titim očima, farizej je u biti obični jadi ništarija. Evanđelje nam ovimodlomkom slikovito želi prikazati dokuda sve dolazi ljudska oholost kojase oslanja na neku svoju pravednost.Takvima Isus poručuje: Vi se pravitepravednima pred ljudima, zna Bogvaša srca. Jer što je ljudima uzvišeno,odvratnost je pred Bogom (Lk 16,15).To je božanski sud izrečen licemjer-noj pobožnosti i farizej je cirkusantkoji ne zna da je njegova pravednostprotivna Božjoj pravednosti.

Cirkusant i oholica, farizej jelopov i preljubnik, baš kao i svi ljudikoje on podcjenjuje hvaleći se predBogom. Ako on nije krao, ili učiniopreljub, to je možda zato što nijeimao prigode ili zato što je jednostav-no opsluživao Zakon. On se ne pred-stavlja pravednim samo pred lju-dima, nego se drsko usuđuje takvimpokazivati pred Bogom. To je pot-puno pomračenje uma i srca, to jeispraznost i laž. Molitva ne poznajepolovične mjere. Moliti znači govo-riti s Bogom. I kada taj govor neodražava iskreno prianjanje srca kBogu, završava kao ovaj farizej mo-

litvom običnog cirkusanta, koji nemanikakve veze s Bogom.

Iskrena molitvaBože, smiluj se meni grešniku!

(Lk 18,13). Od farizeja pođimo k ca-riniku. Od besmislene molitve kiskrenoj molitvi: Bože, smiluj se menigrešniku! Evo jednostavnosti, poniz-nosti, zdrave pameti i zdrave pobož-nosti. Jasno je u ovoj prispodobi dasu i farizej i carinik grešnici, tj. siro-mašni ljudi kojima je potrebno milo-srđe Božje. Farizejeva molitva je bilabesmislena jer je negirala istinu, acarinikova se molitva uzdigla Bogukao štovanje Istine: Smiluj se menigrešniku. Carinik zna da je grešnik,najbjedniji od svih ljudi. Tu istinukoju njegova savjest očituje nutrinion izriče i priznaje pred Bogomskrušenim srcem: Grijeh svoj tebipriznah i krivnju svoju više ne skri-vah. Rekoh, priznat ću Gospodinu pri-jestup svoj (Ps 32,5). Jasno je da cari-nik moli kao onaj koji zna da govoris Bogom, s Onim koji gleda u čovje-kovo srce (1Sam 16,7). On zna zasvoju nepravednost. Onaj koji po-znaje zloću svoga srca, taj je i milo-srdan. To je bit iskrenog molitelja.Stojeći pred milosrdnim Bogom, ca-rinik ga kao takvog zaziva, milosrd-nog Boga. Srce skrušeno i ponizno,Bože nećeš prezreti. To je iskrenost ilakoća po kojoj se poznaje grešnik,koji daje žrtvu svog vlastitog skru-šenog srca. Zato on može stajatipred licem Onoga koji je milosrdan.Stoga se i moliteljevo ponašanjetreba tako očitovati pred Bogom mi-losrđa: Da, ja sam grešnik! Ti si mi-losrdan. Pogledaj milosrdno na mojjad i moju bijedu, koja stoji predTobom!

(nastavlja se)

9/2012 � Zvonik32

DuhovnostMolitva u evanđeljima (6)

Lažna i besmislena molitvaPiše: mr. o. Mato Miloš, OCD

U Bibliji s Abrahamom počinjesasvim novi period. Opća povijest pos-taje konkretna: događaji u jednoj obi-telji, zatim u klanovima, i na kraju unarodu Izabranih. Ova povijest je sas-vim drugačija od one koju čovjek sma-tra poviješću. Ako uzmemo znanstve-ne knjige našega vremena, i najpriz-natijih povjesničara, onda možemo većposlije nekoliko stranica zaključiti –bez iznimke – kako su različiti njihoviprincipi po kojima vrednuju povijestneke države, naroda, vladara ili politi-čara. Na prvom mjestu je uvijek eko-nomija i politika (tu spadaju i ratovi).Uspjeh je uvijek nekakva sila, moć, pokojoj jedan narod vlada ili se širi. Moćpo kojoj zauzima nove teritorije, dik-tira putove „razvoja“, nameće svoju va-lutu, postaje „supersilom“, itd. Neštosu kvalitetnijih misli oni znanstvenicikoji obrađuju kulturu jednog naroda,koji pokazuju njihov utjecaj na pros-toru literature, znanosti, umjetnosti,tehnike, itd.

Vratimo se sada praocu, Abra-hamu, zatim Mojsiju, Izraelskoj državisve do rušenja hrama od strane Rim-ljana (70 god. p. Kr.). Kakvu silu i moćje ostvario Abraham? Je li Mojsije pro-šao kroz poluotok Sinaj i preko Trans-jordanije, kao novi narod, koji će preo-blikovati Bliski Istok? Neke sitne na-rode je pokorio, ali iz Egipta su bježaliprestravljeni (Izl 14,10). Jošua je vrloteško, tek poslije nekoliko desetljećauspio zauzeti Obećanu Zemlju. Kra-ljevstvo Davida i Salamona jedva jebilo veće od Vojvodine, i svake godinesu se mijenjale granice. Da ne govo-rimo o tome da su kralj David i njegovpotomak imali sreću što je u Egiptu i uBabilonu vladao kaos, tj. građanskirat. Te ogromne velesile jednostavnonisu imale vremena baviti se sićušnimlokalnim kraljevima, kao što su Izraeli još petnaestak sličnih država. Poslije80 godina i Salamonova država se ras-pala (922 god. pr. Kr.), i nikada višenije ujedinjena. Uspoređujući ovo sEgiptom, koji se oporavio u VIII.-VII.stoljeću pr. Kr., i s Asirijom, koja sebrzo podigla u isto vrijeme, Izrael (sje-verno kraljevstvo) i Juda (južno kra-ljevstvo) samo su životarili u pogledu

ekonomije i politike. Tako 722. god.pr. Kr. Izrael nestaje s lica zemlje i eko-nomski, i politički i u pogledu kulture.Neki svećenici i proroci su prebjegli ujužno kraljevstvo. Istu će sudbinu do-živjeti i Juda, 587. god. prije Krista.Kraljevstvo Židova, koje će preuzetiime „Izrael“, skoro 400 godina, sve dopolovice II. st. pr. Kr., neće pokazatipolitički i ekonomski, pa ni u domenikulture skoro ništa! Herod Veliki ćepodići svoju vazalnu državu (od 63. pr.Kr. Rimljani vladaju Judejom), ali taj„napredak“ je dostigao samo takvu „vi-sinu“, da od cara imenovani rimskiprefekti s najvećim prezirom prihva-ćaju naredbu zauzeti svoje mjesto utom „razvijenom“ Izraelu. Ovaj „pros-peritet“ će dokrajčiti car Vespazijan injegov sin, Tit. Poslije 70 god. Izraelpolitički, ekonomski više neće značitiništa, skoro 2000 godina!

Poslije ovakve povijesti – može-mo pitati – što je ostalo od Izabranognaroda? Izrael kao sila nikada nijemogao trajno opstati. Ono što je Jahvetražio od njih, nije bila ekonomija, nitimudra politika, nego vjera i moral!Od Adama i Eve, od Kaina i Abela, odgeneracije Noe, uvijek je tražio ljud-sku poslušnost i ljubav. U Abrahamuje našao onoga koji je sasvim vjeran,slično i u Mojsiju. Proroci su ih nasli-jedili, dok je kod kraljeva već ta po-

slušnost ambivalentna, jer su David,Salamon, ne navodeći ovdje ostale vla-dare, činili teške grijehe, i morali supo kaznama ispravljati svoj život. Povi-jest Izraela je povijest čovjeka koji ideprema svojoj savršenosti, tj. do spase-nja, kada sasvim odgovara Božjim oče-kivanjima te može ući u njegovo kra-ljevstvo. U Bibliji Bog pokazuje da onnajvrednijim smatra razvoj ljudskeduše. Povijest se zapravo ostvaruje uosobnim odnosima s Bogom i s bliž-njim. Izrael ekonomski nije značioništa, ali zakoni vjere u savjesti, ustraj-nost u dobrome, učinili su to da poli-tičke velesile, izuzetno bogate državejesu već prašnjava prošlost, a Izabranijoš i danas žive, i svjedoče o pravimvrednotama.

Povijest čovjekovog moralnog ivjerskog razvoja išla je do Isusa Krista.Stvorenje poslije 1000 godina Božjebrižne discipline nije se preoblikovalou savršeno biće. Tada je Otac odlučioposlati svoga Sina, u kojem je pokazaoda čovjek nije osuđen na neuspjeh,nego i te kako može postići vrhunachumanosti i ljubavi. Takav čovjek mi-jenja svijet i otvara vrata neba. Vrijedirazmisliti o tome da možda u našoj bez-izlaznoj ekonomskoj i političkoj sredi-ni upravo življenje vjere i morala pred-stavlja jedini put, na kojemu se možeostaviti mrak i stići do pravoga života.

Zvonik � 9/2012 33

Upoznajmo Bibliju

Izrael i povijestPiše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

Američki komičar George Carlinjednom je prigodom rekao da većinaljudi radi taman toliko da ih ne otpuste,a da su plaće iste te većine taman tolikeda sami ne daju otkaz. Jedno vrijeme jepo našoj zemlji kružila parola: „Nemogu oni mene toliko malo platiti, ko-liko ja mogu malo raditi“. Postavlja sepitanje bi li ljudi radili više da imajuveće plaće ili smo svi sretni s minimal-nim plaćama i minimalnim trudom?

Psiholozi su naravno potražili od-govor na ovo pitanje, tako što su napra-vili eksperiment koji je trebao uspore-diti rade li ljudi bolje kada im se za nekizadatak ponudi mala suma novca, pri-stojna suma novca ili ogromna sumanovca. Za malu sumu novca su pretpos-tavili da bi mogla biti ekvivalent onomešto čovjek u prosjeku zaradi na dan, zapristojnu sumu ono što bi čovjek zara-dio za tjedan dana, a za veliku sumu –prosječna mjesečna plaća. Eksperi-ment se sastojao od toga da se predispitanike stavi određeni zadatak koji jezahtijevao pamćenje ili dobre motorič-ke sposobnosti, i da mu se kaže da ćeukoliko dobro izvrši zadatak dobitiodređenu sumu novca. S obzirom na toda znanstvenici za ove eksperimenteobično i nemaju puno novca za bacanje,eksperiment je premješten u Indijugdje je mjesečna plaća oko 11 dolara.Rezultati su bili sljedeći: ukoliko bi ispi-taniku ponudili zadatak i rekli mu da ćeza njega dobiti nekoliko centi, postig-

nuće bi bilo normalno. Ukoliko bi muponudili nekoliko dolara, postignuće jebilo odlično, no, ukoliko se ispitanikuponudila mjesečna plaća za zadatak kojibi trajao nekoliko minuta, ispitanik bipostao toliko nervozan da zadatakuopće ne bi uspio obaviti. Možda jeteško zamisliti nervozu čovjeka kada jeu pitanju 11 dolara, ali zamislite kakvobi postignuće vi imali da vam se ponudimilijun dolara da položite ispit ili dobi-jete peticu na kontrolnom. Možda vamse čini da bi zadatak u kojem vam je po-nuđeno milijun dolara odlično uradili,ali je pitanje koliko bi vremena ustvariposvetili zadatku, a koliko razmišljanjuo tome što ćete sve uraditi kada dobi-jete taj novac. U slučaju previše novca,javlja se problem prevelike motivacijekoja smanjuje postignuće. U slučajumalo novca radi se taman toliko da sene dobije otkaz. U slučaju dovoljno ve-like sume dobiva se optimalno postig-nuće. Ovo se u psihologiji zove Yerkes-Dodsonov zakon. Ovaj zakon se ne pri-mjenjuje samo na novac i nagrade, većse može primijeniti i na kazne. Jedanposebno zanimljiv eksperiment na ovutemu sastojao se od toga da bi znan-stvenici stavili štakora u labirint i vari-rali jačinu elektrošokova kako bi ganaučili da neke dijelove labirinta izbje-gava. Ukoliko bi štakoru dali slabe ilisrednje elektrošokove svaki put kad bizalutao na pogrešnu stranu labirinta,štakor bi brzo naučio koja mjesta treba

izbjegavati. No, ukoliko bi štakor dobiojake elektrošokove, ne bi bio u stanjunaučiti u koje dijelove labirinta ne trebazalaziti jer bi jednostavno bio preplašenda bi bilo što zapamtio. Lekcija kojumožemo izvući iz ovoga eksperimentaza naš svakodnevni život posve je jasna.Vašu djecu, prijatelje i supružnike kaž-njavate kada urade nešto loše s idejomda će iz te kazne naučiti da sljedeći putbudu bolji. No, ukoliko s kaznom pre-tjerate, osoba koju pokušavate neštonaučiti, od straha ništa neće naučiti. Re-cimo, ako tučete svoje dijete zbog lošeocjene, teško da će se ono u školi po-praviti jer je kazna prevelika, a u ovomslučaju čak i nije primjerena.

Konačna lekcija iz svega ovoga jeda svatko za sebe svaki dan bira hoćeli biti osoba koja će uložiti taman tolikotruda da ne dobije otkaz ili će u sebipronaći dovoljno motivacije da budeosoba koja dobiva optimalnu nagraduza svoj trud. Motivacija ne mora uvijekpratiti novac. Ako pogledate oko sebe,češći je slučaj da novac i nagrade pratemotivaciju, jer u stvarnom životu ćevam teško netko dati peticu u nadi daćete početi učiti i skoro je nemogućedobiti veću plaću ako pokazujete daniste spremni dati više od svojega mi-nimuma. Takve stvari se događajusamo u psihološkim laboratorijima, ustvarnom životu treba raditi.

9/2012 � Zvonik34

Psihologija

Tko može biti milijunaš?Piše: Antonija Vaci

Mita je uvijek biloTema mi se za ovu rubriku često

nametne sama, spontano. Tako sam po-ticaj za ovu temu dobio neki dan molećiČasoslov u crkvi. Nikako se nisammogao sabrati i na kraju sam pitaoIsusa ima li smisla uopće početi molitipropisane molitve iz Časoslova kadnisam sabran. Njegov odgovor je bioblag, sa smiješkom: „Samo ti moli“. Ipočeo sam. I u toj molitvi sam zapaziotakve misli koje, činilo mi se, nikad ra-nije nisam zapazio, premda već prekotrideset godina molim iste molitve. Eto,to je milost. Tako sam u jednom psalmumolio: „U nedužnosti ruke svoje peremi obilazim žrtvenik tvoj, Jahve, da tvojuhvalu javno razglasim i pripovijedamsva divna djela tvoja. O Jahve, ljubimdom u kojem prebivaš i mjesto gdjeslava tvoja stoluje. Ne pogubi mi dušu sgrešnicima… na rukama je njihovimzločin, a desnica im puna mita“ (Ps 26,6-10).

Tada sam čuo poticaj: „Piši o mitui korupciji“. I evo pišem. Tema je to kojane silazi s naslovnica domaćih i svjet-skih medija i o kojoj se danomice go-vori kao o zlu, ali koje je nažalost stalnoprisutno i, čini se, sve raširenije.

Primanje mita poznato je i u Sve-tom pismu. Spominje se, prema kon-kordanciji p. Tadeja, dvadeset puta uraznim svojim izvedenicama. Bog upo-zorava da nije dopušteno primati mito.Mito je zlo koje čovjeka zasljepljuje i„upropašćuje pravo pravednika“ (Izl23,8); mito „zasljepljuje oči mudrih iugrožava stvar pravednih“ (usp. Pnz16,19). Čovjek koji prima grješan je čo-vjek. Otvorio je svoje srce i svoj životprokletstvu (usp. Pnz 27,25). Naprotiv,čovjek koji ne prima mita krjepostan ječovjek, dapače: tko mrzi mito živjet će,a tko se grabežu odaje, razara svoj dom(usp. Izr 15,27). Prorok Izaija prenosiBožje obećanje onima koji budu činilipravedna djela među koja spada i odbi-janje mita. Onaj koji „otresa ruku da neprimi mito… prebivat će u visinama…imat će dosta kruha i vode će musvagda dotjecati“ (usp. 33,15-16).

Što je mito?Pod pojmom „mito“ najčešće se

misli na novac ili neku drugu stvar ili

nagradu kojom se na nepošten i neza-konit način želi pridobiti onoga tko je navlasti ili tko ima utjecaja da udovolji nje-govoj želji, odnosno da mu pomogne uodređenom slučaju. Mito je u uskoj vezis korupcijom i njezin je najraširenijioblik. Korupcija pak označava svakioblik zlouporabe ovlasti radi osobne iliskupne koristi. Na taj način se na-mjerno narušava princip nepristranosti.Narod je vezuje pre svega za „goto-vinu“, odnosno ostvarivanje novčanedobiti, dok se „recipročne obaveze da-vanja“, VIP (veze i poznanstva) sistempoklona i ustupaka češće shvaća kaonezaobilazni dio tradicionalnog morala.

Tko daje i prima mito?Prema istraživanjima, u Hrvatskoj

su mito i korupcija najrašireniji u javnojupravi, zdravstvu i pravosuđu (podacidostupni na internetskim stranicama).Pronašao sam zanimljive podatke i zanašu zemlju (vidi: www.dominomaga-zin.com). Prema tom izvoru, građaniSrbije za mito prosječno daju 178 eura.Najviše se podmićuju liječnici, policajcikao i službenici u državnoj administra-ciji. Liječnici ipak primaju najviše novcaod građana. Ovo su rezultati istraživa-nja „Poticaj antikorupcijskim mjeramau Srbiji“ koje je provedeno u okviru pro-jekta Programa UN za razvoj.

Isti izvor navodi i zanimljive podat-ke o praksi podmićivanja. Naime, stalnikoordinator Ujedinjenih nacija u našojzemlji Vilijam Infante kaže da skoro40 % građana Srbije navodi da je netkoiz njihovog najbližeg okruženja daomito i da su građani naviknuti na korup-ciju. On je kazao da je 44 % građana dalomito liječnicima, 26 % policajcima, a19 % zaposlenima u državnoj upravi idodao da su 70 % slučajeva građani samiponudili a čak 88 % građana vjeruje daje korupcija u Srbiji uobičajena stvar.

Kako protiv mita i korupcije? U pripremi ovoga članka pronašao

sam i jedan zanimljiv seminarski rad(vidi: www.besplatniseminarskirado-vi.com/KRIMINOLOGIJA/Mito-i -korupcija.htm/ u kojem autor lijepoobrađuje samu problematiku mita i ko-rupcije. On je u istraživanju uzroka mitai korupcije pobio mišljenje da su oni po-sljedica siromaštva, jer su prisutni i u

bogatim i u siromašnim zemljama. Onzaključuje kako je da bi se stvorila ko-rupcija potrebno da postoji namjera dase ona ostvari. Nije svako davanjenekog dara onome od koga očekuješuslugu ili koji ti je nešto dobro učinio ipodmićivanje. Sebični interes je ono štoje osnovni motiv ljudi koji stupaju u me-đusobne ekonomske odnose podložnemitu i korupciji. Korupcija je odraz kva-renja moralnih vrijednosti jednog druš-tva. Za borbu protiv korupcije on navoditri tipa: liberalizaciju uloge države; većutransparentnost i motiviranost ljudi kojiobavljaju državne funkcije. Državamora prepoznati kolika je cijena korup-cije, da bude odlučna, ali i kreativna uborbi protiv nje i da u toj borbi surađujes drugima.

I Komisija „Iustitia et pax“ Hrvat-ske biskupske konferencije dala jejednu izjavu o mitu i korupciji još 2010.godine. Ta izjava nam može pomoći uocjeni toga zla te kojim putem treba ićida bismo dali svoj doprinos u njegovomiskorjenjivanju. Evo dijela te izjave:„Borba protiv korupcije vodi se radomna dobrim i pravednim zakonima, po-većanjem kompetencije državnih služ-benika, odgojem građana, napose onihkoji se bave zahtjevnim poslom politi-čara, da budu spremni preuzeti odgo-vornosti, pa i za teške i rizične odlukekoje je potrebno donijeti kako bi se raz-riješili neki problemi… Borba protivzala mita i korupcije vodi se jačanjeminstitucija, ne samo represivnih institu-cija društva, već jačanjem osnovnihdruštvenih institucija, obitelji, škole ipoštivanjem vlastite države, toga najši-reg okvira u kojemu smo pozvani razvi-jati svoje talente, ali i rješavati svoje pro-bleme“.

A ja bih dodao da svatko može datisvoj doprinos ovom izrekom:

NE DAJ MITO NIKOMU i

NE PRIMAJ MITO NI OD KOGA!

Zvonik � 9/2012 35

Moralni kutak

Ne daj mito – ne primaj mito!Piše: mr. Andrija Anišić

zkvh

.org.r

s

Video spotovi „Kraljica Bodroga“ promovirani u Monoštoru

Ranije najavljivani glazbeni materijal „KraljicaBodroga“ uobličen u video spotove, premijerno je pro-moviran 31. kolovoza 2012. godine, u TV dvoraniDoma kulture u Monoštoru.

Nakon izdanog albuma s izvornim, pučkim šokačkimpjesmama koje se pjevaju u Bačkom Monoštoru „KraljiceBodroga“, radile su na snimanju video materijala za tri pjes-me s ovog albuma, koji inače nosi naziv „Alaj piva Šokica“.Album i spotovi realizirani su u produkciji Zavoda za kulturuvojvođanskih Hrvata, a spotove je snimio Zvonimir Suda-rević.

Znanstveni kolokvij o salašima u XVIII. stoljeću

Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata organiziraoje znanstveni kolokvij „Salaši u sjevernoj Bačkoj uXVIII. stoljeću“, koji je održan 3. rujna 2012. godine,u prostorijama Za-voda u Subotici.

Profesorica povi-jesti i geografije iz Za-greba Nikolina Čuljakpredstavila je najvažnijesastavnice njezine dip-lomske radnje „Bačkisalaši u XVIII. stoljeću“u kojoj su obrađeni nas-tanak i razvoj salaša naovom prostoru.

Nikolina Čuljak jenedavno diplomirala naOdsjeku za povijest igeografiju, zagrebač-kog Filozofskog fakul-teta. Dvije je godine tijesno surađivala s našim sugrađanima,a obiteljske veze s prostorom Ðurđina, i emocije koje gajispram salaša i Subotice, proizvele su ovaj znanstveni rad.

Ivan Ivković Ivandekić: „Klapim, to je moj život“

Fotomonografija „Klapim“ filmskog i foto amateraIvana Ivković Ivandekića, predstavljena je 30. kolovoza

2012. godine, u velikojdvorani Hrvatskog kul-turnog centra „Bunje-vačko kolo“.

Knjiga je objavljena unakladi Hrvatskog akadem-skog društva iz Subotice. Oknjizi su, uz autora, govorilipredsjednik HAD-a SlavenBačić i ravnatelj Zavoda zakulturu vojvođanskih Hr-vata Tomislav Žigmanov, ana predstavljanju fotomono-grafije nastupio je i glazbenisastav „Hajo“.

Dvojica književnika radno u TavankutuZavod za kulturu vojvođanskih Hrvata omogućio

je besplatni sedmodnevni boravak i rad u Tavankutudvojici književnika, koji su se javili na natječaj, Voji-slavu Sekelju s Palića i Mirku Kopunoviću iz Subotices ciljem dovršavanja književnih tekstova.

Cilj je ove pomoći poticanje suvremenog književnogstvaralaštva na hrvatskom jeziku u Vojvodini i djelatnog po-maganja, stvaranjem primjerenih uvjeta rada na završavanjunovih književnih djela. Vojislav Sekelj je tako radio na dovr-šetku zbirke pjesama „Životopis jedne sjene“, a Mirko Kopu-nović na dovršetku zbirke pripovjedaka „Mrvljenje mrveneba“. Tijekom rada u Tavankutu, književnici su imali i sus-ret s učenicima Osnovne škole „Matija Gubec“, a posljednjegdana boravka priređen je književni susret, na kojemu su au-tori predstavili svoje radove.

Tavankućani na Vinkovačkim jesenimaTradicijska manifestacija Vinkovačke jeseni, koja

svojom ljepotom i optimizmom, širinom duše hrvat-skoga čovjeka na ovim prostorima, uvijek nanovo grijesrca i opija dušu svekolikom puku, brojnih sudionikai izvođača i svih onih koji u te dane grad na Bosutu po-sjećuju, održana je od 7. do 16. rujna, po 47. put.

Program Vinkovačkih jeseni sadrži 50-ak popratnih ma-nifestacija, u kojima je bilo više od 10 tisuća sudionika, a uproteklih desetak dana ponuđene programe pratilo je više od100 tisuća posjetitelja i gostiju.

9/2012 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Posjetiteljima i svim dragim gostima, 80 KUD-ova iudruga i 58 dječjih skupina je pokazalo i prikazalo s kolikose brige, mara i poštovanja njeguje tradicija narodnoga stva-ralaštva. Ove su Jeseni održane pod nazivom „U kolu i okonjega“ te je formirano kolo u kojem je bilo više od 50 tisuća,mladih i starih. Prvi puta na svečanom otvorenju nastupio jefolklorni ansambl HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta i odu-ševio svojim šlingom i igrom publiku.

Rešetarački susret pjesnikaKulturno-likovno društvo „Rešetari“ organiziralo

je u Rešetarima XV. rešetarački susret pjesnika, koji jeodržan 14., 15. i 16. rujna.

Susret je započeo otvorenjem likovne izložbe XV. me-đunarodne likovne kolonije „Petrović - Rešetari 2012“, a slje-deći dan je održana promocija IV. zbornika mladih pjesnika,u kojem su zastupljeni pjesnici iz šest europskih država, kaoi pjesnici iz Hrvatske.

Prisutni pjesnici na ovom susretu došli su iz: Kanade,USA, Južnoafričke Republike, Švedske, Njemačke, Austrije,Italije, Mađarske, Slovenije, Srbije, BiH, Crne Gore, Make-donije i Hrvatske. Istoga dana održana je i promocija XV.zbornika pjesama Rešetaračkog susreta pjesnika, kao i pro-mocija knjige „Kaskade života“ Slavice Božičević iz Švedske,dok je glavni događaj ovog malog jubileja bilo čitanje pjesamasvih prisutnih pjesnika, koji se održao navečer.

Za XV. zbornik pod nazivom „Vez porubljen snom i zavi-čajem“ odazvalo se 170 kandidata s 560 pjesama iz 22 zemljesa svih kontinenata, a odabrano je 145 autora. Iz Srbije su uovom zborniku zastupljeni: Mila Markov Španović iz Sri-jemske Mitrovice, Marija Lovrić iz Novog Sada, MladenŠimić iz Petrovaradina, Maja Andrašić, Ljiljana Tadijan iIvan Andrašić iz Sonte, Robert G. Tilly iz Subotice, MarijaŠeremešić, Marica Mikrut, Kata Kovač i Antun Kovač izSombora te Ljiljana Crnić iz Beograda. /A. Kovač/

„Tradicijsko odijevanje Šokaca u Bačkoj“U prostorijama Za-

voda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata u Subo-tici održan je, 18. rujna,znanstveni kolokvij „Tra-dicijsko odijevanje Šoka-ca u Bačkoj“.

O temi je govorio pro-fesor Zvonko Tadijan,predstavljajući najvažnije

sadržaje iz svoje knjige „Šokačke narodne nošnje u Bačkoj“,koja je objavljena 2011. godine u nakladi Kulturno prosvjetnezajednice Hrvata „Šokadija“ iz Sonte. Autor je govorio o nas-tanku, razvoju i izradi narodnih nošnji u bačkih Šokaca, akako ovu problematiku nitko nije sustavno izučavao, time Ta-dijanovi napori dobivaju na većoj važnosti.

Nova knjiga u izdanju ZKVH-a: Život idjelo Stanislava Prepreka

Polovicom mjesecarujna 2012. godine ob-javljena nova publikacijaZavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata – „Prog-nanik iz svijeta svjetlosti:život i djelo StanislavaPrepreka“, koju je prire-dio Ivan Balenović.

Riječ je o knjizi u kojojje objavljeno cjelokupnoknjiževno stvaralaštvo, pri-kaz Prepreka kao knjižni-čara, likovnjaka, učitelja,prevoditelja i antologičara. Knjiga je objavljena u biblioteci„Prinosi za istraživanje književne baštine“, obima je 618 stra-nica. Uredio ju je Tomislav Žigmanov, likovnu opremu jeuradio Darko Vuković, a tehnički je uredio Vladimir Ši-munović.

Zvonik � 9/2012 37

Kultura

18. i 19. X.

XI. Dani Balinta Vujkova u Suboticiu znaku stoljetnih obljetnica rođenja književnih velikana

18. X.

Program za djecu u 13 sati

HKC „Bunjevačko kolo“

Predstave po motivima narodnih pripovjedaka i predstavljanje

najnovije knjige poezije za djecu Josipa Dumendžića – Meštra

Čudan ovaj bili svit u izdanju Hrvatske čitaonice.

Stručni skup – 15,30 sati

Gradska biblioteka

Predstavljanje knjiga B. Vujkova i

Teovizije – nakladnika iz Zagreba

u Gradskoj biblioteci u 19 sati

19. X.

Stručni skup 9-13,30 sati

Gradska biblioteka

Multimedijalna večer u 19 sati

Velika vijećnica Gradske kuće

Dodjela nagrade za životno djelo, dodjela nagrade „Emerik

Pavić“ za „Naj“ knjigu u 2011. godini

Gosti iz Hrvatske, Mađarske i Austrije

Glavna tema XI. dana Balinta Vujkova – stoljetne obljetnice

hrvatskih književnih velikana iz Vojvodine, među kojima su

Ante Evetović Miroljub, Ante Jakšić, Ivan Kujundžić i Balint

Vujkov. zkvh

.org.r

s

Priprema, pozor, …Eto, počeli smo opet, netko u staru a

netko i u novu školu! Prvacima je sva-kako škola u svemu nova, kao i srednjo-školcima. A roditelji mole Duha Svetogada bude u pomoći njihovim miljenicima.

Da, da, i vi molite, to se vidjelo na misi kada je tisućudjece molilo za uspješnu vjeronaučnu i školsku godinu.

Pripremali smo se kratko za školu jer je ljeto bilodivno i toplo, a pozorno ćemo osluškivati što i kako tre-bamo raditi. A ono najvažnije je – SAD! Nemojmo če-kati, odmah treba krenuti u učenje, ali kako u školi,

tako i na vjeronauku, u crkvi. Moramo dobro upoznatiBoga – našeg Stvoritelja. Pozorno slušajmo jer bismomorali puno toga naučiti i ponosno to ispričati drugima.Kada sam znaš tko te stvorio, koliko te voli, onda je topotrebno radosno kazati i drugima. To se zove evange-lizacija! Dakle, postanimo Isusovi učenici a potom ievangelizatori – navjestitelji Isusove radosne vijesti. Onnam poručuje da nas jako voli, da se zbog te ljubavirodio kao čovjek, da je prihvatio muku i smrt ali i da jena koncu – USKRSNUO! A to je ovdje najvažnije. Isus jepobijedio smrt!

SAD znamo što nam je činiti!

Vaša Zvončica

Održana VIII. smotra dječjih pjevača i zborova „Tuđe poštuj,

svojim se diči“Najmlađi izvođači hrvatskih bunjevačkih pjesama

predstavili su se 7. rujna u Velikoj vijećnici subotičkeGradske kuće na VIII. smotri dječjih pjevača i zborova,koju organizira Hrvatska glazbena udruga „Festival bu-njevački pisama“.

Ova Smotra nije natjecateljskog karaktera te je sva-kom od pjevača ali i tamburaša koji su ih pratili, najvećanagrada bio pljesak brojne publike. Smotru su, po obi-čaju, otvorile „kraljice“, ovoga puta iz Starog Žednika,koje je pripremila Anica Čipak. U predstavljanju hr-vatske bunjevačke pisme nastupili su: Dunja Šimić(OŠ „Ivan Milutinović“ Subotica), Mirjana Milodano-vić, Josipa Dulić i Josipa Stantić (OŠ „VladimirNazor“ iz Ðurđina), Kristina Crnković (OŠ „MatijaGubec“ iz Tavankuta), Luka Matatić (OŠ „Matko Vu-ković“ iz Subotice), Katarina Piuković (OŠ „MatkoVuković“ iz Subotice), Magdalena Temunović (OŠ„Ivan Milutinović“ Subotica), Marija Gabrić (OŠ „SvetiSava“ iz Aleksandrova), Emil Cvijin (OŠ „Ivan Miluti-nović“ Subotica), Maja Antunović (OŠ „Sveti Sava“ izAleksandrova), Katarina Vojnić Tunić, Danijela Si-racki i Ivona Mamužić (OŠ „Pionir“ iz Starog Žed-nika), Tatjana Poljaković i Maja Tikvicki (OŠ „ Pio-nir“ iz Starog Žednika), Ana Dulić (OŠ „VladimirNazor“ iz Ðurđina), Luka Skenderović (OŠ „MatkoVuković“ iz Subotice) i Ana Piuković (OŠ „Ivan Milu-tinović“ iz Subotice).

Sve soliste pratio je dobro uvježbani Dječji tambu-raški orkestar HGU „Festival bunjevački pisama“ podravanjem profesorice Mire Temunović. Bilo je više odčetrdeset tamburaša, a svirali su kao jedan. Smotra jezavršena, sada već tradicionalno, zajedničkom izved-bom svih solista pjesme „Subotica“ Ðule Milodanović.

Dodajmo ovome da je ovogodišnja Smotra promo-virala i dvoje mlađahnih voditelja – uz iskusnu vodite-ljicu – gimnazijalku Karlu Rudić, program su vrlo us-pješno vodili desetogodišnja Katarina Vojnić Purčari nešto stariji David Dujak. /Zv/

9/2012 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 9/2012 39

Djeca

Moja župa

Djeca u vrtiću„Marija Petković“ uSubotici okušala suse u umjetničkomprikazu crkve. Evokako su uspjela dvauratka na temu„Moja župa“, acrteže je poslalaodgajateljica i vje-roučiteljica Emina.

U organizaciji Hrvatske čitaonice i uz logističku potporuGradske knjižnice iz Subotice i Zavoda za kulturu vojvođan-skih Hrvata, od 27. do 31. kolovoza uspješno je realiziran jošjedan, peti po redu Etno kamp u kojem je sudjelovao do sadarekordni broj djece, čak pedeset petero njih koji nastavu po-hađaju na hrvatskom jeziku.

Opći je dojam svih sudionika, imalih i velikih da je i ove godine Etnokamp Hrvatske čitaonice bio puni zgo-ditak. Kao i do sada, u kampu smoimali kreativno manualne radionice,gdje smo izrađivali razne predmete oddrveta (klupica, stalni kalendar, ljestve,držač ključeva...), od konca smo plelišarene narukvice, od papirića smo pra-vili prekrasne cvjetne lopte, a od raznihmaterijala (slame, zrnevlja, slamčica...)smo pravili Gradsku kuću koja ove go-dine proslavlja svoj 100. rođendan. Po prvi puta smo se oku-šali u kuharstvu. Sami smo razvijali tijesto i pravili slatke kif-lice i slane pogačice koje smo potom u slast pojeli. Puno smose igrali, ali i recitirali, pjevali, svirali, plesali moderan i tradi-cijski ples, glumili i, naravno, ponešto i naučili.

U Etno kampu smo saznali da su prije 100, odnosno 150godina rođeni hrvatski velikani u Vojvodini koji su puno uči-

nili za hrvatski narod. To su: Ante Evetović Miroljub, AnaBešlić, Ante Jakšić, Ivan Kujundžić i Balint Vujkov. Naučilismo i pjevati nekoliko duhovnih pjesama kojima smo slaviliBoga na misi koju je za nas služio naš dragi mons. AndrijaAnišić. U ovome su nam puno pomogli naši „Proroci“ koji su

s nama vježbali, a to su bili NikolaBašić i Anita Kovač. I ove smo go-dine jedan dan imali izlet. Posjetili smoČikeriju gdje smo boravili na salašuobitelji Šimić, a u tome nam je pomog-la obitelj Vojnić. Iskoristili smo taj danza šetnju i razne igre u prirodi. Među-tim, tavankutski župnik preč. FranjoIvanković je saznao da su etnokam-povci na Čikeriji i pozvao nas na čike-rijanski ručak i dobro nas nahranio.Velika mu hvala i Bog mu platio!

Predsjednica Hrvatske čitaonice Bernadica Ivankovićkaže „kako ovaj kamp ne bi mogao ovako puno djece primitida nije bilo pomoći odgajateljica i nastavnica, a drago nam jeda su nam potporu dali i brojni gosti na završnoj priredbi“.

B. I.

Održan Etno kamp Hrvatske čitaonice

Iva Molnar Terezija Sekereš

zkvh

.org.r

s

MolitvaAlarm – kažu, prvi u nizu stresova koje čovjek sva-

kodnevno skladišti iza lopatica.Ne vidi se je li svanulo. Izabirao si spuštene rolet-

ne koje škrtare s prirodnim buđenjem.Vrata, hodnik, ulijevo kupaonica, nekoliko luplje-

nih dovrataka; traperice, košulja, ne, ipak ona majica na pruge; otvori,zatvori, otključaj, zaključaj – tisuću vrata.

Koja li od njih vode u raj?Usporedo biraš dvije stvari: gumb za uključivanje računala i gumb

za grijanje vode za kavu. Ukotrljao si se u svjetski tijek događanja.Mmmm, protezanje – cijeli svijet je tvoj!

Biraš svoju jutarnju molitvu: hm, Večernje novosti, može. Pobožnoi bez preskakanja uzimaš ostatke ljudskog dostojanstva, ostatke ljudske sreće i do-brote za doručak. A govore stručnjaci i recitiraju najmanja djeca, doručak je naj-važniji obrok u danu.

Kao intelektualac, s obveznim štivom prežutjelog XXI. stoljeća, dubinom bićaregistriraš strašnu nenaštimanost. Da, da, da, mnogo toga škripi – ekonomija, po-litika, priroda, kultura, i ljudi kao gladne zvijeri škrguću zubima i nasrću jedni nadruge. (Nisu doručkovali?! O, koliko li će danas ljudskih stanica umrijeti od gladi?)

Nisu nesreća i glad samo u drugima, cijelim tijelom osjećaš. A do kada ćeš seti oglušavati na vapaj svoje duše za visokokaloričnim doručkom? Ne može se nidugo, ni daleko bez goriva čak i ako samo sjediš za kompom. Ne košta mnogo: mi-nuta je ponekad dovoljna za cijeli dan i metar bliže konačnog odredišta!

Pravac raj! Na zemlji – raj!

Alarm – kažu, prvi u nizu stresova koje čovjek svakodnevno doživljava.Mora da je svanulo. Spuštene roletne baš škrtare.Vrata, hodnik, ulijevo kupaonica, jedan lupljen dovratak; hlače, karirana ko-

šulja, bež šal; otvori, zatvori, otključaj, zaključaj – opet tisuću vrata! Ali, ja znam! Biram ona koje vode u raj – u ime Oca, Sina i Duha Svetoga!

Nevena Mlinko

Obavijesti– Misa za mlade će biti pr-

voga petka u mjesecu listopadu,5. 10. 2012., u crkvi PresvetogaTrojstva u Maloj Bosni, s počet-kom u 20 sati.

– Tribinu za mlade će odr-žati vlč. Ivica Ivanković Radak, unedjelju 21. 10. 2012., u Katoli-čkom krugu s početkom u 20sati.

Dvanaesta Čikerijada po redu održana je 29.kolovoza kod križa na Čikeriji. Predvoditelj mis-nog slavlja vlč. Ivica Ivanković Radak, koji senakon doktorata vratio u Suboticu, poručio jemladima da obnove svoje povjerenje u Gospo-dina, koji je uvijek uz nas. Također je napomenuokako je značajno biti u zajedništvu s Isusom iživom Crkvom, čiji su dio i sami mladi. Nakonsvete mise i okrjepe, uslijedio je sportsko-zabav-ni program, koji su organizirali članovi Pastoralamladih Subotičke biskupije, kao i animatori kojirade pri raznim župama u Subotici.

Čikerijada je nastala na inicijativu mladih da se još jed-nom na samom kraju ljetnoga raspusta, a pred početak škol-ske godine okupe u zajedništvu oko euharistijskoga stola, kaoi raznih sportskih igara. Na taj način bi se svake godine nakonljetnih putovanja i hodočašća našli i podijelili iskustva, uz igrui odmor. Čikerijada ima za cilj „hodočastiti“ biciklima od Su-botice do križa kod Čikerije i natrag.

Ovom prilikom mladi zahvaljuju domaćinima, kao i vlč.Franji Ivankoviću i svim dobročiniteljima na pomoći, orga-nizaciji i gostoprimstvu. /P. G./

9/2012 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Čikerijada 2012.

Budimpešta je od 31. kolovoza do 2. rujna bila doma-ćin Genfesta. Festival koji okuplja mlade iz čitavog svijetakoji slijede isti ideal jedinstva, nosio je naziv Let’s bridge(sagradimo mostove), a mostovi Budimpešte bili su sim-bol spajanja različitih naroda, religija i kultura. Na festi-valu je sudjelovalo oko 1200 mladih, a iz Srbije ih je stiglo200. Susret je pokazao drugačije lice svijeta: po čitavomsvijetu postoje mladi koji žele živjeti bezuvjetnu ljubav i ra-zumijevanje i tako donositi promjene počevši od svako-dnevnih stvari.

Program je započeo 31. kolovoza ispred sportskearene gdje je bilo predstavljanje zemalja istočne i jugois-točne Europe. Na štandovima su se mogle dobiti zanim-ljive informacije o državama i isprobati njihovi specijaliteti.Na Genfestu se nada i vjera mladih u izgradnju boljeg svi-jeta najbolje izražava umjetnošću – glazbom, plesom, glu-mom. Program u areni započeo je obraćanjem gradona-čelnika Budimpešte Istvána Tarlosa i predsjednice UNES-CO-a Katalin Boryay, nakon čega je pročitana poruka papeBenedikta XVI. upućena sudionicima Genfesta. Scenskinastupi u sportskoj areni publiku su na trenutke ostavljalibez daha: od koncerta koji je sve podigao na noge do raz-novrsnih koreografija.

Pored glazbenih i plesnih nastupa, najdojmljivija subila svjedočanstva mladih koji su tijekom subotnjeg pro-grama govorili o tome kako oni u svojim mjestima grademostove. Njihova iskustva govore da se i u teškim situaci-jama ljubavlju dolazi do izmirenja, razumijevanja i prihva-ćanja. Djevojka iz Jeruzalema govorila je o zajedničkimmolitvenim susretima kršćana i muslimana za mir.Mladi iz Kaira svjedočili su o oslikavanju jednogzida u njihovom gradu koje je zbližilo ljude u teškojsituaciji, a na pogrdne komentare prolaznika moglisu odgovoriti da je to ono što oni mogu učiniti utom trenutku. Bilo je svjedočanstava o suočavanjus prirodnim katastrofama, bolešću i smrću dragihosoba, rastavi roditelja i opraštanju. Jedan tek vjen-čani par govorio je o svom putu do braka. Mladi izbogatih i najsiromašnijih država mogli su se pro-naći u ovim primjerima, ali i postati svjesni s kak-vim se situacijama suočavaju njihova braća i sestreširom svijeta. Ta svijest i briga jednih za drugeupravo je to što svijet čini ujedinjenim i jednom ve-likom obitelji.

Tijekom poslijepodnevnog programa pred-stavljen je projekt „Ujedinjeni svijet“ čiji je cilj us-

postavljanje Stalnog međunarodnog tijela za proučavanjebratstva koju će priznati organizacija Ujedinjenih naroda.Prvi je korak prikupljanje potpisa, a svaki je sudionik dobionarančastu narukvicu koja je simbol osobnog zalaganja zaovaj projekt. Na kraju, predsjednicu Pokreta fokolaraMariu Voce arena je pozdravila dugim pljeskom iščekujućinjen govor. Ona je mlade ohrabrila da se ne boje i visokoupiru svoj pogled. Pozvala ih je na djelovanje koje je po-taknuto ljubavlju.

Nakon programa u areni, povorka od 12000 mladihuputila se do Lančanog mosta gdje se odigrao fleshmob:svatko je na maramu napisao poruku, svoje ime i državu,a marame su se uz ples izmjenjivale. Tako su izgrađenimostovi između mladih iz svih krajeva svijeta. Ovaj prizorna mostu bio je jedan od onih koji se pamte čitavog života:mnoštvo mladih koji pjevaju i plešu, vijorenje zastava i na-smijana lica.

Završetak festivala proslavljen je sv. misom na Trgusv. Istvána. U isto vrijeme na više mjesta u gradu održa-vala su se liturgijska slavlja različitih religija. Na kraju suse svi okupili na trgu gdje su mladi iz Brazila predstaviliSvjetski dan mladih 2013. koji će se održati u Riu de Jane-iru. Genfest je završen, a mostovi mladi koji su izgradilimostove jedni s drugima, sada u svojim mjestima nastav-ljaju graditi zajedništvo i razumijevanje, kao što je to biosan Chiare Lubich i tolikih generacija koje slijede ovajideal.

Ana Ivković

Zvonik � 9/2012 41

Mladi

Genfest 2012.

Sagradimo mostove

zkvh

.org.r

s

Suvremenom čovjeku, a nažalostčesto ni kršćaninu, nije jasan stav Ka-toličke Crkve o kontracepciji, odnos-no zabrani korištenja kontracepcije.Prije govora o kontracepciji i zaštoona ne, trebamo se prvo kratko osvr-nuti na temeljne značajke ljudskespolnosti. Tek nam tada postaje jasnozašto je kontracepcija ne samo protivnovoga čovjeka nego i protiv istin-skog bračnog sjedinjenja.

Osoba je tijelo i duša, postojiunutarnja veza između spola i osobe.Treba istaknuti tri stvari u poimanjuljudske spolnosti:

a) spolnost se tiče cijele osobeb) ljudska spolnost je dopunjava-

nje i zajedništvoc) ona je odnos ljubavi i prokrea-

cije (rađanja).Izvršavati spolnost genitalnim či-

nima je fiziološka funkcija, koja ne iz-ražava totalitet spolnosti. Spolno sje-dinjenje je čin koji zahvaća dvijeosobe u cjelokupnosti i uzajamnosti iostvaruje preduvjete za nastajanje jed-nog novog ljudskog života. To je čin

u kojem su nutarnje povezane dvijedimenzije: ljubav i prokreacija.

Rađanje djece stoga je puno dub-lja stvarnost od biotehnološke spo-sobnosti da se stvori novi život u la-boratoriju. Rađati znači darivati životu darivanju osoba. To je dar koji nadi-lazi i preobražava sam biološki čin.Čovjek je stvoren na sliku Boga, kojise iz ljubavi daruje i iz te ljubavi i da-rivanja stvara svijet i čovjeka. Jednaod bitnih istina o čovjeku jest da jestvoren za sebedarje, za darivanje. I utom potpunom darivanju drugoj osobiiz ljubavi i zajedništva nastaje novi dar– dijete. Po bračnom sjedinjenju čo-vjek se u potpunosti ostvaruje kaoslika Božja, slika Presvetog Trojstva,koja se u ljubavi potpuno dariva i pos-taje plodna. Kvaliteta slike Božjeobuhvaća i ljudsko tijelo. Tijelo i spol-nost nisu nešto prljavo, nego uzvišeniBožji dar koji omogućuje čovjeku dase realizira kao dar, da u potpunostiuđe u zajedništvo s drugom osobom.

Dakle, dvije dimenzije čine brač-no sjedinjenje: sjedinjujuća i prokrea-

tivna. Razdvojiti ove dvije dimenzijeznačilo bi ugroziti intimnu istinu oljudskoj spolnosti. Prihvativši ove či-njenice ne možemo manipulirati brač-nim činom tako da bi on izražavaosamo jedan biološko-fizički čin, negoga promatrati kao onog koji jeste bio-loško-fizički čin, ali koji nužno pret-postavlja afektivno, osjećajno, i duhov-no sjedinjenje otvoreno rađanju.

U ovom kontekstu razumije sezašto je kontracepcija, kao i umjetnaoplodnja, nedopuštena: jer razdvajajusjedinjujući spolni čin od prokreativ-nog (rađajućeg) čina!

Nasuprot ovakvoj koncepciji ljud-ske spolnosti danas postoji velikiizbor različitih metoda i vrsta kontra-cepcije. Razlikujemo ih više vrsta: me-hanička kontracepcija (kondom, dija-fragma…); prekinuti snošaj; kemijskakontracepcija (spermicidna sred-stva); hormonska sredstva (pilule,injekcije…); hitna ili postkoitalnakontracepcija; intrauterina sredstva spobačajnim učinkom; trajne metodekontracepcije – sterilizacija.

Izrazom kontracepcija označavase svako djelovanje koje, predviđajućiostvarenje bračnog čina, namjeravaspriječiti začeće, to jest susret jajne sta-nice i spermatozoida. Posebnu pro-blematiku uvode hormonska kontra-cepcijska sredstva, koja često ne spre-čavaju samo začeće, nego spreča-vaju razvoj i ugnježđivanje začetogembrija, te su abortivna. Stogaćemo posebnu pažnju usmjeriti nakratak pregled ove vrste kontracep-cijskih sredstava. Hormonska sredstvadruge i treće generacije proizvodnje,ovdje ulaze i ona koja su danas na tr-žištu, imaju kontraceptivne, ali i abor-tivne učinke. Hitna kontracepcija,koja se uzima nakon spolnog čina,ukoliko je do oplodnje došlo uvijek jeabortivna. Stoga, prema načinu djelo-vanja hormonska sredstva se dijele nakontracepcijska i abortivna.

9/2012 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Kršćanski pogled na spolnost vs kontracepcija

Farmakološke abortivne teh-nike, osim mogućeg abortivnog dje-lovanja svakodnevnih pilula, su:

Intrauterina naprava ili spirala:umetnuta u maternicu sprječavaugnježđivanje i razvoj embrija, uzro-kujući na taj način pobačaj. Žene gakoriste kao „kontracepcijsko“ sred-stvo, ali se u stvarnosti radi o abor-tivnom.

Pilula za dan poslije: riječ je odvjema tabletama koje sadrže hor-mon levonorgestrel - odakle i komer-cijalno ime “Norlevo”- koje uzete unu-tar 72 sata mijenjaju stijenku mater-nice i onemogućavaju već nastalomembriju da se ugnijezdi. Embrij nijeprihvaćen od majčine maternice -umire i biva izbačen.

Abortivna pilula RU-486: (mife-priston, mifegyne, francuska pilula idr.) Kemijske tvari djeluju uglavnomna stijenku maternice izazivajući nje-zino ljuštenje i posljedično odvajanjeembrija. Upotrebljava se do 50. danatrudnoće.

Prostaglandini: farmakološkesupstance koje se koriste nakonpetog tjedna kako bi se spriječio raz-voj embrija u maternici.

Abortvino cjepivo: kojem je ciljspriječiti razvoj trudnoće, izazivajućiu majci imunitet prema hormonu kojidojavljuje prisutnost embrija u maj-činu imunološkom sustavu, i takobiva abortivno.

Osim kontracepcijskih, odnosno,abortivnih učinaka hormonske piluleimaju opće djelovanje, djeluju na cijeliorganizam, a ne samo na spolne or-gane. Budući da je ovakva vrsta kon-tracepcije u primjeni duže od pola sto-ljeća prikupljeno je velika količina po-dataka o popratnim učincima nazdravlje žene. Ovdje ćemo kratko iz-ložiti negative učinke na razne organ-ske sustave. Najčešći su kardiovas-kularni problemi, poremećaji koagu-lacijskog sustava, s povećanjem mo-gućnosti oboljenja od raka dojki i cer-vikalnog karcinoma. Druge nehor-monske metode kontracepcije tako-đer imaju svoje negativne učinke.

Kardiovaskularni učinci su naj-vidljiviji na venama – venska trom-boembolija, povezuje se i s hiperten-zijom. Zatim, hormonska sredstvamogu uzrokovati porast krvnog tlaka,

masnoće u krvi i poremećaj toleran-cije glukoze. Kao posljedica ovih sta-nja moguć je infarkt miokarda.

Rak dojke značajno ubrzava svojrast pod djelovanjem hormona estro-gena, a pojava raka grlića materniceznačajno je viša u korisnica hormon-ske kontracepcije u odnosu na ostalupopulaciju žena, što se može povezatii s promiskuitetnim načinom života,jer je uzročnik, humani papilomavirus, spolno prenosiva bolest.

„Humane vitae“ (HV), enciklikao ispravnoj regulaciji poroda, u vre-menu kada su kontracepcijska sred-stva tek započela svoju ekspanziju, iz-nosi katolički nauk o reguliranju po-roda i ljudskoj spolnosti. Papa PavaoVI. u uvodnim riječima piše kako želiodgovoriti na pitanja tolikih žena,majki, obitelji pred novonastalimokolnostima. Osim pozitivnog izlaga-nja ljudske spolnosti, što smo u uvoduizložili, enciklika daje supružnicimatemeljne upute kako slijedeći moralnizakon i Božji glas mogu zdravo živjetisvoju spolnost na obostrano izgrađiva-nje i upotpunjavanje, te kako reguli-rati rađanje potomstva, a da pri tomne rade protiv života i Tvorca svega.

Bračni će supruzi taj sud, kada ikoliko će djece rađati, donijeti predBogom, svjesni da u načinu svog pos-tupanja ne mogu raditi samovoljno,nego su uvijek obvezni slijediti svojusavjest koju treba uskladiti s Božjimzakonom u ispravnom redoslijeduvrednota, u poslušnosti prema crkve-nom učiteljstvu koje Božji zakon tu-mači u svjetlu evanđelja.

Bog je mudro rasporedio prirod-ne zakone i razdoblja plodnosti, takoda je biološki naravno da iz svakogpojedinog bračnog čina ne nastajenovi život. Ovi bračni čini su časni idostojni i onda kada su poštujući na-ravni red neplodni, budući da učvrš-ćuju veze i ljubav bračnih drugova.„Ali Crkva, dok opominje na opsluži-vanje normi naravnog zakona, i daljeuči da je potrebno da svaki bračni činmora ostati po sebi usmjeren na pre-nošenje ljudskoga života“ (HV11).Stoga, nedopušten je način regulacijeporoda prekidom već započetog pro-cesa rađanja, a naročito izravnim po-bačajem. Isto tako je isključeno izrav-no obesplođavanje (sterilizacija), bilo

stalno bilo privremeno. „Jednako, upredviđanju bračnog čina, u toku nje-govog vršenja ili odvijanja njegovihprirodnih posljedica, isključen jesvaki zahvat kojemu je svrha, ili putza svrhu, da se onemogući rađanjenovog života. … U zabludi je onaj kojidrži da je bračni čin, namjerno obes-plođen te stoga u sebi nečastan, mo-guće opravdati plodnim susretimasveukupnog bračnog života.“ (HV 14)

Kontrola rađanja dopuštena jepoštujući red što ga je Bog ustanovio.Ako postoje opravdani razlozi da seporođaji učine rjeđima dopušteno jevoditi računa o prirodnim promje-nama, te imati ženidbeni odnošajsamo u neplodnim razdobljima. I nataj način regulirati broj poroda, bezpovrede moralnih načela (HV 16).Korištenje neplodnih dana i na su-protnoj strani kontracepcije, iako semogu činiti kao dva puta s istim ci-ljem, u biti se veoma razlikuju. U po-zadini su dva poimanja ljudske osobe iljudske spolnosti nesvodiva jedan nadrugi, kako je to naglasio blaženi IvanPavao II..

Korištenje ritmičkih razdoblja,odnosno neplodnih dana supružnici idalje ostaju otvoreni novom životu,bez umjetnog sprečavanja mogućegzačeća. U tome današnjim parovimaod pomoći mogu biti različite metodeprirodnog planiranja obitelji, kao štosu Billingsova, simptotermalna me-toda i druge. Ove prirodne metode susvojevrsna duhovnost supružnika, jerzahtijevaju određenu askezu i molit-vu, ali i omogućavaju veće uvažavanjei poštivanje oboje partnera. Jedan odnezanemarivih podataka je i rezultatistraživanja proteklih godina prove-denog u Americi po kojemu je 100 %razvedenih parova koristilo kontra-cepciju. To svakako ne znači nužnostrazvoda, ali je veliki alarmant i po-tvrda katoličkog nauka. Zašto pribjećištetnim metoda, mogućim aborti-vima, a ne živjeti svoju spolnost naprirodan način?!

Vjerojatno je jedan od razloga inedovoljno poznavanje metoda pri-rodnog planiranja obitelji. (u nared-nom broju...)

Branka Gabrić

Zvonik � 9/2012 43

Mladi – naša tema

zkvh

.org.r

s

Dragocjeni u Božjim očimaDragi čitatelji! Kako je lijepo što postojite! I, ne morate se truditi – svakako

vas volimo! ;) Dišemo dojmovima sa seminara Nove evangelizacije prof. Tomis-lava Ivančića i smještamo se pred Bogom našim na koljena, ali i u njegov nježni,očinski zagrljaj. Ideja o dragocjenosti svakog čovjeka u Božjim očima vodi nas uideju kako i mi jedni drugima moramo biti dragocjeni... Jer, kakvi su to prekras-ni originali i umjetnička djela koja oblikuje sam Bog, a mi ih zovemo – muž/žena,djeca, prijatelji, familija, kolege, stranke, učenici, župljani... Važan korak je pro-mjena pri pogledu na sebe, ali i na druge. Osobno nas je dirnulo kad je voditeljseminara rekao da – kad molimo s djecom – trebamo djeci dati da čitaju BožjuRiječ. Nevjerojatno, kako je on znao da naša djeca to žele, a mi im – pošto su još mala i ne čitaju vješto bez pripreme – suge-riramo da bolje čitaju molitvu vjernika ili nešto slično, dok ne porastu. Dok pjevušimo: „Čovječe, kako si dragocjen u Božjimočima...“, budimo i jedni drugima – dragocjeni... (lvh)

7 najvećih pogrešaka u odgoju djece

7. Očekujete da dijete ostvari vaše snove

Mi ne posjedujemo svoju djecu.Uvjerenje da moramo oblikovati svojudjecu prema svom liku je potpuno po-grešno i štetno za dijete i za roditelja.U današnje vrijeme nudi se beskrajanraspon mogućih izbora, ali neograni-čen izbor prati i više tjeskobe i koddjece i kod roditelja. Sva djeca morajusvladati određene razvojne zadatkebez obzira na kulturu u kojoj odras-taju. Npr. u fazi oblikovanja identitetaod 15. do 28. godine osoba treba raz-jasniti tko je, što želi biti, kako želi ži-vjeti, što joj se sviđa, a što ne, tko joj sesviđa; zadatak osobe je da ode od kuće, otisne se u svijet sli-jedeći svoj vlastiti put i gradeći svoj vlastiti sustav izdržava-nja. Ako vaš 25-godišnji sin živi kod kuće, ne plaća nikakveračune i živi bez obveza, taj ključni zadatak nije ostvaren. Akose vaša dvogodišnja kćerkica boji maknuti od vas, ne odvajase od vas i nikad ne govori „NE“, također zaostaje u razvojuidentiteta. Roditeljska akcija – u suradnji sa stručnjakom, akotreba – jest neophodna.

Češća je situacija kada treba razgraničiti što su čije želje:vaša kćerkica odlučuje ići u glazbenu školu i svirati trubu.Poštujte njen izbor. Ako se predomisli i odustane nakon ne-koliko tjedana, a vi ste joj to i prije dopuštali, znači da je usvo-jila obrazac odrastanja. Tada trebate intervenirati – dijete

treba naučiti da odluke imaju posljedice– da obveze nešto znače, pa će ubudućepažljivije donositi svoje odluke. Nekaostane u glazbenoj školi jednu školskugodinu – pri tome će svakako nešto nau-čiti: kako se čitaju note, kako funkcioniraorkestar, kako se timski radi. Naučit ćeda je u redu – nakon što nešto isprobaš –i predomisliti se. Naučit će razumno do-nositi odluke. Ako inzistirate da nastavi izavrši glazbenu školu iako ona to ne želi,upitajte se zašto to činite: jesu li tu nadjelu vaše neostvarene ambicije ili su ivaši roditelji odabrali umjesto vas, prisi-

ljavajući vas da idete u smjeru u kojem ne želite.Roditeljstvo danas zahtijeva puno više fleksibilnosti nego

ikad prije. Izazov je ponuditi dovoljno strukture i roditeljskogvodstva kako bi djeca imala vlastito unutarnje kormilo kadodrastu, ali ne toliko strukture da uopće ne mogu odrasti.(Izvor: John Friel&Linda Friel: 7 najvećih pogrešaka u odgojudjece)

Jedanaest najboljih stvari koje mogu učiniti roditelji

� Ako vam vlastita prošlost stoji na putu, tada je u sva-kom slučaju raščistite. � Razgovarajte s drugim ljudima osvojim roditeljskim problemima – ako se previše bojite ili sti-dite, prisilite se na to. � Ne zaboravite; nema savršenih rodi-telja, obitelji i djece. � Vaša djeca nisu tu da vas podižu, služe,

savjetuju ili budu vaše stalnodruštvo i potpora. � Ne za-boravite da jedna mala pro-mjena koje se dosljedno pri-državate, vrijedi koliko i ti-suće krupnih kojima nedos-taje ustrajnosti. � Ako stepreviše ozbiljni i kruti,naučite se i vi opustiti i zaba-viti. � Ako ste previše la-bavi, pri- tegnite se. �

Zapamtite, kad iz ekstremakrenete prema zdravoj sre-

dini, to izgleda „krivo“. � Ispitajte vlastite vrijednosti i načinživota i budite spremni na male, djelotvorne promjene ako jeto nužno. � Pokažite vodstvo, a ne vlasništvo. � Ne bojte seeksperimenata.

9/2012 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

„haha“ kutak:

Nova sredinaŽupnik posjećuje obitelj koja je nedavno doselila u grad,

pa pita djevojčicu koja ide u prvi razred osnovne škole:– Znaš li tko je Isus? Djevojčica šuti i sliježe ramenima. Na to će župnik majci: – Pa kako je moguće da vaša kći ne zna ni tko je Isus? Mama odgovori:– Nemojte joj zamjeriti, tek smo došli u ovaj grad i još ni-

koga ne poznajemo...

IspovijedDošao mali Ivica prvi puta na ispovijed. Nakon što je ispo-

vjedio svoje grijehe, počne jako plakati. Župnik upita Ivicu: – Zar si tako jako svoje grijehe uzeo k srcu? Ivica plačući odgovara: – Ne, nipošto! Zaglavio mi se prst u rešetki i sada ga ne

mogu izvući.

male mudrosti

Korak po korakBepo, pometač ulica, radio je svoj posao

rado i temeljito. Znao je da je njegov rad po-treban. Kad bi meo ulice, činio je to polako ijednolično: kod svakog koraka jedno disanje,i kod svakog disanja jedan zamah metlom.

Korak – disanje – zamah metlom – korak– disanje – zamah metlom... Ponekad bimalko zastao i razmišljao gledajući preda se.Zatim bi nastavio: korak – disanje – zamahmetlom – korak disanje – zamah metlom...

Dok bi se Bepo tako pomicao i predsobom promatrao neočišćenu ulicu, a iza sebeočišćenu, dolazile bi mu često velike misli. Alibijahu to misli bez riječi, misli koje se vrloteško mogu drugima priopćiti. Slično kaoneki određeni miris kojeg se jedva još sje-ćamo ili kao neka boja o kojoj smo sanjali.

Nakon rada sjedio je Bepo kod djevojčiceMomo i tumačio joj svoje velike misli. Ona gaje na poseban način slušala. Zato bi se njemurazvezao jezik i pronalazio bi prave riječi:„Vidiš, Momo“, govorio bi on, primjerice, „toti je tako: Ponekad imaš pred sobom vrlodugu ulicu. I misliš: strašno je duga, nemo-guće ju je očistiti; znaš, tako misliš.“ Pogledaobi šuteći preda se i onda nastavio: „I, tada sepočneš žuriti. I žuriš se sve više i više. Ipaksvaki put kad pogledaš, vidiš da ulica predtobom nije nimalo kraća. Počneš se još višenapinjati i tada te uhvati strah, a na koncu iz-gubiš dah te ne možeš dalje. A ulica je još uvi-jek tu. Tako se ne smije činiti“. Bepo je kratkovrijeme razmišljao i nastavio: „Ne smije senikad misliti na cijelu ulicu najedanput, razu-miješ li? Mora se misliti samo na sljedećikorak, na sljedeće disanje, na sljedeći zamahmetlom. I uvijek ponovno samo na sljedeći“.

Ponovno je zastao i razmišljao prije negoje dodao: „Takav rad donosi radost. To jevažno. Tada se posao učini dobro. Tako totreba biti“.

Nakon duge stanke nastavio je: „Odjed-nom vidiš da je cijela ulica očišćena – korakpo korak. Uopće ne znaš kako, a i ne izgubišdah“.

Klimajući glavom, Bepo je rekao nakraju: TO JE VAŽNO!

(M. Ende: Momo)

slastice današnjeg vremena

Torte za posebne prilikeU ljudskoj je prirodi upisana želja za slavljem, a značajka svakog slavlja

jest – gozba. Na gozbi, osim dobra vina, ljudi žele i slastice. Najčešće je totorta – svadbena i rođendanska su najčešće, iako hrabriji ne izbjegavaju po-kazati što im je najvažnije: postoje torte za slavlje krštenja, Prve svete pričes-ti, svete potvrde, imendane, obljetnice braka. Vješti i daroviti slastičari ispu-njaju najrazličitije zahtjeve naručitelja, a ponekad i sami – uvedu modni trend.

Tako je (i) jedna slastičarka iz okolice Za-greba počela praviti – torte za rastave bra-kova! Originalne, duhovite, ukusne. Idejuje dobila uz jutarnju kavicu čitajući podat-ke o broju rastava u Hrvatskoj i – pomis-lila kako će naći novo tržište. Trend„happy divorce cake“ (engl. „torta za sret-nu rastavu braka“) u svijetu postoji većduže vrijeme, a sada stiže i u naše krajeve.Neke od torti su zbilja morbidne, jer pri-kazuju ubojstva supružnika i osvetolju-bive poruke, a one „duhovite“ prikazuju„podjelu“ nakon rastave: supruga dobivakuću i dvoje djece, a suprug automobil i„peseka“ (psa).

Kako mine prenosimosamo „loše vi-jesti“ i ne kritizi-ramo samo ono negativno, želimo vas razveseliti iovim tortama. Evo nekoliko „torti od pelena“, kojese mogu darovati za rođenje djeteta („babine“), kr-štenje ili rođendan. Ne mogu se jesti, istina, aliveoma su korisne (mogu sadržati, osim pelena,bebi kozmetiku, odijelce, igračku, knjigu „rados-nicu“...), a koliko su slatke – procijenite sami!

Birajte za sebe i svoje bližnje najbolje i naj-ljepše slastice! (vh)

Zvonik � 9/2012 45

Obitelj

zkvh

.org.r

s

Gabriel Crnković je rođen 10. rujna 1912. godine u Su-botici. Na 6. stranici, 2. broja službenog glasila Subotičke bis-kupije Litterae circulares iz 1992. godine, župnik Bela Stantić,tadašnji generalni vikar subotičkog biskupa, napisao je, iz-među ostalog, da je Gabriel Crnković rođen u subotičkojgradskoj četvrti Gat. Roditelji su mu bili Kalo i Kata Pavluko-vić. Osim braće Marka i Matije imao je i polubrata Ivana. Gim-naziju je završio kod isusovaca u Travniku, a teologiju u Sa-rajevu i Zagrebu. Svećenički red je zajedno s četrnaestoricomsvojih vršnjaka primio u subotičkoj katedrali 1937. godine.Sedmorica mladomisnika su bila iz Subotice. Mladu misu jeGabriel Crnković slavio u župnoj crkvi svetoga Roka. Jako ježelio poći u misije i posvetiti sav svoj život širenju IsusovogaKraljevstva na zemlji. U tome ga je spriječila bolest želuca.Gabriel Crnković je uvijek bio gorljivi svećenik, čovjek du-boke i iskrene molitve. Njegov se časoslov gotovo raspao.Nije ga puštao iz ruke, a uvijek ga je imao kod sebe. Valjaistaknuti njegovu veliku odanost prema presvetoj Bogorodici.Bio je župni vikar u subotičkoj župi svete Marije na Halaškomputu, pa je godinu dana bio vikar u Ðurđinu. Bio je i sombor-ski pa sonćanski župni vikar. Iz Sonte je 1942. godine došaoza župnog vikara u katedralnu župu, da bi potom bio premješ-ten u subotičku župu svetoga Jurja. Nakon toga je četiri go-dine kapelanovao u subotičkoj župi svetoga Roka, odakle jedošao za župnog vikara u katedralnu župu, gdje je djelovaosve do smrti tamošnjeg župnika i biskupa Lajče Budanovića.Novi biskup, Matiša Zvekenović ga je poslao za upravitelja su-botičke župe Isusova uskrsnuća. Na toj je dužnosti ostao pet-naest godina. Godine 1972. je premješten u dječačko sjeme-nište Paulinum za duhovnika. Osamnaest godina je bio du-

hovnik, ali je i iz sjemeništa svakodnevno odlazio u crkvu Isu-sova Uskrsnuća, gdje je danomice ispovijedao. Godine 1989.Gabriel Crnković se povukao u svećeniki dom Josephinum uSubotici. Jutrom je odlazio ispovijedati u župu Isusova Uskrs-nuća a večerom u katedralu. Tako svaki dan. U svećeničkomdomu je ostao do smrti. Uvijek je bio siromašan. Tako je iumro. Ispovijedati – to mu nikada nije palo teško. A ljudi su gatražili. Bio je najtraženiji ispovjednik u Subotici. I svećenici ivjernici su ga znali oslovljavati s otac Gavro.

O Gabrielu Crnkoviću je pisao Andrija Anišić na 48. i 49.stranici subotičkog lista Bačko klasje za srpanj, kolovoz i rujan1992. godine. Mnogi naraštaji subotičkih katolika pamte i pre-pričavaju Crnkovićeve kateheze, jer je otac Gavro bio vrstanvjeroučitelj. Bio je visok i mršav čovjek. Uspoređivali su ga shrvatskim misionarom Antom Gabrićem. Po Subotici se kre-tao biciklom. Usput bi se zaustavio kako bi porazgovarao sljudima. Susret s njime su posebno rado čekala djeca. Staracsvećenik je uvijek našao po koji bonbon, da počasti svoje maleprijatelje. Uz bonbon našao je i po koju lijepu riječ o Isusu.Svećenik Gavro je bio ispovjednik Subotičana. U katedrali jeispovijedao više od dvadeset godina. Kod njega su se ispovi-jedale brojne redovnice. I dan prije svoje smrti je ispovijedaou katedrali. Ljude koji su se kod njega ispovijedali znao je tje-šiti riječima: „Nemoj kloniti“. Kad je 1962. godine osnovanonaše sjemenište Paulinum, otac Gavro je dolazio svakog petkaispovijedati sjemeništarce. Kod njega su se svi rado ispovije-dali. Kad je našao malo slobodnog vremena došao je u sje-menište. Volio je šport, pa je sa sjemeništarcima igrao od-bojku. Tada mu je bilo 50 godina. Pogreb svećenika Crnko-vića okupio je pedesetak svećenika i veliko mnoštvo vjernika.

Johann Lohrbach je rođen u Beregu (Bački Breg) 9. lis-topada 1912. godine. Prve četiri godine teologije je završio uSarajevu, a petu u Zagrebu. Na Petrovo 1936. godine je u Su-botici zaređen za svećenika. Kao mladomisnik bio je 1936. go-dine kroz par mjeseci kapelan u Bukinu (Mladenovo), pa odl936. do 1939. godine župni vikar u Srpskom Miletiću. Od1939. do 1946. je obnašao dužnost župnog vikara u Krnjaji(Kljajićevo). Od 1946. godine do 1958. je bio upravitelj župe uBačkom Novom Selu. Od 1958. do 1962. godine je bio upravi-telj apatinske župe Presvetog Srca Isusova. Obnašao je i duž-nost dekana. Biskup ga je imenovao i prosinodalnim sucem.Johann Lohrbach je 7. srpnja 1961. godine postao župnik župeUznesenja Blažene Djevice Marije u Apatinu. Tada je imeno-van i dekanom Apatinskog dekanata. Službeno glasilo Subo-tičke biskupije Litterae circulares na 131. stranici 1970. go-dine piše za župnika Lohrbacha, da je bio gorljivi Kristov sve-

ćenik. U mjestima službe je bio vrlo cijenjen kao čovjek. Jo-hann Lohrbach je sa svima znao uspostaviti dobar kontakt.Voljeli su ga i njegovi vjernici, ali i oni koji su pripadali drugimcrkvama. Bio je neposredan, razgovorljiv, uvijek nasmijan iveseo čovjek. Odlikovan je naslovom kapelana Njegove Sve-tosti. Od 1968. godine je obnašao dužnost arhiprezbitera Du-navskog arhiprezbiterata Subotičke biskupije. Župnik Lohr-bach je nosio očale. Posljednjih dana života se tužio na boloveu očima. Liječili su ga u apatinskoj i u somborskoj bolnici.Tamo ga je pokosio moždani udar u dobi od 68 godina. Umroje 23. kolovoza 1970. godine. Koliko je bio drag svećenicima,vjernicima i ostalim svojim sugrađanima svjedoči i činjenicada je za njegov sprovod bila velika oluja i provala oblaka. Ninevrijeme nije moglo spriječiti brojne svećenike, ni vjernike,ni druge ljude dobre volje, da njegove posmrtne ostatkeisprate do groba.

9/2012 � Zvonik46

Povijesni kutak

Gabriel Crnković – otac Gavro rođen prije 100 godina

(* 10. rujna 1912. + 21. lipnja 1992.)Piše: Stjepan Beretić

Johann Lohrbach(* 9. listopada 1912. + 23. kolovoza 1970.)

Poštovana čitateljice, postavili stepitanje koje vjerujemo interesira mnogeroditelje i čitatelje Zvonika, te ću, u po-kušaju da Vam dam što cjelovitiji i pot-puniji odgovor, obrazloženje podijelitina tri dijela.

Na prvom mjestu, jako je važnoupisati svoje dijete na školski vjeronaukili se kao srednjoškolac sâm za njegaopredijeliti, jer od prije 11 godina po-novno imamo tu mogućnost koja je i za-konski regulirana i propisana, te je vjer-ska nastava jedan od izbornih ali ob-veznih premeta. Iako katolički vjero-nauk nije isključivo samo za one kojiidu u Crkvu i pripadaju katoličkoj vjeri,njima je najprije ponuđen i dužnost je ipravo roditelja, kao najodgovornijih zaodgoj djece, izabrati školu i obrazova-nje koje odgovara njihovu uvjerenju. Toje jedno od osnovnih ljudskih prava. Ro-ditelji su dužni birati škole i predmetekoji im mogu najbolje pomoći u zadaćikršćanskih odgojitelja (usp. KKC 2230).Osim što je kršćanski odgoj njihovopravo, to je također i dužnost i obećanjekoju su dali pri krštenju svoga djeteta.Na školskom vjeronauku djeca uče okršćanstvu, ali i o drugim religijama,usvajaju osnovne pojmove vezane za čo-vjeku religioznost, te razmišljaju o veli-kim životnim pitanjima: „tko sam?“,„odakle dolazim?“, „koji je smisao ži-vota?“; „što će biti poslije smrti?“. Učese razumjeti odnos vjere i znanosti, iz-

graditi kritičko mišljenje, te voditi dija-log s drugima i drugačijima.

Prije mogućnosti da se vjerskanastava odvija u školi, u našoj zemljipostojala je lijepa i kvalitetna tradicijavjeronauka na župi, tj. župna kateheza.Taj oblik vjerskog odgoja, uz obiteljskii školski, čini neizostavni dio vjerskogsazrijevanja kršćanina. Zašto? Zato štoje cilj župne kateheze inicijacija, tj. uvo-đenje u život u vjeri, koji je vezan zakonkretnu župnu zajednicu, a u sebiosim kognitivnog dijela, nužno uklju-čuje i emotivni i djelatni. Dakle, djecana župnoj katehezi ne samo da uče oBogu, nego razvijaju osjećaj pripadnos-ti Crkvi, mole i slave svoju vjeru, vjež-baju se kreposnom životu. Zbog togažupna kateheza prati tijek liturgijske go-dine, živi sa župnom zajednicom, razvi-jajući kod djece osjećaj za sveto i za ri-tual. Veoma važan aspekt i metodažupne kateheze je iskustvo vjere kojeomogućava pounutrašnjenje stavova, in-tegraciju vjere i života, osobni susret sBogom, istinsko obraćenje i svjedoče-nje vjere. Živjeti u grupi i s grupom po-sebno je važno za djecu i mlade, a na tajnačin Crkva može odgajati nove gene-racije, koje će rasti zajedno intelek-tualno i moralno, gajiti suosjećanje, duh

solidarnosti, karitativnu djelatnost i mi-sionarsko poslanje i na taj način prido-nijeti boljitku ovoga svijeta pronosećivrijednosti Kraljevstva Božjeg.

Bitan dio župne kateheze je pri-prema za sakramente prve pričesti ikarizme, koji uz krštenje čine sakra-mente kršćanske inicijacije. Kršćanskainicijacija je zamišljena kao put premazrelosti vjere i bio bi veliki nedostatakprekidati kontinuitet inicijacije ograni-čavajući ga na godinu-dvije prije prima-nja sakramenata. Iako je priprema za sa-

kramente samo jedan dio župne kate-heze, ona je vrlo značajna i pretpostav-lja ostale komponente župne katehezekao i njihovu neprekidnost.

Dakle, iz ovih par naznaka o tomešto je vjeronauk u školi, a što župna ka-teheza, možemo vidjeti da je riječ odvije različite stvarnosti, a svaka imasvoj različiti program i ciljeve, tako dase ne može govoriti o duplom pro-gramu. Nije dovoljno da naglašavamosamo jednu dimenziju vjerskog odgoja,niti školsku niti župnu, nego je potreb-no da one idu upravo paralelno i kom-plementarno, jer im je cilj da se nado-punjavaju u cjelovitom vjerskom odgojudjece i mladih. Ako bismo se odlučilisamo za vjerski odgoj u školi, djeca binam puno toga znala o vjeri i religioz-nosti, ali ne bi znala što će s tim, bilo bito još jedno neupotrebljivo i neprimjen-jivo znanje koje im ne omogućuje bolježivjeti, jer u školi nije moguće imati di-rektna iskustva vjere, moliti, slaviti sa-kramente. S druge strane, župna kate-heza bez školskog vjeronauka takođerbi bila osiromašena, jer bi se izgubilakorelacija s ostalim predmetima i uklju-čivanje religiozne dimenzije u cjelovitirazvoj osobe koji treba biti ponuđensvima. Također, u školi vjerska nastava

omogućava susret i plodan dijalogmeđu različitim konfesijama, uči dija-logu i toleranciji.

Na kraju mi preostaje potvrditi dasmo svi mi pomalo preopterećeni raz-nim aktivnostima i ponudama, a nesamo djeca. Ali moramo se svjesno i od-govorno odlučiti za ono što je nama naj-važnije i za vrijednosti koje želimo pre-nijeti svojoj djeci. Samo obiteljski odgoj,školski vjeronauk i župna kateheza umeđusobnom nadopunjavanju omogu-ćuju cjeloviti odgoj u vjeri.

Zvonik � 9/2012 47

Vjernici pitaju

Nije dovoljno da naglašavamo samo jednu dimenziju vjerskog odgoja, niti školsku niti župnu,nego je potrebno da one idu upravo paralelno i komplementarno, jer im je cilj da se nadopunjavajuu cjelovitom vjerskom odgoju djece i mladih.

Treba li nam vjeronauk i u školi i u župi?

Odgovara: mr. sc. Jelena Mlinko

Poštovani, nedavno je započelaškolska godina. Dijete sam, naravno,upisala na školski vjeronauk. Među-tim, župnik župe kojoj pripadam izri-čito zahtijeva redovito pohađanje vje-ronauka na župi, pod „prijetnjom“ daneće moći pristupiti prvoj pričesti ilikrizmi. Ne samo ja, nego i mnogi ro-ditelji osjećaju koliko su im djeca op-terećena školskim i izvanškolskim ak-tivnostima. Razumijem da prvopričes-nici i krizmanici imaju posebne pri-prave, međutim zašto sve ostale opte-rećivati duplim programom? Zar nijedovoljno da vjeronauk bude na jed-nom mjestu, bilo u školi ili u župi a neparalelno?

Roditelj

zkvh

.org.r

s

Nicka Vujičića mnogi nazivaju čudom od čovjeka. Nickje, naime, rođen bez ruku i nogu, ali svojim primjerom sva-kim danom dokazuje kako je nemoguće – moguće.

Nick je diljem svijeta poznat kao jedan od najboljih mo-tivacijskih govornika današnjice čije su riječi promijenile ži-vote milijuna ljudi diljem svijeta. On je čovjek koji donosi po-ruku nade. Kamo god ide, unosi promjenu u živote ljudi. Naj-više voli govoriti mladima ito o nadi i vjeri koju svakičovjek može imati, bez ob-zira na okolnosti u kojimase trenutno nalazi. Nick jena svojoj turneji u rujnu ovegodine posjetio Srbiju i Hr-vatsku. Ohrabrio je mnogeda se suoče sa svojim stra-hovima i da shvate da semoraju uhvatiti u koštac sbrigama i problemima jer sus razlogom stavljeni isprednas.

Rođen je 4. prosinca1982. godine u Melbourneu.Majci, medicinskoj sestriDuški Vujičić i njezinom suprugu, evangeličkom pastoru Bo-risu Vujičiću, tijekom majčine trudnoće nisu bili spominjaninikakvi problemi s djetetom, zbog čega su ostali u šoku kadasu saznali da je Nick rođen bez ruku i nogu. Tada nisu moglini slutiti da će njihov sin nadahnuti milijune ljude.

Tijekom djetinjstva, Nick se uz tipične školske i adoles-centske izazove borio s depresijom i usamljenošću. Nepres-tano se pitao zbog čega je drugačiji od druge djece oko njega;zbog čega je rođen bez ruku i nogu. Pitao se koja je svrhasvega toga i postoji li uopće svrha. Nick svjedoči da su mupobjedu u tim borbama kao i snagu i strast koje ima prema ži-votu donijele vjera u Boga te podrška obitelji i prijatelja.Nakon školovanja, Nick je nastavio studij te je diplomirao nadva fakulteta – računovodstvo i financijsko planiranje naSveučilištu Griffith u Loganu u Australiji.

S 19 godina počeo je održavati motivacijske seminarekoji su mnogima promijenili živote i naučili ih kako se nositis teškoćama koje su ih zadesile u životu. Nick se danas čestoi šali na račun svog invaliditeta kako bi pokazao da je životmnogo više od onoga što je vidljivo golim okom.

„Kada je život težak, i dalje možemo biti zahvalni za nekestvari. Imam svoje malo stopalo ovdje i ono mi omogućuje davozim kolica, pišem, tipkam i mogu napisati 23 riječi u mi-nuti na računalu. Svojim stopalom mogu se pokretati i po-maže mi mnogo. Moji roditelji uvijek kažu, Nick, u životu uvi-jek imaš izbor, možeš biti ljutit zbog toga što nemaš ili zah-valan zbog onog što imaš“ – kaže Vujčić.

Nick danas milijunima svjedoči o Nadi i Životu kojeg jepronašao u Kristu. Utemeljio je nekoliko škola za djecu u ne-razvijenim zemljama, gradi sirotišta, pomogao je nebrojenimmladima koji su se borili s mislima o samoubojstvu... Nick jei uspješan poslovni čovjek: bavi se nekretninama, dioni-cama... Cijenjen je govornik – motivator. Sretan je što svijetumože ponuditi nešto što nitko drugi ne može. Za sve se zah-valjuje Isusu Kristu!

Nick Vujičić oduševio Hrvate: Kada vam Bog neda čudo, vi možete biti čudo za nekog drugog!

Nick Vujičić je nastupio pred prepunom dvoranomDoma sportova u Zagrebu, a oduševio je i riječku publiku.Čim je došao na pozornicu Nick je šalom nasmijao publiku.„Da vas sve zagrlim, ruke bi mi otpale“, našalio se Nick.

„Prema Guinnesovoj knjizi rekorda ja sam čovjekkoji je zagrlio najviše ljudi“, dodao je.

Iako tijekom motivacijskih govora priča en-gleskim jezikom, prisutnima se obratio i na hrvat-skom. Ispričao je kako je naš jezik naučio od bakei djeda te je rekao: „Volim vas!“

„Ljudi se mogu držati za ruke, ali ne i za srce.Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca“,savjetovao je ovaj motivacijski govornik.

„Kada vam Bog neda čudo, vi možete bitičudo za nekog drugog“, poručio je Nick.

Pojasnio je kako je prije nekoliko godinaupoznao jednog dječaka koji nije imao ruke i nogekao i on. „Nikada nisam upoznao nikoga poputsebe. I shvatio sam da kada sam bio mali, volio bihda sam vidio nekoga kao što sam ja. Tada bih znaoda nisam sam. Znam da sam ja sada to čudo za togdječaka“, kazao je Nick.

Iako danas, kamo god ide, unosi promjenu u živote ljudi,nije mu uvijek bilo lako, posebice u razdoblju djetinjstva kadase suočavao s depresijama. „Nisam mislio da ću se ikada vjen-čati. A ako se i vjenčam, nikada neću moći držati ruku svoježene. Kako izliječiti slomljeno srce? Imao sam prijatelje i ro-ditelje koji su me uvijek grlili, ali zagrljaj nije mogao mnogopomoći. Čak sam pokušao s deset godina počiniti samouboj-stvo, utopiti se u kadi jer sam htio prekinuti svoju bol“, ispri-čao je Vujčić.

Kako pere zube, tušira se, pliva. Djecu su zanimale svepojedinosti, ali i one najintimnije, poput toga kako je upoznaosuprugu. „Pogledao sam je u oči, ona je pogledala mene i toje bilo to!“, kazao je Nick. Ove godine su se vjenčali i čekajusina. Nick Vujičić doista ječovjek koji ljudima najboljemože prenijeti nadu u sutra.

„Nikada nemojte odus-tati od Boga, jer Bog nikadaneće odustati od vas, vašeobitelji, od Hrvatske. Bogvoli Hrvatsku, voli svaku na-ciju“, rekao je Nick.

„Treba biti zahvalan.Teško je. Očevi, ne čekajteda vam se sin zaposli prijenego mu kažete da ste po-nosni na njega, da ga volite,da vjerujte u njega. Tinej-džeri, svaki roditelj čini po-greške. Učite od njihovihgrešaka kako biste znali štone činiti sa svojom dje-com...“, zaključio je Nick.

Priredila: K. Č.

9/2012 � Zvonik48

Svjedočanstvo - kršćanski stav

Nick Vujičić je čovjek koji donosi poruku nade!

Oče,ovce mi se razbježale. Neke ne vole ograde, nekima

smeta otvoreno nebo, a nekima ako ih promatram. Po-gledom ih milujem i čuvam. Ne želim ih uplašene, stis-nute i nesigurne. Njihova zaštita meni je jedina briga.Odjednom im pašnjak nije dovoljan, onaj drugi je pri-vlačniji, zove ih sjajnijom pašom, veličinom i slobodnijimživotom. Znaju da su ograde na ovom mom samo sigur-nosti radi, da se ne povrijede. A ipak ih vuče neka čudnasila koja traži i najmanju polomljenu letvicu kroz koju ćeproći do pašnjaka čija ih slika očarava.

Što mi je činiti? Pustiti ih? Dati ih nekome tko će setek kratko s njima zabaviti i nakon toga ih ostaviti da sesame snalaze? Kada će shvatiti da će trava brzo nestati natuđem pašnjaku a da će se teško moći vratiti ovamo gdjesu bile sigurne? Tko će im put pokazati? Tko će ih čuvatiako od mene odu?

Štap mi u ruci. Njime razgrćem zaraslo šipražje, ras-tjerujem oblake i ravnam pute. A ovce se štapa uplašile.Moga štapa. Ne vide da se ne podiže osim kao ljubaviznak, pomoći u traženju puta. Znakom posta onima kojishvatiše prolaznost ovoga hoda, koji potražiše put po-vratka. U mom se ovčinjaku stisnuše uza me one male,nesigurne, ali pune povjerenja u svog pastira drage misuputnice na livadi zelenoj. Gdje li su sada one kušnjomopčinjene, jesu li ranjene, gladne, uplašene?

Brinem. Neke se izgubljenice stidljivo vraćaju. Po-gleda spuštena, zemlju dotiču. Blago im glavu milujem idižem ih. Sretan sam. Što bih bez njih? Kuda s tom sili-nom ljubavi? Što bi mi sva livada značila ako ju nemamkome dati? Što će mi moja radost bez njihove radosti?Samo s njima želim livadama vječnim pasti trajnu pašu!

Dao si mi nebrojeno stado, na čuvanje do tvoga do-laska. Prevesti mi ih je na sigurno, u tvoju blizinu. Točinim sinovski nježno, čuvajući ih u njihovoj slobodi. Dokne budemo opet sjedinjeni, moja će ih ljubav, bezrezer-vna, bezuvjetna i beskrajna pratiti. Ti mi ih povjeri, a ja ihbrižno ljubim.

Pastir brižni/K.Č./

Glasnici Božji

Ako ti ponekad srce krive staze vuku,ako snove prekoračiš, a ne vidiš svrhu,nek ti duša digne jedra i ostavi sidra,hrabro pođi ti Božjom stazom slijediti Krista!

Budi putnik Gospodnji, nosi Njegov glas;u pustinji dušo viči: „U vjeri je spas!“Nek od Riječi grijesi teku u vode JordanaKada srce zapjeva pjesmu krsnih obećanja!

Božji glasnik Krista nosi gdje je grijeha tmina.Božje staze nisu lake, al’ je lijepo hodit’ njima.Samo Bogu kad sve predaš i pođeš za njim,cijelom svijetu pjevaj o Božanskoj ljubavi!

Novi život daruje ti, svoje svete staze;radi spasa Kalvarijom pošao je za te.Zar bi mogli ne čut koliko naš grijeh ga boli?Samo pravi Bog i Čovjek svoju djecu križem voli!

Josipa Dević

/Najbolji tekst na HosanaFestu 2012./

Zvonik � 9/2012 49

Priča

Pastir brižni

zkvh

.org.r

s

9/2012 � Zvonik50

U susret događanjima

7. X. u 19 satiFilm Branka Ištvančića

„Od zrna do slike“o „slamarkama“

Velika vijećnica Gradske kuće u Subotici

7. X. 2012.Bač – Radosna Gospa

Franjevački samostan i crkvau16 Tribina o vezama Bača i Tuzle –

predavač fra Josip Špeharsv. misa u 18 sati

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ,

Vedran Jegić

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: [email protected]

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: [email protected]

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: [email protected]

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Knjige Tomislava Ivančića cijena u dinarimaAGRESIVNOST I POVJERENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 480AKO BOG UMRE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 950BIBLIJA – ŠARIĆ MALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2280BIBLIJA ŠARIĆ s cipzarom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2800BIBLIJA TU ŠARIĆ (HBD) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1900BILJEŽNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90CD - Nauči nas moliti (razna predavanja): . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190GDJE JE IZLAZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 500HAGIOTERAPIJA PTSP . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250HAGIOTERAPIJSKA LJEKARNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 570JOŠ SE MOŽEŠ VRATITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 570KAKO POSTATI HAGIOASISTENT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 380MOLITVA KOJA LIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 530 OAZE ŽIVOTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 630ODVAŽNOST U PREDANJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 610OSTATI USPRAVAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 890OTKRIĆE BOŽJE RIJEČI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 820OTKRIĆE DUHOVNE TERAPIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 500 POVRATAK NADE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 500PUTOVI PUNI NADE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 570TAKO JE MALO POTREBNO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 500VJERUJ MI BIT ĆE DOBRO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 760

Knjige možete kupiti u crkvi sv. Roka (svaki dan poslije mise) ili u župi sv.Roka od 9 do 12 sati.

Oni koji nisu u mogućnosti kupiti knjige a žele ih čitati, mogu ih posuditi po-nedjeljkom poslije molitve u 20 sati.

CD I DVD SEMINARA PROF. IVANČIĆAAudio i video zapis seminara nove evangelizacije prof. Tomislava Ivančića mo-

žete kupiti ili naručiti pouzećem na adresi: Župa sv. Roka, Beogradski put 52,24000 Subotica ili telefonom na broj 024 554 896. CD košta 250 dinara, a DVD500 dinara.

Na isti način možete naručiti i knjige prof. Tomislava Ivančića uz popust izda-vačke kuće „Teovizija“ od 20 %.

Donosimo popis knjiga koje trenutno imamo u prodaji, a očekujemo i novenaslove. Objavit ćemo ih u idućem broju Zvonika.

zkvh

.org.r

s

Documents

Katolički list von1 · „Ti si marsovac“ ili „pao si s Mar-sa“ pridjeva se pripadniku ljudske vrste koji svojim idejama ili ponašanjem od-skače od prosječnog zemljanina