Velika Gorica

Turopoljskabaština na dlanu

A3A3

A11

15

3

5

8

10

11 12

2223

29

32

3334

42

39

2

14

17

16

18

19

20

21

6

26

37

49

36

43

48

50

51

24

35

Velika Mlaka

DonjaLomnica

Velika Gorica

Kurilovec

JezeroČiče

Vukovina

Pleso

Ščitarje

BuševVelikaBuna

Mraclin

MalaBuna

KljučićBrdo

LukavecGradići

Šiljakovina

Dubranec

Kravarsko

LukinićBrdo

LijeviŠtefanki

Pokupsko

Hotnja

DonjiHruševecRoženica

Gustelnica

GornjaLomnica

Mala Mlaka

ZAGREB

GLINA

PISAROVINA

NovakiŠčitarjevski

SelnicaŠčitarjevska

Sasi

Č

KobilićBapča

VelikaKosnica

Petina

Obrezina

Mala Kosnic

Kanal Sava-Odra

Buzin

PetrovinaTuropoljska

Okuje

Sava

HrašćeTuropoljsko

Veliko Polje

Odra

LaziTuropoljski

OBukovčak

Vukomerić

MarkuševecTuropoljski

Gudci

Kozjača

Lučelnica

Prvonožina

CerovskiVrh

Petravec

CvetkovićBrdo

Jerebić

Gladovec Kravarski

Gornji Hrušovec

NovoBrdo

Žitkovčica

Čakanec

Podvornica

Pustike

BarbarićiKravarski

CvetinićBrdoCerje

Pokupsko

ZgurićBrdo

Šestak Brdo

Opatija

GladovecPokupski

Strezojevo

KupaAuguštanovec LijeviDegoj

Mičevec

GRAD VELIKA GORICA

OPĆINA ORLE

OPĆINA KRAVARSKO

OPĆINA POKUPSKO

Dio Zagrebačke županije

Turistička karta

Velika GoricaZagreb

Zagrebačka županija

V. Gorica i okolica

Velika Gorica i

A3

1

4

25

7

9

13

27

30

40

38

44

31

41

28

46

47

45

Jagodno

oNovoČiče

Kuče

evo

Drnek

OrleVrbovoPosavsko

Veleševec

Ruča

Suša

SISAK

Turopolje

vec

Staro Čiče

Drenje Ščitarjevsko

StrmecBukevski

ZablatjePosavsko

Obed

Sop Bukevski

Črnkovec

TrnjeLekneno

Čret Posavski

Ribnica

Lazina Čička

Bukevje

ca

Ogulinec

GornjePodotočje

DonjePodotočje

PoljanaČička

Sava

StružecPosavski

Rakitovec Odra

SavaT

U

R

O

P

O

LJ

E

T

U

R

O

P

O

LJ

E

Znamenitosti

Andautonija, arheološko nalazište - ŠčitarjevoStari grad Lukavec - LukavecMuzej Turopolja - Velika GoricaVrata od krča - Turopoljski lugKurija Modić-Bedeković - Donja LomnicaKurija Alapić - VukovinaKurija Zlatarić - BukevjeŽupni dvor - Staro ČičeČardaci - MraclinČardak, etnografska zbirka - Ščitarjevo

123456789

10

Kapela sv. Barbare - Velika MlakaKapela Ranjenog Isusa - Pleško poljeKapela sv. Ivana Krstitelja - BuševecKapela Duha Svetoga - LučelnicaKapela sv. Antuna Padovanskog - GustelnicaKapela sv. Roka - Cvetković BrdoKapela sv. Ivana Krstitelja - Lukinić BrdoKapela sv. Jurja - Lijevi ŠtefankiKapela sv. Petra i Pavla - Cerje PokupskoKapela sv. Trojstva - Gladovec PokupskiKapela sv. Ilije - Auguštanovec

Sakralni objektiDrvene kapele

1112131415161718192021

Crkve i kapele

222324252627282930313233343536373839

4142

40

Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije - V. GoricaCrkva Blaženog Alojzija Stepinca - V. GoricaCrkva sv. Petra i Pavla - V. GoricaCrkva Pohoda Blažene Djevice Marije - VukovinaCrkva Majke Božje Snježne - DubranecCrkva sv. Ivana Krstitelja - Novo ČičeKapela Ranjenog Isusa - Novo ČičeCrkva sv. Tri Kralja - Donja LomnicaCrkva sv. Martina Biskupa - ŠčitarjevoCrkva sv. Antuna Padovanskog - BukevjeCrkva Uzvišenje Sv. Križa - KravarskoCrkva Majke Božje Fatimske - LukavecCrkva sv. Antuna Padovanskog - GradićiCrkva sv. Ivana Krstitelja - BuševecCrkva sv. Mihaela Arkanđela - Turopoljska PetrovinaCrkva sv. Benedikta - MičevecCrkva sv. Petra Apostola - VeleševecCrkva Uznesenja Blažene Djevice Marije - PokupskoKapela sv. Tri Kralja - OrleKapela sv. Fabijana i Sebastijana - KučeKapela sv. Vida - Mraclin

4344454647

Izletišta

484950

51

Jezero ČičeSava kod VeleševcaOdraMost na OdriIzletište Odranski RibičIzletište Matković - Ključić brdoPješačka staza ŠumaricaKupa

Zračna luka Franjo Tuđman / Zagreb

Legenda

N

Plemeniti puti i običaji Plemenita opčina turopoljska 2 Turopoljski banderij 3 Podgutnica 3 Muzej Turopolja 4 Andautonija - muzej na otvorenom 5 Jurjevske svečanosti 6 Perunfest 8Drveno graditeljstvo Turopolja Drvo kao simbol života 9 Umijeće vrijednih ruku 10 Čardaci i kurije 12 Kurija Modić-Bedeković 13 Drvene kapele 14 Kapela sv. Barbare 15Tradicijski način života Kako se nekad živjelo 16 Ljepota narodnih nošnji 18Turopoljske zaštitnice Sveta Lucija 20 Majka Božja Vukovinska 21Turopolje kao inspiracija Znamenite ličnosti turopoljskog kraja 22 O Turopolju su pisali i skladali... 24

Sadržaj

1

Na svega 15-ak km udaljenosti od Zagreba nalazi se Turopolje, jedna od najslikovitijih hrvatskih regija koja je u povijesti bila prekrivena gustim hrastovim šumama. Mnoge su već priče ispričane o ovom prekrasnom kraju, a kroz ovu brošuru približit ćemo vam kulturno-povijesno bogatstvo materijalne i nematerijalne baštine Turopolja:od važnosti Plemenite opčine turopoljske i njene povijesti, jurjevskih običaja, drvenog graditeljstva i tradicionalnog načina gradnje do prekrasnih baroknih drvenih kapela, opisa kako se nekada živjelo i običaja koji su vezani uz pojedine blagdane. Naše znamenitosti nisu samo tihi svjedoci burne povijesti ovoga kraja, već mjesta koja kroz različite manifestacije, običaje, tradi-cionalne zanate oživljuju stare priče, znamenite ličnosti i vraćaju nas u bogatu povijest Turopolja.

Posjetite naš kraj i doživite Turopolje na najbolji mogući način!

Život s tradicijom

2

Plemenita opčina turopoljska Ponosni čuvari tradicije

Plemeniti puti i običaji

Turopolje predstavlja prirodnu i povijesnu cjelinu koja se prostire južno od Zagreba, a omeđena je rijekama Savom, Odrom i Kupom te Vukomeri-čkim goricama. Na tom je području početkom 13. stoljeća nastala Plemenita opčina turopoljska koju su činili slobodni plemići, koji su zbog vojne obaveze bili oslobođeni plaćanja poreza i svih dužnosti prema gradu Zagrebu. U 16. stoljeću posebnim statutom utvrdili su bratsku povezanost odlukom da je valjano nasljeđivanje jedino unutar Plemenite opčine, pa je zajednička imovina neotuđiva i nedjeljiva. Već u to doba,

plemenitaši su utvrdili žensko nasljedno pravo koje je iznosilo četvrtinu obiteljskog imetka, a ako je kćer jedinica nasljeđuje cijeli imetak. Uvijek kroz svoju povijest, a tako i danas, imali su vrlo važnu ulogu u društvu: inicirali su i financirali gradnju brojnih objekata poput crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, starog grada Lukavca, gradske vijećnice (današnji Muzej Turopolja), brojnih škola, knjižnica i kapela. Osnivali su dobrovoljna vatrogasna društva te bili inicijatori i nositelji obnove brojnih turopoljskih običaja i njihove suvremene prezentacije.

Plemenita opčina turopoljska, Zagrebačka 37, Velika Gorica, tel./fax: 01/6260 001, www.turopolje.hr

Info

Turopoljski grb datira iz 1737. godine

3

Iz obveze Plemenite opčine turopoljske da se plemići odazovu kraljevom pozivu u vojnu službu stvoren je Turopoljski banderij, počasni zbor turo-poljskih plemenitaša, koji je ratovao kao samostalna postrojba pod svojom zastavom, a pod zapovjedni-štvom hrvatskog bana. Poznata je njihova odora koja se sastoji od modrih hlača i kaputa ukrašenog vezom i krznom, bijele košulje, šubare od kunovine, podgutnice oko vrata, crnih čizama i sablje. Danas je Turopoljski banderij svečana povijesna postrojba hrvatske vojske koja sudjeluje na važnim gradskim, županijskim i državnim manifestacijama.

Turopoljski banderij Rubac koji je osvojio svijet

Podgutnica

Ono po čemu je cijeli ovaj kraj poseban je podgutnica - crveni rubac koji su turopoljske djevojke vezivale mladićima pod vratom (gutom) prije odlaska u vojnu službu te se smatra pretečom kravate. Rubac svezan à la Croate (na hrvatski način) prepoznat je na našim vojnicima u 17. stoljeću u Parizu i po Hrvatima nazvan kravata. Ako želite ponijeti uspomenu koja će vas podsjetiti na turo-poljski kraj, podgutnica je idealan suvenir. A kako se priča o kravati proširila svijetom na zanimljiv i slikovit način govori Priča o kravati suvremenog velikogoričkog književnika Božidara Prosenjaka.

4

Muzej TuropoljaRiznica turopoljske baštine

Muzej Turopolja, Trg kralja Tomislava 1tel.: 01/6221 325, www.muzej-turopolja.hr

Plemeniti puti i običaji

Godine 1483. održano je u Turopolju prvo poznato spravišče. Spravišča su sazivana kada je trebalo rješavati važna pitanja kao što su obrana turopoljskih posjeda i prava, odlazak u vojnu službu... U ranije doba to su bili zborovi na koje su dolazili svi Turopoljci da bi izabrali župana, a od 18. stoljeća odlučeno je da župana biraju suci, kao predstavnici naselja (sučija), a ne svi plemići.

Znate li?

Info

Današnji Muzej Turopolja, nekadašnja gradska vijećnica Plemenite opčine turopoljske, tzv. turopoljski grad, izgrađen je sredinom 18. stoljeća uz gradski park u središtu Velike Gorice. U njoj su se do 1947. godine održavala spravišča (skupštine) u velikoj dvorani na prvom katu, a uz nju su bili arkivi (arhivi) s važnim ispravama Plemenite opčine. Nakon toga ova je zgrada imala različite namjene: služila je kao đački dom, Zadružna štedionica, a od 1960. godine tamo se nalazi Muzej Turopolja u

kojem se čuva arheološka, etnografska i kulturno-povijesna građa velikogoričkog područja s preko 3500 predmeta. U prizemlju muzejske zgrade nalazi se izložbena dvorana za povremene izložbe te dio muzejskih depoa za čuvanje predmeta iz fundusa.

Info

crte

ž:Li

kovn

i stu

dio

5

Andautonija - muzej na otvorenomJedan dan iz života Rimljana

Arheološki park otvoren je od 1. svibnja do 1. studenoga. Radno vrijeme: subota i nedjelja od 12 do 18 sati. Od ponedjeljka do petka park je zatvoren, osim za najavljene grupe prema dogovoru. www.andautonia.com

Arheološko nalazište Andautonija predstavlja jedinstveno mjesto zanimljive povijesti. Pokraj naselja Ščitarjevo, na prostoru od 2500 četvornih metara, vidljivi su ostaci starog antičkog grada iz doba Rimskog carstva (1. - 4. stoljeće poslije Krista), a od 1994. godine ovdje je otvoren arheološki park gdje posjetitelji mogu razgledati ostatke dijelova rimskog grada: rimsku ulicu, gradsko kupalište i dvije zgrade, a pruža im se i uvid u rimsku nekropolu koja se na ovoj lokaciji nalazila u 1. stoljeću poslije Krista.

Želite li biti dio rimskog svijeta bar na jedan dan pozivamo vas da posjetite Andautoniju u proljeće kada se održava manifestacija Proljeće u Andautoniji poznato i kao Dani Andautonije.U sklopu ove manifestacije posjetiteljima se kroz razne izložbe, radionice i igraonice prezentiraju pojedine teme iz rimskog života, a tko želi može isprobati rimsku odjeću, hranu i piće prema starim receptima te zaigrati antički nogomet.

Jurjevske svečanostiDošel je, došel, zeleni Juraj

6

Plemeniti puti i običaji

Uoči dana sv. Jurja 23. travnja, stari grad Lukavec tradicionalno oživi za vrijeme jurjevskih svečanosti kada se ispred njega pali najveći krijes kojim se simbolički tjera zima, a slavi nadolazeće proljeće. Stari grad Lukavec, simbol turopoljskog plemstva, nalazi se u središtu Turopolja pokraj istoimenog mjesta i potoka Lukavec, nedaleko od Velike Gorice. Izgrađen je u svrhu obrane od Turaka krajem 15. stoljeća te kao spomenik burne povijesti ovoga kraja predstavlja nezaobilaznu točku svakoga tko navraća u Turopolje.

Nad glavnim ulazom s portalom i grbom Plemenite opčine turopoljske iz 1752. godine uzdiže se visoki toranj u kojem se nalazila kapelica posvećena sv. Luciji. Osim svete Lucije, Turopoljci su s posebnim štovanjem i brojnim običajima slavili dan sv. Jurja, odnosno Jurjevo, kao praznik proljeća i početak gospodarske godine. Povijest Turopolja bila je velikim dijelom obilježena ratovima pa ne čudi što je upravo ovaj svetac i rimski vojni časnik proglašen zaštitinikom Turopolja po kojemu brojne crkve i kapele, kao

Višnja Huzjak 1957. godine izdala je publikaciju pod nazivom Zeleni Juraj o jurjevskim obrednim običajima u Hrvatskoj, a rezultati tih istraživanja bili su temelj za organiziranu obnovu jurjevskih običaja u Velikoj Gorici i okolici krajem 80-ih godina 20. stoljeća.

Znate li?

7

i žitelji ovoga kraja, nose ime. Budući da se njegova svetkovina nalazi na granici između zimske i ljetne polovice godine, sveti Juraj postao je zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila i stoke te je uz njega vezan niz običaja koji su se u manjoj mjeri znali razlikovati od mjesta do mjesta. Nekoliko dana prije, ili u rano jutro na samo Jurjevo, jurjevski ophodnici zvani jurjaši ili jurjevčani obilazili su sela u bližoj i daljoj okolici: djevojčice su nosile košarice i vrbove grančice te bi išle od kuće do kuće i skupljale darove pjevajući posebne ophodne jurjevske pjesme dok bi jedan od dječaka predstavljao zelenog Jurja držeći okićenu zelenu granu u ruci. Za jurjaša je bilo karakteristično nošenje barjaka sa zavezanom trobojnicom i crvenim rupcem, a na vrhu bi se

nalazila poculica, grančice ili jabuka. Navečer uoči Jurjeva kao i na samo Jurjevo na raskršćima su se palili krijesovi oko kojih su se okupljali djeca i odrasli uz pjesmu, ples, šale i preskakanje vatre jer se vjerovalo da će ih vatra i dim jurjevskog krijesa očuvati od svake bolesti i zla u idućoj godini.

Najstariji zapis jurjevske pjesme potiče upravo iz Turopolja, a ulomak pjesme napisao je Ivan Kukuljević Sakcinski 1860. godine:Kukuvačica zakukavala kiroles!U zelenom lugu, na suhom drugu kiroles!Zelen Jurja kres nalaže kiroles!Njegva e lepa kuna kapa kiroles! Zelen njegov je kepenek kiroles!

Mladi jurjevčani

Perunfest - festival zaboravljenih priča

Infowww.perunfest.hr

8

Plemeniti puti i običaji

Čarobna formula za dobru zabavu

Čitajući zanimljivu povijest starog grada Lukavca možete pronaći podatak kako su se nekoć upravo na tom mjestu održavala suđenja vješticama, a dokaz tomu je i coprnički zatvor koji se nalazi u prizemlju kaštela. Poznata hrvatska spisateljica Marija Jurić Zagorka velik dio radnje romana Kći Lotršćaka i Gordana smjestila je u Turopolje, upravo u starom gradu Lukavcu gdje su prema njenim riječima vještice često stizale u pohode.A kakve su još priče vezane uz ovaj kaštel moguće je vidjeti i doživjeti krajem svibnja na Perunfestu - festivalu zaboravljenih priča i narodnih predaja.

Festival je multimedijalan, uključuje sve tipove umjetnosti i namijenjen je svim uzrastima koji mogu uživati u brojnim izložbama, kazališnim predstavama, radionicama, ali i gastronomskoj ponudi turopoljskog kraja.

Tijekom dva dana programa oko zidina i u samom dvorcu možete susresti divove, patuljke, vještice, čarobnjake, vile, vojnike, plemiće, a pjesnici i pripovjedači svojim skečevima, glazbenim i plesnim točkama oživljavaju brojne legende u povijesnom kaštelu.

9

Drvo kao simbol života Drveno graditeljstvo Turopolja

Hrastove šume - bogatstvo velikogoričkog kraja

Posebno obilježje ovom kraju dalo je šumsko bogatstvo budući se drvo koristilo ne samo za gradnju seoskih domova nego i za izradu svih uporabnih predmeta u domaćinstvu (posebice u izradi škrinja, preslica, tkalačkih stanova, zipki...).Osnova tradicijskog graditeljstva je hrast lužnjak, kao autohtoni građevni materijal kojemu su domaći majstori znali udahnuti dušu. Od hrastovine su podizane seljačke kuće - hiže, kurije - ladanjske kuće imućnijih Turopoljaca(poput primjerice kurije Modić-Bedeković u

Donjoj Lomnici, kurije Alapić u Vukovini i Josipović u Kurilovcu, kurije Zlatarić u Bukevju), čardaci - drveni domovi na kat s prekrasno ukrašenim stubištima (neke od posebno lijepih primjera možete pronaći u Mraclinu, Velikoj Mlaki, Buševecu, Posavini) te drvene kapele.

Kod gradnje domova i sakralnih građevina u Turopolju nije bilo velikih razlika: korišteni su istovrsni elementi i materijali te je primjenjivan rustičan način obrade.

Kapela sv. Trojstva, Gladovec Pokupski

10

Umijeće vrijednih rukuElementi tradicionalne gradnje

Drveno graditeljstvo Turopolja

Građene u teškim gospodarskim prilikama, nakon rata s Osmanlijama, kurije i manje kuće vrlo često su se gradile na jednostavan način koji odlikuje horizontalno slaganje planjki, spajanih drvenim klinovima koji se u uglovima preklapaju u stari hrvaški vez neotesanih krajeva greda ili nemški vez otesanih krajeva. Pokrov kuće nekada je bio šop - raževa slama, zatim šindra - drvene daščice, a danas crijep. Kako bi zaštitili zidove prizemlja često su dodavali

potkrovek -zaštitnu strehu u razini stropa prizemlja.U unutrašnjosti takvog doma nalazili su se veliki zadružni stolovi oko kojih su se skupljali zavrijeme jela i dogovora posla za idući dan. Vrlo spretno izrađivali su i drvene škrinje: od najmanjih u kojima su držali svoje dokumente, nakit, novac do onih većih dimenzija za spremanje rublja ili žita. Škrinje su imale i veliku ulogu u svadbenim običajima kada bi se u njima na dan vjenčanja prevozio mladenkin miraz u novi dom.

Nemški vez

Obitelj se uvijek okupljala oko stola

11

Na drvenim gredama stropa možete pronaći ucrtane inicijale iz kršćanske tradicije poput motiva križa, kaleža, srca kao i imena vlasnika te datacije koje su se često upisivale, tj. urezivale na glavnoj stropnoj gredi (sljemenu), a katkada iznad ulaznih vrata.

Kuće su gradili seoski majstori paliri, koristeći se stoljetnim narodnim iskustvom i vještinom. Bili su organizirani u družine, a na dobrom glasu

bili su paliri iz Kuča, Čičke Poljane, Bukevja i Lijevih Štefanki.

Turopoljske kuće bile su posebne i po tome što ih je bilo moguće premještati s mjesta na mjesto pomoću raznih drvenih pomagala kojima su vlekači stajna ili krulci prevlačili - premještali kuće.Iako su u gradnji kuća i sakralnih objekata drvo zamijenili drugi materijali, obrada drva ostala ježiva tradicija u izradi instrumenata i suvenira.

Datacija izgradnje iznad ulaznih vrata kapele Ranjenog Isusa na Plesu

Urezana greda u kuriji

Tradicionalne drvene preslice (detalji)

Vrata od krča

12

Do podizanja nasipa u drugoj polovici 19. stoljeća područja doline Kupe i Save bila su povremeno poplavljena. Zbog velike vlažnosti tla, Turopoljci su podizali svoje kuće na stupove i tako su nastali čardaci. Donji dio drvenih kuća nikada nije služio za stanovanje, nego su se tu nalazile šute ili potiže (spremišta za oruđa) dok su stambene prostorije bile isključivo na katu. Najpoznatije primjerke ove gradnje možete pronaći u Mraclinu i Posavini s poput čipke prekrasno izrezbarenim trijemovima i vanjskim stubištima. Danas su to zaštićeni spomenici kulture koji govore o graditeljstvu i graditeljima u minulim stoljećima.

Uz jedinstvene drvene kapele, u graditeljstvuposebno se ističu drvene kurije kao primjer autohtone stambene gradnje imućnijih ljudi ovoga kraja, a među njima najbolje je sačuvana kurija Modić-Bedeković u Donjoj Lomnici.

U prizemlju kurija nalazile su se gospodarske prostorije, a na katu je obično bilo pet velikih soba. Najveća, zvana palača s velikim stolom, služila je kao blagovaonica, a do nje se nalazio salon s klasičnim namještajem te još tri spava-onice. Prostrana dvorišta okruživala su kurije, a neka od njih pretvorena su u lijepe parkove.

Drveno graditeljstvo Turopolja

Čardaci i kurijeToplina turopoljskog doma

Hrvatski ban Josip Jelačić imao je obiteljsko imanje i kuriju u Kurilovcu gdje je kao mladić

proveo tri godine oporavljajući se od bolesti grla.

Znate li?

Čardak - župni dvor u Velikoj Mlaki

Kurija - župni dvor u Starom Čiču

Kurija Modić-Bedeković

13

Kurija Modić-Bedeković, Donja Lomnica

Kurija Modić-Bedeković, podignuta 1806. godine, ističe se kao primjer autohtone stambene gradnje turopoljskog kraja, a cijelo imanje ubraja se među najvrijednije primjere graditeljske kulturne baštine središnje Hrvatske te je zaštićeno kao spomenik kulture 1972. godine. U kuriji je sve zadržalo dah prošlosti, a prostorije krase lijepo očuvane keramičke peći za grijanje, stilski namještaj, slike po zidovima poznatih i nepoznatih umjetnika, svjetiljke i porculan te rodoslovlje obitelji Modić. Posebno zanimljiv detalj predstavlja pod predvorja od kamenih oblutaka koji su uzeti iz obližnjeg potoka.

Ako zaželite odmor i predah u hladu, možete ga pronaći u prostranom dvorištu s parkom gdje se nalazi i sukačnica, prostorija za spravljanje hrane.Posljednje stanovnice kurije bile su sestre Vilma i Milka Bedeković koje su svojim umjetni-čkim radom obilježile život ovog dvora, a zbog vrlo dobre očuvanosti i nedavne obnove danas ondje možete doživjeti ljepotu ladanjskog života na prijelazu s 19. na 20. stoljeće.

Info Kuriju je moguće posjetiti uz prethodnu najavu djelatnicima Muzeja Turopolja na

telefon 01/6221 325 / www.muzej-turopolja.hr

Primjer građanske kulture stanovanja

14

Drveno graditeljstvo Turopolja

Drvene kapele Ljepota vrijedna pronalaženja

Drvene kapele predstavljaju najviši domet narodnog graditeljstva barokne arhitekture na području Sjeverne Hrvatske, građene ponajviše u razdoblju od 17. do početka 20. stoljeća. Iako ih je do danas ostao sačuvan mali broj, drvene kapele ovog područja posebno su zanimljive zbog svoje tipološke različitosti, a jedna od karakteristika nekih drvenih turopoljskih kapela je dodavanje predvorja u kojima se obavljao obred na blagdane i u dane proštenja. Smještene najčešće na malenom brežuljku pokraj sela, okružene visokim i starim stablima, s malenim drvenim

zvonikom uklopile su se skladno u pejzaž. Uvjereni smo da će vas oduševiti svojom arhitektonskom jednostavnošću i originalnošću te mnoštvom detalja koji svjedoče o umjetničkim sposobnostima pučkih majstora palirskih i tesarskih družbi Turopolja. Misa se u većini kapela služi na blagdan zaštitnika ili prilikom neke druge svečane prigode. Ako ih želite posjetiti nekim drugim danom to je moguće uz prethodnu najavu, a ključ najčešće čuva župnik ili netko od mještana.

Kapela sv. Ivana Krstitelja u BuševcuKapela Ranjenog Isusa na Plesu

15

Kapela sv. Barbare, Velika Mlaka

Dragulj baroknog graditeljstva

Ova je građevina najljepši i najreprezentativniji primjer drvenog baroknog sakralnog graditeljstva Sjeverne Hrvatske. Građena je od turopoljske hrastovine planjki i svjedoči o preko tri stoljeća tradicije gradnje u drvetu. U njezinoj unutrašnjosti nalazi se lijepi krilni oltar iz 17. stoljeća s prikazima života i mučeništva sv. Barbare s jedne te Kristove muke s druge strane. Na tabulatima i drvenim oplatama poput galerije slika našeg domaćeg slikarstva sačuvano je oko 150 oslikanih ploha s prikazima svetaca i biljnih motiva.U kapeli se nalazi rijedak ikonografski prikaz

Kapelu je moguće posjetiti uz prethodnu najavu na telefon 01/6234-761. Župa sv. Barbare, Školska 33, Velika Mlaka

sv. Kümmernisse, raspete svetice s bradom.Ona je prema legendi bila lijepa kćer portugal-skog kralja koja se, kako bi izbjegla udaju za poganskog princa, predala u ruke Kristu s molitvom da je unakazi kako je više ni jedan muškarac ne bi poželio. Uz nju je također vezan motiv o siromašnom guslaču kojem je Kümmernissa s križa, nakon dugog i upornog sviranja, dobacila zlatnu cipelu.Uz crkvu je prenesen jednokatni drveni čardaks trijemom od rezbarena drva koji služi kao župni dvor i zajedno s crkvom čini skladnu cjelinu.

Info

sv. Kümmernissa

16

Uz kapele i crkve također su vezani i brojni običaji koji su se izvodili za vrijeme crkvenih blagdana i svečanosti. Poznate su bile turopoljske svadbe s mnoštvom običaja uz prošnju, vožnju opreme, dolazak mladenke u novi dom. Održavale su se zimi, najčešće na fašenjsku nedjelju i trajale su tri dana, a često se ženilo više parova odjednom. Veselje se nastavljalo raznim pokladnim običajima uz prerušavanje, ophode sudionika i na kraju spaljivanjem fašnika.

Nakon veselog fašničkog razdoblja, ludovanja, pjesme i plesa stigla bi Pepelnica. Toga dana žene su iznosile sve posuđe i prokuhavale ga u lugu da ga očiste od svih masnoća, budući da nastupa vrijeme Korizme, vrijeme posta i odricanja. Na samu Pepelnicu gospodar kuće predavao jekuhaču novoj gazdarici, jednoj od žena koja će kroz idućih godinu dana biti glavna kuharica i domaćica za čitavu zadružnu obitelj. Nekad se u Turopolju stanovništvo udruživalo u obiteljske

Kako se nekad živjeloTradicijski način života

Narodni običaji i vjerovanja turopoljskog kraja

Znate li?Ogranak Seljačke sloge Buševec od 1967. godine

nekoliko je puta prikazao Turopoljsku svadbu, dramatiziranu pripovijest Josipa Kovačevića u kojoj su opisani život i svadbeni običaji Turopoljaca.

Suvremeni prikaz turopoljske

Fašnička povorka iz 1960-ih

17

zadruge koje su se ekstenzivno bavile poljoprivre-dom, a okupljale su po nekoliko naraštaja iste obitelji pod jednim krovom. Takav način stanovanja nalazimo sve do prve polovice 20. stoljeća, a najpoznatija zadružna kuća bila je ona obitelji Arbanas u Donjoj Lomnici koja je brojila 30 članova. Za vrijeme Korizme nisu se pripremale svečanosti, oblačilo se jednostavno, a žive boje posteljine zamijenile su one bijele ili sa žutim motivima.

Zadnja nedjelja pred Uskrs je Cvjetna nedjelja. Tada su mladići iz svake kuće nosili u crkvu na posvećivanje posebno isprepletene grane drijenka ili imele koje bi nakon blagoslova zataknuli na kućnu gredu te bi tamo stajala cijele godine jer se smatrala zaštitom od groma i oluje.

Na Veliku subotu ili sam Uskrs nosila se hrana na posvećenje, a posebno mjesto imao je okrugli

bijeli kruh - svečanica. Nakon posvećenja jela, mlade sneje utrkivale su se do svojih kuća jer ona koja je prva stigla bila je pisanica - najbrža, naj-vrednija i najspretnija. Vjerovalo se da će njena kuća te godine biti najnaprednija u obavljanju poslova u polju i da će njen kukuruz prvi biti okopan.

Na Božić se do sredine prošlog stoljeća nije kitio bor već samo grane bora posebno složene i obješene, najčešće, na stropnu gredu iznad stola - takav se ukras nazivao kinč. Nakon ukrašavanja kuće, navečer je slijedio čin „donošenja Božića u kuću“ kada bi stariji muškarac s muškom djecom otišao u štalu po slamu, a u kući bi se ugasila sva svjetla. Zatim bi sa slamom i svijećom ušli u kuću govoreći „Dej vam Bog picekov, racekov, telekov, ždrijebekov, pajcekov, mujcekov, žira, mira i Božjeg blagoslova.“

Svadbena povorka u Buševcu, 1969.

Kruh svečanica

18

Ljepota narodnih nošnjiTradicijski način života

Umjetnost tkanja

čine veliko etnološko blago turopoljskog kraja.Turopoljska nošnja, po svojim najbitnijim sastavnim dijelovima, slična je ostalim nošnjama sjevero-zapadnog dijela Panonije, a obavezni dijelovi ženskog ruha bili su suknja rubača, pregača fertun i bluza sa širokim rukavima te oplečje ili košulja s uskim rukavima švabica. Za Turopolje su značajne crvene i modre pisanke s gustim

Tradicijska kultura izrazito se njeguje i prenosi na nove naraštaje diljem Turopolja kroz brojna folklorna društva, a sve to možete i sami doživjeti ako posjetite neku od brojnih smotri folklora koje se organiziraju na cijelom području Turopolja. Upravo na smotrama folklora dolazi do izražaja bogatstvo narodne umjetnost kroz ples, glazbu, pjesmu, a naročito ljepotu narodnih nošnji koje

19

tkanjem, ali također i bijele rubače sitno nabrane po dužini s gornjim dijelom zvanim kiklišće.

Pokrivanje glave udanih žena kao vidljivi znak njezinog statusa prastari je običaj sačuvan do danas. Odmah poslije vjenčanja mladoj sneji su se motale pletenice oko punteka na zatiljku i kosa se pokrivala kapicom, poculicom - turopoljskom ili posavskom halbicom i preko svega se stavljala peča (marama). Poculica je prekrivala cijelu kosu, izrađivala se od domaćeg platna te se najčešće obrubljivala širokom domaćom ili kupovnom čipkom.

Tekstilni predmeti bez ukrasa nazivaju se prostima, a oni ukrašeni s malo bijelog veza služili su u vrijeme žalovanja i nosile su ih starije žene. Jarko crvena boja bila je predviđena isključivo za mlade,

te za vrlo svečane i vesele trenutke.

Muška nošnja u cijelom je Turopolju gotovo svugdje jednaka te se sastoji od širokih platnenih gaća i rubače - košulje širokih rukava, na prsima bogato izvezene bijelim vezom.

A kako se živjelo, oblačilo i jelo u starim obiteljskim kućama ili kurijama možete vidjeti u Muzeju Turopolja gdje se nalazi bogata etnografska zbirka. Vrijedan doprinos očuvanju i obna-vljanju tradicije daju i radionice narodnih nošnji gdje se s puno ljubavi izrađuju različite nošnje i prenosi znanje na buduće naraštaje. te za vrlo svečane i vesele trenutke.

Muška nošnja u cijelom je Turopolju gotovo

Čuvari pjesme i plesa turopoljskog kraja: FA „Turopolje”, Velika Gorica / FA Šiljakovina / Ogranak „Seljačke Sloge”, Buševec / KUD „Čiče” / KUD „Dučec”, Mraclin / KUD „Gradići” / KUD „Mičevec”/ KUD „Nova

Zora”, Donja Lomnica / KUD „Pleso” / KUD „Stari Grad”, Lukavec / KUD „Ščitarjevo” / KUD „Velika Mlaka”/ Ansambl „Zlatne godine” / Gradski zbor „Franjo pl. Lučić” / HPD „Kučani” / VIS „Jane”

Znate li?

20

Turopoljske zaštitnice

U pisanim izvorima crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici prvi puta se spominje u prvoj polovici 14. stoljeća. Kada je 1893. godine temeljito obnovljena prema nacrtima zagrebačkog arhitekta Hermana Bolléa, na njezino pročelje stavljen je kip sv. Lucije, a ispod njega grb Plemenite opčine turopoljske koja je bila glavni investitor radova. Svetičino ime Lucija znači svjetlost pa kršćani smatraju da ona naviješta dolazak velikog svjetla božićne noći. Zašto je baš sv. Lucija zaštitnica Turopolja objasnio je poznati povjesničar Emilij Laszowski u knjizi Povijest Turopolja u kojoj navodi kako su se u prošlosti glavna spravišča Plemenite opčine

turopoljske redovito održavala svake godine oko Jurjeva, a od kraja 16. ili početka 17. stoljeća na dan 13. prosinca tj. na blagdan sv. Lucije. Danas se na taj dan svečano obilježava i Dan grada Velike Gorice, a u tjednu koji prethodi blagdanu u gradu se organiziraju brojna kulturna događanja pod nazivom Lucijini dani. Za svetu Luciju u narodu Turopolja vezano je nekoliko običaja. Tako bi nekada jedna od djevojaka, ogrnuta u bijelu plahtu, s lampašom i košaricom punom svijeća obilazila domove starih zadruga. U kućama bi bio mrak, a ona bi u svakoj kući zapalila novu svijeću dok bi je ostale žene darivale orasima i lješnjacima.

Sveta Lucija

Znate li? U doba adventa, na blagdan sv. Lucije, sijala se pšenica, a po visini pšenice proricalo se

kakva će te godine biti pšenica na polju. Govorilo se „Kakva pšenica u tanjuru, takva u polju”.

Navještaj božićnog svjetla

21

Osim kao plemenitaši i čuvari narodnih običaja i tradicije, Turopoljci su poznati i kao marijanski narod. U ovom kraju mnoge crkve i kapele posvećene su Gospi, a najpoznatije je zasigurno marijansko svetište u Vukovini. Crkva Pohoda Blažene Djevice Marije pripada među najstarija ovakva svetišta u ovom dijelu Hrvatske, a prvi puta se spominje u 16. stoljeću. Na mjestu današnje župne crkve nalazila se do sredine 17. stoljeća mala drvena kapela sa zvonikom posvećena Blaženoj Djevici Mariji, ali se već 1630. godine spominje kao prošte-njarska kapela. Crkva je tijekom vremena puno

puta dograđivana, a danas je to jednobrodna kasnobarokno - klasicistička crkva u kojoj su se čuvali brojni zavjetni darova vjernika kojima je Majka Božja Vukovinska pomogla. Svake godine 15. kolovoza, u crkvi i prostoru oko nje, okupi se nekoliko tisuća hodočasnika kako bi proslavili blagdan Velike Gospe, glavnu svetkovinu ove župe. Pripreme za sam blagdan počinju devet dana prije, svečanim misama devetnicama na čast Majci Božjoj Vukovinskoj i koje okupljaju velik broj vjernika iz velikogoričkog kraja.

Majka Božja VukovinskaZagovornica vjernika

22

Znamenite ličnosti turopoljskog kraja

Juraj Habdelić - isusovac, pisac i leksikograf (Staro Čiče, 1609. - Zagreb, 1678.)

Juraj Habdelić bio je isusovac, kajkavski književnik, profesor i rektor zagrebačkog isusovačkog kolegija koji je njegovim zalaganjem bio uzdignut na stupanj sveučilišta. U svojim mnogobrojnim religiozno-moralnim djelima prikazao je i ondašnje političke događaje, socijalne probleme svoga vremena (Zercalo Marijansko, Prvi otca našeg Adama greh). Svojim hrvatsko-latinskim rječnikom Dictionar ili reči slovenske iz godine 1670. godine zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvatskog jezikoslovlja. Njemu u čast podignut je spomenik u Starom Čiču, osnovna škola u Velikoj Gorici nosi njegovo ime kao i knjižnica isusovačkog fakulteta u Zagrebu.

Slava pl. Ištvanić (V. Gorica,1850. - Zagreb, 1944.) i August Šenoa (Zagreb, 1838. - Zagreb, 1881.)- romanopisac, pripovjedač, pjesnik

U povijesti Turopolja, osobito Velike Gorice, poseban trag ostavila je obitelj Šenoa. Poznato je da je August Šenoa u mladosti prijateljevao s brojnim Turopoljcima, pripadnicima Plemenite opčine turopoljske, a upravo je u Velikoj Gorici upoznao Slavu pl. Ištvanić kojom se oženio i koja mu je bila velika inspiracija i potpora u literarnom radu. Turopolje spominje u djelima Turopoljski top, Mladi gospodin i Diogeneš, a njegov sin Milan surađivao je s Emilijem Laszowskim na knjizi Povijest plemenite općine Turopolja dok je drugi sin Branko na brojnim slikarskim platnima i grafikama oslikao ovaj kraj. O ovom poznatom paru snimljen je i kratki povijesno-dokumentarni film pod nazivom August i Slava Šenoa, a koji govori o njihovoj ljubavi kao i domoljubnim idejama.

Turopolje kao inspiracija

23

Franjo pl. Lučić- hrvatski skladatelj, orguljaš i glazbeni teoretičar (Kuče, 1889. - Zagreb, 1972.)

Ovaj poznati hrvatski skladatelj, po kojemu Umjetnička škola u Velikoj Gorici i Gradski mješoviti zbor nose ime, ostavio je veliki trag u hrvatskoj glazbenoj baštini. Bio je izabran za župana Plemenite opčine turopoljske, a na toj funkciji podigao je diljem Turopolja više škola, čitaonica i knjižnica. Godine 1921. izabran je za nastavnika u novoosnovanoj Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je predavao i dva puta bio izabran za rektora, te je osnovao svoju glazbenu školu Polyhimna. Stanovnicima ovoga kraja ponajviše je poznat kao autor turopoljske himne napisane 1925. godine, čiji vam tekst donosimo ovdje:

Nek zaori naša pjesmaSnažno kao grom

Sedam stotin ljeta slaviTuropoljski dični dom.

Složno naprijed braćo milaTuropoljac želi vijek

Da ni jedna njemu silaNe pomuti slavni stijeg.Turopoljski lug, veseljeNjeg oblijeva Odre val

Slavne borbe je znamenjeLukavec ponosni grad.Staru tvoju slavu pjevaSlavuj v lugu zelenom,O njoj priča naša djeva

Svome dragom miljenom.Da nam uvijek sretan bude,

Turopoljski dični rod,Našu dragu djedovinuBranit ćemo složno svi.Zato srca svi u jednu

Ljubav ćemo složit mi.Bože silni, Bože sveti,

Turopoljski brani dom.Ljubav, slogu nam podijeli,Ponos da smo rodu svom.

24

Turopolje kao inspiracija

O Turopolju su pisali i skladali...

Bogata povijest, srdačni domaćini i zanimljive priče privukle su u Turopolje brojne pisce, umjetnike i istraživače iz drugih krajeva Lijepe Naše. Svi su oni iza sebe ostavili veliki trag i brojna djela koja na jedinstven način govore o povijesti i ljepotama ovoga kraja.

Srećko Albini i Milan MrekarOpera Maričon skladatelja Srećka Albinija i autora teksta Milana Mrekara iz 1901. godine u tri čina opisuje događaje u Turopoljskom lugu i gradu Lukavcu u vrijeme francuske okupacije Turopolja.

Slavko Kolar Većina njegovih najboljih pripovjedaka smještena je u seosku sredinu Vukomeričkih gorica (Svoga tela gospodar, Breza, Kriza).Velika Gorica mu se odužila nazvaviši jednu od najdužih ulica u centru grada njegovim imenom.

Adam Baltazar Krčelić Ovaj zagrebački kanonik iz 18. stoljeća u svojim djelima iznio je dragocjene podatke o Turopolju i Turopoljcima (kako su se birali župani za sv. Luciju, o ratu protiv Turaka, radu Nikole Hribara, Jurja Muliha...).

Miroslav Krleža U svojoj zbirci pjesama Balade Petrice Kerempuha često je spominjao Turopoljce te je oživio brojne slike iz hrvatske, ali i turopoljske povijesti (o turo-poljskim pravicama, turopoljskim protuturskim vojnama, restauracijama u gradu Lukavcu...). O važnosti kajkavskog govora piše u djelu Turopolska reštauracija A.D. 1848.

Emilij LaszowskiArhivist i povjesničar, uredio je arhiv u Velikoj Gorici te objavio velik broj rasprava, članaka i monografija iz područja srednjovjekovne povijesti Turopolja. Posebno su ističu djela: Povijesni spomenici Turopolja sv. I-IV. (1904.) te reprezen-tativno monografsko djelo Povijest plemenite općine Turopolja u tri sveska (1910. - 1924.) koje je do danas temeljna knjiga o povijesti Turopolja od vremena Rimljana pa sve do početka 20. stoljeća.

Antun Gustav MatošPoznati hrvatski pisac u putopisima Kod kuće (Plač drugi) i Obična šetnja piše o Turopolju. Poznate su njegove riječi: Da si mi zdravo plemenita grofovijo, noseći ime plemenitog Tura, sa turom na plemenitim vodama Odri i Lomnici, sa glavom na zelenom vanjkušu Vukomerića i s opancima na zelenoj vodi Ljutovida Posavca!

Vojko Miklaušić Rođen u Velom ratu na Dugom otoku, ostao je zapamćen kao marljivi sakupljač turopoljske kulturne baštine. Njegova obitelj posmrtno je objavila sva njegova etnografska i muzikološka istraživanja u knjizi Plemeniti puti (1994.).

25

Matko Peić Slikar i književnik, sveučilišni profesor i autor brojnih knjiga o hrvatskim umjetnicima, u knjizi Skitnje jedno poglavlje posvetio je Turopolju u kojem su opisana mjesta Mala Mlaka, Kurilovec, Buševec, Vukovina, Lukavec te stare turopoljske kurije.

Božidar Prosenjak Suvremeni velikogorički autor koji u svom djelu Priča o kravati na zanimljiv i ilustrativan način govori o tome kako je kravata osvojila svijet svojom simbolikom i romantičnom pričom.

Marija Jurić Zagorka Radnja se nekih Zagorkinih romana velikim dijelom odvija u Turopolju, a i mnogi su elementi iz bogate povijesti Turopolja u njima vrlo spretno i originalno korišteni. Nerijetko je citirala izvore iz povijesti Plemenite opčine turopoljske, posebice u romanima Gordana i Kći Lotršćaka.

Ivan pl. Zajc Skladao je operu Seoski plemić koja je izvedena 1910. godine i čija se radnja događa u vrijeme francuske provale u Turopolje.

KOD KUĆE

Firunge - zavjeseKredenc - kuhinjski ormarLukníca - drvena veća posudaNajže - tavanRafung - dimnjakŠarajzlin - žarač za vatruŠkatula - kutijaŠoštar - postolarŠtrojzuk - perina na kojoj se spava ispunjena kukuruznim perušinjemŠtulenka - pernica za pribor (pribor za pisanje ili pribor za šivanje)Vajnkuš - jastukŽbanja - kanta za mast

U ORMARU

Ajnfučno platno - jednostruko platnoCojnki - peleneCokule - drvene cipeleĐunđe - vrsta nakitaKikla - oprava, haljinaKožun - prsluk od janjeće kožePumperice - duge ženske gaće

26

Jezični šalabahter

Nađete li se u našem kraju nemojte se libiti priupitati za smjer ili dodatnu informaciju naše ljubazne žitelje. No, ne budite iznenađeni ako vam se pričini da govore sasvim drugim jezikom. Stariji Turopoljci naime koriste mnoštvo arhaičnih riječi koje potiču iz kajkavskog narječja.

Pospominajte si turopolski!

ZA STOLOM

Bazlamača - kolač od kukuruznog brašnaBažul - grahCukor - šećerMela - brašnoPecilki - mladi kukuruzPražetina - omletTrop - pečeno domaće vrhnje i maslac

ŠTO SE RADILO?

Čehanje - kidanje perjaDumeti - biti zamišljenIti s prigledom - pohoditi rodiljuKantarenje - nositi mlijeko Lesikati se - bljeskati (lesiče se nebo pred kišu)Milo gledeti - tužno, molećivo gledatiObirača - krađa voća sa stablaPotepati se - skitati sePridelati - prigraditi (uz postojeću građevinu)Šupiti - ošamaritiVuglédi - susret budućih mladenaca (iti na vuglede -prošnja mlade)Zginuti - izgubiti

Nakladnik:Turistička zajednica grada Velike Gorice

Velika Gorica Tourist BoardTrg kralja Tomislava 2, Velika Gorica

tel./fax: 01/6221 666e-mail: tzvg@tzvg.hr

www.tzvg.hr

Za nakladnika:Milada Mesarić

direktorica Turističkog ureda

Autorica brošure: Antonija Badurina Odrčić

Recezentica:Katja Matković Mikulčić

Fotografije:arhiv Turističke zajednice grada Velike Gorice

arhiv Turističke zajednice Zagrebačke županijearhiv Gradske knjižnice Velika Gorica

arhiv Muzeja TuropoljaAntonija Badurina Odrčić, Emil Bobesić, Mladen Cukor,

Andrej Čubra, Dario Drvodelić, Petra Jurić, Robert Klarić, Robert Leš, Iva Lulić, Hrvoje Mareković, Miroslav Maršan,

Tomislav Masera, Juraj Odrčić, Ana Plehinger, Zlatko Srbelj, Josip Škof, Mario Žilec

Fotografija na naslovnici:kapela sv. Petra i Pavla u Cerju Pokupskom, Josip Škof

Razglednice:zbirka obitelji Kos

zbirka obitelji Pukanićzbirka Stjepana Lederaarhiv Muzeja Turopolja

Turistička karta:

Goran M. Štimac

Oblikovanje:Goran M. Štimac, studio Razum&Osjećaji

Tisak:Tiskara Velika Gorica, 2020.

Naklada:1000 primjeraka

CIP zapis je dostupan u računalnome kataloguNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu

pod brojem 000929444.

ISBN 978-953-99194-4-1

www.tzvg.hrwww.visitvelikagorica.comwww.velikagoricatourism.com

ISBN 978-953-99194-4-1