Foucault i antipsihijatrija

Ludilo i klinika

Anastazija Kladić

termin- 1967. David Cooperpokret zaživio ranih 70-ihglavna prijetnja usidrenim tezama, metodama te trad.

stavovima psihijatrije (uz kritičku psihijatriju)odbacuje konvencionalnu psihijatrijuprotivan službenoj školskoj i institucionalnoj psihijatrijibijeg u duš.bolest=protestni odgovor bolesnom društvu

zasluga antipsihijatrije - službena psihijatrija kritički se okreće problemima kao što su hospitalizacija i izolacija duš.bolesnika

ANTIPSIHIJATRIJA

David CooperRonald LaingThomas Szasz Michael Foucault

u svojim radovima, svi obrađuju temu ludila

PREDSTAVNICI

život svakog pojedinca = ciklus koji on naziva “društvena normalnost”, u njemu se pojedinac rađa, uči neke obrasce, formira se kao osoba, živi i naposljetku umire

prekid takvog ciklusa (psihotični slom) = odgovor na današnji svijet i izazove s kojima se susrećemo

profesija izjednačava takve pojedince sa pacijentima čiji su problemi biološke prirode

proces psihosocijalne rehabilitacije

pacijenti kao stvarne autonomne ličnosti, po završetkusposobne za samostalni povratak u život

David Cooper („Psihijatrija i antipsihijatrija“ )

FOKUS- posljedice izjednačavanja psihijatrije sa medicinskobiološkim, prirodnim znanostima + problem društvenog izoliranja „duševno oboljelih pojedinaca“

“Podijeljeno ja” - pojedinac koji u svakodnevnim živ.situacijama osjeća nesigurnost i anksioznost, a vanjski svijet=potencijalna opasnost za njenu fizičku i psihičku egzistenciju

mogućnost prijelaska u stanje psihoze, udaljavanja od drugih te zatvaranja u svoje “vlastito ja”

tijelo= “lažno ja” (repetitivne radnje)

Ronald Laing

“Duševni poremećaji ne postoje.”

oni su u funkciji opovrgavanja 2 glavnih postavkisuvr.psihijatrije: 1. da su mentalne bolesti izvorne bolesti i 2.da je psihijatrija izvorna medicinska specijalnost

problemi s vitalnim organima - patologijski, ali poteškoće sa našim mislima, osjećajima, odnosima i ponašanjima - moralni problemi ili problemi u življenju

Thomas Szasz

ludilo = socijalna konstrukcija čije „tretiranje“ nije ništa više nego li kažnjavanje za odstupanja od društvenih normi koje se provlači kroz sve vremenske periode (POVIJESNI PREGLED)

'' Povijest ludila u doba klasicizma'' - prikaz psihijatrije kroz prizme pojma disciplinarne moći, njenog odnosa prema pacijentima te povezanosti sa društvenim diskursima toga doba

BUDUĆNOST PSIHIJATRIJE? uvjetovana društ.diskurstvom

vremena u kojem se nalazi

Michael Foucault

nastavak serije 5 feljtona objavljenih u dnevnim novinama

Teme: nedostaci i propusti u definiranju i samoodređenju psihijatrije, osnovne postavke psihijatrije, analiza njenih teza i metoda kojima se služi te eventualna budućnost i razvoj psihijatrije

Dr.Robert Torre - „Prava istina o psihijatriji“

njezini alati i dalje nemaju dostatnu znanstvenu utemeljenost

mlada medic.znanost u predznanstvenoj fazi definiranja poremećaja pomoću simptoma u kojima pretpostavlja da se isti javljaju (još uvijek ne prema njihovim uzročnicima ili patofiziološkim mehanizmima njihova nastanka)

6 točaka koje ukazuju na slabost psihijatrijske ekspertnosti

danas: 1.dijagnoza psih.poremećaja – razgovor i promatranje 2.bolest mora biti u razvijenom obliku kako bi se postavila dijagnoza 3.prognoza ishoda psih.poremećaja - slaba i neznatna 4.uzroci bolesti i dalje nisu poznati 5.prevencija poremećaja - nerazvijena 6.liječenje tek na razini otklanjanja simptoma, metodom pokušaja i

pogreške

Psihijatrija= pseudoznanost

eksponencijalni rast psihičkih poremećaja korelira s rastom propisivanja psihofarmaka odgovorni za epidemiju psihijatrijskih poremećaja kojima svjedočimo?

ulaganje u liječenje psihijatrijskih poremećaja uvećava stopu psihijatrijskih poremećaja, otežava tijek i kronificira ishod poremećaja porast psihijatrijske invalidnosti i soc.isključenja osoba s psihičkim poremećajima

brojni „naivni“ koncepti i primjeri stručnih pogrešaka odraz korumpiranosti profesije i fenomena interesnih skupina (farmaceutska industrija)

Drugi promašaji psihijatrije

mjesto rađanja psihijatrije, osnivane od strane državne i lokalne vlasti radi društvenog nadzora

internacija i degradacija osoba s ozbiljnijim oblicima psih.poremećaja = „institucionalizacija”

psihijatar štićenike čuva, a ne liječi

Ranih 60ih počeo je proces deinstitucionalizacije potaknuttrima razlozima: 1. azilska anglomeracija osoba s psih.poremećajima držana

nehumanom2. pojavom antipsihotika simptomi postaju manje socijalnu

upadljivi- povratak u matičnu zajednicu3. aziliranje psihički bolesnih u umobolnice - iznimno skupo za

zajednicu

Umobolnice i institucionalizacija

viđenje osoba sa psihičkim poremećajima kao neurobiološki degeneriranih pripadnika zajednice koje na taj način treba i tretirati

TERAPIJE: abdominalni kirurški zahvati, umjetnoizazivana febrilna stanja, sterilizacija, izazivanjeinzulinskih koma, elektrošok terapija te lobotomija(Nobel???)danas aktualni razni psihofarmacimanje farmaci, a više legalne psihoaktivne supstancije

upitne koristi NEUROBIOLOŠKA OŠTEĆENJA MOZGA

Terapijski promašaji

pretvorbom bio-psiho-socijalnog modela psihijatrijskih poremećaja u bio-bio-biomodel

fokus na biomedicinskom aspektu psihijatrijepogoduje daljnjem razvoju i manipulaciji

farmaceutske industrije, razvoju antidepresiva, antipsihotika i ostalih psihofarmaka

psihijatrizacijom, odnosno trendom „izmišljanja“ novih psihičkih poremećaja proširenje ciljanje publike privučene psihijatrijskim marketingom farm.tvrtki i njihovih proizvoda

Biopsihosoc.model- stvar prošlosti?

psihijatrijske bolesti kao entiteti- NE POSTOJE bez simptoma i nisu bolesti nego doslovce simptomi bolesti, teor.koncepti koji grupiraju pojedine psihopatološke fenomene

TRAGEDIJA psihijatrijske dijagnoze i priručnika

grupiranje pojedinih psiholoških fenomena ne ovisi oznanju nego konceptualizaciji i dogovoru

Neutemeljenost psihijatrijskih dijagnoza

širenje trenda grupa za samopomoć kao udruga građana - doktrina usmjerena na osobe s poremećajima, a put oporavka istovjetan s putem afirmacijem ljudskosti u njima

nedostatak te ideje – veliki broj pojedinaca nespremnih na priznanje problema ili zadržavanje na putu samopomoći

utopijska ideja povratka korijenima – “psihijatrije u zajednici”

liječenje ≠ rehabilitacija i integracija u živ.proces

BUDUĆNOST PSIHIJATRIJEBiopsihosocijani model ili psihijatrija psihofarmakologa?

Cooper, David; Psihijatrija i antipsihijatrija; Naprijed; Zagreb; 1980.

Filipović, Ljiljana; Filozofija i antipsihijatrija Ronalda D. Lainga; Hrvatsko filozofsko društvo; Zagreb; 1990.

Fuko, Mišel; Istorija ludila u doba klasicizma; Nolit; Beograd; 1980

Torre, Robert; Prava istina o psihijatriji; Profil; Zagreb; 2014Bracken, Pat; Phillip Thomas; From Szasz to Foucault: On the

Role of Critical Psychiatry, Philosophy, Psychiatry & Psychology, Volume 17, Number 3, September 2010. Pp. 219.-228.; The John Hopkins University Press;

https://libcom.org/blog/thomas-szasz-antipsychiatry-neoliberalism-22102013

http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3102

Literatura