Kenan Efendic - Ugoizam i avanzansa

8/9/2019 Kenan Efendic - Ugoizam i avanzansa

1/5

20

Kenan Efendi}

Ugoizam i ava(n)zansa

O jednoj intelektualnoj slu`binovom mo}niku

Medijski tajkun, vlasnik kompanije Avaz, koja mu je postala sinonim, te predsjednik-os-niva~ bonja~ke nacional-socijalisti~ke partije Fahrudin Radon~i} dvaput1je izjavio, skoropa istovjetnim iskazom, da onaj novinar ili novinarka koji nije musliman/ka, u vjerskomsmislu te rije~i, ne mogu putem ure|ivanja informativnog programa, ure|ivati i odnoseu naoj islamskoj zajednici.Naravno, misli se na sramno smijenjenu Duku Jurii}, a odnosi se na svakog budu}egurednika informativnog programa na Federalnoj, dakle javnoj, televiziji. Poruka je nedvos-misleno jasna: Ako nisi musliman, a smatra da treba izvjetavati o pedofiliji i kriminalu

uposlenika Islamske zajednice, onda ure|uje odnose u Islamskoj zajednici, i smjesta tomora prestati ~initi.

Druga li~nost Fhrerove situacije

Imamo situaciju da jedna gospo|a koja je glavni urednik na jednom naem javnomservisu, koja nije Bonjakinja, radi taj posao, àli se bonja~ki nacional-socijalista, premda

je nama (Bonjacima ili rukovodstvu partije?, K. E.) drago da smo multietni~ka zemlja.Uvod u situaciju koja mu~i novog bonja~kogfhrera ne govori, iskreni budimo, nita

naro~ito novo nego samo jo jednom dokazuje kakav ur-faizam (Umberto Eco, Ur-faizam) po~inje guiti bosanskohercegova~ko drutvo na kraju prve decenije XXI stolje}a.

Druga bitna li~nost renesanse nacional-socijalizma i ja~anja ur-faizma u Bosni i

Hercegovini, poslije bonja~kog Fhrera nije poglavar Islamske zajednice Mustafa Ceri},niti bilo ko od drugih politi~kih lidera u Bonjaka, niti kojekakve akademsko-tezgarokenacionalisti~ke protuhe a la Filipovi}, Sidran ili bra}a Lati}i.

Druga bitna, klju~na tavie, li~nost u cijeloj situaciji, da se posluìm Fhrerovim reg-istrom, jeste profesor ontologije i epistemologije na sarajevskom Filozofskom fakultetu ipredsjednik PEN Centra Bosne i Hercegovine Ugo Vlaisavljevi}.

Jedan od rijetkih bosanskohercegova~kih intelektualaca i akademskih radnika kojem bise opravdano mogla zalijepiti odrednica filozof, bez imalo ironije, klju~na je li~nostsituacije jer nije èlio komentirati faisti~ku izjavu Fhrera ni u svojstvu predsjednika (uostavci, ispostavit }e se) PEN-a niti u svojstvu samostalnog (ispitat }e se) intelektualca.

Na pitanje novinarke portala Radiosarajevo.ba2 da li }e PEN Centar, kao institucija ~ijicilj izme|u ostalog i zatita slobode i borba protiv faizma, javno osuditi bestidni faizamRadon~i}a, filozof Vlaisavljevi} tek je rekao da je on predsjednik u ostavci te da, zbog nes-laganja ~lanstva, ne moè iznijeti neusaglaen stav. Predsjednik PEN-a }e, kako kaè, ~ekatinarednu sjednicu Skuptine Centra i zatim o tome obavijestiti javnost.

Dok predsjednik PEN-a ~eka narednu sjednicu Skuptine, Fhrer bez imalo sustezanjai stida, sude}i po glasu ponosno, u intervjuu na spomenutom portalu, brani svoje fais-ti~ko stajalite, opet na nas i vas dijele}i valjda bosanskohercegova~ko drutvo.

Jasni simptomi ur-faizma

Spomenuta podjela te anatemisanje drugog kao neprijateljskog, d? se, prema spo-menutom Eccovom eseju, podvesti pod nekoliko strukturnih odrednica ur-faizma: Strahod razlika, Neslaganje kao izdaja (mi i vi, koji ste izdali), Opsesija zavjerom (neki opasni

1 Fahrudin Radon~i}: Sporno je da nemuslimani ure|uju odnose u Islamskoj zajednici, http://www.radiosaraje-vo.ba/con tent/view/19746/30/http://www.radiosarajevo.ba/content/view/19746/30/2 O urednici koja nije Bonjakinja, http://www.radiosarajevo.ba/content/view/19752/60/


2/5

(sic!) 21

!esej

vi ili oni),Machizam (gospo|a koja je glavni urednik ne samo da nije Bonjakinjano nije ni mukarac)... Mo`da ~ak i Ecoova teza da Ur-faizam govori novogovorom imamjesta u Fhrerovoj situaciji, gdje su u optu`bama i napadima ~este odrednice anti-

bonjatvo ili islamofobija, koje su zapravo mla|e ili starije kovanice jedva poznateiroj javnosti, koja pripada Fhreru.

Desetak dana prije nego to je Fhrer opet nas optuìo da napadamo njih (ili obrat-no, zavisi od pozicije), sarajevski ontolog i epistemolog je, govore}i na javnoj tribini Ateisti

nova manjina?, ustvrdio da unutar bosanskohercegova~kog javnog prostora tinja nekavrsta sukoba izme|u vjernika i ateista. Govoriti o tinjanju neke vrste sukoba izme|uateista i vjernika u bosanskohercegova~kom javnom prostoru odve} je degutantno ako seu obzir uzme ~injenica da je najve}i dio javnog prostora okupiran od strane vjerskih zajed-nica putem medijskih i partijskih mo}nika, a da je Vlaisavljevi} sukob pametnije i moral-nije okarakterizirati kao jednostranu agresiju ve}ine nad manjinom.

Kad se filozofima pri~injavaju frontovi

Na pitanje novinara sedmi~nika Dani kako je mogu}e ustvrditi postojanje ateisti~ko-vjerni~kog fronta, Vlaisavljevi} je pomalo ljutito i u maniru partijskog ~inovnika bezo-

brazno odgovorio: Meni se u~inilo da postoji takav front. Mo`da u dubljoj analizi i nepostoji.3 Toliko od Vlaisavljevi}a.

Kada se filozofima i akademskim djelatnicima pri~injavaju frontovi, onda medijskitajkuni i nacional-socijalisti~ki politi~ari zaista ne moraju brinuti ni o kakvim granicamaili principima.

I Leopoldu Ptschu, Hitlerovom profesoru historije, vjerovatno se u~inilo da je arijevs-ka rasa nadmo}na i vrhunaravna te da su Jevreji i Slaveni, s kojima je u Ju`noj Austrijigrani~io, genetsko sme}e koje nije nikakav grijeh istrijebiti ili porobiti.

Ne nalazi li bonja~ki Fhrer opravdanost svojih javnih faisti~kih napada i vrije|anjamo`da u ~injenici postojanja i tinjanja sukoba izme|u vjernika i ateista? Kao vjernik, i kaodeklarirani zatitnik Islamske zajednice, Fhrer, onda, kao ugroèna strana u sukobu -koga ateisti svakodnevno napadaju preko katedri, televizijskih ekrana, silnih televizija, ra-dija, internet portala, dnevnika, sedmi~nika, mjese~nika, ateisti~kih mimbera i predikaon-ica, munara i zvonika... ima legitimno pravo braniti se, uzvratiti vatru, pa ~ak i prvi

napasti u cilju dostatne juna~ke odbrane.Ta~no i jasno je tako ako se prihvati Vlaisavljevi}eva teza, do koje nije doao dubin-

skom analizom, a ugled i obimna i zaista inspirativna bibliografija profesora Vlaisavlje-vi}a, samo mogu doprinijeti ~vrstini i opravdanosti teze o tinjanju sukoba.

Jedna naizgled banalna ~injenica nedostaje dosadanjem prenapregnutom povezi-vanju Vlaisavljevi}a sa Fhrerom kako bi se prenapregnutost prometnula u ironi~nigovor stvarnosti.

Tre}i pik Fahrudina Radon~i}a

Fahrudin Radon~i} vlasnik je nekoliko medija, od kojih su najpoznatiji Dnevni Av-az, TV Alfa, Express i sedmi~ni magazin znakovitog naslova Global, kojim je ovaj

tipi~ni tranzicijski medijski tajkun pokuao svoje medijsko carstvo proiriti i nasedmi~no medijsko trìte.U svrhu irenja svog medijskog carstva ja~anjem Globala, kojem je data i populisti~ki

ispodprosje~na cijena, Radon~i} se potrudio angaìrati nekoliko uglednih javnih radni-ka. Prvi Fhrerov pik, sude}i prema tome to je u~estvovao i u reklamiranju Globala, bio

je akademik, ìvu}i bonja~ki bard i klasik, te op}inski odbornik Abdulah Sidran. UzSidrana je mjesto dobio i ugledni profesor Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i predsjednikGlavnog odbora jedne, vidi ~uda, mlade socijal-liberalne stranke Vjekoslav Domljan.

Tre}i i najva`niji pik bio je i ostao, gle ~uda velikoga, Ugo Vlaisavljevi}, sarajevski pro-fesor ontologije i epistemologije, predsjednik PEN Centra BiH, autor znakovitih naslovaOntologija i njeno naslije|e, Fenomenoloka konstitucija Evropske zajednice, Izvorgeometrije i transcendentalna fenomenologija povijesti ~itanje Derridinog ~itanja Hu-sserla, Merleau-Pontyjeva semiotika percepcije. Fenomenoloki put u dekonstrukciju,

3 Vuk Ba~anovi}, Ateisti su u prvim safovima, BH Dani, broj 658, 22. 1. 2010.


3/5

22

Etnopoliti~ke konstitucije, Lepoglava i univerzitet, Rat kao najve}i kulturni doga|aj,Etnopolitika i gra|anstvo, te najnoviji Metamorfoze etnopolitike.

Bibliografija je moè biti i obimnija, ali zbog totalne nestandardiziranosti pristupa infor-macijama o radu akademske zajednice, nemogu}e je, primjerice, na stranici sarajevskogFilozofskog fakulteta prona}i kompletnu Vlaisavljevi}evu bibliografiju , koja bi uklju~ivalai nekoliko vrsnih eseja i nau~nih radova. Vlaisavljevi} je (bio) jedan od rijetkih pozitivnihizuzetaka iz nestru~nosti, neznanja, korumpiranosti i desni~arstva bosanskohercegova~ke

akademske i univerzitetske zajednice i tim ve}i je njegov grijeh koketiranja s nacional-soci-jalisti~kim medijskim tajkunom.Muhamedu Filipovi}u, naprimjer, polupismenom4 akademsko-filozofskom kameleonu

i gadu, zaista vie ne treba nita zamjeriti, upravo zbog njegove polupismenosti, neobrazo-vanosti i nestru~nosti, ali pristajanje Uge Vlaisavljevi}a, filozofa koji je do kraja dekonstru-irao bosanskohercegova~ke etnopolitike i politi~ke prakse, te politike bosanskohercego-va~kih identiteta, da pie za glasilo jednog mo}nog neofaiste i da pri~injenim tezamaopravdava njegove sukobe naprosto je neoprostivo.

Za Saidovski shva}enog intelektualca

Kao intelektualac, ja svoje brige dijelim sa odre|enim auditorijem ili publikom. Ali, nijestvar samo u tome kako }u ja te brige artikulirati. Tako|er, veoma je va`no ta ja predstavl-

jam kao neko ko pokuava unaprijediti principe slobode i pravde. Govorim i piem o ovimstvarima jer nakon dugog promiljanja one postaju neto u to vjerujem. Isto tako, ja èlimto uvjerenje podijeliti sa drugima. Usljed toga, ovo je poprili~no komplikovan spoj privatnihi javnih svjetova, moje li~ne povijesti, vrijednosti, pisanja i poloàja, jer oni proizilaze izmojih iskustava. S druge strane, sve to ulazi u drutveni svijet gdje ljudi raspravljaju idonose odluke o ratu, slobodi i pravdi. Ne postoji neto to bismo mogli imenovati kao pri-vatni intelektualac, jer od momenta kada se neto kaè i objavi, ulazi se u javni svijet.5

Ovako neponovljivi Edward Said u svom eseju Predstavljanja intelektualca objanja-va i predstavlja ulogu intelektualca i svrhu intelektualnog djelovanja u drutvu, ili u javnomprostoru, da se vratim, na Vlaisavljevi}ev registar.

Said u spomenutom glasovitom eseju polazi od dva suprotstavljena koncepta intelek-

tualca i intelektualnog djelovanja, gdje je na jednoj strani angaìrani i odgovorni intelek-tualac Antonia Gramscija, a na drugoj blazirani, samozadovoljavaju}i, privatni, daparafraziram Saida, intelektualac Juliena Bende.

Vlaisavljevi}evo dekonstruiranje etnopolitike, rata kao najve}eg kulturnog doga|aja, tepolitika (kolektivnih) identiteta svakako je vid brige koju treba artikulirati, i svakako je

jedan tako iscrpan nau~ni i intelektualni anga`man hvalevrijedan u pokuajuunaprje|ivanja slobode i pravde.

Problem svakako nastaje u promjeni mjesta govora: dok Vlaisavljevi} pie svoje knjigeuìva poprili~no visoku dozu neovisnosti u artikuliranju briga koju mu niko ne napla}uje ikojima ga niko ne uslovljava; me|utim, ~im Vlaisavljevi} na stranicama Fhrerova Glo-

bala postavke izneene u svojim vrsnim knjigama popularizira i artikulira prema zahtje-vima publicisti~kog ànra, ali svakako i prema zahtjevima precizno naciljane publike, nje-

govo mjesto govora, njegova (auto)legitimacija se mijenja. Na stranicama Globala Ugo Vla-isavljevi} vie nije relativno angaìrani predsjednik PEN Centra, niti filozof i epistemologkoji je ponajbolje uhvatio duh epohe, niti urednik ~asopisa Dijalog i Transeuropeennes...

Dobro pla}eni sluga medijskog tajkuna

Ugo Vlaisavljevi} sa svojim kolumnarskim tekstovima na stranicama Globala postajedobro pla}eni sluga tranzicijskog medijskog tajkuna i sluì jednom od najvjetijih trikovaonih rasisti~ko-nacionalisti~ki mo}nika: potkupi nekog etabliranog i dokazanog borca zaslobodu i pravdu da ne pie ono to misli i to je neophodno za duhovnu i intelektualnu

4 Vidi: Tarik Haveri}, âs lobotomije - prikaz jednog kulturnog skandala, Rabic, Sarajevo, 2007.5 Edward Said, Predstavljanja intelektualca, Odjek, jesen 2009., prijevod: Mirza Sarajki}.


4/5

(sic!) 23

!stav

6Abdulah Sidran u intervjuu za zagreba~ki tjednik Globus, broj 979, 11. 9. 2009.

obnovu drutva, ali da kao simbol i kao lutka u izlogu sluì u dokazivanju slobodarske idemokratske orijentiranosti Mo}nika.

Iskrenost Abdulaha Sidrana

Principijelno gledano, mi ovdje ìvimo tako teko i tako loe da ne bismo trebali imati nimoralnih ni patriotskih obzira.6

Ako iz gore navedenog iskaza antieti~kog oportunizma izbacimo patriotske a ostavi-mo tek moralne obzire, onda bi, u jednoj iskrenoj i eti~koj gesti, Ugo Vlaisavljevi} mogao

bez imalo sustezanja potpisati ga umjesto Sidrana.S obzirom na finansijsku ugodnost koju uìva bosanskohercegova~ka akademska

zajednica, motiv tekog i loegìvota u Vlaisavljevi}evoj situaciji prije bi se mogao pretvo-riti u motivzarade i uukavanja u ugodnost i sigurnost politi~ko-medijske mo}i. Spome-nuti Antonio Gramsci u svojim zatvorskim djelima one koji intelektualno djeluju u drutvusvrstao je u dvije grupe: prvu Gramscijevu grupu ~ine intelektualno-drutveni radnicikakvi su u~itelji i sve}enici, koji generacijama rade iste stvari na skoro pa isti na~in, dokdrugu grupu predstavljaju zvani~ni intelektualci za koje Gramsci smatra da su direktnopovezani sa klasnim strukturama ili korporacijama koje pak koriste intelektualce kako biostvarili svoje interese, te stekli to vie mo}i i kontrole.

Kapitalisti~ki poduzetnik pored sebe postavlja industrijskog tehni~ara, specijalistu zapoliti~ku ekonomiju, organizatora nove kulture, novog pravnog poretka i tako dalje...,pie italijanski marksista, a ameri~ki sociolog Alvin Gouldner govorio je, piu}i u kontek-stu ve} multinacionalnog korporacijskog kapitalizma, kako se stvara nova klasa intelektual-nih menadèra, koji nasuprot specijaliziranim intelektualcima koji djeluju tek unutar svojekulture kriti~kog diskursa i obra}aju se suènoj javnosti sebi sli~nih izlaze u ire polje

javnosti pri ~emu je nu`na redefinicija diskursa, registra i principa.Tako i Vlaisavljevi} koji pie u svojim knjigama mora tek potovati principe nau~nog

rada, principe filozofskog promiljanja i pisanja, te principe humanisti~ke etike koja je filo-zofskom djelovanju valjda imanentna. Me|utim, kada se filozof i univerzitetski profesorVlaisavljevi} spusti sa katedre i kada iskora~i iz kulture kriti~kog diskursa u ograni~eniprostor sedmi~ne kolumne u tiskovini medijskog tranzicijskog tajkuna i vo|e nacional-

socijalisti~ke partije, onda mora uvaàvati principe ideoloke prakse bonja~kog Fhrera teprincipe etni~ki i trìno sku~ene etike jednog medijsko-politi~kog satrapa.

Ugoizam i ava(n)zansa

Shodno svojoj dekonstrukciji etnopolitike, shodno, zapravo ~injenici da je upravo Vlai-savljevi} teorijski detektirao etnopolitiku i sva njena obli~ja i sve njene prakse, logi~no bi

bilo onda da upravo Vlaisavljevi} bude prvi koji }e precizno i argumentirano, kako i ~ini usvojim knjigama, prokazati novi oblik prekodiranja socijalizma u etnopolitiku. Radon~i}evSavez za bolju budu}nost, a pri~a o boljoj budu}nosti je dio ur-faisti~kih praksi obmane,kada se on u prvoj fazi pokazuje kao utopija, jeste nita drugo do savren primjerkona~nog dovravanja preobli~avanja i prilagodbe etnopolitike.

Umjesto da u~ini neto takvo, to se od njega o~ekuje shodno njegovom nau~nom idotadanjem javnom djelovanju, Vlaisavljevi} prelazi ili u utnju, ili u apstraktno ponavl-janje postavki teorije etnopolitike i njenih sukoba s gra|anstvom, ili mu se pri~injavaju tezei frontovi, na kojima njegov poslodavac ubrzo po~inje apsolutno prakti~no djelovati

brane}i se od stranog neprijatelja unaprijed ga napadaju}i.Pad minimuma eti~kih principa i ograni~enja u intelektualnom, akademskom i javnom

djelovanju ne}emo teorijski kvalificirati kao sidranizam ili sidranovtinu, iako je upravo Sid-ran apsolutno iskreno i neposredno definirao i pokuao opravdati sve svoje eti~ke suno-vrate, a puno ih ima. Sidranova vje~ita nedosljednost koja se najbolje oslikava u pisanjupjesme o Brozu koji ne jede vrapce u '70-tim godinama XX stolje}a te u pisanju pjesme o sara-

jevskom graditelju krajem 2009. godine, to se odnosi upravo na Fhrera Radon~i}a, koji po


5/5

24

Sarajevu gradi babilonske kule novcem dobivenim povoljnim dr`avnim kreditima nije,dakle, nita novo u povijesti intelektualnog djelovanja i intelektualnog be~a}a.

Pad minimuma eti~kih principa u intelektualnom djelovanju nazvat }emo, stoga, ugoiz-mom, zato to se Ugo Vlaisavljevi} sunovratio u ono to je teorijski i nau~no dekonstruiraoi na ta je vie puta javno upozoravao preobli~avanje i mutiranje etnopolitike, u ur-faizam i nacional-socijalizam, dakako, dodajmo. Praksa ugoizma, koja }e zasigurno posta-ti boljkom desetkovanog i rasprenog malog nepotkupljenog i nerasprodatog dijela bosan-

skohercegova~ke intelektualne zajednice, a ostaje tek nadati se da }e ugoizam povu}i to-ta iz sidranizma, te u svojoj mogu}oj iskrenosti ne dozvoliti pri~injavanje frontova, koji seupravo iznoenjem teza koju se u~inile zapravo stvaraju.

Praksa intelektualne utnje kombinirane s bestidnim cinizmom i upornim pokuavan-jem samoopravdavanja za dobro budu}ih generacija, jer je i cijelo ovo pisanje borba zabudu}nost druk~iju od Fhrerove bolje nazvat }emo ava(n)zansom. Ava(n)zansa je neza-misliva bez ugoizma koji joj prethodi, zapravo je neminovan rezultat ugoisti~ke prakse, apredstavlja, kako rekosmo, intelektualnu utnju kombiniranu s bestidnim cinizmom ipokuavanjem samoopravdavanja u vremenu ur-faisti~ke obnove nacional-socijalizma u

jednom osiromaenom i u svakom pogledu razbijenom drutvu.Ugoizam je gola izdaja minimuma eti~kih principa koje humanisti~ko intelektualno

djelovanje per se zapovijeda, a njemu sljedstvena ava(n)zansa praksa je samonegacijeintelektualca u pokuaju opravdavanja o~itog be~a}a.

Sarajevo, 30. 1. 2010.

Documents

Kenan Efendic - Ugoizam i avanzansa