KAZNENO PROCESNO PRAVO

1. Pojam i svrha kaznenog procesnog pravaI. Kazneni postupak i kazneno procesno pravo

Kazneni postupak je skup radnji koje sudovi i neki drugi subjekti poduzimaju u slučaju vjerojatnosti da je netko počinio povredu društvenih pravila ponašanja određenu kao kazneno djelo, gdje radnje imaju za cilj utvrđenje je li ona počinjena, tko je počinitelj te može li mu se, ako je kriv, za to izreći kaznena sankcija ili propisana kazna.Cilj kaznenog postupka je utvrđenje krivnje ili nedužnosti i eventualno izricanje kazne krivcu. Ostvarenjem toga cilja kp služi i široj društvenoj svrsi, ostvaruje djelatnost javnog kažnjavanja i otklanja neizvjesnost u odnosima između pripadnika društvene zajednice.Teleološki karakter kaznenog postupka je taj da se uz rješavanje glavnog pitanja postupka- o krivnji počinitelja i postojanju kaznenog djela- rješavaju i neka druga pitanja koja spadaju u neku drugu granu prava koja se raspravljaju u drugim postupcima, pred drugim državnim tijelima, ali se smatra korisnim da se rasprave u kaznenom postupku.Radnje i mjere u kp-u protiv neke osobe se poduzimaju po dijakronijskom redoslijedu čime se osigurava da kp dođe do točnog rezultata: pravilnog i potpunog utvrđenja krivnje te izricanja kazne počinitelju kaznenog djela koja odgovara propisanim zakonskim pretpostavkama. Radnje su tako čvrsto ulančene: pojedine procesne radnje se moraju poduzimati u propisanim rokovima, ako je odgoda glavne rasprave trajala duže od dva mjeseca, glvna rasprava mora početi iznova i svi se dokazi ponovo izvesti, propusti u poduzimanju procesnih radnji se mogu nadoknaditi, a pogreške ispraviti ponovnim poduzimanjem defektne radnje. (više na str.5)

Država regulira djelatnost javnog kažnjavanja trojakim pravnim propisima koji predstavljaju kazneno pravo u širem smislu riječi:

I. Propisi kaznenog materijalnog prava: proglašavaju kakvo ponašanje protiv društvenih vrijednosti kao kazneno djelo, previđaju sankciju te pretpostavke pod kojima se ona može primjeniti u konkretnom slučaju;

II. Propisi kaznenog procesnog prava: utvrđuju kazneni postupak od njegove početne do završne točke kako bi mogao postići svoj cilj;

III. Propisi izvršnog kaznenog prava: reguliraju postupak izvršenja već donesene sudske odluke.

Kazneno procesno pravo je dio propisa kaznenog prava u širem smislu koji određuje pretpostavke za poduzimanje radnji u kaznenom postupku, ovlaštenike na njihovo poduzimanje, oblik tih radnji te pravne posljedice za slučaj povrede tih propisa.Podjela kazenog prava na materijalno i procesno je nastala tijekom prosvjetiteljstva (Constitutio Criminalis Carolina, 1532.), no tek od 18. st. se razvila teorija o zakonskom biću kaznenog djela što je omogućilo da se zakonski opisi bića kaznenog djela razumiju kao skup normi s dvojakom funkcijom: zabranjuju pojedincu da se ponaša na način opisan zakonskim opisom te zapovijedaju državnoj vlasti da u slučaj prekoračenja takve zabrane pokrene postupak protiv počinitelja i kazni ga prema općim propisima. Niti danas ta podjela nije u potpunosti provedena: neke norme kaznenog procesnog pravase nalaze u propisima KZ-a(odredbe o progonu po privatnoj tužbi ili na prijedlog oštećenika); neke norme materijalnog prava se nalaze u ZKP-u (odredbe o kaznenom djelu nižeg stupnja krivnje koje omogućavaju negativnu odluku o

1

kaznenom progonu u javnom interesu); usku vezu između jednog i drugog kaznenog prava pokazuje inkriminiranje kaznenih djela počinjenih iz nehaja, kojima se zakonodavac služi kako bi sudovima u kaznenom postupku olakšao dokazivanje krivnje u slučaju kada bi dokaz namjere bio praktički nemoguć.

Materijalno kazneno pravo se ne može ostvariti bez intervencije državne vlasti kroz kazneni postupak. Stoga kazneno procesno pravo mora osigurati normativnu strukturu za kazneni postupak propisivanjem oblika radnji koje se u postupku porovode čime se postiže trojaki cilj:

I. Rezultati procesnih radnji se osiguravaju za kasniji tijek postupka;II. Jamče se osobna prava i imovinska prava građanaIII. Postiže se dobra kvaliteta radnje

Time se omogućava relativna samostalnost od socijalnog konteksta u kojem se postupak odvija, a s druge strane se stvara normativno očekivanje kod članova zajednice da će se ponašanje adresata normi kpp odvijati prema tom modelu.S normama kaznenog procesnog prava se bavi teorija kaznenog procesnog prava koja ih znanstveno istražuje, tipizira, sistematizira i konkretizira kako bi se što laše mogao ustanoviti njihov pravi smisao.Pomoćne znanosti teorije kaznenog procesnog prava: kriminalistika, sudska medicina, sudska psihologija i dio pravne sociologije.Između težnji za funkcionalnošću kažnjavanja počinitelja kaznenog djela i težnje zaštiti prava građana normativnim ograničavanjem državne vlasti razvile su se dvije različite vrste kaznenih postupaka. Suvremeno kazneno procesno pravo rješava sukob između težnje za funkcionalnošću kažnjavanja i težnje za zaštitom prava građana uvijek na temelju njihova vaganja.

II. Tri povijesna tipa kaznenog postupka i kazneno procesno pravoa) Akuzatorni (optužni) postupak: predstavlja pravni spor između stranaka-

tužitelja i optuženika- koji se vodi pred neovisnim i nepristranim sudom sa ciljem da se taj spor riješi. Glavni nedostatak je u tome što je inicijativa za pokretanje te vođenje postupka za svako, pa i najteže kazneno djelo isključivo u rukama privatnika:

b) Inkvizitorni (istražni) postupak: je jednostavno uredovanje državne vlasti u slučaju vjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo sa svrhom da se pronađe i kazni njegov počinitelj. Državna je vlast s jedne strane u potpunosti nametnula svog službenika kao presuditelja spora koji je kao inkvirent samoinicijativno pokretao i vodio prvi dio postupka- istragu u kojoj je morao prikupiti važne dokaze za odluku o krivnji i kazni koja se donosila u samom postupku. Okrivljenik je bio objekt postupka, mogao je biti stavljen pod torturu ako nije priznao kazneno djelo. Sudsko vijeće je donosilo presudu na posredan način, na temelju spisa predmeta. Bez priznanja ili bez suglasnog iskaza dvojice besprijekornih svjedoka očevidaca, sud nije mogao donijeti osuđujuću presudu nego je ako je i dalje ostajala sumnja okrivljenika otpustio ispod suđenja- privremeno obustavivši kp bez učinka pravomoćnosti. Najveći konstrukcijski nedostatak je bio u objedinjavanju različitih, disparantnih procesnih funkcija u rukama jednog procesnog subjekta- suca.

c) Mješoviti kazneni postupak: predstavlja sintezu elemenata akuzatornog i inkvizitornog postupka u pravnom sustavu radnji i mjera državnih tijela u slučaju vjerojatnosti nekog kaznenog djela, poduzetih s ciljem da se ostvare sa stajališta o kažnjavanju njegova počinitelja, proklamirana u odredbama kaznenog zakonodavstva. Iz inkvizitornog postupka preuzeo je: podjelu na

2

pripremni stadij, stadij stavljanja okrivljenika pod optužbu i stadij glavne rasprave; posebnu ulogu državnog tužitelja ili odvjetnika koji je dobio zadaću sustavno progoniti počinitelje kaznenih djela po službenoj dužnosti; dužnost voditelja pripremnog postupka- istražnog suca kao i suda na glavnoj raspravi da po vlastitoj inicijativi prikupljaju dokaze i istražuju činjenice koje će poslužiti za osnovicu presude; pri tom omoućio ispitivanje okrivljeniha radi dobivanja njegova iskaza o tim činjenicama(bez pravne obveze). Iz akuzatornog tipa preuzeo je: ustrojstvenu podjelu suda na profesionalne suce koji vode glavnu raspravu i laičke suce, tzv. porotu koji odlučuju o okrivljenikovoj krivnji; podjelu funkcija kaznenog progona i vođenja postupka kojom se jamči nepristranost istražnog suca tijekom postupka; položaj okrivljenika kao procesnog subjekta kojemu pripadaju određena prava namijenjena ostvarivanju funkcije obrane; sudjelovanje javnosti na glavnoj raspravi koja se vodi usmeno i neposredno.

III. Kvalitativni uvjeti za ostvarenje svrhe svremenog kp-aDanašnji kazneni postupak mora biti reguliran takvim normama kaznenog procesnog prava koje jamče pravilnost odluka tijela kaznenog postupka, transparentnost u njihovu postupanju i odlučivanju te ograničeno trajanje.

I. Pravilnost odluka: ključni je element za prihvaćanje sudskih odluka od članova društvene zajednice. S nepravilnim odlukama se građani ne mogu identificirati. Zagovornici akuzatornog postupka ističu: da će stranke u sporu zbog svojih suprotstavljenih interesa nastojati prikupiti i pred sud iznijeti što veću količinu informacija o činjenicama i pravu, pa će sud moći izabrati prave informacije; da iznošenje takvih informacija kroz unakrsno izvođenje dokaza pred sudom omogućava sudačku pasivnost u toj djelatnosti koja rezultira nepristranošću i objektivnošću sudaca. Suvremeni kazneni postupci akuzatornog tipa omogućuju sucu djelatnu ulogu. To se postiže bilo kroz širi opseg diskrecijskih ovlasti suca, bilo kroz davanje ovlasti sucima da izvode neke dokaze po vlastitoj inicijativi: Nejednakost stranaka se može umanjiti i kroz određene norme postupanja kojima se obvezuju stranke da se u određenoj mjeri unaprijed obavještavaju o dokazima koje žele predočiti sudu u korist svojih interesa.

II. Transparentnost u postupanju i odlučivanju: omogućava kontrolu kaznenog postupka i to vanjsku sudjelovanjem javnosti tijekom suđenja, kao i unutarnju nadzorom viših sudbenih tijela nad pravilnošću sudskih odluka putem pravnih ljekova. Bez toga javnost ne bi mogla prihvatiti odluke kaznenog postupka.

III. Primjereno trajanje postupka uz ograničene troškove: postupak ne može trajati neograničeno, ali se ne može ni voditi prebrzo kako bi se moglo točno istražiti i utvrditi činjenično stanje i kako bi se javnost o njemu mogla iscrpno obavijestiti. Predugo trajanje postupka ograničava prava okrivljenika u neprihvatljivoj mjeri, stigmatizira ga u očima građana, slabi snagu dokaza. Stoga je potrebno osigurati da se pred sudove što manje iznosi pogrešnih optužbi te smanjiti složenost propisa na prihvatljivu mjeru, koji služe zaštiti okrivljenika od pogrešne osude, ali koje produljuju i poskupljuju postupak.

2. Kazneno procesno pravo kao dio državnog pravnog poretka

3

I. Kazneno procesno pravo i ustavno pravo

Norma kaznenog procesno prava ima za cilj da omogući otkrivanje i kažnjavanje počinitelja i da svakog građana zaštiti od opasnosti pogrešne osude, neopravdane uskrate ili ograničenja temeljnih prava i sloboda od strane državnih vlasti.Rezultat zakonodavčeva vaganja suprotstavljenih težnji je ishod borbe za veću autonomiju pojedinca od državne vlasti.Tri bitna državno-pravna načela koja su proistekla iz ideja prosvjetiteljstva i liberalizma jesu prema Roxinu:

I. Načelo diobe vlasti: predstavlja temeljni kamen za provedbu ustanove sudačke neovisnosti te podjele procesnih funkcija pokretanja kaznenog postupka i istraživanja činjenica između dva međusobno neovisna državna tijela.

II. Konstitucionalizacija temeljnih prava i sloboda građana: dovela je do toga da je okrivljenik postao procesni subjekt, s procesnim pravima usmjerenima na zaštitu njegove časti i dostojanstva te zaštitu njegove tzv. materijalne i formalne obrane. Krug tih prava se proširio pod utjecajem međunarodnim pravom o ljudskim pravima.

III. Načelo zakonitosti: znači zahtjev da se svi zahvati državnih vlasti u pojedinčeva prava i slobode moraju biti utemeljni na pravnoj normi zakonskog ranga. Tako svaki građanin unaprijed može pretpostaviti kakvu će mjeru ili radnju državne vlasti nad njim sprovesti radi počinjena kaznenog djela. Time se tijela kaznenog postupka i represije kaznenih dijela vežu na čvrste, zakonske oblike postupanja koje građane štite od samovolje i neutemeljenog prikraćivanja njihovih prava, okrivljenoj se osobi pružaju prava obrane, a pokretanje postupka i nadzor nad njegovim tijekom stavlja pod isključiv nadzor sudbenih tijela.

Zakonske norme koje razrađuju kazneni postupak moraju biti u skladu s ustavnim normama. Slučajevi nesuglasnosti se rješavaju pred Ustavnim sudom u postupku ocjene suglasnosti zakonske norme s Ustavom.

II. Kazneno procesno pravo i materijalno kazneno pravoNorme materijalnog kaznenog prava se mogu ostvariti tek u kaznenom postupku pa od normativnog uređenja kaznenog postupka ovisi hoće li se i u kojoj mjeri ostvariti opća svrha kaznenopravnih sankcija

III. Kazneno procesno pravo i druga procesna pravaKPP kao dio javnog prava pripada širem kompleksu procesnih prava kojima država regulira osiguranje reda i mira, zastupanje općih interesa društvene zajednice, i sl. Sličnost između kaznenog procesnog prava i građanskog procesnog prava jest da i jedno i drugo sadržavaju pravila o ustrojstvu i nadležnosti sudova koji odlučuju u kaznenim i građanskim predmetima, norme koje reguliraju postacke za pokretanje postupka, ovlasti pojedinih subjekata, konstrukciju postupka na pojedine stadije, način provođenja pojedinih radnji, nastupanje pravomoćnosti sudskih odluka i sl. Bitna je razlika u tome što se u kaznenom postupku odlučuje o postojanju kaznenog djela i krivnji počinitelja, dok se u građanskom procesu odlučuje o građanskopravnoj stvari.

3. Izvori kaznenog procesnog prava-njihov postanak i važenjeI. Izvori kaznenog procesnog prava

Pod izvorom prava podrazumijevamo materijalne i formalne izvore. Materijalni: pisane pravne norme i pravni običaji. Formalni izvori prava: pisani

4

pravni propisi koji imaju određenu pravnu formu; Mogu biti: unutarnji ili međunarodni; ustavni, zakonski ili podzakonski; glavni ili sporedni.Sudska praksa i teorija kaznenog procesnog prava nisu izvori kaznenog procesnog prava u zemljama kontinentalne Europe; isključivo veže sudove na ustav i zakonske propise. U RH odluke sudova donesene u konkretnim kaznenim postupcima ne vezuju druge sudove- za kazneni mjerodavna su samo ustavna i zakonska norma. Zakon o sudovima propisuje da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela obvezatno za vijeća u sastavu sudskog odjela sudova drugog stupnja, sudskog odjela Upravnog suda RH ili Vrhovnog suda RH. Također, Ustavni zakon o Ustavnom sudu veže sudove na pravno mišljenje o povredi Ustavnih prava i sloboda dano povodom ustavne tužbe. U zemljama anglo-američke pravne tradicije postoje ovlasti kazenih sudova da autonomno reguliraju kazneni postupak vlastitim pravilima -judicialistička regulacija; u zemljama kontinentalne pravne tradicije normiranje kazenog postupka je ustavna dužnost zakonodavne vlasti –legislativna regulacija.

II. Glavni izvori kaznenog procesnog prava u RHa) Glavni unutarnji izvor zakonskog ranga: ZKPb) Glavni unutarnji izvori podzakonskog ranga: pravilnici, naputci i

sl.c) Glavni međunarodni izvori: - MPGPP

- Fakultativni protokol uz MPPP- Članak 41. MPGPP- EKLJP

III.Sporedni izvori kaznenog procesnog prava u RHa) Unutarnji sporedni:

1. Ustavnog ranga: Ustav RH; Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH; Ustavni zakon o suradnji RH s Međunarodnim kaznenim sudom.

2. Zakonskog ranga: zakonski propisi o ustrojstvu tijela državne vlasti koja sudjeluju u kaznenom postupku- aa) Zakon o sudovima za mladež

bb) Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnj. cc) Zakon o sudovima

dd) Zakon o Državnom sudbenom vijeću ee) Zakon o Državnom odvjetništvu ff) Zakon o odvjetništvu

gg) Zakon o unutarnjim poslovima hh) Zakon o uredu za nacionalnu sigurnost

ii) Zakon o krivičnom postupku- glave XXX. i XXXI.jj)Kazneni zakon kk) Zakon o općem oprostull) Zakon o pomilovanjumm) Zakon o USKOK-u.

3. Podzakonskog ranga: mnogobrojni opći akti tijela državne vlasti koji se

djelomično odnose na kazneni postupak.

b) Međunarodni sporedni izvori: a) Konvencija UN protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka.

5

b) Konvencija o sprečvanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja sklopljena u okviru Vijeća Europe

c) Brojni međunarodni ugovori s područja pravne pomoći u kaznenopravnim stvarima i s područja ekstradicije.

IV. Važenje pravnih izvora kaznenog procesnog prava u RHa) Vremensko važenje: tempus regit actumKazneni postupak se vodi prema odredbama zakona koji je na snazi u vrijeme poduzimanja radnje- nije važno što je neko kazneno djelo počinjeno prije stupanja na snagu zakona o kaznenom postupku. Kod materijalnog kaznenog prava suprotno tome postoji zabrana retroaktiviteta-povratnog djelovanja gdje je iznimka samo ako je novi kazneni zakon blaži za počinitelja. Stupanjem na snagu novog zakona stare se procesne radnje ne moraju ponavljati te se rokovi u tijeku na dan stupanja novog zakona na snagu moraju računati prema propisima koji su povoljniji za stranku.b) Prostorno važenje: locus regit actumHrvatski sudovi i državna tijela smiju radnje kaznenog postupka poduzimati samo na državnom teritoriju te mjestima koja su s njim izjednačena- iznimke se ustvrđuju međunarodnim ugovorima- u slučaju ako domaći sud poduzme radnju po odredbama stranog prava, na zamolbu stranog suda i ako domaći sud donese odluku o izvršenju kaznene presude koju je donio strani kazneni sud prema pravilima svojeg procesnog KPP-a.c) Važenje s obzirom na osobe: cuius regio, eius iurisdictioPrimjeni kpp-a podliježu sve osobe nad kojima hrvatski sudovi imaju jurisdikciju. Takva je osoba domaći državljanin ili stranac protiv kojeg se smije pokrenuti i voditi kazneni postupak ako postoji vjerojatnost da je počinitelj kaznenog djela na hrvatskom teritoriju (a iznimno i vani). Postoje i osobe koje su izuzete iz jurisdikcije hrvatskih kaznenih sudova putem kaznenoprocesnog imuniteta koji može biti:- potpun: kazneni postupka ne smije pokretati bez obzira na ispunjene pretpostavke;- djelomičan: štiti samo od pojedinih procesnih radnji ili mjera državnih tijela;- apsolutan: odnosi se na sva kaznenena djela;- relativan: odnosi se na samo pojedina kaznena djela;- funkcionalni: odnosi se na kaznena djela počinjena u obavljanju službene dužnosti.

i. Kaznenoprocesni imunitet po unutranjem pravu imaju: zastupnici u Saboru, suci Ustavnog suda, Državno sudbeno vijeće, suci, državni odvjetnici, članovi Vlade RH, i funkcionalni djelomični imaju odvjetnici- to je imunitet od pritvaranja zbog kaznenog djela počinjenog u pružavnju pravne pomoći bez šprethodnog odobrenja vijeća nadležnog suda sastavljenog od tri suca. Od ovakvog kaznenoprocesnog imuniteta izuzetak je samo ako su nositelji imuniteta zatečeni da čine kazheno djelo kažnjivo s pet godina zatvora kada mogu biti pritvoreni bez odobrenja tijela čiji su članovi, ali se to tijelo mora odmah obavijestiti i zatražiti njegovo izjašnjavanje o daljnjem progonu.

ii. Kaznenoprocesni imunitet po međunarodnom pravu imaju: osobe koje uživaju pravo eksteritorijalnosti- diplomatski imunitet, osobe koje uživaju konzularni imunitet, osobe koje imaju status međunarodnih službenika,

6

osobe koje uživaju salvus conductus- ustanova srednjovjekovnoga prava koja je počinitelju jamčila da ga sud neće zatvoriti za vrijeme suđenja ako se odazove pozivu i pjavi na suđenju- danas služi svjedocima i vještacima kao garancija da se protiv njih neće pokrenuti kazneni postupak u državi koja traži njihovu pomoć.

d) Važenje s obzirom na predmetPredmet kaznenog procesnog prava je reguliranje sudbenog postupka izricanja kazni i drugih mjera počiniteljima kaznenih djela utvrđenih kaznenim zakonom, također sud odlučuje i o sudskim troškovima koji se ubrajaju u sporednja pitanja. Izvan kaznenog postupka se odlučuje o posebnim pitanjima koja su tek neizravno vezana s vođenjem kaznenog postupka.

4. Načela kaznenog procesnog pravaI. Pojam i svrha načela kaznenog procesnog prava

Načela su pomagala u tumačenju propisa kpp-a. Nastala su u njemačkoj teoriji druge polovice XVIII stoljeća, kao izraz suprotstavljanja glavnih značajki akuzatornog i inkvizitornog tipa postupka. Kada govorimo o stožernom načelu kpp-a možemo govoriti o načelu pravičnog postupka.

II. Važeća načela hrvatskog kaznenog procesnog pravaa) Načela koja se odnose na pokretanje i započinjanje kaznenog

postupkai. Akuzatorno (optužno) načelo

Kazneni se postupka može pokrenuti samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja- funkcija kaznenog progona je oštro odvojena od funkcije suđenja:

- sud nikada ne može započeti kazneni postupak po svojoj inicijativi, čak ni kada se kazneno djelo događa pred njegovim očima - nemo iudex sine actore. Iznimke od ovoga pravila predstavljaju slučajevi poduzimanja pojedinih istražnih radnji prije započinjanja kaznenog postupka u slučaju kada postoji opasnost od odgode- periculum in mora- radi prikupljanja važnih dokaza za kazneni postupak koji se u kasnijim stadijima ne bi mogli priupiti.- sud mora kazneni postupak uvijek voditi vezano uz postojanje i predmet zahtjeva tužitelja:aa) ako tužitelj od zahtjeva odnosno od optužbe odustane sud mora postupak obustaviti; na glavnoj raspravi odbiti optužbu;bb) sud smije postupak voditi samo u odnosu na osobu na koju se optužni zahtjev odnosi i na kazneno djelo opisano u zahtjevu te u presudi smije osuditi samo tu osobu za takvo kazneno djelo. Ako se tijekom postupka pokaže da je kazneno djelo počinila neka druga osoba ili da je okrivljenik počinio druga kaznena djela sud o tome mora izvjesitti tužitelja kako bi ovaj mogao zatražiti proširenje postupka na ta djela odnosno osobe

Slučaj povrede ovog načela se tretira kao apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja povlači nevaljanost presude. Dioba procesnih funkcija sudu jamči objektivnost pri utvrđivanju činjenica i odlučivanju; okrivljeniku i njegovoj obrani omogućava se nesputano kritiziranje procesnih teza tužitelja te se pridonošenju osuđujuće presude osigurava suglasnost suda i državnog odvjetništva oko pitanja krivnje počinitelja.

ii. Načelo oficijelnosti kaznenog progona

7

Za djela za koja se progoni po službenoj dužnosti ovlašteni je tužitelj državni odvjetnik. On mora pokrenuti kazneni postupak i obavljati u njemu funkciju progona u interesu RH i svih njezinih građana nevoisno o privatnoj volji osobe koja je kaznenim djelom oštećena.Načelo oficijelnosti kaznenog progona nastalo je u doba apsolutne monarhije u kojoj se smatralo da učinkovisots kaznenog progona ne smi9je trpiti zbog uređenja po akuzatornom postupku po kojemu se kazneni postupak pokretao isključivo na inicijativu oštećenika ili bilo kojeg građanina (popularnom tužbom). Načelo oficijelnosti kaznenog progona se isprva odnosilo samo na inkvirienta- istražitelja, ali je kasnije prebačeno na državno tužiteljstvo zasebno od sudske vlasti.Neka kaznena djela pogađaju pretežito privatne interese te u takvim slučajevima materijalno kazneno pravo radi uvažavanja privatnih interesa i radi zahtjeva ekonomičnosti određuje iznimke od načela oficijelnosti kaznenog progona:

1. Kazneni progon po privatnoj tužbiPrivatna je tužba vrsta optužnog akta kojega može podnijeti oštećenik za određeni, manji broj kaznenih djela. Privatni tužitelj je ovlašteni tužitelj; dužan je podnijeti privatnu tužbu u roku od tri mjeseca od kada je saznao za kazneno djelo i počinitelja. Ako od privatne tužbe odustane sud mora obustaviti postupak, a na glavnoj raspravidonijeti presudu kojom se optužba odbija. Kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti su: tjelesna ozljeda, prisila, kaznena djela protiv časti i ugleda, krađa stvari male vrijednosti, utaja stvari male vrijednosti, oduzimanje tuđe pokretne stvari u privatnom vlasništvu, uništenje i oštećenje tuđe stvari...U teoriji postoje suprotna gledišta o pravnoj prirodi kažnjavanja ovih kaznenih djela: jedni drže da se kod njih radi o pravno reguliranom osobnom pravu kažnjavanja, a drugi da se radi o državnom pravu kažnjavanja.

2. Kazneni progon na prijedlogZa određena kaznena djela kazneni se postupak pokreće na prijedlog oštećene osobe ili druge ovlaštene osobe. To je prijedlog za progon koji se podnosi državnom odvjetništvu u istom roku kao i privatna tužba. Državni odvjetnik je ovdje određen voljom ovlaštenika na prijedlog: kazneni postupak smije pokrenuti samo kada nepobitno ustanovi postojanje prijedloga te mora od progona odustati ako ovlaštenik prijedlog povuče. Nikakava radnja kaznenog porogona nije dopuštena bez prijedloga ovlaštene osobe. Nakon sastavljanja prijedloga državni odvjetnik postupa po načelu legaliteta kaznenog progona, pa ako podnese optužni akt u kaz.postp. on dalj epoduzima sve radnje kaznenog progona. Ako ipak ne podnese optužni akt ili od progona odustane, ovlašteniku na raspolaganju ostaje supsdijarna tužba. Kaznena djela za koja se progoni na prijedlog su: teška ozljeda u slučajevima srodstva između počinitelja i oštećenika, prijetnja počinjena prema neslužbenoj osobi, neovlašteno otkrivanje službene tajne, oštećenje i uporaba tuđih podataka, zlouporaba čeka ili kreditne kartice.

3. Kazneni progon na temelju suglasnostiZa određena kaznena djela za koja se goni po službenoj dužnosti, državni odvjetnik smije pokrenuti postupak samo uz suglasnost oštećene ili neke druge osobe u zakonu točno određene. Državni odvjetnik ovdje smije pokrenuti kazneni postupak bez suglasnosti, ali mora od ovlaštene osobe zatražiti izjašnjenje o tome je li suglasna s kaznenim progonom ili nije.

8

Izjave o odustanku od privatne tužbe ili povlačenju prijedloga za progon jesu neopozive procesne radnje. Svoje povlačenje suglasnosti ovlaštenik može opozvati sve dok državni ovdjetnik zbog njega nije u kaznenom postupku izjavio da odustaje od kaznenog progona.

9

iii. Načelo legaliteta kaznenog progonaDržavni odvjetnik je dužan poduzeti kazneni progon ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i nema zakonskih smetnji za progon te osobe. Načelo jamči da će državna tijela koja djeluju u progonu sa svakim počiniteljem kaznenog djela postupati na jednak način čime se osigurava pravedna primjena odredaba materijalnog kaznenog prava u svim slučajevima poznatih počinitelja kaznenog djela.Načelo legaliteta se razvilo u njemačkom pravu pod utjecajem apsolutnih teorija o kazni koje su smatrale pravednu odmazdu smislom i opravdanjem kazne. U zemljama drugih temelja prava prihvaćeno je načelo svrhovitosti ili oprotuniteta prema kojemu je za pokretanje i podržavanje kaznenog progona važni i zakonom propisani uvjeti i svrhovitost progona sa stajališta državnih interesa.U hrvatskom pravu načelo legaliteta veže državnog odvjetnika u slučaju kada poduzima radnje sukladno svojim zakonskim ovlastima. On mora pokrenuti kazneni postupak kada ustvrdi da postoji osnovana sumnja da je neka osoba počinila kazneno djelo za koje se progoni po slubenoj dužnosti te da nema smetnji za progon te osobe.Osnovana sumnja da je neka osoba počinila kazneno djelo je stupanj izvjesnosti spoznaje o postojanju određenih činjenica- taj stupanj izvjesnosti mora biti takav da se u kaznenom posupku osuđujuća presuda protiv osobe čini izglednijom nego oslobađajuća presuda, na temelju postojećih dokaza na kojima se sumnja zasniva.

Pravne smetnje za kazneni progon su: - prijavljeno djelo nije djelo za koje se progoni po

službenoj dužnosti- postoje druge okolnosti koje isključuju krivnju- nastupila je zastara ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili

pomilovanjem- postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon- ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičenik počinio

prijavljeno kazneno djelo. - slučajevi pod a i c dovode do oslobađajuće presude, a ostali do

presude kojom se optužba odbijaUstanovi li državni odvjetnik postojanje ovakvih smetnji dužan je prije započetog postupka odbaciti kaznenu prijavu, a nakon započinjanja sudu dostaviti izjavu da odustaje od gonjenja.Nadzor nad primjenom načela legaliteta predstavlja ustanova supsidijarne tužbe.Iznimci od načela legaliteta jesu slučajevi kada se izbjegava kazneni postupak i to u slučajevima:

- kada je pokretanje kaznenog postupka vezano uz prethodno odobrenje državnog tijela

10

- kada je državni odvjetnik ovlašten ustupiti kazneni progon stranca njegovoj matičnoj državi (koji je na podrčju RH počinio kazneno djelo)

- u postupku prema maloljetnicima kod specifičnik slučajeva

- kad neka osoba koja je postala pripadnikom zločinačke organizacije pristane da svojim iskazom pred tijelima kaznenog postupka pridonese otkrivanju kaznenih djela i članova zločnačke organizacije, te je nagodba s pokajnikom važna za otkrivanje kaznenih djela i članova zločinačke organizacije kojoj je pripadao

- kada je državni odvjetnik ovlašten da kod kaznenih djela nižeg stupnja krivnje kod kojih odsutnost ili neznatnost štetnih posljedica ne opravdava javni probitak kaznenog progona, odluči da:

1. odgodi kazneni progon:odluka se donosi ako je osumnjičenik spreman ispuniti neku od obveza previđenih u zakonu- izvršenje kakve činidbe u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročene kaznenim djelom; uplata određene u korist javne ustanove, u humanitrane ili karitativne svrhe; ispunjenje obveze zakonskog uzdržavanja; obavljanje rada za opće dobro na slobodi; podvrgavanje odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti2. uopće ne pokrene kazneni progon- ukoliko je

propisana novčana kazna ili do 1 godina zatvora:državni odvjetnik ne može tražiti privolu na ispunjenje spomenutih obveza, nego može odlučiti da kazneni progon uopće nije u javnom interesu na temelju materijalnopravnih propisa o beznačajnom kaznenom djelu ili na temelju procesnopravnih propisa po kojima ga neznatnost štetnih posljedica ovlašćuje da odbaci kaznenu prijavu- zbog odsutnosti štetnih posljedica.

b) Načela koja se odnose na vođenje kaznenog postupkai. Inkvizitorno (istražno) načelo

Da bi kazneni postupak mogao postići svoj cilj nije dovoljno da samo stranke prikupljaju te sudu nude dokaze, nego je nužno da se i sud priključi u prikupljanje dokaza u određenim situacijama. Načelo premakojemu stranke samoinicijativno prikupljaju procesnu građu je raspravno načelo koje je neprihvatljiv tamo gdje je pronalaženje i kažnjavanje počinitelja kaznenih djela glavni zadatak državnih tijela koji se obavlja u javnom interesu.Suvremeni zakonodavac nastoji kombiniratiinkvizitorno i raspravno načelo. Tijekom prethodnog postupka inkvizitorno načelo dominira- istražni sudac samostalno prikuplja procesnu građu o pravno relevantnim činjenicama iznesenima u ikviru navoda stranaka pri čemu mu stranke mogu stavljati prijedloge da poduzme pojedine istražne radnje, ali ga ti prijedlozi ne obvezuju. Tijekom glavne rasprave dominira raspravno načelo dok je inkvizitorno samo njegov korektiv- inicijativu dokazivanja imaju stranke ali i sud koji ima aktivnu ulogu. (primjeri str. 56/57).Inkvizitorno načelo je ograničeno akuzatornim načelima- tematskom vezanošću presude na optužbu čime se jamče nepristranost suda i učinkovite

11

mogućnosti okrivljenikove obrane. Zakonske odredbe određuju notorne činjenice koje se ne trebaju utvrđivati- njihovo se poznavanje može očekivati kod šireg kruga ljudi u sredini gdje se vodi kazneni postupak. Postoji i zabrana reformacije in pejus- zabrana da pravni lijek za okrivljenika uzrokuje nepovoljniju sudksu odluku od pobijane ako je smao okrivljenik podnio pravni lijek. Ako je žalba izrečena samo u korist optuženika presuda se ne smije izmjeniti na njegovu štetu. Sud ne smije utvrđivati postojanje drugih činjenica ako bi to dovleo do izmjene presude na štetu okrivljenika. Povreda reformacije in pejus je apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Postoje i dokazne zabrane u užem smislu kojima se sprečava da se određene činjenice dokazuju u kaznenom postupku- one koje predstavljaju službenu, državnu ili vojnu tajnu sve dok nadležno tijelo to ne dopusti; određene dokaze koji se koriste pri dokazivanju činjenica- činjenica sumnjive smrti koji se mogu dokazati samo vještačenjem, a ne nekim drugim dokazom; neke činjenice koje se dokazuju dokazom pribaljenim na nezakonit način zbog čega se na njemu ne smije temeljiti sudska presuda- nezakoniti dokazi.

ii. Načelo usmenosti glavne raspraveKazneni sud smije donijeti presudu samo na temelju činjenica i dokaza iznesenih na glavnoj raspravi- dopušta se samo onaj dokazni materijal koji je iznesen i raspravljen u usmenom obliku. Načelo usmenosti omogućava stranci da se odmah izjasni o navodima svojega protivnika, odmah razjasni nesporazume i nejasnoće, a sudu da brzo reagira i usmjerava postupak. Ono je nužna pretpostavka za provedbu načela neposrednosti sudske ocjene dokaza i načela javnosti na glavnoj raspravi. Iznimke od načela usmenosti predstavlja postupak za izdavanje kaznenoga naloga pred općinskim sudom koji se provodi za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna, gdje sudac može na temelju zahtjeva državnog odvjetnika- isključivo na pisanim aktima, izdati presudom kazneni nalog kojim se okrivljeniku izriče određena kazna. Tek ako protiv takve presude okrivljenik podnese prigovor, sudac je dužan zakazati i provesti glavnu raspravu.

iii. Načelo neposrednostiSud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi. Načelo neposrednosti koje vrijedi za stadij glavne rasprave, traži da se sudu omogući što izravniji uvid u činjenične tvrdnje stranaka. Zahtjeva da se dokazi uvijek izvode u izvornom obliku da bi se spriječio gubitak neposrednog kontakta između raspravnog suda i takvih dokaza- vođenje postupka raspravni sud ne smije prepustiti nekom drugom tijelu i zatim čitati zapisnik toga drugog tijela.Načelo neposrednosti kod nas je vidljivo u sljedećim odredbama:- dokazi koji se sastoje u iskazima osoba moraju se na glavnoj raspravi izvesti tako da se te osobe pozovu pred sud i pred njim ispitaju- isprave te drugi dopisi koji imaju značenje dokaza kao i tehničke snimke činjenica podnose se na glavnoj raspravi u izvorniku- izvornik se čita ili reproducira- glavna rasprava se mora voditi koncentrirano, u neprekinutom trajanju, kako bi se izbjeglo da između pojedinih njezonih dijelova ili između njezina završetka i donošenja presude prođe dulje vremensko razdoblje. Glavna se rasprava mora iznova započeti i svi se dokazi moraju ponovo izvesti ako je odgoda glavne rasprave trajala dulje od dva mjeseca i stranke se nisu suglasile s čitanjem zapisnika o izvedenim dokazima na glavnoj raspravi; presuda se nakon izricanja odmah objavljuje, a objava se može odgoditi najviše za tri

12

dana. Objavljena presuda se mora napisati i otpremiti u roku od mjesec dana nakon objave- glavna rasprava se mora voditi rped sudskim vijećem u stalnom sastavu

Načelo neposrednosti omogućuje sudu pouzdano utvrđivanje činjeničnog stanja . Iskaze osoba može ocijeniti ne samo sa stajališta zakona logike nego i psihološki. Načelo neposrednosti odnosi se na stadij glavne rasprave, a ne i na druge stadije koji se odvijaju pred sudom višega stupnja. Sud višega stupnja u pravilu odlučuje samo na podlozi spisa kaznenog predmeta, a samo iznimno održava drugostupanjsku raspravu kao žalbeni sud. Dopuštene su pojedine iznimke od navedenih pravila i na glavnoj raspravi o čemu sud mora donijeti odluku. Ti se slučajevi odnose na:1. iskaz okrivljenika ako on na glavnoj raspravi odstupi od prijašnjeg iskaza ili

je iznimno dopušteno da se glavna rasprava održi bez njegove nazočnosti2. iskaz svjedoka, suoptuženika, osuđenika, vještaka ukoliko ispitane osobe

nisu dostižne, bez zakonskih razloga odbijaju iskazivati, stranke izraze svoju suglasnost za čitanjem iskaza

3. slučajevi u kojima sud smije prekidati glavnu raspravu kraćim vremenskim razmacima između ročišta: prekid rasprave do osam dana; odgoda rasprave ako je rasprava prestala na dulje od osam dana ali manje od dva mjeseca; slučajevi u kojima je propisane rokove za izradu pisane presude moguće iznimno prekoračiti iz nepredvidivih ili neptklonjivih razloga

4. slučajevi u kojima je došlo do izmjene u sastavu vijeća, ali je vijeće nakon ispitivanja stranaka prosudilo da se svjedoci i vještaci ne ispituju ponovo niti da se ponovo izvodi očevid nego da se samo pročitaju ranije sastavljeni zapisnici o tim radnjama.

iv. Načelo slobodne ocjene dokazaSud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. porpisisma kaznenog procesnog prava nužno je taj proces podvrgnuti zakonima razuma po kojima bi ga kod svakog dokaza određene vrste i kakvoće s jednakim rezultatom mogao provesti svaki razborit sudac.U povijesti se taj zadatak nastojao riješiti na različite metode- metodom kaznenog postupka inkvizitornog tipa – koja se sastojala u propisivanju pravnih pravila o tome da se određene činjenice koraju smatrati dokazanima čim su se skupili dokazi određene vrste, broja i kakvoće (pozitivna dokazna teorija), odnosno da se ne mogu samtrati dokazanima bez obziran na broj dokasa prikupljenih, ako i sudac bez njih ne bi došao do vlastitog uvjerenja da one postoje (negativna dokazna teorija)- taj se sustav nazivao sustavom zakonske ocjene dokaza. Nakon reforme kaznenog postupka u XIX st. uvedena je nova metoda prema kojoj je nemoguće unaprijed pravnim pravilima pdrediti vrijednost pojedinih dokaza, pa je rpeustila ocjenu dokaza unutarnjim, psihičkim pobudama sudaca. Ta je metoda nadopunjena zahtjevom da sudac pri ocjeni dokaza bude vezan objektivnim pravilima koja racionaliziraju proces formiranja njegova uvjerenja o postojanju činjenica. Ta pravila su:1. Zakoni logike i pravila općeg ljudskog iskustva što sudac razjašnjava

u2. Obrazloženju presude čime strankama i višem sudu omogućava3. Provjeru procesa

13

Činjenica je u kaznenom postupku dokazana kad je sudac tako zaključio na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, a ne na temelju svojih stavova. Zaključak o postojanju odr. činjenice sudac je dužan iznijeti u obrazloženju pisano izrađene presude. Ako tako ne postupi on čini apsolutno bitnu povredu odredbi kaznenog postupka zbog koje se uvijek ukida takva presuda.

Pravilo in dubio pro reoNeku činjenicu sudac može smatrati utvrđenom na temelju ocjene dokaza kad se na glavno raspravi uvjerio u njezino postojanje i kada u tom pogledu nema više dvojbi. Ukoliko postoje dvojbe njih sud rješava na način povoljniji za okrivljenika. Pravilo je nastalo u doba građanskog liberalizma kao odgovor na praksu otpuštanja ispod suđenja ili provođenja izvanredne kazne zbog nemogućnosti formalnog utvrđivanja krivnje ili nedužnosti okrivljenika.Pravilo in dubio pro reo se ne primjenjuje pri rješavanju pravnih pitanja i u slučajevima kada je propisano da na okrivljeniku leži pravna dužnost dokazivanja činjenica koje iznosi u svoju korist- ako on ne dokaže postojanje sud će uzeti da te činjenice ne postoje. Takav se slučaj kod nas pojavljuje u slučaju prigovora istine exceptio veritatis kod kaznenog djela klevete kada se osoba optužena za klevetu neće kazniti ako dokaže istinitost svoje tvrdnje ili opravdani razlog zašto je povjerovala u istinitost sadržaja kojeg je iznijela ili pronijela.Načelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se za ocjenu dokaza koji su na glavnoj raspravi izvedeni za utvrđivanje svih činjenica važnih za donošenje odluke, pa i takvih koje sudovi utvrđuju u nekom drugom postupku ili ih utvrđuju druga državna tijela, ali o kojima ovisi primjena materijalnog kaznenog prava. To su prejudicijelna ili prethodna pitanja koja su pravna pitanja koja sama za sebe nisu predmet kaznenog postupka, ali bez čijeg rješenja nije moguće odlučiti o glavnom pitanju kaznenog postupka (je li netko zaključivanjem drugog braka počinio kazn. djelo dvobračnosti, je li netko prisvajanjem počinio krađu, je li netko prikrivao ukradene stvari, je li počinitelj kaznenog djela državljanin RH).Njih će kazneni sud riješiti izvođenjem dokaza o pravno relevantnim činjenicama čije se postojanje tvrdi. Pritom je on slobodan: ako primjena kaznenog zakona ovisi o prethodnom rješenju odr. pitanja sud može to pitanje sam riješiti ili pričekati na rješenje iz drugog postupka. Ako je odlučio ne čekat, rješenje tog pitanja od kaznenog suda djeluje samo u kaznenom predmetu na kojemu on raspravlja. Načelo slobodne ocjene dokaza pozna u našem pravu tri zakonske iznimke u kojima se određene činjenice smiju dokazati samo određenim dokazom:1. u slučaju obnove kaznenog postupkakoji je završen pravomoćnom

presudom utemeljenom na lažnoj ispravi, lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača ili na kaznenom djelu suca, suca porotnika, državnog odvjetnika ili istražnog suca. Da bi se došlo do obnove postupka potrebno je pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivim za ta kaznena djela- tu pravomoćna presuda predstavlja jedini dopušteni dokaz za postojanje činjenica koje omogućuju obnovu kaznenog postupka.

2. u slučaju da je netko za drugoga iznosio ili pronosio da je počinio kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti- da bi okrivljenik optužen za takvu klebevtu bio oslobođen njegov prigovor istine mora biti utemeljen na pravomoćnoj presudi kojom je ta osoba bila osuđena za to kazneno djelo.

14

3. u slučaju kada se okrivljeniku u okviru općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne utvrđuju okolnosti u kojima je živio prije počinjenja kaznenog djela među kojima se činjenice za ranije osuđivanosti za kaznena djela mogu utvrditi samo na podlzi podataka iz kaznene evidencije.

v. Načelo javnosti sudske raspravePrema Ustavu za sve se postupke propisuje javnost sudskih rasprava i izricanja presuda.- na sudskoj raspravi u postupku protiv punoljetnih počinitelja kaznenih djela mogu biti nazočne unaprijed neodređene punoljetne osobe; ostali stadiji, prethodni postupka, su nejavni. Građani imaju pravo da se sve što se na raspravi čulo iznese u sredstvima javnog priopćavanja koje je uključeno u ustavnu slobodu mišljenja i izražavanja misli. Ne postoji pravo sredstava javnog priopćavanja da izravno prenose sa rasprave. Također nisu dopuštena fotografska, filmska, televizijska i druga snimanja tehničkim uređajima. Predsjednik županijskog suda dopušta fotografsko, a predsjednik Vrhovnog suda televizijsko i drugo snimanje na pojedinoj glavnoj raspravi. Vijeće na raspravi svejedno može iz opravdanih razloga odlučiti da se pojedini dijelovi rasprave ne snimaju. Mediji mojaju biti obektivni i ne smiju isticati negativne vrijednosne sudove o ličnosti optuženika.Načelo javnosti jedno je od postulata liberalne države XIX. st. kojom se suzbijala samovolja i arbitrarnost sudovanja u tajnom inkvizitornom postupku apsolutne monarhije. Načelo javnosti omogućava građanima nadzor nad radom suda i drugih tijela kaznenog postupka te omogućava povoljno odgojno djelovanje kaznenog pravosuđa na zrele ličnosti.Slučajevi isključenja javnosti:1. Zaštita sigurnosti i obrana RH2. Čuvanje tajne kojoj bi štetila glavna rasprava (u slučaju službene, vojne,

državne, poslovne ili osobne tajne3. Čuvanje javnog reda i mira4. Zaštita osobnog ili obiteljskog živta okrivljenika, oštećenika ili drugog

procesnog subjekta5. Zaštita probitaka maloljetnika6. U postupku protiv neubrojive osobe ili osobe koja zbog utvrđenih duševnih

smetnji nije sposobna sudjelovati u kaznenom postupku o predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

Isključenje javnosti se nikada ne odnosi na stranke, oštećenika, njihove zastupnike i branitelja te se nikada ne odnosi na objavu presude.Rješenje o isključenju javnosti s glavne rasprave donosi cijelo vijeće- rješenje mora biti obrazloženo i javno objavljeno. Dopuštena je žalba na ovo rješenje koja ga ne odgađa. Pogrešna odluka o isključenju javnosti s glavne rasprave je apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog procesnog prava.

c) Načela koja se odnose na ustrojstvo kaznenih sudovai. Načelo sudačke neovisnosti

Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Pojam sudovanja teorija tumači dvojako: formalno- to je institucionalizirana djelatnost posebnih, diferenciranih džavnih tijela koja se od drugih razlikuju po svojem ustrojstvu, sastavu i načinu djelovanja. Materijalno sudovanje je regulacija interesnih sukoba u društvu i to da sud neposredno intervenira u slučaju kaznenog djela ili da na inicijativu jedne od sukobljenih strana odredi kojoj će od njih u sporu država pružiti pravnu zaštitu (kod građanskopravnih sporova).

15

Tu regulaciju sudovi mogu obaljati isključivo na temelju primjene pravne norme . Suci su vezani samo na zakonske akte, a ne i na obvezatne naputke za rad u odlučivanju u nekom konkretnom predmetu ili u nizu konkretnih predmeta povezanih nekim zajedničkim obilježjem. Suci sude samo prema svojem pravnom uvjerenju utemeljenom na ustavnim i drugim zakonskim propisima i nisu vezani pravnim stajalištima drugih državnih tijela.sudovanje je bila djelatnost nositelja političke suverenosti i prije nastanka sudova jer je zajedno s drugim oblicima vlasti pripadala vladar. postupno je dolazilo do prijenosa obavljanja raznih državnih poslova na pojedine izvršitelje. To su bili magistrati ili razni službenici ili savjetnici samog vladara. Vladara se smatralo izvorom čitavog pravosuđa koje je on mogao povjeriti svojim službenicima ili vazalima- justice deleguee, ali ga je istodobno zadržavao u cijelosto- justice retenue. Pitanje neovisnosti sudaca od vladara prvi put se istaklo u borbama kraljevskih sudaca s engleskim Parlamentom. U ranijim razdobljima hrvatske države kazneno sudovanje je bilo utemeljeno u kraljevu vlast_ obavljao ga je sam ili putem izaslanika – banova u banovinama i županima u županijama. Do Habsburgovaca je vrhovni je sudac bio ban- iudex ordinarius, a u županijama župani. 1527. na vrh sudske vlasti dolazi banski stol, a kasnije stol sedmorice . Moderno je sudstvo uvedeno u doba aposolutizma. Kazneni sudovi za krunovine Hrvatsku i Slavoniju određeni su kotarski sudovi, kotarski zborni sudovi, zemaljski sudovi te banski sud u Zagrebu nad kojima je jedini vrhovni i kasacijski bio sud u Beču.Ustrojstvena i funkcionalna pravila koja sudovima kao nositeljima sudbene vlasti jamče neovisnost u odnosu na druga državna tijela usmjerena su rema izvršnoj vlasti. Za pravilnu primjenu apstraktnih pravnih pravila potrebna je posebna institucija koja kontrolira pravilnost odnosno zakonitost akata državne vlasti. Sudovanje je primjena pravne norme iza koje stoji prijetnja državnom prisilom. Samo tako postavljeni pravni sustav omogućava sudovima da pri rhešavanju konkren+tnih slučajeva budu vezani samo ustavnom i zakonom te slobodni od izvanjskih utjecaja na postupak i odluke koje se u postupku donose-suštinska, supstancijalna neovisnost.Ustrojstvena i funkcionalna pravila koja sucima omogućavaju sigurno stalno obavljanje službe čine kompleks propisa o sudačkoj neovisnosti kojima se osigurava neuklonjivost i nepremjestivost te imunitet u obavljanju službe, kao što se i pravnim subjektima jamči da će suditi nepristrani suci, te će od sudovanja biti izuzeti oni kod kojih postoji razlog sumnjičavosti. Sudac koji zbog određenih razloga izaziva sumnju u pogledu svoje nepristranosti izuzima se od sudovanja u konkretnom slučaju.

ii. Načelo sudjelovanja laika u kaznenom sudovanjuU suđenju sudjeluju i suci porotnici tj osobe koje ne pripadaju redu sudaca kao posebnih državnih dužnosnika- prisjednički sud. Drugi oblik suda takvog sudjelovanja je porotni sud koji postoji u nekim zemljama (angloameričke pravne tradicije koji kod nas ne postoji).Prisjednički sud čini jedinstveno zborno tijelo sastavljeno od određenog broja članova, profesionalnih sudaca, državnih dužnosnika te građana nepravnika, laika. Porotni sud čine dva dijela: porota sastavljena od određenog broja laika koji čine njegov neprofesionalni dio te sudac kao njegov stalni, profesionalni dio. Oni odlučuju odvojeno i međusobno su neovisni- porota odlučuje o krivnji, a sudac o kazni.U antičkim je državama sudovanje bilo u rukama narodnih sudova koji su djelovali kao porotni sudovi. Na europskom kontinentu porotni su se sudovi pojavili ponovo nakon vremena građanskih revolucija na osnovi zahtjeva da

16

puk sudjeluje u kaznenom suđenju kako bi se ograničila apsolutna vlast valdara i suzbijut teške zlouporabe sudbene vlasti. S vremenom se pokazalo mnoštvo nedostataka porotnog suda pa je njihova nadležnost sužena a kasnije i ukinuta te zamijenjena sudovima prisjedničkog tipa. Time je osigurano da presude ipak imaju pisani oblik, izrađuje ih profesionalni sudac te stranke imaju mogućnost da putem pravnih lijekova provedu kontrolu pred višim sudovima.U hrvatskom pravnom sustavu suci porotnici sudjeluju zajedno sa sucima u sudovanju na glavnoj raspravi te iznimno na raspravi pred sudom drugog stupnja. U drugim stadijima odlučuju isključivo suci profesionalci, bez porotnika- sudjelovanje laika u sudovanju postoji samo onda kada je za donošenje presude potrebno prethodno utvrditi činjenično stanje u kaznenom postupku.U izricanju presude glas suca porotnika je izjednačen s glasom stalnog suca, oni nemaju isti pravni položaj. Porotnici ne uživaju imunitet, stalnost i nepremjestljivost te ne podliježu disciplinskoj odgovornosti kao stalni suci. Suce porotnike općinskih, trgovačkih i županijskih sudova imenuje

a suce porotnike ostalih sudova imenujePrije imenovanja sudaca porotnika mora se pribaviti mišljenje predsjednika odgovarajućeg suda. Nakon imenovanja i prije stupanja na dužnost sudac porotnik daje prisegu i obavlja svoju dužnost 4 godine- po isteku može opet biti imenovan. Tijekom obnašanja porotničke dužnosti pripada mu naknada nastalih troškova, naknada za neostvarenu plaću ili zaradu i nagrada što sve određuje ministar pravosuđa pravilnikom.

d) Stožerno načelo kaznenog procesnog prava: Načelo pravičnog postupka pred kaznenim sudomJedna od temeljnih zadaća države je rješavanje interesnih sukoba pripadnika društvene zajednice kako bi se eliminirale njihove za zajednicu štetne nasilne akcije samopomoći. To se postiže putem suđenja jer sudovi izriču kazne i druge mjere počiniteljima kaznenih djela utvrđenih zakonom te rješavaju građanskopravne sporove.Svatko osumnjičen ili optužen zbog kaznenog djela ima pravo na pravično suđenje pred nadležnim sudom ustanovljenim zakonom.Država posjeduje monopol javnog kažnjavanja i možemo reći da se taj monopol primjenjuje pravično prema svima samo u postupku u kojemu su prava i dužnosti provesnih protivnika raspodijeljeni na način koji jamči da će država prema svakom svom procesnom protivniku postupati na način koji on od nje može legitimno zahtijevati. Postupanje prema pojedincu u skladu s autoritativnim pravnim standardima ispunjava postojeća normativna očekivanja.

Za pravični je postupak potrebno:1. da se ustanove i provedu postupovne radnje koje jamče točnu primjenu

autoritativnih pravnih standarda, prikladnu za svaki pojedinačni slučaj2. da se ustanove i da postoje tijela koja će te radnje poduzeti i pravne

standarde objektivno protumačiti i primijeniti3. da se napetost između težnje za ekonomičnošću i učinkovitošću postupka te

težnje za zaštitom različitih drugih standarda prava i slobode počinitelja kaznenog djela te države koja ga kažnjava razriješi prema razmjernosti u važnosti suprotstavljenih objektivnih vrijednosti u slučaju.

Načelo pravičnog postupka u kaznenim stvarima znači:1. zabranu diskriminacije

17

2. da se utvrđivanje krivnje počinitelja kaznenog djela te eventualne kazne mora provesti prema autoritativnim pravnim standardima

3. da se kazneni postupak mora voditi pred tijelom s prerogativima samostalne i neovisne državne sudbene vlasti

4. da se okrivljeniku u potpunosti mora omogućiti obrana otklanjanjem nejednakosti između njega i državne represivne vlasti.

Pitanje pravičnosti postupka se odnosi na njegovu konstrukciju koja procesnim sudionicima mora zajamčiti jednake mogućnosti utjecanja na ishod procesa- načelo je usmjereno na zakonodavca, ali i na suca. Pitanje pravičnosti se odnosi na postupak u cjelini, a u kaznenom postupku se ocjenjuje na temelju dvostrukog skupa kriterija- onih općih koji vrijede u svakom sudskom postupku i onih koji te opće kriterije konkretiziraju s obzirom na specifičnu prirodu kaznenog postupka.Opći elementi pojma pravičnog postupka su:1. Pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku te saslušane prije

donošenja odluke – audiatur et altera pars – sud mora svakoj stranci pružiti mogućnost izjašnjavanja o navodima i zahtjevima protivnika- stranke imaju primjerenu, dostatnu mogućnost na izjašnjavanje o činjeničnim i pravnim navodima protustranke. To su pravila o uvidu u spis predmeta kao nesmetani pristup informacijama o stanju stvari, pravila o dostavi odluka, podnesaka i dopisa, pravila o broju primjeraka pojedinog podneska koji mora biti dostatan za sud i drugu stranku, pravila o pravodobnom pozivanju stranki na glavnu raspravu

2. Pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzimati njen protivnik- jednakost oružja- postupka se ne smije urediti niti voditi tako da dođe do neopravdane diskriminacije između stranaka- to je načelna zabrana promjene položaja jedne od stranaka u kaznenom postupku koja ne bimbila opravdana razlikama u njihovu procesnom položaju. Stranka ima pravo da predlaže pribavljanje i izvođenje dokaza u svoju korist ne veže sud jer je ograničeno interesom racionalnog i ekonomičnog postupanja kao i potrebom zaštite temeljnih prava građana protiv kojih se kazneni postupak vodi.

3. Sudske se odluke ne smiju temeljiti na nezakonitim dokazima. Potreba jamstva temeljnih prava građana protiv kojih se vodi kazneni postupak nalaže da se dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu koristiti u sudkom postupku.

4. Sudske odluke moraju biti obrazložene- opće je prihvaćeno mišljenje po kojem dužnost obrazlaganja sudskih odluka znači trostruko jamstvo pravičnog postupanja: kakvoću odluke, stvaranje informacijske osnvice za odluku te potvrdu časti i dostojanstva subjekta o čijim pravima se odlučuje.

Posebni elementi pojma pravičnog postupka su:1. Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti2. Posebna jamstva okrivljenikove obrane- svatko tko je optužen za kazneno

djelo ima pravo da u najkraćem roku bude obaviješten na jeziku koji razumije o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega; pravo da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane; pravo da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde.

Posebna prava okrivljenikove obrane utvrđuju u kaznenom postupku kako bi se nadoknadio okrivljenikov slabiji položaj u odnosu na državnu vlast. Osumnjičeni

18

ima kao minimalna prava obrane sljedeće: pravo u najkraćem roku biti obavjšten o razlozima optužbe što se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete, pravo na branitelja i nesmetano općenje s braniteljem i s tim pravom mora biti upoznat te pravo da se brani sam ili uz pomoć branitelja kojega je sam izabrao.Poznavanje predmeta i razloga optužbe znači poznavanje činjenica koje prema odredbama kaznenih zakona predstavljaju zakonsko biće kaznenog djela i njihovu pravnu kvalifikaciju. Pravo na odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane određuje zakonodavac prema vlastitom iskustvu, vodeći računa o različitosti pojedinih stadija. Stvarnu mogućnost za pripremu obrane okrivljenik ima u načelu samo ako unutar dopuštenog vremena može nesmetano komunicirati s braniteljem te razgledavati i prepisivati spis kaznenog predmeta.

5. Subjekti kaznenog postupka i. Sud i sudsko osoblje

Sudbenu vlast u RH obavljaju sudovi samostalno i neovisno u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom, to su: općinski, županijski, trgovački, prekršajni, Visoki trgovački sud RH, Visoki prekršakni sud RH, Upravni sud RH te Vrhovni sud RH. Ukaznenom postupku sudbenu vlast obavljaju općinski sudovi, županijski sudovi i Vrhovni sud RH. s obzirom na to da ne sude isključivo u kaznenim predmetima nego i u drugim često se nazivaju sudovima opće nadležnosti. Pitanja sudske nadležnosti spadaju u kazneno procesno pravo- zakonom se propisuju pravo i dužnosti suda da u određenom kaznenom predmetu provede kazneni postupak. Predmeti se dijele razlikovanjem sudske i mjesne nadležnosti u kaznenim predmetima, a u okviru mjesne, redovne i izvanredne.Stvarnu nadležnost kaznenih sudova čine pravila koja razgraničuju rješavanje kaznenih predmeta između sudova različitog ranga unutar sustava sudova opće nadležnosti. Glavni kriterij za to određivanje je težina i vrsta kaznenog djela.Općinski sudovi sude u prvom stupnju za kaznena djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do deset godina ili je posebnim zakonom određena nadležnosti općinskog suda; poduzimaju hitne radnje u prethodnom kaznenom postupku za djela počinjena na njihovom području ukoliko posotji opasnost da ih istražni sudac neće moći obaviti na vrijeme. Postoje tri vrste općinskih sudova:

1. općinski sudovi sužene nadležnosti koji odlučuju u prvom stupnju u kaznenim predmetima u kojima se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina

2. općinski sudovi proširene nadležnosti koji odlučuju u predmetima u kojima je određena novčana kazna ili kazna zatvora do deset godina ili u kojima je određena kazna zatvora iznad pet godina, a po općim propisima bi spadali u nadležnost drugih općinskih sudova

3. općinski sudovi pune nadležnosti rješavaju slučajeve op. suda proširene nadležnosti i vode postupke prema maloljetnicima, mogu biti samo općinski sudovi u sjedištu županijskog suda

Županijski sudovi sude u prvom stupnju za kaznena djela propisane zatvorske kazne iznad deset godina ili dugotrajni zatvor te za kaznena djela za koja je propisana nadležnost županijskog suda bez obzira na težinu

19

kazne; u drugom stupnju odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju. Provode istragu, odlučuju o postupku izvršenja kazni zatvora, provode postupka izručenja i obavljaju poslove međunarodne kaznenopravne pomoći uključujući i priznanje i izvršenja stranih kaznenih presuda, rješavaju sukobe o mjesnoj nadležnosti općinskih sudova te obavljaju druge poslove povjerene im zakonom.Vrhovni sud Republike hrvatske je najviši sud koji osugurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. On odlučuje o žalbama protiv odluka županijskih sudova donesenih u prvom stupnju, a iznimno o dolukama donesenim u drugom stupnju, odlučuje o izvanrednim pravnim ljekovima te obavlja druge poslove povjerene mu zakonom i rješava sukobe nadležnosti između sudova na području RH ukoliko im je zajednički neposredno viši sud.Propisima o stvarnoj nadležnosti država želi postići da za određena kaznena djela sudi sud određene kvalitete. Pri tome nije važna ekonomičnost ili brzina postupanja koji su odlučujući u propisima mjesne nadležnosti. sud mora tijekom kaznenog postupka po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu nadležnost, a stranke mogu isticati prigovor stvarne nadležnosti sve do pravomoćnog okončanja postupka. Ukoliko sud ustanovi da nije stvarno nadležan proglasti će se nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja dostaviti predmet nadležnom sudu. Ukoliko presudu donese sud stvarno nenadležan on čini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog koje će se presuda u povodu žalbe ukinuti. Odstupanja od propisa o stvarnoj nadležnosti nalazimo u zakonskim odredbama o spajanju i razdvajanju postupka- nadležnosti po koneksitetu i ordinaciji nadležnosti.O nadležnosti o koneksitetu se radi kada se jednoj osobi sudi za više kaznenih djela koje je počinila pri čemu bi se za neka od njih kazneni postupak trebao voditi pred sudovima višeg, a za neke pred sudovima nižeg ranga. Tada se provodi jedinstveni postupak za sva kaznena djela pred višim sudom. Ukoliko su nadležni sudovi istoga ranga postupak će provesti onaj sud kojemu je prvome podnesen zahtjev za započinjanje postupka. Zakon dopušta da sud pred kojim se vodi jedinstveni postupak do završetka glavne rasprave iz važnih razloga razdvoji postupak za određena kazena djela, posebno ih dovrši ili preda drugom nadležnom sudu.Ordinacija nadležnosti znači određivanje nadležnosti od strane višeg suda ako se po odredbama ZKP ne može utvrditi koji je od više nadležnih domaćih sudova u nekoj kaznenoj stvari mejsno nadležan, npr. ne zna se točno mjesto počinjena kaznenog djela ili je ono u inozemstvu, a okrivljenik u RH nema prebivališta ili boravišta ili na njezinu državnom području nije uhićen. Tada Vrhovni sud određuje jedan pred kojim će se provesti postupak i to na prijedlog državnog odvjetnika.Pravilima o mjesnoj nadležnosti određuje se koji će od sudova koji su stvarno nadležni imati ovlast i dužnost suditi u konkretnom kaznenom predmetu. Mjesna nadležnost uspostavlja vezu između pojedinog kaznenog predmeta i područja određenog suda prema mjestu počinjenja kaznenog djela. Prema zakonskim pravilima razlikujemo opću mjesnu nadležnost- primarnu i supsidijarnu, te posebnu mjesnu nadležnost- propisanu za posebne slučajeve u kojima se za uspostavu nadležnosti ne primjenjuje mjesto počinjenja kao kriterij nego neka druga okolnost.

Opće mjesno nadležan je sud na čijem području je kazneno djelo počinjeno ili pokušano. Njegova mjesna nadležnost je primarna. Taj sud je najbliži

20

dokazima koji su povezani s predmetom i koje treba prikupiti i izvesti. Ako je kazneno djelo počinjeno na više mjesta ili na granici dvaju sudskih područja ili je neizvjesno počinjeno, ali se zna koji sudovi dolaze u obzir, primjenjuje se supsidijarna nadležnost suda koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi počeo postupak, a ako postupak još nije započet- sud kojem je prije podnesen zahtjev za započinjenaje postupka. Pomoćni kriteriji primjenjuju se u slučaju ako je mjesto počinjenja na domaćem brodu ili domaćem zrakoplovu(nadležan je sud na čijem je području pristanište ili matična luka broda ili zrakoplova), u slučaju da je kazneno djelo počinjeno putem tiska, radija ili televizije (nadležan je sud na čijem se području spis tiskan odnosno na području na kojemu se raspačava), te u slučaju ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ili je ono izvan RH (nadležan je sud na čijem području okrivljenik ima boravište ili prebivalište, ako ona nisu poznata ili su oba u inozemstvu nadležan je sud na čijem se području okrivljenik uhiti ili se sam prijavi). Ukoliko se ni tada ne može odrediti jedan od stvarno nadležnih sudova kao mjesno nadležan primjenjuje se ordinacija nadležnosti.Posebni slučajevi mjesne nadležnosti omogućuju da se kazneni postupak vodi pred nekim drugim sudom a ne onim koji bi po općim pravilima bio nadležan za njegovo vođenje. To su slučajevi:1. Delegacije nadležnosti: prijenos mjesne nadležnosti sa suda koji je po

općim propisima mjesno nadležan na neki drugi, stvarno nadležan sud kojeg određuje viši sud. postoji nužna- kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen postupati, o tome mora izvjestiti neposredno viši sud koji će pribaviti mišljenje državnog odvjetnika i odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području; i svrsihodna delegacija- ako je očito da će se prenošenje nadležnosti na drugi stvarno nadležni sud lakše provesti postupak ili za to postoje drugi važni razlozi pa takvu odluku može donijeti zajednički neposredno viši sud na priejdlog suda koji je započeo postupak ili državnog odvjetnika koji ga je pokrenuo.

2. Elektivna nadležnost predviđena je u slučaju u kojem je tužitelj ima pravo izbora između suda koji je opće mjesno nadležan i suda zakonom određenog radi specifičnih interesa stranaka.

3. Nadležnost prema koneksitetuSud mora paziti na svoju mjesnu nadležnost. Kako su pravila o jjesnoj nadležnosti namijenjena ekonomičnoj raspodjeli poslova, nema razloga da navedena dužnost suda postoji tijekom cijelog kaznenog postupka. Povrede odredaba o mjesnoj nadležnosti se mogu isticati samo do pravomoćnosti optužnice, a ne više u žalbi protic presude.Sukob nadležnosti je sukob mišljenja više državnih tijela, sudova koji nastupaju u kaznenom postupku oko pitanja koji od njih treba rješavati konretni predmet. Do sukoba dolazi zbog različite pravne ocjene kaznenog djela i pravnog tumačenja propisa o mjesnoj i stvarnoj nadležnosti. Ako se više sudova smatra nadlženima- pozivini sukob o nadležnosti, a ako svi otklanjaju nadležnst govorimo o negativnom sukobu nadležnosti. Zbog sukoba o nadležnosti mora se provesti poseban postupak za rješavanje sukoba nadležnosti predviđen za negativni sukob o nadležnosti: postupak vodi zajednički neposredno viši sud koji će pribaviti mišljenje državnog odvjetnika i riješiti sukob. Do donošenja te odluke svaki od sudova u sukobu je dužan poduzimati one procesne radnje za koje postoji opasnost od odgode. U obavljanju sudbene vlasti sudovi su dužni jedan drugome pružati pravnu pomoć kao i drugim državnim tijelima, ali i stranim sudovima po zakonskoj regulativi.

21

Tijela kojima je povjeren djelokrug poslova u konkretnom kaznenom postupku mogu biti :- Inokosna tijela: sudac pojedinac, predsjednik vijeća i predsjednik sudaaa) Sudac pojedinac: sudi za kaznena djela za koja je kao glavna kazna psropisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, pri općinskim sudovima; obavlja istražne radnje kao istražni sudac pri županijskim sudovima.bb) Predsjednik vijeća: upravlja glavnom raspravom i donošenjem sudsih odluka u sudbenim zbornim tijelima. Uvijek je sudac, postupa u predmetima u kojima se stadij kaznenog postupka pred stvarno i mjesno nadležnim općinskim ili županijskim sudom inače odvija pred sudskim vijećem, ali je izvan glavne rasprave potrebno poduzeti određene radnje prikupljanja dokaza pa te radnje spadaju u njegovu nadležnost.cc) Predsjednik suda: ne sudi već odlučuje o zahtjevima za izuzeće suca, postavlja okrivljeniku branitelja po službenoj dužnosti, obavlja nadzor nad izvršavanjem pritvora, dopušta razgledavalje spisa nakon završenog kaznenog postupka, određuje da se gklavna rasprava održi u drugoj, a ne u sudskoj zgradi, određuje dopunske suce u predmetima u koima će glavna rasprava vjerojatno dugo trajati, dopušta fotografska i druga snimanja glavne rasprave.- Zborna tijela: raspravno i izvanraspravno sudsko vijećeaa) Raspravno sudsko vijeće uvijek je mješovitog sastava- prisjednički model, koji na temelju usmenog, neposrednog, kontradiktornog i javnog raspravljanja o svim izvedenim dokazima odlučuju o činjeničnim i pravnim pitanjima konkretnog kaznenog predmeta. Sastav ovisi o težini kaznenog djela:

- jedan sudac i dva suca porotnika = kazna zatvora 3 – 15 godina- dva suca i tri suca porotnika = kazna zatvora 15 godina ili

dugotrajna- dva suca i tri suca porotnika = drugostupanjski sud

bb) Izvanraspravno sudsko vijeće donosi odluke izvan glavne rasprave , na sjednici vijeća na koj se isključivo rješavaju pravna pitanja:

- tri suca = u prvostupanjskom postupku u prethodnom stadiju, nakon započete rasprave koja je bila prekinuta ili odgođena- tri suca = u drugostupanjskom postupku u županijskim sudovima, teu Vrhovnom sudu protiv prvostupanjskih i drugostupanjskih presuda županijskih sudova, izvanrednim pravnim ljekovima presuda općinskih sudova ili županijskih za kaznu do 15 godina- pet sudaca = kod Vrhovnog suda RH odlučuje o žalbama protiv presuda županijskog suda, izvanrednim pravnim ljekovima protiv presuda na 15 godina, u trećem stupnju protiv presuda iz drugog stupnja, u povodu izvanrednih ljekova protiv odluke nižega suda ako je kazna dugotrajni zatvor ili o izvanrednom lijeku protiv odluke nekog drugog vijeća svoga suda.

U sudovima djeluju suci, zapisničari i drugi sudski službenici.1. Suci su javne osobe kojima je obavljanje sudačke dužnosti jedino i glavno

zanimanje. Uvjeti za imenovanje sudaca su opći: državljanstvo RH, završen pravni fakultet, položen pravosudni ispit, radna i stručna sposobnost; te posebni: tiču se radnog iskustva- za općinskog suca dvije godine, županijskog 6 godina, te 12 godina sudačke prakse ili s njome izjednačene pravne prakse za mjesto suca Vrhovnog suda RH.Uvijeti za razrješenje suca:

22

i. sudac sam zatraži razrješenje s dužnostiii. trajno izgubi sposobnost obavljanja sudačke dužnostiiii. sudac je osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojim

obavljanja sudačke dužnostiiv. u disciplinskom postupku za teško disciplinsko djelo je razriješen

s dužnostiPostupak za imenovanje sudaca vodi se pred Državnim sudbenim vijećem. Ministarstvo pravosuđa na prijedlog predsjednika suda u koji se imenuje sudac, objavljuje slobodno mjesto te nakon isteka roka za prikupljanje prijava dostavlja ih Državnom sudbenom vijeću koje na javnoj sjednici glasovima većine nazočnih članova imenuje najprikladnijeg kandidata prema mišljenju tih članova. O imenovanju se izvješćuju svi kandidati, sud za koji je sudac imenovan, neposredno viši sud i Ministarstvo pravosuđa. Odluka se objavljuje u Narodnim Novinama. sudac prije stupanja na dužnost daje prisegu, dužan je stupiti na dužnost u roku kojeg odredi predsjednik Državnog sudbenog vijeća, a najkasnije u roku od šest mjeseci. Imenovanje predsjenika Vrhovnog suda RH se provodi u skraćenom postupku pred Državnim sudbenim vijećem na prijedlog Vlade.Postupak za razrješenje suca se vodi na njegov zahtjev, na prijedlog predsjenika suda, predsjednika Vrhovnog suda RH ili ministra pravosuđa. DSV mora pribaviti potrebne doze i saslušati suca čije se razrješenje predlaže. Odluka se iznosi na nejavnoj sjednici većinom glasova prisutnih članova. Odluka mora biti obrazložena. Protiv odluke o razrješenju sudac ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu Ako je protiv suca pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela kažnjivog s 5+ godina zatvora ili je određen pritvor, sudac mora biti udaljen s obavljanja dužnosti. Sudac nema kaznene odgovornosti za pogrešne presude, a za druga kaznena djela samo ukoliko DSV dopusti vođenje kaznenog postupka protiv suca. Suci odgovaraju disciplinski za teška disciplinska djela:

- povreda službene tajne u vezi s obavljanjem sudačke dužnosti

- zlouporaba položaja ili prekoračenje službene ovlasti

- neobavljanje bez opravdanog razloga ili neuredno obavljanje sudačke dužnosti kroz duže vrijeme

- izazivanje poremećaja u odnosima u radu koji znatno utječu na obavljanje sudbene vlasti ili radnih zadaća na sudu

- obavljanje službe, poslova ili aktivnosti koji su nespojivi sa sudačkom dužnosti, bez prethodnog pisanog odobrenja predsjednika suda te nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti

DSV vodi disciplinski postupak u sastavu od tri člana vijeća i u njemu se sucu smije izreći jedna od tri disciplinske kazne: ukor, novčana kazna do visine jedne trećine ostvarene plaće kroz šest mjeseci te razrješenje s dužnosti. Ukoliko se pojave sumnje u sučevu nepristranost zbog osobnih odnosa sa strankama ili predmetu odlučivanja, suca se mora isključiti od suđenja, a može biti otklonjen od suđenja ukoliko se pojave još neke okolnosti koje mogu izazvati sumnju u sučevu nepristranost. Te okolnosti zakon regulira kao ustanovu izuzeća sudaca. Razlozi isključenja imaju apsolutni učinak- dovode do trenutačnog izuzeća suca na kojeg se odnose

23

čim se dokaže njegovo postojanje, mogu se isticati sve do kraja glavne rasprave. Razlozi otklona ne dovode do trenutačnog izuzeća već treba dokazati njihovo postojanje i okolnost da su u konkretnom slučaju ugrozili sučevu nepristranost. Mogu se isticati do početka glavne rasprave. Tri razloga izuzeća su: sudac je oštećen kaznenim djelom, između suca i stranaka te njihovih procesnih pomoćnika postoji odnos srodstva ili slične veze, te ako je u ranijim stadijima kaznenog postupka već sudjelovao u odlučivanju u istom predmetu. Razlog za otklon jesu okolnosti koje izazivaju sumnju. Postupka izuzeća mogu pokrenuti sudac i stranka. O zahtjevu stranke odlučuje predjednik suda koji traži izjavu suca u pitanju; protiv konačnog rješenja kojim se izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba, a suprotno se može pobijati posebnom žalbom do podignuća optužnice, odnosno kasnije žalbom protiv presude. Iste odredbe važe i za suce porotnike, državne odvjetnike, zamjenike, zapisničara, tumače i stručne osobe, vještake, osim ako za njih nešto drugo nije određeno. 2. Ostalo sudsko osoblje osim sudaca čine sudski službenici i namještenici, zapisničari i td.

ii. StrankeStranke u sudskom postupku su tužitelj i okrivljenik. Državni odvjetnik nastupa kao tužitelj te je obvezan na objektivnu prosudbu o postojanju ili nepostojanju zakonskih uvjeta za pokretanje i podržavanje kaznenog progona okrivljenika. Tužitelj i okrivljenik su stranke kaznenog postupka koji svoj procesni položaj načelno izjednačenih nositelja suprotstavljenih funkcija optužbe i obrane stječu na temelju optužnog akta, a gube okončanjem kaznenog postupka ili svojim prestankom. Razlikuju se stranačka i procesna sposobnost u kaznenom postupku:a) Stranačka sposobnost znači mogućnost određenog subjekta da u kaznenom postupku bude stranka- nastupa kao ovlašteni tužitelj ili okrivljenik; kao ovlašteni tužitelji se javljaju državni odvjetnik, supsidijarni tužitelj i privatni tužitelj. Na strani okrivljenika stranačku sposobnost ima svaka osoba koja podliježe kaznenim sankcijama- fizičke osobe starije od 14 godina, osobe koje nisu posebnim propisima izuzete iz hrvatske kaznene sudbenosti te osobe koje u vrijeme počinjena kaznenog djela bile ubrojive.b) Procesnu sposobnost ima osoba koja ispunjava sve zakonske uvjete za samostalno poduzimanje neke procesne radnje; državni odvjetnik uvijek ima tu sposobnost jer je na to mjesto imenovan prema zakonskim uvjetima koji jamče pravilno poduzimanje radnji. Druge osobe sa stranačkom sposobnošću koje mogu imati i procesnu sposobnost su fizičke osobe- kao maloljetna djeca ili osobe s duševnim smetnjama koji kao žrtve kaznenog djela mogu nastupiti kao privatni tužitelji ali tako da umjesto njih procesne radnje poduzimaju njihovi roditelji ili skrbnici. Pravne osobe nastupaju putem svojih zastupnika. Na strani okrivljenika stranačka se sposobnost poklapa s procesnom- osoba koja može biti okrivljenik može pravno samostalno poduzimati pricesne radnje. Ako je okrivljenik faktički nesposoban (malodobnost 14-18 god, gluhoća, sljepilo, duševne smetnje) predsjednik suda će mu postaviti branitelja po službenoj dužnosti.

Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno državno tijelo ovlašteno na postupanje protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela. Za ustroj i djelovanje državnog odvjetništva važni su:1. vanjska neovisnost od političke vlasti u državi2. interna struktura

24

3. stupanj vezanosti pravnom normom u odlučivanju o pokretanju kaznenog postupka (načelo legaliteta/načelo oportuniteta)

4. odnos prema građanima

Ustrojstvo i djelovanje državnog odvjetništva uređeni su Zakonom o državnom odvjetništvu- ono prema vani nije dio sudbene vlasti, ali nije niti dio izvršne vlasti- ono svoje ovlasti obavlja na osnovi ustavnih, zakonskih i drugih propisa koji čine pravni poredak RH- državni odvjetnici i njihovi zamjenici imenuju se postupkom koji osigurava njihovu samostalnost i neovisnost. Pream unutra državno je odvjetništvo hijerarhijski razdijeljeno na viša i niža odvjetništva; monokratskog je ustrojstva u kojemu samo jedna osoba- državni odvjetnik- zastupa državno odvjetništvo i upravlja njegovim radom. Postoje: 1. općinsko državno odvjetništvo koje se ustanovljuje za područje jednog

ili više općinskih sudova2. županijsko državno odvjetništvo koje se ustanovljuje za područje

županijskog i trgovačkog suda3. Državno odvjetništvo RH se ustanovljuje za čitav teritorij RHHijerarhijski odnosi između višeg i nižeg državnog odvjetništva znače da viši odvjetnik može nižemu:

a) dati obavnezne naputke za rad radi jedinstvene primjene zakona

b) dati nalog i naputak za rješavanje pojedinog predmetac) dati obavezne naputke za rad i postupanje u pojedinačnom

predmetud) d.o. može preuzeti obavljanje svih ili pojedinih poslova

zamjenika d.o. istog državnog odvjetništva ili nižeg- PRAVO AVOKACIJE

e) d.o. može iz opravdanih razloga povjeriti postupanje u pojedinačnom predmetu drugom zamjeniku d.o.- PRAVO DEVOLUCIJE

Sva vlast državnog odvjetnika pripada državnom odvjetniku koji ga zastupa, on sam poduzima radnje na koje je ovlašten te obavlja nadzor nad poslovima uprave državnog odvjetništva, daje ocjenu obnašanja državnoodvjetničke dužnosti, utvrđuje godišnji raspored poslova, nadzire obavljanje dužnosti državnih odvjetnika ili zamjenika.Državnog odvjetnika imenuje DSV na vrijeme od osam godina nakon čega može opet biti imenovan, i to prema pravilima o uvjetima i postupku za imenovanje sudaca

Zadaće državnog odvjetnika u kaznenom postupku se odnose na obavljanje funkcije kaznenog progona počinitelja kaznenih djela:

a) poduzimanje potrebnih mjera radi otkrivanja kaznenih djela i počinitelja

b) zahtijevanje provođenja istrage i istražnih radnjic) podizanje i zastupanje optužnice – optužnog prijedloga pred

nadležnim sudomd) podnošenje žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka i

izvanrednih pravnih ljekova protiv pravomoćnih sudskih odluka

e) sudjelovanje u postupku u povodu zahtjeva za sudsku zaštitu protiv odluke ili radnje tijela uprave nadležnog za izvršenje

25

kazne ili mjere oduzimanja slobode izrečene pravomoćnom presudom u kaznenom postupku

Državni odvjetnik ima pravo predlagati poduzimanje svih potrebnih procesnih radnji i dokazivati činjenice u korist optužbe- ima na rspolaganju druga državna tijela i pravne osobe . D.o. ima pravo ispitivati osobe od čijih se iskaza dokazi sastoje, kao i okrivljenika- pri tome je d.o. vezan na objektivnost i načelo legaliteta kaznenog progona. Da bi se očuvala njegova objektivnost zakon predviđa da ga treba izuzeti ako postoje razlozi za njegovo isključenje ili otklon od konkretnog kaznenog predmeta, koji su istovjetni kao i razlozi isključenja ili otklona sudaca.

Privatni tužitelj je stranka optužbe kod manjeg broja lakših kazenih djela progon čijih punoljetnih počinitelja treba prepustiti fizičkoj ili pravnoj osobi koja je povrijeđena kaznenim djelom. Na privatnu tužbu je ovlašten oštećenik, ali i druge Kaznenim zakonom određene osobe. Ako je tijekom roka za podnošenje privatne tužbe ili tijekom započetog postupka privatni tužitelj umro, bračni drug, dijete, roditelj, posvojitelj ili braća i sestre umrlog mogu u roku od tri mjeseca nakon smrti podnijeti – izjaviti da započeti postupak nastavljaju. Ako je kod nekog kaznenog djela za koje se progoni po privatnoj tužbi na nju ovlašteno više osoba, progon se poduzima ili nastavlja po privatnoj tužbi svakog od ovlaštenika. protiv istog počinitelja se sve privatne tužbe spajaju u jedinstveni postupak- postupak se nastavlja bez obzira na odustajanje jednog tužitelja. Ako je ipak kazneni postupak na temelju tužbe jednog privatnog tužitelja okončan, drugi nemaju više pravo tužiti na osnovi iste stvari, čak iako im rok nije istekao.Kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po privatnoj tužbi započinju podnošenjem tužbe pred nadležnim općinskim ili sudskim organom. Pred općinskim na temelju privatne tužbe počinje skraćeni postupak, dok pred županijskim privatni tužitelj mora zatražiti pokreatnje istrage. Rok za podnošenje privatne tužbe je 3 mjeseca od saznanja o kazenom djelu i počinitelju. Privatni tužitelj ima pravo upozoravati na sve činjenice i predlagati dokaze koji su važni za utvrđivanje kaznenog djela, pronalaženje počinitelja i ustanovljavanje njegove krivnje, na glavnoj raspravi može predlagati dokaze, postavljati pitanja osobama čiji iskazi služe kao dokazi, iznositi primjedbe, objašnjenja i prijedloge, a tijekom postupka može razgledavati spise i predmete koji služe kao dokaz; u svemu ga može zastupati opunomoćenik. Ipak njegov je procesni položaj slabiji od položaja državnog odvjetnika jer postoji presumpcija da je odustao od kaznenog progona, vežu ga ovlasti predsjednika vijeća na poduzimanje mjera procesne stege za očuvanje reda na glavnoj raspravi i ima dužnost snositi troškove kaznenog postupka ukoliko postupka koji je započeo nije okončan u njegovu korist. On nije vezan načelom legaliteta i ne podliježe propisima o izuzeću.

Supsidijarni tužitelj ili oštećenik kao tužitelj je oštećenik koji je preuzeo kazneni progon od državnog odvjetnika koji ga je odbio pokrenuti ili je od njega odustao- predstavlja korektiv monopola državnog odvjetnika za progon kaznenog djela za koja se goni po službenoj dužnosti: zakon omogućava oštećeniku da stupi na mjesto neaktivnog državnog odvjetnika. Postoji opasnost zloupotrebe u smislu privatne osvete nedužnoju osobi, a nije ga ni moguće dosljedno provesti kod onih kaznenih djela za koja se goni po službenoj dužnosti gje žrtva nije fizička osoba. Kao supsidijarni tužitelj može nastupiti oštećenik, a u slučaju smrti bračni drug, djeca, roditelji, posvojitelji,

26

braća i sestre, u roku od tri mjeseca od njegove smrti dati izjavu da postupka nastavljaju. Kada d.o. utvrdi da nema osnova za poduzimanje progona, on mora u roku od osam dana o tome izvjestiti oštećenika i uputiti ga da može sam poduzeti progon. Oštećenik u roku od osam dana od primitka obavjesti može nastaviti odnosno pokrenuti kazeni progon. Oštećenik koji nije obavješten može svoju izjavu da nastavlja postupak dati u roku od tri mjeseca od dana kada je doneseno rješenje o obustavi postupka i šest mjesci od dana kada je državni odvjetnik odbacio prijavu. Ako je d.o. na glavnoj raspravi odustao od progona, oštećenik se odmah mora očitovati da li želi nastaviti progon ili ne. Navedeni rokovi su prekluzivni.Supsidijarni tužitelj ima ista prava kao i državni odvjetnik, no ne raspolaže pomoću državnih organa te je njegov procesni položaj ipak slabiji od d.o. Naime:1. za njega postoje presumpcije da je odustao od kaznenog progona2. on ne može predlagat da postupak počne na temelju neposredne optužnice

bez provođenja istrage3. njegov kazneni progon podvrgnut je službenom nadzoru- ako želi

nastupiti kao supsidijarni tužitelj prije okončanja prethodnog postupka, njegova se izjava o tome dostavlja istražnom sucu koji ako to ustavno neutemeljenim dostavlja na odluku sudskom vijeću koje može takav zahtjev odbiti i obustaviti postupak, a ako je istraga okončana, optužnica podliježe prigovoru u povodu kojega sudsko vijeće može također obustaviti postupak

4. supsidijarni tužitelj podliježe ovlasti predsjednika vijeća na poduzimanje mjera procesne stege za očuvanje reda na glavnoj raspravi

5. ovlast na supsidijarnu tužbu prestaje ako se tijekom postupka državni odvjetnik predomisli i od supsidijarnog tužitelja preuzme progon i zastupanje optužbe- oštećenik tada ima pravo na žalbu protiv presude zbog svih osnova zbog kojis se presuda može pobijati.

6. Supsidijarni tužitelj ne snosi troškove postupka bez obzira na ishod.Okrivljenik je osoba protiv koje se vodi kazneni postupak. Osumnjičenik je osoba za koju tijela kaznenog progona imaju osnova sumnjati da je počinila kazneno djelo ili sudjelovala u njemu. Optuženik je osoba protiv koje je optužnica postala pravomoćna ili protiv koje je podnesena privatna tužba ili optužni prijedlog i zakazana glavna rasprava. Osuđenik je osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je kriva za određeno kazneno djelo. Kazneno djelo se može voditi samo protiv osobe koja ima stranačku sposobnost u kaznenom postupku i protiv koje postoji osnovana sumnja da je počinila određeno kazneno djelo. Materijani smisao je važan kako bi se osobama protiv kojih još nije formalno pokrenuo kazneni postupak zajamčio isti pravni položaj kao i okrivljeniku nakon započinjanja kaznenog postupka.Procesni položaj okrivljenika je dvojak- on je procesni subjekt (ima određena procesna prava) i procesni objekt (predmet je prisilnih procesnih mjera državnih vlasti). Položaj procesnog objekta proizlazi iz dužnosti podvrgavanju započinjanju i vođenju postupka- njegova se nazočnost može osigurati mjereama osiguranja nazočnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza; dužan je i biti pasivno dokazno sredstvo dokazivanju činjenica protivno svoje volje. Položaj procesnog subjekta proizlazi iz brojnih procesnih prava koja pravni poredak jamči za učinkovito ostvarivanje funkcije obrane u kaznenom postupku- najvažnija su temeljna prava čovjeka i građanina, među kojima su: pravo na nazočnost radnjama kaznenog postupka i saslušanje prije sudske odluke; pravo na predlaganje i poduzimanje radnji u kaznenom postupku s ciljem pobijanja navoda

27

optužbe i potkrijepe vlastitih navoda; minimalna prava obrane: pravo da na prvom ispitivanju bude obaviješten o djelu za koje se tereti i o osnovama optužbe, pravo na stručnu pomoć, pravo na dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu obrane; pravo na žalbu i pravne ljekove; pravo zahtijevanja izuzeća procesnih tijela zbog sumnje u njihovu nepristranost; Okrivljenik funkciju svoje obrane može obavljati sam (materijalna obrana) ili uz pomoć stručnog branitelja (formalna obrana) i to prije početka kaznenog postupka, tijekom izvida koje obavlja državni dovjetnik, u slučaju ako d.o. želi naložiti ispunjenje neke od obveza za odgodu ili obustavljanje kaznenog postupka, i u slučaju ako je uhićen i dovezen u policijsku postaju radi ispitivanja. Branitelj je procesni pomoćni okrivljenika koji svojim pravnim znanjem i procesnom vještivnom pomaže okrivljenika u pronalaženju i utvrđivanju čičnjenica u njegovu korist, primjeni propisa koji su za krivljenika najpovoljniji te korištenju procesnih prava. Pružanje pravne pomoći je javna funkcija koja je povjerena odvjetnicima/odvjetništvu- branitelj sudjeluje u djelovanju sudske vlasti u širem smislu- on je dužan poduzimati samo ono što po njegovoj ocjeni može koristiti okrivljeniku; dopuštenu granicu njegova ponašanja postavljaju deontološka pravila odvjetničke struke.Vrste formalne obrane: pravo okrivljenika da se brani sam ili uz pomoć branitelja je fakultativna formalna obrana; u slučajevima u kojima je zakonom određeno da se okrivljeniku postavi branitelja, radi se o obveznoj formalnoj obrani; ukoliko okrivljenik ne može unajmiti branitelja vlastitim sredstvima govorimo o formalnoj obrani siromašnih okrivljenika.a) fakultativna obrana: okrivljenik može ili ne uzeti branitelja po svojoj volji, za branitelja se može uzeti samo odvjetnik, a u predmetima pred Vrhovnim sudom, odvjetnik s petogodišnjom praksom. Odvjetnik se za branitelja uzima putem punomoći u pisanom obliku a i usmeno, na zapisnik kod tijela pred kojim se vodi postupak- može uzeti naviše tri branitelja. b) obvezna obrana: javlja se u određenim zakonom određenim slučajevima kada se branitelj postavlja ukoliko ga okrivljenik nije uzeo i samo tada i to u slučajevima: ako je okrivljenik nijem, gluh ili nesposoban sam se braniti; postupak se vodi zbog kaznenog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora; ako se okrivljenik nalazi u pritvoru; ako je za kazneno djelo propisana kazna zatvora do osam godina; okrivljeniku se sudi u odutnosti; ako je podignuta optužnica ili optužni prijedlog u kojemu je d. odvjetnik stavio zahtjev da se okrivljeni uputi sudu nadležnom za primjenu mjera prema Zakonu o zaštit osoba s duševnim smetnjama; u postupku prema maloljetnicima, maloljetnik mora imati braniteljac) formalna obrana siromašnih okrivljenika: se javlja kada ne postoje uvjeti za obaveznu obranu a okrivljenik ne može prema svom imovnom stanju podmiriti troškove obrane- zahtjev se udovoljava tek nakon podignuća optužnice kada odlučuje predsjednik vijeća.

Odvjetnik okrivljeniku pruža pravnu pomoć, u kaznenom postupku za djela do pet godina može ga zamijeniti odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom. Prava branitelja načelno su izjednačena s okrivljenikovim. Branitelj može prije započinjanja kaznenog postupka prikupljati podatke o dokazima u korist okrivljenika- može razgledati mjesto počinjenja kaznenog djela, razgovarati s osobama za koje pretpostavlja da bi mogle biti pozvane kao svjedoci, tražiti savjete i mišljenja stručnjaka...Nakon podnošenja istražnog zahtjeva ovlaštenog tužitelja branitelj ima pravo razgledati spise i pribavljene

28

predmete koji služe pri utvrđivanju činjenica- prepisivati i preslikavati spis. Ako se okrivljenik nalazi u pritvoru branitelj se može s njim dopisivati i razgovarati bez nadzora osim kod nekih teških kaznenih djela za koje postoje osnove sumnje da ih je počinila grupa ili zločinačka organizacija- istražni sudac u tom slučaju može odrediti da se njihovi razgovori nadziru do dva mjeseca od određivanja pritvora- nadzor obavljaju zatvorski službenici. Ustavni propisi predviđaju da branitelj može prisustvovati ispitivanju svakog osumnjičenika, ali zakon to pravo razrađuje samo u smislu braniteljeva prisustvovanja ispitivanju osumnjičenika koji je uhićen i doveden u policijsku postaju. Tada redarstvene vlasti moraju pričekati do dva sata da bi branitelj došao ili do 24 sata za istražnog suca. tijekom prethodnog postupka branitelj ima pravo prisustvovati svim istražnim radnjama, istražni sudac ga mora pozvati osima kao ne postoji opasnost od odgode- u slučaju obvezne obrane istražna se radnja ne može obaviti bez pozvanog branitelja. To pravo omogućava branitelju da od istražnog suca zatraži postavljanje pitanja osobama koje se ispituju. Tijekom prethodnog postupka branitelj može predlagati istražnom sucu da se obave pojedine istražne radnje. Na glavnoj raspravi branitelj je ovlašten poduzimati sve radnje u korist okrivljenikove obrane od kojih su napose važne radnje izvođenja dokaza koji se sastoje u iskazima osoba. Tijekom kaznenog postupka može podnositi pravna sredstva i redovite pravne ljekove, a nakon okončanja i izvanredne pravne ljekove u korist okrivljenika. Ima pravo na nagradu za svoj rad i naknadu troškova u svze s obranom koji padaju na teret okrivljenika, osim ako on nije siromašan.Dužnosti branitelja proizlaze iz Zakona o odvjetništvu. U slučaju fakultativne obrane odvjetnik svoja prava i dužnosti stječe časom kad mu je odvjetnik dao punomoć ili nastupe kakvi drugi zakonski slučajevi. Kod obvezne obrane ona počinje časom rješenja o postavljanju,a prestaju razrješenjem branitelja po službenoj dužnosti. Punomoć prema sudu djeluje od časa kada ju je branitelj podnio tijelu koje vodi postupak. Branitelj poduzima radnje neovisno o volji okrivljenika. Nakon otkaza punomoći odvjetnik je dužan nastaviti s pružanjem pravne pomoći ako je potrebno da se od bivšeg mandata otklovi sva šteta, ali najviše 30 dana nakon otkaza punomoći. U slučaju obvezne obrane sud daje prednost radnji branitelja pred radom okrivljenika.

iii. Ostali procesni sudioniciOštećenik je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili ugroženo kaznenim djelom. Oštećenik ima dvije kategorije prava u kaznenom postupku- ima određena procesna prava čije ostvarivanje pridonosi tome da se okrivljeniku izrekne osuđujuća presuda i ima pravo postavljanja imovinskopravnih zahtjeva.a)oštećenik kao nuzgredni tužitelj ima određene procesna prava kojim pomaže d.o.. Može tijekom istrage upozoravati na sve činjenice i predlagati sve dokaze koji su važni za utvrđivanje kaznenog djela, pronalaženje počinietelja i utvrđivanje njegovih imovinskopravnih zahtjeva. Može razmatrati spise, ali mu se to pravo može uskratiti dok ne bude ispitan kao svjedok. Na glavnoj raspravi može predlagati dokaze, postavljati pitanja optuženiku, svjedocima i vještacima, iznositi primjedbe i objašnjenja...Na kraju glavne rasprave ima riječ nakon državnog odvjetnika kada može obrazložiti svoj imovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze o krivnji optuženika. Oštećenik nema pravo žalbe protiv presude- to mu pravo pripada samo iznimno- ako je prije postupao kao supsidijarni tužitelj pa je d.o. od njega preuzeo kazneni progonili je u

29

skraćenom postupku na glavnoj raspravi zastupao optužni prijedlog izostalog d.o.b)oštećenik kao nositelj imovinskopravnog zahtjeva ima pravo postavljanaj tog zahtjeva u adhezijskom postupkukazheni sud istodobno odlučuje i o građanskopravnoj odgovornosti i šteti koja proistječe iz kaznenog djela.Kod adhezijskog postupka govorimo o:

1. Subjektima adhezijskog postupka- subjekti su ovlaštenik na imovinskopravni zahtjev i okrivljenik. Ovalštenik je načešće i oštećenik, ali i svaka druga osoba koja po smjernicama gpp-a ovlaštena na podnošenje tužbe i koja tužbu nije podnijela pred parničnim sudom. Imovinkopravni zahtjev se može postaviti samo prema okrivljeniku.

2. Predmetu adhezijskog postupka- naknada štete, povrat stvari ili poništaj pravnog posla. Naknada se odnosi na svaku vrstu pretrpljene štete prema pravilima građanskog prava. Povrat stvari- restitutio in integrum- ako ovlaštenik može dokazati da je bio vlasnik , posjendik ili zakonski držatelj stvari koja mu je kaznenim djelom oduzeta te se nalazi kod okrivljenika. Poništaj pravnog posla može se zahtjevati ako je zbog kaznenog djela nastao kakav pravni posao imovinskopravnog karaktera.

3. Postupanju i odlukama kaznenog suda o zahtjevu- regulirani su odredbama kaznenog a ne parničnog procesnog prava. Prijedlog za ostvarivanje im. zahtjeva podnosi se državnom odvjetniku ili kaznenom sudu najkasnije do završetka glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom. Prijedlog mora biti točno određen i sadržavati dokaze. Glavna pretpostavka za vođenje postupka je da se izviđanjem o imovinskopravnom pitanju ne bi znatno odugovlačio kazneni postupak. Glavna je pretpostavka da je sud okrivljenika proglasio krivim. Sud odlučuje o prihvaćanju imovinskopravnog zahtjeva u potpunosti ili djelomice. Ako sud smatra da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presudu, ovlaštenika će uputiti na parnično ostvarenje zahtjeva. uz imovinskopravni zahtjev ovlaštenik u kaznenom postupku može predložiti da se njeova tražbina privremeno osigura po propisima ovršnog postupka.

6. Opći pojmovi o radnjama u kaznenom postupku1. Pojam radnje u kaznenom postupkuKazneni postupka se satoji od radnji njegovih subjekata i drugih njegovih sudionika. Radnje su međusobno ulančene i imaju određeni cilj. Procesne radnje se dijele prema osobama koje ih poduzimaju na:

- procesne radnje suda: radnje odlučivanja i vođenja postupka (radnje utvrđivanja činjenica, radnje procesne prisile te ostale radnje)

- procesne radnje stranaka: radnje utjecanja na volju procesnih tijela s ciljem ishođenja odluke i radnje koje same po sebi stvaraju određenu situaciju u kaznenom postupku

Procesne radnje se mogu dijeliti i prema drugim kriterijima- prema sadržaju ili obliku. Radnja kaznenog postupka je ono ponašanje procesnih

30

sudionika koje proizvodi učinak u kaznenom postupku kojemu kazneno procesno pravo propisuje oretpostavke, oblik i učinak

2. Pravne pretpostavke za poduzimanje procesnih radnji i nastupanje njihovih učinaka:

a) Procesna sposobnostDa bi neka osoba kao stranka ili sudionik postupka mogla sama u kaznenom postupku poduzeti procesne radnje potrebni su određeni pravni uvjeti – procesna sposobnost okrivljenikab) Sadržaj procesnih radnjiKPP propisuje formu radnji ali ne i sadržaj jer to proizlazi iz njihove prirode- u pogledu sadržaja kpp traži da procesne radnje koje predstavljaju izjavu volje moraju biti razumljive: sadržaj ranje ne može biti pozivanje na neku drugu radnju npr. umjesto da u zapisnik o glavnoj raspravi unese potpunu izreku presude u osuđujućoj presudi sud se samo pozove na opis kaznenog djela; radnja poduzeta pod utjecajem prijevare ili prijetnje ne može proizvesti nikakve pravne učinke; zabluda nije okolnost koja bi isključivala valjanost učinaka procesne radnje jer je u kaznenom procesnom pravu irelevantno je li osoba koja je radnju poduzela htjela ostvariti taj učinak ili ne; ako je sudu bilo poznato da je okrivljenik iz neznanja propustio kakvu radnju ili se zbog toga nije koristio svojim pravima, a nije ga na to pravodobno upozorio, zabluda oduzima učinak rezultatima okrivljenikova procesnog ponašanja; sve procesne ranje stranaka koje same po sebi ne mogu proizvesti procesni cilj mogu se opozvati sve dok sud u povodu njih ne donese odluku. Procesne radnje kojima se pocesni cilj ostvaruje neposredno ne mogu se opozvati osim ako zakon drukčije ne predviđa- ne mogu se opozvati odricanje prava na žalbu, odustajanje od žalbe i sve sudske odluke koje se mogu pobijati pravnim ljekovima. c) Oblik procesnih radnjiPredmet je normiranja kaznenog procesnog prava- nepoštivanje oblika procesnih radnji ih čini nevaljanim- kpp propisuje način i mjesto poduzimanja procesnih radnji- kako izvan stadija galne rasprave usmeno i neposredno načelo ne vrijede, pisani oblik procesnih radnji nije potrebno posebno normirati.d) Način poduzimanja procesnih radnji- Jezik u službenoj uporabi suda: sve radnje moraju se poduzeti na jeziku u službenoj uporabi suda pred kojim se vodi kazneni postupak. - Zapisničko bilježenje procesnih radnji O svakoj radnji kaznenog postupka sastavlja se zapisnik istodobno kad se ona obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno nakon poduzimanaj. Zapisnik je pisani sastavak. Iznimno se glavna rasprava može bilježiti stenografski ili se pojedine istražne radnje mogu snimiti uređajima za optičko ili zvučno snimanje. Svrha zapisničkog bilježenja je da se sadržaj procesne radnje osigurao za kasniji tijek postupka- nema posebnu dokaznu snagu kao u parničnom postupku. Obuhvaća okvirne podatke o radnji kaznenog postupka te podastke o tijeku i sadržaju radnje kaznenog postupka: bitni sadržaj danih izjava i iskaza, predaja odnosno oduzimanje predmeta i isprava i njihovo priključivanje spisu. Zapisnik piše zapisničar, a sastavlja se tako da osoba koja poduzima radnju govori glasno zapisničaru što će unijeti u zapisnik. Unose se imena svjedoka, zapisnika, tumača i osobe koja je poduzimala radnju.e) Mjesto poduzimanja procesnih radnjiMjesto poduzimanja radnji na glavnoj raspravi je u zgradi suda, a ukoliko su te prostorije neprikladne predsjednik suda može donijeti rješenje da se suđenje premjesti u neku drugu zgradu. Izvan glavne rasprave radnje se mogu poduzimati

31

nar aznim mjestima, ovisno o okolnostima slučaja- ispitivanje bolesnog svjedoka u njegovom stanu, rekonstrukcija događaja izvan zgrade.f) Vrijeme procesnih radnjiRadnje počinju i završavaju radnim danom i u propisanom radnom vremenu suda tijekom cijele godine- ne poduzimaju se jedino na blagdane i neradne dane. Hitne istražne su one koje ne trpe odgodu, obavljaju se danonoćno u istražnim centrima, a opbavljaju ih dežurni istražni suci.aa) rokovi i ročišta: rokovi su vremenska razdoblja u kojima se određena procesna radnja mora obaviti ili prije čijeg se isteka ne može poduzeti- određuje ih sud kad je to propisano zakonom – različito se kvalificiraju i mogu biti zakonski rokovi ili prepušteni odredbama tijela kaznenog postupka:- zakonski su neproduljivi: prekluzivni ili peremptorni su oni čije propuštanje predstavlja gubitak prava na poduzimanje procesne radnje; instrukcijski ili monitorni su rokovi čije propuštanje ne dovodi do gubitka prava, pa se radnja može obaviti i nakon roka ali osoba koja ga je propustila može biti kažnjena zbog kršenja procesne stege; subjektivni i objektivni; - ročišta su vremenski određena doba u kojima se pred sudom poduzimaju određene procesne radnje uz sudjelovanje stranaka i drugih procesnih sudionika. bb) računanje rokova: početak roka nastupa časom predviđenim u zakonu ili sudskoj odluci. Ako je rok određen na sate ili dane, u rok se ne uračunava sat ili dan u koji pada događaj, već se za početak uzima prvi sljedeći sat, odnosno dan. Takav rok završava u ponoć posljednjeg dana. Rok određen po mjesecima ili godinama završava se protekom onog dana posljednjeg meseca ili godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok započeo, a ako tog dana nema onda posljednjeg dana u mjesecu.. Radnje se smatraju poduzetima ako se podnesak o njima preda nadležnom sudu prije isteka roka.cc) povrat u prijašnje stanje: je posebno pravno sredstvo kojim se okrivljeniku dopušta da naknadno poduzme propuštenu procesnu radnju ukoliko je već propustio rok iz opravdanih razloga.. Zakon to dopušta privatnom i supsidijarnom tužitelju te oštećeniku.

3. Nepravilnosti i pravno djelovanje procesnih radnji:a) Popravljanje propusta ili pogrešaka u poduzimanju procesnih radnji

Propusti ili pogreške se popravljaju: i. konvalidacijom:naknadnom radnjom se daje rpavno važenje ranije poduzetoj radnji koja je u vrijeme poduzimanja imala nekakav nedostatak u pogledu oblika ili sadržajaii. ispravljanjem: ispravlja se pogreška u poduzetoj procesnoj radnji koja nakon toga ostaje na snazi (izostanak potpisa na zapisniku, i sl.)iii. ponovnim poduzimanjem procesne radnje: slučaj je sa svim manjkavim, nezakonitim ili propuštenim radnjama u prethodnom postupku- ako ih utvrdi, sudsko vijeće koje ispituje ispravnost optužnice može uvijek vratiti optužnicu i narediti da se zapaženi nedostaci isprave.iv. opozivom: tijela kaznenog postupka ponekad imaju zakonske ovlasti da opozovu radnju ako naknadno utvrde njezinu irelevantnost ili nepravilnost- na glavnoj raspravi sudsko vijeće opozove svoje rješenje o stegovnom kažnjavanju osobe koja je remetila red.

b) Procesne sankcije za radnje koje se ne mogu nadoknaditi ili popraviti

32

i. prekluzija:sastoji se u gubitku prava na poduzimanje nekih radnji zbog prekoračenja prekluzivnog roka ili ročištaii. nedopuštenost: rezultati radnje koja je poduzeta nezakonito se moraju zanemariti, a postupak se nastavlja bez njezina ponavljanja i sve ostaje kao ranije- zapisnici o nezakonitim radnjama se moraju izdvojiti iz spisa predmeta jer su rezultat nezakonitih radnji.iii. nevaljanost: ako propust ili pogreška nisu otklonjeni on mogu na rezultat radnje utjecati neoborivo kad se pretpostavlja da su loše utjecale na presudu i oborivo kada je potrebno dokazati da su negativno utjecale na presudu. njihovo postojanje se utrđuje putem pravnih ljekova. To su apsolutno i relativno bitne povrede odredaba KPPa. Ukoliko je postojala povreda odredbi KPPa vrugostupanjski sud presudu može ukinuti- ona gubi pravnu valjanost i postaje nevaljana i ne može proizvoditi pravne učionke- tako je nevaljanost pravna sankcija za pogreške ili propuste počinjene prilikom poduzimanja procesnih radnji.

7. Odluke suda u kaznenom postupkuI. Pojam i vrste sudskih odluka

Sudska je odluka silogizam jer je njezina gornja premisa apstraktna pravna norma, a donja premisa činjenično stanje koje je sud ustvrdio, dok je dispozitiv suske odluke zapravo zaključak. Da bi zaključak bio istinit on mora slijediti iz valjanih i istinitih premisa- na sudu je da valjano i istinito ustvrdi sadržaj gornje i dojne premise kako bi njegova odluka bila ispravna u logičkom smislu tj. pravilna i zakonita. Prema OBLIKU odluke u kaznenom postupku dijelimo na:

a) presude: pisana sudska odluka koja se izriče i javno objavljuje u ime RH- njome se optužba odbija, optuženik se oslobađa optužbe ili se proglašava krivim; može postati pravomoćna te je tada donekle nepromjenjljiva. Pisano izrađene presude imaju 3 dijela: uvod, izreku i obrazloženje: Izreka je središnjidio koji sadrži odluku o glavnim i sporednim pitanjima kaznenog predmeta. Obrazloženje pruža mogućnost žalbe i pobijanja odluke, a višem sudu kontrolu pravilnosti presude.

b) rješenja i naloge: odluke kojima se odlučuje o pojedinim pitanjima poduzimanja procesnih radnji, započinjanja ili zaključenja pojedinih procesnih stadija. Nalozima se određuje primjena nekog sredstva procesne prisile, adresiranih na tijela državne izvršne vlasti. Njihovo je djelovanje usmjereno na određenu procesnu situaciju, pa se nakon nje mogu i opozvati- nalozi se nikada ne mogu pobijati žalbom, a rješenja u iznimnim situacijama. Nalozi trebaju imati obrazloženje samo kada je to iznimno zatraženo.

Prema SADRŽAJU odluke možemo podijeliti na:a) meritorne: rješavaju suštinsko pitanje kaznenog postupka- da li je

počinjeno kazneno djelo, je li počinitelj kriv i da li mu se može izreći kakva kazna: oslobađajuća presuda, okrivljujuća presuda , presuda o kaznenom nalogu i sudskoj opomeni.

b) formalne: služe upravljanju postupkom ili zaključuju pojedini procesni stadij zbog manjkanja procesnih pretpostavki- presude su u obliku rješenja osim u stadiju glavne rasprave.

Prema FUNKCIJI odluke možemo podijeliti na:a) zaključne: završavaju postupak u pojedinom stadiju ili u cjelinib) interimne: takve kojima se rješava o pitanjima od prethodne

važnosti za donošenje zaključne odluke

33

II. Opći propisi o sudskim odlukamaa) donošenje odluka: regulirano je zakonom u postupku pred sudskim vijećima i na sljedeći način:

- vijećanje i glasovanje je uvijek usmeno- propisan je redoslijed vijećanja i glasovanja:

1. pitanje nadležnosti, dopune postupka i prethodna pitanja

2. vijećanjem i glasovanjem upravlja predsjednik vijeća3. razdvaja se pitanje da li je okrivljenik počinio k.d. i

pitanje o krivnji od pitanja o kazni/ kaznenim sankcijama, troškovima, imovinskopravnim zahtjevima i td.

4. rezultat glasovanja mora biti relativna većina- osuda za dugotrajni zatvor se mora donijeti jednoglasno.- odluka o kazni se donosi tako da se najpovoljniji glasovi pribrajaju manje povoljnim sve dok se ne postigne potrebna većina

b) priopćavanje odluka: donesene odluke se moraju priopćiti osobama koje za to imaju pravni interes i to usmenim proglašavanjem ili dostavom ovjerovljenog prijepisa odluke- tako odluka postaje stvar suda i dio pravnog poretka. Objava se saastoji u javnom čitanju izreke i kratkom priopćenju razloga presude nazočnim strankama- predsjednik vijeća stranke mora poučiti o pravi na žalbu i pravu na odgovor na žalbu, a optuženika posebno na značenje uvjetne osude i uvjeta kojih se mora držati.c) dostava odluka: dostava odluka je posebna radnja- propisno dostavljena odluka je pretpostavka za nastupanje njezinih učinaka prema strankama i drugim procesnim sudionicima i početak računanja roka za podnošenje pravnog lijeka protiv te odluke te za eventualno nastupanje pravomoćnosti, ako je rok za žalbu bezuspješno istekao. Glavna pravila su:

1. državnom se odvjetniku odluke i drugi dopisi dostavljaju predajom pisarnici dr.odvj.- dan dostave je dan predaje odluke pisarnici

2. okrivljeniku se dostavlja neposredno ako nema branitelja3. ako okrivljenik oma branitelja sve se odlluke dostavljaju

branitelju i okrivljenikus tim da rokovi počinju teći od dana dostave branitelju

4. privatnom i supsidijarnom tužitelju dostavljaju se odluke od čije dostave teče žalbeni rok te pozivi neposredno

5. za vojne osobe i službene osobe te nositelje imuniteta po međunarodnom pravu u stranoj državi se obavlja po posebnim pravilima

6. ako primatelj ili orasli član kućanstva odbije primiti dopis, dostavljač će to zabilježiti, a dopis ostaviti u stanu primatelja ili prostoriji gdje je zaposlen- taime je dostava obavljena

7. o obavljenoj dostavi svjedoči dostavnica- primatelj mora sam naznačiti dan i sat primitka.

III. PravomoćnostZbog potrebe pravne sigurnosti, sudsku odluku donesenu u nekom kaznenom postupku, pravni poredak mora određenog časa smatrati mjerodavnom za reguliranje ponašanja pripadnika društve zajednice- kada se pravna i

34

činjenična pitanja primjene kz-a na konkretni slučaj smatraju rješenima na nesumnjiv i konačan način nastupa pravomoćnost: odluka postaje neopoziva, neizmjenljiva i sadrži zapovjed da se mora izvršiti.Pravomoćnost može biti:1. Formalna: nastupa kad se sudska odluka više ne može pobijati žalbom ili žalba više nije dopuštena jer je pravo na žalbu prestalo zbog:

- propuštanja roka za žalbu- odricanja od prava na žalbu ili odustanka od podnesene

žalbe- izricanja odluke višeg suda koja se više ne može pobijati

žalbom;Formalna pravomoćnost djeluje višestruko:

- sudska odluka se mora izvršiti ako je uredno dostavljena i ne postoje zakonske smetnje za izvršenje

- izaziva nastup materijalne pravomoćnosti2. Materijalna: formalno pravomoćna presuda sprečava ponovo suđenje u

istom kaznenom predmetu- ne bis in idem- ako bi netko bio ponovo osuđen unatoč toj zabrani presuda bi bila nevaljana i u povodu žalbe preinačena u oslobađajuću.

- odnosi se samo na izreku odluke i obuhvaća u njoj označeno kazneno djelo i optuženika- potpuna pravomoćnost obuhvaća cijelu sudsku odluku za razliku od djelomične koja nastaje kad formalna pravomoćnost obuhvati samo dio sudske odluke. Ako se odnosi samo na jednu osobu može se govoriti o relativnoj, a ako se odnosi na sve osobe koje su ovlaštene pobijati presudu onda je apsolutna pravomoćnost.

Dopušteno narušavanje formalne pravomoćnosti se pojavljuje kod teških pogrešaka u postupanju i suđenju kada su povređene odredbe materijalnog ili procesnog kaznenog prava koje su uzorkovale pogrešnu izreku o postojanju kaznenog djela ili krivnji optuženika. Izmjena pravomoćne presude dopuštena putem:

a) izvanrednih pravnih ljekova: obnove kaznenog postupka, izvanrednog ublažavanja kazne, zahtjeva za zaštitu zakonitosti i zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćnosti presude

b) povrata u prijašnje stanje: u slučaju da je optuženik uspjeo s molbom za povrat u prijašnje stanje

c) zahtjeva za izmjenu pravomoćne sudske presude koja je utemeljena na propisu kojega je poništio ili ukinuo Ustavni sud RH

Ove mogućnosti omogućuju daljni, a ne novi kazneni postupak u istoj stvari- nastavak vođenja istog kaznenog postupka nakon časa pravomoćne sudske odluke. Narušavanje materijalne pravomoćnosti nikada nije dopušteno!

8. Radnje i mjere procesne prisile u kaznenom postupku i ograničenja temeljnih prava i sloboda građana

a) Općenito o ustavnom dopuštenju ograničenja temeljnih prava i sloboda za potrebe kaznenog postupka

35

Radnje i mjere po svom sadržaju predstavljaju veće ili manje ograničenje nekog temeljnog prava ili slobode građana zajamčenog ustavnim pravom o pravima čovjeka:i. opravdanje ograničenja temeljnih prava i sloboda: Svaki građanin sve dok nije narušio pravni poredak kao sastavni kamen društvene integracije ima pravo na mirnu i nesmetanu egzistenciju.. Da je njegovo ponašanje bilo destruktivno može se ustvrditi samo pravomoćnom sudskom presudom, do koje se pretpostavlja okrivljenikova nevinost. Nakon utvrđenja krivnje izriče se kazna koja je trajnije ograničenje temeljnih prava i sloboda. Radnje i mjere procesne prisile se poduzimaju prema osumnjičeniku. Temeljne pretpostavke ograničenja temeljnih prava i sloboda za potrebe kaznenog postupka za primjenu mjera su:1. postojanje vjerojatnosti da je počinio određeno djelo2. postojanje opasnosti da bi korištenjem svojih temeljnih prava i sloboda osujetio pokretanje ili cilj kaznenog postupka

ii. zakonska podloga i legitimnost primjene mjera i procesne prisile: određena se temeljna prava i slobode mogu oduzeti ili ograničiti samo ako je to propisano zakonom, ako je to nužno da bui se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, ako je o tome ograničenju potrebnom za kazneni postupak, odlučio sud:- sudbena kontrola nad tijelima izvršne vlasti javlja se po prvi put u srednjovjekovnom engleskom pravu koje je ustvrdilo praksu da se optuženika dovede pred sud- taj se postupak od XVI. stoljeća ustanovio kao test za ispitivanje valjanosti odluka izvršnih vlasti i sredstvo za puštanje uhićene osobe na slobodu uz jamstvo. 1689. taj je sudbeni nalog poprimio svoj konačni sadržaj po kojem je značio da se predmet nečijeg uhićenja podnese na ocjenu zakonitosti- Parlament je donio zakon po kojemu je uhićeniku dano pravo izvođenja pred suca i preispitivanja zakonitosti njegova uhićenja- Habeas Corpus Act

iii. ustavnopravno načelo razmjernosti osigurava da ograničenja pojedinčevih temeljnih prava i sloboda ne premaše mjeru koja je nužno potrebna. Načelo pravičnog postupka kod mjera procesne prisile se ne može u potpunosti ostvariti- postoje tajne mjere na koje pogođena osoba može reagirati samo naknadno. Načelo razmjernosti postalja zakonodavcu tri kriterija koja mora isputniti da bi se prisilna mjera mogla samtrati usklađenom s ostalim ustavno zaštićenim dobrima a to su:- prikladnost: smije se propisati samo ona mjera koja je priladan za ostvarivanje određenog legitimnog cilja- nužnost: procesna prisila ne smije biti oštrija nego je to nužno, mora biti što je moguće nižeg intenziteta- uravnoteženost: težina zahvata u temeljno pravo ili slobodu koji se propisuje mora biti primjerena legitimnom cilju.Vaganje težine propisane radnje ili mjere te njihovih mogućih poslejdica se obavlja na temelju slejdećih kriterija:- od više radnji odabere ona koja bi u najmanjoj mjeri ograničavala temeljno pravo ili slobodu pogođenoj osobi- pri poduzimanju takve radnje ili mjere se mora obzirno postupati prema pravima i interesima trećih osoba- prihvatljivost predvidivih štetnih posljedica povrede ili ugrožavanja zajamčenog temeljnog prava ili slobode stoji u ravnoteži s rezultatom koji se radnjom ili mjerom želi postići

36

- da se postupa obzirno prema pravima i interesima osobe pogođene mjerom procesne prisile- da primjena rakve mjere bude odmah obustavljena kada se ostvari njezin cilj ili kada se pokaže da on za dostizanje toga cilja nije prikladna. Zakon na određenim mjestima propisuje primjenu načela razmjernosti u kaznenom postupku i to kod:1. mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika2. posebnih izvidnih mjera: mjere tajnog nadzora i tehničkog snimanja građana kojima se ograničava nepovredivost doma i osobnog i obiteljskog života; kod računalnog sravnivanja baza s osobnim podacima građana s policijskim evidencijama3. istražnih radnji: kod pretraga; u slučajevima kada se odstupa od dužnosti čuvanja bankovne tajne i tako ograničava pravo vlasništva; u slučajevima nekih vještačenja- pritvor kao najteža mjera procesne prisile ne može biti određen ukoliko se ista svrha može ostvariti drugom, blažom mjerom. iv. mjere procesne prisile određuju se odlukom nadležnog procesnog tijela:- ako je nepravomoćnu odluku donio istražni sudac ona se kao rješenje može pobijati žalbom, no ako je donosioc izvanraspravno vijeće mogućnosti žalbe nema; protiv naloga istražnog suca o primjeni mjera procesne prisile žalba nije dopuštena- nalozi o pozivanju okrivljenika i sl. Nakon zakazivanja glavne rasprave rješenja o merama prisile donosi sudsko vijeće, a o žalbi odlučuje viši sud- ako je rješenje o mjeri pravomoćno okrivljenik može podnijeti prijedlog državnom odvjetniku RH da protiv nje podigne izvanredni pravni lijek- zahtjev za zaštitu zakonitosti. Okrivljeniku pripada i ustavna tužba zbog povrede jednog od ustavnom zajamčenih sloboda i prava čovjeka.

b) Radnje i mjere procesne prisile radi pribavljanja dokaza i predmeta koji služe pri utvrđivanju činjenica:- pretraga stana: sastoji se od ulaska u stan i pronalaženja osoba ili predmeta, pravno je normirana radnja istraživanja i vlastitog opažanja činjenica koju državna tijela poduzimaju u slučaju da je počinjeno kazneno djelo u svrhu pronalaženja počinitelja kaznenog djela, sudionika, tragova ili predmeta od važnosti za slučaj. Očevid je radnja koja se poduzima kada je za utvrđivanje ili razjašnjavanje važne činjenice potrebno neposredno opažanje. Redarstvene vlasti mogu pregledavati osobe, vozila i prostorije prema propisima policijskog zakonodavstva i u skopu kaznenih izvida- ovlasti za njihovo poduzimanje proizlazi ex lege, pa nije potrebna kakva prethodna sudska odluka. Poduzimanje pretrage je dopušteno samo kad postoji određena sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo te da će se u njezinu stanu ili prostoriji moći pronaći dokazi i predmeti potrebni za kazneni postupak; te da se u stanu ili ostalim prostorijama drugih osoba nalazi počinitelj ili sudionik kaznenog djela, tragovi ili predmeti važni za kazneni postupak. Osnove sumnje su indiciju- te je potrebno barem dva:

1. postojanje vjerojatnosti o kojoj je riječ mora prethoditi određivanju pretrage

2. pretraga se može poduzeti tek kad je na temelju dovoljnih osnova sumnje

3. pretraga se može poduzeti kada proizlazi vjerojatnost da ponašanje određene osobe predstavlja specifičan napad na pravna dobra koji je propisima kaznenog prava inkriminiran kao kazneno djelo

37

4. pretraga se može odrediti samo ako se vjerojatnost o kojoj je riječ može jasno izraziti, argumentirati na osnovi zakona logike i pravila općeg ljudskog iskustva.

Formalne pretpostavke za poduzimanje pretrage su:1. privola držatelja stana i drugih prostorija koje čine dom, na

temelju sudbenoga naloga ili na temelju ex lege ovlasti (iznimno)

2. pisani obrazloženi sudbeni nalog koji mora odrediti prostorije u kojima će se pretraga poduzeti i predmete koji će se tražiti

3. bez privole držatelja stana, bez sudskog naloga kao hitnu istražnju ranju pretragu redarstvene snage mogu provesti ako držatelj stana ili stanar to želi ili zove u pomoć; prijeko je potrebno radi izvršenja naloga o uhićenju ili hvatanja počinitelja kaznenog djela kažnjivog s tri godine zatvora; prijeko je potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega

-moraju joj uvijek prisustvovati dva solenitentna svjedoka- zapisničko bilježenje pretrage: nalog izdaje nadležni istražni sudac / sudsko vijeće, izvršava se odmah, nema pravnog lijeka- noću se pretraga obavlja samo ukoliko nije dovršena ili postoje razlozi za poduzimanje pretrage bez sudbenog naloga; nalog se predaje prije početka pretrage, osoba ima pravo na branitelja tijekom pretrage; pretrazi stana ima pravo biti nazočan stanar, njegov zastupnik, dva punoljenta solenitetna svjedoka; mogu biti nazočni i tužitelj i branitelj; pretraga se mora obavljati pažljivo, ne remeteći kućni red; O svakoj pretrazi se sastavlja zapisnik koji popisuju osoba koja je pretražena i osoba čija je nazočnos obvezna; slučajni nalazi su predmeti koji se pronađu a nemaju veze s kaznenim djelom zbog kojega je doneseno rješenje o pretrazi, ali upućuju na drugo kazneno djelo- upisuju se u zaoisnik i privremeno oduzimaju; ako je pretraga obavljena nezakonito, bez pisanog sudskog naloga – radi se o nezakonitim dokazima, a odluka se ne smije temeljiti na zapisnicima o pretrazi i ostalim dokazima pribavljenim pretragom.

- ako bi pretraga bila obavljena bez pisanog sudskog naloga – ukoliko su za takvu oretragu inače bili ispunjeni materijalnopravni uvijeti na temelju kojih bi istražni sudac mogao izdati nalog.

- ako bi bila obavljena bez osoba koje imaju pravo nazočnosti- stanar, njegov zastupnik , solenitentni svjedoci

- pretraga je provedena na temelju ovlasti- kao hitna istražna radnja- postoji opasnost od odgode- ukoliko to nije slučaj, tako se ustvrdi- rezultat pretrage će biti nevaljan.

- pretraga osobe: znači pronalaženje predmeta koje ima na sebi ili pri sebi- za pretragu je potrebno da postoji vjerojatnost da je počinila kazneno djelo ili da ima kakve predmete važne za kazneni postupak- može se poduzeti prema okrivljeniku i svakoj drugoj osobi; pretraga se može obaviti bez naloga i solenitetnih svjedoka pri izvršenju naloga o privođenju ili uhićenju ukoliko sosba posjeduje oružje za napad- pretraga ne dopušta tjelesne preglede.- privremeno oduzimanje predmeta: predmeti koji se moraju oduzeti prema kaznenom zakonu ili mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku privremeno se oduzimaju i osiguravaju putem sudske odluke- predmeti

38

mogu biti isprave, tehničke snimke; za pojedine vrste isprava određen je poseban način oduzimanja predmeta:

- ako to zna, naložit će osobi koja ih drži da ih preda sudu, a ako ona to odbije kažnjava se zbog neposluha novčanom kaznom od 2 000 KN ili zatvorom do mjesec dana

- ako tijelo kaznenog postupka ne zna kod koga se nalaze predmeti, odredit će prema svojim pretpostavkama pretragu stana ili osobe za koju postoji dovoljno osnova za sumnju da drži takve predmete- sud donosi poseban nalog kojim se određenoj osobi nalaže izdavanje nekog predmeta

- ako neka osoba drži spise- isprave, poslovne knjige, i sl. i odbije ih predati, oni će se također privremeno oduzeti- radi li se o običnim spisima oni se moraju popisati i zapečatiti- osoba od koje su spisi oduzeti mora biti nazočna njihovom otvaranju, ali se ono može učiniti i u njenoj odsutnosti

- ako se radi o spisima čija bi objava bila štetna za opće probitke, državna tijela kod kojih se nalaze mogu ih zadržati- isto mogu i bakne u kojem slučaju tijelo koje vodi kaz. post. mora tražiti od vijeća županijskog suda da donese konačnu odluku o izdavanju odnosno oduzimanju spisa

- okrivljenik i osobe oslobođene dužnosti svjedočenja imaju pravo na uskratu iskaza

- privremeno oduzeti predmeti se vraćaju kad je dokazni postupak završen, predmeti oduzeti radi izvršavanja kaznenih sankcija ne vraćaju se

- istražni sudac može zatražiti od banke da mu dostavi podatke o bankovnim računima okrivljenika i prije pokretanja istrage ako postoje osnove sumnje da se na tim računima nalaze sredstva pribavljena nezakonitom djelatnošću- trgovinom opojnim drogama ili sudjelovanjem u kaznenim djelima grupe ili zločinačke organizacije; ukoliko banka odbije, istr.sud. će tražiti odluku vijeća županijskog suda, pa ako banka i dalje ustraje istr. sud. može obavijestiti HNB; ukoliko neka financijska transakcija predstavlja kazneno djelo, prikriva ga ili prikriva dobit ostvarenu kaznenom djelatnošću- sud može naložiti dda se privremeno obustavi izvršenje takve transakcije.

- zadržavanje i otvaranje pošiljaka: ako postoji vjerojatnost da okrivljenik poštom šalje pošiljke koje bi mogle biti važne za utvrđivanje činjenica u kaznenom postupku istražni sudac može naložiti da poštanske, telefonske i prometne organizacije zadrže i njemu predaju pisma, brzojave i druge pošiljke koje su upućene okrivljeniku ili ih on odašilje.- nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora: ova mjera daje ovlast tijelima kaznenog postupka na potajno ograničenje temeljnog prava na nepovredivost poštanskog komuniciranja i nepovredivost osobnog i obiteljskog života radi potreba kaznenog postupka; mjera se propisuje osobama za koju postoje osnove sumnje da je počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu. Ova mjera se dopušta samo kod teških kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom kažnjivih s pet godina zatvora ili više, za djela protiv života i tijela, protiv sigurnosti pravnog prometa te djela za koja je odgovorna grupa ljudi ili zločinačka organizacija. Mjera je dopuštena samo kao supsidijarna izvidna metoda- prije se moraju iscrpiti sve ostale metode.

39

Ovakav nadzor je dopušten isključivo na temelju sudbenog naloga koji mora navesti podatke o osobi protiv koje se mjera primjenjuje i rok trajanja mjere, u obrazloženju činjenice iz kojih proizlazi potreba poduzimanja mjere- nalog izdaje istražni sudac na prijedlog državnog odvjetnika a izvršavaju ga redarstvene vlasti. Nadzor i snimanje najduže traju 4 mjeseca, a mogu biti produženeiz važnih razloga još 3 mjeseca. Zabilješke sastavljene tijekom izvida, zajedno s tehničkom zabilješkom dostavljaju se državnom odvjetniku koji predlaže njihovo korištenje radi utvrđivanja činjenica u postupku. pogrešna primjena dovodi do plodova otrovne voćke.- nadzor i tehničko snimanje prostorija, osoba i predmeta: smije se primijeniti samo prema osumnjičeniku uporabom različitih skrivenih tehničkih uređaja- potrebno je postojanje određenih osnova sumnje kao i sudbeni nalog kod nadzora nad telekomunikacijama, rok je također isti. Kao i kod nadroza telekomunikacija, bilo kakvi slučajni nalazi se prepisuju i dostavljaju državnom odvjetniku ukoliko se radi o nekom od djela po čl.181. Pogrešna primjena dovodi do plodova otrovne voćke.- uporaba prikrivenih istražitelja: posebna je mjera izviđanja kod koje policija angažira svoje službenike da pod izmijenjenim identitetom prodiru u kriminalne skupine i potajno istražuju njihovo djelovanje- oni mogu biti obični, prigodni pri mjerama npr. simuliranog otkupa predmeta ili mogu biti tajni agenti koji imaju trajne zadaće da se što dublje infiltriraju u kriminalnu skupinu. Vrijednost je tajnih agenata u prikupljanju informacija, a ne njihovom iznošenju na sudu čime se obara tajni identitet pojedinog agenta. Iskaz takvog agenta moguće je koristiti putem svjedočenja pod prikrivenim identitetom ili putem anonimnog svjedočenja- bez podataka o svom identitetu. Ako postoji opravdani itneres svjedoka se može ispitati i putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka. Buduči da zakon zabranjuje da se građani ispituju kao svjedoci, okrivljenici i vještaci, ono što su prikriveni istražitelji saznali od građana ne može se pravno u obliku svjedočenja prikrivenog istražitelja unostiti u dokazni materijal. Izvršenje ove mjere ne smije predstavljati poticanje drugih osoba na počinjenje kaznenog djela, tj. uporabu agenata provokatora jer bi takav agent onda pripadao pod kazneno djelo poticanja.- Sudbeni nalog je jedina pravna osnova, maksimalni zakonski rok trajanja je jednak, procesno se upotrebljava putem svjedočenja - posebna podvrsta prikrivenog istraživanja je mjera simuliranog otkupa predmeta i simuliranog davanja potkupnine- sravnjivanje osobnih podataka: to je uspoređivanje osobnih podataka građana pohranjenih u bazama podataka i drugim registrima s podacima sadržanim u policijskim evidencijama, registrima s automatskom bazom podataka. Ta je mjera dopuštena ukoliko postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo šprotiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, oružana pobuna, protudržavni terorizam, ubojstvo, otmica, iznuda, zlouporaba opojnih droga. Pomaže brzom izdvajanju profila počinitelja.- nije potreban sudbeni nalog, , no postoji klontrolni mehanizam nad primjenom kroz izvješćivanje nadležnog državnog odvjetnika o sadržaju prikupljenih obavijesti. Tako prikupljene obavijesti se mogu izbrisati čim prestanu biti potrebne, najkasnije u roku od 6 mjeseci, rok može iznimno produljiti istražni sudac za daljnja 3 mjeseca. Mjera služi samo identificiranju mogućeg počinitelja te je započinjanjem kaznenog postupka iscrpljena.- tjelesni pregledi i psihijatrijska vještačenja u ustanovama: može se odrediti i bez pristanka osumnjičenika ako je potrebno utvrditi činjenice važne za kazneni postupak koje se nalaze na tijelu ili organima ili unutar tijela. Bez privole

40

se može provesti samo ako se može poduzeti bez štete po okrivljenikovo zdravlje. Tjelesni pregled drugih osoba može se bez pristanka poduzeti samo ako se mora utvrditi nalazi li se određeni trag ili posljedica kaznenog djela na tijelu- svi su ostali slučajevi isključeni jer bi se to protivilo načelu razmjernosti.- analiza DNA se ograničuje na primjenu radi težih kaznenih djela te propisivanjem da se analiza može obavljati na način koji je pod nadzorom Ministarstva zdravstva- tako pribavljeni podaci mogu se čuvati deset godina nakon završetka procesaako je okrivljenik u postupku pravomoćno osuđen zbog teškog kaznenog djela protiv života i tijela, spolne slobode ili ćudoređa ili sigurnosti osoba- kada je okrivljenik koji je kazneno djelo počinio u stanju neubrojivosti opasan toliko da se osnovano može sumnjati da bi na slobodi ugrozio svoj ili tuđi život ili zdravlje ili počinio štetu većih razmjera,može se odrediti pritvor prije čega sud mora ispitati psihijatra vještaka; umjesto pritvora sud može odlučiti da se okrivljenik zadrži u zdravstvenoj ustanovi koje može trajati sve dok opasnost traje ili o zadržavanje ne odluči sud nadležan prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. c) Mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika i druge mjere oprezaDa bi sprječilo okrivljenikovo osujećivanje postupka protiv njega se primjenjuju određene mjere procesne prisile među kojima su mjere osiguranja nazočnosti, odluke o njihovoj primjeni se stavlja u nadležnost suda

- pozivPrva je mjera osiguranja okrivljenikove nazočnosti- upućuje ga sud, sudska uprava na temelju naloga kojeg je donio sudac ili predsjednik sudskog vijeća. Pri prvom prozivanju okrivljenik se mora upozoriti i na dužnost da odmah izvjesti sud o promjeni adrese te da prijavi svaku namjeru da promjeni boravište jer ga u protivnom mogu pogoditi sankcije. Pozivanje se smatra obavljenim kada je zatvoreni pisani poziv s propisanim sadržajem propisno dostavljen okrivljeniku.- dovođenjeProvodi se ukoliko je pozvana osoba neopravdano izostala- sud izdaje dovedbeni nalog ukoliko:

- je doneseno rješenje o pritvoru- je uredno pozvani okrivljenik izostao, a izostanak nije

opravdao- nije se mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz

okolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv.

Dovedbeni nalog ima pisani oblik i propisani sadržaj- sadržava ime okrivljenika i druge potrebe podatke koji su poznati, naziv kaznenog djela uz navođenje odredbi Kaznenog zakona, razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat i potpis suca. Nalog je upućen redarstvenim vlastima koje ga izvršavaju, predaju nadlog okrivljeniku i pozovu ga da dođe, ako on to odbije onda ga dovode prisilno. Dovedbeni nalog se može izdati i za dovođenje svjedoka, vještaka. Protiv vojnih osoba, pripadnika redarstvenih vlasti i pravosudne policije sud od njihova zapovjedništva zatraži da ih dovede.- mjere oprezaPrimjenom mjera procesne prisile okriveljnika se nastoji poštedjeti teže mjere ako se ista može postići blažom mjerom. Umjesto pritvora propisuju se tako mjere koje ga samo donekle ograničavaju u pravu na osobnu slobodu, to su sljedeće mjere:

- zabrana napuštanja boravišta

41

- obveza da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu

- privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice

- zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područja- zabrana sastajanja s određenim osobama- zabrana poduzimanja određenih poslovnih aktivnosti- privremeno oduzimanje vozačke dozvole

Mjere opreza mogu biti naložene tijekom čitavog kaznenog postupka, a i prije njegova započinjanja. Sud ima nadležnost; u prethodnom postupku nadleže ih istražni sudac, a nakon podignuća optužnice sudac /predsjednik vijeća, a ako na prijedlog d.o. on mora biti saslušan prije donošenja rješenja. Svaka 2 mjeseca sud preispituje potrebitost mjera te ih ukida ukoliko nisu više potrebne. Ovakvom mjerom se ne smije ograničiti pravo okrivljenika na stan, nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, braniteljem kao ni obavljavnje zakonite profesije.- jamstvoMjera je kojom se okrivljenikovo pravo na osobnu slobodu ograničava – predstavlja zamjenu za pritvor zbog mogućnost bijega- uz zakonsko jamstvo pritvorenik se može pustiti da se brani sa slobode i to ako okrivljenik osobno, tko drugi za njega, da jamstvo da do kraja kaznenog postupka neće pobjeći i sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. Jamstvom se može zamijeniti samofakultativni pritvor zbog opasnosti od bijega. Nema roka, no može trajati do stupanja osuđenika na izdržavanje kazne. Jamstvo se sastoji od okrivljenikovog verbalnog obećanja te polaganja jamčevine koja glasi na svotu novca koju zakon ne propisuje nego određuje s obzirom na težinu kaznenog djela, osobne i obiteljske prilike okrivljenika. Jamčevina se polaže u gotovini, vrijednosnim papirima, dragocjenostima; stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine; osobnoj obvezi jedne ili više osoba da će u slučaju bijega okrivljenika platiti utvrđeni iznos jamstva. Rješenje o jamstvu donosi istražni sudac, predsjednik raspravnog vijeća- protiv rješenja o uidanju jamstva stranke se mogu žaliti ali ne i odgoditi njegovo izvršenje. Jamstvo prestaje propustom ili propašću (ukida se kada se okriveljnik ne poajvi na uredan poziv, a propada ako okrivljenik pobjegne).- uhićenjeOva mjera je preventivno oduzimanje osobne slobode građana- to je svaka mjera ili radnja koja uključuje prisilno zadržavanje neke osobe pod sumnjom da je učinila kazneno djelo- karakteriziraju je kratkoća i činjenica da ne predstavlja zatvaranje- to je trenutačničin, realni akt. Nitko ne može biit uhićen bez pismenog, sudbenog i zakonskog naloga koji mora biti pročitan i uručen prilikom oduzimanja slobode. Bez naloga policija može uhititi osobu za koju postoji osnovana sumnja da je počinila teško kazneno djelo, ali je domah mora predati sudu. Svaka uhićena osoba ima pravo žalbe sudu koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti uhićenja. Sa svakim se uhićenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo. Uhićena smije biti i osoba protiv koje se izvršava dovedbeni nalog ili osoba protiv koje treba izvršiti nalog o pritvoru. Naš zakon ne poznaje ustanovu privatnog uhićena, no postoji pravno sprečavanja bijega osobe zatečene u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti. Dopušteni okvir sprečavanja bijeg prestaje prostorno, izvan mjesta počinjenja kaznenog djela, a vremenski nestaje

42

časom dolaska redarstvenih vlasti na mjesto događaja. Uhićenje bez naloga se može provesti ukoliko je osoba zatečena u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti te ukoliko postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i ujedno postoji neki od razloga za određivanje pritvora. Prilikom uhićenja smije se upotrijebiti samo prijeko potrebna sila čije su posljedice razmjerne težini počinjenog djela. sila opasna po život ili koja može teško narušiti zdravlje okrivljenika se može upozoriti samo uz prethodno upozorenje i to ukoliko se radi o kaznenom djelu kažnjivom s 10 godina zatvora ili više, a potrebno je spriječiti bijeg okrivljenika, ako je otporom uhićenika ugrožen nečiji život ili postoji opasnost teškog narušavanja nečijeg zdravlja. Prilikom uhićenja može se obaviti i pretraga osobe bez sudbenog naloga. Prilikom uhićenja uhićenika se mora obavijestiti o razlozima uhićenja te mora biti poučena o svojim pravima- da nije dužna iskazivati, da ima pravo na stručnu pomoć branitelja kojeg može sama izabrati te da će se na njezin zahtjev, o uhićenju izvjestiti njezina obitelj ili druga osoba koju ona odredi. U rkou od 24 sata moraju se obavijestiti obitelj uhićenika te nadležno tijelo socijalne skrbi ako potrebno poduzeti mjere brige o djeci. u roku od 24 sata uhićenik se mroa dovesti pred istražnog suca ili ga pustiti na slobodu. Istražni sudac mora uhićenika upozoriti na jednak način kao što to vrijedi i za službenike policije te mora pomoći okrivljeniku da uzme branitelja- upozorenja i izjave se unose u zapisnik. Najčešća mjera koja se propisuje nakon uhićenja je zadržavanje.- zadržavanjeMjera je procesne prisile koja se sastoji u preventivnom oduzimanju slobode neke osobe koje određuje istražni sudac kako bi se omogućilo donošenje drugih odluka ili poduzimanje nekih radnji važnih za kazneni postupak ili javnu sigurnost. Zadržavanje je prva mjer procesne prisile koja uključuje zatvaranje osobe a izvršava se prema pravilima o pritvoru. Razlikuju se tri vrste zadržavanja:- zadržavanje do 24 sata- ISTRAŽNO: određuje istražni sudaac na

prijedlog d.o. ili redarstvenih vlasti ukoliko postoje određeni razlozi za pritvor te je zadržavanje potrebno radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija, prikupljanja podataka o dokazima, te otklanjanja ozbiljne opasnosti za zdravlje ili život ljudi ili imovinu većeg opsega. Ovim zadržavanjem se omogućava redarstvenim vlastima da prikupe potrebne dokaze. Ne može se produžiti. Dopušten je manji stupanj vjerojatnosti da je netko kriv za počinjeno kazneno djelo. Ovakvo zadržavanje se pretpostavlja samo za obligatorni i fakultativni pritvor.

- novo zadržavanje za još 24 sata: određuje istražni sudac ukoliko su ispunjeni navedeni uvjeti i prikupljene obavijesti o drugom kaznenom djelu.

- zadržavanje do 48 sati- PREVENTIVNO: istražni sudac može na prijedlog d.o. ili na vlastitu inicjativu odrediti pritvor od 48 sati ukoliko postoji bilo koji razlog za određivanje pritvora te državni odvjetnik još nije protiv uhićenika podnio istražni zahtjev ili neki drugi optužni akt- neposrednu optužnicu ili optužni prijedlog. Ovo zadržavanje omogućuje da se preventivnim zadržavanjem osigura nazočnost okrivljenika dok d.o. ne donese odluku o pokretanju kaznenog postupka. Traži se osnovana sumnja tj. vjerojatnost koja je identična potrebnoj za određivanje pritvora. Ovakvo zadržavanje se pretpostavlja za sve slučajeve određivanja pritvora.

43

Maksimalan rok u kojemu netko može biti zadržan prije konačne odluke o primjeni neke mjere osiguranja okrivljenikove nazočnosti u kaznenom postupku ili puštanja na slobodu je 4 dana: 24 sata kod redarstvenih vlasti, 24 sata istražnog pritvora i preventivnih 48 sati. Zadržavanje određuje pisanim i obrazloženim rješenjem istražni sudac, odmah se uručuje uhićeniku i dostavlja nadležnom državnom odvjetništvu ako je doneseno na njegov prijedlog. Žalba protiv rješenja je moguća u roku od 24 sata (žalba je na raspolaganju i d.o.-u), a o njoj odlučuje izvanraspravno vijeće županijskog suda.

- pritvorMjera je koju određuje sud prije ili u tijeku kaznenog postupka, a sastoji se u privremenom zatvaranju radi osiguranja određene svrhe propisane kaznenim procesnim pravom. Normirana je normama ustavnog, međunarodnog i zakonskog prava. Pritvor sprečava okrivljenikov bijeg, njegovo osujećivanje dokazivanja u postupku te sprečavanje da na slobodi nastavi s činjenjem kaznenih djela. Ograničenje pritvorenikovih prava se nadoknađuje odredbama o obaveznoj obrani. Osoba koje je pritvorena i optužena za kazneno djelo mora u najkraćem roku biti izvedena pred sud i oslobođena ili osuđena u zakonskom roku. Pritvorenik se uz zakonsko jamstvo može pustiti da se brani sa slobode. Uhićena ili pritvorena osoba se može žaliti sudu koji bez odgode odlučuje o zakonitosti lišenja slobode. Svatko tko je bio nezakonito lišen sobode ili osuđen ima pravo na odštetu i javnu ispriku- Pritvor se može nadovezati na zadržavanje, ali može biti određen nezavisno od strane istražnog suca. Ukoliko se okrivljenik nalazi u bijegu istražni sudac nalaže izdavanje tjeralice koju raspisuju redarstvene vlasti.Pritvorski razlozi- causae arresti:

1. obvezatni-obligatorni pritvor je onaj kojeg sud mora odrediti pri izricanju presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža.

2. fakultativni pritvor je onajkojeg sud u slučaju postojanja osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo, može odrediti ako se pojavi jedan ili više od sljedećih razloga:

- postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik pobjeći (krije se)

- postoji osnovana sumnja da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za postupak ili da će ometati postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače; koluzijska opasnost

- postoje osoite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti kazneno djelo, da će dovršiti započeto kazneno djelo ili da ćepočiniti kazneno djelo kojim prijeti- pritvor se tu dopušta samo ukoliko postoji opsanost od kaznenog dkela koje je kažnjivo kaznom zatvora većom od tri godine- ovaj jer azlog vezan uz potrebu čuvanja javne sigurnosti- sudac mora obrazložiti u rješenju o pritvoru te osobite okolnosti iz kojih se može logički bez teškoća zaključiti o postojanju neposredne opasnosti.

- ako su u pitanju kaznena djela ubojstva, razbojstva, suilovanja, terorzma ili druga, koja su kažnjiva s zatvorskom kaznom od 8 ili više godina,a određivanje pritvora je opravdano načinom izvršenja ili drugih posenno teških oklnosti djela

- ako je optužnica postala pravomoćnom, a okrivljenik premda uredno pozvan izbjegava doći na glavnu raspravu- ovaj se razlog može iznimno prijeniti samo za vrijeme glavne rasprave kada ne postoje drugi pritvorski razlozi., najduže može trajati mjesec dana

44

Pritvor smije biti određen samo ukolliko se ista svrha ne može postići blažom mjerom, a mora se ukinuti čimprestanu postojati razlozi zbog kojih je određen. O pritvoru odlučuju:

i. istražni sudac: tijekom istrage određuje i ukida pritvor samoinicijativno ili na prijedlog državnog odvjetnika; kao i tijekom provođenja pojedinih istražnih radnji, u slučajevima kad se istraga ne vodi.

ii. sudsko vijeće: nakon podnošenja optužnice pritvor određuje ili ukida izvanraspravno vijeće sastavljeno od tri suca. Od početka glavne rasprave do objave presude sudsko vijeće ili sudac pojedinac. Tijekom postupka o žalbi žalbeno vijeće. Pri odlučivanju o produljenju pritvora izvanraspravno vijeće.

iii.vijeće Vrhovnog suda RH: na prijedlog državnog odvjetnika kada je prvostupanjska presuda ukinuta povodom pravnog lijeka, pritvor može produžiti za 6 mjeseci, ali samo jedanput.

Pritvor se može ukinuti ukoliko:- ista se svrha može postići blažom mjerom- u postupku prema maloljetnicima- ako su prestali razlozi pritvora- zbog koluzijske opasnosti ako su prikupljeni ili izvedeni odgovarajući

dokazi ili jeglavna rasprava završila- istekli su rokovi za ukupno trajanje pritvora- sud je izrekao presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se

optužba odbija.

Izvanraspravno vijeće odlučuje o pritvoru na temelju sjednice na koju se pozivaju branitelj i državni odvjetnik, a po ocjeni vijeća i pritvorenik. Strankama se omogući usmeno izlaganje svojih stajališta važnih za donošenje odluke o pritvoru, iznošenje potrebnih obrazloženja i prilaganje važne dokumentacije. Nad svakom sudskom odlukom mora postojati sudbena kontrola koju pokreće uhićena osoba. Postoje:

- obavezna kontrola utemeljenosti pritvora od strane izvanraspravnog sudskog vijeća koju vijeće obavlja po službenoj dužnosti- fakultativna kontrola utemeljenosti pritvora od strane sudskog vijeća koja se poduzima kad god obrana predloži ukidanje pritvora ili protiv rješenja o ukidanju pritvora, određivanja ili produljenja, se podnese žalba.

Rokovi za trajanje pritvora za cijeli kazneni postupak se ne mogu produljiti. Rokovi pritvora su propisani za stadij istrage- pritvor određen rješenjem istražnog suca može trajati najviše mjesec dana- taj rok sudsko vijeće može na prijedlog istražnog suca, državnog odvjetnika, produžiti za još dva mjeseca, a ako je djelo kažnjivo s više od pet godina onda za još tri mjeseca, a za teža kaznena djela i do šest mejseci.

Nakon podnošenja optužnice, optužnog prijedloga ukupno trajanje pritvora ne smije preći:- 6 mjeseci za kazneno djelo kažnjivo s kaznom zatvora do 3 godine- 1 godinu za kazneno djelo kažnjivo s 5 godina zatvora- 1,5 godina zakazneno djelo kažnjivo s 8 godina zatvora- 2 godine za kazneno djelo kažnjivo s više od osam godina- 2,5 godina za kazneno djelo kažnjivo s dugotrajnim zatvorom

45

Pritvorenik je odgovoran za svoje prijestupe pritvorske stege propisane zakonom i kućnim redom zatvora- stegovni prijestupi su sve teže povrede koje se odnose na fizičke napade na druge pritvorenike, djelatnike ili službene osobe u pritvoru, na unošenje opojnih sredstava u zatvor ili njihovo pripremanje- o stegovnoj odgovornosti odlučuje istražni sudac, sudac pojedinac ili predsjednik vijeća na prijedlog upravitelja zatvora- rješenjem se pritvoreniku može izreći stegovna kazna ograničenja posjeta i dopisivanja, nikad se ne odnosi na veze s braniteljem ili susrete s konzularnim službenikom.Opći stalni nadzor nad izvršenjem zatvora obavlja predsednik nadležnog suda. On ili sudac kojeg odredi koji nije istražni mora jedanput tjedno obići pritvorenike. ukoliko ustvrde da je istekao rok trajanja pritvora ili da ne postoji zakonita odluka o oduzimanju slobode, moraju odmah odrediti pritvorenikovo puštanje na slobodu.

9. Utvrđivanje činjenica u kaznenom postupkuI. Općenito o činjenicama koje se utvrđuju u kaznenom postupku

U kaznenom postupku se utvrđuju samo materijalnopravno relevantne činjenice- namjera, nehaj, nužna obrana, krajnja nužda, pokušaj, dragovoljni odustanak, sudioništvo. Utvrđuju se i procesnopravno relevantne činjenice- sve one na koje se neposredno nadovezuje primjena norme kaznenog procesnog prava- činjenica da je netko počinio kazneno djelo ali ima kaznenoprocesni imunitet po međunarodnom ili unutarnjem pravu koji priječi započinjanje kaznenog postupka protiv neke osobe. Skupih svih tih činjenica je pravno relevantno činjenično stanje. Utvrđuju se također i činjenice inidiciji koje su irelevantne s gledišta kaznenog prava, ali relevantne sa spoznajnog motrišta- nakon što utvrdimo njihovo postojanje možemo utvrditi postojanje pravnorelevantne činjenice (npr. činjenica da je okrivljenik bio na mejstu počinjenja zločina nije pravno relevantna, no omogućuje da izvedemo zaključak o postojanju pravnorelevantne činjenice). Treća vrsta činjenica su pomoćne činjenice koje se utvrđuju kada stranke moraju provjeriti pouzdanost pojedinih izvora spoznaje o pravno relevantnim činjenicama ili činjenicama indicijima (npr. okolnost da je svjedok koji tvrdi da je vidio okrivljenika priprovaljivanju u stan kratkovidan). Tu trodionu činjenica na pravno relevantne činjenice, činjenice indiciji i pomoćne činjenice kod nas su prvi zastupali Bayer i Grubiša.- činjenice koje sud ne smije utvrđivati: su one koje su po prirodnim

zakonima ili pravilima općeg ljudskog iskustva nemoguće i one čije je utvrđivanje zabranjeno pravnim normama a to su:i. činjenice čije utvrđivanje zabranjeno propisima materijanog

kaznenog prava- inkriminacija kaznenog djela inznošenja obiteljskih iliosobnih prilika koja zabranjuje da se u kaznenom postupku utvrđuje istinitost negativnih tvrdnji o osobnom ili obiteljskom životu neke osobe.

ii. činjenice čije je utvrđivanje zabranjeno propisima procesnog kaznenog prava- čijim bi se utvrđivanjem narušila tematska vezanost presude na optužbu, povrijedila se zabrana reformacije in pejus te dokazna zabrana u užem smislu

iii.činjenice čije se utvrđenje zabranjuju drugi pravni propisi- nikome se u postupcima pred državnim vlastima ljudska prava i slobode ne smiju uskratiti zbog diskriminacije po bilo kojoj osnovi.

- činjenice koje sud ne treba utvrđivati: su notorne činjenice ili presumpcije

46

i. notorne činjenice: su one čije se poznavanje može očekivati kod šireg kruga ljudi u sredini gdje se vodi kazneni postupak, mogu biti konkretni događaji ili stanja- sud ih samo konstatira.

ii. presumpcije: unaprijed poznate činjenice- za njih govori prirodno stanje stvari, pravila općeg ljudskog iskustva. Njihova je svrha olakšati utvrđivanje činjenica. Od prirodnih presumpcija ističe se presumpcija ubrojivosti gdje se samtra da kod najvećeg broja ljudi ne postoje duševne bolesti, te se ubrojivost iznimno utvrđuje psihijatrijskim vještačenjem. Pravne presumpcije koje mogu biti juris tantum- dopušteno obaranje, i juris et de jure- nedopušteno obaranje. Presumpcija čestitosti- presumpcija je materijalnog kaznenog prava , a sadrže ju propisi o kaznenom djelu klevete kada ne treba dokazivati lažnost klevete nego teret dokazivanja se prebacuje na okrivljenika. Radi se o oborivoj presumpciji- okrivljenik je oslobođen ukoliko dokaže svoje tvrdnje putem exceptio veritatis. Neoboriva presumpcija bi bila p. o prestanku oštećenikove inicijative za kazneni progon propuštanjem da u zadanom roku podnese privatnu tužbu ili prijedlog za progon. Presumpcija okrivljenikove nedužnosti je najvažnija presumpcija kpp-a: svatko se smtara nedužnim i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi krivnja- poviejsno potječe iz Deklaracije o pravima čovjeka i građanina. Sadrži dva pravila:

a) okrivljenik nije pravno dužan iznositi svoju obranu niti je dokazivati- teret dokazivanja u kazennom postupku leži na tužitelju, a supsidijarno i na raspravnom sudu.

b) rizik nedokazanosti činjenica kaznenog djela i krivlje se raspodjeljuje tako da raspravni sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je potpuno uvjeren u krivljenikovu nedužnost nego i kada nije u potpunosti uvjeren u njegovu krivnju niti nedužnost- sadržajno se poklapa s načelom in dubio pro reo.

II. Subjekti utvrđivanja činjenicaČinjenice utvrđuju tijela koja u kaznenom postupku donose odluke, druga državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku, stranke i vještaci. Proces utvrđivanja činjenica se temelji na sudskoj raspravi sagrađenoj na ravnoteži između inkvizitornog i raspravnog načela. tri glavna subjekta- sudac, tužitelj i okrivljenik moraju imati jednaku procesnu inicijativu pri izvođenju dokaza te da se u poduzimanju procesnih radnji mogu suprotstavljati.

III. Stupanj uvjerenosti s kojim činjenice moraju biti utvrđeneSud da bi donio presudu mora sve pravno relevantne činjenice konkretnog slučaja utvrditi s potpunom uvjerenošću koju može steći samo nakon svjesne ocjene svakog dokaza posebno i u svezi s ostalima: ako to ne uzmogne i u času izricanja presude ostane u dvojbi u pogledu postojanja ili nepostojanja neke ili nekih pravno relevantnih činjenica, mora primjenom pravila in dubio pro reo ipak donijeti presudu odlučivši o postojanju činjenice ovisno o tome što je povoljnije za okrivljenika.

IV. Načini utvrđivanja činjenica- vlastitim opažanjem: utvrđuju se činjenice koje postoje u vrijeme vođenja

odnosno započinjanja postupka (samo indiciji), utvrđuju ih tijela kaznenog

47

postupka. Jednostavno i pouzdano utvrđivanje, mogućnost spoznajne pogreške je najmanja, ali se vrlo rijetko može koristiti.

- iskazom osoba: o prošlom događaju, kaznenom djelu, informacije i podatke tijelima kaznenog postupka mogu dati osobe koje su događaj vidjele ili o njemu čule ili na temelju svoga opažanja te primjene svojega stručnog znanja i umićea iznijele o nekim činjenicama toga događaja svoje mišljenje. Pri ovom načinu postoji dulji spoznajni kanal u kojemu nailazimo na dva ili više posrednika.

- čitanjem isprava i korištenjem tehničkih snimki- neposredno: zaključak o postojanju činjenice koja je utvrđena neposredno

pruža veći stupanj puzdanosti od neposredno utvrđene činjenice. Neposredno se saznaje putem vlastitog opažanja, na podlozi neposrednog dokaza- iskazom osobe, isprave ili tehničke snimke.

- posredno: na temelju jednog ili više indicija- do zaključka o postojanju pravno relevantne činjenice se dolazi preko lanca logičke argumentacije gdje je opasnost pogrešnog zaključka to veća što je lanac dulji i karike mu slabije.

V. Vlastito opažanje procesnog tijela i radnje u kaznenom postupku u kojima se ono primjenjuje za utvrđivanje činjenica

a) očevid: procesna je radnja kojom sud vlastitim opažanjem utvrđuje određene činjenice važne za kazneni postupak. Cilj je očevida utvrditi činjenice koje postoje u vrijeme poduzimanja očevida što ne mogu biti pravno relevantne činjenice nego indiciji. Očevid se može poduzeti na osobama, stvarima i mjestima. Poduzima se tijekom izvida kaznenih djela, obavljaju ga redarstvene vlasti i sitražni sudac- rd.vlasti i kao hitnu istražnu radnju. Tijekom istrage istražni sudac, a iznimno red. vlasti pri kaznenim djelima zločinačkih oprganizacija. Tijekom glavne rasprave očevid može obaviti raspravno vijeće ili sudac pojedinac u skraćenom postupku, izvan glavne rasprave predsjednik ili član vijeća. Potrebno je da se pri obavljanju očevida služi tehničkim stručnjacima redarstvenih vlasti.

b) rekonstrukcija događaja služi provjeri utvrđenih činjenica ili izvedenih dokaza simulacijom događaja koje određuje tijelo koje vodi postupak i to tako da se ponove radnje ili situacije u uvjetima uz koje se prema izvedenim dokazima događaj odigrao. Uz aktivno sudjelovanje okrivljenika, oštećenika i drugih sudionika događaja izvesti cijeli događaj kako slijedi iz prikupljenih dokaza. Ako se iskazi pojedinih svjedoka razlikuju događaj se posebno rekonstruira sa svakim od njih- tako se utvrđuju pomoćne činjenice. Rekonstrukcija se ne smije obavljati na način na koji se vrijeđa javni red ili moral ili se dovodi u opsanost život i zdravlje ljudi

c) pretraga stana i prostorijad) pretraga osobee) prepoznavanje osoba i predmeta procesna je radnja ispitivanja

svjedoka, a prepoznavanje predmeta je procesna radnja u svezi s istražnom radnjom ispitivanja okrivljenika. Registriraju se u zapisniku o ispitivanju osoba u pitanju. Iskaz okrivljenika koji je prepoznao neki predmet ili osobu postaje time uvjerljiviji. Posebna forma u vezi s ovom mjerom je ta da objekt prepoznavanja osoba prvo mora opisati, a tek onda vidjeti. Prepoznavanje se obavlj tijekom istrage, na glanvoj raspravi i tijekom izvida koje obavljaju redarstvene vlasti kao neformalna radnja. Nema dokazne vrijednosti u postupku.

48

f) suočenje je procesna radnja koju zakon regulira zajedno s ispitivanjem okrivljenika i svjedoka. Okrivljenik može biti suočen sa svjedokom ili drugim okrivljenikom ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Radnja služi za utvrđivanje pomoćnih činjenica. Okrivljenik u suočenju nije dužan iskazivati ali mora trpjeti konfrontaciju sa svjedokom ili drugim okrivljenikom. Svjedok mora ne samo trpjeti konfrontaciju nego i odgovoriti na sva pitanja koja mu se postave.

VI. Opća pitanja o dokazima i dokazivanjuDokaz je izvor saznanja o važnoj činjenici koji se u kaznenom postupku ne može utvrditi vlastitim opažanjem, pa procesno tijelo misaono uporište za njezino utvrđenje izvodi iz sadržaja iskaza osobe, isprave ili tehničke snimke zaključivanjem o postojanju ili nepostojanju te činjenice. Mogu se podijeliti na dokaze u užem (sastoje se u iskazima osoba, ispravama i tehničkim snimakama) i širem smislu (indiciji). Tijekom postupka se prvo odlučuje da li će se dokazi izvesti pred sudom, za koje je to odlučeno slijedi izvođenje te se zatom dokazi podvrgavaju savjesnoj ocjeni svakog dokaza pojedinačno i u svezi sa svim ostalim dokazima.- dokazi koji se trebaju izvesti: o njima odlučuje sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka- tu je dokazna inicijativa suda inkvizitorni element, a stranaka raspravni. Prijedlog stranaka za izvođenje dokaza mora iti određen i odnositi se na činjenicu koja je relevantna. U prethodnom postupku prijedlozi stranaka imaju samo ograničen učinak jer u istrazi ti prijedlozi ne vežu istražnog suca da i učini predloženo. U stadiju glavne rasprave prijedlozi stranaka o dokazima daju obvezujući učinak- to je posljedica međunarodnopravnog ranga okrivljenikova procesnog prava na predlaganje vlastitih dokaza. Samo u oređenim slučajevima sudsko vijeće može odbiti prijedlog izvođenja dokaza:

a) prijedlog se odnosi na zakonom zabranjeni način pribavljanja dokaza, na dokaz čija upotreba po zakonu nije dopuštena ili na činjenicu koja se ne može dokazivati, nezakoniti dokazi te činjenice koje predstavljaju službenu, državnu, vojnu, privatnu ili profesionalnu tajnu

b) činjenica je već utvrđena ili nije važna za odlučivanje- nevažni prijedlog

c) postoje razlozi za sumnju da se s predloženim dokazom uopće ne bi mogla utvrditi neka važna činjenica ili bi mogla s velikim poteškoćama

d) prijedlog je nejasan, nepotpun ili je očito da je usmjeren na znatno odugovlačenje postupka

Odluka kojom se prijedlog stranke odbija je obrazložno rješenje, i ne može se pobijati iako ga sud može kasnije opozvati.- dokazi koji se smiju izvesti: KPP sardži odredbe kojima zabranjuje doakzivanje određen činjenice ili uporabu određenog dokaza to su dokazne zabrane među koje ulaze:- propisi kojima se zabranjuje dokazivanje određene činjenice jer je očuvanje tajnosti takve činjenice važniji od interesa otkrivanja za potrebe kaznenog postupka. Tajne činjenice se mogu otkriti ukoliko osobu koja čuva tajnu nadležno tijelo oslobodi te dužnosti. Određene kategorije osoba koje su oslobođene dužnosti svjedočenja o osobnim ili profesionalnim tajnama ne mogu uskratit svoj iskaz ako postoji zakonska osnova po kojoj su oslobođenje čuvanja te tajne.

49

- propisi kojima se zabranjuje uporaba određenog dokaza za utvrđivanje određene činjenice. Određene činjenice se smiju dokazivati samo propisanim dokazom- činjenice sumnjive smrti, trovanja, duševnih smetnji. Činjenice se ne smiju utvrđivati ptuem nezakonitog dokaza i za njih vrijedi ekskluzijsko pravilo- izbacuju se iz izvođenja. Nezakoniti dokazi mogu biti: - dokazi pribavljeni povredama određenih temeljnih prava i

sloboda građana, ustavnih prava i sloboda - dokazi za koje je zakonom predviđeno da se ne smiju dokazivati:

izvori saznanja pribavljeni nezakonitim mjerama tajnog nadzora nad telekomunikacijama, osobama, prostorijama ilo predmetima; zapisnici o nezakonito obavljenim pretragama prostorijama; zapisnici o iskazima okrivljenika u slučajevima kada je taj iskaz izveden na određeni zabranjen način; zapisnici o iskazima svjedoka u slučajevima gdje sud nije poštovao zabranu da se neki svjedok ispituje o zaštićenim tajanama; zapisnici o ispitivanju vještaka u slučajevima u kojima je kao vještak bila ispitana osoba koja to pravno ne smije biti.

- dokazi do kojih tijela kaznenog postupka ne bi došla bez podataka iz nezakonitih dokaza- PLODOVI OTROVNE VOĆKE

Izvođenje dokaza je druga faza dokazivanja: tijelo koje vodi kazneni postupak utvrđuje sadržaj dokaza na zakonom propisan način. Za izvođenje dokaza vrijedi načelo neposredne ocjene dokaza i neposrednog izvođenja.Ocjena dokaza posljednja je faza dokazivanja- sud koji vodi kazneni postupak ocjenjuje dokaze pojedinačno i u vezi s drugim dokazima te odlučuje o postojanju određen činjenice. Taj je proces ograničen: pravilima općeg ljudskog iskustva, transparentan kroz obrazloženje presude te podložan kontroli višeg suda putem pravnog lijeka.Teret dokazivanja formalno je pravna dućnost dokazivanja činjenica koja leži na stranci koja tvrdi njihovo postojanje, s time da ako ona to ne ostvari sud mora uzeti da činjenica ne postoji- to je karakteristika akuzatornog postupka kojeg karakterizira pretpostavka okrivljenikove nedužnosti. Kod nas u mješovitom postupku teret dokazivanja je proširen na sva tijela kaznenog postupka. Na optuženiku će iznimno ležati teret dokaza za kazneno djelo klevete- exceptio veritatis, a u ostalim slučajevima njega štiti presumpcija nedužnosti te pravilo in dubio pro reo. Tako se teret dokazivanja raspodjeljuje tako da se očuva nepristranost i objektivnost raspravnog suda pri suđenju,a rizik nedokazanosti raspodjeljuje na državna tijela kaznenog postupka.

VII. Pojedine vrste dokaza u užem smislu riječia) iskaz okrivljenika: okrivljenik je subjekt i objekt kaznenog postupka.

Okrivljenikov iskaz jedan je od najvažnijih dokaza u postupku. Sadržaj nejgova iskaza može biti njegovo priznanje, poricanje ili druga izjava. prema Bayer postoje 4 grupe sustava mjere u kojoj okrivljenik može poslužiti kao izvor saznanja:1. liberalni sustav akuzatornog postupka- okrivljenik nije dužan iskazivati

niti mu tko ima pravo postavljati pitanja, a ako želi on može dokazivati.2. represivni sustav čistog inkvizitornog postupka- okrivljenik je dužan

istinito iskazivat, a ako ne želi podvrgava se torturi.3. okrivljenik dužan iskazivati istinito ali se ne može na to prisiliti već

eventualno kazniti zbog neposluha

50

4. okrivljenik nije dužan iskazivati jer bi to proturiječilo načelo nemo tenetur se ipsum accusare, no tijela kaznenog postupka mogu mu postavljati pitanja, a okrivljenik može na njih odgovarati pri čemu ne mora odgovarati istinito- za svoju laž odgovara kao za kazneno djelo

Redarstvene vlasti tijekom izvida mogu ispitivati sve građane radi prikupljanja obavijesti o kazn. dj. i počinitelju, neformalno, te mogu ispitivati osumnjičenike, presumptivne svjedoke ili vještake. Formalno osumnjičenika redarstvene vlasti smiju ispitati kada je on uhićen ili se protiv nejga proodi pretraga stana. Osumnjičenika tako može ispitati i d.o. kao i istražni sudac i to formalno, u 4 slučaja: redarstvene vlasti su mu dovele uhićenika, postoji opasnost da se ispitivanje osumnjičenika neće moći kasnije obaviti, prije donošenja odluke o istražnom zahtjevu, ako mu je državni odvjetnik predložio da se ne vodi istraga nego da se postupak pokrene na temelju neposredne optužnice. U istrazi okrivljenika ispituje istražni sudac, na zakonom propisani način, a mogu mu prisustvovati branitelj i tužitelj. Ispitivanje započinje utvrđivanjem osobne istovjetnosti i prioćenje zašto se okrivljeuje i koje su osnove sumnje protiv nejga, a upozorit će se da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja kao i na pravo da uzme branitelja po svom izboru koji može biti nazočan okrivljeniku. Okrivljenik može biti ispitan bez branitelja ukoliko se odrekao tog prava, a obrana nije obavezna. Tijekom glavne rasprave, nakon pročitane optužbe predsjednik vijeća mora poučiti optuženika o pravima obrane i upitati ga za njegov stav prema svakoj točki optužbe. Ako izjavi da se osjeća krivim po svim točkama onda se odmah pristupa ispitivanju radi dobivanja iskaza- unakrsno ispitivanje nakon kojega pitanja postavlja vijeće da bi otklonilo nejasnoće, proturječnosti i praznine u iskazu. Ostlae stranke pitanja postavljaju uz odobrenje predsjednika vijeća. Ako se optuženik osjeća nevinim onda se ide u postupak izvođenja dokaza i tek se na kraju toga izvođenja pristupa ispitivanju optuženika ukoliko on želi odgovarati.

b) iskaz svjedoka iskaz je osobe protiv koje se ne vodi kazneni postupak, a koja zna nešto o činjenicama koje se utvrđuju u postupku, predmet iskaza su uvijek činjenice. Uloga svjedoka je nespojiva s ulogom suca, suca porotnika ili državnog odvetnika. Pravno su od svjedočenja izuzete neke osobe koje zakon isključuje od opće građanske dućnosti svjedočenja. Građani imaju dužnost odazvati se na poziv tijela kaznenog postupka, u protivnom se može prisilno dovesti i kazniti novčanom kaznom; građani imaju dužnost iskazivati, ako odbije bez zakonskog razloga može se zatvoriti dok postupak ne završi ili iskaz postane nepotreban, ali nikad dulje od mjesec dana; ima dužnost iskazivati istinu i ništa ne smije prešutiti, ako da lažni iskaz čini kazneno djelo zapriječeno novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine; također postoji i dužnost davanja obećanja o istinitom iskazivanju ako se to od njega zatraži. Iznimke od opće dužnost svjedočenja tiču se slučajeva u kojima zakon za neke osobe propisuje relativnu nesposobnost i to:

- osobe koje se ne mogu ispitati kao svjedoci:- osoba koja bi svojim iskazom povrijedila obvezu čuvanja službene,

državne ili vojne tajne dok je nadležno tijelo ne oslobodi te obveze;- branitelj okrivljenika o onome što mu je povjerio okrivljenik- okrivljenik ukoliko se radi o slučaju u kojemu se protiv više osoba

vodio jedinstveni postupak za više kaznenih djela, ali je postupak razdvojen pa bi stoga u drugom postupku mogao biti saslušan kao svjedok premda u prvom još ima ulogu okrivljenika

51

- maloljetnik koji s obzirom na dob i duševnu razvijenost nije sposoban shvatiti značenje prava osim ako okrivljenik ne zahtijeva da maloljetnik svjedoči

Povlasticu da ne moraju svjedočiti, ali mogu imaju:- osobe u bliskoj, zakonom određenoj vezi s okrivljenikom- vjerski ispovjednik o sadržaju ispovijedi- odvjetnici, javni bilježnici, porezni savjetnici, lječnici, zubari, ljekarnici,

primalje i socijalni radnicin o onome što su tijekom svoga rada saznali od okrivljenika

- novinari i njihovi urednici o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja, a uporabljeni su u sredstvima javnog priopćavanja.

Sud koji vodi postupak mora obavijestiti svjedoka o njegovom pravu da ne mora svjedočiti i to se unosi u zapisnik. Povlasticu da ne moraju odgovoriti na pojedino pitanje imaju osobe koje bi time izložile sebe ili bliskog rođaka teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu.Prije započinjanja kaznenog postupka svjedoka ispituje istražni sudac ako postoji opasnost od odgode ili mu je to predložio državni odvjetnik. Zapisnici o takvom ispitivanju se odmah dostavljaju d.o.-u i mogu služiti kao dokaz u postupku. Građani koji znaju nešto o relevantnim činjenicama su presumptivni svjedoci te njih redrstv.vlasti mogu ispitati, no službene bilješke o tim ispitivanjima se ne smiju koristiti kao dokazi.Tijekom istrage svjedoke ispituje istražni sudac osim ako ta radnja iznimno nije povjerena redstv. vlastima. Ispitivanju svjedoka mogu biti nazočni tužitelj, okrivljenik, branitelj kada je vjerojatno svjedok neće doći na glavnu raspravu. Svjedoka inače istražni sudac ispituje bez drugih svjedoka, mora ga upozoriti o istinitosti iskazivanja, ne prešućivanju i kaznenom djelu lažnog iskaza.Zaštićeni ili anonimni svjedoci- svjedok ne mora navesti svoje osobne podatke ako bi tako doveo u opasnost svoj život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu, tako se štiti identitet policijskih službenika kojisu djelovali kao agenti.. Tijekom priprema za glavnu raspravu predsjednik vijeća može ispitati svjedoka pozvanog na raspravu ako se sazna da neće moći doći na raspravu zbog dugotrajne bolesti ili drugih smetnji. Izvan glavne rasprave takvo ispitvanje može obaviti predsjednik vijeća, sudac član, ili putem istražnog suca na čijem se području svjedok nalazi.Na glavnoj raspravi svjedoci se ispituju u dokaznom postupku redom koji utvrdi predsjednik vijeća, prvo svjedoci koje je predložio tužitelj, zatim svjedoci obrane, a potom one koje je odredilo sudsko vijeće. Način ispitivanja je unakrsno ispitivanje. Iskaz svjedoka je najčešći dokaz u kaznenom postupku no često i nepouzdan zbog pogreški u zapažanju, nedostataka u sjećanju, pogrešaka u imaginaciji i pogrešaka u rasuđivanju. Te pogreške mogu biti objektivne i subjektivne.

c) iskaz vještaka je dokaz u kaznenom postupku iz kojeg se kaljučuje o postojanju ili nepostojanju činjneica koje se mogu utvrditi samo pomoću stručnog znanja ili umijeća. Vještak je nepristrana osoba koja raspolaže posebnim stručnim znanjem i koju je zbog toga sud odredio da mu pomogne pri utvrđivanju važnih činjneica u kaznenom postupku. Vještak opaža činjenice u tijeku kaznenog postupka i po nalogu suda pa su one za njega sadašnji događaj- vještak daje kompleksni iskaz koji se sastoji od dva dijela- nalaza i mišljenja. U nalazu iznosi popis činjenica koje je utvrdio i daje njihov točan opis, a u mišljenju iz tih činjenica izvodi zaključke

52

kojima odgovara na pitanja koja mu je sud postavio. Vještak ima 4 dužnosti: odazvati se pozivu tijela kaznenog postupka, iskazivati, iskazivati istinu, dati obećanje o istinitom oskazivanju ako se to od njega traži. Pravno se za vještaka ne može uzeti: osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok, oslobođena dužnosti svjedočenja, oštećenik- ako se uzmu za vještaka iskaz je nezakonit.

Vještačenje određuje tijelo koje vodi postupak. Nalog anvodi činjenice o kojima treba provesti vještačenje i kome se povjerava, dostavlja se strankama. Vještačenje se povjerava pojedincu, ustanovama ili državnim tijelim te stalnim sudskim vještacima. Obezatno vještačenje potrebno je kada se postojanje određenih činjneica može utvrditi samo iskzom vještaka kao dokazom- sumnjiva smrt, trovanje, tjelesne ozljede, duševne bolesti, duševne smetnje. Vještak može tražiti razjašnjenja te razgedati spise, predložiti da se izvedu dokazi koji su važni za njegovo mišljenje. Ako se vještačenje može provesti odmah u istrazi istražni sudac određuje ročište na kojemu će vještak pregledati predmet vještačenja i dati svoj nalaz i mišljenje- nazočni tužitelj, oštećenik, okrivljenik i branitelj. Ako su potrebna dugotrajna ispitivanja koja se obavljaju u ustanovama istražni sudac određuje posebno ročište za preuzimanje vještačenja na kojem će vještak samo pregledati predmete vještačenja u nazočnosti istražnog suca i zapisničara dok će svoj pisani nalaz i mišljenje podnijeti naknadno nakon čega istražni sudac odredi ročište za ispitivanje vještaka. Vještačenje se ocjenjuje kao i drugi dokazi, no sud je ipak stvarno vezan na vještakovo mišljenje budući da nema stručnih sposobnosti da provede vještačenje, ali se ne mroa složiti s nalazom vještaka kada dvojbe oko vještačenja sud prvo pokuša otkloniti- ponoviti ispitivanje vještaka, a ako i ono protekne bez rezultata mora obnoviti vještačenje. Ukoliko ni tada sud nije zadovoljan na spornu činjenicu primjenjuje pravilo in dubio pro reo.

d) isprave su svaki pisani zapis koji sadrži činjneice koje se utvrđuju u kaznenom postupku- pisma, knjige, crteži, skice i drugi pisani materijali. Dijele se na javne i privatne. Pravne razlike u njihovoj dokaznoj vrijednosti nema jer ih sud ocjenjuje prema načelu slobodne ocjene dokaza. Autor isprave je onaj kome su poznate neke činjenice i želi da saznanje o njima zabilježi. Sastavljač je onaj tko određuje opseg i sadržaj autorove izjave koja se zapisuje i prenosi ga pisaru koji zapisuje. Isprava se prvo mora pribaviti. Zatim se pred sudom treba utvrditi spoznajna sposobnost isprave da posluži kao dokaz za utvrđivanje činjenica- tko je autor, odakle su mu poznate činjenice koje se iznose. Sud također provjerava autentičnost isprave- to je utvrđivanje pomoćnih činjenica. Nakon toga se isprava pred sudom mora naglas pročitati kako bi se utvrdio njen smisleni sadržaj te se prilaže spisu predmeta. Na kraju sud slobodno ocjenjuje koju dokaznu vrijednost ima njezin sadržaj.

e) tehničke snimke činjenica spadaju u posebnu vrstu dokaza u užem smislu jer se temelje na registraciji tehničkog uređaja. Najvažnije je pitanje njihove dopustivosti – dokazivanje se izvodi reproduciranjem sadržaja tehničke snimke te sud nakon toga dalje ocjenjuje dokazni materijal. Pitanje dopustivosti teh.snimki ovisi o načinu njihova nastajanja. Kao dokaz se smiju koristiti snimke koje su nastale:

- tijekom kaznenog postupka kao snimanja procesnih radnji koja imaju svrhu sastavljanj i vođenja posebnog zvučnog i slikovnog zapisnika o tim radnjama

- prije započinjanja kaznenog postupka kao tehničke snimke tajnog nadzora nad telekomunikacijama, osobama i predmetima, učinjene na

53

prijedlog državnog odvjetnika kao iznimne mjere kod određenih teških kaznenih djela kod kojih se izvidi ne bi mogli provesti na drugi način

- izvan kaznenog postupka ako su nastale javnom slikom ili zvučnom registracijom. Tajne registracije privatnog ponašanja nastale bez znanja snimljenog krše ustavno pravo nepovredivosti osobnog i obiteljkog života te predstavljaju primjer nezakonitog dokaza, ne smiju se koristiti u kaznenom postupku.

Da bi sud odlučio da li snimka ima svojstvo dokaza i u kojoj je mjeri pouzdana, mora saznati tko, kada i gdje je načinio tehničku snimku, što je bilo predmet registracije, je li uređaj ili instrument za registraciju radio ispravno, je li prvotna registracija kasnije sadržajno mijenjana i ako je, tko je učinio i kakve promjene. Najčešće će se kod ovakvih snimki raditi o iskazu vještaka.

54