Katolički list von1Kad sam se nedavno s posla vra-ćala kući, susrela sam dvije sestre, od kojih jedna ima bliže osamdeset go-dina, kako žure u crkvu. Već izdaleka

Katolički list

•

_von1 GOD. XVIII. BR. 3 {197) Subotica, ožujak (mart) 2011. 150,00din

zkvh

.org.r

s

Kad sam se nedavno s posla vra-ćala kući, susrela sam dvije sestre, odkojih jedna ima bliže osamdeset go-dina, kako žure u crkvu. Već izdalekazadivila me brzina koraka starije, pasam joj kad smo se susrele morala toi izreći, diveći se njenom optimizmu ivedrini unatoč godinama, a koja da-nas nedostaje i puno mlađima. No,ono što me je zapravo ostavilo nije-mom bilo je pitanje jedne od njih:„Tek sad se vraćaš s posla? Jesi li gla-dna?“. Nije primijetila, ali oči su mi sezacaklile. Satima nakon našeg susretaodzvanjalo mi je u glavi njeno pitanje.Koliki danas prolaze jedni pored dru-gih a da se ni ne upitaju kako su, nekise čak prave da drugoga ne vide paponosno nastave dalje…

Nekoliko dana prije toga, u jutar-njem programu gledala sam priču odvoje djece koji žive na selu, djevoj-čice od trinaest i dječaka od deset go-dina, koji su silom prilika ostali bezoba roditelja, a potom i bez djeda ibake. Ostali su, dakle, prepuštenisami sebi. Unatoč tužnoj i teškoj si-tuaciji, ova hrabra djevojčica svjedočida ustaje u pet sati ujutro kako bi na-hranila stoku i pomuzla krave (bakaju je prije smrti naučila praviti sir), apotom pješice nekoliko kilometara na-stavila put škole. Nakon akcije koju jepokrenula novinarka koja je radila pri-log, skrbništvo nad njima preuzeo jenjihov rođak, a za njihove potrebe iz-građena je i kuća u obližnjem gradu,kako više ne bi morali ostati na selu.Na upit što joj nakon preseljenja naj-više nedostaje, djevojčica je odgovo-rila: „Nedostaje mi društvo, ali i selo,duge šetnje do škole, priroda…“. Aonda na poslu čujem opet tužnu pričuo djevojci koju susrećem svakodnev-no, a koja je nakon završene višeškole bila primorana prihvatiti posaočistačice (nježnost i vedrinu na nje-nom licu teško da bih mogla opisati)kako bi sa samo dvadeset i dvije go-dine, nakon smrti oba roditelja, moglaprehraniti sestru od šesnaest i brataod trinaest godina!

Dostojanstvo, dakle, izvire i rađase u čovjekovu srcu i u poniznosti, a

ne u gordosti i pokušaju da budemo„nešto“, a ne i „netko“.

Život doista priča tužne priče!Ove gore spomenute samo su kap umoru tužnih priča za koje ni ne zna-mo, premda su oko nas! Svakodnevnočujemo i svjedoci smo tolikih tužnihsudbina, da je skoro nemoguće ostatihladan, a da emocije koje se pri tomoslobode, ne nukaju na razmišljanje ipromišljanje… Isus kaže: „Bdijte, jerne znate ni danas ni časa“. Doista, usamo jednoj sekundi život nam semože promijeniti iz korijena. I što jeonda od svega u životu važno? Ugled,čast, znanje, posao, položaj u društvu,materijalna sigurnost i gordost koja ječesto s tim povezana, ili pak sačuvanoljudsko dostojanstvo, vjera i blizinaljudi koji nam mogu pružiti ruku. Kadskinemo maske i sve „naljepnice“ kojevežemo uz vlastito ime, i kada se po-gledamo u zrcalu, svi smo mi u jed-nom jednaki: u dostojanstvu i predBožjim licem!

Korizma je! Pokušajmo ju zaviti udostojanstvo, zaboravljajući na gor-dost. Puno je onih kojima je oduzetoljudsko dostojanstvo, koji su lišeniosnovnih životnih potreba. Da bismodruge učinili sretnima, ne treba puno!Jer „po plodovima će nas našim pre-poznati“ (Mt 7,20).

Zamjenica glavnoga urednika

Iz sadržaja

Križni put sluge Božjeg

o. Gerarda .........................5

Tema: Snaga Duha

i duhovnog života .............6

Proslava rođendana

umirovljenog biskupa ....17

Reportaža: Odakle zlo

i grijeh u svijetu? ............23

Intervju:

Tanja i Ivan Vukov..........26

Blagoslov trudnica ..........28

Kutak za katehete:

Župna kateheza

kroz rad u parovima .......31

Psiholog odgovara:

Deset posto mozga.........34

Kršćanski stav:

Pacijent ili pokvareni stroj

koji treba popraviti?!.......35

Mladi:

Internet – kreacija koja će

prožderati tvorca ............42

Vjernici pitaju:

Čemu danas post ............47

Zvonik � 3/2011 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Gordost ne, dostojanstvo da!

zkvh

.org.r

s

Meditacija

Vrijeme šutnje odmara dušuPiše: Nevena Gabrić

4 3/2011 � Zvonik

Mir, tišina, skromnost, poniznost, molitva, odricanje, pokora, male žrtve, po-gnuta glava, pepeo na čelu, post, ispovijed, iskreno kajanje, križni put, nježne sti-dljive ljubičice, miris proljeća… korizma. Dobra prilika da pođemo s Isusom u ti-šinu pustinje. Jer, sve ima svoje doba, kaže Propovjednik, vrijeme šutnje i vrijemegovorenja (Prop 3,1.7). Tako nam i ovo korizmeno vrijeme šutnje Bog nudi da unjemu tražimo skrivene ljepote. Ako se potrudimo, ovih 40 dana može pomoćinašoj duši da se odmori i opet dođe k sebi.

Korizma me uvijek najprije podsjeti na post. Dok sam bila mala, i sama riječpost mi je djelovala nekako strogo. Tu kratku riječ su mama i tata izgovarali s to-liko poštovanja da sam, i ne znajući njezino pravo značenje,osjećala da se radi o nečemu uzvišenom i važnom. Kada bitata ozbiljno rekao: Sutra je post, znala sam da će to biti danneke fine, svečane tišine, kada su nam pogledi blaži negoinače, kada smo svi pomalo gladni a nitko se ne usudi to na-glas reći, kao da nas baš taj isti osjećaj praznine u trbuhučini zadovoljnima i dostojnima veličine toga dana. Rado setoga sjećam.

Danas nas post može podsjetiti na Isusove riječi kojekažu da su uska vrata i tijesan put koji vodi u život (Mt7,14). Dok čovjek posti, u njemu se događaju promjene: ti-jelo i duša se pročišćuju, jednostavan način života darujejasnoću i duševni mir. Kažu da je post poput selidbe: rješa-vamo se nepotrebnih stvari i počinjemo iznova. Iz tijela seuklanjaju štetne tvari i stvaraju se svježe stanice. Osjetilase izoštravaju. Osobito oči postaju budnije, bistrije, sjajnije,življe, mogu intenzivnije gledati. Početak je težak, jer nasisprva muči osjećaj gladi, ali se na kraju pokaže ona usre-ćujuća strana: postajemo opušteniji, te dobivamo pozitivanstav prema životu.

Razmišljanje o korizmi nas mora dovesti i do križa,prvo Isusova, pa onda i do našega. O našim životnim kri-ževima koje bismo trebali rado prihvaćati, veoma nam li-jepo govori sv. Leopold Bogdan Mandić. Uvjerava nas danije uvijek potrebno činiti izvanrednu pokoru. Dovoljno jestrpljivo podnositi nevolje našega bijednog života: nerazu-mijevanja, nezahvalnosti, poniženja, razne patnje… To svepredstavlja križ koji je grijeh natovario na naša leđa i Bog jeto htio da bude sredstvo našeg otkupljenja. Ali da bi sve tenevolje bile djelotvorne za dobro naše duše, nije potrebno na-stojati da ih pošto-poto izbjegnemo… To nije kršćanski duh.To ne bi značilo uzeti svoj križ i ići za Isusom, već bismo timeizbjegavali svoj križ. Zato nam ne preostaje drugo nego daih što prije zavolimo, pa i zahvalimo za svoje križeve. A mo-žemo imati na umu i Beethovenovu ohrabrujuću misaokada kaže da su križevi u životu ljudi poput križeva u glazbi:oni povisuju!

Zamolimo Gospodina da nam pomogne kada budemopogođeni nekom boli, da je ne pokušamo zbaciti, već da jenosimo što dalje možemo, da i u velikim žalostima možemoreći: Neka bude volja tvoja, i neka nam pošalje snage da,ako tako mora biti, uvijek veselo i nasmijano idemo putemsluženja, popuštanja i praštanja.

Započeli smo korizmeno vrijeme.Ono se još naziva milosnim vremenom.I Božja riječ koju smo čuli na Čistu sri-jedu, uvjerava nas da je korizma milo-sno vrijeme: Kao suradnici opomi-njemo vas da ne primite uzalud milostiBožje. Jer on veli: U vrijeme milosti usli-ših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sadje vrijeme milosno, evo sad je vrijemespasa (2 Kor 6,1-2). Možda bismo semogli upitati zar nije svako vrijeme mi-losno? Odgovor na to pitanje je jedno-značan: jest! Pa, ipak, Crkva tzv. jaka li-turgijska vremena kao što je i koriz-meno vrijeme naziva posebno milosnimvremenom. To vrijeme podsjeća nas naKristovu neizmjernu ljubav prema čo-vjeku koju je posvjedočio svojom mu-kom i smrću na križu. To je milosnootajstvo našega otkupljenja i spasenjasvijeta. Korizmeno vrijeme nas stogapoziva na obraćenje, na promjenu životai na rast u svetosti. Korizmeno vrijemeje samo po sebi vrijeme duhovne ob-nove ali se u tom vremenu priređuju iposebne i različite duhovne obnove.Tako smo mi svećenici uoči Čiste sri-jede imali svoju predkorizmenu duho-vnu obnovu u somborskom Karmelu.Mladi „Proroci“ išli su na duhovnu ob-novu u Ðakovo, a u našoj župnoj zajed-nici pripremamo duhovnu obnovu zamlade koja će biti posljednjega vikendaovoga mjeseca. Neposredni, pak, povodza ovu temu jesu duhovne vježbe kojesam nedavno obavio s mojim prijate-ljem mons. dr. Andrijom Kopilovićem u

franjevačkom samostanu u Osijeku. Da,potrebne su i svećenicima duhovne ob-nove. Kao i svaki čovjek, i svećenik je ustalnoj napetosti i opasnosti da pred-nost dade „akciji“ vršeći svoje dužnostii brojne obveze a da zaboravi na „kon-templaciju“, na vrijeme koje nužnomora posvetiti Bogu i njegovanju svogduhovnog života da bi mogao ostvaritisvoje svećeničko poslanje.

Što je to duhovni život?U Općem religijskom leksikonu

(Leksikografski zavod „Miroslav Kr-leža“, Zagreb 2002.) pod pojmom „du-hovnost“ (latinski: spiritualitas) stoji iovo: Duhovnost čine sustavni postupcikojima religiozni čovjek interiorizira du-hovna i moralna načela svoje religije;duhovno stanje postignuto tim postup-cima (molitva, askeza, vjerska praksa,meditacija, kontemplacija, duhovno šti-vo). Može biti pučka (pučka pobožnost)i elitna (meditacija, kontemplacija).Osim toga svaka religija (i konfesija)ima svoju duhovnost. Pa tako govorimo ožidovskoj, kršćanskoj, katoličkoj, pravo-slavnoj, protestantskoj, muslimanskoj,hinduističkoj, budističkoj, itd. duhovno-sti. Može se govoriti i o duhovnosti poje-dinog crkvenog reda i razdoblja (patri-stička duhovnost, srednjovjekovna, bene-diktinska, franjevačka, isusovačka…).S obzirom na staleže duhovnost može bitilaička, klerička i redovnička.

Malo drukčije govori o duhovnomživotu „Suvremena katolička enciklope-

dija“ (Slobodna Dalmacija, Split, 2005.).Pod pojmom „duhovni život“ stoji kakoje taj pojam nastao u vrijeme kada suvjernici materijalne stvari smatrali ne-gativnima, misleći da one ne pomažubogougodnom životu. Doima se kao dabi duhovni život odbacivao materiju kaonešto što nije dobro, slično kao što sedoima da unutarnji život, što je samoinačica za duhovni život, odbacuje vanj-štinu kao nešto što ne valja. Međutim,nakon učenja II. vatikanskog sabora,stoji u spomenutoj enciklopediji, o unu-tarnjoj vrijednosti vremenitih stvarivjernikovo učeništo treba ugraditi u vla-stito predanje Bogu. Kao što svećenik uliturgiji upravlja svoj život prema Bogu,tako i oženjen čovjek, ili stručnjak usvom poslu, također može upraviti svojživot prema Bogu. S druge strane, sve-ćenik u slavljenju liturgije može biti istotako samoživ kao što svjetovnjak možebiti samoživ zlorabeći moć novca. Pre-ma tome, duhovni se život odnosi na na-stojanje kršćanina da čitav svoj životusmjeri prema Bogu.

Iako je u povijesti bilo stupnjevanjaduhovnog života, kako je naglasio spo-menuti leksikon, Drugi vatikanskisabor je otklonio svaki elitistički pristupduhovnom životu kakvih je u povijestibilo veoma mnogo i ustrajao na tome daje izvor duhovnog života u sakramen-talnom životu, da čovjek duhovno rasteako svakodnevno raste njegova ljubav,da je središte svakog duhovnog oboga-ćenja život Duha Svetoga u nama, i dasu kršćani pozvani na svetost sudjelo-vanjem u životu svete Crkve. Sabor jepozvao na svetost, učinivši duhovni rastdijelom svakodnevne odgovornosti sva-kog pojedinog kršćanina.

Kako živjeti duhovnim životom?

Mogli bismo pojednostavljeno rećida živjeti pravim duhovnim životomznači svaki dan posvetiti lijepi dio svogavremena molitvi. Molitva može biti raz-ličita kao što je krunica, čitanje molitavaiz molitvenika, čitanje i razmatranjeSvetoga pisma, razne pobožnosti kaošto je u korizmi Križni put. No svakakoje „vrhunska molitva“ sveta misa. Su-djelovanje u svetoj misi nedjeljom i rad-nim danima je Bogu najdraži susret sčovjekom vjernikom, osim toga to je iprilika za susret s braćom i sestrama u

Zvonik � 3/2011 5

Tema

Snaga Duha i duhovnoga životaPiše: mr. Andrija Anišić

zkvh

.org.r

s

vjeri. Nema duhovnog života, kako smočuli, bez sakramentalnog života. Zatosvaki koji je kršten mora učiniti sve dabi primio i ostale sakramente kršćanskeinicijacije – ispovijed i euharistiju, te na-pose krizmu. Oni koji žele živjeti ubraku i osnovati obitelji trebaju se vjen-čati u crkvi, u teškoj bolesti trebamo po-tražiti pomoć od Boga po sakramentubolesničkog pomazanja. Bez sakramen-talnog života nema duhovnog života,nema svetosti pa samim tim ni istinskeradosti, mira i sreće.

Osim navedenih oblika duhovnogživota, valja istaknuti još jedan posebanoblik molitve a to je osobna molitva. Toje osobni razgovor sa živim Bogom. Utoj molitvi bez krunice u ruci, bez mo-litvenika ili Svetoga pisma, razgova-ramo s osobama Presvetoga trojstva.Jednako se u toj molitvi možemo obra-ćati Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. U tojmolitvi Bogu se klanjamo, slavimo ga,hvalimo njegovo sveto ime, zahvalju-jemo mu na primljenim milostima, mo-limo ga da nam oprosti grijehe i propu-ste, ali ga i molimo za sve ono što namje potrebno za duhovni i tjelesni život.U ovoj molitvi važno je također i sluša-nje Boga, odnosno osluškivanje poticajaDuha Svetoga. Bog nam uvijek ima štoreći. On nam u molitvi upućuje riječohrabrenja, prijekora, poticaja, a najvišenam ponavlja da nas ljubi neizmjerno,jer od te svijesti da je voljeno biće, čo-vjek najviše živi i najbolje „funkcionira“i kao čovjek i kao vjernik. O, kad bismoshvatili kako je dragocjena i važna taosobna molitva! Pokušajmo pronaćisvaki dan kutak i trenutak za takvu mo-litvu. Barem pola sata. Najbolje bi biloto učiniti ujutro. Naš bi se život i naše„funkcioniranje“ promijenilo. Na posaobismo išli radosno, s osmijehom susre-tali ljude, radili bismo marljivo i s lju-bavlju, a u susretu s poteškoćama i u

nepredviđenim situacijama ne bismo„izgubili živce“, nego bismo sve odmahosvijetlili „božanskim reflektorom“ ikroz razgovor s Gospodinom zauzelipravi stav ili donijeli prave odluke.

Sve je lakše s Gospodinom, kojinas onda upućuje i na braću i sestre,koji će nam pomoći u zajedništvu moli-tve i ljubavi.

Duhovna obnova – duhovne vježbe

Osim redovitog duhovnog životapreporuča se vjernicima za rast u sve-tosti i posebne duhovne obnove odno-sno duhovne vježbe. Već spomenuta Su-vremena katolička enciklopedija o du-hovnoj obnovi i duhovnim vježbamapiše sljedeće: Duhovna obnova i povla-čenje u osamu u vjerskom smislu značipovlačenje od uobičajenih djelatnostikroz duže vremensko razdoblje zajedni-štva s Bogom u molitvi, razmatranju idrugim duhovnim vježbama. Duhovneobnove čine laici, redovnici, redovnice isvećenici obično odlazeći u kuću osameili na neko drugo samotno mjesto. Akonije moguće takvo dugotrajno prekidanjesvakodnevnih poslova, duhovna se ob-nova može činiti u svakodnevnom životuodvajajući dio vremena svakoga dana zaduhovne vježbe.

Kršćanska duhovna obnova i povla-čenje u osamu, bez obzira na trajanje ilioblik, ujedno oponaša i Isusove četrdese-todnevne molitve i post u pustinji prijenego je započeo svoje javno djelovanje, tenjegovo često povlačenje u pustinju da biu osami bio u zajedništvu s Bogom. /…/

Svaka duhovna obnova tradiciona-lno se sastoji, čak i za mladež, od tišine,određenog vremena provedenog u sa-moći, te barem minimuma asketskihčina. Sadržaj duhovne obnove uglavnomse uzima iz Svetoga pisma, osobito iz No-

voga zavjeta. Liturgijsko vrijeme ko-rizme, s naglaskom na asketskim pra-ksama te na javnim i osobnim moli-tvama koje su priprema za slavljenje vaz-menoga otajstva, već se dugo smatra du-hovnom obnovom cijele Crkve.

Mnogi čine duhovnu obnovu da bidonijeli ozbiljnu odluku u duhu dubokemolitve i ovisnosti o Božjem vodstvu, ilida se pripreme na neku svečanu obvezu.Oni koji svake godine čine duhovnu ob-novu nadaju se susretu s Bogom i sasamim sobom, koji će ih dovesti do obra-ćenja, veće unutrašnje čistoće i duhovnogzrenja.

Duhovno vodstvoI kao sjemeništarac i kao bogoslov

imao sam ispovjednika i duhovnika aimam ga i sada kao svećenik. Na bogo-sloviji sam svog duhovnika nazvao „tre-nerom“. On mi je pomagao rasti u sve-tosti i ustrajati na putu do svećeništva.Kao svećenik uvijek sam bio spremanprimiti ljude na duhovne razgovore ilina ispovijed kroz razgovor.

U Katoličkoj enciklopediji ovakose sažeto govori o duhovnom vodstvu injegovom značenju: Duhovno vodstvo jejedan od najdjelotvornijih načina da po-jedinac sazna istinu o sebi pred Bogom ipred drugim ljudima. Ono je uobičajenou različitim religijskim tradicijama…Unutar kršćanske tradicije povijest du-hovnog vodstva seže sve do prvih kršćan-skih zajednica. Crkve na Istoku takođerimaju dugu i bogatu tradiciju duhovnogvodstva. Cilj duhovnog vodstva je pomoćičovjeku da se odjene duhom i srcemIsusa Krista, pod vodstvom Duha Sveto-ga (Fil 2,5). Odjenuti se Kristovim du-hom znači produbiti svoj osobni odnos sBogom, proživjeti život u vjeri, nadi i lju-bavi prema drugima u svom svakodnev-nom životu. Stoga se duhovno vodstvotiče svih odnosa u životu pojedinca, nje-gove molitve i načina na koji pokazujesvoju ljubav. Ono što zovemo duhovnimvodstvom obuhvaća mnoge dimenzije, aliono se u biti svodi na što potpuniji životkršćanina u vjeri, nadi i ljubavi.

Duhovnim životom do zdravlja i napretka

Svaki čovjek želi biti zdrav. Bolestje jedno od najbolnijih iskustava unašem ljudskom životu. Kad smo bole-sni nastojimo po svaku cijenu povratitizdravlje jer bez zdravlja čovjek ne može„normalno“ živjeti a još manje raditi.Kad smo bolesni obično tražimo pomoćliječnika kad se radi o tjelesnoj bolesti,ili pomoć psihologa, psihijatra ili psiho-

3/2011 � Zvonik6

Tema

terapeuta kad se radi o duševnoj bole-sti. No, postoji i bolest duha i duše. Nato najmanje obraćamo pozornost. No,ona postoji i uzrok je mnogih tjelesnih iduševnih bolesti. Zato zdravlju čovje-kova duha i duše treba posvetiti pose-bnu pozornost. Čovjek, dakle, morasvaki dan brinuti i o higijeni svoje dušekao što je po sebi razumljivo da se brineza higijenu svoga tijela. Najbolji načinhigijene duše je redoviti duhovni život.Sam Isus je onima koji stave Boga naprvo mjesto i dadu prednost duhovnomživotu obećao „sve ostalo“: Nemojtedakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo seobući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otacvaš nebeski da vam je sve to potrebno.Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pra-vednost njegovu, a sve će vam se ostalododati. Ne budite dakle zabrinuti zasutra… (Mt 6,31-34). Pod „sve ostalo“smijemo ustvrditi da je Isus mislio nasve što nam je potrebno za pristojanljudski život, dakle i zdravlje i materi-jalna dobra nužna za život. Isus je obe-ćao – mi smo na potezu. Treba muvjerovati. Nije na odmet ponoviti onu li-jepu izreku: „Kad je Bog na prvom mje-stu, sve je ostalo na pravom mjestu!“.

Otkriće hagioterapijeJedan od izvrsnih načina brige za

higijenu duše i za zdravlje općenito jetzv. hagioterapija. Hagioterapija je slo-ženica od dvije grčke riječi hagios = sveti terapeia = služenje, liječenje; odnosno,therapeuo = liječen; liječiti. To bi dakleznačilo klanjanje i štovanje svetoga isvetosti, dodir s Bogom koji je svet, kojimože liječiti čovjekov ranjeni duh. Lije-čenje Svetim bila bi kontekstna izvede-nica za pojam liječenje čovjekovih sve-tinja. Hagioterapijom se pomoću Sakra-menata, Euharistije, znakom blagoslova– polaganjem ruku, predanom moli-tvom želi postići duhovni mir, odnosnoomogućiti da čovjek iznova stekne pot-puno povjerenje u život, uklanjajućistrahove, sumnje, predrasude, mržnju,agresivnost... To se događa tako što sena mjestu gdje se nalazila sklonostlošem odnosno grijehu, dade mjestaLjubavi, praštanju, povjerenju, sigurno-sti... Hagioterapija čovjeka temeljito iz-vlači iz njegove osame, iz života bezsmisla u smisleno druženje s Bogom iljudima.

Stoga možemo reći sljedeće po-stavke vezane uz hagioterapiju kao prin-cip liječenja svetim: Hagioterapija kaometoda liječi čovjekov duh u kome susadržane njegove najveće svetinje: nje-govo jastvo – osobnost, savjest, život,karakter, intelekt, tj. one svetinje poradi

kojih je naš Spasitelj došao na ovaj svi-jet i darovao svoj vlastiti život.

Čovjek nije u stanju (radi svojeljudske ograničenosti jer je stvorenje),ispraviti nastale devijacije na područjuvlastitog duha, grižnju savjesti, stra-hove, samosažaljenja, depresije, ovis-nosti... Čovjek jednostavno ne možesam sebi oprostiti. Duhovnu dimenzijučovjeka može liječiti samo onaj koji jeapsolutno svet, koji je čovjeku darovaoživot – stvorio njegov duh, a to je dragiBog, Apsolutni Duh.

Sredstva kojim se liječe duhovneboli jesu „sredstva“ kojima se iznovauspostavlja prekinuta komunikacija sBogom, isto tako to su svetinje, kao štosu milost Božja, Riječ Božja, molitva,sveti Sakramenti, blagoslov, polaganjeruku i tome slično.

/http://www.depresija.org/

Hagioterapija je izvorno hrvatskimodel pružanja duhovne pomoći, a raz-vio ju je dr. Tomislav Ivančić, profesorKatoličkog bogoslovnog fakulteta Sveu-čilišta u Zagrebu i predstojnik Centra zaduhovnu pomoć (CDP) koji primje-njuje hagioterapiju u svome radu.

Hagioterapija je znanost kojaproučava čovjekovu duhovnu dimen-ziju, patologiju duhovne duše, gdje u čo-vjeku nastaje zlo i razaranje njegoveosobnosti i duhovne dimenzije, kakobismo otkrili uzrok tome i primijenilipravu terapiju.

Hagioterapija je namijenjenasvim ljudima, i ateistima i pripadnicimasvih religija. Hagioterapija nije moli-tvena terapija, niti kršćanska terapija,ona je prvenstveno prirodna terapija.Hagioterapija se temelji na prirodnommoralnom zakonu. Bog je stvoritelj mo-

rala. U taj svijet koji je Bog stvorio, Bogje utisnuo svoj moralni zakon. Dao ječovjeku savjest, zakonitost dobra. Čo-vjek ako je zao postaje nesretan i be-smislen.

/http://www.vjera.pondi.hr/

Zašto je važno duhovno zdravlje?

U preporuci hagioterapije ističe sevažnost duhovnog zdravlja. Duhovnozdrav čovjek je pošten, on je hrabar, onje strpljiv, on podnosi zlo, on prašta dru-gome. On je čovjek koji vjeruje, ima po-vjerenja u Boga i ljude. On voli prirodui on osobito voli sebe. Duhovno zdravčovjek je velikodušan, on je radostan,on ljubi, on je prepun nade, on živi injega nitko ne može uništiti ni ubiti, onje vječan. Naprotiv, duhovno bolestančovjek je onaj koji mrzi, koji je nestr-pljiv, koji mrmlja, ogovara, onaj kojinema nade, koji očajava, koji se razoča-rava, koji gubi snagu za život, on je bo-lestan i njega treba liječiti.

Novi pokušajU mnoštvu različitih ponuda i po-

kušaja u kojima sam i sam sudjelovao upovjerenoj mi župi ali i na razini grada,Božja providnost me nuka da poku-šamo u našem gradu koji je „grad de-presivnih“, kako pokazuju istraživanja,ponuditi vjernicima ali i svim građa-nima nešto novo. Nudimo vam upozna-vanje s hagioterapijom, u nadi da ćemojednoga dana moći otvoriti i u našemgradu Centar za duhovnu pomoć. Jed-nom smo već na našoj Kršćanskoj tri-bini grada Subotice predstavili hagiote-rapiju i Centar za duhovnu pomoć izOsijeka. Sada će nam taj jedinstveni putdo duhovnog zdravlja i istinske srećepredstaviti Katarina Ralbovsky, teologi-nja, pedagoginja i hagioterapeutkinja sdugogodišnjim radom hagioterapije uCentru za duhovnu pomoć u Zagrebu.Bit će to u četvrtak, 24. 03. u 20 sati uKatoličkom krugu u Subotici, u okvirunaše mjesečne kršćanske tribine.

Zamislili smo da ona održi neko-liko predavanja o hagioterapiji na razinigrada, a planiramo i svakog ponedjeljkau župi sv. Roka držati tzv. „hagioterapij-ske“ susrete, no za to čekamo još uputuprof. Tomislava Ivančića.

Pozivam vas da podržite ovaj novi„duhovni projekt“ u nadi da će on mno-gima donijeti zdravlje, mir, radost i istin-sku sreću.

Zvonik � 3/2011 7

Tema

zkvh

.org.r

s

Svečanu akademiju u povodu 90. obljetnice rođe-nja velikana bačke ravnice, velikana kulture i duha,prof. Bele Gabrića, priredili su 8. ožujka u Velikoj vi-jećnici subotičke Gradske kuće Katolički institut zakulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, Hrvat-ska čitaonica i Hrvatsko društvo za pomoć učenicima„Bela Gabrić“.

Pjesmom „Blagoslovljena ova zemlja moja“ Ante Jakšića,u čijem je tekstu veći udio imao i prof. Bela Gabrić, Kate-dralni zbor „Albe Vidaković“, pod ravnanjem s. Mirjam Pan-džić, na svoj vlastiti način odužio se pjesmom svom najvjer-nijem kroničaru i tako započeo večer sjećanja i obilježavanja90. obljetnice rođenja čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag ukulturnom, društvenom i vjerskom životu našega grada i na-šega naroda. Profesor Gabrić je svojim višedesetljetnim vri-jednim djelovanjem daoprimjer i drugima kakose istinski svjedoči lju-bav i odanost premaCrkvi, svom bunjeva-čkom rodu i hrvatskomnarodu, čega se nikadanije odrekao, pa ni u naj-težim vremenima.

A naša veličina mje-ri se time koliko pam-timo i znamo cijeniti injegovati one koji su ne-sebično ugrađivali svoježivote i svoj rad u napre-dak društva i razvoj za-jednice u kojoj su živjeli.Ovo su bile poruke sve-čane akademije obilježavanja 90. obljetnice rođenja istaknu-tog bačkog hrvatskog kulturnog djelatnika, počasnog građa-nina Grada Subotice i dobitnika Papinskog odlikovanja „ProEclesiae et Pontifice“.

O profesoru Beli Gabriću su na topao i dirljiv način govo-rili predstavnici institucija i udruga koji su sačuvali i nasta-vili njegovu misiju.

U ime Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhov-nost „Ivan Antunović“, o svom najvjernijem članu, govorio jepredsjedavajući Instituta mons. dr. Andrija Kopilović, na-glasivši profesorovu neizmjernu radinost u tihoj povučeno-sti, „a to je upravo ta tiha prisutnost i jedna nevjerojatna radi-nost; on je pamtio, pisao, podupirao, objavljivao, uvijek želećibiti u sjeni. I zato je Institut, čiji je on član bio od osnutka, i tojedan od najvrjednijih članova, svima bio potpora. Sjećam se,stajao je uvijek na strani onih koji su djelovali pomirbeno, kojisu stvarali, pisali i radili. I uvijek je branio jednu nerazorivuvrednotu, a to je zajedništvo. Bio je mirotvorac. A ‘blago mi-rotvorcima, njihovo je kraljevstvo nebesko’.“

Profesor Gabrić je dugi niz godina prijateljevao i radiona polju kulture i vjere sa svojim mnogo mlađim župnikomžupe sv. Roka, mons. mr. Andrijom Anišićem, koji je uka-zao na to koliko upravo danas profesor nedostaje u hrvatskiminstitucijama, ali i u kulturnom životu. Ipak, on je i dalje pri-sutan, „živi u svojim djelima. On je sebi za života podigao spo-menik, a mi ga nastojimo održavati.“ Mons. Anišić je podsje-tio kako je prof. Gabrić jedan od rijetkih ljudi koji „svoje ima-nje ostavljaju nekoj instituciji ili Crkvi, a on je želio, a njegova

braća Beno, Ivan i Marko sa svojim obiteljima to zdušno po-držali, da njegova kuća bude kuća knjige“. Profesor je čestogovorio „volim vridne ljude“, „vjerojatno bi i danas to rekaoali bi sigurno rekao i to kao nije bilo potrebno ovo organizi-rati“, rekao je mons. Anišić, zahvalan za zajedništvo koje jedijelio tijekom dvadesetak godina intenzivne suradnje s prof.Belom. Također je posvjedočio kako je prof. Gabrić velikankoji je najbrže dobio „svoju“ ulicu u Subotici i to onu u kojojje živio.

Dugogodišnja predsjednica Hrvatske čitaonice i prijate-ljica prof. Gabrića, Katarina Čeliković, podsjetila je publikuna razgovor koji je vodila s prof. Gabrićem za katolički mje-sečnik Zvonik prije jedanaest godina i na njegove misli kojebi i danas mogle biti aktualne:

„Vira mi je uvik bila oslonac i putokaz u životu da možembit smiren u svojoj duši,i predan ljubavi Božjoj“;

„Čovik ne mož svejednako volit, al mož danikog ne mrzi.“

„Narod postoji dokima svoju kulturu pokojoj je prepoznatljivmeđu okolnim naro-dima s kojima živi. Akokoji narod izgubi svojuvlastitu kulturu, postatće dio naroda čiju je kul-turu privatio i primio.“

Katarina Čelikovićje rekla kako s ponosommožemo reći da je kućaprof. Gabrića danas mje-

sto na kojem se okupljaju učenici, mladi, umjetnici a „kralji-čke krune“, izrađene u etno kampu Hrvatske čitaonice kra-sile su i veliku vijećnicu.

Osim Hrvatske čitaonice, uspomenu na profesora BeluGabrića čuva i Udruga za pomoć učenicima, koja nosi nje-govo ime, a u čije ime se okupljenima obratio novi, mladipredsjednik Petar Gaković rekavši: „Čast mi je biti na čeluHrvatskog društva za pomoć učenicima „Bela Gabrić“, kojeveć devet godina radi na misiji kojom se cijeli svoj život bavioi prof. Bela Gabrić. Skrbiti o obrazovanju naših mladih nara-štaja sigurno je najvažnija zadaća hrvatske zajednice u Voj-vodini, koju i mi želimo kao zavjet vršiti. Stoga vas pozivam danam se pridružite u toj misiji jer ćemo tako, poput našeg dra-gog profesora, raditi na kadrovskom jačanju našeg naroda.“

U programu su osim katedralnog zbora „Albe Vidako-vić“ nastupile „Kerske kraljice“ otpjevavši „kraljičku pismu“Ðule Milodanović posvećenu 90. obljenici rođenja i 10. ob-ljetnici smrti prof. Gabrića.

Pjesmu Jakova Kopilovića „Bunjevac – Beli Gabriću“ go-vorio je recitator Hrvatske čitaonice Ivan Kovač.

U drugom dijelu svečane akademije prikazan je doku-mentarni film Rajka Ljubiča, kroz koji su se prisutni moglipodsjetiti profesora i njegova značaja za hrvatski narod u Ba-čkoj. Ovoj akademiji prisustvovala je obitelj dragog nam pro-fesora, a sljedećega dana na grob je položen vijenac.

3/2011 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Obilježena 90. obljetnica rođenja prof. Bele Gabrića

Bela Gabrić (Subotica, 10. ožujka 1921. - 4. kolo-voza 2001.) je bio istaknuti bački hrvatski kulturni djelatniki pisac iz Vojvodine. Veliki doprinos hrvatskoj kulturi je daokao sakupljač hrvatskih bunjevačkih narodnih pjesama i obi-čaja, čemu je posvetio cijeli svoj život. Za njega kažu da je ne-sebično cijeloga sebe i svoj rad unosio u napredak društva irazvitak zajednice u kojoj je živio. Velikan kulture i duha, ve-likan bačke ravnice prof. Bela Gabrić, zadužio je svojim dje-lom sadašnje i buduće naraštaje.

Rodio se na verušićkom salašu (nedaleko Subotice). Ma-turirao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu1942. godine. Studijeknjiževnosti, hrvatskogajezika i povijesti zavr-šava na Filozofskom fa-kultetu u Zagrebu 1950.godine. Nakon diplomi-ranja radi u osnovnim isrednjim školama preda-jući materinji jezik, a popotrebi povijest i ruskijezik i književnost. Od1970. godine radi u su-botičkoj Gradskoj biblio-teci kao bibliograf. Zbogsvoga hrvatskog identi-teta i zalaganja za Hr-vate Bunjevce, neprave-dno je osuđen te je u za-tvoru u Srijemskoj Mitrovici od lipnja 1972. do prosinca 1973.godine. Poslije uzništva pet godina je bez posla, a zatim radikao knjižničar u subotičkom Gradskom muzeju do odlaska umirovinu 1984. godine. Tu ne prestaje njegov rad jer nastav-lja predavati kao vanjski suradnik u Biskupijskoj klasičnojgimnaziji „Paulinum“ u Subotici.

Njegov književni i istraživački rad vezan je za Hrvate uBačkoj, posebice za stvaraoce na širokom polju kulture. Pri-kupljao je rasutu narodnu baštinu, pisao bibliografije i stru-čne članke o mnogim ličnostima i temama također vezanim

za bunjevački rod hrvatskoga narodnog bića u Bačkoj. Uz svenabrojano, neumorno je bilježio sve što se događalo u kul-turi i u Crkvi. Svoje članke objavljivao je u mnogim časopi-sima u Hrvatskoj i Vojvodini.

Bio je član uredničkog vijeća časopisa „Bačko klasje“ ikatoličkog mjesečnika „Zvonik“, te kalendara „Subotička Da-nica“. Bio je urednikom većeg broja knjiga bačkih hrvatskihpisaca.

S Antom Pokornikom objavio je knjigu „Bunjevačke kra-ljičke pisme“, a s Ivom Prćićem Bibliografiju kalendara „Su-botička Danica“ 1971-1972. i 1984-1993.

Bela Gabrić je bioaktivni član mnogih hr-vatskih institucija i orga-nizacija u Vojvodini kaošto su Katolički institutza kulturu, povijest i du-hovnost „Ivan Antuno-vić“, Hrvatsko akadem-sko društvo, Hrvatskikulturni centar „Bunje-vačko kolo“, Demokrat-ski savez Hrvata u Voj-vodini...

Za zasluge na poljuduhovne kulture papaIvan Pavao II. odlikovaoga je priznanjem „ProEcclesia et Pontifice“

1990. godine. Za neizbrisive tragove u kulturnom životuGrada Subotice i za svoj spisateljski rad, imenovan je počas-nim građaninom Grada Subotice.

Njemu u čast se zove i Hrvatsko društvo za pomoć uče-nicima. Na 4. danima Balinta Vujkova otvorena je Spomen-kuća Bele Gabrića, u kojoj imaju sjedište Hrvatska čitaonica,Hrvatsko društvo za pomoć učenicima „Bela Gabrić“ i Kato-lički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antu-nović“.

Zvonik � 3/2011 9


Župne tribine u TavankutuNa župnoj tribini koja je 20. veljače održana u Žup-

nom uredu u Tavankutu, okupilo se oko 25 bračnih pa-rova iz Kaponje, Ljutova, Gornjeg i Donjeg Tavankuta.

Šarolikost generacija krasila je ovu tribinu, počevši odparova koji su preko 40 godina u bračnoj zajednici do onihkoji su u braku svega pola godine. O svom zajedničkom ži-votu svjedočila su dva bračna para: Marinko i DanicaMlinko te Pavao i Katica Ivanković. Oni su nazočnim pa-rovima govorili o komunikaciji među supružnicima, o odgojudjece, kao i o njihovim odnosima sa svojim roditeljima. Prema

riječima predavača, duhovnost bračnih susreta koje supohađali, produbila je njihovu vjeru i omogućila im po-svjedočiti o svojem bračnom životu. Nakon svjedočan-stva, uslijedila je rasprava i razmjena iskustava.

Gost župne tribine 13. ožujka bio je karmelićanin izZagreba, o. Mato Miloš, koji je nazočnima približio životSluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićaninačiji je proces za proglašenje blaženim počeo 1985. go-dine. Otac Mato prvenstveno je skrenuo pozornost napojam svetosti, odnosno na to što znači biti svet i na kojinačin „postati“ svet. Također je napomenuo da je veomabitno moliti za milost po zagovoru o. Gerarda te je, uko-liko molitva bude uslišana, o tomu potrebno i obavijestitizadužene za njegovo proglašenje svetim, kako bi o. Ge-rard što prije bio uzdignut na čast oltara.

Suzana Gagićzkvh

.org.r

s

Godišnje zasjedanje Zajedničkog odbora Vijeća eu-ropskih biskupskih konferencija (CCEE) i Konferencijeeuropskih Crkava (KEK) s glavnom temom „Nacionalniidentitet i europske integracije“, na poziv beogradskognadbiskupa i metropolita Stanislava Hočevara, održanoje od 17. do 20. veljače u Domu nadbiskupije u Beo-gradu.

Na sastanku su uz izaslanstva CCEE-a sudjelovali pred-sjednik CCEE ostrogonsko-budimpeštanski nadbiskup kar-dinal Péter Erdő, potpredsjednici CCEE zagrebački nad-biskup kardinal Josip Bozanić i nadbiskup Bordeauxa kar-dinal Jean-Pierre Ricard, nadbiskup Hočevar, biskup bis-kupije Terni-Narni-Amelia Vincenzo Paglia, biskup OradeeBercea Virgil i gene-ralni tajnik Vijeća bis-kupskih konferencija Eu-ropske unije (Com ECE)Piotr Mazurkiewicz, teglavni tajnik CCEE i nje-gov zamjenik Duarteda Cunha i FerencJanka.

KEK su na sastan-ku predstavljali pred-sjednik KEK-a metro-polit Francuske Emma-nuel Adamakis, pot-predsjednici KEK-a bis-kup Christopher Hill iCordelia Kopsch, me-tropolit Austrije Mi-chael, paroh Pravoslavne crkve u Finskoj Rauno Pietari-nen, dr. Joanna J. Matuszewska, iz Evanđeoske reformi-rane Crkve u Poljskoj, pastor Reformirane crkve u Francus-koj dr. Katarina Schachl, kao i privremeni generalni tajnikKEK-a dr. Viorel Ionita, pastor Rüdiger Noll, direktorKEK-a i izvršna tajnica za ljudska prava i komunikacije KEK-aElizabeta Kitanović.

Tijekom sastanka održana su izlaganja: „Sloboda vjero-ispovijesti“ (prof. Massimo Introvigne, predstavnik OESS-a) o borbi protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije protivkršćana i pripadnika drugih religija, „Ekumenizam“ (dr.Joanna J. Matuszewska, teologinja iz Evanđeoske Reformi-rane crkve u Poljskoj), „Ekonomska kriza“ (pastor RüdigerNoll, direktor Komisije Crkva i Društvo i mons. Piotr Mazur-kiewicz, generalni tajnik ComECE) i „Mir“ (dr. BožidarÐelić, potpredsjednik Vlade zadužen za europske integracijei ministar za znanost i tehnološki razvoj Republike Srbije). Na

dnevnom redu bile su i teme o prisutnosti nomadskih narodau Europi, ekumenizam u Istočnoj Europi deset godina nakonpotpisivanja Ekumenske povelje, kao i odnosi između kršćanai muslimana u Europi.

U subotu na konferenciji za novinare objavljeno je priop-ćenje za medije, a te su se novinarima obratili nadbiskup Ho-čevar, kardilan Erdő i metropolit Adamakis. Kardinal Erdő jeistaknuo kako njihovo promišljanje nije bilo toliko političko,koliko teološko i vjersko, te naglasio kako je najvažnije ispra-vno poimati ljudsko dostojanstvo od kojeg polaze temeljnaprava, među kojima je također i sloboda vjerskog izražavanja.Kako je čovjek društveno biće, obitelj, nacija ili vjerska zaje-dnica njegove su konstitutivne sastavnice. Svaki narod sa svo-

jim jezikom, kulturomi tradicijom ima ite-kako važnu ulogu uočima Boga stvoritelja.Zbog toga integracijepa i evropske, ne smijuizbrisati što je vlastitodotičnoj kulturi, na-rodu odnosno poje-dincu. Iz teoloških i du-hovnih razloga mo-ramo uvažavati drugeidentitete kao što uva-žavamo svoj vlastiti, jertako možemo izbjećinacionalizam u nega-tivnom smislu, zaklju-čio je kardinal Erdő.

Zasjedanje je završeno u nedjelju misnim slavljem u beo-gradskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, čimeje ujedno obilježena treća obljetnica smrti nadbiskupa i pr-voga metropolita beogradskog, mons. Franca Perka. Misnoslavlje predvodio je kardinal Erdő, a homiliju je održao kar-dinal Josip Bozanić. On je istaknuo kako nova evangelizacija,koju promiču nasljednici sv. Petra, ima cilj obnoviti kršćanskiidentitet. Potrebno je da se ozbiljno i odgovorno, svatko premasvojemu položaju, otvorimo izazovu nove evangelizacije i dje-lovanjem Duha Svetoga te postanemo pronositelji ljepote krš-ćanskoga poziva među svojim suvremenicima. Otkrivanje i po-svješćivanje kršćanskoga identiteta vrlo je dinamičan proces.Potrebno je to, jer bez poznavanja vlastitoga identiteta nemaozbiljnoga dijaloga s drugima i drugačijima – istaknuo je kar-dinal, te zaključio kako Krist očekuje od nas zajedničko svje-dočenje u korist kršćanskih vjernika, u službi mira, pomire-nja i opraštanja. /Prema: IKA i www.kc.org.rs/

3/2011 � Zvonik10


Zasjedanje Zajedničkog odbora CCEE i KEK u Beogradu

Obitelj u Božjem promisluPrva ovogodišnja tribina u župnoj zajednici sv. Jo-

sipa radnika u Ðurđinu održana je 6. ožujka. Tema tri-bine bila je „Obitelj u Božjem promislu“ o kojoj su go-vorili župnik i dekan iz Tavankuta preč. Franjo Ivanko-vić, te bračni parovi Danica i Marinko Mlinko i Bla-ženka i Grgo Bašić Palkovć.

Predavač je ukratko iznio važnost obitelji za narod iCrkvu. Doista je obitelj Crkva u malom. U njoj su važni od-

nosi. Bračni partneri izabiru jedno drugo, a da bi dobro funk-cionirali imaju na raspolaganju tzv. tri kraljevska puta: dija-log, molitvu i darivanu spolnost.

U svjedočenju življenja braka u svojim obiteljima govorilisu supružnici predavači. Oni su iskreno progovorili o svijet-lim i tamnim stranama svojih bračnih iskustava, o proble-mima i radostima, o zajedničkom rastu. Pri kraju tribine pre-davači su upoznali nazočne s institucijom i pokretom bračnihsusreta, te su pozvali prisutne bračne parove da im se pri-druže. Nakon odgovora na nekoliko pitanja, ugodno druže-nje nastavljeno je uz kolače i čašicu osvježenja. /R. K./

Ljubav i zdrava spolnostPolaznici V. škole animatora Subotičke biskupije

treći put u školskoj 2010/11. godini okupili su se uprostorijama župnog doma u Sonti od 25. do 27. ve-ljače. Osnovna tema trećeg okupljanja bila je „Ljubav izdrava spolnost“. Moderatorica teme bila je hagiotera-peutkinja s dugogodišnjim stručnim iskustvom u Cen-tru za duhovnu pomoć Zagreb, Katarina Ralbovsky.

Iako su voditelj škole vlč. Dominik Ralbovsky i nje-gova sestra i prva suradnica, vjeroučiteljica Kristina očeki-vali dolazak šezdesetak mladih, zbog jako loših vremenskihi prometnih uvjeta, pozivu se odazvalo 35 polaznika iz Subo-tice, Male Bosne, Bajmoka, Prigrevice, Vajske, Selenče,Sonte i Beograda. Petak, 25. veljače, bio je dan za dolazak ani-matora u Sontu, upoznavanje s ostalima, podjelu u skupine izajedničku večernju molitvu. Osmoškolci i mlađi srednjo-školci bili su podijeljeni na žensku skupinu, koju je predvodilaKristina, i mušku, koju je predvodio vlč. Dominik. Treću, mje-šovitu, tvorili su stariji srednjoškolci i studenti, njih je pred-vodila Katarina. U subotu supolaznici najintenzivnije ra-dili. U prijepodnevnim sa-tima obrađena je osnovnatema ovoga skupa, „Ljubav izdrava spolnost“. Nije to biloklasično suhoparno preda-vanje. Polaznici su na poru-kice napisali anonimna pita-nja, moderatorica Katarinaje svako pitanje pročitala i nanjih odgovarala. Uslijedio jerad po skupinama, temeljenna zajedničkom razgovoru.Razgovaralo se u smislu iz-nošenja mišljenja jednih odrugima, isticane su vrlinepojedinaca, ali se u dobrojnamjeri govorilo i o ma-nama. Ne s ciljem da se temane samo istaknu, nego daonaj koji ih ima spozna nji-hovu težinu i poradi na sebikako bi ih otklonio. U posli-jepodnevnim aktivnostimadominirao je praktični rad. Polaznici su po vlastitu izboru su-djelovali u radionici za izradu ukrasa od prirodnih materijalaili u drugoj, u kojoj su se izrađivali križevi od žigica. Održanje i drugi dio predavanja, a onda su svi polaznici sudjelovali umisi za mlade. Nakon večere, podijeljeni u skupine, osmišlja-vali su i pripremali igrokaze za večernji program. Članovi naj-starije skupine bili su animatori pučkoškolcima i srednjo-školcima u ovim aktivnostima. Kroz dva igrokaza priprem-ljena na temu „Ljubav i zdrava spolnost“, polaznici ŠA poka-zali su u večernjem programu plodove svojih cjelodnevnihaktivnosti, osobito su stilizirano prezentirali svoje zaključkes predavanja moderatorice Katarine. Svi sudionici su odstrane voditelja vlč. Dominika simbolično nagrađeni za svojuloženi trud. Dan je završen najpobožnijim dijelom Škole ani-matora, klanjanjem. Ovaj čin pomaže mladima da nađu svojunutarnji mir, tako da su na počinak otišli čista duha i s osje-ćajem zadovoljstva urađenim tijekom dana. U nedjeljnoj Misianimatori su sudjelovali čitanjem i ministriranjem, a poslije

zajedničkog ručka sredili su prostor u župnom domu i svojedojmove, a druženje završili uz plesove naučene u ŠA.

Ivan Andrašić

Zvonik � 3/2011 11


Susret članova FSR-a s duhovnim asistentima

Predstavnici FSR-a subotičkih bratstava sa svojim du-hovnim asistentima, susreli su se 22. veljače s fra MarkomMršeom, generalnim vizitatorom koji je službeno pohodiofranjevački samostan u Subotici.

U bratskom razgovoru, braća i sestre predstavili susvoje zajednice, svoj život i rad i poteškoće s kojima se su-sreću. Generalni vizitator je pozorno saslušao sugovornike,uputio im riječ pohvale za postignuto i dao im očinsko ohra-brenje u nastojanju oko življenja po Evanđelju u duhu svetogaFranje. Visokog gosta pratio je njegov tajnik fra MiroslavTandarić, franjevac. /Jadranka Lj./

Voditelj Škole animatora Subotičke biskupije vlč. Do-minik Ralbovsky govoreći o Školi animatora ističe sljedeće:„Ovoga ljeta proslavit ćemo mali jubilej, pet godina Školeanimatora Subotičke biskupije. Sestra Kristina i ja utemeljilismo je u Bečeju, a mojim prelaskom u župu Sonta premje-šteno je i njezino sjedište. Sada već možemo reći da smojedan broj mladih animatora osposobili u tolikoj mjeri da bise mogli aktivnije uključiti u rad u svojim župama. Do ljetaćemo nastojati uraditi i statističke preglede. Na dosadašnjihdvadeset pet susreta u prosjeku je sudjelovalo po četrdese-tak djece i mladih. Među njima je i jedan broj onih koji subili na sedam ili osam susreta i oni su već dosta pouzdanimladi animatori. To u punoj mjeri pokazuju na do sada or-ganiziranim Don Boscovim zabavama i ostalim skupovimadjece. Ovoga vikenda ušli smo u završni dio 5. Škole anima-tora, preostalo nam je još travanjsko organiziranje praktič-nog rada u Oratoriju „Don Bosco“ i srpanjsko okupljanje natjednu zahvale.“

zkvh

.org.r

s

Obilježena Godina obiteljiu župi Uzvišenja sv. Križa

u SomboruVjernici župe Uzvišenja sv. Križa u Som-

boru obilježili su Godinu obitelji svečanomsvetom misom u nedjelju 13. veljače. Svetumisu je predvodio vlč. dr. Marinko Stantićkoji je u propovijedi naglasio važnost obi-teljskoga života.

Pročelnica Obiteljskoga odjela Pastoralnogvijeća ove župe, Terezija Pašti, sa svojim supru-gom i suradnicima organizirala je svetu misu nakojoj su bračni parovi ove župe aktivno sudjelo-vali te su skupa pročitali nedjeljna čitanja kao imolitvu vjernika. Mladi zaručnički par NatašaMomčilović i Ivan Firanj upalili su svijeće.Misa je završena prigodnom meditacijom natemu obiteljskoga života, koju je pročitala načel-nica Pastoralnog vijeća dr. Ana Skenderović.Po završetku svete mise slavlje je nastavljeno uzprigodni domjenak.

Goran Wilhelm

12


Potpora životu i obiteljiČlanovi Pastoralnog vijeća župe sv. Marka u Starom Žed-

niku, potaknuti Poslanicom sv. Pavla Rimljanima (12,15) „Ra-dujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!“, nakon što su čestobili uz obitelji svojih članova kad su bile u žalosti, odlučili su bitipotpora i dijeliti radost u i najljepšim trenucima života svojih čla-nova.

Naime, kad je obitelj našeg člana, Vinka i Valerije Dožai, prije 2,5godine dobila četvrto dijete – sina Danijela, odlučili smo ih svi, zajednos našim župnikom preč. Željkom Šipekom posjetiti i biti dionici njihoveradosti. Pola godine nakon toga, radost prinove u obitelji dijelili smo sobitelji pročelnika našeg Pastoralnog vijeća, Nikole i Bojane Ostrogo-nac, koji su se radovali prvorođenom sinu Bojanu. Obitelji Antala i An-gele Filep, u koju je Bog je po četvrti put došao, ovaj put u osobi maleMonike, ovakav vid podrške je puno značio. Ovih dana posjetili smo obi-telj naše članice Nataše i Danijela Perčića, koji su s radošću od Bogaprimili na dar, treće dijete – malog Andriju!

U vrijeme kad su ozbiljno narušene kršćanske vrednote obitelji,kada mnoge obitelji nailaze na prezir i nerazumijevanje zbog prihvaćanjasvakog djeteta, svim ovim obiteljima, važnija od svakog materijalnog dara,je svakako potpora životu i obitelji što se vidjelo na njihovim licima. Za-hvalni smo Bogu što u našoj sredini ima obitelji koje se ne boje djece –nego svako dijete svjesno primaju kao dar i najveće bogatstvo. Dao Bogda tako bude i ubuduće! /Ljubica Vukov/

Pet godina u ĐurđinuU nedjelju 6. ožujka, u crkvi sv. Josipa

radnika u Ðurđinu, na svetoj misi okružensvojim župljanima i gostima, tiho i skromno,župnik Lazar Novaković proslavio je peto-godišnjicu svojega rada u ovom lijepom mje-stu.

Svima nam je bilo žao kada je 2006. godineodlazio iz Sombora, a sada nam je drago da mu jetamo lijepo, da se dobro snašao, da je dobro pri-hvaćen i da nije zaboravio Somborce, kao štonam je drago da smo, umjesto njega, dobili do-brog nasljednika, mladog i veoma ambicioznog,dr. Marinka Stantića.

Pod misom je bilo i krštenje, pa je tako na tajdan kršten mali Denis, od roditelja Emine i Mi-roslava Orčića, a župnik je lijepo rekao kako muje velika želja da što češće čuje dječji plač u crkvi,premda se to, objektivno rečeno, sve teže i težeostvaruje. Dao Bog da župnik dobro proslavi isljedeću petogodišnjicu i mirovinu, pa i starost unašoj župi. /Antun Kovač, Sombor/

Pepelnica na BikovuNa Čistu srijedu, ili Pepelnicu 9. ožujka, mnoštvo vjernika iz

više župa opet je ispunilo crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marijena Bikovu, što je župnik Julije Bašić radosno prozvao „interkon-tinentalnim hodočašćem“, jer je među vjernicima bila i osoba saNovog Zelanda.

A što se to svake godine zbiva na Bikovu ? Naime, prije 10 godina po-krenuta je inicijativa da se nakon mise na Čistu srijedu i pepeljanja, vjer-nici upute ka „Jurićevom križu“ koji je udaljen od Crkve oko tri kilome-tra. Ovo je svojevrsna korizmena vježba, odnosno žrtva, jer vjernici molei pješače do križa koji se nalazi u Bikovačkom ataru, a do njega nije uvi-jek lako doći, ovisno o vremenskim uvjetima, koji katkad podrazumije-vaju i blatnjav put.

Križ su na slavu Božju prije točno 100 godina podigli Stipan Jurić injegova supruga Manda Halasević, 20. prosinca 1911. godine. Obnov-ljen je i blagoslovljen za veliki jubilej kršćanstva Bogu, rodu i dobrona-mjernim ljudima, zahvaljujući Mariji i Lazi Brejar 14. rujna 2000., kakoi stoji na križu.

Kod križa je župnik Julije Bašić blagoslovio križ, a svoje pjesme pro-čitali su Tomo Gabrić rođen na Bikovu, Pero Peić Tukuljac i vlč. Juli-je Bašić. Pri povratku u selo, kao i svake godine, okrepu u suvoj pogači,kokicama i čaju pružila je obitelj Grge Tikvickog u svom etno salašu./S. Bašić/

3/2011 � Zvonik

Prva Korizmena duhovna večer u Somboru

„Vjerujem u Boga Oca svemogućega, Stvoriteljaneba i zemlje“ bila je tema prve ovogodišnje Korizmeneduhovne večeri priređene u ponedjeljak 14. ožujka, uorganizaciji Duhovnog centra o. Gerarda u Somboru.Tribine će se i ove godine održavati svakog ponedjeljkatijekom Korizme u „Kući pomirenja s Bogom“, Huma-nitarne udruge Nijemaca „Gerhard“ u Somboru. Pre-davač prve Korizmene duhovnevečeri bio je o. Antonio MarioČirko, prior karmelske zajed-nice u Remetama, voditelj žup-ne filijale u naselju Čret, te pro-micatelj novih zvanja karmel-skog reda. Doktorirao je izoblasti pastoralne teologije.

Otac Antonio je svoje izlaga-nje započeo pitanjem je li namvjera doista u srcu, ili vjerujemo izobičaja? Vjera se ne može živjetiako se ne doživi istinski susret sBogom, dakle, vjeru treba živjeti,ali i svjedočiti. Iako vjera nije opi-pljiva, otac Čirko kaže da se Kristamože dotaknuti jer je vjera nutar-nja spoznaja i sposobnost, a čovjektreba prihvatiti taj dar iako je u da-našnje vrijeme doista teško vjeruživjeti. Vjera ponekad zahtijeva ižrtvu, a blagoslov od Boga dolaziupravo kada čovjek shvati da se zaBoga vrijedi žrtvovati. Tu otac An-tonio za primjer uzima vjeru Blažene Djevice Marije.

Vjerovanje je simbol vjere, a taj simbol je znak raspoz-navanja, odnosno identiteta. Stoga vjera uključuje konkretniživot ljubavi prema Bogu i čovjeku – živjeti vjeru i svjedočiti

ono što vjerujemo. Vjera nam daje sigurnost, ali je i svakod-nevno treba tražiti, iznova nastojati upoznati ono što vjeru-jemo, pri čemu je veoma važna molitva.

U nastavku otac Antonio Mario Čirko je razmatrao Ni-cejsko – Carigradsko vjerovanje koje započinje riječima „Vje-rujem u jednoga Boga“. Sam Isus potvrđuje da je Bog jediniGospodin i da ga treba ljubiti, ali otac Čirko upozorava kakodanas čovjek ima i druge, lažne bogove kao što su bog vlasti,nemorala, praznovjerja, novca i materijalizma. Stoga se na-meće pitanje vjerujemo li doista u Boga kojeg ispovijedamo,ili smo napravili sliku svoga boga?

U nastavku otac Čirko je razmatrao Svemogućega Boga,Stvoritelja neba i zemlje. Kod sve-mogućnosti Boga trebamo najprijegledati na njegovu ljubav koja jesvemoguća i neograničena, a sve-mogućnost je njegova i u tome štozlo može okrenuti na dobro. Stogai sveti Petar kaže: „Ako je Bog zanas, tko će protiv nas?“ U nastavkupredavanja govorio je o tomu kakobrojna znanstvena otkrića još višeotkrivaju Boga. Dovoljno je pogle-dati savršenstvo ljudskog tijela,ljudsko oko, ili novi život koji sestvara gdje je čovjek sustvoritelj.

Na koncu predavanja, o. An-tonio govorio je i o suprotstavlja-nju dobra i zla, ističući da Bog nijeuzrok zla, ali poštuje slobodusvoga stvorenja i iz svega izvlačidobro. Kao primjer uzeo je JosipaEgipatskog koji je ostavljen odsvoje braće (bačen u čatrnju), dokoca uvjeravaju da su Josipa pro-ždrle divlje zvijeri. Josip nakon ne-koliko godina spašava narod od

gladi i ovo je jedan primjer gdje je Bog zlo okrenuo na dobro.Prigodnim pjesmama izvedenim na violini, ovu je večer uve-ličala Nikoleta Malenić, zamijenivši tako svoje sestre Du-bravku i Daliborku. /Z. G./

Donatori organa u župi Uzvišenja sv. Križa u Somboru

U župi Uzvišenja sv. Križa u Somboru prošle je godine pokre-nuta dobrotvorna akcija doniranja organa nakon završetka ovoze-maljskoga života, ukoliko za to postoje neophodni uvjeti. Ovaakcija započeta je tako što je na župi održana tribina na kojoj sugovorili Zvonko Paštrović, uime medicinskoga centra Hitnepomoći, te domaći župnik vlč. dr. Marinko Stantić.

Paštrović je nazočnima protumačio što s medicinskog stajalištapodrazumijeva doniranje organa, koji su organi u pitanju, te koji su uvje-ti da netko bude donatorom. Župnik Stantić je svoj dio predavanja posve-tio tumačenju teološkoga stanovišta i stava Crkve kad je riječ o donira-nju organa. Nakon njihovih predavanja, uslijedila je diskusija te popunja-vanje formulara radi dobivanja iskaznice za članstvo donatora. Ovomakcijom dvanaest osoba pridružilo se donatorima, što je do sada najvećibroj odjednom uključenih donatora, potvrđeno je iz medicinskoga centrau Somboru.

Ukoliko se još netko želi pridružiti ovoj hvalevrijednoj akciji, još uvi-jek je to moguće ostvariti bilo prijavljivanjem na ovoj župi, bilo izravnomprijavom u najbližem medicinskom centru. /Goran Wilhelm/

Zvonik � 3/2011 13


„Stipanova princeza“ u Lemešu

Pred publikom i stručni žirijem za se-lektiranje amaterskih dramskih skupina zafestival i natjecanje, u Domu kulture u Sve-tozar Miletiću, izvedena je 13. ožujka pred-stava „Stipanova princeza“.

Članovi dramskoga odjela HBKUD-a „Le-meš“ ovo djelo Marjana Kiša radili su u režiji An-tuna Aladžića, a po njegovoj smrti stručnupomoć im pruža Ilija Ezgeta, bivši glumac amater.

Treća izvedba pred publikom pokazala sekao dobar potez, jer je posjećenost bila dobra, anije izostao ni pljesak. Kao stručna osoba za se-lekciju, predstavu je gledao Miljan Davidov, iz-bornik za pokrajinski festival Zavoda za kulturuVojvodine. Nakon predstave je uslijedio razgovors glumcima i selektorom. Selektiranje se obavljado 29. ožujka kada ćemo dobiti informaciju oocjeni selektora. /Lucia Tošaki/zk

vh.or

g.rs

Mladi glazbenici duhovnoosnaženi za nove nastupeU „Betaniji“, kući za duhovne obnove Milosr-

dnih sestara sv. Križa u Ðakovu, okupili su semladi glazbenici, članovi tri benda koji izvode du-hovnu glazbu, kako bi od 11. do 13. ožujka sudje-lovali na duhovnoj obnovi koju je predvodio o.Antun Volenik, DI.

Tako su iz Mađareva kraj Novog Marofa (Varaždin-ska biskupija) došli mladi katoličke glazbene skupine„Apostoli mira“, iz Subotice su došli članovi VIS-a „Pro-roci“ (Subotička biskupija), a svojevrsni domaćini bili su čla-novi VIS-a „Matheus“ iz Bizovca (Ðakovačko-osječka nadbi-skupija). Inicijativa je potekla od samih mladih glazbenika teod Ksenije Abramović iz „Laudata“, tvrtke koja svojimradom pomaže hrvatsku sakralnu baštinu i pomaže umjetnosti umjetnike, posebice mlade koji su na duhovnoj sceni.

Vođeni ocem Volenikom, mladi su tri dana razmišljalina temu „Biti u vezi“, gdje su uvidjeli i posvijestili si međuso-bno isprepletene i neraskidive veze: biti u vezi s Bogom, sdrugim i sam sa sobom. „Ovo je bio jedan mali susret mladihu koji je bilo uključeno puno pjesme, jer je upravo pjesma ono

što njih vodi. Oni se poznaju i od prije, susreću se na raznimfestivalima, ali to im nije dovoljno. Ovi duhovni bendovi tre-baju se i duhovno hraniti, što na festivalima ne mogu. Ovoneka bude i poticaj drugim glazbenim zajednicama da se oku-pljaju na duhovnim obnovama, ciljanim samo za njih“, rekaoje Volenik.

Mlade je došao pozdraviti i đakovačko-osječki pomoćnibiskup Ðuro Hranić, koji ih je ohrabrio i pohvalio njihovanastojanja, a oni su mu otpjevali „Mrežu ribara“, pjesmu snim-ljenu u povodu Papina dolaska u Hrvatsku. Obnova je zavr-šila zajedničkim misnim slavljem u „Betaniji“, gdje su mladijoš jednom pokazali raskoš svojih glasova. (IKA/TU)

Prelo u Starom ŽednikuTreće po redu Župno prelo u Starom Žedniku, odr-

žano je 26. veljače u „Sali kod Zvonika“. Nakon što jedvorana bila popunjena do posljednjeg mjesta, prošlo-godišnji bandaški par, Nikoleta Dožai i Davor Skende-rović, odjeveni u svečanu bunjevačku narodnu nošnju,ukratko nas je proveo kroz povijest prela i najavio pro-gram koji se odvijao tijekom večeri, a nakon toga ježupnik Željko Šipek blagoslovio ovaj susret i najavio hu-manitarnu akciju prela.

Naime, naš župljanin, še-snaestogodišnji Daniel Crn-ković, obolio je prije par go-dina od teškog oblika leuke-mije, a njegova obitelj (gdjesamo otac radi) već je iscr-pljena dodatnim troškovimaporadi liječenja sina izvan Su-botice, te smo odlučili pomoćiovoj obitelji. U nastavku pro-grama uživali smo u šarenilumaski i originalnosti kojom jesvaka maska predstavljena.Doista, dječja mašta možesvašta! Vidjeli smo obrnutubajku „Snježana i sedam patu-ljaka“ tj. „Patuljak i sedamSnježana“, zanimljivo!, pa jednog predsjedničkog kandidatasa svojim predizbornim obećanjima, zatim majstore raznihprofila, tu su bile i neizbježne gatare, bilo je tu i malih Indija-naca, ušunjao se i jedan Arapin, dvoranom je proteturao ijedan „pijanac“ kako bi pokazao kako ne treba ići s prela, biloje tu i umirovljenika sa svojim „divanima“, a prošao je i lovacsa svojom lovačkom pričom, proletjelo je i nekoliko leptirića,a iz zatvora je pobjeglo troje malih „zatvorenika“ pa svratilina prelo, da bi kasnije dvoranom prošetala jedna otmjena

dama i ispričala svoju priču i izazvala „sažaljenje“ nazočnih.Kako ništa ne može proći bez medija, morao je tu biti i jedantelevizor. Doista smo uživali u onom što su djeca priredila iteško je bilo odlučiti koja maska je najbolja – svi su zaslužilibiti naj, ali prema broju glasova publike prvu nagradu dobilaje Helena Pešić za odličnu masku i još bolju glumu „dame“.Drugo mjesto pripalo je Teodori Dožai koja je bila „kuha-rica“, dok je treće mjesto pripalo Zdravku Vukovu za origi-nalnu masku „Arapina“.

Nakon dječjega programa uslijedio je defile djevojakaobučenih u bunjevačku narodnu nošnju i izbor „najlipše pre-lje“. Dvoranom je prošetalo dvanaest djevojaka i sve su bile

jako lijepo odjevene, s original-nim frizurama i svaka je mo-gla biti „najlipša“. No, premabroju glasova publike, „naj-lipša prelja“ je bila NatašaVojnić Tunić, prva pratiljaDajana Sič, a druga pratiljaNataša Ivankov. Za „najlipšeprelje“, kao i za sve ostale dje-vojke, sponzori su osigurali li-jepe darove.

Ovo prelo je bilo jedin-stveno i po tomu što su svi pri-sutni na prelu dobili nešto.Naime, zahvaljujući brojnimsponzorima, tj. broju nagradakoje su sponzori osigurali, sva-

ka kupljena karta je dobila nagradu, a svatko je te večeri,dobio i određenu poruku!

Doista, bila je ova subotnja večer, večer druženja i dobrezabave, uz odličnu tamburašku glazbu, dobar štimung i odli-čnu večeru – prisnac, krumpiraču i fanke, a prisutni su uskladu sa svojim mogućnostima potpomogli humanitarnu ak-ciju, te je te večeri na ime pomoći obitelji Crnković priku-pljeno 20.700,00 dinara.

Ljubica Vukov

3/2011 � Zvonik14


7. Kersko prelo Obiteljski odjel župe sv. Roka priredio je 26. ve-

ljače sedmo po redu Kersko prelo, koje je i ove godineodržano u školskoj sportskoj dvorani, a kao i pretho-dne godine imalo je humanitarni karakter.

Na prelu se okupilo više od dvjesto gostiju, na kojemusu bila i brojna djeca. Tijekom večeri goste je zabavljao tam-buraški sastav „Hajo“, a svoje umijeće na tamburici pokazaoje i mladi tamburaški sastav „Derani“ iz Subotice. Kao solisti,s tamburaškim sastavom „Hajo“ nastupili su Marija Jara-mzović i Ladislav Huska. Domaći glumci izveli su prigodnupredstavu Ðule Milodanović. Prelo je otvorio župnik mons.Andrija Anišić zahvalivši svima koji su pomogli da se zajed-ničkim snagama priredi tako uspjelo prelo, napose članovimaOrganizacijskoga odbora, ali i svima onima koji su doprinijelida se započeta temeljita obnova župnoga doma i završi. U imeOrganizacijskoga odbora goste je pozdravio Lazar Cvijin, ao kratkoj povijesti i smislu prela općenito, govorio je autormonografije „Sto bandaša i bandašica“ Grgo Piuković. Pro-

gram su vodile: Vedrana Cvijin, Melita Bašić Palković iDarko Jurić. Iznos od 30.000 dinara koji je prikupljen pro-dajom tombole darovan je Karitativnom odjelu Pastoralnogavijeća ove župe kako bi se pomoglo ljudima u potrebi. Kaodar i sjećanje na Kersko prelo, svi nazočni dobili su vezenevelike maramice. Na poziv župnika, prelu su nazočili pred-sjednik DSHV-a i zastupnik u Skupštini Srbije Petar Kuntić,vlasnik poduzeća „Monolit gradnje“ László Irsai koje je biloizvođač radova na obnovi župnoga doma, direktorica JKP „Po-grebno“ Vesna Prćić kao i brojni drugi gosti. /Zv./

Poklade u LemešuU organizaciji HBKUD-a iz

Lemeša održan je 6. ožujka mas-kenbal. „Poklade su i ludi sudani sve dok se begeš ne sa-rani“.

U poslijepodnevnim satima togadana okupili su se momci da „Vukupanj“ na radost mnogobrojnih uda-vača. Bilo je to simbolično obnavlja-nje ovog običaja, jer je panj vučensamo u centru sela. Kako je na selusve više mladih obrazovanih neože-njenih i neudanih, ne bi bilo loše za-pravo vući panj po selu. Živjeti podtuđom maskom u ova stresna vre-mena je hvatanje daha da se ne uto-pimo u moru obveza i rada. Veselaskupina je nastavila zabavu u toplojdvorani Doma kulture uz glazbuIvana Šomođvarca iz Sombora. Nakraju zabave je „Saranit“ begeš uzŠaljivu molitvu.

Zabava je bila dobro posjećenajer je bila namijenjena i djeci i onimakoji to više nisu. Na maskenbalu subile i cijele obitelji, a uz dobru za-bavu manifestacija je imala i huma-nitarnu namjenu. Naime, naša Osno-vna škola „Bratstvo-jedinstvo“ nemadvoranu za tjelesni odgoj. Ove go-dine Vijeće Mjesne zajednice priku-plja sredstva za izradu glavnog urba-nističkog plana za dvoranu, koja bise gradila u dvorištu osnovne škole.Bila bi namijenjena za uporabu školei građanstva. Projekt treba izraditi dopočetka rujna. Nakon toga bi se kon-kuriralo za sredstva za izgradnju ob-jekta. Svoj mali doprinos dala je inaša udruga. /Lucija Tošaki/

Zvonik � 3/2011 15

Tute u PlavniUtihnuli su i ovogodišnji karnevali, maškare, mačkare, maskenbali,

tute. Ove posljednje su najmanje poznate, a ovaj pokladni običaj usko jevezan za Plavnu i nema ambicije prijeći lokalne okvire. Ipak, Plavanjci seponose svojom kulturnom tradicijom, te su i ove godine u organizacijiHKUPD-a „Matoš“ osmislili i suvremenim uvjetima prilagodili tri poslje-dnja pokladna dana. Bio je to, u ovo zimsko doba, pravi događaj za sve mje-štane ovoga tihog mjesta u kome jedna mala kulturna udruga želi sačuvatii obnoviti mjesnu kulturnu baštinu i predstaviti je javnosti.

Posebni običaji vezuju se za Pokladnu nedjelju, Pokladni ponedjeljak i Pokladniutorak. Tako je bilo u ove godine, kada je u utorak 8. ožujka krenula, kao i obično,veća skupina „gadnih tuta“ u kojoj su „Matoševci“ dobro maskirani i našminkani, smetlama u ruci i s promijenjenim glasovima bili teško prepoznatljivi. Njima su sepridružiti i preostali „Matoševi“ tamburaši, koji su uz svirku i pjesmu pokušalinadjačati zvuke zvona, bakaruša, klepetala i drugih predmeta što su se našli upovorci. U obilasku sela tute su svraćale u poneke kuće, a mnogi promatrači ostalisu umazani raznim bojama, snijegom i poljupcima sudionika povorke. Uobičajeno jeda zbog takvih postupaka ne bude mnogo zamjeranja, jer su to takvi dani, a takva

ludovanja nisu prekidana niti uvremenu najstrože zabrane ovo-ga običaja.

Navečer je u Vatrogasnomdomu priređena večera i zabavaza članove udruge i goste, međukojima su bili predstavnici svihpet hrvatskih udruga kulture spodručja Općine, lokalnih udru-ga i tijela mjesnih vlasti, te tajnikHNV-a Željko Pakledinac sasuprugom. U prvom dijelu veče-ri najmlađi su se natjecali u raz-nim igrama, kojima su se kasni-je pridružiti i stariji. Nazočne jesvirkom i pjesmom zabavljao

tamburaški sastav „Za našu dušu“ iz Ravnog Sela pod vodstvom Miše Ćosića.Oko 23 sata zabava se postupno smirivala, a gosti su morali pojesti i popiti sve

što je ostalo na stolovima. Potom su stolovi očišćeni, za begu je postavljen odar, ažene su je oplakivale kao pokojnika. Zatim su muškarci begu odnijeli u jedan kutsale i pokrili je stolnjakom. Time je simbolički završeno pokladno vrijeme a zapo-čela Korizma – povratak duhovnim vrijednostima i svakodnevnim poslovima.

Zvonimir Pelajićzkvh

.org.r

s

Turnir sv. Josipa u ĐurđinuPeti put održan je u župnoj dvorani u Ðurđinu Tur-

nir sv. Josipa u stolnom tenisu. Uz kvalifikacije, u vre-menu od 6. do 20. veljače natjecalo se 19 igrača.

U napetim borbenim mečevima, u završni dio kvalifici-rali su se: Boris Bako, Pajo Dulić st., Pajo Dulić ml. i žup-nik Lazar Novaković. Treće mjesto osvojio je Pajo Dulić st.,drugi je bio Pajo Dulić ml. Prijelazni pehar i diplomu osvojioje Lazar Novaković.

Diplome i pehar pobjednicima su uručili prefekt sjeme-ništa Dragan Muharem i aktualni bandaš, porijeklom izÐurđina, Martin Matković. Nakon proglašenja pobjednikadruženje je nastavljeno uz tortu, kolače i sokove. /T. K./

Hrvatska glazbena udruga „Festival bunjevački pisama“Subotica raspisuje

NATJEČAJza skladbe koje će biti izvedene na

XI. FESTIVALU BUNJEVAČKI PISAMA

Festival će se održati u rujnu 2011. godine u Subotici.Osnovna svrha ovoga festivala je promocija i popularizacijanove bunjevačke pisme i poticaj svima, a osobito mladima dai sami pridonesu očuvanju i unapređenju kulturne baštinesvoga roda i naroda.

PROPOZICIJE NATJEČAJA:

1. Tekst i glazba trebaju predstavljati život i običaje bačkihBunjevaca;

2.Tekst pjesme mora biti pisan ikavicom ili ijekavicom;3. Pjesma može imati 3-4 strofe;4. Dužina pjesme je 3-5 minuta;5. Note (melodija, akordi) i tekst treba dostaviti u 2 pri-

mjerka;6. Uz tekst i melodiju obavezno dostaviti i demo snimku;7. Radovi prethodno ne smiju biti izvođeni (premijerno iz-

vođenje);8. Jedan autor može dostaviti najviše 3 skladbe;9. Primljeni radovi se ne vraćaju;10. Radovi se šalju pod šifrom, a rješenje šifre (ime, pre-

zime i adresa autora i kontakt telefon) mora biti u posebnoj,zatvorenoj kuverti;

11. Nakon odabira najboljih radova, stručna komisija će au-tore izvijestiti o rezultatima;

12. Festival se organizira isključivo na volonterskim prin-cipima, te se radovi neće honorirati;

13. Autor kompozicije koja je odabrana za izvedbu na festi-valu samim slanjem kompozicije daje svoj neopozivi prista-nak da se kompozicija studijski snimi i izda na nosaču zvukai video zapisa radi popularizacije festivala.

Natječaj je otvoren od dana objavljivanja do 30. 05. 2011.Skladbe slati na adresu:

Vojislav Temunović, Skerlićeva 17, Subotica,s naznakom: ZA XI. FESTIVAL BUNJEVAČKI PISAMA;

HGU FBP, Jo Lajoša 4a, Subotica; [email protected]

In memoriam

BLAŠKO BABIČKOVIĆ(1929. – 2011.)

U nedjelju, 13. ožujka2011. godine Gospodin je sovoga svijeta pozvao uzornogvjernika i bivšeg člana Pasto-ralnog vijeća župe sv. Roka uSubotici Blaška Babičkovića.Sprovodne obrede 15. ožujkau subotičkom „Bajskom gro-

blju“ sv. Petra i Pavla, vodio je župnik mons. mr. AndrijaAnišić u zajedništvu s još jedanaest svećenika i u nazočno-sti mnoštva rodbine i prijatelja pokojnikove obitelji. U pri-godnoj propovijedi župnik je istaknuo da je Blaško umro zavrijeme devetnice sv. Josipu, kojega je revno štovao. Po-sljednja želja koju je uputio svojoj supruzi u subotu nave-čer bila je da mole devetnicu sv. Josipu. Nakon molitve paoje komu i u nedjelju navečer je preminuo. Od brojnih kre-posti pokojnog Blaška župnik je istaknuo dvije. Prije svega,bio je nježan suprug i otac. Bio je jedan od rijetkih koji nijekrio svoje osjećaje i koji je uvijek o svojoj supruzi lijepo go-vorio nazivajući je i pred drugima svojom „lutkicom“. Sasvojom vjernom suprugom Jelenom živio je u skladnombraku gotovo punih 50 godina. Spremali su se ove godineobilježiti tu veliku obljetnicu 23. travnja.

Nježno je pokojni Blaško ljubio svoje kćerke Maricu iBlaženku i bližnje. Volio je svoje zetove, a nadasve unučad.Radovao se svojim sestrama i bratu. Volio je svoju rodbinu.Zato mu je Gospodin darovao milost da mu ta ljubav i njež-nost budu uzvraćeni, osobito u njegovoj dugoj i teškoj bo-lesti. Osjećao je on njihovu ljubav i zato je, iako slabim tje-lesnim silama i oslabljenim glasom, i pred samu smrt i su-pruzi i kćerkama rekao da ih voli i darovao im poljupceoproštaja koje će sigurno pamtiti do kraja života. Zapamtitće dobro svog dobrog didu i njegova unučad a napose unukIvan kojeg je didi i majki providnost dodijelila da bude snjima u najtežim danima njegove bolesti i nemoći.

„Druga posebna osobina ovog pokojnika“, naglasio ježupnik, „je njegova čvrsta vjera. Bio je pravi vjernik i na-pose zauzeti član Pastoralnog vijeća župe sv. Roka. Sedam-naest sam godina župnik u župi sv. Roka i mogu reći da jebać Blaško bio jedan od najponosnijih i najradosnijih čla-nova našeg Pastoralnog vijeća. Nikad mu nije bilo teškodoći u crkvu ili župu kad je trebalo nešto pomagati. Čak ikad je kod kuće imao obaveza, nastojao ih je odložiti samoda ne bi propustio priliku pomoći u crkvi. Sudjelovao je usvim pobožnostima u našoj crkvi. Osobito je volio biti čuvarBožjega groba. Zbog svega toga uvjeren sam da mu je dragiBog bio milostiv kad se pojavio pred njegovim licem. Pakako bi mogao drugačije i postupiti naš milosrdni i nježninebeski Otac u susretu s takvim mužem, ocem i vjerni-kom“.

Milog pokojnika oplakuju, za njega mole i nadaju seponovnom susretu s njim u vječnosti njegovi najmiliji: su-pruga Jelena, kćerke Marica i Blaženka, zetovi Marko iIvan, unučad Ivan, Neven, Nada, Marin i Krunoslav, sestreMarija i Roza te brat Ive s obitelji.

Sveta misa na šest tjedana za ovog pokojnika bit će ucrkvi sv. Roka u nedjelju 1. 05. 2011. godine u 9 sati.

3/2011 � Zvonik16

Događanja u Subotičkoj biskupiji / Naši pokojnici

Vijesti iz iriške župeLijepo je započeti mjesec blagdanom Susreta – Prikaza-

nja Isusa u hramu, i misom za Anicu Angier s porukom: Su-sresti se, prikazati, držati svjetlo u rukama. Svi su potrebitisvjetla! Sutradan, 3. veljače, proslavili smo spomendan sv.Blaža, biskupa i mučenika i pomoćnika u nevolji, a k tomu irođendan i imendan našega župnika Blaža Zmaića. Slavljeje bilo tim veće jer su sakramente kršćanske inicijacije pri-mile dvije žene i majke: Dragica Galovic i Olga Lovrencic,obje u 64. godini života. Župnik je nazočnima podijelio blago-slov grla da bi se poslije svi okrijepili hranom. Među prijate-ljima svečara bili su Vladislav Ilkić, predsjednik Skupštineopćine Irig Vladimir Petrović i Lazar Pilipovic iz Sport-skog saveza te Duško Ledenac, poduzetnik. U nedjelju 6.veljače, slavljena je sveta misa u Vrdniku za obitelj Babnik iŠteficu Jerman uz blagoslov svijeća i grla s porukom žup-nika: Kršćanstvo nije ideologija nego prihvaćanje Božjega čo-vjekoljublja. Kršćani su za gledanje (svjetlo i grad na gori) ikušanje (sol). Svjetlo su naša dobra djela a sol – okus mudro-sti Božje.

Nakon svete mise u Irigu i Šatrincima, 13. veljače uslije-dio je lijepi susret u Dobrodolu na misi za pokojne Radojkui Jánosa Pappa, na kojoj župnik naglašava temu nedjelje: Bezljubavi sve je ništa, bez srca nema ničega!

Na dan sv. Valentina/Trifuna i dana ljubavi/vina, 14. ve-ljače, župnik je uz Dan općine nazočio prijamu kod predsjed-nika Skupštine općine Irig, Vladimira Petrovića, da bi zatimtakođer nazočio danu Srpske čitonice na poziv ravnateljiceVere Novković, koja je nakon prigodnoga programa odno-sno izložbe slika (srijemski motivi Oreščanina), župniku uru-

čila iznimno vrijednu nagradu ove ustanove, tzv. „LUCA“, kaodoprinos razvitku kulture i kulturnog stvaralaštva za proteklu2010. godinu. Nagrađeni župnik je održao prigodni govor uzporuku: Okupajte se u vinu i ljubavi i čitajte knjigu, i čitajteknjige. A nagradu ili priznanje od društvenih ustanova i pro-maknuća ili odlikovanja u Crkvi smatram poticajem za sebekoja trebaju biti poticaj za svakoga na žarču ljubav premasvome pozivu i djelu po njemu.

U Irigu je 15. veljače slavljena sveta misa za roditelje Lju-bice i Zorice uz poruku: Bog nam želi nešto reći i darovati.Možda će tada sunce sjati svjetlije, svakidašnjica biti radosnijao ono teško nešto lakše, kad nam se ovdje kaže dobra vijest: Bogse okreće tebi, ti si mu važan.

U nedjelju 20. veljače, u Vrdniku je služena sveta misaza pokojne iz obitelji Škoberna i govorom o Božjoj pedagogijigdje je sam Bog mjera za čovjeka. Točno na godišnjicu smrti,21. veljače, okupismo se u velikom broju u Irigu na misi zapokojnu Pirošku Skamla.

Na dan sjećanja na prestanak iriške kuge (1795.-1796.),i u povodu obnove spomenika „Kipovi“, 23. veljače župnik jeu Srpskoj čitaonici u Irigu nazočio predavanju prof. dr. Jo-vana Maksimovica „Kuga, velika morija čovječanstva, sosvrtom na irišku kugu“.

Uz nedjeljne mise, 27. veljače posebno je bilo lijepo u Do-brodolu kada je slavljena sveta misa za pokojnog Josipa Su-lomara. Nemoguće je spojiti služenje Bogu i bogatstvu. Ili bitivjernik i služiti Bogu ili poganin i služiti bogatstvu, rekao je upropovijedi župnik.

Zadnjega dana u mjesecu slavljena je sveta misa za AnkuVodenac uz pitanje: Jesam li na putu koji vodi životu? Što mije važno? Za što živim? Gdje su moji prioriteti? Staviti se nastranu Isusa, imati ga za Prijatelja i Spasitelja, to je pravo, za-ključuje župnik. /f. f./

Proslava rođendanaumirovljenog biskupa

Mons. László Huzsvár, umirovljeni zre-njaninski biskup, proslavio je svoj osamde-seti rođendan svečanom misom u zrenjanin-skoj katedrali 21. veljače. Slavljenik je pred-slavio svetu misu, te ju prikazao u čast DuhuSvetomu, čime je zahvalio za sve milosti kojeje primio tijekom svog osamdesetogodišnjegživota, a osobito na daru duhovnoga zvanja.

Prigodnu propovijed održao je umirovljeni se-gedinski biskup, mons. Endre Gyulay. On je ukratkim crtama prikazao život i djelo biskupa Hu-zsvára, te ukazao na to koliko je slavljenik učinio zanovouspostavljenu Zrenjaninsku biskupiju čiji jeon prvi biskup. Nadalje, propovjednik je istaknuo i značajHuzsvárova djelovanja za katolike Mađare u Mađarskoj i Ru-munjskoj za vrijeme komunizma, kada je on puno učinio daim se dostavlja katolički tisak i Biblija. Propovjednik je sla-vljeniku poželio dobro zdravlje, te mirnu starost.

Osim propovjednika, pozivu na misno slavlje su se odaz-vali subotički biskup mons. Ivan Pénzes, srijemski biskupmons. Ðuro Gašparović, apostolski egzarh za grkokatolikeu Srbiji i Crnoj Gori mons. Ðuro Džudžar, temišvarski bi-

skup mons. Martin Roos, biskup iz Oradee mons. LászlóBöcskey, a kao suorganizator bio je i biskup domaćin,mons. Ladislav Német, SVD. Na misi su nazočili i pred-stavnici kulturnog i političkog života vojvođanskih Mađara,te brojni vjernici, koji su došli pozdraviti svog odnedavnoumirovljenog biskupa. U organizaciji ove proslave Zrenja-ninskoj biskupiji pomogao je Savez vojvođanskih Mađara,koji je nakon mise uzvanicima upriličio domjenak.

Sz. K.

Zvonik � 3/2011 17

Katolička crkva u regiji

zkvh

.org.r

s

Objavljena Papinakorizmena poruka„Pohlepa donosi nasilje, zlostavlja-

nje i smrt“ - tim je riječima papa Bene-dikt XVI. u svojoj korizmenoj poruci naslovljenoj „SKristom ste ukopani u krštenju, s njim ste i uskrsnuli“,koja je objavljena 22. veljače u Vatikanu, podsjetio navažnost dijeljenja.

U tijeku korizmenog vremena, koje je započelo u srijedu9. ožujka, Papa je pozvao na post, milostinju i molitvu. Kato-lici se trebaju vježbati u odricanju da bi prevladali egoizam ikonkretno ljubili bližnjega. Post nema nikakve veze sa sebi-čnošću. Kršćanin se odricanjem uči usmjeravati pogled napotrebe drugih ljudi i u njihovim licima prepoznavati liceBožje, istaknuo je Papa. Zato prakticiranje posta, koji bimogao biti utemeljen na različitim razlozima, za kršćaninaima duboki vjerski smisao. „Obožavanje materijalnih dobara“udaljuje čovjeka od drugih ljudi i čini ga nesretnim. Oni kojimaterijalna dobra stavljaju na Božje mjesto, bude lažne nade.Pohlepa za novcem „ugrozit će Božji prioritet u našim živo-tima“, pojašnjava Benedikt XVI. u poruci. „Praksa milostinje“poziv je ljudima da „daju prioritet Bogu te da budu pažljiviprema drugima“, kako bi ponovno otkrili Boga i primili nje-govu milost.

U korizmenom vremenu vjernici bi trebali prepoznati„darovani i dragocjeni oblik molitve“ i uzeti u obzir čitanje bi-blijskih tekstova koji su predviđeni za to razdoblje, preporučaPapa. Oni koji kroz molitvu odvoje vrijeme za Boga, moći ćeotkriti novi koncept vremena u odnosu na vječni život.

Korizma je, nadalje, vrijeme prikladno za priznavanje vla-stite nemoći i vrijeme iskrenog preispitivanja naših života,kako bismo primili milost sakramenta pomirenja te se odlu-čili nasljedovati Krista. Ðavao i danas djeluje u svijetu. Neumara se u zavođenju ljudi koje Bog želi bliže sebi, ističe Be-nedikt XVI. Ali, čovjek se u borbi protiv „vladara tame“ moraugledati u Isusov primjer, jer Krist iz te borbe protiv zla izlazikao pobjednik.

Papa poziva vjernike da u korizmenom vremenu razmi-šljaju o značenju sakramenta krštenja. On nije nekakav obrediz prošlosti, nego susret s Kristom koji ljude poziva naiskreno obraćenje. Sama činjenica da krštenje u većini slu-čajeva primamo kao djeca, jasno ističe da je riječ o Božjemdaru i da nitko vlastitim snagama ne može zaslužiti vječniživot. /IKA/

Papa: Pobačaj ništa ne rješavaPobačaj ništa ne rješava, nego ubija dijete, a kod

roditelja samo potiče veliku moralnu i životnu dramukoja na ženi može zauvijek ostaviti trag, istaknuo jepapa Benedikt XVI. sudionicima opće skupštine Pa-pinske akademije za život, koje je primio 26. veljače.

U odluci da se počini pobačaj nema pobjednika. Ne po-bjeđuje dijete, začeto, a potom uklonjeno. Ne pobjeđuje ženau čijoj nutrini, koju samo ona može razumjeti, ostaje rana. Nepobjeđuje muškarac, olakšan rješenjem koje ga čini slobod-nim, ali i slijepim pred pravom dramom žene koja je gotovouvijek ostavljena sama. Ne pobjeđuju ni liječnici koji prepo-ručuju pobačaj, navodeći ženu da u daru koji nosi u sebi viditeret.

Tema o post-abortivnom sindromu, odnosno o teškojpsihičkoj patnji koju često osjećaju žene koje su namjerno po-bacile, otkriva neizostavni glas moralne savjesti. U tom bi raz-mišljanju stoga bilo korisno posvetiti pozornost savjesti očevadjece, koja je ponekad zamračena, a koji često ostavljaju sa-mima trudne žene, napomenuo je Sveti Otac.

Liječnici također ne smiju izbjeći tešku zadaću da zaštiteod prijevare savjesti brojnih žena koje misle da će u pobačajupronaći rješenje obiteljskih, gospodarskih i društvenih ili pakzdravstvenih problema svojega djeteta. Posebno u tom slu-čaju, ženu se često uvjeri, ponekad to čine i sami liječnici, daje pobačaj ne samo moralno dopušten izbor, nego čak i dužan„terapijski“ čin kako bi se izbjegla patnja djeteta i njegove obi-telji. Papa je stoga pozvao liječnike da promiču stvarnu ljud-sku i kršćansku solidarnost; istu onu koju Crkva želi posve-titi ženama koje su počinile pobačaj. /IKA, KTA/

Papa: Crkva se mora naučitislužiti jezikom računalnog doba

Papa Benedikt XVI. pozvao je Crkvu i društvo dau komuniciranju više vode računa o suvremenom digi-talnom dobu.

Nove tehnologije nisu samo promijenile način komuni-ciranja, nego su izazvale i šire kulturne promjene, rekao jeSveti Otac 28. veljače, na Općoj skupštini Papinskog vijeća zamedije. Zbog toga je nužna hitna rasprava o razvoju i mije-njanju govora. Papinsko Vijeće za medije održalo je susret natemu „Govor i komunika-cija“. Prednosti novih ko-munikacija putem raču-nala, Interneta i mobiteladonose i mnoge rizike,upozorio je Papa. To supovršni međuljudski od-nosi, gubitak nutrine,bijeg u osjećajnost, a izra-žavanje mišljenja imaprioritet pred željom zaistinom. S digitalizacijomse također razvija novavrsta razumijevanja i raz-mišljanja s velikim mo-gućnostima za komunika-ciju i izgradnju odnosa.Novi govor daje prednostintuitivnim i emocional-

3/2011 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

nim vještinama nad onim analitičkim. On donosi drukčiju lo-giku i način razmišljanja kao i odnos prema stvarnosti, pričemu posebnu ulogu imaju slike i hiperveze. Time se ujednosve više zamućuje razlika između pisane i izgovorene riječi.Sve te promjene, istaknuo je u svom govoru Papa, imaju utje-caj i na prenošenje kršćanske poruke. Evanđeoske slike idruštvene prilike iz Isusova doba trebaju se prilagoditi sim-bolima i metaforama današnjice, kako bi se doprlo do ljudi ina što bliskiji način im se navijestilo Božje kraljevstvo, rekaoje Papa. /IKA/

Harvardsko istraživanje potvrdilo Papino stajalište

o borbi protiv AIDS-aOdgovorni seksualni odnosi i bračna vjernost pre-

polovili bi broj oboljelih od AIDS-a u Zimbabveu, na-vodi istraživanje koje je provedeno na Harvardu.

Rezultate temeljitoga istraživačkog rada objavio je Da-niel Halperin s Instituta za globalno zdravlje stanovništvatoga američkog Sveučilišta. Postotak oboljelih u toj južnoa-fričkoj zemlji smanjen je u razdoblju od 1997. do 2007. godines 29 na 16%. Do pada broja oboljelih došlo je, pokazuje istra-živanje, a prenosi Kathpress, zajedno s padom broja rizičnihseksualnih odnosa izvan braka i sa smanjenjem prostitucije.Prema Halperinovu istraživanju, objavljenom na Internetu(www.PLoSMedicine.org), do drastične promjene seksual-nog ponašanja došlo je najviše zahvaljujući informativnojkampanji koju su proveli mediji i Crkva, piše „Osservatore“.Istraživanje je dalo za pravo papi Benediktu XVI., koji je nasvom putovanju u Afriku 2009. istaknuo da se samim dijelje-njem kondoma problem AIDS-a u Africi ne može riješiti./IKA/

Europska unija osuđuje nasiljenad vjerskim manjinama

Kršćane i kršćanske vjerske manjine koji su naSrednjem Istoku, a i drugdje, podvrgnuti nasilju, Eu-ropska unija konačno je nazvala žrtvama toga nasilja.Nakon višetjednoga oklijevanja, koje je talijanski ministarvanjskih poslova nazvao izrazom „snažnoga laicizma koji štetivjerodostojnosti Europe“, ministri vanjskih poslova Europskeunije prihvatili su 21. veljače službeni dokument u kojemu„odlučno osuđuju napade na kršćane i njihova bogoštovnamjesta, muslimanske hodočasnike i druge vjerske zajednice“,te izražavaju „veliku zabrinutost za sve veće izražavanje ne-snošljivosti i diskriminacije utemeljene na religiji, koje je po-svjedočeno nasiljem i terorističkim djelima provedenima uposljednje vrijeme u više zemalja“. /IKA/

Troje novih svetaca Katoličke Crkve

Papa Benedikt XVI. održao je 21. veljače redoviti javnikonzistorij za kauze svetaca te odobrio da 23. listopada buduproglašeni svetima španjolska redovnica bl. Bonifacija Rodri-guez de Castro, bl. Guido Maria Conforti, nadbiskup Ra-venne, bl. don Luigi Guanella, svijetli uzori ljubavi i misionar-skog duha u 19. i 20. stoljeću. /IKA/

Libijski biskup: „Pomozite nampronaći put dijaloga“

Poziv međunarodnoj zajednici da „Libijcima po-mogne pronaći put dijaloga“ uputio je 21. veljače bis-kup i apostolski vikar iz Tripolija Giovanni InnocenzoMartinelli.

Pobuna u zemlji istodobno se sve više širi, humanitarneagencije govore o stotinama mrtvih i ranjenih, a vladine suzgrade u plamenu i u glavnom gradu. U međuvremenumnoga veleposlanstva pomažu svojim državljanima da sevrate u svoje zemlje. I biskup Martinelli, u Libiji je kao sve-ćenik od 1971., a kao biskup od 1985., dobio je poziv iz tali-janskog veleposlanstva, ali kaže: „Ja neću napustiti Libiju dokgod dišem. Kamo bih išao? Ovo je moja Crkva“. „Otići ćusamo ako me otjeraju.“

Što se tiče aktualnog stanja biskup je dodao: „Istina jeda mnoge obitelji odlaze, jer situacija nije sigurna. No, redov-nice i medicinske sestre ne žele pobjeći. Mi smo ovdje da slu-žimo ljudima u Libiji i u ovom trenutku nitko ne želi otići“./IKA/

Zvonik � 3/2011 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

IZDANJAObred. Istinita priča o

suvremenomu egzorcistuKnjigu Matta Baglia izdao Verbum

Apostoli i prvi Kristovi učeniciKnjigu kateheza pape Benedikta XVI. objavioVerbum

Moja djeca i jaKnjigu Rine Tomelić objavila je Franjevačka

provincija Presvetog Otkupitelja Split

Vjerovati – živjetiFučekovu knjigu objavio Verbum

Izabrani spisi Josipa Turčinovića

Knjiga u izdanju Kršćanske sadašnjosti

zkvh

.org.r

s

Josip je rođen u jugoistočnoj Poljskoj kraj grada Krosno17. siječnja 1842. godine. Studirao je u svom zavičaju u gra-dovima Rzeszów i Przemyśl, a 1864. godine je zaređen za sve-ćenika. Nakon ređenja studirao je u Rimu, gdje je postigaodoktorat teologije i kanonskoga prava. Bio je profesor na bo-gosloviji u Przemyslu, u Krakovu, gdje je postao i rektor ta-mošnjeg sveučilišta. Josip Sebastijan je bio izuzetno marljivradnik. Osim profesorske službe bio je zauzet predavanjimau različitim zajednicama, surađivao je s Družbom Vinka Paul-skoga, objavio je više od tisuću knjiga, objavljivao je znan-stvene radove iz povijesti, teologije, i crkvenoga prava. Napi-sao je i duhovni životopis pape Pija IX. U tom je djelu opisaocrkvenu povijest 19. stoljeća. Osim bavljenja znanstvenimradom, bio je vrlo zauzet oko siromašnog naroda, siročadi.Nije zanemario ni šegrtsku mladež. Bolesnike i nezaposlenenikada nije gubio iz vida. Kako bi im djelatno pomogao, 1891.godine je osnovao posebnu redovničku službu i stavio je pod

Gospinu zaštitu. Još je1894. godine osnovaoposebnu družbu, kojojje povjerio staranje obolesnima. Marljiviprofesor je na taj načinbio sav u konkretnimživotnim prilikama si-romašnijih slojeva poljskog društva. Taj veliki pastoralac i teo-log je 1899. godine postao pomoćni, a 1900. godine i reziden-cijalni biskup biskupije Przemyśl. Tada je svoju djelatnost jošposvetio i odgoju svećenika, gradio je brojne crkve, ali i ra-sadnike, kako bi unaprijedio voćarstvo. Organizirao je pučkekuhinje. Podizao je kuće za beskućnike, te škole za siroma-šne. Josipa Sebastijana proglasio je 1985. godine blaženim, a2003. svetim papa Ivan Pavao II.

Na Veliku subotu, 31. ožujka 1945. godine izdahnula je ukoncentracijskom logoru Ravensbrück blažena mučenica Na-talija Tulasievicz. Još nije imala punih 39 godina. Natalija jebila učiteljica u Poznanu, pa profesorica u više srednjih škola.Kroz svoj studij u Poznanu postigla je naslov magistre polj-ske filologije. Kao vjernica bila je jedna od vodećih u Katoli-čkoj akciji. Primicala je duhovnost pozitivnog asketskog ži-vota ukorijenjenog u svakidašnji život. Za vrijeme njemačkeokupacije blažena je Natalija organizirala molitvene sastanke,ona je htjela odgajati i poučavati i buditi nadu u drugima. Kadje doznala da su tri njezine prijateljice osuđene i odvedene naprisilni rad, odlučila je i sama dragovoljno se pridružiti svojimprijateljicama. Čim je tajna državna policija (gestapo) doznalaza njezinu odluku, smjesta je uhićena. Natalija je tada bila pod-vrgnuta najokrutnijim mučenjima i javnom sramoćenju. Ondaje uslijedila i osuda na ženski koncentracijski logor Ravens-brück. U tom je logoru mučeno i ubijeno 92.000 žena i djeceiz 18 različitih naroda. Osim ubijenih, u logoru je od 1939. do1945. godine boravilo 132.000 žena i djece, ali i 20.000 muška-raca. Na Veliki petak je ustala skroz oslabljena od slabog spa-vanja i od podnesenih muka i ponižavanja. Njezine misli supratile Isusovu muku. Razmišljala je o Isusovu križnom putui smrti. Sjela je na stolicu u svojoj baraci, te se svima obratila

nagovorom o Isusovimmukama. Govorila je otome kako Isusa trebanasljedovati i onda kadsu kršćani izloženi mu-čenju. Govorila je o Isusovoj smrti i uskrsnuću. Njezini du-hovni učitelji su bili sveti Ivan od Križa, sveta Terezija Avilskai sveti Franjo Asiški. Govorila je da u sebi osjeća dvostrukuglad: glad za svetošću i glad za ljepotom. Te je dvije svojegladi doživljavala kao jedinstvenu glad. Proživjela je Velikipetak u strahotama logora. Dan kasnije, na Veliku subotu,odvedena je u plinsku komoru. Gospodin je utažio njezinu žeđza ljepotom i za svetošću. Umrla je nošena vjerom i ljubavlju.„Neće više gladovati ni žeđati. Neće ih više paliti ni sunce niikakva žega, jer Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pa-stir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bogsvaku suzu s očiju njihovih“ (Otk 7,16-17). Hrabrost i duhov-nost blažene Natalije su mnogi uočili. Prozvali su je poljskimBonhofferom. Blažena Natalija je jedna od posljednjih koji suubijeni u tom logoru, budući da su logorske zatočenice na-rednih dana oslobodili Rusi i njihovi saveznici.

Papa Ivan Pavao II. ju je zajedno sa 108 mučenika 13. lip-nja 1999. proglasio blaženom.

3/2011 � Zvonik20

Svetac mjeseca

31. ožujkaBlažena Natalija Tulasievicz(* 9. travnja 1906. + 31. ožujka 1945.)

� Učiteljica � profesorica � odana molitvi � gladna ljepote � gladna svetosti �� filologinja � djelatnica Katoličke akcije � budila nadu u porobljenoj Poljskoj �� iz solidarnosti dragovoljno otišla na prisilni rad � uhićena � okrutno mučena �

� javno osramoćena � osuđena na smrt u koncentracijskom logoru �� na Veliki petak proživjela muku i smrt Isusovu � ubijena u plinskoj komori �

28. ožujkaSveti Josip Sebastijan Pelczar(* 17. siječnja 1842. + 28. ožujka 1924.)

� Svećenik � teolog � pravnik � profesor � povjesničar � rektor sveučilišta �� marljiv radnik � skrbio se za siromašne � izdržavao pučke kuhinje �

� podizao kuće za beskućnike � na brizi imao bolesnike �� starao se za nezaposlene � snovao redovničku družbu �

� biskup � odgojitelj klera � promicao voćarstvo �

Piše: Stjepan Beretić

„Stari“ i „Novi“ Adam tema je o ko-joj naš sluga Božji često govori u svojimpropovijedima.

„Stari Adam“, kako nas uči Kateki-zam Katoličke Crkve, prvi je čovjekkojeg je Bog stvorio i dao mu Evu zaženu, postavio ga u svoje prijateljstvo,samo ako se slobodno podredi Bogu.Međutim, zlorabeći svoju slobodu, nijeposlušao Božju zapovijed. Svaki grijehnakon toga bit će neposluh prema Bogui manjak povjerenja u njegovu dobro-tu… Nakon toga prvog grijeha nastajeprava „provala grijeha“ u svijet kao štoje Kainovo bratoubojstvo nad Abelom1.

Ovaj nauk Katekizma KatoličkeCrkve prisutan je u pisanoj riječi našegasluge Božjega. Piše on među ostalim:Boga smo izgubili po starom Adamu, anašli smo Boga po novom Adamu. Po„starom Adamu“ izgubili smo prijatelj-stvo s Bogom, a to nam je prijateljstvo sBogom vraćeno po „novom Adamu“,Isusu Kristu. Po utjelovljenoj Božjoj Ri-ječi otvara se put u blaženstvo. „NoviAdam“ je svojom smrću na križu i svo-jim uskrsnućem: posijao novi život udušu po kojem je duša kao dobro pri-premljeno zemljište, te postaje sposo-bna biti kao Novi zemaljski raj, živjeti poEvanđelju, te rasti u vrlinama, krepo-stima2.

Unatoč tomu što je po otkupljenju„Novog Adama“ otvoren put u „novi ze-maljski raj“, ostale su posljedice grijeha„starog Adama“ u dušama i poslije „po-sijanog sjemena“, koji se predstavljakao zapreka na putu u „novi zemaljskiraj“. „Majka Eva“, ističe sluga Božji, sta-vila nam kao kamen na jedno krilo dušete ne možemo letjeti. Taj „kamen“ štopritišće „krilo duše“ je sebeljublje, egoi-zam.

„Liječenje“ od posljedica istočnogagrijeha, to jest od sebeljublja koje „pri-tišće jedno krilo duše“, moguće je prijesvega ako kršćanin nastoji nasljedovatiživot „Novog Adama“ koji mu je dan pokrštenju, življenjem po Evanđelju3. Ukonkretnosti to znači da treba naučiti„motriti“, „gledati“, „upirati pogled naIsusa“, vjerom, ufanjem i ljubavlju. AkoIsus vidi, piše naš sluga Božji, da nanjega gledamo, on će još milije na nasgledati. Kažimo mu stoga svoje želje. Akoto nije dosta, nosimo Isusovu sličicu pana nju gledajući razgovarajmo s Isu-som4.

Sadržaje „gledanja“ na Isusa i raz-govor s njime treba prije svega crpiti izBožje riječi, Svetoga pisma. Isus je paksam Riječ Božja… On će sijati u nassvoje riječi ako ćemo im obraćati pažnju,ako ćemo njegove riječi govoriti, ponjima djelovati i živjeti5. Ako tako po-stupamo, on sije u naše duše dobrosjeme vjere što smo na krštenju primili, as njom također i sjeme samozataje, jer sKristom, jamačno su-umiremo da bi su-živjeli, jer se po krštenju uništava, u kr-šteniku svako ništetno, zlo i grešnosjeme6.

Gerard stoga upozorava: Ako nemasjemena i sijača, plodne zemlje, ili zem-lja ne prima sjeme, kraj nam je… Srcepak koje drži sjeme donosi plod7.

Isusove riječi su kao zrno pšenice.Ako puno njegovih riječi, (kao zrno pše-nice) primimo, duša će nam biti sita,jaka. Takva duša tada vjeruje da Isus unjoj najbolje djeluje pa makar za vre-mena tijelo gladuje jer samozatajom ti-jela i ljubavlju dostiže se Bog u blažen-stvu8.

Gerard drži da se iz ovakvog pro-jekta života u čovjekovoj duši rađa di-namizam, koji „ugađa“ Bogu i rodu…Među istoznačnim zapisima neprestanoponavlja svoju životnu nakanu: Vamaću, Isuse i Marijo, ugađati to jest vašudobrotu nasljedovati i o njoj propovije-dati9.

Tko ide putem „staroga Adama“,taj je kao onaj koji stane na tanak plitakled, tone, propada… Stoga budimo po-nizni, to jest slobodni, pa ćemo biti bo-gati, blaženi i slavni, na putu „premaNovom Adamu“. Bojmo se oholosti kaood otrova. Bježimo od oholosti i ohola čo-vjeka kao od žive vatre jer će uništiti unama vjeru a zatim ljubav prema poslui poštenju i tako propasti i u tijelu i uduši10.

Stoga naš sluga Božji neprestanoponavlja u svojim propovijedima: Što jenetko, na kršćanski način, religiozniji(dosljedno po „Novom Adamu“), Bogu jesličniji, a što je manje religiozan (po„Starom Adamu“), snižava svoje dosto-janstvo i sličniji postaje nerazumnoj ži-votinji11. Zar se takvo mišljenje danasne promiče, po učenju nekih po kojimačovjek nije drugo nego razumna životi-nja?

Međutim, o. Gerard ističe da s Isu-som, „Novim Adamom“, sjedinjeni, do-

življavat ćemo što On doživljava. Imatišto On ima. Imati radost na sve vjekove,po slavnom uskrsnuću“12. Zar nije sveovo učenje vrlo aktualno i danas?____________

1 Katekizam Katoličke Crkve, 396-409.2 Propovijed, 008157.3 Usp. ondje.4 Duhovne vježbe, rukopis 59.5 Propovijed, 008086.6 Ondje, 008085.7 Ondje, 008101.8 Ondje, 008116.9 Ondje, 008116.10 Ondje, 007892.11 Ondje, 007994.12 Ondje, 007995.

Zvonik � 3/2011 21

Naš kandidat za svecaGovori nam Sluga Božji, o. Gerard Tomo Stantić

Stari i novi AdamPiše: o. Ante Stantić, OCD

Mladima o ocu Gerardu

U subotičkom Katoličkomkrugu održana je 13. ožujka mje-sečna Tribina mladih. Lik karme-lićanina Sluge Božjega o. GerardaTome Stantića, mladima je pred-stavio o. Mato Miloš, OCD, vice-postulator u njegovoj kauzi za pro-glašenje blaženim i svetim.

On je na zanimljiv i oduševljennačin predstavio svetački lik o. Ge-rarda počevši od njegova djetinjstvakoje je proživio na đurđinskim sala-šima pa do njegove blažene smrti usomborskom karmelićanskom samo-stanu. Svoje izlaganje o. Mato je pro-tkao brojnim navodima iz pisane du-hovne baštine o. Gerarda. Posebno jeprotumačio kako je o. Gerard proživ-ljavao i doživljavao molitveno kontem-plativni života pa i svoja mistična isku-stva. Naglasio je njegovu brižnu ljubavprema bolesnicima i penitentimagrada Sombora i okolice kao i njegovekumenski duh. U drugom dijelumlade je poticao i oduševljavao da seutječu u zagovor o. Gerardu u svojimpotrebama, jer čitav postupak za nje-govo proglašenje blaženim ide dobroosim što se još nije dogodilo čudo ponjegovu zagovoru i što nema dovoljnoštovanja na „terenu“.

U razgovoru poslije predavanjamladi su pokazali zanimanje za nekedetalje iz života i duhovnosti o. Ge-rarda kao i o samom postupku beatifi-kacije. Neki mladi iz Subotice inačeaktivno surađuju s o. Matom u pred-stavljanju i propagiranju kauze o. Ge-rarda i pišu za Glasilo o. Gerarda, kojeizlazi dva puta godišnje.

Tribina je završila zajedničkommolitvom za proglašenje blaženim S.B. o. Gerarda, a u kratkoj šutnji mladisu izrekli i svoje molitve koje su upu-tili Ocu nebeskom po njegovu zago-voru. /A. A./zkvh

.org.r

s

Nastavljamo tumačiti pobudnicupape Benedikta XVI. koja se u najstro-žem smislu riječi može nazvati liturgij-skom. Čini se da je stoga i pogodno uovoj rubrici tumačiti i vrhovni naukCrkve koji se odnosi na liturgiju. BožjaRiječ je ne samo sastavni dio liturgijenego sama liturgija. U prošlom brojusam pokušao približiti sam dokumentkoji Božju Riječ prihvaća kao Božjigovor, a koji je predan Crkvi. Kada ka-žemo predan Crkvi, onda znamo da jeponajprije Crkva ona koja tu Riječ živi, aonda i prenosi. Kako sam u prošlombroju najavio, tako sada nastavljamo la-gani hod u poruku tog dokumenta. Bogse kroz povijest redovito „prilagođivao“čovjeku. Čudno je to ali istinito, Bog jegovorio znakovima i riječima koje suljudi mogli razumjeti. On se približavačovjeku na način saveznika. Sjetimo seda je i cjelokupna Biblija naslovljena ri-ječima: Stari i Novi savez (zavjet). Tajnaziv se temelji na vrlo važnoj činjenicida Bog prilazi čovjeku. U prošlom brojusam nabrojio nekoliko načina prekokojih Bog progovara. Sklapanje Savezaje izvrsni način kako čovjek shvaćaBožju ponudu. Kao primjer neka namposluži Sinajski savez. Bog se objavljujekao njihov Bog – Bog Izabranog na-roda. Nadovezuje se na povijest pa jeBog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.Dakle, njima poznat. Sada pred njihstavlja izbor i to vrlo važan: život ilismrt. Biraju li život, Bog nudi uvjetepod kojima će sklopiti savez s tim naro-dom pa će oni biti njegova svojina a onBog njihov. Uvjeti Saveza su poznati:Deset zapovjedi. Na zboru – susretu –čita se tekst Dekaloga. Ono što se oče-kuje od druge strane, tj. ljudi, pristanakje na tekst Saveza. Ali i oni imaju ob-vezu, a to je prihvatiti da će Savez po-štivati, održavati i služiti. Sam načinsklapanja je posve sličan hetitskom na-činu sklapanja Saveza dvojice kraljeva.Savez se sklapa u krvi. Žrtvene životi-nje se rasijeku na pola i ostavi se iz-među polutki prolaz. Saveznici, držećise ispod ruke, prolaze kroz rasječeneživotinje i izgovaraju riječi saveza i nakraju i zakletve koja redovito završavariječima: ako ne budem držao savez,neka se sa mnom dogodi kao sa ovimživotinjama – neka budem rasječen na

dvoje. Tada bi se pola životinja spalilokao žrtva Bogu, a druga polovica ispe-kla kao hrana za gozbu saveza. Ovajsam primjer stoga razradio kako bismobolje razumjeli drugo poglavlje doku-menta Verbum Dei u kojem se govori očovjekovu odgovoru na Božji poziv. Unjemu prepoznajemo i euharistijskugozbu kao žrtvu i kao gozbu. Ali tojžrtvi i gozbi prethodi čitanje Božje Ri-ječi. Evo nas na najvažnijem dijelu zaštoje ovaj dokument tako bitan. Riječ Božjase navješćuje kao poziv za sklapanje sa-veza s Bogom koga se sluša i odgovarana njegova pitanja. Naš odgovor Boguje isključivo odgovor vjere, odgovor vje-rom. Bez toga odgovora u vjeri i vje-rom, recimo tako, misa se ne bi moglanastaviti. Na čega se oslanja žrtva Sa-veza, a pogotovo gozba Saveza ako nena činjenicu da smo čuli i prihvatiliBožju poruku, njegove uvjete, njegovuspasenjsku riječ i na nju kao savezniciodgovorili s Amen – tako je. Ta malariječ ali govorena iznutra tako je bitna uliturgiji pa i često ne primijetimo da jeuvjet daljnjega događanja. Razumljivoje, dakle da se Riječ Božja ne može na-vješćivati nerazumljivim jezikom na ne-razumljiv način i bez tumačenja. Doga-đaji Staroga Saveza kojima govori Bogsu davno prošli i iz drugog su mentali-teta. Kako ih približiti našem mentali-tetu kao trajnu poruku je upravo zadaćapomazanika Gospodnjih. To su prezbi-teri u Novom savezu. Ali to je i Crkvakao Kristova zaručnica. Stoga se BožjaRiječ navješćuje, tumači i doživljava uzajednici koja je predvođena pastirom –pomazanikom. Na takav način odgova-ramo molitvom i to molitvom nadah-nute Božje Riječi, kao što su, primjerice,Psalmi. Najbolji primjer, kaže Papa, utome nam je Mater Verbi i Mater fidei.To jest Majka Božja koja je Majka Riječii Majka vjere. Ona je najbolja „ravno-teža“ odnosa unutar Saveza kada je spojposlušane riječi i odgovorene vjere. Li-turgija je mjesto u kome se riječ nesamo sluša nego i posluša i na kojoj segradi vjera ne samo spoznaje nego i ži-vota.

U sljedećem broju govorit ćemo otrećem poglavlju koje govori o tumače-nju Svetoga pisma.

3/2011 � Zvonik22

Upoznajmo govor liturgijskih znakova

Odgovor čovjeka BoguPiše: dr. Andrija Kopilović

27. 03. 2011.3. korizmena nedjelja

Izl 17,3-7Ps 95,1-2. 6-7. 8-9

Rim 5,1-2. 5-8Iv 4,5-42

Tko bude pio vode koju ću mu jadati, ne, neće ožednjeti nikada: vodakoju ću mu ja dati postat će u njemuizvorom vode koja struji u život vječni.


1 Sam 16,1b. 6-7. 10-13aPs 23,1-3a. 3b-4. 5. 6

Ef 5,8-14Iv 9,1-41

Prolazeći ugleda čovjeka slijepaod rođenja. Zapitaše ga njegovi uče-nici: „Učitelju, tko li sagriješi, on ilinjegovi roditelji te se slijep rodio?“Odgovori Isus: „Niti sagriješi on nitinjegovi roditelji, nego je to zato da sena njemu očituju djela Božja.“


Ez 37,12-14Ps 130,1-2. 3-4. 5-6. 7-8

Rim 8,8-11Iv 11,1-45

A Isus podiže oči i reče: „Oče,hvala ti što si me uslišao. Ja sam znaoda me svagda uslišavaš; no rekoh tozbog nazočnog mnoštva: da vjeruju dasi me ti poslao.“ Rekavši to povika izaglasa: „Lazare, izlazi!“

17. 04. 2011.CVJETNICA

Iz 50,4-7Ps 22,8-9. 17-18. 19-20. 23-24

Fil 2,6-11Mt 26,14-27,66

I dok su blagovali, uze Isus kruh,izreče blagoslov pa razlomi, dade svo-jim učenicima i reče: „Uzmite i jedite!Ovo je tijelo moje!“ I uze čašu, zahvalii dade im govoreći: „Pijte iz nje svi!Ovo je krv moja, krv Saveza koja se zamnoge prolijeva na otpuštenje gri-jeha.“

Odakle zlo u svijetu, tko je za njega odgovoran i kako gaiskorijeniti, pitanja su koja muče čovječanstvo od samih po-četaka povijesti. Nije ni čudo što Biblija već na prvim strani-cama dotiče i pitanje uzroka zla. Nama vjernicima je biblijskiodgovor dobro poznat. U ovom prilogu želim ponajprije vi-djeti kako na pitanje zla, promatrajući povijest ljudske misli,odgovara jedan suvremeni filozof René Girard, a potom seosvrnuti na dinamiku koju grijeh proizvodi u grešniku kojiga slobodno izabire i to na temelju starozavjetnog teksta Da-vidova grijeha, kako je opisan u Drugoj knjizi o Samuelu.

Iskonski grijeh u povijesti ljudske misliPovijest ljudske misli jasno ukazuje kako se u samome

središtu pitanja o iskonskom grijehu nalazi problem koji muprethodi, a od odgovora na njega ovisi rješenje prvotnog pi-tanja. Prije svega treba progovoriti o onome koga taj grijehdotiče i zahvaća, a to je čovjek. Dapače, povijest misli ouzroku i nositelju iskonskoga grijeha svjedoči o hrvanju s teš-kim pitanjem o krivnji za zlo u svijetu.

Osnovna misao Kristova propovijedanja, tj. navještaj kra-ljevstva Božjega – Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvoBožje! Obratite se i vjerujte evanđelju! (Mk1,15) – za nas krš-ćane ključni je element u pronalaženju odgovora na gornjepitanje. Naime, Krist posve nedvosmisleno i presudno ističečovjekovu slobodnu volju kao uvjet mogućnosti spasono-snoga dolaska u Božju blizinu. Međutim, kako se to kraljev-stvo nije vidljivo očitovalo svima kao rješenje problema po-stojanja zla u svijetu, ideja o Božjoj blagonaklonosti premačovjeku u povijesti ljudske misli blijedi, te se traži kako okri-viti Boga za postojanje zla. Tako pravo značenje ljudske slo-bode biva dovedeno u pitanje, a u traženju uzroka nevolja izla u svijetu čovjek odgovornim proglašava pale anđele i greš-noga praoca Adama. Konačno, možda čovjek uopće i nije go-spodar svoje povijesti, nego je žrtva nečega što se davno do-godilo mimo njegove volje i mogućnosti biranja.

Kasnija prosvjetiteljska misao donijela je prekretnicu utraženju rješenja zla i patnje, jer je čovjeka proglasila gospo-darom povijesti i vlastite sudbine. Čovjek sam stvara svijet ipri tome ga nastoji objasniti, dati mu značenje. Boga se višene gleda kao stvoritelja svijeta i uzročnika povijesti, jer ustvari

njegovo mjesto po ovom mišljenju zauzima čovjek. Bog višene upravlja svijetom, nego to čini čovjek, i zbog toga je krivnjaza loš svijet ponovno svaljena na čovjeka.

Budući da je to ogroman teret na leđima emancipiranognovovjekovnog čovjeka, povijest misli pokušava rasteretitiideju o ljudskoj autonomiji, te se priroda pokušava proglasitikrivcem za zlo u svijetu. Ipak, ova se ideja nije mogla dugoodržati, te nije ostalo drugo nego na drugoga prebaciti od-govornost za uzrok zla. Tako se opet čovjeka vidi kao prota-gonista i gospodara povijesti, no ne snose svi jednaku odgo-vornost za velike patnje u svijetu.

Povijest traženja odgovora na problem zla može se na-zvati i potragom za krivcem koji je odgovoran za narušenostodnosa između Boga, čovjeka i svijeta. Unatoč svim dosti-gnućima ljudskih umovanja, kako nije našao drugoga rješe-nja, čovjek se dao u potragu za žrtvenim jarcima na koje ćesvaliti cijelo breme zla u svijetu. Ovakav ishod se ne možepohvaliti dosljednom racionalnošću, te izgleda da povijestljudske misli ipak ostaje bespomoćna s obzirom na problemzla i patnje u svijetu.

Društvena ideja žrtvenog jarca

Ovdje valja dodati još jedanvrlo važan element u razvoju idejeo uzroku zla u svijetu, a to je da ječovjek društveno biće. Iako čovjeku sebi ima nagon druženja i socija-lizacije, on lako upada u sukobe, teje red u zajednici moguć samo natemelju neke vrste društvenog ugo-vora, koji se temelji na određenimnačelima. Prema nekim misliocima,to je način da se izbjegne rat svijuprotiv svih. Pri tome se pojedinacodriče pojedinih interesa radi

općeg dobra mira i suživota. No, veliki dio ljudske patnje proi-zlazi iz nepoštivanja toga načela. Promatrajući bilo primitiv-nije bilo novije civilizacije, u stvarnosti susrećemo pojavu tra-ženja krivca za zlo koje se jednostavno nakuplja. Tako zajed-nica vrši transfer krivnje na tog prokletnika po sistemu me-hanizma žrtvenog jarca (usp. Lev 16,21-22). Ovaj proces je

Zvonik � 3/2011 23

Reportaža

Odakle zlo i grijeh u svijetu?Priredio: Mirko Štefković

zkvh

.org.r

s

vrlo stvaran. Ustvari, primitivne zajednice na taj način moguopstati, a pri žrtvovanju pojedinaca dolaze i do ideje sakral-noga. Na žrtvu se projicira sva krivnja, on se izlaže pred uz-buđenom masom, prestajući time biti jedan od njih. Dok onutjelovljuje sve moguće zlo, u isto vrijeme žrtvovani postajedonositelj blagoslova, jer tim preuzimanjem kolektivne kri-vice oslobađa od zla kojeg je preuzeo na sebe. Projekcijomagresije na žrtvenoga jarca te njegovim žrtvovanjem zajed-nica doživljava vlastito otkupljenje.

Kršćanstvo – žrtvovani koji dokida potrebu novog žrtvovanja

Upravo ideja žrtvenoga jarca zaoštrava pitanje: tko ili štočuva ljude od međusobnoga uništenja? U kršćanskome do-gađaju spasenja prvi se čovjek, Adam, kroz iskonski grijehkoji nosi na leđima, može smatrati žrtvenim jarcem. Novi jeAdam, Isus Krist, koji nije ni najmanje sudjelovao u grijehusvijeta, uzeo na sebe grijeh svijeta da bi ga od njega oslo-bodio.

Mehanizam žrtvenoga jarca prvi je put jasno razotkrivennovozavjetnom evanđeoskom porukom spasenja u Isusu Kri-stu. Dragovoljnim prihvaćanjem svoje žrtve Krist je na križponio grijeh svijeta unatoč tomu što u njemu nije imao apso-lutno nikakav udio. Vjera u učinke njegove žrtve, prinesenejednom zauvijek (usp. Heb 10,9-10), omogućuje nama vjerni-cima da priznamo svoju sklonost k zlu i tako nas oslobodi odpotrebe novih žrtvenih jaraca.

Stvarnost grijeha u svijetuGrijeh je kompleksna stvarnost svijeta, opća i osobna, o

čemu mi ljudi imamo konkretnih iskustava. Iskustvo grijehaje uvijek moralno. Svaki čovjek donoseći vlastite odluke iopredjeljenja, spoznaje i svoj egoizam, pa u konačnici i grijeh.

Grijeh je prijestup istinske ljubavi prema Bogu i bližnjemu,zbog izopačene privrženosti nekim dobrima. On ranjava čovje-kovu narav i ugrožava ljudsku solidarnost (KKC 1849). To jereligiozno zlo, jer se opire ispunjenju spasenja, a ujedno je onizvor svih drugih oblika ljudskog zla. To iskustvo jest uprvom redu osobno, ali je i zajedničko, društveno. Grijeh jereligiozna stvarnost, te se bez vjere ne može shvatiti sva nje-gova težina i snaga. Oslobođenje od grijeha bitni je vid spa-siteljskog Kristova djela, jer on je došao da svoj život dade kaootkupninu za mnoge (Mt 20,28).

Pojedinačni grijeh kao slobodno opredjeljenjeOpis Davidova pada iz Druge knjige o Samuelu pravo je

remek-djelo psihološke analize grijeha i grešnika. Stogaćemo se zaustaviti na tom biblijskom tekstu, kako bismo ra-zumjeli istinsku stvarnost grijeha.

Iz neposrednog konteksta spomenutog opisa saznajemoda je David postao veliki kralj čitavog Izraela. Pobijedio je sveunutrašnje i vanjske neprijatelje. Ostali su mu još samoAmonci, protiv kojih upravo vodi rat i njegova vojska je predpobjedom. Narod slavi svog kralja, koji je na vrhuncu svojemoći i vlasti. Ali David nije imun na toliku slavu. Jednoga danapredvečer usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovusvoje palače. Dugo se popodne izležavao, pa kad je ustao opazis krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa.David je prazan od dokolice, te je vrlo olako dao da požudaovlada njime. Zato daje dovesti k sebi tu ženu kako bi je „pri-svojio“. Kad je došla, leže on s njom. Zatim se ona vrati svojojkući. Žena zatrudnje te poruči Davidu: Trudna sam! Poslije teporuke David postaje uznemiren, obuzimaju ga dvojbe,osjeća se izgubljenim. Počinje umovati što uraditi. Dozna liza to njezin muž, eto silne sramote i skandala, izgubit ćeugled i poštovanje u narodu, a Urija bi mogao nauditi ženi.

Je li David učinio zlo i slobodno sagriješio? Je li bio na-tjeran sagriješiti? Sve se poklopilo: njegova slava i vlast, po-slijepodnevno ljenčarenje, njegova sklonost k ženama, zavod-ljiv prizor koji ga je opčinio. Sve to točno odgovara psihologijipada. No, je li David mogao i morao drukčije postupiti? Gdjemu je u tom trenutku bio razum? Zar mu savjest ništa nijerekla? Zar nije znao da nanosi ogromnu nepravdu svome voj-niku, pa i njegovoj ženi? Da, David je mogao i morao odlučitisasvim drukčije od onoga što je odlučio i učinio! Bio je pot-puno slobodan,potpuno se svje-sno, voljno i slo-bodno odlučioučiniti to djelo teje za njega kriv!Iako smišlja kakobi zataškao gri-jeh, David nemana koga svalitikrivnju. Zar nje-gov grijeh nijeproizišao iz nje-gova srca? Zar todjelo nije u cijelo-sti njegovo? Jest,njegovo je. Davidje to znao i osje-ćao, a glas savje-sti ga je proga-njao.

3/2011 � Zvonik24

Reportaža

Grijeh je zlo koje ima i društvenu dimenzijuUčinjeno zlo množi se i širi. Tako se događa i s Davido-

vim grijehom On sada smišlja kako zataškati posljedice gri-jeha. Bat-Šebin muž Urija je na ratištu, te ga on odluči po-zvati kući, kaneći ga nagraditi, kako bi time prikrio vlastitigrijeh. Pri njihovu susretu David ga ispituje o vojsci i ratova-

nju, a potom ga šalje kući da bude sa svojom ženom. Ipak,naizgled dobro skovani plan nije uspio, jer Urija ne odlazi svo-joj kući nego spava s vojnicima. Zato Davida hvata panika, teopet smišlja što učiniti. Još jednom pokušava provesti svoj pr-votni plan, a potom se služi još većom lukavošću: SutradanDavid pozva Uriju da jede i pije pred njim, i on ga opi. No, niovaj plan Davidu nije uspio, jer je Urija i tada ostao spavati svojnicima. David je opet doživio neuspjeh svojih podlih pla-nova, nikako mu ne polazi za rukom zataškati svoj grijeh. Po-slije svega, ispunjen je strahom i nije više sposoban činitidobro, već samo zlo, koje pogađa nedužnog Uriju, zakonitogmuža žene koju je obljubio. Tako David postaje ubojicom:Ujutro napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. A u tom pismupisao je ovako: Postavite Uriju naprijed, gdje je najžešći boj, pauzmaknite iza njega: neka bude pogođen i neka pogine.

Urija sam nosi svoju smrtnu osudu, a da to niti ne zna.Nevin ispašta za Davidov zločin samo zato što kralj ne želi iz-gubiti svoj dobar glas. Davidova gluma postaje licemjerstvokoje ubija nedužna čovjeka. Zar to nije širenje zla na druge,zar to nije socijalni grijeh, zar se nije tako rodila grešna struk-tura? David u svoj grijeh uvlači još i svoga vojskovođu koji gamora poslušati inače će izgubiti položaj. Ovaj vrši direktnoubojstvo, ali u smrt ne šalje samo jednog čovjeka već višenjih. Joab se vjerojatno pravdao da je to morao učiniti, ali zlo-čin se širi i postaje kolektivan. David, sretan što je riješio pro-blem svoga grijeha, nastavlja griješiti kad poručuje Joabu:Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer mač proždire sad ovoga, sadonoga. Udaraj još jače na grad i obori ga. Umjesto da budekažnjen zbog smrti nedužnih ljudi, Joab biva pohvaljen. To jeprimjer grijeha struktura.

Božji glas poziva na obraćenjePoslije učinjena grijeha Bog kralju Davidu šalje proroka

Natana da ga opomene i pozove na kajanje. To čini vrlo vješto.Prvo mu iznosi prispodobu nepravde, protiv koje David dižesvoj glas, a onda mu očituje da je upravo on taj koji je učiniotu nepravdu. Pogazio je malog čovjeka i učinio što je zlo uBožjim očima. Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnjuizvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem! – poručujeprorok Davidu. Tek je u Davidu glas savjesti opet postao jačiod svega onoga što je učinio da ga ušutka i on se kaje za svojgrijeh: Sagriješio sam protiv Jahve.

Taj glas odzvanja i u našim srcima. Tako i nas dragi Bogpoziva na priznanje, na kajanje i obraćenje. Savjest je, naime,vlastita, posebna stvarnost i sposobnost koja je različita odsvega drugoga u ljudskom biću. Ona je negdje u našoj du-bini. Kao takva, savjest obuhvaća čitavu strukturu ljudskeosobe i u njezinom sudu skupljen je čitav čovjek. Ta naša in-tuitivna sposobnost rasuđivanja dobra i zla jezgra je ljudskeosobe i glas Božji koji odzvanja u našoj nutrini (GS, 16).

Na Davidovu primjeru vrlo je razvidno što sve mi ljudi či-nimo da ušutkamo glas savjesti, da zataškamo svoja zlodjela.Nažalost, nakon pada bilo koje vrste, naš se život pretvara ulicemjerje, u laž, te nikako ne nalazimo pravog nutarnjegmira. Tada smišljamo strategije samoobrane, pri čemu obi-čno ne biramo sredstva. Zanimljivo je da čovjek grijehom po-staje toliko slijep za dobro da je spreman učiniti svako zlosamo da sačuva svoj obraz. U takvim trenutcima svi smo sli-čni Davidu.

Krivnja i grijeh najprije umanjuju i degradiraju čovjeka,razaraju ga kao osobu, ali grijeh jednom učinjen ima svoje po-sljedice i prelijeva se i na druge. Na neki čudan i sudbono-sni način on utječe na obitelj, narod i sav stvoreni svijet. Čo-vjek može izmijeniti svoj unutarnji stav i pokajati se, ali onošto je učinjeno više se ne može opozvati. Tako nastaje općakrivnja svijeta koja zasebno djeluje i onda kada čovjek pro-mjeni svoj put.

Grijeh je naša užasna stvarnost od koje nas može oslo-boditi samo nevini Jaganjac Božji koji odnosi grijeh svijeta (Iv1,29). Isus je upravo zato došao na zemlju i donio radosnu vi-jest, vijest konačnog spasenja koja glasi: grijeh je pobijeđen,a grešnik otkupljen, jer Bog je milosrdni Otac. S Kristom poprvi put na zemljiodzvanja riječ: Ot-pušteni su ti tvojigrijesi (Lk. 7,48.5,20). Otpuštenjagrijeha nema bezpriznanja i kajanja:Tad grijeh svoj tebipriznah… i ti si mikrivnju grijeha opro-stio (Ps 32,5). Tojasno uključuje svi-jest grijeha i nje-govu spoznaju u sa-vjesti, jer ako pri-znamo grijehe svoje,vjeran je on i prave-dan: oprostit će namgrijehe i očistiti nasod svake nepravde(1 Iv 1,9).

Zvonik � 3/2011

Reportaža

zkvh

.org.r

s

Zvonik: Kako ste otkrili Aninu bo-lest?� Tatjana: Primijetili smo da nije

dobro. Najprije smo mislili da je iscr-pljena ili prehlađena. Odnijeli smo ju uDječji dispanzer gdje su joj vadili krv.Kad smo dobili rezultate, liječnica jerekla da joj je krvna slika skoro ista kaokad se rodila. Odmah mi je bilo jasno danešto ne valja. U bolnici su nam rekli daće morati u Novi Sad, što se i dogodilo.

Zvonik: Kako ste reagirali kad stesaznali da ima leukemiju? Jeste li rekli:Bože, zašto opet?� Tatjana: Nismo tako reagirali.

Bilo je teško to saznanje, ali sam se sje-tila svega onoga što sam već proživjelanakon poroda. I tada mi je bilo teškosve dok nisam rekla dragom Bogu:„Ako misliš da nam je Ana potrebna Tinam je ostavi, ako ne Ti je uzmi“. Takavstav sam zauzela prije tri godine a takoi sada. Shvatila sam da ako nam ju jeostavio, onda se trebamo boriti za nje-zin život i zdravlje. Ponovila sam muisto: „Ako Ti treba tamo uzmi je, ako neostavi je!“ I sad pokušavamo učiniti sve

za njezino zdravlje, ali sam svjesna da jesve u Božjim rukama.� Ivan: Kad sam saznao da Ana

mora u bolnicu, pa i u Novi Sad, najprijesam pomislio da će to biti kratko i da seradi samo o nekoj infekciji ili virusu i daće se brzo vratiti kući. Međutim, kadsam saznao istinu, bilo mi je jako teško.U jednom trenutku sam se pitao: „Bože,zašto opet ona“, ali kad sam se malosmirio i pomolio, smogao sam snageopet sve staviti u Božje ruke. Teško mije što Ana mora toliko trpjeti, ali mi jedrago kad vidim da Ana nije izgubila ži-votnu radost i veselje iako je nemilosr-dno bockaju i terapija je teška.

Zvonik: U čemu se sastoji terapijai kako Ana podnosi novonastalu situa-ciju? � Tatjana: Terapija je vrlo teška. Bu-

dući da su joj vene jako slabe i nevi-dljive, morali su izvršiti na njoj dva ope-racijska zahvata kako bi joj ugradilicjevčice preko kojih će primati terapiju.Svaki dan joj vade krv, a više puta su jojveć izvadili i koštanu srž. Ana je u sve-mu tome nevjerojatna. Moram priznati

da mi ona daje snage i ona me podignekad ja u svojoj vjeri malo posustanem.Naravno da je i njoj teško, ali ona sebrzo vrati svom raspoloženju. Uvijek jenasmijana. Stalno nešto pjevuši. Svi suje zavoljeli u klinici. Tehničari osobito.Ona im već sama pruža prstiće. Zapam-tila je neke postupke liječnika. Tako jejednom zgodom jedna liječnica zabora-vila naprskati ruke dezinfekcijskimsredstvom, a Ana ju je na to podsjetilapokazujući na ruke i izgovarajući:„pssss, pssss“ i liječnica je otišla posredstvo i učinila sve „po propisu“, aAna se onda na to nasmijala. Doista jepostala miljenica i u bolnici. Ana je si-gurno jedna od najradosnijih pacijenatana odjelu gdje se mi nalazimo. Sve ješarmirala…

Zvonik: A kako tata, brat i sestrapodnose to što mama i Ana nisu kodkuće?� Ivan: Teško nam je. I briga o Luki

i Ivani je sad na meni. Ali znamo da mo-raju biti tamo i nastojimo im biti podr-ška. Čujemo se svaki dan. Nabavio samTatjani i mobitel s radijom da može slu-šati Radio Mariju. Dopuštaju nam i po-sjetiti ih u bolnici na kratko, pa nas tomalo osvježi. Posebno me smiruje kadna telefon čujem Anin radosni vrisak.

Nakon početnog bolnog šoka, nastroje smo sebi odredili specijalnu „tera-piju“. Nastojimo svaki dan otići na misui poslije mise u kapelici molimo za Anui za Tanju.

3/2011 � Zvonik26

Razgovor s Ivanom i Tatjanom VukovNaša mala Ana

S Bogom je u kušnjama sve lakše Razgovor vodio: mr. Andrija Anišić

Prije više od tri godine šokirala nas je vijest da je novorođeno dijete Tatjanei Ivana Vukova bolesno. Očekivali su ga radosno. Do posljednjega dana dolazilisu na misu. Često i svaki dan. Bili su na blagoslovu trudnica. A onda umjesto ra-dosti, bol i tjeskoba. Rodila se Ana, ali je hitno prebačena u Novi Sad pod teškomdijagnozom ne samo Dawnova sindroma nego i s bolnom prognozom: teško ćepreživjeti. Počela je liječnička i duhovna borba za njezin život. Čim sam saznao zato, na misi smo molili: „Gospodine, spasi život i daruj zdravlje našoj najmlađoj žu-pljanki – maloj Ani“. I malo po malo njezino stanje se poboljšavalao i ona je nakonmjesec i pol dana došla kući i već prve nedjelje bila je na misi i u kapelici bl. Ma-rije Petković. Cijela obitelj i naša župna zajednica zahvalila je Bogu i njezinom za-govoru za Anino ozdravljenje. Ana je rasla, istina s Dawnovim sindromom, alinam se svima uvukla „pod kožu“. Prekrasna, vesela djevojčica – naša mala Ana -postala je miljenica cijele župne zajednice. Svake nedjelje je s roditeljima i bratomi sestrom bila na misi, sudjelovala s njima u svim župnim pobožnostima. Lijepo jenapredovala pod stručnim nadzorom i vodstvom u subotičkom domu „Kolevka“.Jesenas je primljena u vrtić „Marija Petković“ u kojem je lijepo prihvaćena i mno-gima je miljenica. Bila je na svakoj zornici, sudjelovala u priredbi za Materice,bila u župi na dočeku Nove godine, a onda na svetkovinu Bogojavljenja novi šokza njezinu obitelj i za sve nas. „Ana je u bolnici. Sumnjaju da ima leukemiju“ –brzo se pronijela ta vijesti. Za par dana na Dječjoj klinici u Novom Sadu potvr-đena je dijagnoza i počelo je liječenje. Ponovno smo započeli žarko moliti za njezi-no zdravlje po zagovoru bl. Marije Petković. Proširio se molitveni zanos za našumalu Anu i izvan naše župne zajednice, osobito na zajednicu Bračnih susreta.

U ovom korizmenom vremenu kad smo zagledani u Krista na križu i u svjetlunjegova križa gledamo svoje životne križeve, razgovarali smo s roditeljima našemale Ane, s njezinim bratom Lukom i sestrom Ivanom, a ponešto je i Ana rekla.Vjerujemo da će ovaj razgovor biti poticaj čitateljima Zvonika da ni u najtežim tre-nucima života ne izgube nadu, nego se uzdaju u Boga i njegovu nježnost i milo-srđe.

Luka baš nije bio pričljiv ali jerekao da mu je teško i zbog Ane i zbogmame, ali da s tatom zajedno moli i vje-ruje da će Ana ozdraviti. No, on s pono-som ističe da je spreman dati koštanu sržza svoju sestru Anu, jer su na analizi uNovom Sadu utvrdili da bi njegova sržnajviše odgovarala.� Ivana: Meni je bilo jako teško kad

su mama i Ana ostale u bolnici i malosam plakala, ali s tatom idemo na misui molimo se. A ja sam mami i Ani napi-sala pismo i nacrtala sam na njima punosrca da im i tako pokažem da ih volim.Ani sam napisala da želim da što prijeozdravi i dođe kući, a mami sam napra-vila posebnu čestitku za rođendan.

Zvonik: Jasno je da je imati bole-sno dijete jedno od najbolnijih isku-stava u životu roditelja i obitelji. Kolikovam u toj kušnji pomaže vaša vjera?� Tatjana: Jako puno. Ja sam jako

veliki slabić i sigurno da bi bez dragogBoga sve to teško podnijela. To je našživotni križ koji nam je Bog dodijelio, pavjerujemo da će nam on pomoći i nositiga. U bolnici molim molitve u čast bl.Marije Petković svaki dan naglas. Napočetku sam pjevala božićne pjesme jerje još bilo božićno vrijeme. Ana se tomujako veselila. I kad god molim ona slušai dodaje svoj poznati: Hosana, Aleluja,Amen… uz njezin, neizostavni i posebnismiješak.� Ivan: Da nema vjere, ja bi već si-

gurno bio pod nekom terapijom za smi-renje, a ovako, koliko god je teško,nađem mir u Bogu. Misa i molitva mejako smiruju i ohrabruju. Pomislim višeputa kako je Otac nebeski dao svogSina da nas po muci i smrti spasi, pa imi moramo biti spremni na žrtvu. Mimolimo da našu Anu Bog ozdravi, ali sIsusom na Maslinskoj gori ponavljamo:Ali ne naša nego Tvoja volja neka bude!Poznati su nam slučajevi obitelji kojimaje Bog uzeo djecu pa vidimo da su na-stavili živjeti s Božjom pomoći i nisu iz-gubili životnu radost i pali u depresijuniti u očaj.

Zvonik: Kako su drugi prihvatiliovu posebnu situaciju u vašem životu?Imate li podršku?� Ivan: Doista imamo divnu podr-

šku i župnika i župne zajednice, i zaje-dnice bračnih susreta. I znamo damnogi mole za nas.� Tatjana: I u bolnici i u Novom

Sadu su nas jako lijepo primili. I svimasmo jako zahvalni. Osobito smo za-hvalni dr. Jovanka Kolarević. Ja sam upočetku dobila sedamdeset sms porukau bolnici i to je doista nešto divno kad

znaš da u svojoj boli i poteškoćamanismo sami. Posebno nas je taknula po-nuda Nataše Perčić i Ladislava Huskeda su spremni biti darovatelji koštanesrži, budući da imaju nultu krvnugrupu.� Ivan: Imali smo jednu jedinu reak-

ciju koja nas je zaboljela. Naime, u su-botičkom Dječjem dispanzeru dežurnaliječnica nas je podrugljivo upitala kadsmo odnijeli Anu na pregled „To je vašedijete?“ Bili smo vrlo iznenađeni takvimpitanjem, a onda im je Tanja rekla: „Da,mi smo je rodili!“.

Zvonik: I na kraju radosni do-gađaj?� Tatjana: Da. Nakon 65 dana pro-

vedenih u bolnici došli smo kući naodmor. Nakon druge ture citostatika re-zultati krvi su se znatno popravili i pu-stili su Anu iz bolnice do sljedeće tera-pije. Kad je liječnica rekla da ćemo ićikući, skoro nisam vjerovala, ali eto to sedogodilo i jako smo sretni i Bogu za-hvalni. Bog nam u ovoj kušnji često oči-tuje sitne znake podrške i ohrabrenja.

� Ivan: Zahvaljujemo svima kojimisle za nas i podržavaju nas a osobitosvima koji mole za Anino ozdravljenje iza sve nas da i u ovoj kušnji ustrajemona Isusovu putu ljubavi.

Zvonik: Zahvaljujemo vam na raz-govoru, a osobito na divnom svjedoče-nju vjere, nade i ljubavi. Uvjereni smoda će vaše svjedočenje našim čitate-ljima biti na poticaj i lijep primjer kojiće nasljedovati ako se nađu u sličnojsituaciji.

Sve vrijeme dok sam razgovarao sobitelji Vukov, mala Ana je radosno še-tala po sobi, smijala se, igrala se sLukom i Ivanom. Više puta dolazila jedo nas i uzimala diktafon da i ona neštokaže. I naravno da moramo prenijeti injezine riječi za kraj, koje puno govore!

� Naša mala Ana: Hosana, Aleluja,Amen!

Zvonik � 3/2011 27

Razgovor s Ivanom i Tatjanom Vukov

zkvh

.org.r

s

Blagoslov trudnica

Ladislav: Slobodno mogu reći da sam svako blagoslo-vljeno stanje svoje supruge u potpunosti proživio s njom kolikoje to moguće. Uvijek sam osjećao veliku zahvalnost za to štoona nosi naše dijete, i trpi mnoge nelagodnosti trudnoće. U ovojšestoj trudnoći sam joj to često i govorio. Dobro sam upamtio išto smo na početku prve trudnoće skupa pročitali: „Otac moženajbolje ljubiti svoje još nerođeno dijete, tako što će voljeti i lju-biti njegovu majku“. Svaka trudnoća bila je iznenađenje i ve-lika radost u našoj obitelji. Nakon prvog carskog reza i ozbilj-nih problema nakon njega, pomislio sam: „U redu, možda ćemomoći imati još makar jedno dijete...“. Iako smo još kao mladići djevojka planirali imati četvero djece, a ja u šali rekao „Padobro, može i pet...“, Bog je riješio: „Može i šest.“ Svaki putakada smo saznali da smo trudni, jedna od prvih reakcija bio jestrah. Što ako nešto pođe po zlu? No, odmah u sljedećem tre-nutku, svaki strah, brigu i sumnje u potpunosti sam prepuštaodragom Bogu vođen riječima svetoga Pavla apostola iz posla-nice Rimljanima: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove“. Isvaki puta sve je prošlo u najboljem redu. Sreća, reći će neki,ja kažem Božja providnost i nagrada za našu vjernost. Nakontrudnoće i poroda, jako je važno da tata i dalje bude uz svojuženu u svemu i uz svoje dijete koliko god to može. Roditelji tre-baju također paziti na svoje ponašanje, jer djeca sve – i dobroi loše – uče od nas. Kada je teško, potreban je razgovor, opro-štaj, ispovijed i – sve ispočetka, ali bolje.

Vesna se u svom svjedočenju najprije obratila oku-pljenoj djeci, a potom i trudnicama kojih je bilo četr-naest: Drage trudnice, blagoslovljene među ženama, dobronam došle! Naša crkva je sada toplija zbog vas i ljubavi s kojomnosite vašu djecu, a nama je prelijepo gledati vas! Čestitamovam DAN TRUDNICA! Danas se radujemo vama i vašoj dje-čici pod srcem, zahvaljujemo vam što ih ljubavlju hranite, di-vimo se vašoj ljepoti i dobroti i – molimo za vas, za vaše muže-ve, očeve vaše djece, vašu već rođenu djecu i na poseban načinza vašu nerođenu djecu...

Zatim je govorila o značenju i važnosti muževa iočeva u trudnoći: Dragi očevi, muževi ovih prekrasnih žena,vi ste osobito važni! Kolike žene svjedoče da je milina rađati iodgajati, ali i živjeti bračni i obiteljski život kad je uz njih usvakom času divan muž koji ih ljubi i brižni otac koji s njimadijeli radosti i brige roditeljstva – od začeća pa dok treba, atreba dugo, to svi dobro znamo. Bez vas je sve teže, a s vama sveljepše – pozdravljamo vas i izričemo poštovanje vama koji stedanas tu sa svojim suprugama – budite uz njih uvijek, kao svetiJosip uz Mariju...

U svom svje-dočenju ona je go-vorila o stavu Cr-kve „Za kulturu ži-vota“ i protiv „Kul-ture smrti“ ističućizašto je Crkva pro-tiv kontracepcije,pobačaja, umjetneoplodnje i zbogčega Crkva dajeprednost prirod-nim metodama pla-niranja obitelji i od-govornom majčin-stvu i očinstvu. Azatim je govorila osvemu što je kaožena, trudnica imajka proživjela,

napose zbog šest carskih rezova. Posebno je svjedočila o nji-hovom šestom djetetu, koje je znak posebne Božje providno-sti te dodala: Naš, sad već dvomjesečni Pavao, nikome u poče-tku nije baš „trebao“. Teške su to riječi i neka mi Bog oprosti,ali sigurno su to mnogi pomislili – što će ovim Huskama, kojiimaju već petero, još jedno dijete? Najviše je to bilo zbog brige– sva naša djeca su rođena carskim rezom i ozbiljan je rizikimati i šestu trudnoću i šesti carski rez, jer postoji opasnost odpuknuća maternice. Ni materijalne prilike nisu baš sjajne. La-dislav i ja smo – iskreno – priželjkivali bebu prije nego je Pavaozačet, ali smo mislili da to ipak nije Božja volja, gledajući nasve odgovorno. Kad smo otkrili da je beba tu, a još doktor nijepotvrdio, skoro sam se ponadala da to nije istina. Najviše samse bojala reakcije naših najbližih, jer sam već umorna od kri-tika i brige koje oni pokazuju, koji jesu izraz velike ljubavi, alikoji opterećuju ako vam se čini da vas osuđuju što zbog djetetariskirate vlastiti život. Kad je potvrđeno, Ladislav se jako bojaoza mene. Ja sam bila svjesna da će nam oboma biti jako teško,ali sam se nadala raditi cijelu trudnoću – kao i u svakoj pret-hodnoj trudnoći – i vjerovala sam čvrsto da će biti dobro. Samosam svaki dan uviđala kako Bog križa sve moje planove – mo-rala sam dva mjeseca strogo ležati, Ladislav je cijelu kuću samdržao i cijelu obitelj dvorio. Tako je našeg Pavla od samog po-četka želio i trebao najviše – dragi Bog! Ne zato što mi ne bismoželjeli, nego je opasnost bila realna. Počeo je ispit naše vjere ivjere cijele zajednice – mnogi ste molili za nas! Bili smo na-ravno svi skupa na blagoslovu trudnica na blagdan svetogaRoka, molili zagovor naše blaženice, Marije Propetog Isusa Pet-ković i – čvrsto vjerovali! A onda 14. siječnja, rodio se Pavao.Zdrav, lijep, pogleda tako posebnog, pogleda koji govori. Ja samostala živa i zdrava! Danas znam da ćete se svi složiti – Pavaonam svima jako, jako treba, kao i svako naše dijete. On nije nidjevojčica ni blizanac kako sam ja priželjkivala, on nam trebabaš ovakav kakav je i nad njim Bog ima savršeni plan, kao inad svakim od nas. Nad Pavlom, naslućujem, sasvim osobit.

Na kraju je još jednom potaknula okupljene vjer-nike na vjeru u stalnu Božju blizinu i zagovor svetaca:Sigurno je jedno – i kod kuće i na poslu i u trgovini i u poro-đajnoj sali s vama i s nama je uvijek samo – dragi Bog! Bognas ne napušta nikada! To su znali i iskusili i naša draga Bla-žena Djevica Marija i Sveti Josip, kao bračni par koji je isku-sio mnogu nevolju, te nas mogu i hoće zagovarati kod Boga.Sveti Josipe, moli za nas!

3/2011 � Zvonik28

Aktualno

Ovogodišnja devetnica u čast sv. Josipu u subotičkojžupi sv. Roka održana je pod geslom: „Liječiti brak i obitelj“,budući da je biskup Ivan Pénzes ovu godinu proglasio Go-dinom obitelji za Subotičku biskupiju.

U okviru Devetnice, 13. ožujka proslavljen je Dan trud-nica pod geslom „Hvalospjev životu“. Prije svete bila je po-božnost Križnoga puta koja je prikazana za obitelji koje oče-kuju dijete. Svečanu svetu misu u čast sv. Josipu za trudnicei njihove obitelji predvodio je župnik mons. Andrija Ani-šić. Božju riječ i molitve vjernika predmolile su trudnice injihovi muževi a umjesto propovijedi o ljepoti i poteškoćamatrudnoće govorili su župljani župe sv. Roka Vesna i Ladi-slav Huska. Oni su roditelji šestero djece i sva djeca su ro-đena carskim rezom, što je svakako medicinski fenomen. Usvom svjedočenju na temu „Trudnica je Božja prisutnostmeđu nama“, oni su, među ostalim, rekli:

Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, u svomduhovnom i pastoralnom vođenju duša, širio je po-božnost Križnog puta u karmelićanskoj crkvi uSomboru. Tijekom korizmenih nedjelja, poslijepodne u dva sata, vodio je Križni put s vjernicimana hrvatskom jeziku i održao korizmene propovi-jedi o Muci Isusovoj. U svojim propovijedima o.Gerard je povezivao Muku Isusovu sa životomvjernika i ukazivao na grijehe kojima se vrijeđaBog, te ih pozivao da se pomire s Bogom i među-sobno u sakramentu sv. ispovijedi. Govorio je:„Duše su skupe kao Isusov život“; „Grijeh je naj-veća nesreća, veća od one da tko nekome otmesve dobro ili odsiječe mu ruku ili nogu“ (propovi-jed 1911.).

U jednoj korizmenoj propovijedi (1910), podnaslovom „Nesretni Juda, a sretni pokorni greš-nik“, o. Gerard pita: „Što je griješ?“. I odgovara:„Grijeh je kršenje, gaženje Božjih Zapovijedi,dakle, prodavanje Boga. Prodavanje Boga Judinimpoljupcem… Ispovjedi se pa ćeš dobiti Isusa itvoju dušu iz šaka sotone. Isus je rekao: ‘Komu ot-pustite grijehe bit će otpušteni’. Tebe čeka odrje-šenje koje nalaziš u ispovjedaonici. Ali da budešodriješen, nemoj ići u mračnu noć, nego se pro-svijetli. Nauči ono što treba znati svaki kršćanin.Vjeruj u Boga Stvoritelja, Isusa Otkupitelja, SvetoTrojstvo, Boga koji dobro nagrađuje a zlo kaž-njava. Da imaš besmrtnu dušu. Zazovi Duha Sve-toga u pomoć da uvidiš koliko i kako si prodaoIsusa, koliko si puta velike psovke psovao, krao,ružno mislio, činio i govorio, opijao se, nisi postio,a što si tuđe ukrao to vrati… Kad si skupio grijehe,pokaj se što si nezahvalniji bio prema Isusu višeod Jude. Obećaj da od sada više nećeš griješiti,više nećeš Isusa probadati. Svaki grijeh Isusa pro-bada“.

Kada je završila propovijed, o. Gerard je izlo-žio Presveto i prema ondašnjim crkvenim propi-sima, održao je Večernjicu i blagoslov s Presvetim.Sve je trajalo do 16 sati kada su vjernici odlazilisvojim kućama i salašima namirivati marvu.

mr. o. Mato Miloš, OCD, vicepostulator

Iz korizmenih propovijedi o. Gerarda skupljenesu glavne misli i sastavljen je Križni put koji senašao u lijepo ilustriranoj knjižici. Uz tekst se na-laze fotografije postaja Križnoga puta iz Karmeli-ćanske crkve, koji je u drvu izradio 1905.Ferdinand Stufleser (Tirolska škola, Austrija).

Uvodna molitvaPođimo i mi s Isusom iz Jeruzalema i putujmo do Kalvarije. Njegov pre-

teški križ naše je najbolje sredstvo da sve svoje tuge i poslove dovršimo. Inama će ni krivima ni dužnima, Bog, ili nevaljali ljudi, teški križ natovariti.Ali, Isusov križ će nas ojačati. I naša će se narav poput Šimuna Cirenca križusuprotstaviti, ali će nam Isus svu gorčinu teškoća zasladiti. Premili Isuse!Tvoje rane, tvoja krv neka bude lijek i snaga meni i svakom bolesniku.

Isuse, daj mi milost da čvrsto vjerujem kako si ti najviše boli za sva-koga od nas podnio i da svatko koga ti voliš treba i trpjeti, tebi sličan biti,ovdje u trpljenu a poslije smrti, u radosti i nebeskom veselju. Našom iskre-nom ispovijedi i pokorom želimo obrisati Tvoje suze i suze tvoje Majke Bla-žene Djevice Marije, da se naša duša više nikada ne odijeli od Tebe i tvojepresvete Majke. Gospodine, daj nam pravu poniznost da ne budemo oholi,već da za Isusa sve zlo ponizno i šuteći podnosimo, a poslije smrti s Isusomuzvišenibudemo. Amen!

Završna molitvaSvršena je Muka Isusova, jedino blago neba i zemlje. Otvorimo svoje

srce i napunimo se milošću koja teče iz izvora, iz Srca Isusova. Isuse, Ti si po-stao čovjekom, muku podnio, na drvu križa umro. Smiluj se svojoj braći,smiluj se da barem svaki siromah čovjek ove svete korizme potraži ljekarnicugdje ti besplatno dijeliš lijek. Da potraži ispovjedaonicu, i pred svećenikomkoji pravo i besplatno liječi, svoje grijehe pravo ispovjedi. Ispovijed je šećer ko-ji krepost sladi. Daj, da tako izliječeni i zaslađeni s Isusom uskrsnemo. Uskr-snemo sad iz grešnog života, a poslije smrti s Isusom uđemo u nebo. Amen!

Zvonik � 3/2011 29

KorizmaPriredila: K. Čeliković

Križni put i Sakrament sv. IspovijediSluge Božjeg o. Gerarda Tome Stantića

Za Korizmu 2011., Vicepostulatura Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina (Zagreb) i Katoli-čki institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ tiskali su Križni put tematski vezan uz Sakrament sv.Ispovijedi i dali ga vjernicima kako bi se mislima o. Gerarda nadahnjivali u svom duhovnom životu.

zkvh

.org.r

s

Spomeni se da si prah…Nakon veselih poklada i karnevalskog raspoloženja sli-

jedi snažan kontrast – Pepelnica: poziv na pokoru, post i križod pepela. Pepeo se od starine smatra znakom prolaznosti.Ali pepeo je i vatrom pročišćeni zemljani materijal i stogaslika čišćenja i uskrsnuća.

Ove korizme često će nas zapitati: čega si se odrekao?No kada sumiramo mnogeodgovore, doći ćemo do za-ključka da se tu uglavnomradi o odricanju od onihstvari bez kojih bi i inače čo-vjek mogao. Je li u tome smi-sao korizme? Ne bi li bilobolje manje govoriti o koriz-menom odricanju a više okorizmenim nastojanjima?Nastojati popraviti sebe, svojodnos prema Bogu i svojodnos prema svakom čovje-ku. To je, dakako, puno teženego suzdržavati se od ba-nalnosti.

Korizmena atmosfera osjeti se u Paulinumu. Trudimose oko nastojanja da u što većoj skrovitosti, poniznosti i lju-bavi iskoristimo ovo vrijeme. Kako? Kroz pobožnosti križ-noga puta, svakodnevnu svetu misu, razmatranja, sabranijumolitvu i post. Nastojimo „stišati“ dosadašnju viku, galamu,zabavu, i „pojačati“ nutarnju tišinu i odnos s Bogom. Nekasvima vama, dragi čitatelji, na dobro dođe ovo sveto vrijeme,te donese obilat plod za život kojemu stremimo.

Zbogom zimo!Iako smo već na pragu proljeća, zima je dugo potrajala.

Snijeg je dugo držao Suboticu obučenom u bijelo. Bila je toprigoda za zimske radosti, pa nam čak ni čišćenje snijega s

vremena na vrijeme nije padalo teško. Evo na slici možete uo-čiti vrijedne pojedince iz I. i III. razreda kako s alatom u ruciprkose debelom snježnom pokrivaču. No, koliko god nas toveselilo, ipak je dosta zime za ovu godinu. Lijepi dani su većna pomolu, priroda polako oživljuje, pa tako sav svijet zado-biva nove i šarolike boje.

Brošura o školi i sjemeništuOvih dana iz tiska je izišla kratka brošura koja ukratko

prezentira život i rad u Klasičnoj gimnaziji i sjemeništu Pau-linum. Kroz 10 najčešćih pitanja progovara o najbitnijim in-formacijama koje interesiraju, kako osnovnoškolce, tako i nji-hove roditelje. No, slike govore više od riječi pa je dovoljnopogledati „zamrznute“ trenutke iz dnevnog života, škole, pu-tovanja, izleta, nastupa... Brošure će biti podijeljene župamanaše i susjednih biskupija, kao i osnovnim školama. Cilj je po-moći učenicima osnovnih škola da lakše izaberu svoj daljnjiput obrazovanja. Ako stigne i u tvoje ruke, neka te baremkratko potakne na razmišljanje. :)

3/2011 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredili: Emanuel Mates i Dario Marton

Ravnateljstvo gimnazije kod predsjednika skupštine

AP Vojvodine Predsjednik Skupštine AP Vojvodine Sándor Egeresi

primio je 10. ožujka ravnatelja Biskupijske klasične gimna-zije i rektora Sjemeništa „Paulinum“ u Subotici, mons. Josi-pa Mioča i prefekta vlč. Dragana Muharema. Mons. Miočje tom prigodom obavijestio predsjednika Egeresija o aktiv-nostima gimnazije i zahvalio za potporu i pomoć koju je pru-žio Fond za kapitalna ulaganja, za obnovu zgrade škole, kojaiduće godine slavi 50 godina neprekidnog rada. Po akredita-ciji, koju je dobila od Vlade AP Vojvodine, potpuno je izjed-načena s ostalim srednjim školama. Tom je prigodom mons.

Mioč pozvao sve one koji su zainteresirani za povijest, klasi-čne i ostale jezike i njegovanje kršćanskih vrijednosti, da seupišu u ovu gimnaziju. Predsjednik Egeresi je izrazio zado-voljstvo uspjesima „Paulinuma“ i dao svoju potporu daljnjemradu i planovima institucije.

Rad u parovima u nastavi vjeronaukaTemeljna oznaka rada u paru je da dva učenika zajednički

obrađuju jedan problem, bilo u nastavi, bilo izvan nje. Radećiu paru, učenici se lakše sporazumijevaju i surađuju. Radom uparu učenik se osposobljava da svoj rad uspoređuje s radomdrugog učenika, da pažljivo sluša svog sugovornika, da uspo-ređuje svoje sposobnosti sa sposobnostima svog para, da sebrzo odluči u svladavanju teškoća. Učenici u paru udružujusvoje znanje i sposobnosti, zajednički su odgovorni za učinaksvog rada. Učenike u taj oblik rada valja uvesti postupno i su-stavno. Prema sposobnosti učenika, razlikujemo instruktivni(bolji učenik pomaže slabijem u stjecanju i provjeravanju zna-nja) i zajednički rad u paru (učenici u paru traže rješenje ilisvaki radi samostalno, a zatim zajednički raspravljaju o obav-ljenim zadacima i predlažu rješenje). Pri sastavljanju parovaučenika uvažavaju se različiti stavovi, kao: mjesto sjedenja, slo-bodan izbor pojedinca, dogovor učenika, školski uspjeh, uče-ničke sposobnosti, osobine učenika, itd. Prema vrsti radnih za-dataka, razlikujemo sljedeće radove u paru: svi parovi rade istizadatak, svaki par radi posebni zadatak i skupina parova radina istom zadatku. Nastavni rad u kojem se radi u parovimaobuhvaća: pripremanje učenika, upoznavanje s uputama zarad, rad parova na rješavanju zadataka, izvješće parova o ura-đenom, završni rad – provjera učinkovitosti rada. Najčešći ne-dostaci ove metode su: ograničena suradnja na samo dva uče-nika; moguća pojava suparništva i izbijanje sukoba, te nastav-nikovo otežano praćenje rada svih parova. Metoda je kod uče-nika veoma prihvaćena i učinkovita.

Primjer rada u parovima u nastavi vjeronaukaSvaki par izvlači jednu karticu s biblijskim mislima o po-

štivanju roditelja, koju vjeroučitelj pripremi ranije. Nakon štopročitaju citat, vjeroučenici trebaju napisati suvremenu i pro-širenu verziju biblijskog teksta. Vjeroučenici se trebaju uživjetiu ulogu biblijskog pisca i napisati tekst prilagođen današnjemvremenu i odnosima između roditelja i djece s naglaskom nauzajamno poštivanje. Po završetku rada svaki par čita biblijskicitat koji je izvukao i suvremenu verziju biblijskog teksta kojuje napisao. Vjeroučitelj animira izlaganje i usmjerava ga dodat-nim pitanjima, uz eventualne korekcije i nadopune radova vje-roučenika. (Navedeni primjeri i pitanja prema: Priručnik za ka-tehete, „Zajednica“ Ðakovačke i Srijemske biskupije, www.bis-kupijadjs.hr/download/min.pdf).

Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputkasvoje majke! Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica okotvoga vrata. (Izr 1,8-9) – Jesmo li poslušni roditeljima? Što namroditelji najčešće govore? Je li teško poslušati sve što nas uče?Što vam je najteže kod poslušnosti roditeljima?

Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj naukamatere svoje. (Izr 6,20) – U čemu se razlikuju mama i tata?Koga više slušamo? Zašto? Što mislite, zašto u Bibliji piše – za-povijedi oca, a nauk majke? Zašto nije zapovijedi majke, a naukoca?

Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac bu-dale. (Izr 17,21) – Kakav je to bezuman čovjek? (bez-uma)Kakvo je to „budalasto dijete“?

Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrije-me ga opominje. (Izr 13,24) – Jeste li nekad dobili batinašibom? Zašto kažu daje šiba iz raja izašla? Što mislite, kako bise trebalo djecu kažnjavati?

Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj. (Izr17,25) – Kako biste ovo prokomentirali? Tko još može biti ro-diteljka? (Tema usvojenih, djece s jednim roditeljem, skrbni-cima, bakom i djedom – ovisno o situaciji).

Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da gaubiješ. (Izr 19,18) – Do kada to ima nade? Kada roditeljske ri-ječi „slabe“ u očima djeteta? Kad počinje neposluh i nepošti-vanje roditelja? (pubertet – ovisno o dobi)

Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je čovjek daleko odsvojeg zavičaja. (Izr 19,8) – Jeste li nekad duže izbivali odkuće? Kaže izreka: Svaka ptica svome jatu. Zašto je to tako?Što nam znači roditeljski dom?

Tko pljačka oca svoga i majku svoju i veli: „Nije grijeh“,drug je razbojniku. (Izr 19,24) – Poznajete li nekoga tko pot-krada vlastite roditelje? (droga, narkomani)

Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!Oko koje se ruga ocu i odriče posluh majci, iskljuvat će potočnigavrani i izjesti mladi orlovi. (Izr 30, 11.17) – Znate li nekogatko je posvađan s roditeljima? Kakav to mora biti razlog za ne-pričanje s roditeljima? Postoji li uopće tako veliki razlog?

Zvonik � 3/2011 31

Kutak za kateheteUređuje: Tim kateheta

Župna kateheza kroz rad u parovimaDrage katehete! U ovom broju predstavljamo vam ukratko metodu rada u parovima, s primjerom kako ju koristiti u na-

stavi vjeronauka. Tema našeg primjera je usko povezana s obitelji, kojoj je ova godina posvećena – Poštivanje roditelja. Ta-kođer nudimo i ideju za aktualizaciju nastavne jedinice „Isus prikazuje svoje trpljenje Ocu (Lk 23, 34)“, „Isusova smrt i uskr-snuće – naše pomirenje“ ili „Isus Krist je prikazao samoga sebe“ u 1., 2. ili 3. razredu školskog vjeronauka. Možete ju kori-stiti u župnoj katehezi (za uzrast nižih razreda) pri tumačenju Isusove muke, smrti i uskrsnuća ili kao izrada slike dio podio (jedan lik dijeliti npr. svake korizmene nedjelje, u danima Velikog tjedna ili pri sudjelovanju na pobožnosti Križnog puta)koju djeca donose na Uskrs na svetu misu kao dar Isusu. Plodnu Korizmu Vama i Vašim vjeroučenicima!

zkvh

.org.r

s

Svaki laik mora pred svijetombiti svjedok uskrsnuća i života Go-spodina Isusa, i znak živoga Boga.Svi skupa i svaki sa svoje strane mo-raju hraniti svijet duhovnim plodo-vima (usp. Gal 5, 22) i u nj ulije-vati duh kojim se napunjaju oni si-romasi, krotki i miroljubivi, koje jeGospodin u Evanđelju proglasioblaženima (usp. Mt 5, 3-9). Jednomriječju,. „što je duša u tijelu, to nekabudu kršćani u svijetu“ (LG 38).

Tko su kršćanski vjernici laici?

Dogmatska konstitucija o Cr-kvi Svjetlo naroda kaže da vjernicilaici u potpunosti pripadaju Crkvi injezinu Otajstvu i da je njihov pozivod naročita značaja jer na nj na po-seban način spada „da traže kra-ljevstvo Božje baveći se vreme-nitim stvarima i uređujući ih po Bo-gu“ (LG 31). Govoreći o naravi iposlanju laika, isti dokument ova-ko definira laika: „Pod imenom lai-ka ovdje se razumiju svi vjerniciosim članova svetoga reda i redov-ničkog staleža odobrenog od Cr-kve, to jest vjernici koji, pošto sukrštenjem združeni u jedno tijelo sKristom, učinjeni Božjim Narodomi na svoj način postali dionici Kri-stove svećeničke, proročke, i kra-ljevske službe, vrše, koliko na njihspada, u Crkvi i u svijetu misiju či-tavoga kršćanskog naroda. Lai-cima je svjetovna narav vlastita iposebna“ (LG 31).

Iz ovih rečenica razvidno je dasu kršćanski laici na istaknutim cr-tama Crkve i po njima je Crkva ži-votno počelo ljudskoga društva.Stoga kršćanski laici trebaju bitisve svjesniji ne samo pripadnostiCrkvi, već da su uistinu Crkva, za-

jednica vjernika na zemlji pod vod-stvom zajedničke Glave: pape, bis-kupa i svećenika. Kršćanski laicisu Crkva. Nadalje, prema biblijskojslici vinograda, kršćanski vjernicilaici, kao i svi drugi članovi Crkve,mladice su nacijepljene na Krista,koji je pravi trs i koji ih oživljuje ičini ih životvornima. Ucijepljenostna Krista, po vjeri i sakramentima,prvi je korijen iz kojeg proistječenovi položaj kršćanina u otajstvuCrkve. U Isusu Kristu, umrlom iuskrslom svaki krštenik postajenovi stvor (Gal 6,15; 2Kor 5,17),stvorenje očišćeno od grijeha ioživljeno milošću. Sabravši sve bo-gatstvo otajstva što ga Bog daje kr-šćaninu svetim krštenjem, mo-žemo orisati „lik“ kršćanskog vjer-nika laika. Svrha postojanja vjer-nika laika je spoznati temeljitu kr-šćansku novost koja proizlazi iz kr-štenja sakramenta vjere, kako bisvoje dužnosti mogli ispuniti pre-ma zvanju koje su primili od Boga.Kršćanskog vjernika laika rese trivažne stvari: krštenje, kojim je pre-porođen na život sinova Božjih; sje-dinjenje s Isusom Kristom i u nje-govo Tijelo koje je Crkva; pomaza-nje Duhom Svetim kojim postajeduhovni hram.

U čemu se sastoji duhovnostkršćanskih vjernika laika?

„Duhovnost kršćanskih laikatreba poprimiti posebne crte u bra-ku i u obitelji, posebne u neženstvuili udovištvu, posebne u bolesti, aposebne u profesionalnoj i u dru-štvenoj djelatnosti. Neka, dakle, neprestanu trajno njegovati svojstva inaravne sposobnosti, koje odgova-raju tim stanjima, i služiti se osob-nim darovima primljenim od DuhaSvetoga“ (AA, 4). Krist je glavni

izvor Duha Svetoga i Božjega ži-vota. Bez sjedinjenja s Kristom nemože se ništa započeti niti dovršitina svojem osobnom oboženju ni naoboženju svijeta u kojem su vjer-nici laici pozvani djelovati. Stogaduhovnost koja vjernicima laicimaima pomoći u apostolatu nećeimati učinka, ako ne izvire iz in-timne povezanosti s Kristom. Kr-šćanski vjernik laik treba biti živo-tno povezan s Kristom, a ne samorazvijati svoje naravne apostolskesposobnosti. Životno jedinstvo sKristom odvija se na dvjema razi-nama: na razini biti i na razini svjes-nog djelovanja. Na razini biti, je-dinstvo se s Kristom ostvaruje sa-kramentalnim krsnim pečatom isakramentalnim milostima. Na ra-zini svjesnog djelovanja to se jedin-stvo ostvaruje, razvija i raste svjes-nim prihvaćanjem položaja u Kri-stu i suradnjom s njegovim milo-stima: Ostanite u meni i ja u vama.Kao što mladica ne može sama odsebe, ako nije na trsu, roditi roda,tako ni vi ako ne ostanete u meni.Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostajeu meni i ja u njemu, rodi mnogoroda. Jer bez mene ne možete ništaučiniti (Iv 15,4).

Životno sjedinjenje s Kristomne uključuje samo svijest da smopo krštenju s Kristom sjedinjeni,nego i svijest da nam se valja uo-bličiti prema njemu, ući u njegovuljubav prema Ocu i ljudima, usvo-jiti njegove nakane, njegove pla-nove spašavanja ljudi, prihvatitinjegova gledišta, njegove osnove,odluke, želje i tjeskobe, osjećaje injegove metode. Duhovnost kr-šćanskih laika je posve kristološka,izranja iz Krista i ide prema Kristu,razvija se u Kristu i vodi Kristu. Kr-šćanski laik treba u Kristu pronaćismjernice i kretanja u suvremenojduhovnosti.

3/2011 � Zvonik32

Duhovnost

Duhovnost kršćanskih laika (2)

Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Pavlov nauk o čovjeku ili boljerečeno o pravome kršćaninu, rasutje pomalo po svim njegovim posla-nicama. Temelj tog nauka sažeto jeizložen u kristološkom himnu Po-slanice Filipljanima (2,5-11). Iako tajhiman govori o Kristu, koji je dra-govoljno „svukao“ svoje božanskodostojanstvo, te se učinio siroma-šnim i izložio pogrdama, a sve to izposlušnosti prema Ocu, vršeći nje-govu volju za spas čovječanstva,Pavao nam upravo po tomu poka-zuje na koji način imamo slijedititog i takvog Gospodina.

Krist, trajni lik Božji,nije se kao plijena držaosvoje jednakosti s Bogom,nego sam sebe „oplijeni“uzevši lik sluge,postavši ljudima sličan;obličjem čovjeku nalik,ponizi sam sebe,poslušan do smrti,smrti na križu.

Zato Bog njega preuzvisii darova mu ime,ime nad svakim imenom,da se na ime Isusovoprigne svako koljenonebesnika, zemnika i podzemnika.I svaki će jezik priznati:„Isus Krist jest Gospodin!“ –na slavu Boga Oca.

Nauk ovoga himna o Kristovuponiženju i proslavi polazna je točkaza shvaćanje cjelovitosti pavlovskeslike čovjeka. Pavao ovaj nauk Fili-pljanima predstavlja i svjedočan-stvom svoga vlastitog života. Ovaslika je prožeta radikalnim drago-voljnim predanjem i stalnim rastomu duhovnom siromaštvu pred Bo-gom.

Pavla su na pojašnjenje ovognauka ponukali vjerovjesnici židov-skoga podrijetla, koji su se našli uFilipima. Oni su se s pravom dičili

pripadnošću Izabranom narodu, alisu tražili da i obraćenici iz pogan-stva prvo budu obrezani i tako po-stanu Židovi, kako bi tek potommogli postati potpuni kršćani. Ova-kve ideje apostol Pavao smatra opa-snima, pa zato oštro opominje svojuduhovnu djecu: Čuvajte se tih pasa,čuvajte se tih opakih radnika, ču-vajte se te osakaćenosti! Jer mi smoobrezanje, mi koji u Duhu Božjemuobavljamo bogoslužje i dičimo se Kri-stom Isusom, a ne pouzdajemo se utijelo (Fil 3,2-3). Pavao sebe prvotnopredstavlja kao pripadnika Izabra-noga naroda: od roda sam Izraelova,plemena Benjaminova, Hebrej odHebreja; po Zakonu farizej (Fil 3,5).Ovim potvrđuje da je pripadnost Iza-branom narodu cijenjena i vrijedna.Židovska vjera življena je generaci-jama, ustrajnost u vjernosti SavezuBožjem formirala je obitelji i dru-štvo. Uz pomoć opomene i poticajaBožje riječi Židovi ostaju vjernicimameđu poganima. No, ovo poimanjeima i svoju tamniju stranu, na kojuapostol upozorava, naime dičiti seduhovnim srodstvom ne znači nu-žno i vjerovati u Boga, nego možeostati na razini pouzdanja u „tijelo“.Apostolu Pavlu, koji je također ba-štinik toga židovskoga nasljedstva,najbitnija je stvarna pripadnost Kri-stu, jer jedino kršćansko blago jestupoznati Krista i sudjelovati u nje-govoj muci i uskrsnuću.

Svojim životom Pavao pokazujekakav treba biti pravi kršćanin, tj.onaj koji se ne pouzdaje u svoje ti-jelo niti u svoje nasljedstvo, već upotpuno predanje Bogu u duhov-nom siromaštvu, koji svoje blagonalazi u Isusu Kristu. Ovaj idealapostol je u potpunosti živio, a onjemu svjedoči i navedeni kristolo-ški himan.

Siromaštvo u duhu se kod vjer-nika kršćanina odražava i po tomešto je on u stalnom pokretu, na putuu zajedništvu s Kristom. Pavao zato

svjedoči: Ne kao da sam već postigaoili dopro do savršenstva, nego – hitimne bih li kako dohvatio jer sam i za-hvaćen od Krista (Fil 3,12).

Mi danas, pod utjecajem kul-ture u kojoj smo odgojeni, ljude kojisu u potpunosti obuzeti Kristom,odnosno svece, poimamo poput sa-vršeno izrađenih kipova. Evanđeljemeđutim, idealnoga kršćanina vidikao čovjeka koji je stupio u zajedni-štvo s Kristom i hodi na putu premasavršenstvu s Njim. Nije ovdje riječo moralnom savršenstvu, već o nu-tarnjoj obuzetosti Kristom, koja sveviše i više privlači Gospodinu koji jeu potpunosti zahvatio čovjeka. Ovostalno kretanje prema potpunijomspoznaji Krista, po nauku crkvenihotaca, bit će prisutno i u vječnosti,jer Bog je neizmjerno veći od onogašto čovjek može spoznati čak i uvječnosti.

„Svetac“ ili idealni kršćanin, ponauku apostola Pavla, je čovjek kojije stupio u zajedništvo s Kristom ihodi učiteljevim stopama, iako se svremena na vrijeme na tom putuspotakne. Po apostolu, svaki vjernikkoji pripada Kristu je svet, iako je naputu prema potpunoj spoznaji. Natom putu on ima ustrajati, a snagumu opet daje Krist.

Slika čovjeka po nauku apo-stola Pavla zapravo je ideal koji nidan danas nije izgubio na aktualno-sti. Svojim naukom apostol nam po-maže da svoje kršćanstvo shvaćamokao nasljedovanje Krista i kao za-jedništvo s njime, pri čemu prihva-ćamo siromaštvo duha kako bismostalno napredovali i rasli. Ovaj naukje sposoban stupiti u dijalog i s ne-kršćanskim shvaćanjima čovjeka, ikao takav opominje nas da kršćan-stvo nije tek puka teorija, već uče-nje koje se ima živjeti u svakidaš-njici, što je i sam apostol posvjedo-čio prolijevanjem svoje krvi.

Zvonik � 3/2011 33

Upoznajmo Bibliju

Slika čovjeka po nauku sv. PavlaPiše: mr. Endre Horváth

zkvh

.org.r

s

Nedavno mi se prijatelj pohvaliokako je slušao predavanje koje mu jepotpuno promijenilo pogled na život.Kako to, pitala sam. Pa vidiš, započeoje, predavanje je bilo o tome kako mikoristimo samo deset posto mozga.Odmah sam ga prekinula: kako tosamo deset posto? Zar je tebi nor-malno da nas je Svevišnji stvorio takonespretno da nam je stavio 1,3 kgmozga u glavu od kojih koristimosamo 130 grama? Reći ćeš mi joškako nam ne trebaju dvije noge za še-tanje, koljena i stopala su nam pot-puno beskorisna, mi ustvari kori-stimo samo kost lijeve butine.

Ne, reče on, pokušavajući obra-niti ovu novu, revolucionarnu ideju.Naš mozak je kao stroj, kao najnovijiBMW, ali ga mi ne vozimo punom br-zinom, nego samo okrenemo ključ islušamo motor.

Uvjerenje o tome kako mi kori-stimo samo deset posto mozga jeveoma ustaljeno mišljenje, nastalo u19. stoljeću. Francuz Pol Frulanz jeuklanjao dijelove mozga na životi-njama i promatrao koje posljedice toima na njihovo ponašanje. Na temeljurezultata Frulanz je zaključio da de-vedeset posto mozga predstavlja ne-važnu masu u našoj glavi. Ovo uvje-renje postalo je veoma popularnomeđu laicima i marketinški se jako iz-rabljuje. Teško ćete otvoriti nekuknjigu o brzom i lakom poboljšanjupamćenja, bez da vam na neki načinne nametnu obećanje da će vam po-kazati kako da iskoristite bar petnaestposto mozga. Uskoro izlazi i film kojiprikazuje kako se život jednog čo-vjeka mijenja kada ovaj popije jednupilulicu koja mu omogućava da kori-sti sto posto svog mozga. Primjeri subezbrojni i začudo, nitko ne primje-ćuje da se priče tu ne poklapaju. Naprimjer, kako to da su operacijemozga tako strašna stvar? Recimo,tumor na mozgu – je li moguće da seon uvijek nađe na onih nesretnihdeset posto koje koristimo? Ako nemožemo naći dvije identične stvari naovom svijetu, kako se svi tumori za-kače na isto mjesto?

Mi koristimo cio mozak. On sedijeli na četiri režnja: frontalni, tem-poralni, parijetalni i okcipitalni režanj.Frontalni režanj se nalazi u prednjemdijelu glave (kod čela). Zadužen je zamišljenje, planiranje, govor… Ovaj re-žanj nas dijeli od životinja jer namomogućava da budemo svjesni sebe isvog postojanja. Temporalni režanj senalazi sa strane i koristi se za opaža-nje zvukova, pamćenje, razumijevanjegovora… Parijetalni režanj je središtefunkcija koje čine osjetila za dodir,bol, temperaturu i sl., dok se okcipi-talni režanj nalazi na potiljku i odgo-voran je za vid. To je ukratko mapa

našeg mozga i kao što se može vidjeti,nije sve u pamćenju i učenju, potrebnisu nam dijelovi i za neke stvari o ko-jima ne razmišljamo toliko: osjetilododira, vid, pokret.

Ponekad se to čuveno „desetposto mozga“ pravda idejom o „svjes-nom“ i „nesvjesnom“ koje je uveo sla-vni austrijski liječnik Freud. Freu-dova teorija je danas opovrgnuta, alije toliko revolucionarna da se o njoj idalje često govori. Naime, Freud jesmatrao da smo mi svjesni samo jed-nog malog dijela naših misli i osje-ćaja, dok se ostatak nalazi u nekommraku. Za objašnjenje Freudove teo-

rije je potrebno mnogo više od stra-nice u novinama, ali nam to objašnje-nje sada i nije cilj. Čak i kad bismoproveli godine istražujući naše ne-svjesno ili tih „devedeset posto našegmozga“, ne bismo bili brži, pametnijii spretniji: samo bismo znali punotoga o sebi i svojoj prošlosti.

Naše pravo pamćenje, inteligen-cija, brzina ne mogu se puno mije-njati. Za bolje pamćenje i učenje po-stoje mali trikovi, ali ništa što će naspretvoriti u hodajući kompjutor. Štose tiče inteligencije, postoje mnogiproturječni nalazi o tome što je onaustvari i kako se mjeri, ali se svi slažu

u jednom: ona se ne može mijenjati,pogotovo ne kod odraslih ljudi. Br-zina je urođena i također se ne možemijenjati, doduše, koordinacija tj.spretnost se vježba.

Ne postoje pilule ili strategijekoji iz korijena mogu promijenitinačin na koji učimo. Naš mozak nijenajnoviji BMW koji stoji u dvorištu imi nismo nesposobni ili još gore, li-jeni da ga vozimo. Treba koristiti onajkapacitet za pamćenje i učenje kojinam je dan i biti zahvalan za to. Našmozak je ustvari jedan nevjerojatnobriljantno smišljeni i stvoreni dar.

3/2011 � Zvonik34

Psiholog odgovara

Deset posto mozgaPiše: Antonija Vaci

Živimo u svijetu u kojemu se sveviše veličaju uspjesi medicinske zna-nosti, napose tehnike i tehnologije umedicini. S druge strane, sve češćeslušamo bolesnike koji se tuže na ne-ljudske postupke liječnika i medicin-skog osoblja. Ponekad se čini kao dase ponašaju tako kao da nemaju predsobom ljude. Pacijentima pristupajubezosjećajno a često i neodgovorno.Često svojim izjavama i konstatacijamašokiraju pacijente koji kući odlaze upla-kani i uplašeni. I sama sam iskusilaneke šokantne momente poslije rođe-nja našega sina Andrije. A poznati sumi mnogi koji su doživjeli slične šo-kove prigodom liječenja. Smije li se li-ječnik tako ponašati? Postoji li još ko-deks kojega se liječnici i medicinskoosoblje moraju pridržavati? Smije limedicina slijediti u svemu tehnička do-stignuća? Pitanja su to koja se mno-gima nameću. Pokušat ću prenijetistav Katoličke crkve o nekim pojavamau suvremenoj medicini.

Suvremeno društvo nosi sa so-bom pregršt novih životnih izazova iproblema. Katolička crkva, shvativšida samo dogma nije dovoljna za rješa-vanje etičkih problema, moderniziralaje svoje stavove , ne odustajući od svojedogme, već približavajući svoje stavovelaičkom načinu shvaćanja etike, medi-cine i bioetike. Kao rezultat toga na-staju značajni spisi poglavara Katoličkecrkve i deklaracije Drugoga vatikan-skog sabora.

Takav je i stav Katoličke crkve, iz-ražen u dokumentu Evangelium vitae(1995.) Ivana Pavla II: „Ljudski je životsvet zato što od samog početka uklju-čuje stvaralačko Božje djelo, i trajnoostaje u posebnom odnosu sa Stvara-teljem, svojim jedinim ciljem. Samo jeBog gospodar života od njegova poče-tka, nitko, ni u kakvim okolnostima nemože sebi prisvojiti pravo neposred-nog uništenja novog ljudskog bića.“

Katolička crkva je protiv klonira-nja, abortusa, eutanazije. Jer čovjek di-rektno ovisi samo o Bogu, odnosno, opitanju života i smrti može odlučivatisamo Bog. Katolička crkva pozitivnogleda na bioetiku i ona može biti po-vratak na temelje života i ljudskosti.Čak podržava uporabu matičnih ćelija

pod uvjetom da su iz pupčane vrpce iliplacente. Crkva poziva na odgovornostprema svim čimbenicima sistema ži-vota, i naglašava dogmatski stav ukojem je Bog onaj u kojem se objedi-njuju svi problemi i pronalaze rješenja.

Trebamo se zapitati smije li čo-vjek činiti sve što može? Mi kršćaninarod smo života, mi vjerujemo u Bogastvoritelja koji je stvorio ljudski život idariva nam ga. Koliko život vrijedi mipravo razumijemo tek u otajstvu IsusaKrista u kojemu spoznajemo svoje vr-hovno dostojanstvo. Sadašnje vrijemeznanstvenosti i tehnike ima posvedrukčiji stav o životu od kršćanskogstava počevši od pitanja o početku ži-vota kroz mnoga pitanja sve do stava osvršetku života – smrti.

Enciklika pape Ivana Pavla II.Evangelium vitae govori upravo o vri-jednosti i nepovredivosti ljudskoga ži-vota, ukazuje da je naš materijalni na-predak s jedne strane zadivljujući a sdruge strane vodi u duhovno i moralnopropadanje. Ljubav prema životu po-lako iščezava. Papa naglašava da bi na-predak mogao biti uravnotežen uko-liko ga prati duhovni i moralni rast čo-vjeka, inače čovjek postaje prijetnja sa-mome sebi. Znanost se ne smije bavitisamo rastom čovjekove materijalne ipolitičke moći jer bi postala samo služ-benica tehnike i robovala bi sama sebiako bi u svemu izostavila veličinuBožju. U području ljudskog života na-staju velike promjene koje su u bitiprotiv čovjeka.

Medicina je veliko blago jer nampomaže otkriti bolest, prevenirati bo-lest, liječiti bolest ako je to moguće,umanjuje bol i patnju i na taj način životčini podnošljivim. Medicina nas pratina našem životnom putu.

Kršćanski gledano na poslanjemedicine, nemamo što prigovoriti. Me-đutim, šezdesetih godina dvadesetogstoljeća medicina se počela pretvaratiu tehniku, i sve je više tehnologizirana.Učinkovitija je u prevenciji, dijagnozi iliječenju bolesti, ali je postajala sve višedehumaniziranom. Pacijent je sve višesamo objekt, a njegova temeljna ljud-ska prava su ugrožena. Na bolesnikase gleda kao na pokvareni stroj kogatreba popraviti. Medicina je izgubila

dušu. To najbolje zaključujemo poreakcijama bolesnika. Medicina nemože opstati ukoliko prestane biti eti-čka djelatnost i prepusti se tehnici.

Moramo postati svjesni odgovor-nosti i učiniti sve da se medicini vrationo što je ona od samog početka – hu-mana, etička djelatnost. Bioetika je na-stala kao reakcija gubitka iz vida bole-snika kao ljudske osobe koja ima do-stojanstvo, jer je čovjek kadar danasuništiti život.

Mi nismo jedini koji živimo naovoj zemlji, u našoj biosferi postojiBogom dana ravnoteža. Bog nam jedao zakone kojih se moramo pridrža-vati jer ćemo ugroziti ne samo prirodunego i sebe, već i sam život. Medicinatehnologizira sve što je čovjeku dano.Čovjek je uzeo u ruke sudbinu mnogihživota, osobito onih nezaštićenih, ne-rođenih. Crkva treba djelovati kakokao institucija tako i po svojim člano-vima, vjernicima da bi se to spriječilo.Svatko mora biti svjestan svoje odgo-vornosti u zaštiti života i okoliša. Miimamo slobodu jer Bog nije želio ro-bove, već ljude koji će u slobodi voljetinjega i sva njegova stvorenja.

Medicinska etika treba biti izgra-đena na slobodi koju treba shvaćatikao dar od Boga i ravnati se po nače-lima koja u medicini vrijede već tamood Hipokrata – naime, da je liječnikdužan štititi ljudski život od samog za-četka do njegove prirodne smrti. Me-dicina mora biti prije svega služenječovjeku. I svaki pacijent mora iskusitiu susretu s liječnikom da je voljen i damu želi pomoći, a ne da ga se što priježele riješiti. Nitko od liječnika ne bismio otići tužan iako je jasno da se odpacijenta ne smije skrivati istina, alivažan je i trenutak i način na koji će muse bolna istina priopćiti. Nikako se pa-cijenta ne smije ostaviti bez nade, atreba mu omogućiti i da se dostojan-stveno pripremi na odlazak s ovoga svi-jeta, a svakako mu omogućiti i duho-vnu pripremu omogućujući mu dola-zak svećenika kad on to poželi.

Kad bi se liječnici držali načelamedicinske etike, a pogotovo načelakršćanskoga morala, bilo bi više zado-voljnih i nasmijanih pacijenata, a uvje-rena sam i puno više ozdravljenja.

Zvonik � 3/2011 35

Kršćanski stavMedicina mora imati dušu

Pacijent ili pokvareni stroj koji treba popraviti?!Piše: Nataša Perčić

zkvh

.org.r

s

Književno prelo uz knjigu i predstavuPopularno Književno prelo, na kojemu se okuplja

brojna publika, održano je u organizaciji Hrvatske či-taonice, u srijedu 2. ožujka u velikoj dvorani Hrvat-skog kulturnog centra „Bunjevačko kolo“ u Subotici.

Ova je nesvakidašnja književna večer, ili okupljanje podpokladnim nazivom „prelo“, bila u znaku predstavljanja pro-šlogodišnje naklade Hrvatske čitaonice i premijere u izvedbiglumaca Male scene Hrvatske čitaonice. Predsjednica Hrvat-ske čitaonice, Bernadica Ivanković je u obraćanju publicipodsjetila kako je ovo peto ovakvo „prelo“ koje na stolu imahranu za dušu: knjigu i riječ. U ovom su programu sudjelovalirecitatori, glumci, tamburaši i pjevači, te je tako na različiteumjetničke načine predstavljena nakladnička produkcija Hr-vatske čitaonice.

Urednica nakladničke djelatnosti Hrvatske čitaonice,Katarina Čeliković je naglasila kako je velik pothvat bio tis-kati tri knjige, kojih sigurno ne bi bilo bez pomoći suizda-vača, Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost Su-botica. Svaka od tih knjiga predstavljena je na drukčiji način.Tako je knjiga iz opusa Balinta Vujkova „Tri pripovitke o zma-jovima“ predstavljena izložbom dječjih radova na temu zma-jeva.

Knjigu poezije „Lira naiva 2010.“ predstavio je predsje-davajući Instituta „Ivan Antunović“ mons. dr. Andrija Ko-pilović, rekavši kako istoimeni susret okuplja brojne pje-snike amatere koji se dive ljepoti, a iduće će godine imati de-seti susret upravo u Subotici.

Knjigu poezije Mirjane Jaramazović i prvi kompaktdisk Marije Jaramazović pod nazivom „Hajdemo zajedno“predstavljena je uz glazbenu izvedbu Marije Jaramazović.

U drugom dijelu večeri, koji publika posebno iščekuje,izvedena je predstava Marjana Kiša, autora teksta i redate-lja, pod naslovom „Kanda imam talent“. Književno prelo,poput svih ostalih prela, počelo je pjesmom „Kolo igra, tam-burica svira“, koju je otpjevala Marija Jaramazović uz pratnjutamburaškog orkestra „Klasovi“.

Druženje uz fanke jedinstven događajViše stotina Subotičana uživalo je na „Debo četvr-

tak“ u fancima u domu Demokratskog saveza Hrvata uVojvodini, gdje se ovo druženje priređuje svake godine.

Od fanaka im je bilo puno važnije druženje, što je potvr-dio i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić.

Uz jezik i kulturu, običaji čine značajku čovjeka i jednognaroda, a zahvaljujući DSHV-u svake se godine podsjetimona još jedan od mnogih običaja naroda koji žive u Subotici,rekao je tom prilikom gradonačelnik Subotice Saša Vučinić.

Generalna konzulica Generalnog konzulata RepublikeHrvatske u Subotici mr. Ljerka Alajbeg rekla je kako je ovaj,za Bunjevce Hrvate, specifičan običaj veoma dojmljiv i jedanod onih koje sigurno neće zaboraviti. U obraćanju nazočnima,

pročitani su i pojedini dijelovi nedavno poslanog Otvorenogpisma čelnika zajednice. Ovaj dan obilježen je i u podružni-cama DSHV-a u Sonti, Srijemskoj Mitrovici i Somboru.

Svečano prelo sjećanja HKC „Bunjevačko kolo“Svečano prelo sjećanja priredio je Hrvatski kul-

turni centar „Bunjevačko kolo“ u Subotici u svojimprostorijama 6. ožujka na koje je ulaznica bila bunje-vačka nošnja.

Za sudionike „Prela sjećanja“ vratila atmosfera nekadaš-njih okupljanja, a to je bilo vidljivo po neobaveznom pro-gramu u kojem nije bilo zacrtanog programa. Bilo je prigodeza igru uz tamburaše ansambla „Ravnica“, muškarci su se za-bavili uz karte, a slika je bila bogata narodnom nošnjom.Mnogi su na prelo stigli u fijakerima, kako nalaže običaj.

Obilježena 100. obljetnica rođenja kolekcionara Vinka Perčića

Vrijednost kolekcionarske popudbine prim. dr.Vinka Perčića, skupljane više desetljeća, nemjerljiva jei na vrhu je slikarske umjetničke baštine, kako zavi-čajne tako i svjetske, one pohranjene u Zavičajnoj ga-leriji „Dr. Vinko Perčić“ i one u Klovićevim dvorima uZagrebu. Program obilježavanja 100. obljetnice njegovarođenja priredili su Zavičajna galerija „Dr. Vinko Per-čić“, Grad Subotica i Zavod za kulturu vojvođanskihHrvata 21. veljače u prostorijama galerije, gdje je otvo-rena izložba djela iz kolekcije dr. Perčića.

Program je otvorio voditelj galerije Spartak Dulić re-kavši kako „najvrjednije umjetnine iz Perčićeve kolekcije, na-žalost nisu danas u Subotici, one se nalaze u Gradu Zagrebu,a razlog tomu leži u odsustvu poštivanja i cijenjenja onih kojisu sebe utkali u napredak ovdašnje lokalne zajednice“. Sje-ćanja na susrete s dr. Perčićem i njegovo portretiranje dir-ljivo je ispričao subotički slikar István Szajkó. Podsjetivši nadjela objavljena u katalogu iz 1996. godine, kao i na cjelo-kupnu zbirku, ravnateljica Moderne galerije „Likovni susret“Olga Šram, opisala je strast kojom je dr. Perčić prikupljaodjela velikih europskih umjetnika.

Ravnatelj Zavo-da za kulturu vojvo-đanskih Hrvata, To-mislav Žigmanov jenaglasio kako je pri-marius doktor VinkoPerčić ostavio neiz-brisiv trag u društve-nom i kulturnom ži-votu našega grada isvojim je višedeset-ljetnim vrijednim dje-

lovanjem dao primjer i drugima kako se istinski svjedoči lju-bav i odanost prema zavičajnom ishodištu. U programu je su-djelovala i mlada violončelistica Katarina Evetović, a po-stavka likovnih djela iz zbirke dr. Vinka Perčića mogla se po-gledati do 20. ožujka.

Predstavljena knjiga o tradicijskoj gradnji kućaIvana Andrašića

U Domu kulture u Sonti predstavljena je 18. ve-ljače najnovija knjiga Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata, „Izgradnja kuća nabijača u Sonti u XX. sto-ljeću“ Ivana Andrašića.

3/2011 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

U uvodnomdijelu programanastupili su pje-vački zbor idramska sekcijaKulturno pro-svjetne zajedni-ce Hrvata „Šo-kadija“, a pro-gram je vodiop r e d s j e d n i kDruštva prof.Zvonko Tadi-jan.

Knjiga ogradnji šoka-čkih kuća tiska-na je kao prva ubiblioteci „Pri-

nosi za etnografska istraživanja“ Zavoda za kulturu vojvođan-skih Hrvata, a plod je rada autora Ivana Andrašića i objavlji-vanja tekstova o ovoj temu u tjedniku Hrvatska riječ. Ovaknjiga može postati uzor za sve one koji se budu bavili zapi-sivanjem tradicijske baštine, rekao je ravnatelj Zavoda i ured-nik knjige Tomislav Žigmanov. Pohvalivši tekst knjige, Žig-manov je pojasnio kako se na knjizi puno radilo, od recenzije,koju je odlično uradila znanstvena novakinja i asistentica naOdsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Sanja Lon-čar, do likovne opreme Darka Vukovića i tehničkog uređe-nja Gábora Mészárosa.

Ivan Andrašić je zahvalio nakladniku što je prepoznaonjegov dugogodišnji rad na očuvanju šokačke baštine, sjetivšise i onih koji su mu to prenijeli, a više nisu među nama.

Predstavljanju knjige prisustvovali su svi predstavnicišokačkih udruga, što je autoru i organizatorima posvjedočilovažnost ovakvih programa i rada na očuvanju tradicijske kul-ture putem pisanih medija, napose knjiga. Prvo predstavljanjeknjige zajednički su organizirali Kulturno prosvjetna zajed-nica Hrvata „Šokadija“ i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Predstavljena monografija o primorskim Bunjevcima

Monografija u tri sveska o primorskim Bunjevcimapod nazivom „Živjeti na Krivom Putu“ predstavljena jeu Velikoj vijećnici Gradske kuće 25. veljače 2011. go-dine u Subotici, u organizaciji Hrvatskog akademskogdruštva i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.Urednice ove monografije su Milana Černelić, TihanaRubić i Marijeta Rajković Iveta.

Ovo vrlo obimno etnološko djelo, o Bunjevcima koji živeu Krivom Putu, mjestu u blizini grada Senja u Dalmaciji, pred-stavile su prof. dr. sc. Milana Černelić, dr. sc. MarijetaRajković Iveta i prof. dr. sc. Jadranka Grbić Jakopovićsa Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te ravnateljica Gradskog mu-zeja Senj prof. Blaženka Ljubović.

Na početku ove vrlo posjećene večeri nazočne je pozdra-vio veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu Željko Ku-prešak, naglasivši kako se opstojnost brani pameću i zna-njem, a „ovo djelo integrira hrvatski korpus i hrvatski narod.Nekada su Bunjevci bili dio hrvatskog naroda izvan domo-vine, negdje su nas proglašavali Karaševcima, a Hrvati su ne-gdje nazivani i Bokeljima. Međutim, to su samo pridjevi kojisu pokazivali da se radi o hrvatskom korpusu i hrvatskomnarodu“.

Prijatelj mnogih Subotičana, gradonačelnik Senja prof.Darko Nekić podsjetio je na prijateljstvo koje je prekoDSHV-a na ovaj način nastavljeno, kao što će se i rad na istra-živanju bunjevačke povijesti nastaviti budući da je na reduistraživanje Bunjevaca u Bačkoj i Vojvodini.

Novi projekt, „Identitet i etno-kulturno oblikovanje Bu-njevaca“, koji se nastavlja na prethodni, ima za cilj pozabavitise i drugim bunjevačkim ograncima, u Bačkoj i u Mađarskoj,rekla je prof. Milana Černelić, te naglasila važnost „sudjelo-vanja većeg broja istraživača (suradnika i studenata, pa i stru-čno vođenih lokalnih entuzijasta, što nam je upravo u planuučiniti pri istraživanju bačkih Bunjevaca).

Predstavljanje trodijelne Monografije otvorio je pred-sjednik HAD-a dr. sc. Slaven Bačić, a uz brojnu zainteresi-ranu publiku, predstavljanju su nazočili predstavnici velepo-slanstva RH u Beogradu, Generalnog konzulata u Subotici,DSHV-a, Grada Subotice, te crkvenih velikodostojnika.

U Subotici utemeljena likovna udruga Cro ArtHrvatska zajednica u Vojvodini postala je bogatija za još

jednu, ovoga puta likovnu udrugu, koju je u prostorijama De-mokratskog saveza Hrvata u Vojvodini 25. siječnja 2011. go-dine osnovala skupina od dvadesetak likovnih umjetnika, sli-kara amatera, entuzijasta i simpatizera.

Idejni tvorac udruge je Josip Horvat. Udruga „Cro Art“je još jedno pojačanje koje je dobila hrvatska zajednica u Voj-vodini, rekla je tom prilikom konzulica-savjetnica Vesna Nji-koš Pečkaj, te obećala potporu Generalnog konzulata RH uSubotici ovoj Udruzi.

Potporu osnivanju i radu Udruge su, među ostalima,pružili i predsjednik HNV-a dr. Slaven Bačić, predsjednikIO HNV-a Darko Sarić Lukendić i član IO zadužen za kul-turu Andrej Španović.

Utemeljena Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame Tavankut

Početkom 2011. godine, točnije 7. siječnja, utemeljena jenova udruga kulture hrvatske zajednice u Vojvodini – Gale-rija Prve kolonije naive u tehnici slame sa sjedištem u Do-njem Tavankutu.

„Nakon 50 godina od nastanka prve slike od slame (AnaMilodanović: „Rit“, 1961.) u okviru tada djelujuće Likovne ko-lonije u Tavankutu, te nakon 25 godina trajanja Prve kolonijenaive u tehnici slame u Tavankutu, sazrela je potreba zanovim načinom organiziranja i upravljanja onim što smo ba-štinili tijekom protekloga vremena na ovim likovnim manife-stacijama“, ističe predsjednica udruge prof. Ljubica Vuko-vić Dulić.

Udruga će raditi na proučavanju, očuvanju i prezentacijiovog autentičnog likovnog izraza duboko ukorijenjenog uprošlosti, ali i sadašnjosti bunjevačkih Hrvata.

Knjiga dr. Matije Evetovića „Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih

Hrvata“ predstavljena u Zagrebu Knjiga dr. Matije Evetovića „Kulturna povijest bunjeva-

čkih i šokačkih Hrvata“ predstavljena je 3. ožujka u Zagrebuu organizaciji Udruge za potporu bačkim Hrvatima. O knjizisu govorili dr. sc. Sanja Vulić, Milovan Miković te ravna-telj NIU „Hrvatska riječ“ Ivan Karan, a predstavljanje jevodio Naco Zelić.

Zvonik � 3/2011 37

Kultura

zkvh

.org.r

s

Poput Veronike i Šimuna Cirenca

U Korizmi je u crkvi drukčije negoinače kroz godinu. To ste svi primijetili.Oltar je drukčije uređen, svećenik ima

drugu boju misnice, pjesme su tužnije i ozbiljnije. Poneštoćete moći i ovdje naučiti o ovim detaljima u Korizmenojabecedi.

Ja sam kao djevojčica radoodlazila na pobožnost Križnogaputa i često sam predmolila po kojupostaju. Najviše sam željela čitatipostaju u kojoj Veronika Isusupruža rubac. Željela sam biti i kaoŠimun Cirenac koji je pomogaoIsusu nositi križ. Sjećam se da smotada svi koji smo sudjelovali u Križ-nom putu bili posebno pohvaljeniod župnika.

I sada volim ići na Križni put, anajviše se radujem Kalvariji, kadasmo svi vani, u prirodi. To nas jošviše približava događaju koji je pro-živio naš prijatelj ISUS! Dobro jeimati u svijesti sliku njegova noše-nja križa, muke koju je podnio.Tada ćemo postati svjesni koliko jenama dobro i da često moramo dru-gima pružati „rubac“ i pomoći imnositi križ. Kad pomognemo ne-kome od naših bližnjih – kao da smo Isusu pomogli. I nezaboravimo, samo kroz Korizmu dolazimo do Uskrsa.

Vaša Zvončica

Vrijeme priprave za slavljeotajstva Isusove muke, smrti iuskrsnuća. Korizma traje četrde-set dana. Ona nas podsjeća naIsusovu neizmjernu ljubav premaljudima. Isus ljude ljubi dok trpi.Sve ljude, pa i one od kojih trpi.Ljubi one koji ga bičuju, razapinju.

Mi kršćani želimo se u tosveto vrijeme „približiti“ svometrpećem Gospodinu. Postati nje-mu slični. To činimo slušanjemBožje riječi, molitvom, postom idobrim djelima.

Odrasli koji se pripremaju zakrštenje (katekumeni) imaju u vri-jeme Korizme završne pripremeza taj veliki događaj.

Ako u ovoj Korizmi želiš do-znati što znači obratiti se Bogu – čitaj Bibliju!

Ako u Korizmi želiš uočiti u čemu se sastoji snaga iljepota Duha Božjega – čitaj Bibliju!

U organizaciji Kulturno-prosvjetne zajednice i Gradskebiblioteke u Subotici, 23. veljače održana je općinska smo-tra recitatora na kojoj su, među 80-ak recitatora, nastupili iučenici koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. Među naj-boljima u općini našlo se šestero recitatora na hrvatskom je-ziku te su se plasirali na zonsko natjecanje. Mir-jana Milodanović i Milica Vuković iz katego-rije nižih razreda osnovnih škola, Davorin Hor-vacki, Josip Jaramazović i Marija Vereb izviših i Ivan Kovač iz kategorije srednjoškolaca,predstavnici su hrvatskih odjela koji su se našlimeđu najboljim recitatorima na općinskoj smotri.

Zonska smotra recitatora pod nazivom„Pjesniče naroda mog“ održana je u ponedjeljak,7. ožujka 2011. godine u Gradskoj biblioteci u or-ganizaciji Gradske biblioteke Subotica i Zavodaza kulturu Vojvodine. U vrlo kvalitetnoj konku-renciji, osim spomenutih šest recitatora iz Subo-tičke općine, nastupila je i Maja Andrašić izSonte.

Među najboljima su se našla tri subotička re-citatora: Milica Vuković iz OŠ „Matija Gubec“

Tavankut te recitatori Hrvatske čitanice: Davorin Horvackii Ivan Kovač.

Oni su nagrađeni diplomom i ponovno će se natjecati ukazivanju poezije na pokrajinskoj smotri u Sečnju, od 15. do17. travnja 2011.

3/2011 � Zvonik38

Uredila: Katarina Čeliković

Uspješni hrvatski recitatori na općinskom i zonskom natjecanju

KORIZMA

Milica Davorin Ivan

Djeca

Zvonik � 3/2011 39

Djeca

BIČEVANJEPrije razapinjanja na križ, Pilat je predao Isusa da ga iz-

bičuju. Isus je bio osuđen na smrt, ali nisu svi prolazili biče-

vanje koji su bili osuđeni na smrt. Bičevanje je bila najtežatjelesna kazna prije kazne smrću. Bičevanje je bilo osobitoteško za svaku osobu, jer su krajevi biča završavali teškimkuglicama, vršcima metala, ili djelićima iskidanih životinj-skih kostiju.

Rane nastale bičevanjem bile su osobito teške i bolne.Za Isusa je to bilo tim teže, jer je tako bičevan morao nositii križ na kojega su ga razapeli.

CVJETNICA Isus je postupno svoje učenike vodio do pra-

vog shvaćanja svoga poslanja. Dao im je da unjemu prepoznaju obećanog Mesiju – Krista.Učenici su to shvatili tek nakon njegovemuke, smrti i uskrsnuća. Tada su razu-mjeli da je Isus doista kralj, ali takavkralj koji iz ljubavi prihvaća najtežu pat-nju i najstrašniju smrt. Stoga evanđelisti,sjećajući se Isusova posljednjeg dola-ska u Jeruzalem,gdje ga je čekalamuka i smrt, opi-suju taj ulazak kaosvečani kraljevski ula-zak u glavni grad iz-raelskog naroda.

Svečanom proce-sijom s maslinovim i palminim grančicamaspominjemo se upravo tog događaja. Palmaoznačuje mir, zadovoljstvo, maslina ima obilježje pobjede,trijumfa.

Po tom detalju nedjelja nosi ime: Cvjetna nedjelja. Toje ujedno nedjelja kojom započinje VELIKI TJEDAN, tje-dan ISUSOVE MUKE I USKRSNUĆA.

DRVO KRIŽAEvanđelja svjedoče da je Isus bio osuđen da se razapne

na križ. Razapeti nekoga na križ, bio je najsramotniji obliksmrtne kazne. Do rimske okupacije Palestine, Židovi ni-koga nisu razapinjali na križ. Rimljani su svojim dolaskomdonijeli i svoje običaje. Postojala su 3 oblika križa. Isusovkriž sastojao se od dvije drvene grede, od kojih je jednabila vodoravno pričvršćena, na otprilike polovinu okomitegrede +.

Križ je mogao imati i oblik slova X (tzv. „Andrijinkriž“), a mogao je izgledati i poput slova T. Križ je postaosredišnji znak kršćanstva. Znakom križa na čelu, u trenu-tku krštenja, postajemo djeca Božja i ulazimo u velikuBožju obitelj. Križ nas prati od rođenja do smrti. A svegatoga ne bi bilo da Isus na njemu nije umro.

Jer lijepo kaže liturgija Velikog petka: Evo drveta križa na kojem je spas svijeta visio.

HOSANAOva riječ potječe od hebrejske riječi HOŠIANA što

znači „Pomozi“. Poklik „Hosana“ je bio svečani poziv i bo-goslužni obrazac, osobito na židovski Blagdan sjenica.Sedmi dan toga blagdana nosile su se grane maslina ipalmi, te pjevale litanije s pripjevom „Hosana“.

Na ulazu u Jeruzalem svečani poklik Isusu je glasio:„Hosana Sinu Davidovu!“

LJUBIČASTA BOJABoja svećeničkog misnog ruha mijenja se u skladu s

blagdanima i s pojedinim dijelovima liturgijske godine.Boje imaju simboličko značenje. U prvim sto-

ljećima kršćanstva (sve do 9. stoljeća) li-turgijska odjeća bila je samo bijele boje.

Kasnije se u liturgijskim slavljima po-činju upotrebljavati različite boje:

bijela, crvena, zelena i ljubičasta. Ljubičasta je boja simbol ljubavi

i istine, ali i žalosti i trpljenja. U li-turgiji najčešće označava pokoru

(spremnost na obraćenje, pro-mjenu života) te se upotreb-

ljava u Došašću i Ko-rizmi.

MASLINSKI VRT Nedaleko od

grada Jeruzalema nalazise brdo koje je u Isusovo

doba bilo gusto zasađeno ma-slinama. Zato je poznatije po na-

zivu – Maslinska gora. Dan uoči svoje smrti, poslije zadnje

večere sa svojim učenicima, Isus je došao u Maslinski vrtda se pomoli. Evanđelist Matej i Marko u svojim evanđe-ljima koriste naziv Getsemanski vrt.

U njemu je Isus proveo svoje posljednje sate, prijenego li je bio uhvaćen. U njemu je, u molitvi, prolazio svojenajteže ljudsko iskušenje i pri tome se krvavo znojio, doksu njegovi učenici spavali pod maslinama. U njemu je na-posljetku Isus zapitao Judu:

Zar poljupcem predaješ Sina Čovječjeg?

POSTAJE KRIŽNOG PUTA Da bi se što snažnije doživjela Kristova muka, razvila

se davno u kršćanstvu posebna pobožnost, koja se nazivalaKrižni put ili Put križa. U XII. stoljeću ta pobožnost dobivakonačni oblik. To je pobožnost Križnog puta, koja u 14 po-staja sadrži događaje Velikog petka od izricanja Pilatovesmrtne osude nad Isusom pa sve do Isusova ukopa podnoKalvarije. Sadržaj ovih 14 postaja oslanja se na evanđeoskeizvještaje i na predaju. Iz predaje su u tu pobožnost ušli Isu-sovi padovi na putu do Kalvarije, njegov susret s Veroni-kom i polaganje Isusovog mrtvog tijela u Gospino naručje.Ova pobožnost sve će nam više otkrivati pravi smisao Isu-sovih riječi: Ako tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križi neka pođe za mnom!

Korizmena abeceda

zkvh

.org.r

s

Dragi mladi!

Sinovi zemlje svoju ljubav izražavaju ružama, Gospodin kao poruku svoje ljubavi šalje trnje.Sv. Terezija Avilska

Ovo je vrijeme milosno! Gospodinnas obasipa znakovima svoje lju-

bavi i to u izobilju. Koliko si otkopčao „cifer-šlus“ svoje duše da primiš ljubav? Učili su nasi uče da je Korizma vrijeme posebnoga mi-losrđa, dobrodušnosti i otvorenosti zadruge. Istina. Ali kako možeš davati neštošto nisi primio? Kako možeš zračiti milo-šću ako nisi okupan milosnom ljubavlju?

Možda si, ako si djevojka, i dobila ko-ju ružu osmoga ožujka, možda i nisi. Pravoje pitanje kada si i kada ćeš, neovisno o spolu,ponovno dobiti ružu kao iskreni znak pažnje, divljenja ipovjerenja. Lijepo je što dolazi proljeće. Osim što selakše hoda ulicama kada nisu crno-bijele noge u boji,ljudi se češće osmjehuju jedni drugima i veća je vjerojat-nost da će nekomu darovati cvijet, izraziti svoju ljubav. Doi-sta je lijepo što dolazi proljeće, ali kako da ono dođe i u našeduše? Znaš na što mislim... Ne na onu kazališnu pokladnumasku bijelog niza rešetki i bora koje skrivaju izblijedjeli sjajočiju, nego na onaj trenutak kada nastane tišina i ti ostanešsam sa sobom – bez straha, bez nezadovoljstva, bez želje zabijegom, miran i nasmijan. To je proljeće!

Mi ljudi, kao ljudi – nepouzdani, uvijek razočaramo.Takve postupke ne možemo iskorijeniti, nema s takvim ma-nirama ni pomirenja, ali ima s ljudima (koji to bez razlike či-

nimo) jer smo svi pobratimljeni Kristovom krvlju koja naj-ljepše odražava cvjetne boje ljubavi. Ali, kako možeš ljubitiako nisi stalno ljubljen? Kako možeš živjeti Korizmu na pravinačin?

Koliko si otkopčao „ciferšlus“ svoje duše da primiš lju-bav? Onu ljubav koja nije iznevjerila na križu, koja nikada neiznevjerava, koja je najljepše boje i najljepšeg mirisa, na kojoj

se temelji svako proljeće. Gospodin kao porukusvoje ljubavi šalje trnje: zar nije teško otići ranije

kući sa druženja kako bi na miru i pre-dano mogao zahvaliti Bogu za protekli dan,naspavati i ustati ranije započinjući noviživot konsultacijama s Bogom; zar nije po-duhvat prešutjeti ocu i majci odgovaranje i

dati svoj doprinos da se sačuva mir u kući;zar nije trn koji se ispod nokata zarije prisustvo-vati duhovnoj obnovi, a ne biti na košarkaškom

terenu cijelo popodne s društvom u neobve-zatnom ćaskanju; zar nije poput trnja savladatisebe i otići na Križni put na svoju župu preko

nedjelje i uzeti čitanje; zar nije? Koliko si spre-man dati se za primanje ljubavi i na taj način izgrađi-vati se za čovjeka budućnosti, za čovjeka ljubavi? Pri-

jeći preko trnja koje donosi ljubav i ljubiti usprkos bolu značiu zajedništvu sa Stvoriteljem zapjevati u bolnim duševnim ti-šinama i vjerovati u cvijeće.

Nemoj da ti bude teško. Donosimo najveći dio događanjakoji se organizira za mlade ove Korizme. Dođi..... Tu ćeš moćisusresti svoga Boga i svoga bližnjega koji te treba i kojega titrebaš.

Dođi, jer dolazi proljeće.

Nevena Mlinko

ObavijestiDuhovna obnova za mlade Subotičke biskupije na temu Obratite se i vjerujte Evanđelju

koju predvodi pater MirkoNikolić, isusovac iz Za-grebatraje: od petka 25. 03., 21 sat,do nedjelje 27. 03. u 17 sati

u župi sv. Roka u Subotici.Prijave: u župi sv. Roka

Radio Marija

www.radiomarija.rs i na 90,7 MhZ FMnedjeljom u 15 sati Omladinska emisija

srijedom u 22 sata Kateheza mladih – Kateheza za mlade

Vjeronauknedjeljom u 19 sati

u crkvi sv. Roka u Subotici srijedom u 20 sati

u biskupijskom Pastoralnom centru (Strossmayerova 20, Petrovaradin)

Križni put2. 4. (subota) u 8 sati misnim

slavljem u crkvi SveteMarije na Halaškom putu započinje tradicionalni deveti poredu Hodočasnički križni put, vodeći nas prema Kelebiji,zatim Čikeriji i Ljutovu, a završava istoga dana u večernjimsatima u crkvi Isusova Uskrsnuća. Potrebno je sa sobom po-nijeti obroke.

10. 4. u 15 sati Križni put za mlade na subotičkoj Kal-variji

Misa za mladeBit će u petak 1. 04. u 20 sati u Franjevačkoj crkvi (nije šala!)

Bdijenje mladih uoči Cvjetnice16. 4. u 19 sati u Paulinumu

Otvoren je natječaj zaBač 2011. na temuU Kristu čvrsti u

vjeri

od 11. 03. do 1. 05. slati:– literarne radove – proza, poezija (do 8000 karaktera)– fotografije (minimum 2126 x 3000 piksela)– glazbene kompozicije (snimanje osigurano, javiti se na

e-mail radi dogovora)E-mail: [email protected]

3/2011 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Neposredno prije početka Korizme, razgovarala sam sprijateljem o njegovu putovanju u Ameriku (gdje je boraviomjesec dana). Ono što mi je bilo zanimljivo i što mi je oku-piralo misli narednih dana, bio je jedan događaj o kojem mije govorio. Opisat ću ga ukratko. Za vrijeme boravka u Ame-rici bio je smješten kod jedne gospođe koja ga je toplo ugo-stila. U razgovoru s njom saznao je da je zaposlena ženakoja kreće na posao rano ujutro, kako ne bi upala u gužvu,budući da joj je posao bio dosta udaljen od kuće. Kući bi sevraćala kasno navečer i to preostalo vrijeme od dana je isko-rištavala kako bi dovršila svakodnevne kućanske poslove.Kada ju je upitao za prijatelje, ona mu je odgovorila kakoima jednu prijateljicu s kojom voli „piti kavu“. Prijatelj juznatiželjno upita kako se stigne vidjeti s njom pored tolikoposla, a ona mu se nasmije i odgovori da se ni ne viđa s pri-

jateljicom, nego uzme telefon u jednu ruku, kavu udrugu i dok pije kavu istodobno i telefonira.

To je bilo prije samo par godina. A danas, je li ikod nas takva situacija? Ne, nikako. Danas je tu mul-tinacionalna, međunarodna i svjetska mreža kojapovezuje sve ljude širom svijeta, bilo da ste udaljeni1000 km ili samo 10 koraka. Danas je tu Facebook,Skype, Gmail, Yahoo i milijun drugih stranica na in-ternetu. Prilika za komunikaciju koliko nam „dušahoće“, a od komunikacije ni traga.

Ne tako davno, postojala su vremena kada simorao izaći na ulicu da bi susreo druga, da bi seigrao i družio. Morao si izaći u „Music“ na kavu ili„Pelivan“ na sladoled da bi popričao s prijateljem.Zašto kažem morao? Zato što te savjest tjerala da

odeš do voljenih osoba i pitaš ih kako su, što ih muči ili ve-seli, što je novo u njihovim životima. A koliko vremenadanas posvećujemo prijateljstvu, druženju, ljubavi? Danasse za svaki događaj, za svaku novost saznaje preko glavne„trač“ linije – interneta (ili bolje rečeno preko Facebooka).Nema više razgovora „oči u oči“, a time se izgubila i iskre-nost i otvorenost. Izgubila se vrijednost susreta čovjeka sčovjekom.

Iskoristi ovo vrijeme Korizme, jer „evo sad je vrijememilosno, evo sad je vrijeme spasa!“ (2 Kor 6,2). Pozovi pri-jatelja i to onoga kojega si davno vidio, s kojim si nekad iz-lazio na kavu i s kojim si znao iskreno popričati. Razgovarajs njime, ne preko Facea ili Skypea. Izađi na kavu, pozovi gana film kod sebe, izađite u park i prošećite. Vrati u svoj životradost prijateljevanja, tu radost ljubavi. Ljubavi koja je samaprisutnost Boga. /Marina Gabrić/

Iz putopisa

Najveće marijanskosvetište Njemačke

Moja pretposljednja postaja bio je Alttöting u Njemačkoj.Stigla sam u rano jutro, ali unatoč umoru onaj njemački per-fekcionizam nije mi dao daostanem uspavana i da ne pri-mijetim ono što me ovdje do-čekalo. Najprije sam ušla ucrkvu u kojoj smo slavili mi-su. Sve bilo na svom mjestu,spremno za nove hodočas-nike. Na prostranom središ-njem trgu je osmerokutna mi-losna kapela duga 26, a široka15 metara. To je kapela sv.Krunice, jer pokrajnji oltariprikazuju radosna, žalosna islavna otajstva. Na glavnomoltaru je gotički Marijin kipod lipova drveta, visok svega64 cm koji je teško bilo razaznati u onoj maloj kapeli punojhodočasnika, ali unatoč tome osjetila se njena prisutnost. Po-slije mise ušla sam u ovu kapelicu u kojoj je Gospa oživjelautopljeno dijete, a kasnije ozdravila i drugo, jako ozlijeđeno di-

jete, koje je konj bacio pod kola. Zbog Gospina čudotvornakipa vremenom je kapelica okićena zavjetnim darovima i sli-kama koje govore o uslišanim molitvama. Nevjerojatno što sesve to moglo vidjeti.

Kako se crkve nalaze na samome trgu, tu je bio i centardogađanja toga dana. Pristizao je veliki broj hodočasnika. Po-slije sam čula da je to tako uvijek u Alttötingu. Tko bi rekao,mislila sam da je vjera u Njemačkoj davno izgubljena ali ovome razuvjerilo i pozitivno iznenadilo.

Kao hodočasničko mje-sto, Alttöting se spominje od1489. godine. Alttöting trebabiti zahvalan mnogim redov-nicima koji su stoljećima pru-žali tjelesnu i duhovnu okre-pu milijunima hodočasnikakoji su ovdje ostavljali zavjet-ne darove. A najpoznatiji odnjih je bio brat Konrad. Ni počemu poseban osim što je uvi-jek s osmijehom otvarao vratahodočasnicima. Danas je onna glasu svetosti i njegovo ti-jelo je pokopano u kapucin-skoj crkvi. Kao i u maloj ka-peli, i ovdje se trebalo pomu-

čiti da bi se ušlo. I opet to iskustvo vjere i želje za Marijinimzagovorom. Dok sam napuštala ovo živo marijansko svetište,samo sam o jednom razmišljala: dok je pobožnosti prema Ma-riji bit će i nas. Anita Pelhe

Zvonik � 3/2011 41

Mladi

Susret čovjeka s čovjekom

zkvh

.org.r

s

Prije otprilike dvije tisuća godina,u kršćanskom svijetu postavljen jeprincip: „Sve je slobodno!“ Ali – sve neizgrađuje. „Sve je dopušteno!“ Ali – svene saziđuje (1 Kor 10,23). No, nekad sečovjek zapita – jesu li ljudi tadašnjegavremena mogli sve što su smjeli? Jesuli mogli fizički i tehnički provesti udjelo ono što je bilo na izgradnju? Pita-nje ostaje... ali u zadnjih par stoljeća,osobito zadnjih par desetljeća, pitanjese mijenja i poprima oblik – Smijem lisve što mogu? Došlo se do jedne točkeljudskog razvitka kadaostaje još samo malibroj stvari koji ljudi nemogu izvesti... Pitanjeje li to na izgradnjumene ili moje okolicese već odavno ne po-stavlja, važno je onošto ja želim! Sebičluki moć „velikana ovogavremena“ odavno for-mira neke stvari u svi-jetu i životu svakogačovjeka. No, sve ovo jeveć dobro poznato,kako bi netko rekao, ipticama na grani. Zaš-to onda ista priča?Zbog čega ponavljanjedosadne i često žalo-sne konstatacije? Če-mu ubijanje u pojam?

Nedavno sam pročitao jedan čla-nak s interesantnim naslovom Zausta-vite internet i podnaslovom – Internetwill not listen to reason!, tj. Internetneće slušati razum!. Autor je vrlo jasnoiznio činjenice koje mnogima i preče-sto promiču. Pogledajmo to u kratkompregledu povijesti interneta. Pretečainterneta – telegraf. Mogućnost jedno-stavne komunikacije na daljinu. Sto-ljeće kasnije – pojavio se world wideweb. Iako su prvi koraci učinjeni još1980-ih, masovna popularizacija inter-neta se dogodila tek u drugoj polovici1990-ih, paralelno s naprasnim razvo-jem računala i telekomunikacijskih su-stava. Imao si mogućnost e-mail-a,

chat-a i pretrage koje su u to doba biledosta ograničene i slabo funkcionalne.Danas – internet je stvarnost u kojoj(skoro) svatko živi, jer mu je nužna zarad i opstanak. Na internetu su do-stupne (skoro) sve informacije koje biitko želio saznati. Preko interneta seposluje. Preko interneta je mogućepremostiti i najveće udaljenosti naZemlji. Da ne ulazim u problematikusvih sfera interneta, bazirat ću se pr-venstveno na socijalne mreže i mega-lomaniju.

Kad netko kaže – socijalna mreža– onaj drugi čuje Facebook. Nije naj-bolja, nije jedina, ali je svakako najpo-pularnija i najpoznatija. Sjetimo sekako je nastao. Osnivač i današnjipredsjednik ove multinacionalne kor-poracije, Mark Zuckenberg, uz malomozganja shvatio je što je želja (skoro)svakoga čovjeka u nekom trenutku ži-vota – proviriti u tuđe dvorište. Onje jednu vrlo primitivnu i, nažalostopće prisutnu osobinu čovjeka, iskori-stio napravivši socijalnu mrežu koja tone samo dopušta, nego je svrsishodnajedino ako se to događa. Zašto ideš naFace? Da bi pročitao nešto pametno,saznao nešto korisno? Ako je tako, spa-daš u 1% korisnika i nažalost, koristiš

krajnje loš izvor informacija, jer tamotoga slabo ima. Ako uklonimo ovaj 1%iz računice, ostaje nam još 99% kori-snika FB-a, koji odlaze iz sljedećih raz-loga: da se vidi tko što radi, eventualnokako je raspoložen (statusi), da se po-gleda tko je komu i što pisao i postaviona wall, da se vide tuđe slike i tko jebio s kim i gdje, da se vidi koja jecura/dečko u vezi, koja je slobod-na/zauzeta i sl., te se onda ode na chati s nekim čitavu tu priču pretrese, ačesto se u priču uplete ogovaranje i

kleveta. Osnivač FB-aje pogodio samu sržljudske zavisti, ljubo-more i interesa, te ječovječanstvo dobiloupravo ono što je že-ljelo. No, naravno,vrag ne miruje. Nijedosta! Pomamilo se600 milijuna ljudi zaFB-om! Odlično, ide-mo dalje. Idemo impružiti još sredstavadestrukcije. Pokušaj-mo sagledati samo diocjelokupne stvarnosti.

Prvo, zaštita pra-va i privatnosti naFace-u je manje-višenikakva. Svaka aplika-

cija (čitaj tvorac aplikacije) kojoj siikada pristupio ima pristup svim tvojimpodatcima, fotografijama, listi prijate-lja i sl. Uskoro će doći do pooštravanjakriterija, pa ćeš kao korisnik morati da-vati i adresu i broj telefona. Zašto? Štoće to njima? Zatim, pogledajmo drugiprimjer. Prije par dana, na Facebook jeuvedena nova aplikacija – FacebookWaiting Room. To je aplikacija prekokoje ti, kao mlad ili star čovjek, možeščiniti sljedeće: ukoliko ti se sviđa nekaosoba koja je u vezi ili u braku (rela-tionship statusi na FB-u), ti „uđeš“ unjenu Čekaonicu. To znači da ta osobadobiva obavijest da se nekom sviđa i tainformacija dolazi do nje bez da je naijedan način dozvolila toj aplikaciji pri-stup. Osoba kojoj je stigla ta obavijest

3/2011 � Zvonik42

Mladi Mogu li sve što mogu?!

Internet - kreacija koja će prožderati tvorca

je jedina koja ju može vidjeti, kako semomak/cura ili suprug/supruga ne biuznemirili, ali ona ne može vidjeti tkoje u pitanju dok minimum 48 sati nebude izvan veze ili braka na FB-u. Nekibi rekli, zanimljiva aplikacija za sti-dljive. No, postavimo hipotetičku si-tuaciju.

Mladić i cura hodaju par mjeseci idođe do nesporazuma. Svatko stariji ćereći da je to normalno, jer se na tajnačin par izgrađuje. Znamo da i Bogdopušta kušnje kako bi nas ojačao. Esad, imamo situaciju nekad–sad. Ne-kada, par bi se primirio na dva dana,promislio bi i on i ona, našli se, dogo-vorili i nastavili dalje, ukoliko je toBožja volja. Međutim, danas je situa-cija drukčija. Momak i cura će nakonnesporazuma otići kući, „nakačiti“se na Face i vidjeti – „Uuu, menečeka sedmero drugih! Što da se jaonda nerviram sad s ovim/ovom?!“I tako umjesto da nesporazumurodi plodom, nastaje razdor. I za tose ne može kriviti niti nju, ni njega,jer je to osjetljivo doba i područje,te nažalost dolazimo do nove for-mulacije onog pitanja s početka –Mogu li sve što mogu?

Činjenica je da internet najvišekoriste mlade generacije, dok sustarije slabije zahvaćene tom mani-jom. Nameće se pitanje, je li mladčovjek (ali i ne samo mlad) u stanjunositi se s izazovima današnjegavremena? Izazovima interneta? Je liod Boga stvoren s mogućnostima dase odupre silnim kušnjama ovoga svi-jeta. Dosad je internet skupa s igri-cama koristio za razbibrigu. Sada za-dire u jedno opasno područje privat-nosti, vjere, morala i dostojanstva.Valja ovdje napomenuti da je nedavnoomogućeno i LGBT osobama da stav-ljaju relashioship status skladno svomopredjeljenju, te pored standardnih uvezi ili single, u braku, razveden/a,udovac/a, i komplicirano je, dodano je– U građanskoj zajednici i Žive zajedno.Što bi mlada osoba uopće promišljalao ispravnosti takvog opredjeljenja, kad600 milijuna ljudi koji su na Face-u po-država to. I tako u nedogled...

Tako dolazimo i do drugog po-gleda na problematiku interneta. Sviznamo da su u Egiptu i Libiji bila i jesu

nemirna vremena, jer se želi, traži izahtijeva smjena vlasti. Ne ulazeći upolitičku problematiku, važno je istak-nuti sljedeće. Upravo je Facebook biosredstvo za organiziranje prosvjeda ismišljanje taktika oporbe, dok je i vlastimala svoje prste upletene u to, te je,osim što je preko gomile profila hvalilasamu sebe, kasnije u Egiptu i blokiralaprotok interneta u čitavoj državi. Mo-gućnost manipulacije? Itekako. SamoGoogle-ajte riječi internet cenzura.Kina, Rusija...izlaze web browser-i kojicenzuriraju pornografske, terorističkei slične siteove neprikladnog sadržaja,što je vrlo pohvalno. Samo... Kad neštopostaje neprikladno? U slučaju Kine,kad Vlada tako odluči. U slučajuEgipta, kad je vlast u opasnosti. Kad se

na internetu pojavi vijest koja nekomune odgovara, šteti nečijem ugledu?Onda će se takvi siteovi cenzurirati?Hoće li ta „korisna“ cenzura prerasti umanipulacijski sklop pojedinaca?! Kru-že glasine kako će u skorije vrijemebiti uveden novi standard interneta,tzv. Internet 2.0. Kad sam ovo čuo, po-mislio sam super – brži protok infor-macija, lakša pretraga, bolje filtriraneinformacije i sl. E, u jednom sam bio upravu. Reče mi prijatelj da se zapravoradi baš o filtriranju informacija. Činimi se da u modernom društvu nemačovjeka koji nije makar čuo za Google.Svi znamo što je Google. Tražilica,mail servis, kalendar, chat, doku-menti... Opet promiče jedna sitnica.Tražilica (eng. Search engine) funk-cionira tako da šalje male „robote“ kojiiz minute u minutu pretražuju sve site-

ove svijeta, prikupljajući informacijekako bi lakše i preciznije funkcioniralapretraga. No, posljedica toga je dakompanija Google posjeduje sve infor-macije iz svijeta interneta, što će rećiiz cijeloga planeta. Internet 2.0. će zvu-čati upravo onako kako sam ja na prvimah pomislio – bolje, brže, efikasnije,jeftinije... i gomila drugih pridjeva kojidodaju mašnicu na taj šareni paket. Ubiti, novi standard će polako, ali si-gurno značiti filtrirane vijesti za odre-đene svjetske regije, a poslije i odre-đene zemlje. Google je već započeo po-boljšanje sistema pretrage, te filtriranjei potiskivanje „manje kvalitetnih si-teova“. Kako kaže moj prijatelj, netkoiz fotelje će moći kontrolirati koje suinformacije i vijesti koje će biti do-

stupne građanima jedne zemlje,a da se za to i ne zna. Televizijaće u narednih par desetljeća po-stati suvišna, tisak isto, sve će bitidostupno preko interneta. Ali,koja je validnost tih podataka?Danas je to već veliko pitanje, ališto će biti za 10-20 godina? Mo-žemo li zamisliti? Bojim se dane... Internet je prva stvar koju ječovječanstvo stvorilo, a koju čovje-čanstvo ne može pojmiti, najvećieksperiment anarhijom koji smoikad imali. – Erik Smith.

Puno se piše o znakovimavremena, poplavama, olujama,tornadima... govori se o svjetskojekonomskoj krizi, o globalnom

zatopljenju, gladi u svijetu... No, pro-miče li nam opet nešto? Pitanje moraostati bez odgovora, ali... nije na odmetmalo razmišljati o tome... „A o onomdanu i času nitko ne zna, pa ni anđelina nebu, ni Sin, nego samo Otac.“ „Pa-zite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kaokad ono čovjek neki polazeći na put,ostavi svoju kuću, upravu povjeri slu-gama, svakomu svoj posao, a vrataruzapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer neznate kad će se domaćin vratiti – da liuvečer ili o ponoći, da li za prvih pijet-lova ili ujutro – da vas ne bi, ako izne-nada dođe, našao pozaspale. Što vamakažem, svima kažem: Bdijte!“ (Mk 13,32-37).

Vladimir Lišić

Zvonik � 3/2011 43

Mladi

zkvh

.org.r

s

Bez uvodaDragi čitatelji! Obiteljsku stranicu uvijek počinjemo ovim malim uvod-

nikom. Razmišljajući što je najvažnije ovoga trenutka reći i napisati vama, dra-gim čitateljima, stavljamo vas pred naše oči i srca. Zazivamo blagoslov Božjina nas, kako bismo vas podvorili onim što je po Božjoj volji baš sada potrebno.Molimo i za vas obilje blagoslova, da sve što ovim Zvonikom u trenutku čita-nja dobijete i što vas oduševi, u životu – na slavu Božju i ljudima na korist – prakticirate. Tada slijede riječi upućene baš vama,a nekad ih bude i previše. Jednostavno shvaćamo da je to neophodan prvi vid komunikacije, zbog koje mediji (svi, a katoli-čki osobito) imaju svoj smisao. To nije profesionalno, previše je osobno, ali jedino tako možemo. Ipak, u korizmi se trebamoodreći i „viška“ riječi. Zato ovaj puta – bez uvoda! Samo ljubav... (lvh)

priprava za Uskrs

O korizmi „općenito“Kad započne korizma, nekako se skrušimo. Osjećaj pe-

pela na kosi na Čistu srijedu, pokajničke korizmene pjesme,poticajna propovijed o obraćenju i postu, pokori i molitvi kao„programu“ i tijekom ove priprave za Uskrs, probude u namanešto osobito. Nekad je gotovo romantično to naše kreposnoponašanje. Odričemo od mesa, slatkiša, alkohola, cigareta,zabave, televizije, kompjutora, Interneta – kao da se vraćamou neko prošlo vrijeme. Čak češće boravimo u crkvi – samisebi smo djelujemo bolji dok klečeći molimo Križni put i pje-vamo „Stala plačuć tužna mati“. Ni korizmeni vjetrovi i velikaspremanja pred Uskrs nam ne smetaju – prihvaćamo ih pri-rodno: malo trpimo, jer bez toga korizma nije korizma. Ipak,zbilja Isusova boravka u pustinji, muke i smrti je dramatičnijaod svake raskajane molitve...

Jedna priča kaže ovako: Jednoga dana Sotona je došaoposjetiti Isusa u Edenskom vrtu; izgledao je vrlo sretan i po-nosan: „Da, Gospodine, sada sam ih sve zarobio ovdje doljekod sebe. Postavio sam zamke, upotrijebio sam iskušenja kaomamac, dobro znam da nitko neće moći odoljeti. Evo, gotovosam ih sve uhvatio!“ „Što kaniš učiniti s njima?“, upita Isus.Sotona odgovori: „O, namjeravam se s njima dobro zabaviti!Natjerat ću ih da se razvode nakon što su se vjenčali, tako danikada ne mogu učvrstiti osnovu čovječanstva, ‘obitelj‘. Na-tjerat ću ih da se međusobno mrze i vrijeđaju, natjerat ću ihda padnu u nekontrolirano uzimanje alkohola i droge. Naučitću ih da proizvode oružje i bombe, da se međusobno ubijaju.Zaista ću se dobro zabaviti!“ „Što ćeš učiniti kada ti igra snjima dosadi?“, upita Isus. „Oh, onda ću ih poubijati i njihoveduše će biti moje zauvijek. Gospodine, uza sve dužno pošto-vanje, to je ipak njihova odluka.“ „Koliko tražiš za sve njih?“„Ma, nije istina da ti zaista želiš te ljude. U njima nema ništadobro. Zašto ih želiš, niti te slijede niti te vole? Mnogi te čak

i mrze! Vidio sammnoge kako pljujuna tebe, proklinjute, čak te i niječu. Ajoš k tome, menezaista jako vole. Tine želiš te ljude!!!“„Koliko?“, ponovnoupita Isus. Sotonaga pogleda zlob-nim pogledom: „Že-lim sve tvoje suze isvu tvoju krv, želimbol cijelog svijeta,

sve zajedno“. Isus reče:„DOGOVORENO!“ iplati cijenu...

Naravno, svaka po-kora, molitva i post, imilosrđe osobito su vri-jedni i veliki u Božjim iljudskim očima. SvakiKrižni put koji izmolimo– u crkvi sa zajednicom,u obitelji s djecom i su-pružnikom i sami, medi-tirajući – ima svoj zna-čaj. Molimo i činimo po-koru za sebe i za drugekoji to ne žele ili trebajupodršku u borbi protivgrijeha i svekolikih na-pasti. Ipak, stavimo li pred sebe istinu da smo spašeni, otku-pljeni, oslobođeni od grijeha i smrti, zbilja imamo nov pogledna korizmu – vrijeme milosno, vrijeme spasa. Ako smo spa-šeni Isusovom mukom, smrću i uskrsnućem, a vjerujemo dajesmo, svaki naš dan trebamo živjeti slobodno i radosno!Premda kao ljudi ostajemo podložni grijehu (zato i trebamožalosne korizmene pjesme!), mi smo Isusova draga svojina,koju je „kupio“ svojom predragocjenom Krvlju, te više ne mo-žemo živjeti u strahu i tuzi. Svaka korizma je tu da rastemokao kršćani, ali ni jednog trena ne smijemo prestati – živjetiUskrs, s vjerom da je i naše buduće uskrsnuće stvarno kaoIsusovo i da svaki naš „križni put“ mora završiti „petnaestompostajom“ – uskrsnućem na Život!

Anegdota u svezi s kaznama u paklu pripovijeda ovako:Pred paklom silan red osuđenika. Ðavao, prisiljen reagirati,reče: „Ostalo je samo jedno slobodno mjesto i logično je da gadobije najteži osuđenik.“ Ðavao počne selekciju. Zapazi čo-vjeka koji se otimao i prosvjedovao: „Radi se o zabuni, meniovdje nije mjesto!“, na što đavao reče da je sigurno nešto uči-nio kad je tamo poslan. „Ne, ništa nisam učinio. Ovo je za-buna. Uvijek sam bio po strani. Vidio sam druge gdje progoneljude, ali se nisam htio petljati u njihove prljave poslove. Ubi-jali su, puštali djecu da umiru od gladi, slabije su odvajali i iz-bacivali iz društva. Ja sam se, ponavljam, držao po strani.Ništa nisam učinio.“ Ðavao ga upita: „Stvarno ništa nisi uči-nio? Jesi li siguran da si sve to vidio?“ Čovjek odgovori: „Vla-stitim očima.“ Ðavao ponovi: „I ništa nisi učinio?“ „Ne, bašništa“, odlučno reče čovjek. „Uđi, prijatelju moj. Ovdje je tvojemjesto!“ Na svetoj misi s razlogom molimo „sagriješih vrlomnogo MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM I PROPUSTOM“, te sei za grijehe propusta trebamo ispitati i ispovjediti ih, a ko-rizma je dobro vrijeme da se potrudimo imati ih što manje!Božji blagoslov u tomu! (lvh)

3/2011 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

male mudrosti ... o braku i ljubavi

Savršena ženaStudenti počeše zapitkivati svog profesora:„Vi ste tako mudri i iskreni. Svi vas poštuju, žele vas oponašati i

slijediti vas. Ali ipak, sve nas jako zanima jedna stvar – zašto se još uvi-jek niste oženili?“

Profesor, zatečen ovim pitanjem, u početku se snebivao, ali ubrzose poče otvarati i pričati: „Vidite, ja sam uvijek tražio Savršenu Ženu!I u tom traženju, proputovao sam mnogo zemalja. Jednom sam voliojednu prelijepu djevojku. Bila je nevjerojatno, nevjerojatno lijepa. Ni-jedan muškarac nije mogao odoljeti njenoj ljepoti. Ali na žalost, njenaduša nije imala takvu ljepotu, pa smo se nakon izvjesnog vremena i ra-zišli. Poslije toga sam sreo još jednu mladu djevojku. Ona je bila i lijepai pametna i obrazovana. Ali, na žalost, karakteri su nam bili potpunorazličiti i morali smo prekinuti našu vezu. Vidio sam od tada mnogopredivnih žena, ali ja sam još uvijek tragao za onom svojom Savrše-nom.“

„I što se dogodilo, zarniste nikada sreli takvu?“

„Jesam. Sreo sam je!Jednoga dana pojavila sebaš takva: Savršena Žena –pametna, lijepa, očarava-juća, produhovljena, elegan-tna, dobra… jednostavnorečeno: samo savršenstvo!“

„I tada ste se oženili?!“– oduševljeno i nestrpljivouglas upitaše studenti.

„Ne! Na moje veliko ra-zočarenje, ispostavilo se da ona traži SAVRŠENOG MUŠKARCA!!!“(www.palotinci.hr)

Ljubav kakvu želimUobičajeni radni dan u ordinaciji, oko 8,30, kada je stariji gospo-

din, oko 80 godina, ušao u čekaonicu. Imao je ranu na palcu koju jetrebalo pregledati. Odmah je rekao da je u žurbi jer ima sastanak u 9sati. Zamolio sam ga da sjedne i pričeka znajući da će proći možda iviše od sat vremena prije nego što će ga netko pregledati. Stalno jepogledavao na sat. Odlučio sam ga ja pregledati s obzirom na to danisam imao drugih pacijenata. Pregledao sam ranu. Rana je bila dobropa sam razgovarao s drugim liječnikom i dobio potreban materijal zauklanjanje šavova i saniranje rane. Kada sam skrbio oko njegove rane,upitao sam ga zašto se tako žuri. Bilo je čudno jer stari ljudi imajudosta vremena za ono što žele. Gospodin mi je rekao da se žuri u sta-rački dom na doručak sa suprugom. Raspitivao sam se kako je njezinozdravlje. Rekao mi je da je ona tamo već duže vrijeme i da ima Alzhei-merovu bolest. U razgovoru sam ga upitao hoće li se njegova žena lju-titi ako malo zakasni...

Odgovorio je da ona više ne zna tko je on i da ga već 5 godina neprepoznaje. Bio sam iznenađen i upitao ga:

„A vi i dalje idete svakog jutra kod nje iako ona ne zna tko ste?“Nasmijao se, potapšao me po ruci i rekao: „Ona mene ne zna, ali

ja nju znam...“.Tijelom su mi prošli trnci. Jedva sam suzdržavao suze. Kada je

napustio ordinaciju, rekao sam sebi: „To je ljubav koju želim u svomživotu“. Istinska ljubav nije ni fizička, ni romantična. Istinska ljubav jeprihvaćanje svega što je bilo, što je, što će biti, i što neće biti. Najsret-niji ljudi ne moraju imati najbolje od svega; oni će napraviti najboljeod svega što imaju!

za život: POŠTENI NALAZAČ

Milanko Obućina (58) iz Sjenice, čija obiteljpreživljava hraneći se u narodnoj kuhinji, prona-šao je prije par dana na ulici novčanik pun novcakoji je bez razmišljanja odmah predao policiji. Mi-lanko kaže da nijednog trenutka nije pomislio dazadrži ovaj novac za sebe, koji čak nije želio ni pre-brojiti jer ga to nije zanimalo (prema policijskomzapisniku – 4.200 eura, 100 dolara i 20 bos. ma-raka.)

Milanko, koji za nadnicu kopa kanale iliunosi ugalj, odmah je zatvorio novčanik i predaoga policiji. On je srčani bolesnik (njegova žena bu-brežni bolesnik), a terapiju često preskoči jernema novca za lijekove, a često ni za kruh. On čaknije želio ni uzeti nagradu od 2000 dinara, koju muje ponudio vlasnik novca A. K. iz Sjenice. „Nisamželio uzeti taj novac, jer to nije moje, a tuđe mi netreba. Nisam nijednog trenutka ni pomislio da na-đeni novac zadržim za sebe, a kamoli da me netkonagradi za to“, kaže Milanko koji, iako crn i na-boran od teškog rada, nije promijenio moralna na-čela i nije dobro zamijenio zlim. On i njegova su-pruga Vidosava imaju ukupno 63 godine staža,oboje su bez posla zbog stečaja, a za mirovinu jošnemaju uvjeta. Žive s neuposlenim sinom, a imajujoš dvoje djece.

Milanku prijatelji u šali kažu da boluje od ri-jetke bolesti zvane poštenje, a Milanko se na tosmije i odgovara: „Nadam se da je ta bolest prije-lazna“! (sandzakpress.net)

protiv života: PROSJEČNA OBITELJ IMA

3,1 ČLANOVA

Ministar trgovine Slobodan Milosavljevićpredstavio je s predstavnicima Republičkog za-voda za statistiku, novu „potrošačku korpu“, kaonačin praćenja životnog standarda po metodolo-giji koja je potpuno usklađena sa standardima sta-tistike Europske unije – Eurostata. Izmijenjenametodologija primjenjivat će se u statističkim iz-vještajima od siječnja, a osnovna novina bit će tošto će se kupovna moć računati za tročlano umje-sto četveročlano domaćinstvo. Ministar je obja-snio da je ta promjena uvedena zbog činjenice daprosječna obitelj u Srbiji ima 3,1 člana. (Izvor:Radio Televizija Vojvodine)

VIJEST PRATE SLJEDEĆI KOMENTARI ČITATELJA: (www.blic.rs):

„Nema nam spasa. Sad i zvanično izumiremo.Umjesto četiri člana, naša obitelj sada ima tri....“.

„Uskoro će biti 1,8, a ne 3,1, pa će ispasti dase ovdje baš dobro živi.“

„Ma nije moranje da baš sva tri člana obiteljijedu ... mogli bi se provući i s dvije porcije. Ionakonisu svi sve vrijeme kod kuće...“.

„Mi ćemo uskoro biti prosječna obitelj bezčlanova, samo nastavite tako gospodo ministri....“

Zvonik � 3/2011 45

Obitelj / Za život

zkvh

.org.r

s

Jednostavna, ali lijepa somborska Grad-ska kuća ima dva pročelja. Jedno gledaprema zapadu, a drugo prema istoku. Na pro-

čelju okrenutom zapadu nalazi se nevisok toranj. To pročeljeje okrenuto prema lijepom, baroknom trgu. Trg unatrag ne-koliko godina opet nosi ime Svetog Trojstva, kao u dane prijeDrugoga svjetskog rata. Sve su zgrade, osim zgrade gimna-zije, na tom trgu skromnijeg ili raskošnijeg baroknog stila.Jedini su nedostatak toga, do danas sačuvanog trga, dva spo-menika. U sredini trga, pred pročeljem Gradske kuće stajaoje kip Presvetog Trojstva, a ispred zgrade nekadašnjeg fra-njevačkog samostana, okružena crvenim mramornim stupo-vima, stajala je od istog crvenog mramora podignuta pira-mida. Crveni mramorni stupovi su povezani snažnim lancimaod kovanog željeza, pa zato to mjesto Somborci i danas zovu„u lancima“. I jedan i drugi spomenik je porušen zbog poli-tike. S druge, zapadne strane Gradske kuće, nalazi se takođerveliki trg koji se zove Trg svetog Jurja. Trg se zove po sveto-me Jurju, zato što je na sjevernoj strani trga lijepa i bogatapravoslavna crkva svetoga Jurja. Na tom je trgu stajao visokii iznimno lijepi, veliki spomenik svetoga križa, koji su pravo-slavni vjernici podigli još 1795. godine od crvenog mramora.Do 1941. godine Trg svetoga Jurja je resio i spomenik kraljaAleksandra Karađorđevića, koji je otkriven 1940. godine. Kipje bio djelo hrvatskog kipara Antuna Augustinčića. I taj je spo-menik uklonjen zahvaljujući politici. Kad su vlast preuzeli Ma-đari, spomenik je uklonjen. Oni koji se sjećaju toga spome-nika, vele da se spomenik lijepo uklapao u cjelinu trga te daje bio obogaćenje prostora između crkve i Gradske kuće. Natome je trgu srušena u klasicističkom stilu sagrađena jedno-katnica iz 1804. godine. Na tom mjestu stoji od 1968. godinerobna kuća. U toj nekada lijepoj zgradi su se hranili đaci, a unjoj je bio i internat učiteljske škole. Na tom je trgu bio i prvisomborski arteški bunar iz 1887. godine. U žaru čišćenjasvega što ukazuje na religioznost grada Sombora, u vrijemekomunizma srušen je mramorni križ s Trga svetoga Jurja, teje ponovno podignut u crkvenom vrtu – u porti crkve svetogaJurja. Za nadati se je da će dostojanstveni spomenik ljubaviprema Raspetome opet biti podignut na starome mjestu.

Spomenik Presvetog TrojstvaU znak zahvalnosti za prestanak brojnih epidemija kuge

i kolere, koje su puno puta pogađale grad u sredini barok-noga trga pred Gradskom kućom, podignut je barokni spo-menik, elegantan i vitak, visoki stup s kipom Presvetoga Troj-stva na vrhu. Svečanost blagoslova obavio je 22. listopada1774. godine kanonik i dekan, bezdanski župnik Antun Baja-lić. Poslije blagoslova slavio je svečanu svetu misu, na kojojsu se čule tri propovijedi: na hrvatskom, mađarskom i nje-mačkom jeziku. Za somborske prilike, veličanstveni kip Pre-svetoga Trojstva podigao je o svome trošku upravitelj ko-mornih dobara, Paul Krusper. Za uzdržavanje spomenikaPaul Krusper je založio stotinu forinti. Na visokom kamenompostolju spomenika nalazila su se tri kipa: kip Blažene Dje-vice Marije s kipovima apostolskih prvaka svetoga Petra iPavla. Nažalost, poslije Drugoga svjetskog rata, 1947. godine,spomenik je razrušen i teško oštećen. Pričalo se da sombor-ski zidari nisu bili spremni rušiti spomenik. Jedan se majstorjunačio govoreći da mu zbog toga neće oči ispasti. O tom zi-

darskom majstoru, koji se ohrabrio srušiti spomenik se pri-čalo da je nakon toga oslijepio. To sam čuo od svoje pokojnebake, Julijane Benja, rođene Bošnjak. Komadi razbijenog spo-menika su bačeni na Veliko katoličko groblje svetoga Roka.Od komada spomenika nije ništa više ostalo.

Opustošeni trgNakon što je uklonjen elegantni ures Trga svetoga Troj-

stva, svoj opustošeni trg Somborci su prozvali „Ćelavi trg“.Kasnije je trg služio i kao tržnica i kao mjesto za parkiranje za-prežnih, a kasnije i motornih vozila. Jedno je vrijeme povi-šeno mjestu u sredini trga bilo ovičeno redom drva, ali su idrva povađena, pa je trg ostao još pustiji nego prije.

Život oko spomenikaSomborski ljetopisac, fra Bono Mihaljević bilježi da se

na dan župnog proštenja svečanim ophodom počastio kipPresvetog Trojstva. I uskrsna teoforična procesija na Velikusubotu se vodila oko kipa Presvetog Trojstva, kako bilježi fraBono Mihaljević. Tako je 19. travnja 1783. procesiju vodiosomborski gvardijan fra Jerko Jakočević. Ceremonijar je biofra Bono Mihaljević. Za proštenje 26. svibnja 1782. godine jeslavlje svete mise predvodio kalački kanonik, dekan i bez-danski župnik Antun Bajalić. Hrvatski je propovijedao lemeš-ki župnik Pavao Mihaljević, a njemački fra Matthias Roidl izsomborskog samostana. Te godine su sa svojim vjernicima uprocesiji došli župnici iz Čonoplje i Lemeša.

Ponekada je izostala procesija oko kipa. Izuzetno sve-čano proštenje je proslavljeno 6. lipnja 1784. godine. „Na svet-kovinu Duhova, 30. svibnja 1784. godine, somborski gvardijanfra Péter Novák blagoslovio je novu sliku Presvetog Trojstvaza glavni oltar. Sliku je naslikao znameniti mjesni slikar PaulKronowetter. Gvardijan je blagoslovio sliku, a onda odslužioprvu svetu misu pred njom. Svetu misu je prikazao za dobro-činitelje. Propovijedao je nedjeljni hrvatski propovjednik, fraBono, koji je u propovijedi zahvalio darovateljima za sliku.Brojni somborski katolici su 5. lipnja, u predvečerje svetko-vine Presvetog Trojstva, svečano dočekali velikog prepozitaKalačkog kaptola, biskupa Károlya Ferenca Palmu, koji jepredvođen banderijem konjanika i brojnim kočijama u graddošao iz pravca Apatina. Nakon svečanog ulaska u crkvu, ve-liki gost je prenoćio kod komornog upravitelja Mihálya Ür-ményija. Dalje piše fra Bono doslovno: „Na dan kad se slaviproštenje, u nedjelju Presvetog Trojstva, 6. lipnja gore spo-menuti biskup Palma se udostojao uveličati današnju svetko-vinu tako što je slavio svečanu pjevanu Misu. Propovijed jeodržao fra Bono Mihaljević, hrvatski nedjeljni propovjednik.Njemački je propovijedao somborski kapelan Andreas Blov-sky. Mađarska je propovijed trebala biti izvan crkve, ali sezbog kiše od nje odustalo. Te godine, zbog kiše, nije održanani uobičajena teoforična procesija“. Naredne godine čitamodoslovno: „22. svibnja 1785. godine, na dan proštenja pjevaoje svečanu svetu misu upravitelj somborske župe, velečasnigospodin Matej Slatković s asistencijom. On je vodio i ophods Presvetim po trgu oko kipa Presvetog Trojstva. Propovije-dalo se, kao obično, hrvatski i njemački. Mađarske propovi-jedi nije bilo“.

3/2011 � Zvonik46

Povijesni kutak

Spomenicima okružena somborska gradska kućaPiše: Stjepan Beretić

Hvala na aktualnom pitanju zakorizmeno vrijeme. Počeo bih od či-njenice da je pokora jedna od vlasti-tosti svake religije. Naime, svaka re-ligija priznaje Vrhovno biće, priz-naje prolaznost i grješnost čovjeka,priznaje vječni život i konačno pri-hvaća nekakvu vrstu suda. Drugimriječima, kao da nam je u naravugrađen odnos prema svetome. Učasu kada Boga (Vrhovno biće)priznajemo savršenim i tako vjeru-jemo, iz te spoznaje silazi „jakosvjetlo“ na našu osobu i odmah sevidi sjena. Moralni zakon je naravnizakon. I on je upisan u samu naravsvakoga čovjeka. Bez obzira osjećali se on vjernikom ili nevjernikom,njegova savjest reagira. PosljediceIstočnoga grijeha ne treba dokazi-vati. Ta spoznaja nije samo biblijskabaština, nego baština svih ljudi kojispoznaju moralnom savješću svoju

slabost i grješnost. Postavlja se pi-tanje, pred kime se to čovjek trebaopravdavati za ono što mu moralnasavjest predbacuje kao zlo ili učemu ga hvali kao dobro. Očito nepred drugim ljudima (makar bi i tobilo dobro), pred samim sobom sva-kako, ali ono što je sudbonosno jeda on sebe pred samim sobom nemože opravdati. Ovdje se rađa po-

treba da svoja loša djela opravdapred onim velikim Drugim. Jasnoda je za nas vjernike to Bog. On jetvorac naše osobe, direktno tvoracnaše duše i darovatelj našega života.On je usadio u nas moralnu svijest –savjest – po kojoj govori našoj dušišto nam je činiti. On ne diktira, onočekuje. Naš život je dar ali dar sazadatkom. Svaki promašaj cilja i ma-njak ispunjenog zadatka ostavljaprazninu i opterećuje odgovorno-šću. Čovjek, ostajući uz svoju naravstvara sebi tzv. zadovoljštinu – po-koru – po kojoj želi dati zadovolj-štinu ili nadoknadu za svoj zao čin.

To je naravna potreba čovjeka.Dakle, zadovoljština je prisutna usvim civilizacijama i svim religijamakao ljudska potreba. Treba li ona iBogu? Ako sada gledamo biblijski,onda je i Stari zavjet pun propisa, za-kona i zahtjeva po kojima se čini da

Bog traži od nas zadovoljštinu (po-koru). Ta zadovoljština izrečena jekategorijama odricanja od vrijedno-sti koje su nama značajne. Tako seBog „usudio“ tražiti i prikazanjesvega prvorođenoga radi trajnogasjećanja na najveće djelo u Staromzavjetu: oslobođenje iz Egipta. Me-đutim, razmišljajući dublje teološki,osobito u proročkim spisima, nala-

zimo i suprotan stav Božji. Bog je usebi neizmjerno blaženstvo i nemože ništa primiti što nema. Bog jeu sebi sreća i blaženstvo. Možeusrećivati a ne može sretnijim bi-vati. Po toj logici sva naša odricanjanjega ne uvećavaju. U tom poimanjuse negdje duboko krije najvećatajna pokore i odricanja, a to je: Bogželi da se praznimo od svoga sebi-čnog jastva. Činjenica je da Bogutreba čista savjest koja se odrica-njem čisti od grešnih navika, djela,riječi i misli. Dakle, pokora se uovom smislu može izjednačiti sobraćenjem. Zato i govori Pismo:

pokora mi je mila a ne žrtva. Dru-gim riječima: obraćenje mi je milo ane žrtva.

Temeljno pitanje je zapravo utome kako čin obraćenja učiniti in-tegralnim dijelom čovjekovoga na-čina religijskoga rasta u vjeri ili ko-načno čišćenja. Začudit ćete se kadsaznate podatak da je u Pracrkvipost bio zabranjen, pozivajući se naIsusovu rečenicu: Ne mogu svatovipostiti dok je s njima Zaručnik. Odtoga je ostalo i danas da u najstro-žem obliku posta, primjerice u Pra-voslavnoj crkvi, kad se slavi euha-ristija, nema strogog posta. Post jevanjski ali, pazite, NUŽNI ČIN iokolnost da možemo bolje kontroli-rati svoj nutarnji duhovni svijet, aobraćenje je temelj pokore. Među-tim, obraćenje bez efekta ljubavinije vrednota koja spašava. Stoga jepost u suvremenoj Crkvi i te kakopoželjan kao oblik odricanja kojimse efektivno pomaže siromašnijimate moje obraćenje postaje odricanje,a moje odricanje postaje darivanjeza potrebne. Čini se da je to pravipost koji je Bogu mio.

Zvonik � 3/2011 47

Vjernici pitaju

Zadovoljština je prisutna u svim civilizacijama isvim religijama kao ljudska potreba.

Post je vanjski, ali nužni čin i okolnost da možemo bolje kontrolirati svoj nutarnji duhovni svijet, a obraćenje je temelj pokore.

Post u suvremenoj Crkvi je i te kako poželjan kaooblik odricanja kojim se efektivno pomaže siromašnijima.

Čemu danas post?Odgovara: dr. Andrija Kopilović

Poštovani, zašto je Crkva uvelapost kao pokoru i pogotovo što toznači u naše vrijeme?

N. P., Stari Žednik

zkvh

.org.r

s

3/2011 � Zvonik48

U susret događanjima

Križni putovi na Subotičkoj kalvariji

3. 04. 2011. u 15 satiKrižni put djece

10. 04. 2011. u 15 satiKrižni put mladih

17. 04. 2011. u 15 satiKrižni put obitelji

22. 04. 2011. u 10 satiKrižni put za sve

KRŠĆANSKA TRIBINAGRADA SUBOTICE

u četvrtak 24. 03. u 20 satiu Katoličkom krugu

Tema: Hagioterapijom do duhovnog zdravlja(Hagioterapija = liječenje Svetim).

Predavanje će održati Katarina Ralbovsky, teolog, pedagogi hagioterapeut s dugogodišnjimradom hagioterapije u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu.

Prilika za svetu ispovijed u subotičkoj katedrali

21., 22. i 23. 04. 2011.U katedrali će biti prilika

za svetu ispovijed na Veliki četvrtak i

Veliku subotu od 6,30 ujutro cijeloga dana

do kraja večernjih obreda.

Hrvatska čitaonica i Bunjevačko-šokačka knjižnica „Ivan Kujundžić“

Poziv na IX. susret pjesnika Vojvodine Lira naiva

Zainteresirani pjesnici dužni suposlati 3-5 svojih pjesama koje mogubiti pisane standardnim hrvatskimjezikom ili ikavicom (bunjevačkomili šokačkom) a bit će objavljene uzbirci.

Pjesme i prijavu (s kraćom bio-grafijom te fotografijom/portret)treba poslati do 10. 05. 2011. naadresu: Hrvatska čitaonica, Bele Ga-brića 21, 24000 Subotica

ili e-mail [email protected].

Deveti susret pjesnika bit će održan u Novom Sadu

u subotu, 18. lipnja 2011. godine.

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Mirko Štefković,Trg sv. Terezije 3, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozem-stva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Branka V. Milojević

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: [email protected]

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

mr. Mirko Štefković, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricaVedran Jegić, fotograf

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, dr. Andrija Kopiloviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, s. Blaženka Rudiæ, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: [email protected]

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: [email protected]

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

DAVID ČELIKOVIĆ(1999. – 2011.)

S ljubavlju tenosimo u srci-ma, svjesni daje ovo tek če-kanje onog naj-boljeg, u vječ-nosti. Tvoja njež-nost prati nas isada svakogadana.

Vole te: mama Katarina, tata Ervin,braća Igor i Filip i sestra Martina

Zahvaljujemo našim darovateljima

49Zvonik � 3/2011

AUTO CAR VIDAKOVIĆ, Subotica, Braće Radića 51-53, Tel.: 024/553-567

zkvh

.org.r

s

Zahvaljujemo našim darovateljima

50 3/2011 � Zvonik

zkvh

.org.r

s

SENTE : 24000 Subotica

Jo l.aJoša 4a t I 024/520-698

EKG

EEG

Holter

Dopler

Ultrazvuk

Laser

Denzitometrija

U našoj Pol iklin ici možete obaviti

s ljedeće specija li st ičke preglede:

pregled madeža - dermoskop11u dugotrajno uklanjanJe dlaka - ep1laciju

fotopomlađivanJe kože liječenje akni i kozmetičke tretmane aknozne kože

kemijski piling

uklanJanJe bradavica, mekih fibroma i drugih kožnih promjena tekućim dušikom, eketrokirurški, uglj1kodioksidnim laserom

ispitivanje sluha

Ultrazvučni pregled : vrata, štitnjače, doJke, gornjeg i donjeg

abdomena, testisa, kukova kod djece Kolor depler krvnih žila vrata

Dvadesetčetverosatni holter srca i krvnog tlaka Alergo test

Liječenje bolnih stanja mekim laserom

Liječenje bola intramuskularnom stimulacijom i drugih stanja tradicionalnom kineskom akupunkturom

Svi pregledi se zakazuju telefonom: 024/ 520 - 698

Zahvaljujemo Vam na ukazanom povjerenju!

Dermatovenerolog

Otorinolaringolog

Neurolog

Ginekolog

Pedijatar

Ortoped

Urolog

Kardiolog

Gastroenterolog

Endokrinolog

Reumatolog

Specijalist za

ultrazvuk

Akupunkturolog

Dje čji neurolog

Dječji nefro log

Psiholog

ZRG

Documents

Katolički list von1Kad sam se nedavno s posla vra-ćala kući, susrela sam dvije sestre, od kojih jedna ima bliže osamdeset go-dina, kako žure u crkvu. Već izdaleka