Mirko Kelek DIMNJAČAR IZVODI: LJUBOMIR KEREKEŠ PRODUKCIJA: KEREKEŠ TEATAR Dimnjačarske priče i dogodovštine ispričane jednostavnim jezikom jednostavnog čovjeka, gradirane bogatim lokalnim narodnim izričajem vrlo lako uspostavljaju komunikaciju s auditorijem. Tako i protagonist ove monodrame neprestance mami iz gledateljstva salve smijeha, ne dopuštajući mu da se bar na čas odmori. A specifičan i simpatičan prostački humor omogućuje mu i izravan odaziv, jer se dotiču eksplicitno i nekih lokalnih frustracija i osoba…

ARIJANA ČULINA ZA EUROPU, SPREMNI IZVODI: ARIJANA ČULINA Monodrama koja je svoju premijeru imala 2009. godine u Histrionskom domu, na II. Gumbekovim danima. Nastala je kao nastavak istoimenoj zbirci kratke proze, a govori o raznim hrvatskim problemima, neposredno pred ulazak u Uniju. Prvo se bavi problemom jezika, starohrvatskog, ali i novohrvatskog, kao i ‘hrvatskim jalom’, te bespravnim gradnjama, cestogradnjama, pitanju ljudskih prava, bon-tonom, sigurnom starosti i nesigurnom mladosti, političkim događanjima i svim dugim što joj napamet padne… A, ništa bukvalno ni poimence…

I živjeli su sretno… NINA HORVAT IZVODE: Ivan Bošnjak (Trnoružičin) & Ivan Magud (Pepeljugin) & Adrian Pezdirc (Snjeguljičin) & Filip Vidović (Sirenin) REATELJICA: Frana Marija Vranković Što bi bilo da su poznati likovi prinčeva iz bajki Trnoružica, Pepeljuga, Snjeguljica i Mala sirena živjeli u današnjem vremenu? U ovom vremenu u kojem se gotovo sve svodi na izgled i novac Trnoružičin princ i dalje vjeruje u ljubav i misli da ce nakon što izreče svoje sudbonosno ‘uzimam’ sve biti savršeno. Za manje od 24 sata ženi se Trnoružicom i doima se iznimno sretnim, no ostali prinčevi mu pokušavaju objasniti da ništa nije onako kako s čini – nek’ bježi dok još može jer nema pojma što ga čeka! I živjeli su sretno kroz anegdotalno i bezbrižno čavrljanje četiri princa, bez bijelog konja, koji žive u modernom svijetu, dekonstruira bajku i sretne završetke… *** Usprkos imenima likova koji su iz bajke, predstava nije namijenjena djeci mlađoj do 15 godina.

LADISLAV PREŽIGALO POLITIČAR REDATELJ: Dražen Ferenčina IZVODI: Antun Tudić PRODUKCIJA: Grabancijaš teatar Predstava »Političar« progovara o svijetu jednog »tvrdokornog« i iskusnog znalca toga »zanata«, Maksa, koji prepričava svoje viđenje sastanka u vrhu svoje stranke, gdje su se dobro »podmazani« spletkari i manipulatori dogovarali kako će poduprijeti svoga predsjedničkog kandidata u izbornoj utrci, kako će razdijeliti sinekure, te kako će za kampanju, ali i za svoj džep, osigurati novac. S jedne strane, Maks je tu profesionalac, koji se zadovoljno smješka svakom novom Rolexu, ali isto tako gubi živce ako mu netko od stranačkih kolega, a u stvari ljudi koje prezire, oduzme neki konac iz ruku. IZ KRITIKE: »Ljudi se najviše vole smijati ozbiljnim stvarima. U ovoj će se predstavi najvjerojatnije neki i prepoznati, ali to sigurno nikad neće priznati - kazao je autor predstave Ladislav Prežigalo… Duhovite dosjetke i mnogo toga publici prepoznatljivoga izmjenjivalo se u ovoj monodrami, koju je Antun Tudić, kako kaže, iznio s posebnim zadovoljstvom. »Ovo je bio obol svemu onomu što sam punih 35 godina radio u svom matičnom kazalištu, i ponosan sam na sve ljude u publici i na sve svoje kolege, jer ta bliskost - to je kazalište«, kazao je Tudić za Vjesnik. Dodao je da su ga oduševile reakcije publike, a naglasio je da je još mnogo toga pred njim. Primjerice, već se priprema za premijeru predstave »Mrtve duše«, čija se premijera očekuje u listopadu. Tudiću su u znak zahvale za dugogodišnji rad čestitali i predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika Goran Grgić, te ravnatelj »Kerempuha« Duško Ljuština, uručivši mu pritom i prigodne poklone. Autor predstave Ladislav Prežigalo također nije skrivao zadovoljstvo. I sam političar, ali i pisac i pjesnik s respektabilnim opusom, kaže da je inspiraciju pronašao u svakodnevnom životu, nije mu bilo teško »samo pogledati oko sebe i bilježiti«. »Ljudi se najviše vole smijati ozbiljnim stvarima. U ovoj će se predstavi najvjerojatnije neki i prepoznati, ali to sigurno nikad neće priznati«, kazao je Prežigalo. Dodao je da će se predstava u Zagrebu najvjerojatnije igrati u kazalištu »Vidra«, a planirana je i turneja po Hrvatskoj…«

www.vjesnik.hr

LJUBOMIR KEREKEŠ SKUPŠTINA IZVODE: LJUBOMIR KEREKEŠ, DRAŠKO ZIDAR, MIJO PAVELKO, MARIJA KRPAN, DRAGUTIN NOVAKOVIĆ REDATELJ: LJUBOMIR KEREKEŠ PRODUKCIJA: KEREKEŠ TEATAR Radnja kajkavske satirične komedije SKUPŠTINA smještena je u selo Črevo, u kojem postoji Seoski odbor, koji zasjeda jednom godišnje kako bi donio važne odluke za zajednicu. Riječ je o komediji koja govori o općedruštvenim problemima vezanim uz obnašanje vlasti. U maloj seoskoj sredini kao što je Črevo taj općedruštveni problem poprima elemente satire i komike, kao što se često događa i u samom životu. Specifičnost Kerekešove SKUPŠTINE prisustvo je predstavnika romske nacionalne manjine.

"U ova šaljivo mračna vremena preuzimanja, oduzimanja i iskoristivosti vlasti govoriti o umišljaju vlasti kao veličine, isto tako i o vladanju sa predumišljanjem, vjerujem da se slažete ako kažem da je postalo smiješno. Marginalci našeg društva u nekim pokušajima vladavine nisu od jučer. Oni su naša već tradicionalna postojanost, a što je najžalosnije s vjerom da su svi svemogući. Govoriti o toj karikaturi društva nepotrebno je s dozom ozbiljnosti, zato SKUPŠTINA ima najozbiljniju namjeru vlastiti društveni marginalni cirkus predočiti gledatelju u cirkus vlasti..."

Predstava je premijerno izvedena u siječnju 2005. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu i od tada ne silazi s repertoara. Izvedena je više od 120 puta u diljem lijepe naše, a gostovala je i u Bosni i Hercegovini. Sudjelovala je i na Festivalu glumca u Vukovaru, Iloku, Županji i Vinkovcima te na festivalima Glumci u Zagvozdu (Zagvozd), Bok festival (Bjelovar), Dani karnevala (Rijeka) i varaždinskom Špancirfestu.

SKUPŠTINA je najbolja predstava, a Ljubomir Kerekeš je proglašen najboljim glumcem 3. Gumbekovih dana.

ARIJANA ČULINA ŠTA SVAKA ŽENA TRIBA ZNAT O ONIM STVARIMA REDATELJICA I IZVOĐAČ: Arijana Čulina O PREDSTAVI: Predstava /monodrama/ 'Šta triba znat o onin stvarima' rađena je po motivima iste knjige koja je dugo osvajala hrvatske top liste i ostala jedna od najprodavanijih knjiga kod nas. Korišteni su tekstovi i iz knjige 'Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće' koja je nastavak predhodne. I dok u romanima uz savjete za žene pratimo i dogodovštine, zgode i nezgode glavnog lika Goge Bjondine, sama predstava je koncipirana kao svojevrsno predavanje u kojem Goga nastoji svoja iskustva podijeliti s prisutnima, a za iskustvo kaže 'Da je to ono šta dobijete kad ne dobijete ono šta hoćete' .Tako ćemo saznati zašto je za brak najbolje da žena ne voli svog muža, o tome kako je ženski mozak drugačiji od muškog , koje su najbolje partije za brak, što je emancipacija, kako bi se seks trebao odvijati i još štošta. I to sve naravno gledajući iz Goginog satiričnog ugla, jer kako medalja ima dva lica tako i njene teorije 'mogu bit a i ne moraju' ,kako kaže. 'Lako je drugima dilit savjete, lako je bit pametan za drugog. Sad pročitam koji put neki moj savjet i mislim se, jebate pametna žene kako ona sve zna, onda pogledam sebe i svoj život i ne mogu se načudit koliko sam glupa' Žanrovski predstava spada u komediju s elementima kabarea.

Bernard Slade, U ISTO VRIJEME NA STAROM MJESTU Prijevod: Sonja Bašić ULOGE: Goran Grgić & Lana Barić STATIRA: Marta Ivanjko Redatelj i scenografija: Ivica Kunčević Izbor glazbe: Branko Kostelnik Kostimografija: Danica Dedijer & Zjena Glamočanin O predstavi U ISTO VRIJEME NA STAROM MJESTU: Žena i muškarac, Doris i Georg, odnosno Neda i Vinko, upuste se u bračnu nevjeru. Priča nastaje kada njih dvoje odluče da se svake godine nađu u isto vrijeme na istom mjestu. Neda i Vinko kroz niz godina upoznavaju se i zbližavaju, a njihovi mali preljubnički iskoraci postaju prostor i vrijeme ljudskosti, iskrenosti, slobode, pa čak vjernosti i odanosti jedno drugome. Kanadski dramski pisac i televizijski scenarist Bernard Slade na jednostavnoj i zgodnoj ideji razvija životnu propošnu igru. Ovaj ko mad postao je broadwayski hit: u tisuću i petsto izvedbi tijekom tri godine punio je dvoranu u “utvrdi” američkog zabavnog teatra. Jedan od najznačajnijih hrvatskih redatelja Ivica Kunčević sa glumačkim prvacima Goranom Grgićem i Lanom Barić odlučio je na intrigantan i duhovit način približiti problematiku i kompliciranost muško-ženskih odnosa kroz komunikativnu i lepršavu scensku zabavu. U kompliciranosti odnosa Nade i Vinka ogleda se i naše vrijeme te se prepoznaju i naše dileme… ”…Nisu to neki obični hotelski ljubavnici. Iako varaju svoje bračne partnere, oni su dvoje pristojnih, obiteljskih ljudi s ukupno šest komada djece. Pratit ćemo njihovu vezu dvadeset pet godina, a ona će, izgleda, trajati doživotno. Ne, nisu Romeo i Giulietta. U njihovoj ljubavi ima uobičajenih trzavica, seksualnih problemčića, grižnje savjesti zbog preljuba, ljudskih, pa i političkih nesporazuma. Njena dugotrajnost proizlazi, međutim, iz činjenice što su zajedno tek tijekom jednog vikenda u godini – uvijek u isto vrijeme, na starom mjestu.

LJUBOMIR KEREKEŠ UFURAJ SE I PUKNI IZVODE: LJUBOMIR KEREKEŠ, JAN KEREKEŠ, ZORAN PRIBIČEVIĆ REDATELJ: LJUBOMIR KEREKEŠ IZ KRITIKE: T. Kurelec, www.kazaliste.hr Naime, prateći predstave i glumce u naoko jednostavnim zgodama i nezgodama – tim virtuoznim fragmentarnim taktičkim tapkanjima i vrludanjima u krugu nebitnoga i sporednoga da bi odjednom akceptirali krucijalno – definitivno s pozornice publika percipira vitalni plamen realnog govora: usred raskalašenih monologa, konverzacija, pravi buvljak pučkih albuma i citata, uvijek zasja rečenica, pasus, ili samo riječ, koji odjednom prožmu jer se osjetilo nešto veliko. Shvatilo se da se takvim događajima prisustvovalo desetcima puta, da su junaci poznanici, da se u djelu osjeća okolina, kvart, što je ljudski dokument općenite vrijednosti, stranica istrgnuta iz našeg društva. Iz toga proizlazi duboki dojam koji ostavlja Kerekeševo djelo – dovoljno je spustiti se do obližnjeg, prosječnog ljudskog tipa, pa da stvorimo nešto uzvišeno. U zapletu smanjiti junake na ljudsku veličinu, na proporcije plebeja – to je ono što daje njegovu autorskom portfelju originalnost i zavidni stupanj kreacije. Zbilja, glavna je to nota svakog trenutka. Uvijek je tu, makar specifičnom varijablom splina, vedrina, radost života, izrugivanje nasilju i nepravdi, obrana vulnerabilnih, hendikepiranih, diskriminiranih (nacionalnošću, ekonomskim ili emocionalnim statusom, obrazo-vanjem, obiteljskom genezom, izgledom, manom...), a kad se i javi tužan zvuk, to nije patetika ili sentimentalnost, radi se o – srokom i akrobacijom riječi bez zamućene misli – nadi, prkosu, skromnosti, i najviše, pored prirodne suzdržanosti zbog koje plebej uvijek jest napaćen, tihoj hrabrosti te osobnoj drskoj uskrati kad se traži pokloniti i priznati poraz, što je zapravo i tema premijerne predstave Ufuraj se i pukni, komada koji plijeni zabavljačkom komunikativnošću, a ništa ne gubi na humanističkoj sugestibilnosti.

Arijana Čulina, NEMOJ SE RODIT KA ŽENSKO Autor glazbe: Nenad Šiškov Igraju: Arijana Čulina – Maca; Snježana Sinovčić-Šiškov – Biserka, zvana Bise Kostimi: Gordana Radić Režija: Arijana Čulina i Snježana Sinovčić-Šiškov Maca i Bise dvije su susjede koje vrijeme uglavnom provode ispijajući kavice jedna kod druge i vrteći iz dana u dan svoje već gotovo ustaljene priče o muškarcima, svekrvama, djeci, neostvarenim snovima itd. “Mi smo vam dvi najbolje prije prave domaće lukave lije. O svemu i svakome mi vam znamo i koga god stignemo olajavamo. Bez ikakvih dvojbi i dilema susidstvo i muževi glavna su nam tema.” Ono što im je zajedničko je želja da iziđu iz zadatih im okvira, svijeta čiji se dijapazon prostire unutar četiri zida a seže najdalje do obližnje samoposluge ili obližnjeg sela. Dok je Bise više kućevan tip koji se miri s postojećom situacijom, svojim Perom koji je vara i tim što nema posla, a svoje maštarije uglavnom zatomljuje, Maca je ekstrovertna, glumi emancipiranu ženu, puna je savjeta i planova koje dijeli sebi i Bisi šakom i kapom žudeći za promjenom. “Guši me ovdi, guši. K vragu Marko, k vragu kuća, dica, šporke bičve, k vragu ti Bise. Triba mi neka promjena, neki frajer koji ne žali ni vrime, ni lovu. Koji će sve karte bacit na me, s kojim ću se ja bar jedan dan osjećat ka kraljica, a ne ka prasica. Jedan dan s njim više bi mi vridija od po ovog mog ušljivog života.” Tijekom predstave otkriva se kako su Maca i Bise iako naizgled različite zapanjujuće slične. Veže ih želja da negdje odu, želja za nekim boljim životom, neotkrivenim strastima, neostvarenim snovima i na kraju krajeva mirenje s postojećim.