Klub Brbljivica - Zatočeni Gorštak

obrada i prevod : Klub Brbljivica ZATOČENI GORŠTAK

PREDGOVOR Može li neočekivana strast i malo drevne magije pretvoriti neprijatelje u ljubavnike? Tijekom žestoke oluje na zapadnoj obali Škotske, tek što jedva preživi potonuće galije, Shamusa MacKenzieja zarobe i drže zbog otkupnine neprijatelji MacDonaldovi. Maili MacDonald, sestra nemilosrdnog poglavara, darom vidovitosti osjeti da će naočit, tamnokosi došljak odigrati neku važnu ulogu u njezinom životu. Privučena pomoći mu, odlučna je osigurati mu hranu i iscjelitelja za vidanje njegovih ozljeda. Svjesna je da je, nakon jednog zabranjenog poljupca, blesavo zaljubiti se u očaravajućeg ratnika, ali ne može protiv sebe. Svakim novim Mailinim posjetom, Shamus uviđa da mu misli obuzima ta očaravajuća djevojka. Može li ju uvjeriti da mu pomogne pobjeći iz tamnice i spriječiti neizbježnu bitku između dva klana? Drage naše prevod je odradila Mirta, ništa bez sexy što se tiče slika, moja malenkost odradila obradu (prstič), a šefica i zvončica....hmm bile su tu negde .

UŽIVAJTE VAŠ KLUB BRBLJIVICA !!


PRVO POGLAVLJE Kolovoza 1619. Birlinn1 s dvadeset vesala lomio je uzburkane vode zapadne obale Škotske. Bičevan hladnim vjetrom, Shamus MacKenzie pogleda mračne oblake koji su se nadvijali nad sivo-ljubičasti zalazak sunca. Oluja se brzo približava. Njegov najstariji brat, Cyrus, poglavar klana MacKenziejevih, poslao ga je s dvojicom njegove braće, Dermottom i Fraserom, skupa s kompletnim posadama dviju galija da otprate grofa od Rebbinglena u Glasgow. Nakon obavljenog zadatka prije pet dana, braća i članovi klana upravo su se vraćali kući. Vrijeme je bilo mirno do ove noći. Crni oblaci valjali su se sve brže i brže. Munja bljesnu, gotovo ga oslijepivši. Bili su na rubu propasti.

- Čija je mudra zamisao bila napusti Inveraray?- progunđa Fraser iza njega. Shamus se okrene, jedva nazirući u polumraku plave oči i crnu kosu mlađeg brata. Dobro je znao da bi Fraseru bilo draže da su naredna dva tjedna ostali u Inverarayu, sa svim onim lijepim damama.

- Cyrus je htio da se odmah vratimo kući. - reče Shamus dovoljno glasno, kako bi nadglasao sve jači vjetar. Da su ostali imalo dulje, bez sumnje bi njegov razdražljivi stariji brat poslao flotu galija da ih vrati kući. Iako je sada poželio da su čekali dan-dva s nastavkom putovanja prema sjeveru. Grom odjeknu i snažno ih zapuhne morski zapadnjak. Veslači se napnu i progunđaju, pokušavajući zadržati smjer, dok se galija valjala gore-dolje preko divovskih valova.

- Držite se daleko od stijena!- zapovjedi Shamus. Bijeli vršci i vrtložne struje odavali su opasne skrivene gromade uz obalu. Kormilar nešto uzviknu, ali Shamus ga nije mogao čuti od vjetra. Kapi kiše zabadale su mu se u lice, a trenutak kasnije, udarale ga poput hladnog metala. Svetaca mu! Nikad nije bio na moru za tako iznenadne i strašne oluje! Krv mu je snažno tukla u ušima, dok je pokušavao osmisliti daljnji tijek djelovanja. Kako će zaštititi mlađeg brata i pripadnike klana? Dermott je zapovijedao drugom galijom. Pod bljeskom munje, Shamusov pogled pretraži uzburkanu pučinu i on spazi drugu lađu na određenoj udaljenosti iza njihove.

- Neka nas Bog zaštiti!- prošapta, dok mu je slana morska voda prskala

birlinn1- škotski ratni brod s jedrima i veslima, naširoko korišten u morima Škotske i Hebrida tijekom Srednjeg

vijeka, a i kasnije. Nap.prev.


u usta. Bujice ledene kiše tukle su po njima. Iako je jedro bilo spušteno, strašni vjetar, skupa s ogromnim valovima, tjerao je birlinn prema istoku, prema obali i podmuklim skrivenim gromada odmah ispod divlje površine.

- Držite smjer!- zapovjedi Shamus, verući se preko dvije klupe i pridružujući se kormilaru na krmi. Uhvatio je kormilo, pomažući upravljati. Zaškilji kroz kišu, sposoban vidjeti samo obris kopna. Baklje na obali, koje su im služile kako bi se mogli držati rute, netom je utrnuo pljusak. Sjajni odbljesci munje, osim silovitog mora, malo su otkrivali. Masivni val razbije se o birlinn, zanese ga bočno i povuče u duboko korito. Svuda oko njega začuju se krikovi, dok se Shamus borio zadržati stisak na skliskom kormilu; želudac mu se skvrči. Je li ovo kraj? Hoće li svi noćas umrijeti?

- Drži se, Frasere!- zaviče. Hrastov trup udari o stijene i razbije se u komadiće. Silan potres izbije Shamusovu ruku s kormila i on padne u ledenu morsku dubinu. Unatoč šoku, prisili se zadržati dah, zamahnu nogama i zapliva prema površini. Strah za braću i posadu obje galije prožme ga novom snagom. Srećom, većina njih je znala plivati, ali ako neki od njih budu bačeni na stijene, mogli bi se teško ozlijediti. Kad mu je glava probila površinu morske vode, jedva je imao vremena udahnuti prije no što se na njega srušio još snažniji val, ponovno ga povukavši u dubinu. Voda mu zatutnji u ušima. Zamahujući rukama, nogama se porine na površinu. Nakon kratkog udaha, poviče: - Fraseru! U tamnom sutonu, munja ne osvijetli ništa osim divovske gromade koja je stršila iz mora. Je li smrskan i njihov drugi birlinn, ili su Dermott i posada uspjeli ostati dovoljno daleko od obale da izbjegnu pogibelj? Gdje su Fraser i njegova vlastita posada? Shamus odmakne mokru kosu s očiju i ponovno vikne bratovo ime. Ovaj put, kad su zabljesnule munje, sve što je vidio bili su ostaci skršenog trupa njihovog birlinna kako plutaju po moru.

- Svetaca mu!- prosikta. Sigurno nisu mrtvi. - Dragi Bože, zaštititi ih. – prošapta. Još jedan veliki val podigne se zapadno od njega. Zaroni kako bi izbjegao najgori udarac. Sila udarca ga potisne još dublje. Glavom i ramenima udari u divovsku gromadu. Bol prostruji kroz njega i zavrti mu se u glavi. Napipa stijenu koja je stršala iz mora, izdigne se na nju kako bi udahnuo i čvrsto se primi. Kad je udario sljedeći val, nije se uspio više držati. Njegova snaga zavalja ga po valovima i sve se zacrni.

****

Maili, mlađa sestra poglavara MacDonaldovih, probudila se hvatajući dah, u hladnoj tami svoje spavaće sobe, u dvorcu Bearach. Bila ju je obavila


hladna morska voda. Tako stvarno. Stavila je ruke na glavu. Ne, kosa joj bila suha.

- Samo košmar. - prošapta oštro udahnuvši i pokušavajući smiriti srce koje je tuklo. Vani bljesne munja i pukne grom. Ona skoči i požuri do uskog prozora svoje sobe. U mrklom mraku, jedino bi bljesak munje osvijetlio hrapavu i pustu obalu jezera. Strah joj sledi vene i ona zadrhti. Netko je vani... u oluji... u uzburkanom moru izvan slanog jezera. Glavom i ramenima udario je o stijenu i bol je bila zasljepljujuća. Osjetila je sve to kao da se njoj događa. Tko je bio on? Ni jedan od pripadnika njezinog klana. Ne, nije prepoznala muškarca. Bio je došljak. Čvrsto je stisnula oči, još jednom se osjećajući rastrgana posebnom sposobnošću koju je posjedovala od rođenja. Je li to bio dar ili prokletstvo? Njena obitelj je mrzila to što je imala -vid- i povremeno su je se grozili. Čak ju je i njezin okrutni stariji brat, koji je lani, kad je preminuo njihov dragi otac, preuzeo ulogu poglavara, često oprezno promatrao i zaobilazio u širokom luku. Je li Elrick strahovao da bi mogla baciti kletvu na njega ako joj ne ugodi? Voljela bi da je mogla, ali nije znala ništa o kletvama, magiji, ni o vračanju. Što je s čovjekom u moru? Škiljeći na nalete munje, uopće ga više nije mogla osjetiti. Je li se utopio? Nije mogla izaći pronaći ga, jer je oluja i dalje bjesnjela, a ni bratovi je stražari nikad ne bi u ovo doba pustili izvan dveri. Osim toga, svi bi je držali ludom. Svejedno jesu. Možda je taj čovjek koji se utapa bio samo ružan san, a ne nešto što se zapravo događa.

- Molim se, neka bude tako. - prošaputa. - Što je, milostiva?- upita je njezina mlada sluškinja, Anora, sa svoje

prostirke ispred kamina u kojem je još samo sjajila žeravica. - Probudila me je oluja. - reče Maili. - Da, ova je žestoka.

Maili nije mogla prestati očima pretraživati obalu, svaki put kad bi je osvijetlila munja. Netko je bio vani. Opet ga je osjećala, kao da se grebući probija iz tame.

- Vidite li što?- upita je Anora. - Ne, samo... sam osjetila nešto... kao da se čovjek utapa... vani.- - Oh. - reče bojažljivo sluškinja.

Njezin neobičan dar plašio je sluškinje, posebice Anoru. Maili poželi da se može sjuriti dolje na obalu i sama se uvjeriti je li čovjeka izbacilo more, ali nije mogla dokučiti zašto bi joj to trebalo biti važno. Što ako je on opasan odmetnik ili pirat? Mogao bi je oteti i držati za otkupninu. Muškarci su joj bili misterij. Tijekom posljednjih nekoliko godina, imala je tri bračne ponude, a nakon što su glasine o njoj stigle do ušiju tih muškaraca, i tri


naknadna odbijanja. Zvali su je MacDonaldova vještica, ili vještica iz Bearacha. Nije bila vještica; jednostavno je znala ono što ne bi trebala... tvrdili su. Bilo joj je prirodno u mislima vidjeti stvari koje su se događale na velikoj udaljenosti ili u budućnosti, stvari koje nije mogla vidjeti očima, ni čuti ušima. Kad je bila malo dijete, pretpostavljala je da svi to mogu, ali kad bi to spomenula dadilji i majci, prestrašeno bi je promatrale. Uvijek su joj šaptale iza leđa, ali znala je što misle. Obuzme je iznenadna hladnoća. Požuri natrag u krevet i uvuče se ispod toplih pokrivača. Više nije mogla osjetiti onog čovjeka. Sve je bilo prazno i mračno. Iako ga nije znala, osjećala je prazninu iznutra. Kako joj je mogao nedostajati netko koga nikad nije susrela?

****

Udaljeni uzvici probude Shamusa. Gdje sam, dovraga?! Kad je mrvicu otvorio oči prema žarkoj sunčevoj svjetlosti, bol mu prostrijeli lubanju i cijelo tijelo. Opsovao je ispod glasa i pokušao shvatiti situaciju. Plad i košulja su mu bile mokre i hladne. Ležao je na nepoznatoj, šljunkom posutoj plaži. U blizini su se lomili valovi. Kad je čvrsto stisnuo oči kako bi se obranio od zasljepljujućeg sunca, počele su mu navirati slike—munje i olujni valovi. Silni vjetar. Komadići galije razbijene o stijene. Fraser? Gdje je on... i Dermott? I ostatak pripadnika njegova klana? Shamus podigne glavu, pitajući se je li to oni viču. Škiljeći pogleda niz obalu i ugleda tri nepoznata čovjeka umotana u pladove kako se veru preko masivnih kamenih gromada i žure prema njemu; svaki je u ruci držao mač.

- Što je ovo, dovraga. - promrmlja i podigne se na noge. Bol koja mu je zahvatila lijevo rame gotovo ga je ponovno bacila na tlo. Škrgućući zubima, jedva je uspio ostati uspravan. Zaprijeti mu crnilo. Zavrtje mu se u glavi, zatetura, a bol u njoj iznova zatuče. Posegne za mačem o boku, ali nije ga bilo. Prokletstvo, zacijelo ga je izgubio u oluji. Njegov bodež. Ruka mu se sklopi oko poznate drške. Hvala svim Svetima, još uvijek je bio na mjestu! Izvuče tridesetak centimetara dugo oružje iz korica. Držeći se za stijene, pokuša zauzeti obrambeni stav protiv trojice ratnika koji su mu se približavali. Tko su, dovraga, bili oni?! I zašto su izgledali kao da ga žele ubiti? Bodež protiv tri mača? Beskorisno je. Mora se popeti na liticu, niže niz obalu. Trčeći šepajući, krene u tom smjeru. Osvrne se nakon nekoliko trenutaka. Prokletstvo! Još uvijek ga slijede. Nožni prst mu zapne o kamen i


on udari o tlo. Zareživši od boli koja prostruji kroz njega, zgrabi kamen veličine šake i baci ga u glavu najbližeg progonitelja. Pogodi ga u rame i on zaviče. Njegova dva ortaka jurnu na Shamusa. Jedan od njih mu izbije nož iz ruke.

- Tko si ti, došljače?- jedan od muškaraca upita, držeći vršak mača preblizu Shamusovom vratu.

- Shamus iz klana MacKenziejevih. Poglavarov brat. - reče, stišćući zube zbog neizdržive boli. Zacijelo će dobro postupati prema njemu, ako budu znali tko mu je brat. Cyrus je imao veliku moć i područje na sjeverozapadu Škotske i Zapadnom otočju. - Naš birlinn se razbio sinoć tijekom oluje. - Baci pogled na rame i rastrgan rukav svog krvavog prsluka.

- MacKenzie. - jedan od ljudi zareži kao da je to bila gadljiva riječ. - Da, i ako je poglavarov brat...- reče drugi.

Škripeći zubima od boli, Shamus se polako pridigne na noge i promotri sračunate poglede na licima ratnika. Svaki od njih držao je mač usmjeren prema Shamusu.

- Znam sve o MacKenziejevima.- Smeđokosi muškarac guste brade suzi oči. - Tvoj klan mi je ubio oca i strica na Moraru.

- Iz kojeg si klana?- upita Shamus, strahujući da već zna odgovor. - MacDonaldovih od Moidarta. - Bila je to bitka. - reče Shamus. -Ne ubojstvo.- Kvragu, nije li se mogao

osvijestiti bilo gdje drugdje, nego na tlu MacDonaldovih? MacKenziejevi i MacDonaldovi su bili u žestokoj svađi prije gotovo dvadeset godina, još dok je Shamus bio samo dječarac. Taj sukob je bio tema većine rasprava tijekom njegova djetinjstva. Sve je riješio kralj, odobrivši Shamusovom ocu pravo na sporno zemljište, s tim da je njegov otac platio MacDonaldovima veliku odštetu.

- Mrtav je mrtav. - bradati muškarac progunđa kroz stisnute zube. - Ne mojom rukom. - reče Shamus razborito. -Niti ste vas trojica pobili

ikoga od moje rodbine. Svi mi smo tada bili dječarci. - Poglavar će htjeti razgovarati s tobom. - reče visoki, vitki MacDonald. - Da, imat će udobnu, tamnu odaju za tebe ispod stepenica.- Treći od

njih, onaj koga je pogodio kamenom se nasmiješi. Tamnica? Gadovi će ga zatočiti. Posegne za mačem najbližeg od njih i zgrabi ga za zapešće, tako da je ovaj bio prisiljen ispustiti svoj mač. No, tako ozlijeđen, Shamus osjeti kako ga njegova uobičajena snaga napušta. Sruši se na tlo, kroz njega


iznova prostruji bol. Druga dvojica MacDonaldovih ga izudaraju po licu i prsima. Obuzet iznenadnim bijesom i instinktom za preživljavanje, Shamus se borio svom snagom. Kad ga je nešto udarilo po glavi, sve se opet zacrni.


DRUGO POGLAVLJE Mailine ruke su se tresle dok se pokušavala usredotočiti na vezenje listova zelene paprati na haljinu, ali osjećaj tjeskobe ju je gotovo preplavio. Bio je to isti osjećaj što ga je doživjela sinoć, kad je sanjala utopljenika. Maili pogleda rođakinju Constance koja je sjedila preko puta nje, spokojno vezući. Plave kose i zelenih očiju, Constance je bila lijepa i svjesna toga. Maili nije željela podijeliti svoje misli s rođakinjom. Gledala je na Mailin -vid- s prijezirom. Ne mogavši više podnijeti neizvjesnost, Maili baci vez, skoči sa stolca i krene prema prozoru. Pogled joj preletje jezerom, sada puno mirnijim pod suncem, i na kojem se odražavalo kristalno plavo nebo. Isprva, nije vidjela ništa, a zatim primijeti malu galiju kako vesla prema dvorcu. Izviđači njezinog brata obilazili su jezero svaki dan i noć, odlazeći do mora, a zatim bi se vraćali. Jesu li pokupili čovjeka iz njezina košmara? Želudac joj se zgrči dok su veslali bliže. Kad su ljudi iskočili na obalu i povukli galiju, jedan čovjek je ostao ležati u čamcu, nepomično.

- To je on.- prošaptala je, dodirujući valovito staklo. - Molim?- Constance upita iza nje. - Ništa.

Jedan od bratovih stražara zagrabi kantu vode i njome poškropi strančevo lice. Kad se probudio, dvojica ga odvuku s lađe. Neznanac je bio tamnokos, visok i vitak... i nosio je tartan istkan od boja koje nikad prije nije vidjela. Dva izviđača odvuku ga uz obalu i okolo zidina dvorca. Opirao im se, pokušavajući se boriti ili pobjeći. Bijes, bol i strah isijavali su iz njega. Tko je on i što bi mu njezin brat mogao učiniti? Ona požuri prema vratima.

- Kamo ideš?- upita Constance. Maili zastane. - Par naših dovodi nekog došljaka. Ne mogu se ne pitati tko je on.

- Zašto je to važno? Vjerojatno netko tko je neovlašteno stupio na klansko područje.

- Tako je. Odmah ću se vratiti.- Mirno izađe i zatvori vrata. Nakon što se izgubila iz vida, potrči niz uske kamene stube u veliku dvoranu. Poletje niz vanjske stube, upravo kad je njezin brat zabio šaku u došljakovu čeljust. Ne! Jedan od preostalih muškaraca strahovito udari nesretnog čovjeka u trbuh. Već je bio krvav i izmrcvaren.

- Prestanite!- Maili povika, trčeći prema njima. Elrick se okrene prema njoj s bijesnim izrazom na licu, zlatasta mu je kosa svjetlucala na žarkoj sunčevoj svjetlosti, a oči su mu bile boje plavog plamena.

- Što, dovraga, radiš ovdje? - Tko je on?- upita ona. Pogled na pretučeno, izmrcvareno i krvavo lice


pridošlice, zaboli je iznutra. Prsluk mu je bila natopljen krvlju. Kad su mu se tamne oči susrele s njezinima, bilo je jasno da je napola nesuvisao i blizu nesvjestice. Nešto u njoj ju je gonilo da ga zaštiti.

- On je prokleti MacKenzie. - reče njezin brat. -Zašto ti je stalo? Davno je čula za staru zavadu s MacKenziejevima.

- Ozlijeđen je. - Jest, i bit će još gore ozlijeđen prije nego što završim s njim.- Elrick se

zlonamjerno osmjehne. Slike rata i krvoprolića bljeskale su joj mislima. -Ne, ne smiješ ga nastaviti povrjeđivati ili ćeš na klan navući još jednu zavadu. - upozori ga.

- Ni ne pomišljaj naređivati mi, sestro! Odvedite je unutra! - Što namjeravaš učiniti s njim?- upita ga, pokušavajući da joj glas zvuči

smireno i razborito. - Vodite je odavde. Odmah!- naredi on.

Jedan od krupnih stražara podigne je, prebaci preko svog ogromnog ramena i odnese uza stube. Snažno ga je tukla šakama po širokim leđima, boreći se pobjeći, ali je zadržala pogled na došljaku MacKenzieju. Morala mu je pomoći! Ali kako?

- Ne mogu dočekati da se uda i ode odavde. - njezin brat glasno zagunđa. Uslijedi prigušeno smijanje.

- S malom vješticom samo nevolje. - reče Hamish, mačonoša i ratni vođa njezinog brata. Nakon što ju je stražar unese u veliku dvoranu, ulazna vrata zalupe i odrežu ostatak razgovora o njoj.

- Proklet bio! Pusti me!- reče stražaru. On joj se kratko nasmije i uspravi je na noge. -Ne proklinji me, vještice. Samo sam slijedio zapovijedi.

- Nisam vještica. - reče ona kroz stisnute zube i pokuša ga u hipu zaobići prema vratima.

- Nećeš!- On skoči ispred nje i zapriječi vrata. Ona požuri preko sobe do uskog prozora koji je gledao na ograđeno krunište vanjske utvrde dvorca. Njezin brat udari šakom Mackenzieja u trbuh i on se presavije.

- Prestani, Elrick. - zagunđa ona. Nikakve koristi od vikanja na njega. Samo će biti još ljući. Kako može biti tako zloban? Nije bio nimalo sličan njihovom dragom, pokojnom ocu, niti njezinom drugom bratu, Neacalu. Elrick se malo povuče, razgovarati s trojicom svojih savjetnika. Pogled joj je bio prikovan na tamnokosog došljaka. Trebala mu je vidarica i vjerojatno nešto hrane. No, pozornost joj je privuklo nešto više od njegovih prijekih potreba. Nešto što ju je nagonilo potrčati k njemu i zaštititi ga od njenih vlastitih pripadnika klana. Osjetila je da je on čovjek koji bi mogao biti bitan za nju.


****

Dok je Shamus stajao u ograđenom kruništu vanjske utvrde dvorca, boli su mu razdirale svaki dio tijela. Zaškripi zubima ne bi li se ustegnuo od ječanja i pokazivanja slabosti pred tim gadovima. Trepne, pokušavajući ostati pri punoj svijesti. Poglavar i njegovi ljudi razgovarali su o otkupnini i o tome koliko bi mogli dobiti za njega. Ako im je to bila namjera, barem ga neće ubiti. Ali nije im bilo bitno koliko su mu dodatnih ozlijeda nanijeli, uz one koje je zaradio u oceanu. Grla suhog poput užarenog pijeska, proguta i pokuša ostati uspravan, dok je pokušavao odgonetnuti zašto je poglavarova sestra s takvom žestinom stala u njegovu obranu. Nazvali su je vješticom. Može li to biti istina? Jedno je sigurno, njezina sjajna tamna kosa i lijepo lice bili su jedine zrake nade i ljepote u dvorcu Bearach.

- Vodite ga u tamnicu. - zapovjedi mladi poglavar MacDonaldovih. Kurvin sin je izgledao mlađi od Shamusovih dvadeset i osam ljeta. Kad se nije dovoljno brzo pomaknuo, dva pripadnika klana ga povuku za ruke. Bol mu prostrijeli rame.

- Gadovi. - zareži, dok su ga povlačili prema dverima. Za kaznu ga vrlo snažno povuku za ozlijeđeno rame. Nakon što su stigli u tamnicu, bace ga na tvrdo nabijeni zemljani pod i zatvore željezna vrata. Bol mu prostruji kroz različite dijelove tijela; i dalje je ležao nepokretno, čvrsto stisnutih zubi, moleći se da prestane agonija. Čime je, dovraga, ovo zaslužio? Bol koja mu je nagrizala tijelo, nakon što su muškarci otišli, u tišini se postupno smanjivala. Duboko udahne vlažan, plijesnjiv zrak i otvori oči. Jedina slaba svjetlost dopirala je od udaljene baklje iz kamenog hodnika. Gdje je Fraser i ostatak pripadnika njegovog klana? Jesu li preživjeli potonuće galije ili su svi mrtvi, jesu li se utopili i je li ih more izbacilo na obalu nekog drugog klana? A što je s Dermottom, njegovom posadom i galijom? Shamusa je bolio želudac od straha za svoju braću. Bol u glavi mu je stravično bubnjala i počeo je osjećati mučninu. Istovremeno, usta su mu bila ispucala i suha, kao deset dana star bannock3. Koliko dugo će ga ostaviti ovdje? I kako će oni javiti Cyrusu da je zatočen? Nadao se da će uskoro poslati glasnika.

****

- Tavia, priberi svoj pribor. - Maili šapne malo kasnije klanskoj vidarici, a zatim preko ramena pogleda one u velikoj dvorani. Ni njezin brat, niti njegovi najbliži ljudi nisu bili prisutni, i još nije bilo vrijeme za podnevni obrok. -Moramo se pobrinuti za došljakove ozljede.

bannock3 - beskvasna zobena lepinja; Nap. prev.


- Tko je on?- upita Tavia jednako tiho. Iako je bila starija od Maili više od deset godina, bile su bliske otkako je Maili slomila ruku kao malena djevojčica i Tavia ju je namjestila.

- Brat poglavara MacKenziejevih. Klanski velmoža. Ako ga Elrick ubije ili ga dodatno ozlijedi, bojim se od onoga što će učiniti MacKenziejevi. Bez sumnje će nas napasti ognjem i mačem. Tavia podigne nestašnu obrvu, zelene oči joj zaiskre.

- Jesi li sigurna da mu samo zato želiš pomoći? Ili tu ima još nešto? Maili se namršti. -Nije li to dovoljno?

- Naravno.- Tavia se nasmiješi. -Ali mislim da te privlači tajanstveni došljak.

- Pa...- Maili zakoluta očima. -Ne mogu reći ni je li bio zgodan ili ne, s tim otečenim i krvavim licem. - reče, pokušavajući se pretvarati da joj nije privukao pozornost. -Rame mu jako krvari. Dok pripremaš svoje bilje i pribor, otići ću uzeti nešto hrane za njega iz kuhinje.

- Jesi li sigurna da će nas poglavar pustiti u tamnicu da mu pomognemo?

- Ako to ne učini, žaliti ću se starješinama i vijeću. Dio klana je već bio nezadovoljan Elrickovim vještinama vođenja, ili nedostatakom istih. Rekli su da je previše brzoplet i nagao. Bila je tužna što je njen drugi brat, godinu dana mlađi od Elricka, prije nekoliko mjeseci napustio klan. Čak nije znala ni je li Neacal još uvijek živ. Svaki dan se molila da jest, jer joj je nedostajao. Uvijek je prema njoj bio dobar. Imao je mračnu i izmučenu dušu i nije mogao podnijeti biti unutar zidina dvorca. Rekao joj je da mora otići kako bi ostao normalan. Nakon što je pribrala nekoliko bannocka i vrč piva za došljaka, te vunenu deku da ga ugrije, susrela se s Taviom u velikoj dvorani, pa su produžile van, na osunčano dvorište, gdje ih je okruživao visoki, debeo kameni zid. Podigavši rub kariranog arisaida4, preskočila je lokvu vode koja je ostala od sinoćnje oluje, te su produžile prema ulazu u tamnicu.

- Poslane smo pobrinuti se za zatočenikove ozljede.- reče Maili dvojici stražara. Krupan stražar, Gegrim, odjeven u kožni oklop i kacigu, prekriži ruke na prsima.

- Poglavar nam nije ništa spomenuo. - Što si to naumila, Maili?- zaviče Elrick dok je prelazio dvorište.

Ukrutivši kralježnicu, čekala je dok se njezin brat nije zaustavio nekoliko koraka dalje.

- Nastojimo se uvjeriti da je tvoj zatočenik preživio. Što misliš, što će poglavar MacKenziejevih učiniti ako mu brat umre ovdje zbog tebe? arisaid4 - dugi ženski plaid s kapuljačom; Nap.prev


- Ne zbog mene, moja glupa sestro. Već je bio teško ozlijeđen kad su ga moji vojnici pokupili.

- Misliš da će MacKenziejevi povjerovati u to?- izazvala ga je. Elrick suzi oči. -Živo mi se fućka.

- Onda ću pitati starješine što bismo trebali učiniti. - reče ona. - Ne, njima ni riječi .- Elrick zareži. - Idi. Pobrini se za kurvinog sina, i

brzo to završi.- Okrene se čuvarima. -Nadgledajte ih i pobrinite se da zatočenik ne pobjegne. Gegrim oštro kimne glavom i odstupi u stranu. Maili produži niz kamene stube u tamu ispod, praćena Taviom. Dobri Bože, kako je Maili mrzila tamnice! Vrlo malo je mogla razaznati, sve dok Gegrim nije prinio baklju. Tad je vidjela da zatočenik leži na boku, na prljavom zemljanom podu tamnice. Drugi stražar otključa vrata i ona i Tavia uđu unutra.

- Treba nam bolje svjetlo. - reče Maili, pokazujući Gegrimu da dođe naprijed. On uđe u ćeliju i stane blizu njih, prinoseći baklju tako blizu da joj je njena vrućina grijala kožu. Maili klekne na pod pokraj tamnokosog muškarca. -Gospodaru MacKenzie, ovdje smo kako bi se pobrinule za vaše ozljede. Donijele smo i hranu. On okrene krvavo lice prema njoj i otečene mu se oči otvore u proreze.

- Žedan.- prošapta. - Naravno.- Proklet bio njezin brat i njegovi ljudi, jer su ga tako

pretukli! -Imam piva.- reče umirujućim glasom. Nakon što je otčepila kameni vrč, nagne mu ga u usta. Zdušno je pio, nešto tekućine curilo mu je niz obraz i slilo se na pod. Ležao je na leđima, teško dišući. -Zahvaljujem Vam, milostiva.- prošapta.

- Kako se zovete?- upita Maili. - Shamus MacKenzie.- Glas mu je bio malo snažniji, ne više tako

promukao. - Dovela sam vidaricu da se pobrine za vaše ozljede. Boli li vas

jako? - Kad nije odgovorio, postade zabrinutija. - Gospodaru MacKenzi... - Shamus. - promrmljao je. - Nećeš nam nauditi, zar ne, Shamuse?- upita. - Neći.

Klečeći, Tavia mu krene skidati prsluk i košulju, dok je Maili stajala pokraj stražara držeći baklju i pokušavajući ne zuriti. Ali, Shamus je bio vitak i fino isklesan muškarac širokih ramena i naglašenih mišića na prsima i rukama. Slučajno je jednom vidjela nekoliko muškaraca, pripadnika


njezina klana, dalekih rođaka, dok su u sumrak plivali u jezeru, ali nitko se od njih nije mogao usporediti sa Shamusom. Vidarica mu očistiti ozljedu na ramenu i premaže je iscjeljujućim melemom prije nego što ju je previla. Nakon što je završila, pomogne mu opet odjenuti košulji i prsluk. Zatim mu očistiti posjekotine i modrice na licu i glavi, a zatim ih premaže melemom. Prvi put u životu, Maili je zavidjela vidarici, jer je imala dobar razlog da ga dotakne. Maili nikad do tad nije poželjela dotaknuti muškarca, niti je bila blizu ijednoga.

- Gotovo, gospodine.- promrmlja Tavia i ustade s koljena. Potom uze deku koju je donijela Maili i pokri je njome.

- Zahvaljujem.- reče on. Maili mu se primakne. -Hoćeš li jesti? Donijela sam bannocke.-

- Hoću.- Okrene se na bok, gledajući je. Ona posegne u torbu, čučne i pruži mu bannock. -Hvala vam.- Hrapavi mu je glas malo osnažio. -Vi ste poglavarova sestra, zar ne? Kako je to shvatio? Iz njene i Elrickove svađe u kruništu vanjske utvrde dvorca?

- Tako je. Kad je smazao bannock u tri zalogaja, ona mu pruži još jednoga. Zacijelo umire od gladi.

- Kad ste zadnji put jeli?- upita ga. - Ne znam. Možda prije dan.

S tim ozljedama, najbolje bi bilo da se ne prejede. Iako bi voljela da može ostati dulje, nažalost, bilo je vrijeme da ona i Tavia odu.

- Treba li ti još što?- upita ga. - Da, moja sloboda.

Pa, naravno. Kad bi barem mogla, udovoljila bi mu. Ona ustade, odmakne se i mrko pogleda stražara koji je držao baklju.

- Možeš li to srediti?- upita Shamus. Nije mogla vjerovati blagom osmijehu na njegovim otečenim usnama. Je li on lud?

- Ne, bojim se da ne mogu. - Šteta. - promrmlja on.

Svetaca mu! Baš je bio zafrkant. Kako je željela da ga je mogla upoznati


pod potpuno drukčijim okolnostima. Od žaljenja joj se napnu mišići i zagropa želudac; krene prema vratima tamnice i pomoli se da ga njezin brat ne ubije prije nego što stekne slobodu.


TREĆE POGLAVLJE Shamus nije znao koliko je dugo spavao. Probudio ga je glasan zveket metala. Zaškilji na svijetlost baklje s druge strane šipki vrata tamnice.

- Probudi se, gospodaru MacKenzie! Donio sam ti večeru.- Stražar baci nešto na tlo, okrene se i ostavi ga u mrklom mraku. Kopile! Shamus nije mogao vjerovati da je u tamnici MacDonaldovog klana. Stisne zube kako bi odagnao bolove koji su mu rezali tijelo pri najmanjem pokretu. Zacijelo je odspavao nekoliko sati, jer je opet bio gladan. Prisilio se izdržati agoniju uspravljanja na noge. U glavi mu je tuklo, zaljuljao se, došepao do željeznih rešetki i čučnuo. Očekujući najgore—pljesniv kruh i trulo meso—odveže istrošeni platneni svežanj i pronađe velikodušnu porciju svježeg kruha i sira, te mješinu piva. Ugodno iznenađen, nasmiješi se. Je li ona dama pripremila ovo za njega? Volio bi da mu je mogla osobno to donijeti. Slistio je jelo, zahvalan što barem ima dobru hranu. Nakon jela, provjerio je čvrstoću željeznih šipki, kao i onih na vratima. Nisu se ni pomaknule.

- Prokleti McDonaldovi. - promrmlja. Osim nje, naravno, i njezine vidarice. Dama je bila stvorenje sitno poput vile, tamne kose i široko razmaknutih svijetlih očiju. Pretpostavljao je da zacijelo moraju biti plave ili zelene, iako je to bilo teško reći uz svjetlost baklje. Kako će skoro poglavar poslati svog glasnika Cyrusu? Nadao se uskoro. Cyrus će biti bijesan na MacDonaldove, ali i na Shamusa, jer je dopustio zateći se u ovakvoj situaciji. Što je s Fraserom i ostatkom njegove posade? Molio se da se nisu utopili. Da ih je more izbacilo na obalu žive, sigurno bi MacDonaldovi izviđači i njih doveli i zatočili. Nikad prije nije bio u ovom zamku i nije znao koliko im je jaka bila obrana. Zidovi koje je spazio kad su ga dovlačili unutra, činili su se debeli i u dobrom stanju. Nije mogao prestati razmišljati o poglavarovoj sestri... njezina slika dražila mu je preopterećeni um. Kako se zove? Možda bi je mogao uvjeriti da mu pomogne potajno pobjeći. Morao je postojati neki način izlaska odavde. Bolovi su mu prosijavali lijevim ramenom, a u glavi mu je odjekivala tupa bol. Srećom, noge mu nisu bile ozlijeđene, osim par ogrebotina i modrica od udaranja o stijene u oceanu. I ruka kojom je držao mač još uvijek je bila zdrava. Kad bi se uspio izvući iz ove pakle jame, mogao bi otpješačiti na sjever ili možda pronaći nekoga s galijom da ga odveze natrag u Dornie. Bi li mogao uvjeriti djevojku da mu pomogne? Hoće li ga uopće opet posjetiti?

**** Satima kasnije, odjeknu glasovi iz nekog udaljenog dijela tamnice. Shamus otvori oči i ugleda kako svjetlost baklje jedva osvjetljava


tamu.Koliko dugo je spavao? Je li noć ili dan? Kad se okrenuo na leđa, boli mu prostruje mišićima poput oštrih strijela. Stisne zube i potisne stenjanje.

- Jesi li ga provjerio?- upita ženski glas. To je bila ona. Vilinska djevojka.

- Nisam. - zareži stražar dok su se spuštali stubama. Ležeći mirno i pretvarajući se da spava, Shamus zaškilji, gledajući ih kako se približavaju vratima ćelije. Stražar gurne baklju u zidni svijećnjak i okrene se otići.

- Otključaj vrata. - reče ona. - Neću. Poglavar je rekao da ne ulazite unutra.- Udalji se čvrstim

korakom. - Gad.- prosikta ona tihim šaptom, zureći za stražarom. Kad su negdje u

daljini zalupila vrata, skrene pozornost natrag na njega. - Gospodine? Shamus?... Jesi li budan?

- Jesam.- Stisnuvši zube od boli, pogura se u sjedeći položaj. - I kako se osjećaš jutros?- Sranje, već je prošlo toliko vremena? - Kao da me je pregazilo krdo jelena. - progunđa, trudeći se prikriti od

nje koliko je zbilja povrijeđen. - Stražar me ne pušta unutra da ti provjerim ozljede. - Čuo sam. - Jesi li u stanju ustati i doći ovdje do rešetaka? Donijela sam ti nešto

hrane. Htjela sam se vratiti sinoć, ali Elrick mi nije dopustio. Jesi li dobio hranu koju sam ti poslala?

- Jesam, i zahvaljujem vam. Mogao je razumjeti njezinog brata što joj nije dopuštao vratiti se. Shamus sigurno nikad ne bi dopustio svojoj sestri, Isobel, posjetiti zatočenika bez prisutne straže. Poglavar MacDonaldovih je bio gnusan tiranin, ali niti upola strašan kao Cyrus. Njegov brat će prvom povoljnom prilikom prožvakati i ispljunuti tog kurvinog sina. Pokušavajući ne stenjati, Shamus se polako osovi na noge i ispravi. Glava i ramena su ga jako boljeli. Kad ga je pogodio val vrtoglavice, uhvati se za jednu od željeznih šipki, zahvalan što mu je desna ruka neozljeđena.

- Ovdje su tri bannocka.- Pruži mu ih kroz šipke. - Jako ste ljubazni.- Uzme bannocke i zagrize u jedan od njih. Uživao je

u okusu svježe pečenih lepinja s maslacem. Ona okrene glavu u stranu, pokušavajući pod slabim svjetlom vidjeti njegovu ozljedu ramena, tamo gdje su mu bili rastrgani prsluk i košulja.

- Zavoj je opet krvav. Moram opet dovesti vidaricu. - Ovo zacjeljuje. - promrmlja on između zalogaja. Barem se nadao da je

tako. Morao je izaći odavde i otići. Nikad prije nije bio bio zatvoren u tamnici. - Ali bio bih vam zahvalan.- Prihvatit će svu gostoljubivost koju je


bila spremna ponuditi i možda uspije smisliti način da pobjegne. Pažljivo mu je promatrala lice. Prokletstvo, doista je bila ljepotica; njezina kremasta koža poprimila je zlatasti sjaj pod svjetlošću baklje. Njezine blijedoplave oči bile su očaravajuće i gotovo mistične. Iako je na glavi nosila kapuljaču svoga arisaida, olabavljeni pramenovi njene ponoćno crne kose izvirivali su ispod nje. Ali njezine usne... svetaca mu!... bile su tamne i raskošne kao luk od rubina. Dobro je znao da sam izgleda grozno, s jednim još uvijek toliko otečenim okom da je gotovo bilo zatvoreno. Osjećao je da mu je lice prekriveno modricama, tamo gdje su ga pretukli njezin brat i njegovi ljudi. Izgledajući tako, nikad mu ne bi uspjelo zavođenjem prokrčiti put odavde. Ipak, činilo se da je ona nevjerojatno zabrinuta za njega. Proguta, nakon što je pojeo i posljednji zalogaj bannocka.

- Zahvaljujem vam za hranu.- Što se više kretao, to mu je bol u udovima sve više popuštala. Čak je osjećao da mu je i glava bistrija. Da, potrebno mu je kretanje.

- Donijela sam i pivo.- Podigne kameni vrč ukrašen portretom bradatog muškarca, vinovom lozom i lišćem.

- Neće moći proći kroz rešetke. - Morat ćeš ga popiti odavde.- Nagne vrč uz rešetke.

On se primakne bliže, prisloni usne na ruba vrča i otpije. Uživao je u toplom osjećaju brižnosti koji ga je obuhvatio, jer mu je ovako dala pivo, slično kao što ga je hranila vlastitom rukom. Dobro je otpio, ne shvaćajući koliko je bio žedan.

- Ovo je dobro. Popio je ostatak, a zatim ga progutao. Ona odloži vrč na pod.

- Kako se zoveš?- upita je. Pogledala je prema stubama, a zatim natrag u njega. –Maili.- prošaptala je. Bilo je to slatko ime koje joj je odgovaralo. Htio se nasmiješiti na njezino šarmantno izražavanje, kao da je htjela da nitko ne zna da mu je rekla svoje ime... kao da je to njihova tajna. Promatrao ju je izbliza, prikovan zabrinutim pogledom u njezinim očima. Što joj je, dovraga, prolazilo glavom? Bilo mu je jasno da ima pronicljiv, inteligentan um. Bi li je mogao nagovoriti da mu pomogne pobjeći? Ali, ako bi uspio u tome, mogao bi joj time ugroziti život. Što bi njezin brat učinio s njom ako bi saznao za to? Svetaca mu! Ni ne razmišljaj o tome! Već mu je pomogla, donoseći mu hranu, piće i brinući se za njegove ozljede. Nije mogao učiniti ništa što bi je ugrozilo. Teški koraci odzvanjali su kamenim stubama. Maili se okrene i povuče natrag. Bila je nervozna. Boji li se svog vlastitog klana? Poglavar se pojavi u svjetlosti baklje, praćen jednim od svojih osobnih čuvara.

- I mislio sam da sam te vidio kako se iskradaš ovdje dolje. - reče on Maili sarkastičnim tonom.


- Nisam se iskradala, Elrick. - reče ona čvrsto. -Dopustio si mi da tvom zatočeniku donosim hranu.

- Jesam, i kako je naš cijenjeni gost?- Elrick je proučavao Shamusa, u očima mu je svjetlucalo izrugivanje. Shamus je htio udariti gada u ta usta koja su se zlobno smješkala.

- Ako želiš veliku otkupninu, morat će biti dobrog zdravlja.- reče Maili. - Vidim da je. Poslao sam glasnike u dvorac Teasairg sa svojim pisanim

zahtjevima. - Kada?- upita Shamus, pokušavajući obuzdati gnjev, dok ne bude

slobodan i naoružan. - Jutros.

Ako vrijeme bude dobro, a vjetar naklonjen, stići će galijom u Dornie za dan ili dva. Cyrus će odmah djelovati. Možda bi za četiri ili pet dana mogao izaći iz ove paklene jame. Pogleda Maili i njezino zabrinuto mrštenje. Što je to značilo? Je li strašno zabrinuta zbog toga što je on zaključan ili je muči nešto drugo?

- Udebljaj ga, Maili. Želimo da lijepo izgleda kad mu stigne brat.- Elrick se nasmije. - Idi sad.- Pokaza joj prema stubama. -Uskoro nam dolaze gosti i trebaš se pobrinuti da budu dobro zbrinuti. Maili suzi oči, ukruti se od razdraženosti, ali izbjegne raspravljati se s bratom. Baci posljednji pogled prema Shamusu i krene uza stube. Elrick uzme baklju i krene za njom, ostavljajući Shamusa u mraku.

**** Iako je Elrick zapriječio Maili provoditi više vremena sa Shamusom, barem je dopustio vidarici ponovo mu pregledati ozljede i promijeniti zavoje. Maili je provela dan u raspoređivanju sluga i nadgledanju pripreme hrane i spavaonica za svoje daleke rođake MacDonaldove, ogranak klana iz Skyea, koji je treabao uskoro stići. Brat joj je rekao da to nije neočekivano. Pozvao je poglavara MacDonalda od Sleata da ga posjetiti kako bi razgovarali o klanskim pitanjima. Već je par puta prije vidjela bradatog, prosijedog poglavara, tijekom okupljanja klana i u sličnim prigodama. Kad su izvidnici najavili da su uočili približavanje flote galija jezerom, Maili se presvukla u svoju najljepšu haljinu s izvezenim ružama i lišćem. Kad su Sleat i njegovi ljudi stigli u veliku dvoranu, pozdravila ih je toplo koliko je to bilo moguće i pokušala zanemariti primitivan i procjenjujući pogled poglavara Sleata. Njegovo ponašanje nije ju iznenadilo. Svi koji su čuli glasine o vještičarenju, bestidno su zurili u nju. Koraknula je u stranu i pokazala prema visokom stolu.

- Lijepo te je vidjeti opet, curo.- reče Sleat, stajući postrance do nje.


Prije nego što mu se uspjela maknuti s puta, zgrabio ju je za stražnjicu i stisnuo. Hvatajući dah od šoka, instinktivno ga odgurne laktom. Kopile! On se nasmije i nastavi prema stolu. Bljak! Zgrozi se ona. Koji mu je vrag?! Svakako će se morati kloniti tog starog jarca. Čim su muškarci posjedali, naloži sluškinjama da posluže večeru. Još jednom mrko pogleda Sleata. Imao je godina gotovo kao njezin otac. Probode je oštrica tuge. Kako bi htjela da je tata sad ovdje. Bolno joj je nedostajao. Nakon što joj je majka umrla kad je bila malena djevojčica od šest ljeta, tata joj je uvijek posvećivao dodatnu pažnju i nosio je okolo na ramenima. I uvijek bi joj govorio da je lijepa poput njezine drage majke.

- Dođi, pridruži nam se za stolom, Maili. - pozove je brat i skrene pažnju na nju. Prokletstvo! Nadala se da će muškarci zaboraviti na nju, tako da se za vrijeme večere može iskrasti i posjetiti Shamusa. Nevoljko, Maili se popne na podest i sjedne na praznu stolicu pored rođakinje Constance koja je poticala i osmjehivala se na svu mušku pažnju koju je privukla. Osim njih dvije, svi su za visokim stolom bili muškarci. Mnogi od njih su i dalje sumnjičavo zurili u Maili. Jesu li bili znatiželjni zbog vještice iz Bearacha? Jesu li strahovali da bi mogla baciti kletvu na njih?

- Tvoja sestra je izrasla u ljepoticu, Elrick. - reče Sleat. Maili se namršti na starijeg muškarca, ali on joj se osmjehne stisnutih usana, dok mu je požuda svjetlucala u očima. Potisnuvši drhtaj, usmjeri pozornost na jelo. Nije bio prvi put da je muškarac primjetio njezin izgled, ali Sleat ju je obično ignorirao. Što ga je danas obuzelo? Elrick promijeni temu na klanske poslove, zbog čega joj je bilo drago. Zanemarila je muškarce najbolje što je mogla, i jela, dopustivši mislima da odlutaju na Shamusa. Nije bio odmetnik i ne bi trebao biti zatočen. Ništa nije skrivio. Poželjela je da ga može otići posjetiti opet nakon večere, ali bojala se da će je zaustaviti Elrick ili njegovi stražari. Vizija drugog klana kako napada njihov dvorac bljesne u Mailinom umu. Čelik zazveči i kaljuža krv poteče u dvorištu. Ona skoči, njene širom otvorene oči zatrepere dok se ogledala oko stola. Nekoliko muškaraca primijeti njezin nagli pokret i znatiželjno je pogleda. Ne, neće ih napasti daleki rođaci, nego došljaci... MacKenziejevi, namjeravajući spasiti brata. Proparaju je užas i mučnina, te skoči od stola.

- Ispričajte me.- Jurnu preko velike dvorane i stubama do svoje spavaonice. Zaključa vrata i protrese glavom, pokušavajući očistiti um od groznih slika rata i smrti. To će patiti njezin vlastiti klan. Kako je mogla to zaustaviti? Dodavši treset na vatru, hodala je gore-dolje ispred kamina. Elrick nije trebao držati Shamusa zbog otkupnine. Požalit će to. Kako bi mogla uvjeriti brata da ga oslobodi? Neće vidjeti razlog za to. Zaslijepio ga je sjaj zlata, pa ne vidi istinu. Četvrt sata kasnije, netko zakuca na vratima. Kad ih je otvorila, jedna sluškinja je stajala vani.


- Poglavar vas želi vidjeti u knjižnici. Dobro. Sada će imati savršenu priliku reći mu kakav je idiot bio... pa, ne baš tim riječima, ali nešto slično tome. Kad je ušla u knjižnicu i zatvorila vrata, Elrick se okrene od kamina.

- Zašto si se tijekom večere ponašala poput luđakinje?- zahtijevao je. - Molim?!- Naglo se zaustavila, iznenađena njegovom direktnim

pitanjem. -Nisam. - Skočila si i pobjegla, kao da se plašiš vlastitih rođaka. - Ne, nije to. Ne plašim ih se. - Nego što?- Elrick se i dalje mrštio. - Ništa.- Maili nije mogla smisliti prikladnu laž kojom bi opravdala

svoje čudno ponašanje. Nekoliko Mailinih slutnji se do sada obistinilo, ali s obzirom na to da je većinu svojih vizija zadržala za sebe, kako bi izbjegla ismijavanje, nije imala nikakvih dokaza za to. Za svoje je vizije smatrala da bi se određenom promjenom u stvarnosti mogao promijeniti i njihov ishod.

- Smjesta ćeš mi objasniti.- naloži joj. Ukočila joj kralježnicu. -Pa, dobro. Ako želiš istinu, imala sam viziju. On zakoluta očima i duboko izdahne. -Znaš da ne vjerujem u to smeće.Kakvu si viziju imala ovaj put?

- Napast će nas. Ne bi trebao držati gospodara MacKenzieja za otkupninu.

- Zašto bi poglavar MacKenziejevih napadom ugrozio bratov život? Ima više zlata i srebra nego što može potrošiti u životu. Neće mu nedostajati nekoliko tisuća funti. Osim toga, moji ljudi su visoko obučeni.

- Bez obzira na to, naš klan će jako trpjeti zbog tog napada. Mnogi MacDonaldovi će poginuti.

- Preispituješ li moje sposobnosti vođenja, moje ratne vještine?- zarežao je.

- Ne, samo.... - Ne želim više čuti ni riječi o tome! Ubuduće ćeš se ponašati kao

normalna žena ili ćeš požaliti.


ČETVRTO POGLAVLJE Sljedeće jutro, Shamus je čuo lagane korake kako silaze niz kamene stube, praćene zvučnim koracima stražara koji je nosio baklju. Dolazi li ga Maili posjetiti? Sjeo je i čekao, razdragan kad se pojavilo njeno slatko lice. Bio je iznenađen što je mogao razabrati njezine korake od drugih. Ustade da bi je dočekao na željeznim rešetkama. Bol mu se u tijelu znatno smanjila, iako su ga ozlijeđeno rame i kvrga na glavi još uvijek boljeli. Iako, jedva ih je osjećao, kad je smiješak koji je Maili pokušala sakriti zarobio svu njegovu pozornost. Nakon što je stražar osigurao baklju u zidnom držaču, nestade uza stube. Približivši mu se, Maili uruči Shamusu platneni svežanj; zapuhne ga miris toplog kruha, maslaca i nečega slatkoga. Mirisalo je raskošno.

- Mmm, kakvu slasticu imate za mene ovo jutro, lejdi Maili?- Pokušala je prikriti osmijeh, ali ga je primijetio, jednako kao i sjaj u njenim očima. Pomisli da joj se barem mrvicu svidio–nadao se tome–unatoč skršenom licu. Barem mu je oteklina na oku znatno splasnula. Razmota zavežljaj i pronađe dva topla peciva s maslacem punjena džemom od divljih jagoda. Sumnjao je u to da njezin brat zna da rasipa tako vrijednu hranu na zatočenika. Sa zadovoljstvom je zagrizao jedinstvenu slasticu bez premca. Zastenje od zadovoljstva na okus od kojeg je curila voda na usta. Polako je jeo, uživajući u svakom zalogaju, dok je očima gutao lijepo lice lady Maili. Mogao se zakleti da je pocrvenjela, no bilo je teško reći u tami... i činila se neodlučna uzvratiti mu pogled. Iako mu je ovaj zatvor bio jedno od najgorih iskustava u života, cijenio je ove kratkotrajne trenutke s Maili. Nikad neće znati koliko su mu značile njene posjete. Proguta posljednji zalogaj.

- Ovo je bilo nešto najukusnije što sam dosad probao.- Ali imao je osjećaj da bi joj usne bile daleko slađe... ako ikad bude imao priliku poljubiti je.

- Naša kuharica je bez premca. - Doista. Pa, tko su vaši posjetitelji?- upita je, jer se od sinoć znatiželjno

pitao jesu li ti došljaci bili prijatelji ili neprijatelji MacKenziejevih i bi li mu mogli pomoći osloboditi se.

- Daleki rođaci MacDonaldovi s otoka Skye. - Sleat?- nagađao je.

Podigla je obrvu. -Kako si znao? Proguta ga razočaranje. -Dvorac našeg klana, Teasairg, nije previše daleko od otoka Skye i Sleatove zemlje.- MacKenziejevi su trpjeli Sleata. Samo toliko. Nije postojala sklonost između njih. MacKenziejevi su uvijek bili na oprezu, zbog mogućeg napada svog susjeda. I sigurno mu neće biti od pomoći ovdje.


- Donijela sam ti pivo u ovoj vinskoj boci. Jedino je ona bila prikladna. Kuhinjska služinčad je preko glave u poslu sa svim tim gostima.- Odčepila ju je i pružila mu bocu. Uzeo ju je, ne vjerujući da bi mu dala nešto što se lako može iskoristiti kao oružje. Nije bila glupa, tako da... je li imala toliko povjerenja u njega? Ako je bila riječ o tome, bio je oduševljen. Nagnuo je bocu i otpio dobar gutljaj. Nakon što se osvrnula, primakne mu se bliže i prošapta: -Voljela bih da ti nekako mogu pomoći. On je ispitivački pogleda. Bilo je to previše za nadati se. -Kako to misliš? Ona se uzvrpolji. -Ja... ne znam. Znam samo da te moj brat ne bi trebao držati zatočenog.

- Od srca se slažem, ali zašto ti to kažeš? - Ti nisi loš čovjek, niti si odmetnik.

On suspregne osmijeh. Naravno da nije, ali kako je ona to mogla znati? Razgovarali su nekoliko puta, ali jedva ga je poznavala. Je li joj mogao vjerovati?

- Moj brat će biti uzrokom uništenja našeg klana, osim ako...- Naglo stisne usne i spusti pogled.

- Osim ako što? Ona odmahne glavom. -Elrick je rekao da će tražiti visoku otkupninu za tebe, jer tvoj brat ima puno sredstava. Rekla sam mu da je pogrešno tražiti bilo kakvu otkupninu. Shamus je na trenutak bio zapanjen. -Doista? Kimnula je glavom.

- Hrabra si djevojka kad možeš tako razgovarati sa svojim poglavarom. Ona slegne ramenima. -Moj brat je bio blesav cijeli svoj život. Shamus pokuša podići obrvu, ali previše ga je boljelo. Iznenada je uvidio da želi doznati više o njoj i njezinoj obitelji.

- Imaš li još braće? Sestara? - Da, imam još jednog starijeg brata koji je godinu dana mlađi od

Elricka. - Je li i on blesav? - Nije.- Ona se namršti i sjena joj pređe preko očiju. -On je...- Odmahne

glavom. -Ne bih trebala govoriti o tome. - Zašto? Je li živ?

Mailin uznemiren pogled susretne njegov. -Jest, koliko znam, ali napustio je klan.

- Zašto? - Ne znam cijelu priču.- Ona skrenu pogled.


Morao ju je nekako nagovoriti da nastavi pričati i da mu vjeruje. Zatim, možda će mu i pomoći... kad bi ga bolje upoznala. Iako... i dalje se dovoumio treba li je time dovoditi u opasnost.

- Ja imam četvero braće i sestru. - reče. -Ja sam srednji. - To je velika obitelj, barem u odnosu na moju. Živite li svi u dvorcu

vašeg klana? - Da, svi osim moje sestre, Isobel. Prošle se godine udala za poglavara

Mackayevih i žive na sjevernoj obali. - Voljela bih da imam sestru. - reče Maili sjetno. Je li bila usamljena kao

jedino žensko dijete? -Kako ti se zovu braća? - Najstariji je Cyrus, zatim Dermott. Fraser je tri godine mlađi od mene,

a Liam je najmlađi.- Htio joj je reći da je i Fraser bio s njim u potonuću galije, ali još uvijek nije bio siguran može li joj u potpunosti vjerovati. Ako to slučajno kaže svom bratu, on bi mogao poslati ljude u potragu za Fraserom i ostatkom posade. Molio se da je Fraser živ i zdrav. A i Dermott, naravno. Obojica su mu nedostajala. Morao je pronaći način za izaći iz tamnice što je prije moguće, kako bi ih mogao početi tražiti.

- Jesu li svi oženjeni?- upitala je. - Nisu, nijedan od njih još nije. - Zašto? - Pa, Cyrus bi se trebao prvi oženiti.- reče Shamus. -Uostalom, on je

gospodar Kintaila i poglavar. Trebat će nasljednika. Razmišlja o opcijama već par godina. Želi klanu osigurati najbolji mogući savez. Mislim da se nada grofovoj kćeri.

- Jasno mi je. - Dermott je dozapovjednik i zamjenski poglavar. Trenutno nema

razloga oženiti se.- Kao ni Shamus, niti njegova druga dva brata. A Fraser i Liam su ionako premladi i uživaju u svemu što mladost nudi. Posebice je Fraser trčao za svakom lijepom curom koju bi ugledao.

- Takav je i Elrick, nada se da će se oženiti i stvoriti savez na dobrobit klana. Shamus kimne. -Što je s klanskim vijećem? Podržava li odluke tvoga brata?

- Starješine se ne slažu s njim oko držanja tebe kao taoca. Čula sam ih kad su u tajnosti raspravljali o tome. Shamus ugleda tračak nade. -Možda bi mogla razgovarati s njima i vidjeti bi li utjecali na njegovu odluku. Ona ga pogleda sa strepnjom. -Pokušat ću, ali rijetko me slušaju. Što će tvoj brat učiniti kad dozna da si utamničen? Shamus nije želio uplašiti djevojku, pa joj nije mogao reći cijelu istinu.Cyrus je znao biti nagao, jednako kao i hladan i nemilosrdan, kad bi mu bio ugrožen jedan od članova obitelji ili prijatelja. Tko zna što će učiniti?

- Iskreno, ne znam. Nepredvidljiv je. - reče Shamus.


- Pa... ja znam.- Spustila je pogled. -Vidjela sam. Zbunjen, Shamus se namršti. -Što si vidjela? Jesi li upoznala mog brata?

- Nisam.- Odmakne se od rešetaka. -Moram sada ići. - Čekaj. - Je li vidovita? Sjetio se da su je ljudi njezinog brata nazvali

vješticom, kad su ga tek doveli. -Jesi li vještica?- upita je. Ona se namršti. -Ne! Nisam.- Okrenula se i pohitala stubama. Dovraga, sad ju je razljutio.

- Ispričavam se.- šapne u odjeke njezinih udaljenih koraka. Nije ju namjeravo uvrijediti. Poštovao je vidovite ljude i smatrao da je to morao biti veliki dar. Bila je neobična djevojka, kakvu nikad prije nije susreo. Što je htjela reći? Je li vidjela budućnost? U ruci je još uvijek držao bocu vina u kojoj je bilo još malo piva. Ispio ga je i zamislio bocu kao oružje. Da, dobro će poslužiti.

****

- Željela bih bocu natrag, ako ti ne smeta.- reče Maili sutradan kad je donijela Shamusu ručak. Proklet bio! Nazvao ju je vješticom. Je li i on kao i svi drugi? Prišao je rešetkama. Jedno mu je oko još uvijek bilo malo otečeno. No, uz svjetlost baklje, sad je mogla vidjela da su mu oči bogate sjajno-smeđe boje i da je bio najljepši muškarac, unatoč još uvijek vidljivim modricama na njegovom licu.

- Maili, oprosti mi što sam te pitao jesi li vještica. Nisam te htio uvrijediti.- Njegove riječi su je zatekle i ona se odmakne, ispitujući mu lice. Je li to misli ozbiljno?

- Nema problema. - promrmljala je, želeći promijeniti temu što je prije moguće. -Glede boce...

- Koje boce?- Podlac ju je nevino promatrao. Maili stavi ruke na bokove. -Znaš savršeno dobro na koju bocu mislim. Na onu koju sam ti dopustila da koristiš jučer. Ako mi je ne vratiš, neću ti više donositi pivo.

- Ajme meni. Ti si svirepa cura.- Pokušao je prikriti osmijeh. - Ozbiljno mislim.

Krajičci usana su mu se podigli. - Ispustio sam je i razbila se. Vidiš moje otečene i ozlijeđene prste.-

Pružio joj je ruku na provjeru. Ruka mu nije izgledala ozlijeđena. Stisnula je oči i lupkala nogom, ne vjerujući mu ni na trenutak.

- Daj da vidim bocu. - Bacio sam je u kut, tako da se nitko ne poreže. Ne želim da je nosiš.

Mogla bi se ozlijediti. - Ako stražar ili moj brat doznaju da sam ti je dala, skinut će mi glavu.


Čitavo držanje mu se iz zaigranog promijeni u ozbiljno. - Zbilja? Tvoj brat bi to učinio? - Ne, vjerojatno ne bi, ali bi me zaključao u moju sobu i ne bi dopustio, ni

mene niti bilo kome drugome da ti i dalje donosi hranu. A ako želiš ovu bocu svježeg piva koju sam donijela, morat ćeš mu dati tu razbijenu. On duboko izdahne.

- Pa, dobro. Daj mi komad platna, pa ću zamotati krhotine stakla u njega. Tako je možeš sigurno odnijeti. Pružila mu je stari komad plaida. Čučnuo je u kutu, a komadići stakla su zvonili dok ih je slagao na platno. Rekao joj je istinu... ali je li razbio bocu kako bi iskoristio krhotinu stakla kao oštricu na jednom od stražara? Pružio joj je osiguran zavežljaj. Tada mu je dala drvenu zdjelu toplog gulaša od divljači. Pomirisao ga je.

- Lijepa nagrada.- Napeto ju je promatrao. -Volio bih da možemo večerati za istim stolom.- reče, a zatim uze zalogaj. Želeći isto, pokušala je ne zuriti u njega. Počela je cijeniti njegovu visoku, vitku i mišićavu figuru. Svakog joj je dana ljepota njegovog lica postajala sve očitija, kako je otok splašnjavao, a modrice blijedile.

- Vrlo je velikodušno od tebe što si mi donijela gulaš od divljači.- Držao je drvenu zdjelu u ruci i zahvatio veliki zalogaj. Željela je da ozdravi i povrati snagu, prije nego što njegov brat dođe platiti otkupninu za njega—ili napadne. Nije bila sigurna kakav će biti ishod. Različiti scenariji vrtjeli su joj se u glavi, svake noći, dok je pokušavala zaspati. Ponekad je mogla vidjeti budućnost, a ponekad i ne. Mnogo je toga ovisilo o odlukama svih oko nje.

- Sviđa li ti se gulaš?- upita. - Da, ukusan je.- Tamne oči su je proučavale izbliza... previše izbliza, a

zatim joj pruži praznu zdjelu. Ona mu pruži svježu bocu piva kroz rešetke. Gledala je kako mu je grlo poigravalo dok je otpijao duge gutljaje. Nakon što je ispraznio bocu, promotrio ju je, a onda joj se nasmiješio. Posegnula je rukom kroz rešetke.

- Htjela bih da mi je sada vratiš.- Riječi su joj zvučale tek nešto blaže od zahtjeva.

- Bi li?- Podigao je tamnu obrvu, malen osmijeh zaigra mu na zamamnim usnama.

- Shamuse.- upozori ga. - Maili.- Njegov senzualan glas ugodno joj je milovao ime. Uze joj ruku i

podignu je. Kad su mu tople usne dotaknule njezinu kožu, iznenadni i uzbudljiv trnci proželi su joj i ruku, i čitavo tijelo. Ona povuče ruku. Što je to bilo? Magija, čarolija? Nikad nije tako zapanjujuće reagirala na muški dodir. Jasno, nije ju dotaknulo puno muškaraca, ali nekoliko njih joj je poljubilo ruku.


- Ne poigravaj se sa mnom.- reče, pokušavajući povratiti držanje. – Dobro znaš da ne smiješ zadržati tu bocu. Upravo sam ti rekla zašto. Neće mi dopustiti da ti i dalje donosim hranu.

- Dat ću ti je, ako... Čekala je dug trenutak da dovrši. -Ako što?

- Ako mi daš nešto zauzvrat. Obuzme je vrućina, jer je sumnjala da bi je mogao pokušati zavesti, a nije bila imuna na njega. Previše bi lako bilo potpasti pod čaroliju.

- Već sam ti dala hranu. Prilično si zahtjevan za zatočenika. Osmijeh mu je poigravao na usnama.

- Ima nešto što želim od tebe kad budem slobododan. Bojala se pitati, ali morala je znati. -A što to?

- Poljubac. Oblije je užasna vrućina. Kako joj je mogao reći takvo što? Poljubac? O, da, to bi bilo najblaženije iskustvo.

- I, naravno, uzvratit ću ti uslugu.- reče on. -Želim ti dati poljubac kako bih ti zahvalio što si mi pomogla ozdraviti i što si me hranila, dok bi me tvoj brat zaboravio ovdje dolje i dopustio da gladujem.-

- Ne.- izlanu ona, iako ga je istog trena željela zgrabiti kroz rešetke i poljubiti. Ali što ako je on pokušava zavesti samo kako bi ostvario svoj plan? Morala je ostati usredotočena na svoju glavnu brigu—klan i njegovu sigurnost.

- Ne?- upita on, suptilno podižući obrvu. - Upravo tako. Odbijam.- Ona prekriži ruke na prsima, pokušavajući

izgledati odlučnija nego što se osjećala. - Zašto? - Ako ti je brat nemilosrdan kao što zamišljam, nitko od nas

MacDonaldovih neće ostati živ nakon što dozna da si ovdje. Mogao bi se obrušiti na ovo mjesto i pokazati svoju moć ognjem i mačem nad svima nama. Shamus odmahne glavom. -On ne ubija žene i djecu, samo naoružane neprijateljske vojnike.

- Pa, to je dobro, pretpostavljam.- prošapta ona. Iako nije željela vidjeti ni muške pripadnike njezinog klana kako leže mrtvi.

- Ionako mu ne bih dopustio da te povrijedi-, reče Shamus. -Ti si jedna od onih očaravajućih dama koje bi muškarac štitio i branio do posljednjeg daha.

- Slatkorječiv vraže.- promrmlja ona, iako joj je od njegovih riječi srce zaigralo od radosti.

- Govorim istinu.- Pogled mu se produbi. -Tako mi svega, nikada nisam vidio tako lijepu curu kao što si ti, lady Maili. Gotovo da vrijedi biti u ovoj prljavoj tamnici, samo da mogu uživati u tvojim svakodnevnim posjetama. Činiš je podnošljivom. Inače bih već poludio.


Srce joj je snažno tuklo od njegovih riječi. Može li mu vjerovati? -Jedina loša stvar....- reče, -Pa, jedna od loših stvari... je to što zacijelo zaudaram poput zvijeri, jer sam ovdje danima zatočen bez mogućnosti da se okupam. Cijeli tamnica je jako zaudarala, tako da nije ni primijetila njegov miris.

- Poslat ću slugu da ti donese kantu vode i sapun.- reče. -I čistu odjeću. - Zahvaljujem ti.- Shamus joj pruži bocu kroz rešetke.

Kimnula je glavom, želeći znati što mu odgovoriti. - Poslat ću slugu.- I odjuri uz stube.

**** Maili je potajno poslala jednu od kuhinjskih sluškinja da Shamusu odnese kantu tople vode, sapun i čistu odjeću. Nije znala zašto ranije nije pomislila na to. Naravno da bi kao velmoža svog klana htio biti čist. Bilo joj je daleko bitnije nahraniti ga i zaliječiti mu ozlijede.

- Maili, želim razgovarati s tobom.- reče njezin brat strogim glasom dok je prelazio preko velike dvorane. Prokletstvo! Je li doznao za kupku i to mu se nije svidjelo? Je li dobio odgovor od Shamusovog brata?

- O čemu?- upita. - Pođi sa mnom.- Elrick je uvede u svoju malu sobu za sastanke na dnu

kratkog hodnika koji se nastavljao na veliku dvoranu i zatvori vrata za sobom. Okrene se prema njoj i nasloni na vrata. Odjednom se osjetila zarobljenom. Je li zapriječio vrata kako ne bi pokušala pobjeći iz sobe?

- Što je?- upita, iako je bila sigurna da joj se neće svidjeti njegov odgovor.

- Dogovorio sam ti zaruke. - Molim?! Ne! Znaš da se ne želim udati.- Zašto nije imala viziju o tome? - Ne zanima me što ti želiš. - reče Elrick. -Kao što je uobičajeno za

poglavarovu sestru, tvoj brak će ojačati klan. - Tko je taj čovjek? - Naš gost, MacDonald od Sleata.

PETO POGLAVLJE

- Jesi li poludio?- upita Maili brata, osjećajući se kao da joj se omča steže


oko vrata. -MacDonald od Sleata mi je preblizak rođak da bih se udala za njega.

- Glupost. - reče Elrick. -Rođaci ste u četvrtom koljenu. Naš trubadur je dobro upoznat s obje naše loze. Dragi Bože, ne! Sigurno joj brat ne može biti tako zloban da je prisili udati se za Sleata.

- On je starac. - Nije toliko star.- Elrick slegne ramenima. -Nema niti pedeset godina. A

i zdrav je i čio. Veliki ratnik. - Star gotovo kao tata.- Bez obzira na njegovu dob, Sleat nije bio

privlačan muškarac. Uvijek je zurio u svakoga i omalovažavao svoje ljude. Razmetao se za visokim stolom, iritantnim, bučnim glasom. I ne samo to, mrzila je njegove pohotne poglede. Maili obuzme mučnina. -Je li zbog toga došao ovamo? Zašto mi nisi ranije rekao?

- Ne, kao što sam i rekao, došao je zbog klanskih pitanja. Vidjevši te i promatravši neko vrijeme, odlučio te je zaprositi. Ništa nije bilo odlučeno do danas.

- Neću se udati za njega.- reče čvrsto. -Odbijam. - Učinit ćeš što ti zapovjedim. Volio bih da te tata nije razmazio. Znaš da

se moraš udati. Već su te trojica odbila, jer si čudna. Sleat je voljan zanemariti glasine i tvoje čudno ponašanje. Njegova prva žena je bila vidovita, pa mu to nije ništa novo. Sviđaju mu se vještice.

- Nisam vještica! Njezin brat se podrugljivo nasmije. -Jednako tako, spreman je zanemariti tvoju starost. S tvoja dvadeset i tri ljeta, nije vjerojatno da ćeš dobiti još ijednu bračnu ponudu. Ona zaškripi zubima. Nije se vidjela starom, niti spremnom za otpis. Zapravo, još uvijek se osjećala baš kao kad je imala osamnaest godina.

- Kad bi se to trebalo dogoditi?- upita. - Sljedeći tjedan, nakon što zamijenim zatočenika za otkupninu.

**** U podne sljedećeg dana, Maili je diskretno prikupila hranu za Shamusa u kuhinji i zamotala je u čisto platno. Bojala se da bi je Elrick mogao zaustaviti ako dozna da opet ide posjetiti Shamusa, držeći da ju je zaručio za Sleata. Za samo tjedan dana bi trebala postati supruga i robinja tog jarca? Samo preko nje mrtve! Gotovo nije ni spavala prethodne noći, pokušavajući osmisliti rješenje. Kako ne njezin brat mogao biti tako zao, pa joj ugovoriti tako strašan brak? Sad je znala zašto je MacDonald od Sleata zurio u nju kao da je nastrana. Pokušavao je odlučiti je li doista luda ili je vještica koju bi mogao podnijeti


kao ženu. Kopile! Pa, nije bila ni jedno od toga. Otići će sa Shamusom ili umrijeti pokušavajući. Iskrala se kroz kuhinjska vrata i krenula zaobilaznim putem do ulaza u tamnicu, kako je ne bi vidio ni njezin brat, niti bilo tko od Sleatovih ljudi. Stražar nije bio iznenađen što je vidi i gotovo da joj nije ni kimnuo glavom, prije nego što joj je dopustio da prođe. Kad su se Mailine oči privikle na prigušeno svjetlo baklje u tamnici, nije mogla vjerovati koliko drugačije Shamus izgleda. Nije ni shvaćala koliko je prljav bio. Tamna mu je kosa izgledala sjajna i čista. Uz to je nestala i većina oteklina na njegovom licu. Zacijelo je bio jedan od najnaočitijih muškaraca koje je ikad vidjela.

- Zahvaljujem ti na kupki. - reče on. -Puno je bolji osjećaj biti čist. Ona kimne glavom i pruži mu kruh i sir zamotan u platno. Nije mu mogla reći kako puno bolje izgleda i koliko joj je privlačan. Pokušala je ne zuriti, ali to joj je bilo teško.

- Danas si tiha, lady Maili. - promrmlja on, proučavajući je tamnim, očaravajućim očima dok je jeo. Ona slegne ramenima i zagleda se u bocu piva u svojim rukama, kako ne bi vidio koliko je uživala gledajući ga. Zgromila ju je pomisao da bi u roku od tjedan dana mogla biti udana za poglavara MacDonalda od Sleata. Kad bi samo Shamus bio slobodan čovjek koji je želi oženiti. Možda bi mu mogla pomoći da se oslobodi.

- Mogu li dobiti gutljaj toga?- upita je. Ona kimne glavom i skine čep. Uzimajući bocu koju mu je ponudila, on se namršti.

- Je li ti brat rekao da više ne razgovaraš sa mnom? - Nije. Naravno da nije.

Otpio je dug gutljaj, pa se primaknuo rešetkama. -Što je onda? Odmaknula se mrvicu unatrag, ne zato što ga se bojala, već zato što ju je njegova privlačnost uznemiravala i činila da joj srce lupa od uzbuđenja i probuđenosti.

- Nije ništa. - Pogledaj me, Maili.- promrmlja on.

Kad je to učinila, njegov tamni pogled, pod svjetlošću baklje, prodre joj u dušu.

- Zar ne znaš da je opasno tako gledati muškarca? Opet ju je zadirkivao. Stisnula je pogled. On se nasmiješi.

- Dođi ovamo.- Riječi su mu bile mekane, ali čvrste, poput nježne naredbe. Htjela im se pokoriti, ali još uvijek se bojala što bi se moglo dogoditi ako je dodirne. Nije znala ni može li mu vjerovati. Što ako je zgrabi i udavi? Ne, ne bi učinio takvo što, zar ne? I vidovitost i instinkti su joj govorili da je on daleko više čovjek od povjerenja nego njezin vlastiti brat. Ipak, približiti mu se činilo ju je nervoznom; čvrsto je stajala na mjestu.


- Zašto? - Želim te nešto pitati.- Glas mu je bio drugo ime za zavođenje. Ne da je

ikad bila zavedena. No, ton njegova glasa je na zapanjujuće načine utjecao na nju, što ju je zbunjivalo.

- Možeš me pitati od tamo.- Stavila je ruke na bokove. - Znam, ali bilo bi puno ugodnije šapnuti ti na uho.

Strah je i dalje bio prisutan. Hoće li je zgrabiti i povrijediti? Ili suprotno... zgrabiti je i poljubiti? Bila je sigurna da bi joj i jedno i drugo promijenilo svijet na nemjerljive načine. Triput je bila zaručena, ali nikad je nitko nije poljubio. Većina muškaraca je se plašila; međutim, Shamus nije... jer nije znao za njezin dar. Jednom kad dozna, možda neće htjeti imati ništa s njom.

- Možeš mi vezati ruke iza leđa.- reče on. Njegove je riječi iznenade. -Molim? Zašto bih to učinila?

- Još mi ne vjeruješ, zar ne? Odmahnula je glavom, želeći da mu može vjerovati u potpunosti i bez zadrške.

- Pa, kad bi mi ruke bile vezane, znala bi da te ne mogu dotaknuti. Bit ćeš sigurna. Ali ćeš me morati poslije odvezati. Kimnula je glavom, shvativši da bi to mogao biti način da je povede sa sobom kad bude odlazio. Činilo se da je zainteresiran za nju.

- Pokazujem ti koliko ti vjerujem.- Okrene joj leđa i ispruži ruke. Svetaca mu, kako je mogao prepustiti toliku moć? Nakon što je otparala traku od platna u koje mu je umotala hranu, čvrsto mu sveže zapešća. Ponovno ju je pogledao i mrvicu izvio usne. Ona podigne obrvu.

- Dakle, što me želiš pitati? On prisloni lice uz rešetke.

- Još uvijek mi nisi dovoljno blizu da ti šapnem na uho. Ona se još malo primakne i okrene glavu, stavljajući uho blizu njegovih usana. Njegov dah joj je dražio kosu i kožu, čineći da zadrhti.

- Maili. - prošapta on, dok su joj njegove tople usne češale uho. Iako je znala da bi se trebala odmaknuti i pobjeći, nije mogla. Umjesto toga, htjela se nasloni na njega, zgrabiti ga. Lijepo je mirisao—izrazito muški miris, čudan, ali privlačan. -Smijem li te poljubiti?- upita je. Dah joj je odbio ući u pluća. Istina, već je zamišljala kako bi bilo osjetiti njegove usne na svojima, sanjala je o tome. Ali sad, kad je bila suočena sa stvarnom mogućnošću da bi se to moglo dogoditi, srce joj je galopiralo u grudima.

- Hoćeš li mi dopustiti to veliko zadovoljstvo?- ustrajao je on. Željela je prosvjedovati i odbiti ga. No, tijelo joj ne bi poslušalo glavu. Pokušala je odmahnuti glavom, ali to je samo izazvalo da su joj njegove usne očešale obraz. Poljubio ju je ondje, proizvodeći mekan dah.

- Poljubi me, Maili.- pozove je.


Ona blago odmahnu glavom. -Ne znam kako.- prošapta, dok su je pržili vrućina i stid.

- Dođi. Pokazat ću ti.- Njegove očaravajuće oči bile su napola spuštene u polumraku. -Utisni mi poljubac na usne. - poticao ju je. Ona baci brz pogled iza sebe, prema stubama, kako bi bila sigurna da se stražar nije ušuljao u tamnicu. Zatim, okrenuvši se Shamusu, skupi svu hrabrost i utisne mu kratak poljubac na usne. Oduševi je osjet topline i senzualnosti i prožme je uzbuđenje. Napokon je to učinila—poljubila je muškarca. Kad se povukla, on udahnu.

- Da, to je to. Učini to opet. Opet? Svetaca mu, bio je zločest! No, budući da je prvi poljubac bio tako zadivljujuć, željela ponoviti doživljaj. Kad su im se usne susrele ovaj put, on jezikom lizne njezine usne, kako bi je okusuio, ali ostala je mirna, previše znatiželjna da bi se pomaknula.

- Slatko.- prošaptao je. -Otvori usta. Dopusti mi da te okusim. Iako joj nije bilo jasno zašto bi je želio okusiti, njegove riječi su je mamile, prisiljavajući je učiniti što god zatraži od nje. Kroz rešetke stavi ruke na njegova široka ramena, učinivši što je tražio i rastvori usne. Stenjući, on joj hitro klizne jezikom u usta. Brzo je shvatila što čini i zapalaca jezikom oko njegovoga. On zastenja.

- Da, curo, brzo učiš. Ponovi to.- Ne vjerujući vlastitoj smjelosti, gurne mu jezik u usta, pa ga povuče, zadirkujući ga.

- Svetaca mu, kušnja si za muškarčevo strpljenje!- Oči su mu bile otežale, kao da je bio napola omamljen nekom čudnom biljkom, a ona nije mogla odoljeti tom tamnom odrazu strasti. Znajući da hoda tankom linijom opasnosti, opet ga poljubi, dopuštajući mu da je poljubi tako da se jedva još osjećala djevicom. Pretvorio ju je u bludnicu. Jezik mu duboko zaroni u njezina usta, zbog čega se poželjela pritisnuti uz njegovo čvrsto tijelo. Osjećala se kao da joj se utroba topi poput toplog meda.

- Svetaca mu, želim te držati u rukama!- reče on hrapavo, istežući se kroz rešetke. Koraknula je unatrag, pokušavajući povratiti samokontrolu. Svaki dio nje je gorio—njezino tijelo, srce, duša. Nikad joj nitko nije probudio duh kao on. Činilo se, gotovo, kao da je do tog trenutka bila u polusnu.

- Moraš mi pomoći, Maili. - prošapta on. Njegove su je vatrene oči boje opsidijana molile.

- Kako? - Pomozi mi pobjeći večeras.

Zašto je to tražio od nje, odmah nakon što ju je poljubio? - Pokušavaš li utjecati na mene i iskoristiti me?- Srce ju je boljelo od

tog otkrića. - Ne. Ne postoji ništa što mi se sviđa više od ljubljenja s tobom. Ali ako


se uspijem vratiti kući na vrijeme, moj brat neće doploviti flotom galija i napasti dvorac tvoga klana. Nitko ne mora znati da si mi pomogla.

- Sumnjat će.- Da, hoće. No, bez obzira na to, mora mu pomoći. To je bila jedina mogućnost, ako je htjela izbjeći udaju za Sleata. -Ako ti pomognem pobjeći, hoćeš li me povesti sa sobom?- šapnula je samo malo glasnije od daha. Shamus ju je promatrao dugi trenutak, očito razmišljajući o tome.

- Koliko god bih to želio, ne mogu. Tvoj brat će to smatrati otmicom, čak i ako želiš otići. To će prouzročiti rat između klanova, jednako kao i moje zatvaranje. Nije mu mogla reći da ju je brat zaručio za poglavara, jer bi je Shamus još odlučnije odbio povesti sa sobom. Krađa nevjeste bio je ozbiljan prijestup i naljutio bi obje grane klana MacDonaldovih.

- Moram ići. - reče ona. Morala je razbistriti um i razmisliti. - Čekaj, ruke su mi i dalje vezane. - U redu. Okreni se.- Kad je to učinio, ona izvuče svoj sgian dubh5 iz

korica na gležnju i prereže platno kojim su mu bila vezana zapešća. Imala je puno za razmišljati. Ako je neće povesti sa sobom, želi li mu doista pomoći pobjeći i samo se uvaliti u nevolje s bratom? Mogao bi je istući, ili dati jednom od svojih ljudi da to učini. Počne se uspinjati uz stube u tamnici.

- Nadam se da ćeš se uskoro vratiti. - Shamus dobaci za njom. Da, željela bi to, ali nije znala što učiniti. Tako iscrpljena, nije mogla jasno razmišljati. Je li je poljubio samo kako bi je pridobio da mu pomogne pobjeći? Srce joj potonu. Toliko se nadala da bi mu se mogla početi istinski sviđati. Požurila je preko dvorišta i kata u svoju odaju, zatvorila vrata i zaključala ih. Um joj je bio u metežu, hodala je gore-dolje dok joj se nisu smirili otkucaji srca i disanje, a zatim potaknula vatru, dodajući suhi treset. Nije mogla smisliti nijedno drugo rješenje svih tih problema, nego da mu pomogne u bijegu, a zatim ode s njim, htio on to ili ne. Morala ga je nekako uvjeriti. Ako ostane ovdje, za tjedan dana će biti u braku sa Sleatom. Njezin život će biti gotov. Jednostavno se nije mogla zamisliti u braku s tim jarcem. Bio je dovoljno star da joj bude otac. I ne samo to, nego je imao i pakostan pogled. Naznake njegove okrutnosti procurile bi tu i tamo u načinu na koji se odnosio prema svojim ljudima. Zgrabio ju je za stražnjicu, niti minutu sgian dubh5 - (škotski gaelski: crni nož) je tradicionalni nož koji čini dio narodne nošnje Škotskog visočja. Nosi se uz kilt, privezan za vrh sokne, obično na desnoj nozi, tako da se vidi samo držak. Nap.prev

nakon što je ušao u dvorac Bearach. Nije poštovao žene, bile dame ili ne. Osim toga, ako Shamus ne stigne kući prije nego što njegov brat doplovi s flotom galija i velikom vojskom, većina njenog klana bi mogla biti zaklana. Nakon što je zbog brige malo spavala noć prije, Maili svuče arisaid, legne u krevet i povuče pokrivač preko sebe. Nekoliko sati kasnije, probudila se


hvatajući dah. Ponovno je vidjela budućnost i bila je strašna. Poglavar MacKenziejevih će napasti njihov dvorac i uništiti ga. Većina ljudi će biti ubijena. Vidjela je u viziji njihova krvava tijela kako leže razbacana po dvorištu.

- Ne. - prošaptala je, skočivši na noge. Morala je nešto učiniti. Morala je smisliti kako pomoći Shamusu da pobjegne, kako bi mogao zaustaviti svog brata. Ali, rekao joj je da je neće moći povesti sa sobom, ako mu pomogne. Svejedno će poći, sviđalo mu se to ili ne. Slijedit će ga. Začuje se kucanje na vratima i ona skoči.

ŠESTO POGLAVLJE

Maili otvori vrata spavaonice i ugleda jednu od sluškinja poslužiteljica kako čeka ispred.


- Poglavar me je poslao da vas dovedem na večeru. Maili začuje prigušene zvukovi glazbe iz velike dvorane. Bilo je to posljednje mjesto na koje je željela ići. Njezin brat i Sleat bili su tamo.

- Imam glavobolju. Molim te, reci mu da se ne osjećam dobro i da ću večeras jesti u svojoj sobi.

- U redu, milostiva.- Sluškinja se kratko nakloni klecanjem i ode. Maili zatvori vrata. Dok je stavljala pojas na svoj karirani arisaid, iznenada joj sine plan. Stražnjim se stubama iskrade dolje, u užurbanu kuhinju i omota u platno dvije tople pite od bobičastog voća. Sluškinje su bile toliko zauzete, da je gotovo nisu ni primjećivale, osim što bi joj se kratko naklonile klecanjem iz poštovanja i pohrlile na sljedeću zadaću. Zatim uzme i kruh i veliki komad sira, te ih zamota u drugo platno. Na kraju zgrabi i tri boce vina. Svaku omota u platno, kako se ne bi razbile, pa ih ugura u torbu. Iskrade se kroz kuhinjsko okno i nastavi prema konjušnici. Spuštao se suton i baklje u dvorištu bile su upaljene.

- Finniane, možeš li mi osedlati konja?- upita vitkog trinaestogodišnjeg konjušarskog momka. -Vodim vidaricu u selo u posjet malenom bolesnom dečkiću. Ako mi obećaš da će ovo ostati tajna, dat ću ti slasticu. Finnianu se rašire oči. -Kakvu slastica, milostiva?

- Dvije pite od kupina. On se nasmije od uha do uha i pojuri ispuniti njezin zahtjev, osedlavši Ruairija u samo par minuta. Njezin konj je bio jak škopac koji je mogao nositi dva jahača.

- Obećaješ mi da nećeš nikome reći da sam otišla?- upita kad je Finnian završio i iščekujući stao pred nju.

- Da, naravno, milostiva. Časti mi moje.- Pokrio je srce rukom i naklonio se.

- Ako tko pita, reci da sam zacijelo sama osedlala konja. Drži Ruairija ovdje. Vratit ću se po njega za par minuta. Evo ti tvoje pite.- Pruži mu platneni zavežljaj. Progutao ih je u dva zalogaja, još dok je napuštala konjušnicu. Nekoliko trenutaka kasnije, Maili je puhala i dahtala noseći veliku kantu bunarske vode prema ulazu u tamnicu, na kojem je stajao stražar.

- Dajte mi da vam pomognem s tim, lady Maili. - Hvala ti, Dugane.

On se nasmiješi i namignu, a zatim podiže kantu kao da ništa ne teži. - Ne biste trebali nosi tako težak teret. Zašto niste poveli jednog od slugu

da vam pomogne? - Svi su zauzeti svojim zadaćama. - Kamo ste se zaputili s ovim? - Nosim je zatočeniku. Nije se okupao otkad je stigao. Užasno smrdi.


Već je znala da Dugan nije bio na dužnosti noć prije, kad je sluga donio onu drugu kantu vode.

- Da, ništa gore od smrdljivog MacKenzieja.- On se nasmije ispod glasa. Želeći mu nagaziti nožni prst, ona stisne zube i skrije svoje nezadovoljstvo.

- Bi li ti bilo grozno odnijeti je dolje za mene? Moram požuriti, jer će uskoro večera.

- Ne, naravno da ne.Bit će mi zadovoljstvo pomoći vam kako god mogu. - Okrenuo se, kako bi se spustio niz stube tamnice. Slijedila ga je, želeći udariti samu sebe, jer je zaboravila ponijeti praznu vinsku bocu. Jednostavno će morati uporabiti jednu od ovih punih. Izvuče je iz torbe. Molim te, Bože, oprosti mi! Podigne bocu i tresne njome Dugana po zatiljku. Srušio se poput trošnog kamenog zida. Miris vina ispuni zrak i voda iz kante prsnu posvuda. Stražar nije ispuštao nikakav zvuk, niti se pomaknuo. Molila se da ga nije ubila, jer je on bio jedini stražar koji je prema njoj bio ljubazan.

- Svetaca mu!- prosikta Shamus dok ju je promatrao kroz rešetke. - Oprosti, Dugane. - prošapta ona i povuče svežanj ključeva s njegova

pojasa. Drhtavim rukama ugura ključ u bravu vrata ćelije i okrene ga. Začuje se škljocaj i ona otvori vrata.

- Hvala ti, Maili.- Shamus je privuče i brzo poljubi u usta, što je iznenadi, ali nije imala vremena uživati u trenutku. Znala je Dugan uvijek nosi pljosku viskija u svojem sporranu6. Često bi ga vidjela kako je vadi i naginje iz nje. Uzme pljosku i izlije viski po cijeloj ćeliji, da pas njezinog brata ne bi uspio namirisati Shamusov miris. Shamus povuče Dugana u ćeliju, svuče ga do potkošulje i odjene njegov plaid preko svojega.

- Krinka. - reče on, povlačeći gornji dio plaida preko glave. Isparanim platnenim trakama sveže Duganu ruke iza leđa i začepi mu usta.

- Molim se da je živ. - reče Maili, zaključavajući ga u ćeliju. -Ali znat će da sam ga je udarila. I to će prijaviti mom bratu.

- Sumnjam da će se ičega sjećati. - reče Shamus. -Maili, moraš se vratiti u svoju sobu i ponašati se kao da se ništa nije dogodilo.- Shamus prebaci preko ramena Duganov pojas za oružje, te stavi mač i nož. Grickala je nokat. -Povedi me sa sobom. - prošapta.

- Ne. Ne mogu. Već sam ti rekao. To bi bila otmica. sporranu6- torbica koja se nosi na škotskom kiltu; Nap.prev

Ona odmahnu glavom. -Ne bi, ako krenem dragovoljno. Molim te. Brat će me teško kazniti za ovo. Istući će me.

- Neće znati. - Da, hoće. Dobro zna da sam ti donijela puno obroka. Stražar će se


probuditi i sjetiti se da sam ga tresnula po glavi. Gledajući je mračnim pogledom žaljenja, Shamus stisne čeljust.

- Moram krenuti prije no što primjete da nema stražara.- Produži uza stube prema izlazu. Slijedila ga je što je tiše mogla, ali otežano je disala, ne od napora, nego od straha. Morala je Shamusu pomoći pobjeći iz ovih zidina. To je bilo najbolje za njega i za njen klan, kako bi ih zaštitila od njegovog brata. No, sad je strahovala za vlastiti život.

- Donijela sam hranu. - reče žustro hodajući iza njega prema konjušnici. Pogledom je pretraživala dvorište i nije vidjela nikoga. Većina ih se pripremala za večeru ili posluživanje u velikoj dvorani.

- Hvala ti.- Shamus sklizne iza stupa. -Gdje je? - U torbi skrivenoj u mom arisaidu. Idem s tobom. - Rekao sam ne, Maili. Usporit ćeš me. - žestoko prošapta.

Osjećala se kao da joj je zario nož u srce. - Ne gledaj me tako. - zapovjedi joj mirno. - Pomogla sam ti. Nisi voljan pomoći meni? - Bit ćeš puno sigurnija ovdje sa svojim klanom, nego što bi ikad bila sa

mnom u bijegu. Nemam pojma kako ću se vratiti na područje svog klana. Nemam galiju. Ako budem morao ići kopnom, tlo je neravno, a planine visoke.

- Izdržat ću. Jaka sam.- Suze su joj pekle oči. - Maili. - preklinjao ju je. - Poljubio si me. Mislila sam da ti je stalo. - Naravno da mi je stalo. Zato i želim da ostaneš na sigurnom. Ako tvoj

brat krene u potjeru, možeš biti ozlijeđena. Ona odmahnu glavom. - Znam ovo područje bolje od tebe. Znam najbolja mjesta za skrivanje. Imam konja, a osim toga, imam i ključeve stražnjih dveri.

- Daj mi ih. - Neću!

Zazveče željezna rešetkasta vrata na ulazu u zamak, polako se podižući. Shamus sklizne iza zida konjušnice. Maili krene za njim, pokrivajući glavu kapuljačom svoga arisaida. Tri jahača uđoše i sjahaše s konja pred konjušnicom.

- Pobrini se za naše konje, momče. - jedan od muškaraca obrecnu se na Finniana. Sva trojica požure prema velikoj dvorani. Finnian odvede unutra jednog od konja. Shamus skliznu naprijed i uze uzde drugoga. Maili odmahne glavom.

- Ovi konji su umorni. Moj konj je odmoran i već je osedlan. Dok se Shamus skrivao iza ugla konjušnice, Maili uđe unutra i izvede svog velikog škopca. Kad se vratila, ispruži ruku prema Shamusu.

- Ovdje je ključ od stražnjih dveri. Izađi i čekaj me na pola puta odavde do sela. Sakrij se u grmlje. Izjahat ću kroz prednje dveri i produžiti niz cestu.


Shamus kimne i udalji se od nje. Molila se da ga ne primjete i da je stražari ne zadrže. Uzjahavši Ruairija, krenu prema dverima.

- Idem u selo u posjet bolesnom djetetu. - reče dvojici stražara na dužnosti. To nije bilo ništa neobično, jer je to učinila već nekoliko puta prije, ali rijetko je jahala ovako kasno. Jedan od njih kimne i podigne rešetkasta vrata. Ona petom podbode konja i on ubrza korak. Neposredno prije sela, zastade i pogleda u okolno grmlje. Gdje je Shamus?

- Shamuse. - prosikta. Osvrnuvši se, ugleda ga kako trči pokušavajući je sustići. Teško dišući, zastane pokraj nje, a onda se vine na konja iza nje. Iznenađeni konj se ritne i zafrkće. Ona pomilova Ruairija po vratu, pokušavajući ga smiriti.

- Mir, momče. Sve će biti u redu. - Maknimo se odavde prije nego što tvoj brat otkrije što se dogodilo.-

promrmlja Shamus, dok joj je njegov dah grijao uho. Potisnuvši drhtaj probuđenosti, usmjeri konja uz rub sela, kroz grmlje i drveće. Jasno, nije željela da bilo tko svjedoči njihovom bijegu. Uzbuđenje joj prostruji venama, zbog izbjegnute udaje za Sleata i bijega s naočitim ratnikom. Nije znala hoće li je Shamus uopće htjeti oženiti, no pokušat će ga uvjeriti da je vrijedna biti mu supruga. Uz njega će se uvijek osjećati sigurno i zbrinuto. Nije ga dugo poznavala, ali znala je da je dobar čovjek... i stručnjak za ljubljenje.

- Tvoj brat će očekivati da smo krenuli na sjever, prema MacKenziejevoj zemlji. - reče Shamus, a topli mu dah posla zamamnu jezu koja joj jurnu niz vrat i grudi. -Moramo krenuti prema jugu i naći malenu galiju. Usred kaosa osjeta koji su tutnjali kroz nju, trebao joj je trenutak da shvati što govori. Takva galija će biti premala za njezinog konja. Okrenu glavu prema njemu.

- Ne mogu ostaviti Ruairija. - Koga? - Svog konja. - To bi bilo najbolje, inače će me tvoj brat optužiti i za krađu konja i za

otmicu dame. Želiš li da me objese? - Naravno da ne! Konj je moj, dar za mene, osobno, od mog oca. Nije

krađa, ako ga ja uzmem. - U redu. Morat ću razmisliti o tome. Možda bismo mogli uzeti veću

galiju. Ona kimnu. Što su dulje jahali kroz nadiruću tamu, Shamus je sjedio sve bliže njoj. Ili je možda ona skliznula natrag u sedlu, pokušavajući upiti nešto njegove topline. Sviđao joj se zaštitnički osjećaj njega ugniježđenog čvrsto iza nje. Da, to je bilo to, iako se nije istinski bojala. Štoviše, njegovo teško tijelo


ljuljalo se i milovalo joj leđa, opčinjavajući je i dovodeći je blizu ekstaze. Vjetar se podigne i jače zapuše. On ih oboje zamota u svoj karirani plaid, zbog čega se osjećala udobno i ustitralo. Poželi da leže na ovčjoj koži ispred toplog kamina, goli, priljubljeni ispod njegova plaida. Kakve bi je nestašne stvari mogao naučiti?

**** Shamus omota ruke oko Maili, osiguravajući plaid i grijući je u vjetrovitoj tami. Molio se da se ne digne oluja s mora. Do sada, nebo je bilo jasno sa samo ponekim oblakom. Bilo mu je drago što ima izgovor zagrliti je. Po prvi put je to učinio, i iako je bila puno niža od njega, savršeno mu se uklapala u naručje. Uz vjetar i njihovu suludu jurnjavu kroz močvaru, kapuljača njezinog arisaida sklizne joj s glave. On se suzdrža od potrebe da je poljubi u uho i vrat. Zacijelo joj je koža bila meka i glatka poput baršuna. Nije mogao vjerovati kolika uzbuđenost i strast bubnjanjaju kroz njega. Pritisne nos uz njezinu kosu. Njezin čudesni ženski miris probudi mu želje, tjerajući ga da je poželi čvršće privući na grudi. Tako je dobro bilo osjetiti je uza se. Pobjegne mu uzdah. Ona okrene glavu.

- Boli li te što? On uguši smijeh. -Ne.- Glas mu je zvučao pregrubo i za vlastite uši. Nije ju namjeravao povesti sa sobom. Mogao joj je reći nešto oštro i grubo, i ostala bi tamo. No, nije je mogao tako povrijediti. Osim toga, njezin zlonamjerni brat možda bi je kaznio, ako bi otkrio da mu je pomogla pobjeći. Nije mogao podnijeti pomisao na to da je bilo tko povrijedi. Bila je tako malena i nježna, poput vilinske djevojke. Zapravo, ukrala mu je razboritost, čineći da želi učiniti sve što ona poželi. Mjesec je bio visoko na nebu kad su na brdu u daljini postali vidljivi visoki obrisi.

- Što je ono?- Shamus joj šapnu u uho. - Clachan nan Sìtheach. Krug uspravnog kamenja.

Samo je jednom u životu vidio jedan takav krug, ostavštinu iz drevne prošlosti. Jesu li ga izgradili njihovi dalekih preci ili vile, u što su mnogi vjerovali? Iznenada iza njih odjeknu uzvik nošen jakim vjetrom. Konj zanjišti. Prožme ga jeza.

- Božjih mu zubi, nisu daleko iza nas.

SEDMO POGLAVLJE


S rukom na dršci mača, Shamus se osvrnu u pravcu vike, ali ne vidje ništa u mraku. Nije mogao vjerovati da je njezin klan tako brzo primijetio da ih nema. Maili potaknu konja na brži tempo. Jurili su prema brdu.

- Moram te sakriti.- Shamus je daleko više bio zabrinut za njenu sigurnost nego za svoju. -Ako te pronađu, reci im da sam te oteo i prisilio da pođeš sa mnom.

- Ne, neću.- Zvučeći uspaničeno, ona se uspravi. -Dođi. Sjaši.- Maili sklizne s konja. -Oboje ćemo se sakriti. Shamus je slijedio grupu. Iako se inače ne bi skrivao od izazivača, ovaj put su bili uvelike brojčano nadmoćni.

- Kamo? - Među uspravnim kamenjem i grmljem borovice na vrhu brda. Moj

klan neće ići gore. Vjeruju da će biti proklet svatko onaj tko nedozvoljeno zađe na vilinsko područje.

- A ti ne vjeruješ u to?- upita on. - Ne. Već sam bila ovdje. Ako ovdje žive vile, ne smetaju im moji

posjeti.- Povede konja uzbrdo u krug. Shamus ju je slijedio, polovicu vremena buljeći niz stazu, ali ništa nije vidio.

- Ostani ovdje i sakrij se. - promrmlja. -Ja ću uzeti konja i odjahati dalje. Nastavit će me slijediti, a ti se možeš sigurno vratiti u dvorac.- Iako je nije želio ostaviti, to bi bilo najbolje za nju.

- Ne. Neću da te optuže za krađu konja. - reče ona žestokim šaptom. - Neće me uhvatiti. - uvjeravao ju je. - Zašto onda jednostavno ne nastavimo jahati? Neću te usporavati.

Prokletstvo, Shamus se nije mogao sjetiti idealnog rješenja. Na trenutak je sve utihnulo, osim vjetra i konja koji je pasao travu. Srećom, grmlje je bilo dovoljno visoko da može sakriti konja.

- Hoće li ostati miran?- upitao Shamus. - Da. Vjerujem da hoće.

Vireći iza visokog kamena, Shamus je gledao kako se iza zavoja pojavljuju baklje. Lavež psa odjekne kroz noć.

- Svetaca mu, slijede me s psom!- reče Shamus, dok mu se želudac stiskao.

- Ne brini. Zalila sam ćeliju viskijem, a ti si svu svoju odjeću ponio sa sobom.

- Možda pas slijedi tebe. - O, prokletstvo!- prošapta ona. -Nisam razmišljala o tome.

Pas bi mogao namirisati bilo koji od njihovih mirisa, pa čak i konjski. Srećom, trenutno su stajali niz vjetar. Pas i pripadnici njezinog klana hitro su se udaljavali stazom; muškarci su zvučali glasno i nemirno, kao da su spremni za borbu. Nije ih sve mogao vidjeti pod svjetlošću nekoliko baklji,


ali sumnjao je da ih je bilo više od dvanaest. Uskoro su zamaknuli, krećući se prema unutrašnjosti.

- Nevjerojatno je što nas pas nije namirisao. - reče Shamus. - Znaš, ovo je čarobno mjesto.- Maili sjedne na tlo, a on joj se pridruži,

sjedajući dovoljno blizu da mu je ruka očešala njenu. Kako je bilo udobno, pomislila je, sjediti ovdje u zavjetrini, zaklonjena od očiju njezina klana, među grmljem borovice i uspravnim kamenjem s najprivlačnijim muškarcem kojeg je ikad upoznala.

- Zbilja?- upitao je, s očitom nevjericom i porugom u glasu. -Čarobno? - Naravno. Zar ne vjeruješ u stvari koje ne možeš vidjeti, niti

dodirnuti? - Da, naravno.- Zastao je na trenutak. -Pitam se... jesu li i ti jedna od

vila? - Ha-ha. Ne, naravno da nisam.- Promatrala ga je u tami, ali mogla je

vidjeti samo obris njegova tijela. Zadirkuje li je ili je ozbiljan? Bilo je teško reći. Stomak joj zakrči.

- Zvučiš gladno. - reče on. - Zbilja jesam. Nisam jela od jutros.

Možda je i Shamus bio gladan. Posegnula je u pregaču svog arisaida, izvadila torbu i odmotala krpu.

- Uzmi malo kruha i sira.- Pruži mu komade hrane. - Hvala ti. Bio sam gladan. - reče on između zalogaja. Čak i tad, glas mu

je ostao mek i zavodljiv. Ili je ona umišljala stvari? Nakon nekoliko zalogaja, ona otčepi bocu začinjenog vina koje je poniijela i malo otpije, a zatim mu pruži bocu. Vino poteče i on proguta.

- Izvrsno je. - reče, vraćajući joj ga. Nakon što je začepila bocu, vrati je, skupa s hranom, u svoju torbu.

- Postoji li druga staza odavde?- upita on. - Ben Clagen je na sjeveru, a Ben Milchen na istoku. Obje su visoko i

stjenovite su. Obje su neprohodne. Čak je i prijevoj vrlo visoko i težak je. Najbolji put je onaj kojim je krenuo moj klan.

- Preopasno ih slijediti. - reče on. -Mogli bi se vratiti. Ili sakriti i čekati da se približimo.

- Staza se račva nekoliko kilometara južnije. Možda ćemo ujutro moći vidjeti njihove tragove i znati reći kamo su krenuli. Sad je premračno, čak i uz mjesečinu.

- Da. S obzirom na to da mu je pod mjesečinom mogla razabrati samo obrise, zvuk njegova glasa izazvao je u njoj nešto čudno, ali uzbudljivo. Što će činiti ostatak noći? Spavati? Bila je previše nemirna. Ljubiti se? Ta je misao prožme iznenadnom vrućinom. Je li to osjeća strast, po prvi put u svom životu? Je li to strast o kojoj su pjevali pjesnici i trubaduri? Osjećajući se


smetena i zajapurena, ustade i odluta do središnjeg, najvišeg uspravljenog kamena. Morao je biti visok barem četiri metra. Legenda kaže da je to vjenčani kamen. Nije znala treba li vjerovati u to ili ne... niti što to uistinu znači. Prislonila je ruke na njega, kao što je učinila već nekoliko puta prije. To je sigurno nikada nije dovelo do udaje. Zapravo, svi su je njezini prosci odbili. Kamenje zaklopara, kako je Shamus prilazio.

- Ovo je vrlo visok kamen.- On zabaci glavu kako bi mu promotrio vrh na mjesečini.

- Da.- Voljela je njegovu glatku, trošnu površinu i škripave lišajeve koji su mjestimično rasli po njoj. Zatvorivši oči, osjećala je stoljeća kojima je ovo kamenje svjedočilo. Bilo je ovdje puno dulje od stotina godina.Tisućama je godina stajalo jednako kao i sad. Svojim je -vidom- vidjela drevne ljude koji su došli ovdje. Ovo im je bilo najsvetije mjesto. A onda je vidjela parove, stotine njih, koji su stajali tu, dodirujući kamen. Združio ih je u ljubavi, tako snažnoj, da se nitko nikada nije rastao. Čak i kad bi smrt nakratko razdvojila neke od njih, ostajali su srodne duše i opet se spajali u zagrobnom životu. Suze joj zapeku oči od te dubine emocija i ljubavi. Željela je takvu vrstu ljubavi.

- Maili, jesi li dobro?- Shamus upita blagim glasom. Otvorila je oči, ugledavši ga naslonjenog na kamen. -Zašto plačeš? Odmahnula je glavom, grlo joj se previše stisnulo da bi govorila. Nikad ne bi mogla objasniti što je vidjela. Bilo je to previše veliko, previše složeno i slojevito. Beskrajna ljubav. On se odgurne od kamena i priđe joj bliže. Palcima joj pomiluje suze, pa se prigne i poljubi je. Držeći jednu ruku na kamenu, drugom mu obgrli struk. Kako je duboko njegov poljubac utjecao na nju. Kroz nju prostruji osjećaj da je to ista ona moćna emocija koju je osjetila da dolazi od parova prije nekoliko tisuća godina koji su se spajali ovdje. Ljubav i potreba bili su toliko jaki da je jedva mogla disati. Srce joj je snažno tuklo i ona ga privuče bliže sebi, ljubeći ga s više žara. Srce mu je snažno tuklo uz njezine grudi. Pomahnitala je od prepljavljujućeg intenziteta emocije.

- Shamuse. - dahnu između poljubaca. - Da, Maili?- Zvučao je duboko pogođen, kao što je i sama bila, a

poljupci mu postadoše zahtjevniji, vatreniji. O, Bože! Je li ih kamenje spojilo?

**** Shamus privuče Maili čvrsto uz sebe i ponovo joj se obruši na slatka usta. Zapalaca jezikom između njenih usana. Svetaca mu, zbilja je strastvena i slatka. Želio ju je progutati ovdje i sad. Ruke su joj bile zapletene u kosu na njegovom potiljku i prije nego što je shvatio što čini, položi je na tlo omekšano travom. Povuče se i legne pokraj nje, da je ne prestraši. Ali, nije


izgledala preplašena. Zapravo, zgrabila mu je gornji dio plaida i opet ga povukla prema sebi. Nastavili su se ljubiti, ovaj put sporije i senzualnije. Prokletstvo! Ili je brzo učila ili mu je lagala da se ne zna ljubiti. Je li iskusnija nego što priznaje? Nije ga bilo briga. Jednostavno ju je želio. U želji da joj pokaže koliko snažno utječe na njega, pritisne joj svoju tvrdu muškost uz bok. Prožme ga zapanjujući osjećaj—spoznaja da bi učinio kako bi je zaštitio. I da joj je mjesto bilo pored njega. Nagoni su mu nalagali da joj povuče skute haljine i uzme je, da je učini svojom ljubavnicom, svojom ženom. Prokletstvo, nije to mogao učiniti. Škrgućući zubima, odmaknu ruke s njezinog vrata i uspravi se na noge.

- Moramo prestati, lady Maili. - zareži, okrećući se od nje. Pokušao je smiriti disanje i uzbuđenje koje je divljalo kroz njega. Svetaca mu, kako ju je želio! Nikad prije nije osjetio takvu silinu.

- Zašto moramo?- upitala je tihim glasom. Okrenuo se, bijesno je gledajući pod mjesečinom. Jedva joj je mogao razabrati obrise tijela, tamo gdje je sjedila na tlu uz visoki kamen.

- Ne znaš?- bio je uporan. Ne osjeća li i ona potrebu ravnu njegovoj? - Pa... uživala sam. - priznala je.

Gorko se nasmijao. Prema njegovu mišljenju, to je bilo blago rečeno. Uživao je u njoj. Mogao ju je proždrijeti i sam se izgubiti u njoj.

- Ti nisi?- pitala ga je zbunjeno. - Da, djevojko, uživao sam daleko previše, ako shvaćaš što želim reći.

Ona ostade šutjeti. - Nemaš pojma o čemu govorim, zar ne?- upita ji, zadržavajući glas

tihim. - Ne... u potpunosti. Nisam znala da je moguće u nečemu ovoliko uživati.

On iziritirano izdahnu. Kako je mogla biti tako bezazlena i nevina? - Je li istina da se nikad nisi poljubila, prije nego što sam te poljubio u

tamnici? - Naravno. Ne bih ti lagala. - rekla je tiho, ali braneći se.

Bila je toliko naivna, možda je bila mlađa nego što je mislio. - Koliko ti je godina? - Dvadeset i tri. - otrese se, podižući se na noge. -Misliš da sam se zbog

svoje poodmakle životne dobi trebala već davno poljubiti. Znam to. Bila sam zaručena tri puta.- Glas joj je podrhtavao od emocija. Kroz njega prostruji zaprepaštenje.

- Ne, mislio sam da si mlađa. Molim te, oprosti mi. Nisam te namjeravao uznemiriti. Svetaca mu! Posljednje što je želio učiniti bilo je raspalakati je.

- Nije mi ništa. - prošaptala je, okrećući se. Kidale su ga suze u njezinom glasu.

- Dvadeset i tri je mladost. Ja sam pet godina stariji.- Plašio se da


njegov klimavi pokušaj umirivanja neće uspjeti, ali želio ju je bolje upoznati. - Što se dogodilo... s tvojim zaručnicima? Zašto te nisu oženili? - Nijedan od njih me nije htio nakon što bi... čuo glasine.- Glas joj je bio

prožet jecajima. - Kakve glasine?

Ona odmahne glavom. -Radije ne bih rekla. Ne, nije htjela da povjeruje da je vještica, poput svih ostalih. Željela je da je Shamus voli, da je povede sa sobom u dvorac svoga klana. Bio je častan čovjek koji će je štititi. Ne poput onih kukavica koji su je optuživali za vještičarenje.

- Možeš mi vjerovati. Neću te osuđivati.- Njegov meki, bogati glas zvučao je umirujuće u tami, i nekako mu je povjerovala. Ipak, nije htjela da zna. To bi promijenilo stvari. Čak bi je, ako se plaši vještica, mogao ostaviti ovdje. -U redu, onda. - promrmlja on. -Ne vjeruj mi. Napola se okrenula.

- Ja... vjerujem ti, ali teško mi je govoriti o tome. Nadam se da to možeš razumjeti.- Njezin konj krene niz drugu stranu brda.

- Kamo je krenuo? - Možda je žedan i zna da postoji jezerce na dnu brda.- Zahvalna na izlici

za pobjeći od razgovra, ona sustigne Razveže ga i odvede ga niz brdo do ruba vode, te mu pridrži uzde dok je pio. Mjesečina i visoke planine oko njih odbijale su se o tamnu vodu.

- Je li duboko?- upita Shamus, udaljen nekoliko metara. - Prema sredini jest. No uz rubove je plitko. Već sam se kupala ovdje. - Jesi li?- Glas mu je odražavao iznenađenje. -Gola? - Ne! Nosila sam potkošulju.- Nije mogla vjerovati očima kad se Shamus

počeo razodijevati. -Što smjeraš?- upita ga. - Treba mi malo plivanja. Hladna voda će mi... činiti dobro. Kod kuće

sam često plivao u jednom od tri jezera koja okružuju Teasairg. Iako je znala da ga ne bi trebala gledati pod blijedim svjetlom, nije mogla odvratiti pogled. Kad je odbacio i posljednji komad odjeće, košulju, i stajao gol, nije mogla vjerovati kako mjesečina ocrtava njegova široka ramena i mišiće ruku i nogu. Prije nego što je mogla razabrati više pojedinosti, on zagazi u jezero i zapliva. Ruairi podignu glavu, dok mu je voda kapljala iz žvala i naćuli uši na Shamusa.

- Lud je, zar ne?- prošapta ona. Shamus je dvaput preplivao po sredini malog jezera. Nebesa, izdržljiv je, a bilo joj je drago vidjeti i da mu se rame dobro oporavilo. Očito je bio otporan gorštak. Obuzme je divlja želja da i sama skoči u jezero, ali nije bila tako dobra plivačica. On zaroni u sredini jezera i sve se utiša. Kamo je nestao? Je li dobro? Jedva se usudila disati. On izroni pred njom, zapljusnuvši vodu, iznenadivši i nju i Ruairija. Konj trznu glavom i zafrkta.


- Proklet bio. - promrmlja ona i pokuša opet normalno disati. On se nasmije, pa izađe na obalu par metara dalje, gdje je bio ostavio svoju odjeću. Zabaci kosu i dugi trenutak je promotri u polumraku. Intimni su mu dijelovi tijela bili u sjeni, ali obris njegovog vitkog, mišićavog tijela, širokih ramena, uskih kukova i jakih bedara čudno je utjecao na nju. Činio ju je da se osjeća toplo i ustreptalo. Polako, tiho, on krenu prema njoj. Što li je smjerao?

OSMO POGLAVLJE Shamus položi mokru ruku na Mailinu čeljust i vrat, privlačeći je k sebi. Prožmu je žmarci. Poljubi je dugo i duboko, s tolikom strašću da joj se zavrtjelo u glavi. Iako mu je ostatak tijela bio hladan, usta su mu bila vrela.


Privila mu se uz vlažnu, glatku kožu, dok su joj koljena popuštala, a nagoni je pozivali da mu se prepusti. Daj mu ono što je tražio, jer je i ona tražila isto. Kroz nju se rasprsnu snažan osjećaj da je on njezin muškarac, njezin muž i njezina srodna duša.

- Shamuse. Kad ju je pustio i odmaknuo se, htjela je prosvjedovati. No, nakon što mu je zgrabila odjeću, on je podiže u naručje i odnese uzbrdo. Među uspravnim kamena, polegne je na meko, zaštićeno, travnato mjesto među grmljem.

- Želim te, Maili. - prošaputa očajničkim tonom, spuštajući joj poljupce niz vrat. -Ne znam zašto, ali...

- Da. - pozove ga ona. Ti si moj, Shamuse. Željela mu je reći, ali se bojala da bi ga njezine riječi mogle nagnati da prestane.

- Ne želim te povrijediti. - reče on, razvezujući joj pojas arisaida. Ona odmahe glavom.

- Nećeš. O, da, htjela je ostati bez odjeće. Željela je osjetiti njegovu golu kožu na svojoj. Vjetar se smirivao, tu među kamenjem i osjećala je kao da joj je koža u plamenu. Povukao joj je odjeću s tijela i položio je na svoj plaid. Voda mu se osušila s kože i bila joj je topla i zavodljiva dok je klizila uz njenu. Kosa mu je još uvijek bila mokra i kapljice s nje hladile su joj lice. Poljubi je, omamljujući je poput moćnog ljubavnog napitka. Pritisne je njegova muškost, tvrda kao kamen. Nikad nije osjetila nešto tako poticajno. Pomakne se, okrećući se prema njemu, kako bi mogla osjetiti njegov tvrdi ud koji joj je pritiskao zdjelicu. Prepustila se nagonu i podignula bokove prema njegovima, žudeći za njim žudnjom koja joj je oduzimala dah.

- Ajme meni! Maili.- Raširio joj je bedra i smjestio se između njih, a zatim joj privuče koljeno k svome boku. Opet je poljubi, polako i duboko. U njoj je stalno rasla potreba za njim. Spustio se niže i očešao svoje tople usne po njezinim grudima, a zatim uvukao tvrdi vršak u usta. Nebesa, nikad nije osjetila nešto tako zamamno. Prstima mu prolazeći kroz vlažnu kosu i držeći mi glavu, izvije se, nudeći mu više. Potreba ju je učinila mahnitom i očajnom. Kad joj je vrh njegove erekcije dotaknuo ono najintimnije mjesto, šok prođe kroz nju. Ona dahnu. Iako se bojala da će je njegov veliki ud povrijediti, žudjela je s takvom silinom da je mislila da će poludjeti.

- Molim te. - prodahta. - Maili, ljubav, ti si najslađa, najukusnija...- Poljubio ju je i trljao se o

nju. Iznenadila ju je vruća, skliska vlaga koju je osjećala među njima. Svetaca mu, činio ju je da gori i žudi. Raširi bedra, nadajući se da će on požuriti i olakšati mahnitu groznica koju je izazvao u njoj. Naglo se zarivši, bio je u njoj. Osupnula ju je bol i ona povika, suze joj zapeku oči. Nebesa! Je li joj prouzročio ozbiljne ozljede?

- Tiho, djevojko, bol će začas uminuti.- Još uvijek ju je držao, ljubeći joj


lice, milujući joj tijelo. Spusti se niže i prijeđe jezikom preko njezine bradavice, a zatim je uvuče u usta.

- Da. - prošapta ona. Što je više sisao, tijelo joj se sve više zagrijavalo i sve se više navikavala na njegovo pustošenje svoga tijela. Unutarnji su joj se mišići stegnuli, milujući ga. Zarežao je i malo se pomaknuo, mrvicu se povukavši. Ali, ne, nije htjela da je napusti. Ona podignu bokove.

- O, svetaca mu, Maili! - prosikta on i dublje se zarine. Oštra bol se vrati i ona mu zarije nokte u leđa. -Tiho. Ostani mirna, mo graibh7. -Nježno se povuče natrag i opet, mrvicu po mrvicu, uđe u nju. Nije bilo tako loše za ovaj put. Sljedeći put je bilo čak i bolje. Dok se polako, nježno kretao, tijelo joj se opuštalo i počela je uzvraćati svaki njegov nalet, koji je postajalo sve brži i snažniji. Na nju se prospe silna sreća.Mrmljao joj je na uho nešto na gaelskom, o tome kako je čudesan osjećaj biti u njoj, uz izraze nježnosti, ali gotovo da i nije mogla obraćati pozornost na njih. Nije imala predodžbu da je vođenje ljubavi ovakvo—zamaman i ugodan raj. Pomičući se, podigao je gornji dio tijela i naslonio se na ruke, a zatim se zagledao u nju. Nije mu mogla vidjeti oči kako je željela, jer su bile u sjeni. No, dok mu je proučavala dugu tamnu kosu, široka ramena i obris četvrtaste čeljusti otvrdnute strašću, prožme je tajanstveni osjećaj, poput vrtloga trnaca koji joj se uzvojito dizao uz tijelo, odvodeći je u čisto blaženstvo, razbijajući se u njoj poput eksplozije tisuća zvijezda. On zastenja i zarije se u nju, pa se umiri, dok mu je tijelo podrhtavalo.

- Da, Maili, ti si moja. - zareži. Malo zatim, prevrne se na stranu teško dišući i privuče je k sebi. Iz očiju joj potekoše suze zahvalnosti i ljubavi. Nije joj bilo jasno kako je bilo moguće zavoljeti ga tako brzo. Ali njoj se to dogodilo. Zacijelo je vjenčani kamen nekako skovao duboku vezu između njihovih duša. Znala je da je i on to morao osjetiti, s obzirom na to što joj je upravo rekao.

- A ti si moj, Shamuse. - prošapta ona, dodirujući mu hrapavi, od brade ogrubjeli obraz. S obzirom na to koliko je osjećala da mu pripada, te su riječi mogle biti bračni zavjeti. mo graibh7- moja ljubavi; Nap.prev.

Disanje mu se ujednačilo, poljubio ju je u čelo, a zatim preko njih povukao plaid poput tople kukuljice.

**** Koji se vrag upravo dogodio? Shamusu nije bilo jasno. I prije je spavao s djevojkama, ali nikad nije bilo ovako. Ne želeći pustiti Maili, stegnu ruke


oko nje. Nije znao što joj reći nakon ovoga. Ostao je bez riječi. Zbunjen. To što ju je čvrsto privukao uz prsa, umirilo ga je i opustilo. Njezine nježne ruke prelazile su mu po golim leđima, milovale ga i umirivale. Kad je shvatio koliko mu je bila dragocjena, srce mu je počelo snažno udarati. Ajme! Nije to shvaćao. Nikad se nije osjećao ovako nakon što bi nakon odnosa ležao sa ženom, zapravo, nikad u životu se nije osjećao ovako. S toplim vunenim plaidom prebačenim preko njih i s njom sigurno stisnutom u svom naručju, osjetio je ošamućenost. Sljedeće čega je bio svjestan bilo je otvaranje očiju u ranu zoru i hladne bijele magle koja je vijugala između kamenja oko njih. Magla se kretala kao da je bila živa. Svjetlosni prsti ružičaste zore skliznuše kroz nju.

- Lijepo je. - dahne on. Maili se probudi i oči joj se rašire dok ga je gledala, kao da ju je osupnulo prisjećanje na ono što su podijelili... i to što su još uvijek bili goli ispod plaida.

- Pogledaj.- Glavom joj pokaže prema raznobojnom izlasku sunca koji je prosijavao kroz maglu između visokog kamenja. Okrenula je glavu. –Oh... - reče ona i udahnu u čudu. -Kako lijepo.

- Da.- Ali samo je nju gledao. - I ti si lijepa.- Dok joj je glava i dalje bila okrenuta postrance, on je poljubi u uho, u vrat. Ona mu omota ruke oko vrata i zadrhta. On se spusti niže, polažući joj sitne, nježne poljupce na prsa. Kad joj je stigao do grudi, uvuče ukrućeni vršak u usta. –Mmm.. - dahnu. Naglo se uzbudi i pritisne svoju ukrućenu muškost uz njezino bedro.

- Shamuse. - prošapta ona. - Da.- Prebaci pozornost na njezinu drugu bradavicu, ljubleći je i sišući. - Mrzim to reći. - reče ona, -ali moram... se ispričati.

On sa žaljenjem podiže glavu. -Naravno. I ja. Ionako moramo uskoro krenuti. Nažalost. Poželio je da može zauvijek ostati ovdje s njom. Ali prijetnja se nadvijala nad njima. Nakon što razaznaju kojim su smjerom otišli MacDonaldovi, krenut će drugim putem iz tog područja. Gol, pomogne joj odjenuti se, u ružičastoj svjetlosti zore. Potom preko glave navuče košulju, učvrsti svoj kariran plaid oko struka, navuče rameni pojas i u njega zataknu oružje. Ona prođe kroz grmlje i nisko raslinje na stranu gdje je bio kameni krug.

- Ne idi daleko. - upozori je on, a onda shvati da već neko vrijeme nije vidio konja. Nakon što je obavio nuždu, ogleda se oko sebe, tražeći Ruairija, ali ga nigdje nije bilo. Zatrese glavom, pokušavajući je razbistriti. Dok je bio u kamenom krugu, osjećao se omamljen i blažen. Bilo je ugodno iskustvo biti siguran s Maili, ali sada, stvarnost se vratila osvećujući se. Ljudi njezinog brata bili su tu negdje, pretražujući okolicu tražeći ih. Kad se Maili


vratila iz grmlja, on reče, -Moramo pronaći tvog konja. Pitam se je li još uvijek pokraj jezera.

- Oh.- Oči joj se raširiše i ona se ogleda okolo. -Zaboravila sam na njega, jer...- Pogled joj odleti do njega i lijepo joj rumenilo razvedri obraze.

- Da.- Savršeno je razumio što je htjela reći. -Jednako kao i ja. Dođi.- Pomogne joj spustiti se niz padinu do ruba jezera. Svjetlost se ružičaste zore ogledala na mirnoj površini vode , a bijela je magla lebdjela iznad nje. Konja nije bilo nigdje na vidiku. On promrsi psovku. Trebao je sinoć povesti konja s njima natrag u kameni krug i svezati ga za grm. Ali Maili, i strast između njih, tako su ga bili omeli, da mu je konj bio zadnja stvar na pameti.

- Misliš li da se vratio u dvorac Bearach?- upita on. - Moguće. Voli zob za doručak.

Prokletstvo! Što će njezin klan pomisliti kad se konj vrati bez nje? Vjerojatno će ih nagnati da udvostruče napore kako bi je pronašli.

- Onda moramo nastaviti putovanja pješice. Nakon što su se našli na blatnjavoj stazi kojom su noć prije prošli pripadnici njezinog klana, često su zastajali, osluškujući zvukove koji bi im mogli reći jesu li se ljudi vraćali. Dva sata kasnije, na račvanju staze, Shamus je otkrio svježe tragove koji su se protezali u oba smjera.

- Prokletstvo. - promrmlja. -Ljudi iz potjere su se ovdje podijelili. Koji put je obrastao grmljem i nudi dovoljno mjesta za skrivanje?- upita je. Maili je razmišljala na trenutak. -Staza na jug, mislim. On kimnu glavom, ionako radije birajući putovati na jug, uzduž obale, gdje bi mogao pronaći galiju da ih ponovo preveze na sjever, do dvorca njegovog klana. Nakon što su pojeli po bannock, skrivajući se u šumici pokraj staze, uhvati je za ruku dok su žustro koračali uskom stazom, istrošenom od godina prolazaka konja i pješaka. Konj zarza u grmlju, lijevo od staze. Shamus izvuče mač. Je li to Ruairi ili neki drugi konj? Povuče Maili u zaklon u grmlje na suprotnoj strani puta, ali prije nego što su bili izvan vidokruga, konj i jahač nahrupe na stazu.

- Stani!- vikne bradati muškarac, s mačem uperenim u Shamusa. Tri naoružana pješaka stajala su pripravna pored njega. Naravno, bili su to MacDonaldovi. Gad na konju bio im je vrhovni ratni zapovjednik.

- Idi, sakrij se u grmlje. - reče on Maili. Umjesto toga, ona skoči ispred njega. -Nemoj ga povrijediti, Hamishe! Shamus je gurnu iza sebe, ali ona nije htjela ostati na mjestu. Obiđe ga s druge strane, priljepi mu se na prsa i čvrsto omota ruke oko njega.

- Maili. - progunđa on. Kako je očekivala da se bori na ovaj način? – Odstupite, milostiva- naredi Hamish. -Neću ubiti ovog otmičarskog gada dok mi vaš brat to ne dopusti, ali mogao bih ga naučiti lekciju ili dvije.- Uputi Shamusu zlonamjerni osmijeh.


Volio bi se boriti s tim kurvinim sinom, prsa o prsa. Ali ovaj klan mu neće dati tu priliku. Stalno je bio brojčano nadjačan. Zapravo, još su trojica MacDonaldovih izronila iz grmlja. Sedam na jednoga.

- Ne!- uzviknu Maili. -Nećeš ga ni pipnuti! Nije me oteo. Dragovoljno sam otišla.

- Nisam znao da vam brat dopušta takve odluke.- Hamish se smijuljio. – Ali, možete to raspraviti s njim.

- I hoću. - Razoružajte ga i vežite!- Hamish zapovjedi ostalim pripadnicima

klana. Oni požure učiniti što im je rečeno. Shamus nije imao drugogog izbora, nego predati oružje bez borbe. Nije htio da Maili bude ozlijeđena u naguravanju. A odbila je odmaknuti se od njega.

- Odstupite, milostiva!- naloži joj Hamish nasilnijim tonom. - Nemojte ga povrijediti ili ćete požaliti!- Jedan od pripadnika njezinog

klana silom joj odmakne ruke kojima ga je bila obgrlila, podigne je i odnese dalje od njega.

- Pusti je na miru!- zareži Shamus. - Nisi ti onaj koji daje naloge, ti, kurvin sine!- reče Hamish.

Čovjek postavi Maili na noge malo dalje. Kada je pokušala pobjeći, on je zadrži na mjestu. Muškarci su ga vukli za ruke, zbog čega mu se rame koje je zacjeljivalo bolno okrenu, jer su mu bili svezali ruke na leđima. Napravi grimasu, odbijajući im dopustiti da znaju koliko ga boli.

- Kad se vaš konj prije zore vratio u dvorac, znali smo da ste blizu. – reče Hamish samodopadno se smješkajući. -Zatim smo vas samo trebali pronaći. Prokletstvo, znao je da će ih konj odati. Jedan od pripadnika njezinog klana dovede Ruairija iz grmlja.

- Uzjašite, da možemo krenuti. - reče joj Hamish. Kad je oklijevala, čovjek je sputa i podigne u sedlo.

- Gospodar MacKenzie će jahati sa mnom. - ustvrdi ona. Shamus je bio ponosan na njenu smjelost i hrabrost, ali se bojao da će upasti u nevolju, samim time što je u pitanju bio njezin brat. Zapravo, bojao se da bi je brat mogao kazniti jer mu je pomogla pri bijegu. Opsova ispod glasa. Kako je mogao dopustiti da ovo pođe ukrivo?

- Ne, MacKenzie će hodati. - reče Hamish. - Onda ću i ja.- Ona sjaši.

Hamish ispusti nešto što je zvučalo kao ogorčeni uzdah. - Kako hoćete, milostiva. Ali morat ćete izdržati.

Na povratku u dvorac Shamus je razmatrao različite metode bijega, ali je znao da nijedna od njih neće uspjeti. Ne s Maili tako blizu. Neće učiniti ništa što bi je moglo ozlijediti. Tu i tamo, bacio bi pogled na nju, dok je hodala uz njega. Svaki put kad bi joj plave oči susrele njegove, nije mogao shvatiti


zašto mu je srce tuklo i obuzimalo ga uzbuđenje. Koje magične moći je imala nad njim? Je li to imalo kakve veze s krugom uspravnog kamenja? I najteže pitanje od svih; Kako bi mogao umaknuti klanu MacDonaldovih i učiniti je svojom suprugom?

DEVETO POGLAVLJE Kada su stigli u dvorac, Elrick ih je čekao u dvorištu i kroz Maili prostruji iznenadni nalet straha. Pogledom je prelazio od nje do Shamusa. Sleat je


stajao u blizini, mršteći se. Elrick krenu prema njima i šakom udari Shamusa u trbuh.

- Prestani!- Bacila se na brata, ali kršni stražar iza nje uhvati je oko struka; ruke i noge su joj mlatarale.

- Gade!- Elrick reče Shamusu. -Kako se usuđuješ oteti moju sestru? Shamus se presavio, hvatajući dah.

- Pusti ga na miru!- Maili uzvikne. -Nije me oteo. Otišla sam jer sam to željela.

- Vodi je na kat i zaključaj u njezinu spavaću sobu. - naredi čovjeku koji ju je držao. Div je podigne, baci preko ramena i odnese uza stube.

- Ne! Gade! Pusti me!- Ritala se i udarala. Kad su se našli na stubištu, on je jako pljusne po stražnjici. Ona vrisnu. -Kako se usuđuješ? Zvijeri! On se samo nasmija. -Želiš li da to ponovim? Odjednom je pritisnu poraz i poteku joj suze. Nije mogla pobijediti ogromnog stražara. Imao je čvrste mišiće i težio gotovo trostruko više od nje. Nakon što je otvorio vrata njezine spavaće sobe, unese je unutra i baci na krevet. Iako je osjećala vrtoglavicu, otkotrljala se na suprotnu stranu. Nakon što je povratila vid, vidjela ga je kako požudno bulji u nju. Nije se mogla sjetiti kako se zove, ali je znala da je jedan od novounajmljenih Elrickovih stražara.

- Što se događa, Maili?- Constance požuri naprijed. -Gdje si bila? Stražar baci bijesan pogled na njezinu rođakinju, pa opet usmjeri požudan pogled na Maili. Hvala svecima, što je njena rođakinja bila ovdje! Iako nisu bile bliske, Maili potrča prema njoj i zagrli je.

- Sad možeš ići. - reče stražaru. On podignu obrve, kao da želi reći da još nisu završili. Nakon što je izašao, ona zabrtvi vrata.

- Je li te oteo MacKenziejev zatočenik kad je pobjegao?- upita je rođakinja. Maili je hodala gore-dolje ispred toplog kamina. -Ne želim sad govoriti o tome. Constance ušuti, ali Maili osjeti kako je prži njezin pogled.

- Pomogla si mu pobjeći, zar ne? Cijeli tjedan si mu nosila hranu. Je li te zaveo? Maili stane i zagleda se u nju. Kako njezina rođakinja može pogoditi takvo što?

- Nije! Constance prekriži ruke na prsima i prijezirno pogleda Maili.

- Ne vjerujem ti. - Želim biti sama.- Maili je trebala razmisliti, osmisliti tijek daljnjeg


djelovanja. Njezin brat će bez sumnje opet baciti Shamusa u tamnicu, ako ga i ne ubije. Molim te, Bože, ne! Zacijelo neće, jer mu je potreban živ, kako bi ga zamjenio za otkupninu.

- U redu. No, blesava si što si pomogla takvom odmetniku i nitkovu. - Nije ni odmetnik, niti nitkov!- reče Maili.

Njezina rođakinja podigne brtvu s vrata i snažno ih povuče, ali se ona ni ne pomaknuše. Maili osjeti da joj je zlo.

- Elrick je naložio stražaru da me zaključa. - Ali ne i mene. Ja nisam izdajica.- Constance zalupa po vratima. -Pustite

me odavde! Ni Maili nije bila izdajica, barem ne svoga klana. Pomoć u bijegu nevinog čovjeka ne znači da je izdala svoj klan. Pokušavala im je pomoći izbjeći napad. Glede Elricka, nije mu više bila odana. Nekoliko minuta kasnije, ključ zastruže u bravi i vrata se otvore. Njezina rođakinja izađe, a sluškinja uđe. A stražar ispred opet brzo zaključa vrata. Srećom, nije bio isti onaj koji ju je unio unutra.

- Milostiva!- Anora požuri naprijed i uhvati je za ruke. -Jeste li dobro? Što se dogodilo?

- Da, dobro sam. Ne brini. Što se događa vani? - Poglavar je naložio stražarima da bace MacKenzieja u tamnicu. - Jesu li ga tukli?

Njezina sluškinja teško proguta. -Bojim se da jesu. Mučnina se još jače uzburka u njoj. -Taj gad.- promrsi kroz stisnute zube. Je li grijeh toliko mrziti vlastitog brata? Bio je zao, bešćutan čovjek. Hodala je od prozora do vrata i natrag. Nije mogla to podnijeti. Morala je pronaći način da dođe do Shamusa, pomogne mu, bude s njim. Misli su joj bile zbrkane i nije mogla smisliti nikakav plan. Nekoliko trenutaka kasnije, ključ zastruže u bravi. Možda bi mogla protrčati pokraj stražara i pobjeći ili ga tresnuti po glavi. Mahnito pretraži sobu tražeći moguće oružje i pogled joj sleti na kameni vrč. Dok je trčala prema njemu, vrata spavaonice zalupe o zid. Na njima je stajao Elrick, široka su mu ramena zapriječila vrata. Ona stane, uvidjevši da je prekasno za iznenaditi ga vrčem u glavu.

- Van!- viknu Anori. Širom otvorenih suznih očiju, mlada sluškinja pobjegne iz sobe i Elrick zalupi vrata za sobom.

- Kako si mogla tako izdati mene i klan?- Elrick je ustrajao. -Trebao bih se jednako obračunati s tobom kao i sa svakim drugim izdajicom.- Naglo krene naprijed, a ona se sagnu, ali ne na vrijeme da izbjegne šaku koja joj je poletjela prema licu. Udarac u čeljust baci je na pod. Bol joj probode lice i rame, kojim je udarila o drveni pod.

- Ne mogu dočekati da odeš odavde sa Sleatom!- zareži on. -Ne želim te nikad više vidjeti, vještice.


Grlo joj se stegnu od šoka i boli. Suze joj zapekoše oči, više od emocionalne boli nego fizičke, iako su obje bile teške. Elrick je nikad prije nije udario. Inače bi mu otac razbio nos. Duboko je udahnula, pokušavajući povratiti držanje. Ostani mirna. Nadala se da će je ostaviti na miru ako mu ne bude odgovarala i proturječila.

- Što imaš reći u svoju obranu?- Stajao je nad njom, prekriživši ruke na prsima. Kakav je sebeljubni gad bio njezin brat.

- Da je otac ovdje, on bi... - Pa, nije ovdje da te još više razmazi, Maili! Vrijeme je da odrasteš.

Ona zaškruće zubima i uspravi se, rukom prekrivši bolnu čeljust. Pomaknu je, kako bi se uvjerila da nije slomljena.

- Dugan mi je rekao da si ga onesvijestila udarivši ga bocom u glavu. Kako te je MacKenzie uvjerio da mu pomogneš? Maili se polako pridigla na noge, pokušavajući sakriti bol od suludog brata, i polako krenula prema drugoj strani sobe.

- Pokušavala sam zaštititi naš klan. Smatrala sam da ako ne bude ovdje, njegov stariji brat neće početi opsadu.- Bila je to istina, barem polovično. Nije mogla reći bratu drugu polovicu —da je htjela pobjeći s ovog mjesta, i od njega. Naravno, vjerojatno bi i sam mogao to shvatiti.

- Ha. - Elrick se naruga. -Nisam zabrinut zbog njegovog brata.Može pokušati napasti, ali on i njegovi ljudi će biti oboreni plamenim strjelicama. Moji su ljudi posvuda, motre na MacKenziejeve. Htjela je pitati je li povrijedio Shamusa, ali znala je da bi njezina briga samo pogoršala stvari. Molila se da mu ozljede nisu previše teške.

- Je li te gad zaveo?- Elrick suzi oči. - Nije!- Vjerojatno je prebrzo odgovorila, ali na ono što su ona i Shamus

dijelili nije gledala kao da je ona bila ta koja je zavedena. Možda je ona njega zavela. Ili možda ih je kamenje povezalo duhovnom i fizičkom vezom.

- Spavala si s njim. - zareži Elrick. -Mogu to reći po tvom pogledu. Spustila je pogled i zagledala se u pod. Ljudi su joj govorili da joj se osjećaji uvijek jasno vide na licu.

- Ni riječ o tome Sleatu! Čuješ li me? Zavarat ćeš ga, neka vjeruje da si djevica. Namrštila se, pitajući se kako bi to trebala učiniti. Malo je znala o samom snošaju. Ionako se neće udati za Sleata. Čim bude mogla, pobjeći će s ovog mjesta, čak i ako bude morala unajmiti galiju, koja će je odvesti na mali otok, na kojem je sumnjala da živi njezin brat Neacal. On nije bio okrutan kao Elrick. Zapravo, bila je sigurna da će biti na njezinoj strani.

- Udat ćeš se za Sleata čim dođe svećenik, bilo to za dan ili pet. - reče Elrick. Svetaca mu, morala je smisliti izlaz iz ove sobe!

- Pripremi se za svoje vjenčanje i zaboraviti odmetnika Mackenzieja.


Nikad ga više nećeš vidjeti.- Elrick izađe iz sobe i zalupi vrata za sobom. Sekundu kasnije kliknu brava.

**** Kasno te noći Maili je sanjala, kroz glavu su joj prolazile zastrašujuće slike. Dolazio je poglavar MacKenziejevih. Vidjela ga je, visokog, tamnog i strašnog ratnika, kako iskrcava veliku flotu galija svoga klana. Činilo se kao da stotine vojnika naoružanih mačevima, bojnim sjekirama, bodežima, laganim štitovima i drugim oružjem trče uz obalu prema njihovom zamku. Zidovi Bearacha bili su debeli i čvrsti. Zasigurno ih nitko ne bi mogao probiti. No, zatim je čula bojne pokliče i vidjela kako u dvorištu bjesni bitka.

- Ne!- Naglo se uspravi u krevetu; okruživao ju je mrak. Hladan znoj cijedio joj se niz tijelo.

- Što je?- Anora upita sa svoje prostirke pokraj kamina. - Imala sam košmar.- Maili je pokušavala smiriti disanje, ali nije je

napuštao ledeni užas. Izvuče se iz kreveta i odvuče do prozora. Dolaze li MacKenziejevi? Nije se vidio mjesec. Gusti oblaci zavili su noć u tminu. Čak i ako su se približavali, nije ih mogla vidjeti. Iako su se njezin brat i neki od njegovih vojnika loše ophodili prema njoj, većina pripadnika njezinog klana bili su dobri ljudi. Nije željela vidjeti nikoga od njih ozlijeđenog ili ubijenog zbog Elrickove okrutnosti. Zureći u tamu, pomisli da je vidjela pokret na obali. Zastade joj dah, ali nije uočila ništa više. Ne, možda su joj se oči poigravale s njom.

- Milostiva, plašite me. - reče sluškinja. - Dobro, jer i sama sam prestravljena. - Zašto?

Plamena strijela bljesne kroz tamu. U daljini kriknu čovjek. - O, Bože na Nebesima, počelo je! Bog nam bio u pomoći! - Što je počelo?- Anora jurnu prema njoj. - Opsada. MacKenziejevi su došli po svog brata. Moli se da ne pogine

puno pripadnika našeg klana. Još plamenih strijela prozuji u oba smjera. Udaljeni pokliči i zveket metala sukobljenih mačeva odjeknu s druge strane dvorca.

- O, milostiva. - njezina je sluškinja jecala. -Mislite li da će nas ubiti?

**** Trgnuvši se, Shamus se probudi. Buka je parala tihi mrak tamnice. Kad se pomaknuo ustati, bolovi su mu razdirali tijelo. Zastenjao je. Gadovi su ga opet pretukli na mrtvo ime. Ovaj put ne po licu, nego po tijelu. Bez sumnje, da ne bi izgledao strašno loše kad njegov brat dođe s otkupninom. Nije vjerovao da su mu polomili neku kost, ali zasigurno će imati modrice na


većini tijela. Do njega je opet dopro zvuk—sraz mačeva. Zadržao je dah, osluškujući. Da, ljudi su vikali u daljini, u prizemlju. Je li Cyrus započeo napad? Škrgućući zubima, Shamus se odgurne na noge i odšepa do zaključanih vrata ćelije. Teško dišući kako bi smanjio neizmjernu bol, pridrži se za željezne rešetke. Nakon što je bol mrvicu uminula, pokuša normalno disati i osluškivati. Odjekivali su krikovi. Gdje je Maili? Molio se da je na sigurnom u svojoj sobi, daleko od okršaja. Poželio je da joj može reći da zabrtvi vrata. Ni Cyrus, niti bilo tko od njegove braće neće joj naškoditi, ali tko je mogao biti siguran u unajmljene stražare i druge vojnike? Mač zazveči na vrhu stepenica tamnice i mišići mu se napnu. Zacijelo su mu stigla braća! Čovjek jezivo kriknu, a zatim sve utihnu. Tko je ubijen? Molio se da to nije bio jedan od njegove braće, mrtav zbog pokušaja da ga spasi. Ključevi zazveckaju. Niz kamene stube tamnice odzvanjali su koraci. Brzo približavanje svjetlosti baklje ga zaslijepi.

- Shamuse? Hvala Bogu, živ si!- reče njegov drugi brat po starosti. - Jesam, Dermotte!- Shamus se nasmiješi, unatoč boli. - Bilo je vrijeme

da dovučeš svoje dupe ovdje!- Njegov brat gurne ključ u bravu i okrene ga.

- Došli smo čim smo dobili poruku da su te uzeli za taoca. Do tad smo mislili da si se utopio u oluji. Jesi li ozlijeđen?

- Nekoliko modrica i ogrebotina.- Nakon što su vrata ćelije bila otvorena, Shamus izađe. -Što je s Fraserom?

- Vani je, bori se uz Cyrusa. Sljedeće jutro smo pronašli i njega i druge ljude s tvoje razbijene galije, ali tebe nismo mogli naći. Jesu li ti donosili hranu?

- Jesu, poglavarova sestra mi je donosila hranu. - O... sestra?- Dermott šaljivo reče. - Da, moramo je povesti sa sobom kad budemo napuštali ovu paklenu

jamu. - Misliš ukrasti sebi nevjestu?

Zamišljajući Maili kao svoju nevjestu, Shamus suspregnu osmijeh. - Možeš to tako nazvati. - Svetaca mu!

Shamus odšepa prema stubama, kad ga probodu oštre boli. Nagnuo se prema naprijed, zaječavši prije no što se uspio suspregnuti.

- Što su ti učinili? Shamus stane teško dišući i moleći se da bol nestane.

- Da ne duljim, lady mi je sinoć pomogla pobjeći, ali su nas jutros uhvatili. Njezin brat i njegovi ljudi su me pošteno premlatili za to.

- Gadovi. - promrsi Dermott. -Ostat ćeš uz mene.


Shamus se vukao uza stube, iza svog brata. Na vrhu, pokraj stražareva mrtvog tijela, Dermott zastane, zgrabi čovjekov mač i okrene se prema Shamusu.

- Možeš li držati oštricu? - Mogu.- Ruka kojom drži mač je još uvijek bila u prilično dobrom

stanju. Dermott mu pruži stražarev mač, bodež i štit.

- Ne zaboravi ostati iza mene. - Da, moramo izbaviti Maili iz njezih odaja. Ako ostane ovdje, njezin brat

će je teško kazniti zato što mi je pomagala. Kad su stigli do dvorišta, Shamus se namršti zbog svih ljudi koji su nepomično ležali pod svjetlošću baklje. Jesu li bili MacKenziejevi ili MacDonaldovi? Pomnije ih pogledavši, vidio je da su svi osim jednog od njih bili MacDonaldovi.

- Shamuse!- Približavao se njegov najstariji brat, a odjeća i lice bili su mu poprskan krvlju. -Drago mi je vidjeti te živa i zdrava.- Cyrus ga zgrabi oko vrata. Prostrijeli ga bol i on zareža prije nego no što se uspio suspregnuti.

- Što je?- Cyrus ga pusti, pomno ga promatrajući u tami. -Jesi li ozlijeđen?

- Tukli su ga. - reče Dermott. Shamus je oštro disao, pokušavajući odagnati bol. Prokletstvo, boljela ga je ta strana prsa. Možda je slomio rebro.

- Koliko?- upita Cyrus. -Je li ti slomljena koja kost? - Nisam siguran.Možda mi je napuknulo rebro.- Shamus stisnu zube

pokušavajući ublažiti ozljede. Pravi muškarci ne cmizdre i ne stenju. - Gadovi. - zareži Cyrus. -Dat ću im što traže.

Fraser se približavao, ali Shamus je jedva imao vremena pozdraviti mlađeg brata prije no što je još MacDonaldovih nahrupilo kroz dveri dvorca.

- Sve ih pobijte!- zaurla Elrick, a glas mu je odjekivao visokim zidinama dvorca.

- Njihov poglavar. - reče Shamus bratu. - Tada je on taj koga želim. - reče Cyrus. -Ostani uz nas.

Četiri brata napredovala su prema Elricku i petorici njegovih osobnih čuvara. Shamus napadne onog najbližeg sebi, ali on podigne štit kako bi blokirao udarac. Uslijedi dugo mačevanje i nakon još nekoliko zamaha, Shamus čovjeku prereže grlo. Kada je njegov protivnik pao na kaldrmu, Shamus podigne pogled prema Elricku. Oko njega se nastavio okršaj, ali on se usredotočio na kurvinog sina koji ga je pretukao, dok su mu njegovi ljudi bili sputali ruke. Elrickove oči se na trenutak rašire od iskre straha. Shamus mu uputi kiseli osmijeh i potrči za njim. Dok mu je krvožednosti budila


tijelo, čineći da zaboravi na bol i ozljede, Shamus mačem napadne kučkinog sina, s desna i lijeva, prisiljavajući ga na uzmak; mač mu je otkidao komade suparnikovog drvenog štita. Vršak Elrickovog bodeža zareže Shamusa po ruci, ali plitko i gotovo da i nije osjećao pečenje. Trgne mačem i gurne ga ispod protivnikovog štita. Oružje mu se zarije duboko u Elrickov trbuh. Elrick uzvikne i padne, pa se počne bacati po tlu, stenjući i urličući. Shamus krajičkom oka spazi drugog čovjeka kako se ustremljuje na njega. Prije nego što se uspio okrenuti i podići štit, oštrica mu duboko zareže nadlakticu—ruke kojom drži mač. Iako je pokušao, nije mogao podići mač. Sljedeći udarac proreže mu trbuh. Prostrijeli ga bol. ¬Štitom blokira naredni udarac, ali nije mogao uzvratiti i braniti se. Cyrus odvrati njegovog napadača. Njih dvojica su se borila, međusobno se pokušavajući ubosti bodežom. Shamus baci pogled dolje, primjeti da su mu rukav i košulja natopljeni krvlju. Čak je i osjetio kako mu tekuća toplina krvi natapa plaid. S onesposobljenom rukom kojom je držao mač zasigurno će biti mrtav ako ga tko napadne. Iako, i dalje je mogao koristiti bodež koji je stiskao u lijevoj ruci. Osvrnuo se oko sebe, svjestan da ne može jasno razmišljati, a zatim osjeti da sve nestaje u tami. Pokuša ostati na nogama, ali noć se sklopi oko njega. Sruši se na kamenito tlo.

DESETO POGLAVLJE


Maili je stajala na vratima svoje sobe osluškujući u mraku. Zveket mačeva se prorjeđivao i utišavao i učinilo joj se da čuje ženske jecaje. Dragi Bože na nebesima, ne dopusti da pobiju sve MacDonaldove ljude! Ni Shamusa... prije svih, molim Te, zaštiti ga od pogibelji! Bolio ju je želudac. Što se događa vani? Po stoti put zalupa po vratima.

- Otključajte vrata!- Morala se osloboditi kako bi se mogla uvjeriti da je sa Shamusom sve u redu. Nitko ne odgovori. Zacijelo je straža morala otići van pridružiti se u borbi. Njezina sluškinja se zgurila u kutu, moleći se i plačući. Konačno se okrene ključ u bravi i začuje se škljocanje. Tko je oslobađa? Nije zapalila svijeće, da može lakše vidjeti kroz prozor. Koraknula je unatrag i sledila se. Vrata su se polako otvorila škripeći i neki čovjek je stajao na pragu. Svijeća u njegovoj ruci bacala mu je čudne sjene na bradato lice. Sleat? Što, dovraga, on radi ovdje?!

- Milostiva, došao sam te spasiti.- Zatvorio je i zabrtvio vrata. Što?! Ne. Što namjerava? Odložio je svijećnjak na policu iznad kamina i pogledao je. Bio je krupan čovjek, prosijede kose svezane u rep i tamne brade koja mu je dosezala do sredine širokih prsa. Bio je više nego dvostruko stariji od nje, ali još uvijek snažan i dobrog zdravlja. Nešto joj je bilo čudno—odjeća i lice bili su mu čisti. Očito se nije borio uz klan.

- Tvoj klan nije prošao dobro u bitci. - reče. -Došao sam te zaštititi od neznabožaca Mackenzieja.

- Nisi se borio. - izlanu ona, pokušavajući ga dokučiti. On se nasmija. -Nisam. Nisam ja uzeo Mackenzieja za taoca. Nisam u zavadi s njim. Zašto bih riskirao život zbog tvog blesavog brata?

- Gdje je Elrick? - Mrtav. - Molim?!- Na trenutak je bila zapanjena, ne znajući kako se osjeća

zbog toga. Iako je voljela svoga brata, kao i svu svoju obitelji, posljednjih nekoliko mjeseci je bio okrutan prema njoj. A čeljust ju je još uvijek boljela na mjestu gdje ju je udario. I što je najvažnije, tko će sad voditi klan? -Koliko je mrtvih?- upitala je.

- Ne znam, ali ne strahuj. I dalje te namjeravam učiniti svojom ženom... nakon što sačekamo i vidimo nosiš li Mackenziejevo kopile. Svetaca mu! Što ako nosi Shamusovo dijete? Prereže je zapanjujuća kombinacija radosti i straha, oduzimajući joj dah. Više od svega je željela biti s njim i stvoriti obitelj. Bila trudna ili ne, nikad se ne bi dragovoljno udala za Sleata. Uronjena u stvarnu životnu snomoricu, odmahnu glavom. Sleat se namršti, lice mu se smrkne.

- Što je? Odbijaš me? - Da. Ne želim se udati za tebe. - Taj kurvin sin Elrick mi je lagao. - reče Sleat, pa slegnu ramenima. –

Brak ionako nije nužan za ono što želim.- Krene prema njoj.


- Ne!- Povuče se prema prozoru, pokušavajući smisliti rješenje... ili što bi mogla iskoristiti kao oružje. Na suprotnoj strani kreveta stajao je porculanski vrč. -Dalje od mene!

- Promatrao sam te, curo, i želim te barem jednom ispod sebe.- Gmizao je naprijed, sa zlobnim osmijehom na licu. -Da, bit će mi veliko zadovoljstvo zaorati tvoju livadu, čak i ako nisam prvi. Ti, kurvice. Njezin sgian dubh! Privezan je za gležanj. Ubost će gada. Praveći se da se skutrila od straha, čučne u tami iza kreveta, posegne do gležnja i iz korica izvuče mali bodež. Kad se sagnuo, uhvativši je za ramena svojim velikim, snažnim rukama i podigao je, zabode mu oštricu u trbuh. Zarežao je poput pobješnjelog čudovišta, protresao je i bacio na krevet. Dok je grabila svoje oružje, nešto pukne i on padne na nju poput goleme vreće žita. Podigavši pogled spazi Anoru kako iznad glave drži željezni žarač, prestravljenih, širom raširenih očiju. Maili gurnu Sleatovo beživotno tijelo sa sebe i iskoprca se iz kreveta.

- O, hvala ti, Anora! Onesvijestila si ga.- Zagrli uzdrhtalu sluškinju. – Ponosna sam na tebe. Istinska si ratnica. Anora ispusti žarač i zajeca na Mailinom ramenu.

- Milostiva. Nisam mogla dopustiti da vam to učini. - Hvala ti. Spasila si mi život.- Maili nije vjerovala da bi ju Sleat poštedio

nakon silovanja. Pretvarao bi se da je zlodjelo učinio jedan od MacKenziejevih napadača, ili jedan od Elrickovih bezobraznih čuvara. Očito ju je Sleat htio oženiti samo kako bi je mogao odvući u krevet, željela to ili ne. -Dođi, idemo odavde prije nego što se probudi.- Maili izvede Anoru iz sobe i zaključa vrata. Strčale su niz stepenice, dok su prvi zraci zore rudili na istoku. Iako je bila sretna što je izbjegla užasnu sudbinu, srce joj je bilo otežalo strahom zbog onoga što bi mogla pronaći dolje u velikoj dvorani i u dvorištu. Kad je stigla do dna stuba, tamnokosi došljak se osvrnuo, a zatim krenuo preko velike dvorane prema njoj, s rukom na dršci svog mača u koricama. Bio je umazan i poprskan krvlju. MacKenzie. Ona se ukoči, ali kad joj je prišao bliže, uoči njegovu sličnost sa Shamusom, iako su mu oči bile svjetlije boje. Spustio je pogled na njezinu odjeću.

- Jeste li vi lady Maili? - Jesam. - Traži vas Shamus.

Zabrinuta, ogleda se po dvorani, ugleda nekoliko ljudi, ali ne i Shamusa. - Gdje je on? Je li dobro? - Nije, teško je ozlijeđen u bitci.

Prožme je ledeni strah. - Ne. - šapne u poricanju. -Moram ga vidjeti.


Čovjek kimnu glavom. -Ja sam Dermott. Shamus mi je brat. Odvest ću vas k njemu. Zazvao je vaše ime nekoliko puta.

- Svetaca mu!- Suze joj zapeku oči i ona ubrza korak. -Je li vidarica s njim?

- Da. MacKenziejev iscjelitelj.- Dok su prolazili velikom dvoranom, Dermott upita, -Je li vas tko udario? Njegovo je pitanje iznenadi, jer joj je jedino Shamus bio na pameti.

- Molim? - Obraz i čeljust vam pokriva velika modrica. - Ah, da.- Prstima je prešla preko bolnog mjesta veličine Elrickove šake.

-Ali, bit ću dobro. Najviše sam zabrinuta za Shamusa. - Zahvaljujem vam što ste mu nosili hranu dok je bio u tamnici u koju ga

je zatočio vaš brat. Kimnula je glavom, znajući da nije mogla učiniti ništa više. Uđe u gostinjsku sobu u kojoj je ležao Shamus. Uza zidove su stajali stranci za koje je pretpostavljala da su pripadnici njegovog klana. Jedan čovjek je šivao posjekotinu koja je krvarila na Shamusovom trbuhu. Je li on iscjelitelj MacKenziejevih? Kad je ugledala Shamusovo lice, opere je svježi val hladnog straha.

- Svetaca mu, tako je blijed!- šapne Maili. - Izgubio je puno krvi. - reče Dermott iza nje.

Kroz nju projuri zbrka zbunjenih misli i teških osjećaja. Može li iskoristiti svoj -vid- da vidi hoće li zacijeliti? Bi li se trebala moliti? Neodlučna, sjedne na drvenu stolicu uz krevet i uzme ga za ruku.

- Shamuse?- Glas joj zapne na njegovom imenu i ona se nagne prema njemu. -Ja sam. - Maili. - prošapta on, stežući ruku oko njezine. - Boli li te? - Ne. Dobro sam.- Ona mu zagladi kosu s čela. - Ali, teško si ozlijeđen. - Nije to ništa. - prošapta on, pa plitko udahnu. - Boli li te puno?

On ostade šutjeti, činilo se da je zaspao. Disanje mu je postalo duboko i jednolično i ona se molila da se istinski odmori kako bi mogao ozdraviti. Netko od pripadnika njezinog klana, čak možda i njezin vlastiti brat, nanio mu je te strašne ozljede. Još jedan krvavi zavoj bio mu je omotan oko mišićave nadlaktice. Mnoštvo plavih i ljubičastih modrica pokrivalo mu je većinu prsa, rebara i trbuha. Gospode Bože! Tu su ga njezin brat i njegovi ljudi udarali noć prije.

- Je li to ona?- dubok glas upita iza nje.


Maili se okrenu i ugleda krupnog ratnika zapovjedničkog držanja, ponoćno crne kose i tamno smeđih očiju. Daleko više zastrašujuću Shamusovu verziju.

- Da, ovo je lady Maili.- Dermott pokaza prema njoj. - Milostiva.- Čovjek joj se kratko nakloni. -Ja sam Cyrus, poglavar

MacKenziejevih.- Glas kao da mu je bio preglasan za tu malu odaju. Naravno. Kako bi mogao biti bilo tko drugi? Imao je onu opasnu prisutnost koju je naslutila u svojim vizijama. Puštajući Shamusovu ruku, ustade sa stolice i nakloni se.

- Moj gospodaru. On ju znatiželjno pogleda. -Rečeno mi je da ste pomogli mome bratu.

- Jesam. - Donosili ste mu hranu i pomogli mu pobjeći. - reče on odrješito. Ona

kimnu glavom, osjećajući potrebu svrnuti pogled od njegovog zastrašujućeg, ali izdrži. -Zahvaljujem vam. - reče on. -Vaš sam dužnik. Iza nje, Shamus nešto promrmlja i ona se okrenu prema njemu.

- Što si rekao?- Sagne se prema njemu i pogladi ga po obrazu hrapavom od brade. On zašuti, očito spavajući. Ona sjede na stolicu i opet ga uhvati za ruku. Molim te, Bože, pomozi mu da ozdravi i oporavi se! Ne znam ga dugo, ali znam da je dobar čovjek. Jedini čovjek za mene. Nekoliko trenutaka kasnije, netko je lagano potegne za rukav.

- Oprostite, molim vas. - šapne Lettie, jedna od sluškinja. -Milostiva, klanski starješine žele razgovarati s vama. Turobna što od nje traže da napusti Shamusa, namršti se.

- Odmah? - Da, rekli su mi da vas pronađem i dovedem u solar8. Žurno je.

Iako nije željela ni minutu biti daleko od Shamusa, znala je da mora pomoći klanu.

- Uskoro ću se vratiti, Shamuse. - prošapta i poljubi ga u čelo. Nevoljko mu pusti ruku, moleći se da mu se stanje poboljša dok se ne vrati. -Bit ću nakratko u solaru. Ako se išta promijeni, smjesta pošaljite nekoga da me obavijesti. - reče Dermottu. On kimnu glavom. Zašto starješine žele tako brzo razgovarati s njom? Još uvijek nije znala koliko je pripadnika njezinog klana bilo mrtvo i ranjeno. U solaru, zatvori vrata za sobom, a zatim sjedne za stol, za kojim su sjedila šestorica klanskih starješina, sve sami muškarci. Njihova izdužena bradata lica i crvene oči odavali su krajnju tugu zbog tolikog gubitka solar8- mala radna soba vlasnika dvorca, Nap.prev.

pripadnika klana i obitelji.


- Djevojko, MacKenziejevi su gotovo istrijebili naš klan. - zareži drevni ratnik, Hugh. Kvrgava mu se ruka na stolu stisnu u šaku. -Ne znam možemo li ovo preživjeti.

- Koliko je mrtvih?- upita ga. - Dvadeset i petero, među njima i naš poglavar. I još troje teško

ozlijeđenih. Dobri Bože! Tako puno? Kako će njihov klan moći izdržati tako veliki poraz? Grlo joj se stegne, a suze zapeku oči.

- Ali to je upravo ono što je Elrick tražio, kad je uzeo za taoca onog Mackenziejevog momka. - reče grubim i hrapavim glasom njezin kršni stric Bhatar.

- Slažem se. - reče Maili, prisiljavajući se držati emocije po strani. – Vidjela sam to razaranje i u svojim vizijama. Upozorila sam Elricka, ali me nije htio slušati. Muškarci kimnu. -Kao što je odbio poslušati i naš savjet.

- Poslali smo trojicu ljudi po Neacala. - reče Bhatar. -Molimo se da još uvijek živi u kolibi onog malog farmera na Eilean Fraoch Dubhu. Zapravo, i ona se nadala tome. Hugh se namršti, njegove guste bijele obrve skupe se u slovo -V-.

- Rekao sam im da ne idu po njega. On će biti užasan poglavar. Napola je lud. Mogao bi izgubiti razum i poubijati ostatak klana. I ostali muškarci zabrundaju svoje neslaganje. Maili je boljelo srce zbog njenog izmučenog brata.

- Neacal nikad nije ubio nikoga izvan bitke. - Ali moraš priznati, djevojko, da je napola lud.- Ne vjerujući iskreno u

to, ona odmahnu glavom. -Ljudi su govorili da je mučen. Bilo je to gotovo na rubu onoga što mu je um mogao izdržati. Svatko od nas bi mogao tako završiti kad bi ga mučili. Trojica od njih kimnu glavom.Hugh ostade nepomičan.

- Ipak, nisam siguran da će on biti najbolji vođa klana. - Tko onda?- upita ona. - Tri dobra kandidata ubijena su u opsadi. - reče Kendrew, duga mu je

bijela brada lepršala, dok mu je pogled klizio preko suboraca. - Neacal nema Elrickovu narav. - reče ona, nadajući se i moleći da će se

njezin brat snaći u ulozi poglavara. Svi kimnu glavom. -Ima dobro srce i inteligentan je.

- Što ako ne bude htio biti poglavar?- upita stric Bhatar. - Tada pretpostavljam da se neće vratiti s ljudima koje ste poslali.

Što će se u tom slučaju dogoditi s njezinim klanom?

JEDANAESTO POGLAVLJE


Kad je, oko podneva, poglavar MacDonald od Sleata pronađen zaključan u Mailinoj spavaonici s velikom čvorugom na glavi i ubodnom ranom na trbuhu, izmislio je priču o tome da je ranjen u glavu za vrijeme bitke, izboden, a zatim odvučen u njenu sobu. Tvrdio je da se jedva sjeća. Već bi ga ranije maknula iz sobe, ali sa svime što se događalo, zaboravila je na njega. Dermott je zaustavi u kutu velike dvorane.

- Je li Sleat rekao istinu? - Nije. Pokušao me je iskoristiti, a ja sam se branila. - prošaptala je, ne

želeći spomenuti Anoru, strahujući da bi sluškinja mogla upasti u nevolju zbog toga što je poglavara mlatnula po glavi. Maili nije znala zašto, ali osjećala se slobodnija ispričati to Dermottu, prije nego bilo kome drugome, s obzirom na to da je Shamus bio tako bolestan. Potom je Dermott prenio informaciju ostalima. Cyrus MacKenzie posavjetovao se sa starješinama MacDonaldovog klana, te rekao Sleatu i njegovim ljudima da odu i da se nikad više ne vraćaju. Poglavar je imao sreće što se uspio izvući samo sa dvije manje ozljede. Maili su sljedeća tri dana prošla u mračnoj, iscrpljujućoj magli. Emocije su joj bile u metežu. Ne samo da je Shamus bio strašno ozlijeđen i većinu vremena nije reagirao zbog gubitka krvi, nego je klan, također, održao pogrebe za dvadeset i petero ljudi koji su poginuli tijekom bitke, od kojih joj je najteži bio onaj njezinog brata. Srce ju je boljelo zbog gubitka toliko braće, očeva i sinova njenih kolega, pripadnika klana, u borbi. Njihov klan se zauvijek promijenio i bio gotovo desetkovan zbog pohlepe njezinog blesavog brata. Emocije su joj se smjenjivale od tuge do bijesa, tako brzo da je i sama bila zatečena. Mogla je zadaviti Elricka, da već nije bio mrtav. MacKenziejevi su izgubili četvoricu ljudi u bitci. Nakon što im je klan održao kratke sprovode, Cyrus je poslao posadu galije da njihova tijela odveze kući njihovim obiteljima. Napetosti između MacKenziejevih i McDonaldovih su bile visoke, ali, na njezino olakšanje, nije izbio sukob. Većina MacKenziejeve velike vojne sile utaborila se na brdu iznad dvorca, ali Shamusova braća i njihovi osobni čuvari ostali su unutar dvorca. Nije ih se plašila i činilo se da se oni prema njoj odnose s iskrenom ljubaznošću. Mnogi su u njezinom klanu željeli ubiti MacKenziejeve, ali nitko nije učinio taj potez. Dobro su znali da su brojčano slabiji. Osim toga, MacKenziejevi su ih razoružali i većinu ratobornih zatvorili u tamnicu. Smatrala je da je to bilo mudro, jer su ti ljudi većinom bili Elrickovi najbliži osobni čuvari i još uvijek su razmišljali poput Elricka. Kasno noću, Maili je sjedila uz Shamusov krevet držeći mu ruku i spremna probuditi ga. Svi ostali su se povukli u svoje krevete. Mrzila je mračan, tužan osjećaj koji ju je obuzeo. Izgubila je tolike mnoge u svojoj obitelji i


klanu. Nije mogla izgubiti i Shamusa. Vidovitost joj trenutno nije bila ni od kakve pomoći. Nije mogla nazreti ni tračak budućnosti.

- Molim te, Bože, dopustiti mu da bude uz mene još neko vrijeme, cijeli život, ako je to volja Tvoja. - šapne jedva glasnije od daha. -Ne poznajem ga dugo, ali ga volim i znam da su nam duše vezane. Suze su joj se slijevale niz lice i zamagljivale vid, zbog čega joj gotovo promače kad je okrenuo glavu. Udahnuo je duboko, zvučno. -Maili? Zadržavajući dah, ona obriše suze. -Ovdje sam.- Nagnula se prema njemu. Mrvicu je otvorio oči i zagledao se u nju pod svjetlošću svijeće.

- Koliko dana sam u krevetu? - Tri. Kako se osjećaš?- Rukom mu je milovala bradu obraslu tamnim

dlačicama. On se namršti. -Što ti se, dovraga, dogodilo s licem? Imaš ogromnu modricu. Jesi li ozlijeđena u borbi?-

- Nisam.- Vršcima prstiju dotaknu osjetljivu kožu na obrazu, svjesna modrice koja je mijenjala boju iz ljubičaste do odvratnih nijansi zelene i žute. -Elrick me je udario šakom nakon što nas je vojska vratila onoga dana.

- Taj kurvin sin. - reče Shamus kroz stisnute zube. -Sad mi nije žao što sam ga ubio. Maili je bila iznenađena, ali ne i ljuta, niti povrijeđena njegovim priznanjem.

- O! Ti... si ga ubio? - Da, u okršaju. Snažno se borio, ali sam ga na kraju uspio savladati. - Je li ti on zadao ove ozljede od mača?- upita ona. - Nije, nego jedan drugi pripadnik tvog klana. Zapravo, žao mi je ako te

boli gubitak brata, ali dobio je samo ono što je zaslužio.- Ona kimnu, žalosna što njezin brat nije bio bolja osoba.

- Slažem se. Bio je previše surov i bešćutan. Ozbiljan, Shamus je zurio u nju, a ona mu stisnu ruku.

- Kako se osjećaš?- upita ona. - Nije tako strašno kao prije.- Izraz lica mu omekša i maleni osmijeh

podigne jedan kut njegovih usana. Nasmiješila mu se, želeći da ga može poljubiti.

- Bogu hvala! Donijela sam ti malo juhe.- Uzela je drvenu zdjelu s ognjišta na kome je bila na toplu.

- Ne, ne mogu to probaviti. - progunđao je. - Moraš jesti da povratiš snagu. - Ajme meni! Pa dobro. Jedan gutljaj.

Drvenom žlicom mu prinese juhu ustima. Nakon što je progutao, reče. - Moram razgovarati s tobom o nečemu važnom. - U redu, o čemu to?- Odložila je zdjelu na stol, opet sjela pored njega i


uhvatila ga za ruku. - Ako preživim... hoćeš li se udati za mene?

Obuze je radost i suze sreće zapekoše joj oči. -Naravno da hoću. A ti ćeš preživjeti.

- Vjerujem ti. - reče on, proučavajući je napeto, -Jer si vidovita, zar ne? Iznenadni strah razruši joj sreću i oduzme dah. Hoće li povući svoju ponudu ako dozna istinu?

- Zašto ne želiš da znam za tvoj dar?- upita je nježno. - Plašila sam se... da me nećeš htjeti ako pomisliš da sam vještica. - Gluposti, mo graibh. Vidovitost nije isto što i vještičarenje.- Zurio je u

nju s takvom ljubavlju da joj je gotovo prepuko srce. -Volim te, Maili. Bez obzira na sve. Grlo joj se stegnu i potekoše joj suze zahvalnice i radosnice. -I ja volim tebe.

- Smiri se, nemoj plakati. Zaklinjem se da ću te usrećiti.- Prinio joj je ruku do usta i poljubio je. -Jesi li sigurna da će tvoj klan dopustiti da se vjenčamo? Ona posuši oči. -Da, vjerujem da hoće.- Spustila je glas do šapta. -Uostalom, obeščastio si me. On joj uputi široki osmijeh. -Jesam, i ne mogu dočekati da to ponovim, milostiva.- Lice joj se zažari.

- Onda moraš jesti i ojačati. - Da, mogao bih sad uzeti još jedan gutljaj te juhe.- Nakon što je popio

još malo, opet se uozbiljio. -Tko će sad voditi tvoj klan? - Neki pripadnici moga klana isplovili su galijom do otoka, kako bi

pronašli mog drugog brata. Molim se da će htjeti biti poglavar.

**** Četiri dana kasnije, Shamusovo se stanje toliko poboljšalo da se mogao pridružiti svima ostalima na večeri u velikoj dvorani. Pomogla mu je okupati se, obrijati i odjenuti čistu odjeću. Upravo su služili hranu na središnjem stolu, kad se ulazna vrata naglo otvoriše. Njezin brat Neacal ušeta unutra, praćen svojim vučjakom i trojicom pripadnika klana koji su bili otišli po njega. Nije ga vidjela nekoliko mjeseci, od pogreba njihovog oca. Raskuštrana mu je tamna kosa jako narasla i padala mu je preko ramena, a i dugo se nije bio obrijao. Divlje mu plave oči, iste boje kao i njezine, pređoše preko prisutnih u velikoj dvorani, oštro režući MacKenziejeve. Ona ustade i krene mu u susret preko velike prostorije. Nije zapamtila da je ružičasti ožiljak na njegovom lijepom licu bio tako izražen. Svjesna boli i mučenja koje je zacijelo pretrpio, srce joj opet prepuče.

- Neacale, tako mi je drago što si došao.


- Moram razgovarati s tobom nasamo. - promrmlja on. - Naravno. Jesi li gladan? - Nisam.

Iako je sumnjala da laže, jer je bio mnogo mršaviji nego zadnji put kad ga je vidjela, produžila je u knjižnicu, a on ju je slijedio sa svojim psom, a zatim zatvorio vrata.

- Koji se vrag ovdje dogodio?- zahtijevao je. -MacKenziejevi su ubili Elricka i pola našeg klana, a sad blaguju u našoj velikoj dvorani?

Podignula je ruku. -Shamusa MacKenzieja je nakon brodoloma galije more je izbacilo na obalu, tu, u blizini. Elrick i njegovi ljudi su ga pretukli, a zatim bacili u tamnicu. Naš brat je bio uvjeren da može dobiti mnogo novca od poglavara Mackenziejevih. Umjesto donošenja otkupnine, opsjeli su dvorac. Ti bi učinio isto da ti je brat bio talac.-

- Na čijoj si ti strani?- Pržile su je njegove prodorne plave oči. - Želiš istinu? - Da. Nikad mi nemoj lagati, sestro.

Duboko je udahnula. -Istina je... Volim Shamusa MacKenzieja i namjeravam se udati za njega. Neacalove oči se rašire i on opsuje. -Jesi li poludjela?!

- Nisam. On je dobar čovjek. Nije učinio ništa pogrešno. Elrick i njegovi ljudi dvaput su ga pretukli na mrtvo ime. Da mu nisam donosila hranu, Elrick bi ga izgladnio u tamnici. Neacal odmahnu glavom, izgledajući iscrpljeno i umorno. -Bojao sam se da će moć Elricku udariti u glavu.

- I jest.- Njezin brat se nekoliko trenutaka zagledao u jezero ispod dvorca. -Hoćeš li ostati i postati poglavar?- upita ona tiho. On skrenu izmučeni pogled na nju.

- Nikada nisam trebao biti poglavar. - Uvjerena sam da ćeš biti daleko bolji nego Elrick. - Učinit ću ono što je najbolje za klan. To bi i tata tražio od mene i ne

mogu učiniti ništa manje. Na te njegove požrtvovne riječi, srce joj se stisne i zaboli je. Kako su njezina dva brata mogla biti toliko različita? -Tata bi se tako ponosio tobom, Neacal. Ti si dobar čovjek, i molim se da pronađeš mir i sreću. On se kratko i gorko nasmija i zagleda se u daljinu. -Ne u ovom životu, Maili. No, moja sreća nije bitna. Kao što rekoh, učinit ću ono što je najbolje za klan.- Činilo se da je prihvatio svoju sudbinu... i da je jadan.

- Mogu li što učiniti kako bih ti pomogla? - Ne. Dovoljno mi je znati da me podržavaš. Ako se udaš za tog

MacKenzieja, napustit ćeš nas, zar ne? - Tako je. Nije mi lako napustiti tebe i klan. - reče ona, dok ju je

poklapala tuga. -Često ću vas posjećivati.


Kimnuo je, izgledajući zabrinuto. -Gotovo polovica ljudi iz klana je ubijena od MacKenziejeve ruke. Morat ću unajmiti stražare. A očito je nužno ojačati i našu obranu, dočim su MacKenziejevi tako lako preuzeli dvorac.

- Oni su visoko obučeni ratnici. A ako ćeš okriviti bilo koga za ovu katastrofu, okrivi Elricka. Ponovno je kimnuo glavom. -Loše je odabrao, a zatim ih podcijenio. Na vratima se začuje kucanje. Maili ih otvori i na pragu ugleda Shamusa i njegovog mlađeg brata Frasera. Ulazeći, Shamus joj uze i poljubi ruku. Preplave je toplina i ljubav. Ona upozna svog brata s MacKenziejevima i zadrži dah dok Neacal ne pruži ruku i ne rukuje se s njima.

- Želimo kratko, nasamo, razgovarati s tvojim bratom. - reče Shamus. Lice joj se zažari, kad shvati da Shamus namjerava zatražiti njezinu ruku.

**** Razrogačenih očiju, Maili uputi Shamusu smiješak, kimne glavom i izađe iz sobe. Obožavao je njeno rumenilo i očaravajući osmijeh. Pogledao je čovjeka nasuprot sebi, otprilike njegove građe, vitkog i mišićavog. Izgledao je kao da ga je netko intenzivno uvježbavao. Iako su čovjekove oči bile iste boje kao i sestrine, izraz u njima bio je potpuno drugačiji. Njegove su posjedovale divlju, nepredvidivu crtu, koja ga je činila opreznim. Fraser je ustrajao otpratiti Shamusa, jer se još nije bio u potpunosti oporavio.

- Žao mi je zbog onoga što se dogodilo između naših klanova. - reče Shamus, nadajući se da Mailin brat divljih očiju neće potegnuti bodež na njega.

- A meni je žao što te je Elrick uzeo za taoca. - Želim da znaš, volim lejdi Maili i želim te pitati za dozvolu da je oženim.

Neacal ga je kritički promatrao. -U redu. To i ona želi. Nadam se da će taj brak iskovati savez između naših klanova, pa neće biti više nasilja među nama. Shamus kimnu. -Siguran sam da će mom bratu Cyrusu, poglavaru, biti drago to čuti.

**** Maili nikada nije bila sretnija nego kad se sljedeći tjedan udala za Shamusa, u malenoj kapeli svoje obitelji pokraj dvorca. Svjetlost mnoštva svijeća razbijala je suton i odbijala se od vitraja. Suze radosnice zamagliše joj vid kad je Shamus obećao da će je štititi i poštivati i u ovom, i u idućem životu. Nakon što je ponovila svoje zavjete, proglašeni su mužem i ženom. Shamus se nasmiješio, nagnuo se i poljubio je s ljubavlju i predanošću. Otrčali su kroz kišu u veliku dvoranu gdje ih je čekala velika svadbena


gozba. Iako su ga braća nemilosrdno, s puno poruge, zadirkivala zbog ženidbe, zbog koje i dalje ostaje zatočenik, Shamus se nasmiješio, oglušio se o njih i nahranio Maili zalogajima divljači, kruha i sira sa zajedničkog pladnja. Nije znala da je takvo blaženstvo uopće moguće. Putujuća grupa trubadura dan prije je doplovila galijom i sada ih je zabavljala s povišenog podesta u udaljenom uglu velike dvorane. Kad je započela nova balada, Mailinu pozornost privuče nezaboravno lijep ženski glas koji je lebdio zrakom. Osim glasa pjevačice, veliku dvoranu zastre šutnja. Svi prisutni su zastali otkriti kome pripada. No, bilo je nemoguće podrobnije razaznati djevojku u polumračnom uglu.

- Svetaca mu!- Neacal tiho prosikta sjedeći pored Maili. Pogledavši ga, uoči da je skamenjen, zadivljenog pogleda, koji nikad prije nije vidjela. Činilo se da svi zadržavaju dah dok pjesma nije završila. Nakon silnog pljeska koji je odjekivao stropnim gredama, glazbenici zasviraše instrumentalnu melodiju i svatko nastavi jesti i razgovarati. Oko ponoći, dok su im pripadnici klana bili zauzeti pićem i plesom, Maili i Shamus se iskradu s céilidha9. Nakon što su se našli u njezinoj uređenoj, osvijetljenoj spavaonici, Shamus reče:

- Trebali bismo se za našu prvu bračnu noć vratiti do uspravnog kamenja. Ona se široko osmijehne. -Jesi li lud?! Vani kiši kao iz kabla. On joj uzvrati smješak. -Jesam, lud za tobom.- Obgrli je oko struka, privuče k sebi i poljubi. Doista je bila zahvalna što se gotovo u potpunosti oporavio i svaki dan bio sve snažniji. Kad joj je skinuo odjeću, bila je zahvalna na ugodnoj vatri u kaminu. Nekoliko trenutaka kasnije, oboje su bili goli ispod pokrivača, njezino tijelo čvrsto skutreno uz njegovo. . Uzdahnula je i privukla ga bliže. -Ovo je daleko bolje od tvrdog tla.

- Da.- Izljubio joj je lice i vrat zaštitničkim poljupcima, pa se pridiže kako bi je pogledao u oči. -Volim te, Maili, i tako sam sretan što sam te pronašao. Brodolom, premlaćivanje, ozljede i zatočeništvo su se isplatili.- Suze joj zažariše oči; odmahne glavom, ne mogavši pojmiti što je sve podnio.

- Žao mi je što si prošao kroz svu tu muku. No, drago mi je što si me pronašao ovdje. Nitko me nikad nije mogao usrećiti kao ti.- I doista, nikada nije bila tako sretna kao u tom trenutku. -U srcu sam se udala za tebe one noći kod uspravnog kamenja.

céilidha9– zabava, pir; Nap.prev

- Da, i ja sam trebao to shvatiti, ali ti si daleko mudrija od mene, moja malena vilinska djevojko.


Dao joj je poljubac koji prodire do duše i više nije mogla razmišljati. Bila je potpuno usmjerena na ljubav koja ih je omotala u toplom zagrljaju i vrelim, slatkim osjećajima kojima ju je obasuo.

EPILOG


Nebo je bilo bez oblačka, sljedećeg jutra kad su se MacKenziejevi, uključujući Shamusa, Maili i njenu sluškinju Anoru, ukrcali na galije koje će ih odvesti na sjever do dvorca Teasairg. Iako je Maili bila tužna što napušta brata i klan, bila je uzbuđena što će pronaći novi dom sa Shamusom. Zagrlivši Neacala, reče: -Brate, zbilja se nadam da ćeš biti zadovoljan ovdje.

- Potrudit ću se.- Uzburkani pogled pretraživao je njezin. -Ali što je još važnije, nadam se da ćeš ti biti zadovoljna sa svojim novim suprugom i MacKenziejevima.

- Sigurna sam da hoću. Shamus je dobar čovjek.- Neacal kimne. - Obavijesti me ako se promijeni. - suho reče.

Pobjegne joj smješak. -Ne mislim da će se to dogoditi. Nekoliko trenutaka kasnije, pozdravi se s bratom i klanom i Mackenziejevi ratnici porinu u jezero osam galija. Maili je oduvijek uživala u plovidbi galijom, a bila joj je još milija uz Shamusa. Dobar vjetar ih je velikom brzinom gurao prema sjeveru, a do zalaska sunca ujedrili su u prekrasno jezero. Sunčeva svjetlost poigravala se kroz maglu i oblake dok je galija glatko klizila kroz vodu.

- Ovo je jezero Alsh. - reče Shamus. -A ovo je tvoj novi dom, dvorac Teasairg.- Ukazao joj je na visoku sivu građevinu u daljini, koju je jedva mogla razaznati. Što su se više približavali, shvatila je da je dvorac, okružen visokim zidinama, sjedio na malom otoku.

- Lijep je. - reče. - Ti si ta koja je lijepa.- Gurnuo joj je ruku u kosu i spustio poljubac na

usne. - Obuzdaj se, čovječe. - reče Fraser iza njih. -Još samo nekoliko minuta i

medeni mjesec može početi. - Medeni mjesec je već počeo. - uzvrati Shamus.

Ljudi oko njih se nasmijaše. Smijući se, Maili rukama pokrije zažareno lice. Ali zapravo, krv joj se zagrije kad je shvatila koliko se radovala noćas pridružiti Shamusu u njegovom krevetu.

- Vjerujem da ću te držati u svojoj spavaćoj sobi mjesec ili dva. – Shamus joj šapnu na uho.

- Bit ću ti dragovoljna zatočenica.

SVRŠETAK

obrada i prevod : Klub Brbljivica

Documents

Klub Brbljivica - Zatočeni Gorštak