Sedmi sastanak Meuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu batinu odran je u Parizu od 3. do 7. prosinca

2012. godine. Posebno struno tijelo Meuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu batinu, ija je zadaa

pregled i evaluacija pristiglih nominacija za upis na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne

batine ovjeanstva, podnijelo je prijedlog Meuvladinom odboru za nematerijalnu kulturnu batinu da se

klapsko pjevanje upie na Reprezentativni popis, koji je 5. prosinca 2012. prijedlog jednoglasno prihvatio..

Hrvatsko izaslanstvo u sastavu predstavnika Ministarstva kulture, Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i Stalnog

predstavnitva RH zahvalilo je Meuvladinom odboru to je prepoznalo klapsko pjevanje kao iznimnu batinu

svijeta. Zajedno s vie od 650 predstavnika zemalja lanica Konvencije, proslavilo je upis sluajui kratki program

klapskih pjesama koje je kao iznanaenje Odboru pripremilo Ministarstvo kulture. U UNESCO-u e se cijeli dan

nastaviti prigodni i spontani program klapskog pjevanja.

Time je Republika Hrvatska na svjetske popise nematerijalne kulturne batine dodala jo jedno nematerijalno

kulturno dobro te sada Hrvatska ima 12 dobara upisanih na UNESCO-v Reprezentativni popis nematerijalne

kulturne batine ovjeanstva i 1 dobro na Popisu ugroene nematerijalne kulturne batine kojoj je potrebna hitna

zatita. Ovaj izuzetan uspjeh potvrda je viegodinjeg predanog rada Ministarstva kulture, njegovih strunih

slubi, Hrvatskog povjerenstva za UNESCO, kao i strunjaka iz podruja etnologije i kulturne antropologije,

folkloristike i jezikoslovlja te nezaobilaznu podrku samih nositelja nematerijalnih kulturnih dobara, ija je uloga u

ovoj Konvenciji najbitnija. U nacionalnim okvirima vie od 100 nematerijalnih kulturnih dobara upisano je u

Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a po broju upisanih nematerijalnih kulturnih dobara na spomenutim

svjetskim popisima na samom je svjetskom vrhu.

Republika Hrvatska je kao 17. zemlja 2005. godine ratificirala UNESCO-vu Konvenciju za ouvanje i zatitu

nematerijalne kulturne batine, a Zakonom o prihvaanju Konvencije, Ministarstvo kulture je utvreno kao

sredinje tijelo za njezino provoenje. Ratifikacija Konvencije bila je dodatni impuls Republici Hrvatskoj za daljnje

unapreivanje mjera i aktivnosti radi bolje zatite i ouvanja nematerijalne kulturne batine, na nacionalnoj i na

meunarodnoj razini. UNESCO je Konvencijom oformio dva popisa nematerijalne kulturne batine:

Reprezentativni popis nematerijalne kulturne batine ovjeanstva i Popis nematerijalne kulturne batine kojoj je

potrebna hitna zatita.

Pri odabiru prijedloga za upis klapskog pjevanja na Reprezentativni popis, trebalo je voditi rauna i o kvaliteti

raspoloive pisane, foto i video dokumentacije koja ini sastavni dio kandidature. Jedan od kljunih kriterija,

prema kojem je predloen fenomen za upis na Reprezentativnu listu, bio je i mogunost jasnog identificiranja

zajednice, grupe ili pojedinca - nositelja predloenog elementa, te njihova ukljuenost u proces nominacije. Jo

jedan vaan kriterij bio je i prethodno upisivanje klapskog pjevanja u Registar kulturnih dobara Republike

Hrvatske.

Uvrtenje ovog kulturnog dobra na Reprezentativni popis svakako znai potvrdu njegove vrijednosti i znaaja, ne

samo kao nacionalne ve i kao dijela svjetske batine. To je ujedno i izuzetno priznanje svima koji su ulagali

napore i skrbili da se klapsko pjevanje slobodno razvija kao iva i vrijedna nacionalna tradicija.

Bit e to snaan poticaj da ono i nadalje ivi, provoenjem i poduzimanjem raznovrsnih mjera popularizacije. No,

to znai i preuzimanje obveza, na meunarodnoj i na nacionalnoj razini, da se tako visoko valorizirano kulturno

dobro nadalje uva, prenosi i promie kao dio svjetske batine. Uvrtavanjem na Reprezentativnu listu priznati

meunarodni status naeg nematerijalnog kulturnog dobra, otvara i brojne druge mogunosti promicanja

Republike Hrvatske, njezine kulture i stvaralatva kao i promoviranja specifinosti njezinih pojedinih regija i

podruja, posebno kroz kulturni turizam.

Klapsko pjevanje

Klapsko pjevanje je tradicijsko vieglasno homofono pjevanje bez pratnje instrumenata. Tradicija klapa i klapske

pjesme kakvu je poznajemo i danas, formira se sredinom 19. stoljea, u vrijeme kada su se profilirali kulturni i

glazbeni identiteti mediteranskih gradia na naoj obali i otocima, posebice u Dalmaciji. Javlja se u pukim

slojevima drutva kao rezultat sklada postojeeg duhovnog stanja u mediteranskim gradiima toga doba. Stil

pjevanja je vremenom evoluirao od tipino tradicijskog oblika pjevanja (klapska pjesma) i postojanja klapa, do

struno postavljenog i organiziranog oblika pjevanja koji se u dananje vrijeme svojim nainom prezentacije vie

ubraja u stilove popularne nego tradicijske glazbe.

Polovicom 19. stoljea, u Dalmaciji djeluju formalne i neformalne pjevake druine koje preuzimaju termin klapa.

Danas rije klapa najee asocira na organizirane pjevake skupine sa specifinim a capella repertoarom

dalmatinskih klapskih pjesama.

Naziv dalmatinska klapska pjesma novijeg je datuma, a u glazbeno-folklornu terminologiju uveden je tek u 70-tim

godinama 20. stoljea (Jerko Bezi 1979:16). To je rezultat suradnje strunjaka i pjevaa okupljenih oko prvog

Festivala Dalmatinskih klapa osnovanog 1967. godine u Omiu. Ovaj je specifian nain pjevanja prepoznat u

prolosti kada su ga muzikolozi i folkloristi kroz povijest nazivali razliitim opisnim terminima.

Najea forma vieglasja klapskih pjesama je troglasje i etveroglasje, tijesni harmonijski slog koji gotovo

mahom zavrava u tercnom poloaju, akordu po kojem su klapski zavreci prepoznatljivi.

Tekstovi klapskih pjesama uglavnom su ljubavni, a kreu se od poetskih, vedrih, optimistikih i aljivih do tekstova

pretjeranog sentimentalizma.

Na oblikovanje dalmatinske klapske pjesme utjecalo je liturgijsko i paraliturgijsko pjevanje zapadnog obreda

(gregorijanski koral, glagoljako pjevanje, crkveno puko pjevanje), organizirana glazbena djelatnost urbanih i

urbano-ruralnih sredina na podruju Dalmacije, talijanska, odnosno zapadno-europska melodika, melodika

napjeva iz ire unutranjosti meu kojima i tzv. starogradske pjesme i dr. Repertoar suvremenih dalmatinskih

klapa u poecima se odlikovao uglavnom ljubavnom tematikom, a od utemeljenja Omikog festivala pokrio je

gotovo sve vidove suvremenog ivota itelja Dalmacije.

Razlike u formalnim i organizacijskim oblicima klape kroz povijest znaajne su te se govori o tri modela klape:

tradicijska (puka), festivalska i dananja (moderna) klapa.

Najstariji klapski model, tradicijska (puka) klapa, neformalna je skupina pjevaa koji povremeno pjevaju te na taj

nain zadovoljavaju prvenstveno svoju ljubav prema pjevanju. Usmena tradicija i jednostavnost glazbenog izriaja

(spontano pjevanje) glavne su karakteristike ovog klapskog modela. Tradicijska (puka) klapa pjeva u raznim

prilikama: "u konobama, na pijacama ili na pozicijama koje dobro akustiki odzvanjanju, obino okrueni tipinom

mediteranskom arhitekturom, pjevaju i serenadu voljenoj djevojci, i u pauzama tokom ribanja ili drugih zajednikih

poslova" (Povrzanovi, 1989:162). Usprkos dominaciji novih klapskih modela, promjenama u glazbenoj formi i

izvoakom kontekstu, glazbovanje tradicijskih klapa moe se uti u manjim (dalmatinskim) mediteranskim

mjestima, obino meu ljudima starije ivotne dobi.

Pojam festivalska klapa povezan je s nastankom Festivala dalmatinskih klapa u Omiu (Omiki festival). Omiki je

festival uvelike zasluan za promociju klapskog pjevanja i prva je institucija koja je klapsko pjevanje prezentirala

kao organizirani oblik tradicijskog (a kasnije i umjetnikog) glazbovanja. Festivalska klapa je formalno

organizirana skupina pjevaa s jasnim ciljevima i namjerama.

Postanak Omikog festivala kao institucije inicirao je nastanak mnogih klapa. Tako je poetkom 60-tih godina 20.

stoljea registrirano petnaestak organiziranih klapa, krajem 80-ih godina 20. stoljea vie od 200, a danas vie od

400. Klapsko pjevanje se u razdoblju od 60-ih godina 20. stoljea sve vie definira kao simbol dalmatinskog

(mediteranskog) identiteta. Homofono pjevanje je karakteristika tradicionalne klape, dok moderna ili festivalska

klapa, kojoj tehnika pjevanja i poznavanje iroke vokalne glazbene literature nije strano, pored ovoga naina

koristi i druge stilove vokalnog glazbovanja. Dok izvedbu tradicionalne klape odlikuje a capella vokalna izvedba,

prisutna je upotreba mandolina i gitara za festivalske klape ali i elektronskih glazbala, koje se danas sve vie

bave pjevanjem u komercijalne svrhe.

Klapsko je pjevanje najvee promjene doivjelo u zadnjem desetljeu prolog stoljea. itav niz socijalnih,

kulturnih i politikih dogaaja koja su se zbivala poetkom 90-ih godina u Hrvatskoj, utjecao je na brojne promjene

u pokretu klapskog pjevanja. Klapsko pjevanje modernoga doba, inovativna i napredna glazbena forma koja

svojim pjevaima proiruje glazbene horizonte, u stanju je uhvatiti se u kotac s najrazliitijim vokalnim stilovima

tradicijske, klasine i posebice popularne glazbe. Klapski pokret u devedesetima postaje popularnim, a svoju

popularnost manifestira kroz omasovljenje, irenjem kruga interesa kod pjevaa i publike raznih ivotnih dobi van

lokalnih i regionalnih granica teritorijalne postojbine klapskog pjevanja. Uz Dalmaciju, kolijevku klapskog pjevanja,

gradovi Zagreb i Rijeka postaju vani centri klapskog pjevanja zbog brojnih klapa i kvalitete klapskog pjevanja.

Klape se formiraju i u dijaspori meu hrvatskim iseljenicima, ali i meu ljudima nehrvatskog porijekla koji uivaju u

vokalnom vieglasnom pjevanju.

Najveu promjenu u 90-im godinama prolog stoljea klapski je pokret dobio u "novoj tradiciji" koju njezine

nositeljice nazivaju klapskim pjevanjem. Fenomen organiziranih suvremenih enskih vokalnih skupina, iji se

nastanak ne vee uz tradiciju enskog pukog pjevanja, moe se pratiti kroz njihovu prezentaciju na Festivalu

dalmatinskih klapa u Omiu. Popularnost enskog "klapskog" pjevanja raste i kod izvoaa i kod publike.