Kebrač (Myricaria germanica L)da će vegetativno razmnožavanje reznicama ovisiti o koncentraciji hormona u praškastom preparatu za zakorjenjivanje. Zbog prisustva perlita u podlozi

Kebrač (Myricaria germanica L)

Učenici: Bruno Rođak (3. razred)

Lara Zrna (3. razred)

Mentor: Mišo Rašan, prof. savjetnik

[email protected]

Kebrač (Myricaria germanica L.)

Prelog, 1.3.2012.

Srednja škola Prelog, Čakovečka 1, 40323 Prelog, Međimurska županija


1

SAŽETAK

Istraživano je stanište, rasprostranjenost, razmnožavanje, uvjeti koji pogoduju

razvitku kebrača kao i morfologija kebrača. Ciljevi ovog istraživačkog projekta su

određivanje visine na kojoj raste kebrač u odnosu na razinu vode, mjerenje i određivanje

prosječne visine grmova kebrača, prebrojavanje grmova kebrača na određenom području,

prebrojavanje zeljastih i drvenastih grana u pojedinom grmu te ispitivanje mogućnosti

vegetativnog razmnožavanja reznicama i povaljenicama. Za ovo istraživanje korišten je

sljedeći pribor: tračni metar, kutomjer, ravna daska širine 10 cm i duljine 3 m, libela,

nivelirajuće crijevo (šlauf vaga), kanta, digitalni fotoaparat marke Canon, terenski dnevnik,

olovka, papir, škare, motika, pijuk, skalpel, plastične čaše volumena 0,5 l, vodootporni

marker, tačke, vrtno zalijevalo, GPS marke Etrex, zemlja, perlit, hormoni (rhizopon I, IBA

0,5%; rhizopon II, IBA 1%; rhizopon III, IBA 2%). Ukupno je pobrojan 91 grm kebrača,

na lijevoj obali lijevog drenažnog kanala bilo je 16, a na desnoj 75 grmova. Izbrojeno je

1245 grana od kojih je drvenastih 866, zeljastih 358 i 21 oštećenih. Najviša visina grma

iznosila je 267 cm. Dokazano je vegetativno razmnožavanje povaljenicama, a vegetativno

razmnožavanje reznicama uspješno je samo u uvjetima u kojim kebrač obitava na

prirodnom staništu.


2

Sadržaj:

1. Uvod………………………………………………………………………………………. 2

1.1. Biljne zajednice aluvijalnih nanosa……………………………………………………... 2

1.2. Rasprostranjenost kebrača………………………………………………………………. 3

1.3. Staništa kebrača…………………………………………………………………………. 5

1.4. Morfologija kebrača…………………………………………………………………….. 6

1.5. Razmnožavanje kebrača………………………………………...…………..................... 8

1.6. Upotreba kebrača………………………………………………………………………... 8

2. Obrazloženje teme……………………………………………………….......................... 9

3. Materijal i metode………………………………………………….................................. 11

3.1. Korišteni materijal………………………………………………………………………. 11

3.2. Metode……………………………………………………………………….………….. 11

3.2.1. Odabir lokacije za istraživanje……………………………………………………....... 11

3.2.2. Geokoordinate lokacije…………………………………………………………….….. 11

3.2.3. Određivanje nagiba terena…………………………………………….………………. 13

3.2.4. Mjerenje visine na kojoj raste biljka u odnosu na vodu………………………………. 13

3.2.5. Određivanje visine grmova……………………………………………........................ 14

3.2.6. Prebrojavanje grana u grmovima………………………………………....................... 14

3.2.7. Vegetativno razmnožavanje povaljenicama………………………………...………… 14

3.2.8. Vegetativno razmnožavanje reznicama……………………………………………….. 15

4. Rezultati………………………………………………………………..…........................ 18

5. Rasprava………………………………………………………………………………….. 22

6. Zaključci………………………………………………………………………………….. 28

7. Sažetak……………………………………………………………………......................... 29

8. Literatura………………………………………………………………..……………….. 30


3

1. UVOD

1.1. Biljne zajednice aluvijalnih nanosa

U 19., a naročito u 20. stoljeću ljudskom aktivnošću dolazi do značajnih

poremećaja u morfologiji rijeka sjeverne hemisfere. Prije svega to su: izgradnja

hidroakumulacijskih jezera za potrebe hidrocentrala, izgradnja nasipa protiv poplava,

prokop kanala za navodnjavanje te vađenje riječnog nanosa iz rijeka (šljunak i pijesak).

Posljedice navedenih aktivnosti su promjena strukture riječnih obala, protoka vode te

promjena količine vode na okolnom tlu u porječju (Muhar i sur., 2008.). Uspoređivanjem

obala preostalih prirodnih tokova rijeka i promijenjenih antropogenim utjecajem

ustanovljene su brojne promjene značajne za strukturu i dinamiku vegetacije. Na obalama

nekih rijeka zbog antropogenog utjecaja dolazi do nemogućnosti širenja, ali i opstanka

pojedinih populacija (Müller, 1998.). Raspored vegetacije kao posljedica prirodne

aktivnosti alpskih rijeka prikazan je na slici 1 (Müller, 1995.).

Slika 1. Tipična vegetacija na alpskim rijekama (Muller, 1995.)


4

Razlikuju se obalno područje koje ovisi o dinamici rijeke označeno kao pionirska i

poplavna vegetacija te vegetacijsko područje koje je van utjecaja dinamike rijeke. U

obalnom prostoru uz same rijeke, zbog promjena aktivnosti vodenog toka dolazi do

promjena geomorfoloških svojstava rijeka. U tom pojasu na riječnim nanosima nalaze se

biljne zajednice Agrostio-Myricarietum germanicae ili Salici-Myricarietum. U biljnom

pokrovu pionirske vegetacije vrbe i kebrača, na aluvijalnim nanosima rijeka rumunjskih

Karpata, Myricaria germanica sudjeluje od 40 % do 60 % (Comanescu, 2007.). Asocijacija

vrbe i kebrača razvija se na svježim pješčanim sprudovima koji sadrže relativno visoku

razinu podzemnih voda i koji su povremeno poplavljeni. Na površini takvih nanosa su

mogući tanji ili deblji slojevi pijeska pomiješani sa šljunkom (Müller i Burger, 1990.,

Moor 1958.). Na onim sprudovima koji su dobro opskrbljeni vodom dolazi do sukcesije te

se iz asocijacije Salici-Myricarietum razvija zajednica Salix purpurea, a daljnjom

sukcesijom Alnetum incanae i Querco-Ulmetum (Müller, 1995.).

1.2. Rasprostranjenost kebrača

Kebrač je grmolika biljka koje je za vrijeme glacijala bila rasprostranjena po čitavoj

sjevernoj hemisferi. Nakon posljednjeg ledenog doba dolazi do neprestanog sužavanja

staništa pa tako ta biljna vrsta postaje relikt. Pod kraj pleistocena (Dryas faza) kebrač je bio

značajna biljka (zajedno s vrstom Hippophae rhamnoides) za šikare što su se razvijale uz

rub ledenjaka (Trinajstić, 1992.). Današnja samonikla staništa su joj prirodni aluvijalni

nanosi rijeka Europe, Azije i Sjeverne Amerike (Bill i sur., 1997.). Kartirana su poznata

staništa kebrača u dolinama alpskih rijeka, zatim u Skandinaviji, Bugarskoj, Rumunjskoj,

Krimu, Kavkazu, Maloj Aziji, sjeverozapadnom Iranu te na području Himalaje i Tibeta

(Gussev, 1997.). Sa prirodnih staništa sjeverne hemisfere biljka je prenesena na područje


5

Australije i Novog Zelanda gdje je smatraju invanzivnom vrstom koju treba uklanjati iz

staništa. Već je početkom 20. stoljeća zabilježena vrlo stabilna populacija kebrača uz rijeku

Waimakariri u Novom Zelandu (slika 2) (Heenan, 1999.).

Slika 2. Myricaria germanica L.uz rijeku Waimakariri (Novi Zeland, 20.st.)

U Hrvatskoj su poznata staništa kebrača uz rijeku Dravu, Muru i Savu (Topić i

Vukelić, 2009.), no zapisa o kebraču također nalazimo i uz potoke na Medvednici. Uz

rijeku Dravu nalazimo puno starih literaturnih podataka o postojanju kebrača. Za staništa

na području Podravine nalazimo podatke s kraja 20. stoljeća. Na području Međimurja

poznati su podaci iz razdoblja prije izgradnje hidroelektrana na rijeci Dravi, odnosno iz 19.

stoljeća. Postoje tri vrlo stabilne kartirane populacije kebrača uz rijeku Dravu, na Velikom

Pažutu (ušće Mure u Dravu) te kraj naselja Donja Dubrava (Topić i Purgar, 2006.) i Prelog

(Lukša i Rašan, 2006.). Postoji i jedna vrlo stabilna populacija kebrača uz rijeku Muru kraj

naselja Goričan (oko 1500 m istočno od graničnog prijelaza) (Pongrac, 2011.). Na obalama

uz lijevi drenažni kanal hidroakumulacijskog jezera HE Donja Dubrava kraj naselja Prelog


6

nalazi se aktualno nalazište, a na slici 3 prikazano je upravo stanište na kojem je provedeno

istraživanje. Herbarizirani nalazi su također poznati, no takve podatke imamo samo iz 19.

stoljeća. Uz Savu nalazimo prilično stare literaturne podatke o kebraču, ali i mnoštvo

herbariziranih nalaza, također iz 19. stoljeća (Flora Croatica Database, 2011.).

Slika 3. Areal kebrača (Myricaria germanica L.) u Hrvatskoj (Flora Croatica Database,

2011.). Crveni krug – aktualna nalazišta, žuti kvadrat – literaturni podaci (od prikazanih,

samo dvije točke u Podravini odnose se na podatke s kraja 20 stoljeća, dok se ostale točke

odnose na razdoblje prije izgradnje dravskih hidroelektrana ili na 19. stoljeće), zeleni

trokut – herbarizirani nalazi (samo 19. stoljeće).

1.3. Stanište kebrača

Kebrač je biljka koja raste na šljunčanim i pjeskovitim nanosima uz rijeke. Podnosi

veliki raspon pH tla koja nastanjuje; jednako dobro samoniklo raste na kiselim, neutralnim

i lužnatim tlima. Preferira vrlo vlažno tlo, no međutim dobro uspijeva i na sušnijim tlima

naročito ljeti kad vodostaj rijeka prilično opada. Nedostatku vode prilagođava se malom

površinom lista i duboko razvijenim korijenskim sustavom u tlu. Izdanak biljke ne može


7

rasti u hladu, a najviše mu odgovaraju blago osunčani prostori. Na staništima riječnih

nanosa uz kebrača se pojavljuju neke autohtone uskolisne vrbe (S. elaeagnos L., S.

purpurea L.) (Trinajstić, 1992.). Osim navedenih vrsta, uz kebrač rastu i brojni neofiti:

bodljasta tikvica, zlatica, amorfa, cigansko perje i drugi (Trinajstić, 1992.). Kebraču

odlično odgovara umjereno topla vlažna klima. Prema međunarodnoj uniji za očuvanje

prirode (IUCN) kebrač je kritično ugrožena vrsta (CR) jer ima „izuzetno visok rizik od

izumiranja u prirodi“ (Topić i Nikolić, 2009.).

1.4. Morfologija kebrača

Kebrač (Myricaria germanica L.) pripada carstvu biljaka, odjeljku kritosjemenjača

(Magnoliophyta), razredu dvosupnica (Magnoliatae), redu Tamaricales, porodici metlika

(Tamaricaceae) i rodu tamariska (Tamarix) (Trinajstić, 1992.).

Kebrač je grmolika biljka, njen izdanak (slika 4) naraste do visine od 0,6 m do 2,5

m. Grane u grmu su uspravne i gole. Zeljaste (jednogodišnje) grane zelene su boje dok su

drvenaste (višegodišnje) grane smeđe do crvenkaste boje (slika 5). Biljka razvija duboki

korijenski sustav koji joj omogućava da dođe do vode i u vrijeme niskog vodostaja (Mull i

Scharm, 1998.). Lišće je labavo i prileglo te usko i jajoliko (pripada jajastim listovima).

Listovi su najširi u donjoj trećini, a omjer duljine i širine je 2:1. Dugi su od 3,2 mm do 5,5

mm i široki od 0,9 mm do 1,6 mm. Prema krajnjem dijelu grane listovi se proporcionalno

povećavaju.


8

Slika 4. Kebrač

Slika 5. Zeljaste i drvenaste grane kebrača

Kebrač je jednodomna biljka, na izdanku su smješteni dvospolni cvjetovi, dugi od 3,2 mm

do 3,5 mm. Svaki cvijet ima 5 eliptičnih ružičastih latica. U cvijetu se također nalazi 10

prašnika ujedinjenih u bazu s jednim tučkom. Sjemenka kebrača je duga svega 0,7 mm do

0,9 mm. Na vrhu ima pernate nastavke za letenje što joj omogućuje rasprostranjivanje

vjetrom (Trinajstić, 1992.).


9

Slika 6. Cvijet i sjemenka kebrača

(http://www.henriettesherbal.com/pictures/p09/pages/myricaria-germanica-3.html)

1.5. Razmnožavanje kebrača

Kebrač se razmnožava spolnim i nespolnim putem. Spolnim se putem razmnožava

pomoću cvijeta, odnosno sjemenkama koje nastaju iz cvijeta. Sjemenke imaju nastavke za

letenje što im omogućava lakše rasprostranjivanje vjetrom. Također, istraživanja klijavosti

su dokazala da prvo sjeme počinje klijati već nakon 4 sata, dok nakon 20 sati proklija 94 %

sjemena (Müller, 1998.). Kebrač se može razmnožavati nespolnim putem u prirodi, ali i na

umjetan način. U prirodi se vegetativno razmnožava korijenom. Moguće je i vegetativno

razmnožavanje pomoću stabljike povaljenicama i reznicama. Istraživanje razmnožavanja

kebrača reznicama su obavljena u stakleničkim uvjetima. Uspješnost zakorjenjivanja

reznica kebrača iznosila je 70 %, ali samo u prirodnom aluvijalnom nanosu koji je donesen

s rijeke Isaar (Kolman, 2011.).

1.6. Upotreba kebrača

http://www.henriettesherbal.com/pictures/p09/pages/myricaria-germanica-3.htm


10

Drvo kebrača može se koristiti kao gorivo, a uvarak od kore kebrača kao sredstvo

za čišćenje. Kebrač se također koristio u Španjolskoj u liječenju žutice. Danas se biljka

također može koristiti jer ima ljekovita svojstva, no prije korištenja potrebno je potražiti

savjet od liječnika. Ljekovita mu svojstva daje eksudat, sol koja se nalazi u zeljastim

granama grma.


11

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Za istraživanje smo se odlučili nakon što smo saznali da je kebrač (Myricaria

germnica L.) glacijalni relikt. Kebrač je zaštićena, ugrožena i izuzetno rijetka biljka koja

nastanjuje samo uska šljunkovita i pjeskovita područja uz rijeke Dravu, Muru i Savu

(Kušan i sur., 2010.). Pošto se nekoliko staništa kebrača nalazi u našoj neposrednoj blizini,

zainteresirali smo se za istraživanje. Dodatno nas je potaknuo podatak da vrlo malo ljudi

uopće zna za postojanje ove biljke, a pogotovo da je izuzetno rijetka i zaštićena. Ljudi su

ovu biljku, u neznanju da je zaštićena, presađivali u svoja dvorišta kao ukrasnu biljku

(Bermanec, 2011.).

Ciljevi ovog istraživanja su utvrđivanje razine vode na mogućnost opstanka grmova

uz obale lijevog drenažnog kanala hidroakumulacijskog jezera HE Donja Dubrava,

mjerenje i određivanje prosječne visine grmova kebrača, prebrojavanje grmova kebrača na

određenom području, prebrojavanje zeljastih i drvenastih grana u pojedinom grmu te

ispitivanje mogućnosti vegetativnog razmnožavanja reznicama i povaljenicama. Budući da

je uspješnost vegetativnog razmnožavanja reznicama u stakleničkim uvjetima i

pjeskovitom tlu (donesenom iz prirodnog staništa kebrača uz rijeku Isaar) iznosila 70 %

(Kollmann, 2011.), naš je cilj bio ispitati mogućnost vegetativnog razmnožavanja

reznicama u smjesi humusa i perlita. Vegetativnim načinom razmnožavanja željeli smo

doprinijeti očuvanju vrste na staništu.

Pretpostavljamo da će kebrač rasti na pjeskovitim i šljunkovitim terenima

neposredno uz vodu te da će se vegetativno razmnožavati povaljenicama. Pretpostavljamo

da će vegetativno razmnožavanje reznicama ovisiti o koncentraciji hormona u praškastom

preparatu za zakorjenjivanje. Zbog prisustva perlita u podlozi namijenjenoj zakorjenjivanju


12

pretpostavljamo da će zakorjenjivanje i preživljavanje reznica biti više od 70%. Također

pretpostavljamo da će broj zeljastih grana po grmu kebrača biti manji u odnosu na

drvenaste. Najviše grane u grmovima ne bi trebale biti dulje od 2,5 m (Gussev i Dimitrov,

1997.). Budući da je istraživačka lokacija ukošena u odnosu na razinu vode,

pretpostavljamo da će grmovi kebrača rasti na manjoj visini u odnosu na razinu vode. S

obzirom da prirodna staništa kebrača nisu ukošena, pretpostavljamo da će više grmova

kebrača rasti na desnoj obali lijevog drenažnog kanala koja je naizgled manjeg nagiba.


13

3. MATERIJAL I METODE

3.1. Korišteni materijal

Korišteni materijal i pribor: tračni metar, kutomjer, ravna daska širine 10 cm i

duljine 3 m, libela, nivelirajuće crijevo (šlauf vaga), kanta, digitalni fotoaparat marke

Canon, terenski dnevnik, olovka, papir, škare, motika, pijuk, skalpel, plastične čaše

volumena 0,5 l, vodootporni marker, tačke, vrtno zalijevalo, GPS marke Etrex, zemlja

(Torf, proizvođač: Empfinger Rindenmulch GmbH), perlit (Europerl/agroperl, proizvođač:

Stauss Perlite GmbH), hormoni proizvođača Plantella (rhizopon I, IBA 0,5%; rhizopon II,

IBA 1%; rhizopon III, IBA 2%)

3.2. Metode

3.2.1. Odabir lokacije za istraživanje

Nakon pregleda terena uz rijeke Muru i Dravu ustanovljeno je više staništa kebrača

na aluvijalnim nanosima uz rijeke Muru i Dravu koja su kartirana i zabilježena u literaturi.

To su područje Velikog Pažuta, desna obala rijeke Drave kod naselja Donja Dubrava te

nekoliko nekartiranih staništa uz rijeku Muru. Za istraživanje je odabrana lokacija koja se

proteže duž lijevog drenažnog kanala hidroakumulacijskog jezera HE Donja Dubrava

(slike 7 i 8). Ta je lokacija odabrana jer je nastala antropogenim djelovanjem. Budući da je

kebrač kritično ugrožena vrsta na staništu, zatražili smo suglasnost Uprave za zaštitu

prirode Ministarstva kulture Republike Hrvatske (klasa: UP/I-612-07/11-33/0776; urbroj:

532-08-01-01/1-11-02) (suglasnost u prilogu).

3.2.2. Geokoordinate lokacije


14

GPS-om su određene koordinate početne i završne točke na dijelu kanala na kojemu

je provedeno istraživanje.

Slika 7. Kartografski prikaz istraživačke lokacije


15

Slika 8. Lijevi drenažni kanal i hidroakumulacijsko jezero

3.2.3. Određivanje nagiba terena

Ravna je daska položena na nasip te je kutomjerom izmjeren nagib na istraživačkim

postajama uz lijevu i desnu obalu kanala. Nagib se na svakoj strani mjeri tri puta te se

računa prosječna vrijednost.

3.2.4. Mjerenje visine na kojoj raste biljka u odnosu na razinu vode

Visina vodostaja u kanalu određena je očitavanjem sa markirnog stupca. Ravna

daska stavljena je okomito u vodu u blizini obale. Libelom je određena okomica na razinu

vode. Nivelirajuće crijevo (šlauf vaga) napunjeno je vodom. Krajevi nivelirajućeg crijeva

usmjereni su na libelu, kojom je određena ravnina korijena, i na dasku. Nakon

izjednačavanja vode u nivelirajućem crijevu, olovkom je označena razina na dasci (slika


16

9). Daska je izvađena iz vode te je tračnim metrom izmjerena udaljenost između točaka na

dasci markiranih olovkom i vodom (slika 10). Izmjerena vrijednost korigira se za vodostaj

vode u kanalu.

Slika 9. Označavanje visine grma na ravnoj dasci


17

Slika 10. Mjerenje udaljenosti između oznake vode i oznake visine biljke

3.2.5. Određivanje visine grmova

Tračnim metrom izmjerena je visina najviše grane u grmu u odnosu na tlo.

3.2.6. Prebrojavanje grana u grmovima

Prebrojene su zeljaste i drvenaste grane u grmovima. One oštećene također su

pobrojane i popisane.

3.2.7. Vegetativno razmnožavanje povaljenicama

Nakon pregleda grma odabrane su najpovoljnije donje grane za razmnožavanje iz

20 grmova. Iz svakog grma odabrana je jedna drvenasta (višegodišnja) i jedna zeljasta

(jednogodišnja) grana. Pokraj odabrane grane pijukom je iskopana jama dubine 25 cm,

duljine 30 cm te širine 10 cm. U jamu je pažljivo položena grana te je zatrpana iskopanim

materijalom (slika 11). Nakon toga je iskopina zalivena vodom.

Slika 11. Zakopana povaljenica

3.2.8. Vegetativno razmnožavanje reznicama


18

Vegetativno razmožavanje reznicama rađeno je prema sljedećoj metodi (Kajba i

sur., 1999.). Nakon pregleda grma odabrane su najpovoljnije grane za razmnožavanje

reznicama. Skalpelom je odrezano 100 drvenastih (višegodišnjih) i 100 zeljastih

(jednogodišnjih) reznica duljine 15 cm. Reznice su rezane koso kako bi se povećala

površina reza. Svaka reznica stavljena je u kantu s vodom kako se ne bi posušila za vrijeme

transporta do kuće. Reznicama se na krajnjem dijelu pažljivo skalpelom oguli 2 cm kore po

dužini (slika 12). Kora se zarezuje da bi se omogućila dva procesa: 1) stvaranja veće

površine kalusnog tkiva na većoj površini rane i 2) omogućio fizički kontakt između

hormona i živog kambijalnog staničja. Teoretski, stvaranje kalusnog tkiva (u kojemu se

mogu naći matične stanice) i djelovanje hormona omogućava formiranje stanica korijena

(Bogdan, 2011.). U tačkama se pomiješa zemlja i perlit u omjeru 1:1. Čaše se zatim napune

prethodno pripremljenom smjesom zemlje i perlita te se zaliju vrtnim zalijevalom. Najprije

se 25 drvenastih i 25 zeljastih reznica umoči oguljenim krajem u praškastu smjesu

hormona IBA 0,5%. Postupak se ponovi i sa hormonom IBA 1% i hormonom IBA 2%.

Preostalih 25 drvenastih i 25 zeljastih reznica se posadi u čaše bez umakanja u hormon radi

kontrole (slika 13). Plastične čaše označe se vodootpornim markerom sljedećim oznakama:

KZ- zeljaste reznice bez hormona; kontrola

Z0,5- zeljaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 0,5%

Z1- zeljaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 1%

Z2- zeljaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 2%

KD- drvenaste reznice bez hormona; kontrola

D0,5- drvenaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 0,5%


19

D1- drvenaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 1%

D2- drvenaste reznice s hormonom masenog udjela IBA-a 2%

Uzorci su stavljeni na blago osunčani prostor u vrtu (slika 14). Ispitivani uzorci

reznica za zakorjenjivanje se zalijevaju s istom količinom vode (10 ml) svaki drugi dan.

Slika 12. Pripremljene reznice za sadnju


20

Slika 13. Sadnja reznica

Slika 14. Posađene reznice

4. REZULTATI

Rezultati prebrojavanja grmova na obalama lijevog drenažnog kanala prikazani su

na slici 15. Od 91 grma, na lijevoj obali drenažnog kanala bilo je 16 grmova, a na desnoj

obali drenažnog kanala bilo je 75 grmova. Koordinate staništa su od N46.324705°,

E16.607723° do N46.327609°, E16.68746°.


21

Slika 15. Grafički prikaz pobrojanih grmova

Rezultati mjerenja nagiba terena na tri različite lokacije desne obale i tri različite

lokacije lijeve obale drenažnog kanala prikazani su u tablici 1.

Tablica 1. Nagib terena

Mjerenje nagiba Desna obala Lijeva obala

1. mjerenje 21° 27°



Prosječna vrijednost nagiba 21° 27°

Rezultati izmjerenih visina grmova prikazani su na slici 16.

18%

82%

Lijeva obala Desna obala


22

Slika 16. Grafički prikaz brojnosti grmova s obzirom na visinu grmova

Rezultati prebrojavanja grana u grmovima prikazani su na slici 17. Od ukupno 1245

grana prebrojanih u 91 grmu, drvenastih je grana 866, zeljastih 358, a oštećenih 21.

Slika 17. Grafički prikaz brojnosti grana

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

0-1

0

10

-20

20

-30

30

-40

40

-50

50

-60

60

-70

70

-80

80

-90

90

-10

0

10

0-1

10

11

0-1

20

12

0-1

30

13

0-1

40

14

0-1

50

15

0-1

60

16

0-1

70

17

0-1

80

18

0-1

90

19

0-2

00

20

0-2

10

21

0-2

20

22

0-2

30

23

0-2

40

24

0-2

50

25

0-2

60

26

0-2

70

bro

j grm

ova

visina grma/cm

69%

29%

2%

drvenaste grane zeljaste grane oštećene grane


23

Rezultati uspješno zakorijenjenih i nezakorijenjenih, kao i oštećenih povaljenica

prikazani su na slici 18.

Slika 18. Grafički prikaz uspjelosti povaljenica

Rezultati mjerenja visina na kojoj rastu grmovi desne obale u odnosu na razinu

vode u kanalu prikazani su na slici 19.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

drvenaste grane zeljaste grane

bro

j po

valje

nic

a

uspjele povaljenice

neuspjele povaljenice

oštećene povaljenice

0

2

4

6

8

10

12

0-1

0

10

-20

20

-30

30

-40

40

-50

50

-60

60

-70

70

-80

80

-90

90

-10

0

10

0-1

10

11

0-1

20

12

0-1

30

13

0-1

40

14

0-1

50

15

0-1

60

16

0-1

70

17

0-1

80

18

0-1

90

19

0-2

00

20

0-2

10

21

0-2

20

22

0-2

30

Bro

j grm

ova

Visina od vode/cm


24

Slika 19. Grafički prikaz brojnosti grmova s obzirom na visinu od vode na desnoj obali

Rezultati mjerenja visina na kojoj rastu grmovi lijeve obale u odnosu na razinu

vode u kanalu prikazani su na slici 20.

Slika 20. Grafički prikaz brojnosti grmova s obzirom na visinu od vode na lijevoj obali

Razmnožavanje reznicama nije uspjelo. Od 400 posađenih reznica niti jedna nije

zakorijenjena u dva pokušaja. Nakon tjedan i pol dana reznicama je počelo opadati lišće i

reznice su se osušile. Nakon što su se reznice osušile, pregledom je ustanovljeno da niti

jedna reznica nije ni započela proces zakorjenjivanja. Oni dijelovi reznice koji su bili u

zemlji također su bili suhi.

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

-10

0-1

0

10

-20

20

-30

30

-40

40

-50

50

-60

60

-70

70

-80

80

-90

90

-10

0

10

0-1

10

11

0-1

20

12

0-1

30

13

0-1

40

14

0-1

50

15

0-1

60

16

0-1

70

17

0-1

80

Bro

j grm

ova

Visina od vode/cm


25

5. RASPRAVA

Na istraživanom staništu na obalama drenažnog kanala hidroakumulacijskog jezera

HE Donja Dubrava kraj naselja Prelog ukupno je izbrojen 91 grm kebrača. Od toga je 75

grmova smješteno na desnoj obali drenažnog kanala i 16 na lijevoj. Kanal je usmjeren

zapad-istok, stoga su obje obale tijekom dana podjednako izložene sunčevoj svijetlosti.

Pretpostavljamo da je tlo desne obale drenažnog kanala vlažnije od tla lijeve obale, jer je

desna obala smještena ispod razine vode u hidroakumulacijskom jezeru. Vjerojatno se dio

podzemne vode koje upije dno jezera slijeva u drenažni kanal tako da je tlo desne obale

vlažnije. U prilog tome ide i činjenica da je tlo desne obale uglavnom šljunčano ili

kamenito. Veličina čestica tla je različita što vjerojatno tlo čini poroznijim i propusnijim za

vodu. Tlo lijeve obale kanala je rastresitije odnosno glinenasto, a razina podzemnih voda je

niža tako da je tlo manje bogato vodom. Izraz drenažni kanal opisuje svojstvo kanala da

prikuplja podzemnu vodu s okolnog poljoprivrednog zemljišta s lijeve strane i podzemnu

vodu iz hidroakumulacijkskog jezera s desne strane. Uklanjenjem podloge neposredno uz

obale vidljivo je prostim okom kako u kanal struji podzemna drenažna voda.

Pretpostavljamo da je to jedan od razloga zašto grmovi kebrača više preferiraju desnu

obalu od lijeve. Uz lijevu obalu kanala nalazi se cesta preko koje su oranice, livade,

šumarci i šume - staništa brojnih životinjskih vrsta. Životinje svakodnevno dolaze do lijeve

obale piti vodu. Dolazeći do vode, svojim gaženjem uništavaju i oštećuju biljni pokrov

(kebrač) koji raste duž lijeve obale kanala. Gaženjem dolazi do oštećenja grmova kebrača

što dovodi do regeneracije tih grmova ili do potpunog uništenja grmova. Regeneracijom

grmova dolazi do sporijeg rasta, razvitka i razmnožavanja kebrača. Na vrhu stabljike su

cvijetovi iz kojih nastaju sjemenke. Ukoliko se stabljika ili dio stabljike otkine prije

cvatnje, tada se ne uspije regenerirati tako da se na obnovljenom dijelu razvije cvijet iste


26

vegetacijske sezone. Osim što oštećuju svojim gaženjem, pretpostavljamo da se neke čak

hrane ovom biljkom i na taj je način uništavaju. Budući da navedeno stanište nije prirodno

nego je kanal nastao prokopavanjem, desna obala kanala ima manji nagib (21°) u odnosu

na lijevu (27°) pa pretpostavljamo da ta činjenica može biti također razlog većem broju

grmova kebrača na desnoj obali. Ostala prirodna staništa kebrača uz rijeku Dravu kod

Legrada i Donje Dubrave nalaze se na pješčanim i šljunčanim aluvijalnim nanosima na

kojim gotovo da i nema nagiba (Lukša i Rašan, 2006). Svakako treba napomenuti da se

obje obale kanala održavaju košnjom djelatnika Hrvatske elektroprivrede.

Slika 21. Profil presjeka kanala

Na osnovi grafičkog prikaza sa slike 19 vidljivo je da niti jedan grm na desnoj obali

drenažnog kanala ne izrasta u neposrednoj blizini vode. Svega 3 grma od 75 izrastaju na

visini do 50 cm u odnosu na razinu vode u kanalu. To je vjerojatno zbog toga što se

neposredno uz vodu na desnoj obali nalazi kamenje nepravilnog oblika do 30 cm promjera

(slika 21). Zasigurno je takva podloga nepovoljna za obitavanje, rast i razvoj kebrača.

Iznad tog dijela je podloga koja se sastoji od smjese šljunka i kamenja manjeg promjera

(do 10 cm). Navedena podloga je u rasponu od 60 cm do 120 cm u odnosu na razinu vode

u kanalu. U tom području nalazi se ukupno 13 grmova. Preostali dio obale sadrži uglavnom


27

samo šljunčanu i pjeskovitu podlogu. Na tom dijelu ima najviše samoniklih izdanaka

kebrača (59 grmova). Pretpostavljamo da su glavni čimbenici u razvoja kebrača na nekom

staništu dovoljna količina vlage u tlu te šljunčana ili pjeskovita podloga.

Iz grafičkog prikaza sa slike 20 vidljivo je da niti jedan grm na lijevoj obali

drenažnog kanala ne izrasta na visini višoj od 180 cm u odnosu na razinu vode u kanalu.

To je vjerojatno zbog toga što je tlo lijeve obale manje vlažno od tla desne obale jer se ono

ne nalazi kraj jezera. Lijeva je obala vlažnija u donjem dijelu jer je taj dio šljunkovitiji i

tim dijelom kola više vode. Dva grma na lijevoj obali rastu ispod razine vode. To je još

jedan dokaz da mu pogoduje vlažnije tlo. Najviše je grmova u rasponu do 20 cm u odnosu

na razinu vode u kanalu. U tom području nalazi se 6 (37,5%) od ukupno 16 grmova na

lijevoj obali. Takav raspored je vjerojatno uvjetovan pjeskovitijim i šljunkovitijim tlom.

Naime, u tom rasponu ima najviše sitnijih čestica (pijesak i šljunak). U rasponu od 20 cm

do 180 cm od razine vode tlo je nešto rastresitije s manje čestica šljunka i pijeska pa tu

nalazimo samo 10 grmova kebrača. U višim dijelovima tlo je previše suho pa je to

najverojatnije uzrok nenastanjivanja kebrača na tom području.

Najniža izmjerena visina grma kebrača iznosi 20 cm, a najviša 267 cm. Prema

Mülleru i Sharmu (1998.), raspon visine grmova kreće se od 60 cm do 250 cm, ali to

vrijedi za drvenaste grane grmova. Naši rezultati izmjerenih visina zeljastih grmova kreće

se u rasponu od 20 cm do 67 cm, a raspon drvenastih grmova kreće se od 80 cm do 267

cm. Rezultati naših mjerenja slažu se sa mjerenjima Mulla i Sharma sa manjim

odstupanjima. Izmjerene su četiri grane koje su više od 250 cm. Visine 78% grmova kreću

se u rasponu od 80 cm do 210 cm. Vjerojatno je visina grmova kebrača povezana sa

starošću biljke. Svega 15 grmova su raspona visine od 170 cm do 210 cm. Pretpostavljamo


28

da su upravo ti grmovi bili začetnici populacije kebrača na istraživanom staništu.

Zasigurno su samonikli iz sjemenki donešenih vjetrom. Budući da na istraživačkoj lokaciji

prevladava zeljasti biljni pokrov, koji se održava košnjom (3-4 puta godišnje), očekujemo

sljedećih godina grmove kebrača veće visine. Kebrač je heliofilna vrsta te na navedenom

staništu nema zasjene od drugih biljaka kao na prirodnim staništima (obična vrba, joha,

topola) koje bi mu sprječavala rast i razvoj.

U literaturi nema podataka o odnosu drvenastih i zeljastih grana u grmovima. Od

ukupno 1245 grana, drvenastih je 866 (69,55%), zeljastih 358 (28,75%), a oštećenih 21

(1,68%). Drvenastih je grana prema očekivanju bilo više zbog toga što su drvenaste

višegodišnje, tj. svake im se godine povećava brojnost, a svake sljedeće vegetacijeske

sezone mlade zeljaste grane postaju drvenaste. Također, zeljaste grane su krhkije pa su

zbog toga sklonije pucanju i oštećenju. Mladih zeljastih grmova bilo je svega 5 i vjerojatno

su nikli iz sjemenke jer u njihovoj neposrednoj blizini nije bilo niti jednog grmolikog

višegodišnjeg drvenastog izdanka. Vjerojatno svakog proljeća veći broj mladih zeljastih

izdanaka nikne iz sjemenke. Međutim, kako djelatnici Hrvatske elektroprivrede košnjom

održavaju obale kanala, postoji mogućnost da nenamjerno odrežu i mlade zeljaste izdanke

kebrača jer se teško razlikuju od izdanaka ostalih zeljastih biljaka u vrijeme košnje. Svake

se godine dio grana ošteti (životinje, košnja) pa dolazi do deformacija grana. Na mjestu

kidanja drvenstih grane izrastaju novih nekoliko grana. Pretpostavljamo da se pojedine

stanice kambija u stabljici preobraze u vršni meristem te se počinju intenzivnije dijeliti.

U literaturi nismo pronašli podataka da je netko pokušao kebrač vegetativno

razmožavati povaljenicama. Ispitali smo uspješnost razmnožavanja povaljenicama

drvenastih i zeljastih grana. Broj uspješno zakorijenjenih drvenastih povaljenica veći je u


29

odnosu na zeljaste. Bilo je 19 drvenastih uspješno zakorijenjenih povaljenica i jedna

neuspjela, dok je zeljastih uspješno zakorijenjenih bilo 14, 2 su bile neuspjele i 4 oštećene.

Zeljastih je povaljenica, u odnosu na drvenaste, bilo više oštećeno i to ponajprije zbog toga

što su one krhkije i nježnije. Pretpostavljamo da je jedan od razloga i potpuno formirani

kambij u drvenastih povaljenica u odnosu na zeljaste. Kambij je tvorno tkivo koje

omogućuje stabljici sekundarni rast u širinu. Vjerojatno je značaj kambija kao tvornog

tkiva za zakorijenjivanje reznica presudan.

Dva smo puta potpuno neuspješno pokušali vegetativno razmnožavati kebrač

drvenastim i zeljastim reznicama bez upotrebe hormona za zakorijenjivanje i sa korištenim

hormonima (IBA) (srpanj, 2011. i rujan 2011). Prilikom svakog pokušaja korišten je

uzorak od 200 reznica (100 drvenastih i 100 zeljastih). Pretpostavljamo da je više razloga

neuspješnom zakorjenjivanju reznica u supstratu koji se sastojao od humusa i perlita u

odnosu 1:1 (Kajba i sur., 1999.). Jedan od razloga je možda nepogodno vrijeme

razmnožavanja reznicama jer je bila sredina odnosno kraj vegetacijske sezone.

Pretpostavljamo da, da smo razmnožavanje pokušali samo s drvenastim reznicama na

početku vegetacijske sezone, uspješnost bi bila veća od 70% (Kollman, 2011). Drugi

mogući razlog neuspjeha je upotreba prozirnih plastičnih posuda za zakorjenjivanje

reznica. Zbog tamnije boje supstrata postoji mogućnost da je bila jača apsorpcija sunčevih

zraka te jače zagrijavaje supstrata. Tako je moguće da je previsoka temperatura uništila

reznice. Na prirodnom staništu uz rijeke (pijesak i šljunak) reznice se neprestano ljeti

rashlađuju podzemnim kolanjem vode koja dolazi iz samih rijeka. Budući da smo posude s

reznicama držali na otvorenoj terasi prilikom pokušaja u srpnju i u otvorenom plasteniku

prilikom pokušaja u rujnu, moglo je doći do infekcije reznica različitim uzročnicima

bolesti iz obližnjih vrtova i voćnjaka. Isto tako je moguća infekcija supstrata prilikom


30

miješanja humusa i perlita u limenim tačkama koje nismo prethodno temeljito oprali i

barem par sati izložili suncu (prirodni način dezinfekcije UV zrakama). Također je moguće

da supstrat za zakorjenjivanje (smjesa humusa i perlita) nikako ne odgovara

zakorjenjivanju kebrača; budući da su nam poznati uspješni rezultati zakorjenjivanja

reznica, ali u supstratu donešenom iz prirodnog staništa kebrača (aluvijalni pješčani nanos

s obale rijeke Isaar) (Kollman, 2011.).


31

6. ZAKLJUČCI

na istraživanom području zabilježen je 91 grm kebrača, od toga na desnoj obali lijevog

drenažnog kanala zabilježeno 75 (82,42%), a na lijevoj obali 16 (17,58%) grmova

kebrača

razlika u broju grmova smještenih na lijevoj i desnoj obali kanala uvjetovana je

vlažnošću podloge

najveća brojnost grmova kebrača na obalama drenažnog kanalu je na visini od 50 cm

do 200 cm u odnosu na razinu vode

uspješnost zakorjenjivanja drvenastih povaljenica kebrača je bolja u odnosu na zeljaste

razmnožavanje kebrača reznicama potpuno je neuspješno u smjesi perlita i humusa u

omjeru 1:1

broj zeljastih (jednogodišnjih) grana u grmovima je znatno manji u odnosu na

drvenaste (višegodišnje) grane u grmovima

postoje neznatna odstupanja u visini grmova kebrača pronađene u literaturi


32

8. LITERATURA

Bermanec P. Usmeni izvor 2011, Prelog.

Bill H.-Ch. i sur. „Distribution and patch dynamics of Myricaria germanica Desv. at

the upper Isar (Bavaria)“ 1997, Z. Okologie U. Naturschutz, Vol. 6, str. 137-1 50.

Burnett G. T. „Myricaria germanica“ 2011, Outlines of botany: including a general

history of the vegetable, Opseg 2, E-knjiga, str. 805.

Bogdan S. Usmeni izvor 2011, izvanvredni profesor Zavoda za šumarsku genetiku,

dendrologiju i botaniku, Šumarski fakultet Zagreb.

Comanescu P. i sur. „Biodiversity of alluvial shrubs characteristic to the Câlnitea

River“ 2007, Proceedings of the Institute of Biology, Bucuresti, Romanian

Academy, 7: 87-111.

Gussev C., Dimitrov D. „Occurrence of Myricaria germanica (L.) Desv.

(Tamaricaceae) in Bulgaria“ 1997, Phytologia Balcanica, 3(2–3): 89–92.

Heenan P. B. „Checklist of dicotyledons, gymnosperms, and pteridophytes

naturalised or casual in New Zealand“ 1999, Additional records, 1997.–1998. New

Zealand Journal of Botany, Vol. 37: 629-642.

Kajba D. i sur. „Uspijevanje klonova bijele vrbe (Salix alba L.) u mješovitoj kulturi

s crnom johom (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) na tresetno-glejnom tipu tla u

Podravini“ 1999, Šumarski list, 11-12, str. 523.

Kollmann J. neobjavljeni rad, Restoration Ecology, Technische Universität

München Emil-Ramann-Strasse 6, 85350 Freising, Germany, e-mail:

[email protected]

Kollmann J. i sur. „Interactions between vegetation development and island

formation in the Alpine river Tagliamento“ 1999, Appl. Veg. Sci. 2: 25-36.

mailto:[email protected]


33

Lukša Ž., Rašan M. „Kartiranje proljetnog drijemovca (Leucojum vernum L.),

obične kockavice (Fritillaria meleagris L.) i kebrača (Myricaria germanica (L.)

DESV.)“ 2006, Zbornik sažetaka 9. hrvatskog biološkog kongresa / Besendorfer,

Višnja, Klobučar, Goran I.V. (ed). - Zagreb : Hrvatsko biološko društvo 1885, str.

400-401.

Michielon B., Sitzia T. „Presenza di Myricaria germanica (L.) Desv. Lungo il

torrente avisio, (Trentino, Italia settentrionale)“ 2010, Ann. Mus. civ. Rovereto Sez.:

Arch., St., Sc. nat. Vol. 26 319-346.

Mosley M.P. „Analysis of the effect of changing discharge on channel morphology

and instream uses in braided river“ 1982, Ohau River, New Zealand. Wat.Res.Res.

18: 800-812.

Müller N. „River dynamics and floodplain vegetation and their alterations due to

human impact“ 1995, Arch. Hydrobiol. Suppl., Vol. 10 1 Large Rivers 9, str. 477-

512.

Müller N. „Effects of Natural and Human Disturbances on Floodplain Vegetation“

1998, Ber. ANL, Vol. 16, pp. 18 1-2 13.

Müller N., Scharm S. „The importance of seed rain and seed bank for the

recolonisation of gravel bars in alpine rivers“ 1998, Papers -in Commemoration of

Prof. Dr. Shigetoshi Okuda's Retirement : Studies on tkie Vegetation of Alluvial

Plains, 127- 140.

Kušan V. „Vađenje šljunčanog nanosa iz korita rijeke Mure na lokaciji ušća Mure u

Dravu (rkm 236)“ 2010, Oikon, Zagreb.


34

Pavletić Z., Nikolić T. „Myricaria germanica (L.) Desv“ 2005, Ur. Nikolić T. et

Topić, J. ur.: Crvena knjiga vaskularne flore Hrvatske. Kategorije EX, RE, CR, EN i

VU. Ministarstvo kulture. Državni zavod za zaštitu prirode.

Pongrac Đ. Usmeni izvor 2011, vlasnik poljoprivrednog zemljišta uz rijeku Muru

kraj naselja Goričan.

Purger D. i sur. „Protokol za praćenje stanja populacija i vrsta vaskularnih biljaka

duž rijeke Drave i u Baranji“ 2007, Priručnik za istraživanje bioraznolikosti duž

rijeke Drave. Sveučilište u Pečuhu, Pecs.

Tockner K. i sur. „Ecology of braided rivers“2003, Journal of the North American

Benthological Society 22: 35-50.

Tockner K., Stanford J. A. „Riverine flood plains: present state and future trends“

2002, Environmental Conservation 29: 308-330.

Topić J., Vukelić J. „Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema

Direktivi o staništima EU“ 2009“ Državni zavod za zaštitu prirode.

Topić J., Nikolić T. http://www.dzzp.hr/vrste/crveni-popis-biljaka-i-zivotinja-

rh/crveni-popis-biljaka-i-zivotinja-republike-hrvatske-146.html#Crveni popis, 15. 2.

2012.

Trinajstić I. „Salici-Myricarietum MOOR 1958 (Salicion eleagni) in the vegetation

of Croatia“ 1992, Thaiszia 2: 67-74. – ISSN 1210-0420.

http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Myricaria+germanica, 21. prosinca

2011.

http://hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=6715, 5. prosinca 2011.

http://www.henriettesherbal.com/pictures/p09/pages/myricaria-germanica-3.html,

3.siječnja 2012.

http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Myricaria+germanica

http://hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=6715

http://www.henriettesherbal.com/pictures/p09/pages/myricaria-germanica-3.html


35

9. PRILOZI

Slika 22. Grm kebrača na Velikom Pažutu zimi


36

Slika 23. U fazi mjerenja


37

Slika 24. Preciznost je najbitnija


38

Slika 25. Grmovi kebrača uz rijeku Muru zimi


39

Slika 26. Međusobno slaganje je pola obavljenog posla

Slika 27. Ušće Mure i Drave

Slika 28. Drava je „pojela dio obale“

Documents

Kebrač (Myricaria germanica L)da će vegetativno razmnožavanje reznicama ovisiti o koncentraciji hormona u praškastom preparatu za zakorjenjivanje. Zbog prisustva perlita u podlozi