Klara Buri Matijai, Gradinska naselja
Klara Buri Matijai, Gradinska naselja. Gradine Istre u vremenu i
prostoru, Zagreb: Leykam international, 2008., 188 stranica
Knjiga Klare Buri Matijai izdana je u sklopu izdanja Leykam
internationala, a po tematici pripada podruju arheologije. Pisana
zanimljivim jezikom s mnotvom podataka i strunih izraza
potkrijepljenih detaljnim objanjenjima, nee svoju publiku pronai
samo meu strunjacima i studentima, ve i meu itateljima koji ele
saznati neto vie o vremenu i sadraju koji je autorica obuhvatila.
Sama knjiga podijeljena je na deset poglavlja: 1. Uvod (7.-27.
str.), 2. Gospodarstvo (28.-37. str.), 3. ovjek (38.-61. str.), 4.
Tipologija gradina (62.-88. str.), 5. Graevinski elementi gradina:
bedemi, zidovi i ulazi (89.-99. str.), 6. Stambeni objekti
(100.-107. str.), 7. Gradine u vremenu (kronologija) (108.-118.
str.), 8. Gradine danas (119.-123. str.), 9. Gradine Hrvatske i
susjednih zemalja (124.-149. str.), 10. Monkodonja i Nezakcij
(150.-155. str.).
U prvom poglavlju pod naslovom Uvod autorica nas upoznaje s
gradinama kao tipom prapovijesnog naselja. Poznata su nam dva
znaenja imenice gradina: ono u arheolokom smislu, to znai
prapovijesna utvrda, te drugo koje dolazi od uveanice rijei grad
koju koristimo kako bi oznaili srednjovjekovne burgove ili njihove
ruevine. Najpotpuniju je definiciju, dodue, razradio Borivoje ovi u
dvadesetom broju "Glasnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu" odredivi
pojam gradina u uem i irem smislu. Doznajemo kako su gradine u
Istri postojale jo poetkom bronanog doba, a kraj ivota na njima
odreen je padom Nezakcija 177. godine pr. Kr. Nadalje se istie
povezanost toponima s imenima gradina te klasifikacija Petra
imunovia iz koje doznajemo kako se ta imena prema motivu postanka
mogu izdvojiti u nekoliko kategorija (imena mjesta motivirana
biljem, ivotinjama, vodama i sl.). Kada govorimo o naseljavanju
gradina, kljunu su ulogu imali prirodna podloga, geoloke znaajke te
nezaobilazan zemljopisni poloaj na temelju kojega autorica dolazi
do saznanja o uvjetima i mogunostima ivota na teritoriju Istre.
Osim navedenog, izdvajaju se klima, s uglavnom sredozemnim
znaajkama, i dovoljna koliina vode kao vani faktori za naseljavanje
Istarskog poluotoka. Poglavlje zavrava analizom flore i faune.
Kulture koje dobro uspijevaju zasigurno su maslina i vinova loza,
koja datira jo u prapovijesno razdoblje.Meu lovnim ivotinjama
prednjae jeleni ije se kosti koriste i za izradu raznih
predmeta.
Drugo poglavlje bavi se gospodarstvom stanovnitva gradina. U
prvom redu autorica istie stoarstvo i zemljoradnju, zatim lov i
ribolov, izradu keramike te u konanici trgovinu koja vrhunac
doivljava tijekom eljeznog doba. Ustanovljeno je da su se uzgajale
brojne biljne vrste od kojih se istiu penica, proso, jeam, zob,
graak i grah. Nakon analize kostiju s brojnih nalazita (Monkodonja,
Nezakcij, Brijuni i tako dalje), potvreno je da preko 50 % kostiju
pripada kozama i svinjama. Pored navedenog, znaajno mjesto u
gospodarstvu zasigurno zauzimaju ribolov i sakupljake aktivnosti ,
u prvom redu koljaka i pueva. Keramiki ostaci govore nam puno o
ljudima koji su izraivali keramiku, a osim predmeta od kojih su
ostali materijalni ostaci, stvarala su se i pomagala od drva i
iblja. Od izrazite je vanosti bila trgovina zahvaljujui kojoj
stanovnici Istre dolaze u doticaj s brojnim drugim kulturama s
kojima razmjenjuju dobra i ideje.
O ovjeku i njegovoj prvoj pojavi na podruju Istre govori se u
treem poglavlju. Autorica nam donosi pregled razdoblja te njihova
kljuna obiljeja i promjene, od paleolitika pa sve do 1991. godine
kada se ivot stanovnika nastavlja u samostalnoj Republici
Hrvatskoj.
Postoje i odreene pekulacije o broju stanovnika, ali prvi
pouzdani podaci postoje tek od druge polovice 16. stoljea. Navodi
se kako je za istarska mjesta zasigurno najpovoljnije bilo
razdoblje oko 1910. godine kada velika veina mjesta dosee apsolutni
broj stanovnika. Nadalje, kada se govori o stanovnicima gradina,
najvie informacija je mogue dobiti iz analize mjesta pokapanja i
pogrebnih obiaja. Ako uzmemo u obzir vee gradine, poput Valarona i
Monkatela, autorica pretpostavlja da je na podruju jednog
gradinskog prostora moglo biti i do 500 stambenih objekata sa 1000
stanovnika. Na samom kraju navode se brojna imena vanih istraivaa
koji su dali znaajan doprinos u otkrivanju gradinskih
karakteristika. 19. stoljee od velike je vanosti zbog
popularizacije znanosti i prvih terenskih istraivanja iji se
rezultati objavljuju u asopisima, dok je 20. stoljee obiljeeno
radom meunarodnih ekipa te sve strunijem i objektivnijem
sagledavanju problema gradina.
etvrto poglavlje, koje nosi naziv Tipologija gradina, upoznaje
nas s podjelom gradina, s obzirom na poloaj, oblik, veliinu i
ustrojstvo, na vie tipova. Poloaj gradina promatra se uslijed
odreenih pravilnosti: poloaja u prostoru, poloaja na uzvisinama,
otocima i poluotocima i sl. Vrlo su rijetke gradine koje se mogu
smatrati apsolutno jednakima, no postoji veliki broj slinih. Na
podruju Istre brojimo 436 takvih nalazita, od kojih 240 pripada
sasvim prepoznatljivim, a 196 neprepoznatljivim gradinama. Autorica
govori o obliku gradina, od kojih je najvei broj krunog,
elipsoidnog, potkoviastog ili etvrtastog oblika, te o veliini gdje
promjer od preko 100 m podrazumijeva veliku, a promjer manji od 50
m, podrazumijeva malu gradinu. Prema ustrojstvu, organizaciju
prostora moemo razmatrati s vanjskog i unutranjeg gledita. S
vanjskog gledita, veina gradina sluila je stalnom boravku, a one
privremenog karaktera imale su ulogu sklonita u sluaju opasnosti. S
druge strane, unutranje ureenje ovisilo je o terenu te o broju i
meusobnom odnosu stanovnika.
Graevinske elemente autorica obrauje u petom poglavlju s
naglaskom na obrani gradina i ireg prostora. Obrana samih nasilja
oitovala se u nekoliko razina. Na prvome je mjestu povoljan poloaj
primjerice na vrhu brda ili na jezicima uz doline rijeka, a u
sluaju da se gradina nije nalazila na sasvim sigurnom podruju,
organizirana su promatranja s oblinjih vrhova. Osim toga,
stanovnitvo je gradilo zidove i bedeme, a nerijetko su se uz njih
nalazile i nekropole koje su takoer imale ulogu fizike prepreke u
naselje. Obrana ireg prostora podrazumijeva kontrolu prilaza Istri,
zatitu vodenih tokova i plodne zemlje pa se znalo dogaati da dva
naselja na suprotnim stranama (na primjer Velika i Mala gradina)
djeluju zajedno i ine obrambenu cjelinu vanjskog obrambenog
prostora.
Stambeni objekti gradina obraeni su na nekoliko stranica u estom
poglavlju. Razumljivo je da je ovjek prvo sklonite pronaao u
prirodnim zaklonima, tj. spiljama. S obzirom na skromne ostatke
koji su nam danas poznati, autorica zakljuuje kako su nastambe
mogle biti potpuno od kamenog materijala, kombinirane od drveta i
kamena te u konanici zidova i krovova napravljenih od drvene grae
ili prua oblijepljenog suenim blatom. Veina je kua bila etvrtastog
oblika. One veih dimenzija bile su pregraene zidovima (npr.
Monkodonja), a podovi su mogli biti od nabijene zemlje, nabacanog
kamena ili drvene grae.
Sedmo poglavlje bavi se gradinama kroz vrijeme. Autorica
predstavlja kronologiju istraivanja gradinskih naselja koja
zapoinju ve 1925. godine, a dolaze do informacija o prapovijesnim
kulturama. Kao i u treem poglavlju, upoznajemo brojna imena i osobe
koje su se istaknule u prouavanju takvih nalazita. Kraj ivota na
gradinama, od Istre do Dubrovnika, smjeta se na kraj prvog
tisuljea, iako ivot na tim podrujima nije u potpunosti zamro, ve se
nastavio manjim intenzitetom.
Gradine danas te kako su na njih djelovali prirodni imbenici i
ljudski utjecaj upoznajemo u osmom poglavlju. Osim zbog izgradnje
vodosprema, vojnih kompleksa i stambenih izgradnji, gradine ili
njihovi ostaci nestaju i zbog obrade zemlje te zbog djelovanja
prirodne erozije, biljaka i ivotinja. Primjerice nalazite Monte
Rico u blizini Vrsara pretrpjelo je itav niz radova i preinaka.
Rimljani su na tom podruju sagradili vodospremu, u 20. je stoljeu
otvoren kamenolom, a 1963. godine izgraena je nova vodosprema. Kako
bi se takve stvari to rjee dogaale, autorica istie vanost zatite
gradina. Iako su one stavljene pod zatitu Zakona o spomenicama
kulture, taj je potez samo djelomino doveo do poboljanja na tom
podruju.
U najopsenijem poglavlju knjige Klare Buri Matijai dan je
pregled gradina Hrvatske i nama susjednih zemalja. Istra u
kontekstu europske prapovijesti zauzima vano mjesto, a podruja
Slovenskog primorja, Transkog krasa, Hrvatskog primorja, Dalmacije,
otoka, zalea i Like imaju vrlo srodan karakter terena pa samim tim
i pojavu gradina. Izvan naih granica, gradinska naselja se javljaju
u Grkoj, Albaniji, Italiji, Austriji, Njemakoj, ekoj itd. Teko je
gradine promatrati u cjelini zbog njihovog velikog teritorijalnog i
vremenskog opsega, pa svoj interes usmjeravamo ponajprije prema
prostorima slinih prirodnih uvjeta i kulturne tradicije. Uz
nekoliko primjera iz bronanog doba, danas najvie istraenih gradina
datira u eljezno doba.
Knjiga zavrava desetim poglavljem koje obrauje dva nalazita,
Monkodonju i Nezakcij. Monkodonja je uzvisina, smjetena u blizini
Rovinja, zapaena 1953. godine kada zapoinju prva istraivanja Borisa
Baia i Branka Maruia. Istaknula se svojom veliinom i razvijenom
drutvenom zajednicom koju ini oko 1000 stanovnika. Vinova loza,
zob, grah i sl. najvanije su kulture koje je stanovnitvo uzgajalo,
uz goveda, ovce i koze koje dre izvan samog naselja. Nalazi se na
vanom prometnom pravcu zahvaljujui kojem odrava veze s egejskim
prostorima, sjevernom Italijom, Karpatskom kotlinom i dolinom
Dunava. Nezakcij, uobiajenog naziva Vizae, smjestio se u opini
Munti, ali s pravne strane pripada opini Linjan. Bio je vano
sredite Histra to doznajemo iz materijalnih i pisanih izvora. Iako
je sruen 177. godine pr. Kr. od strane Rimljana, u carsko doba
postaje antiki grad te ivot na njemu prestaje tek poetkom 7. st.
kada su ga unitila barbarska plemena. Pronaeni su mnogi materijalni
ostaci, arni grobovi, domai proizvodi, uvezena roba i tome
slino.
Na kraju, kao dodatak, nalaze se 32 slikovna priloga na kojima
su prikazana razliita nalazita gradina na podruju Istre.
Knjiga je dobar prirunik za studente svih godina povijesti i
arheologije kako bi se poblie upoznali s nainom ivota i
lokalitetima na kojima se gradine javljaju. Iako je nastala kako bi
posluila prvenstveno kao sveuilini udbenik, neupitno je da e se
svidjeti i zaljubljenicima Istre i njezine povijesti.
