KNIFER

Izdavač: APU Rijeka, Sveučilišta u RijeciZa izdavača: red.prof.art. Letricija Linardić

Kolegij: Grafički proizvodiMentorica: Izv.prof.mr.art. Melinda Kostelac

Dizajn i prijelom: Hena CrnovićTekst prema Višnji Flego, Zvonku Maković, Vera Horvat-Pintarić

i D. MatičevićAutori/izvori fotografija radova i Julija Knifera (po redu prikazivanja): iz knjige Igora Zidića: Slika i vrijeme: Julije Knifer; Meandar 1: DAZ /

MSU; meandar drugi: Osijek-OnlineNaklada: 100 komadaRijeka, lipanj 2020.

Julije Knifer(Osijek, 23. travnja 1924. - Pariz, 7. prosinca 2004.), bio je hrvatski slikar.

Jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća Knifer je studirao slikarstvo početkom pedesetih na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, da bi krajem pedesetih bio jedan od osnivača i istaknuti član grupe Gorgona koja je u Zagrebu djelovala od 1959. - 1966. godine kao važniji segment novije hrvatske umjetnosti. Godine 1961. sudjeluje na prvoj izložbi “Novih tendencija” u Zagrebu kao pripadnik tog pokreta.

Na njegovo stvaralaštvo utjecala je ruska avangarda, najviše Maljevičev supremati-zam. Zanimali su ga filozofija egzistencije i apsurda, novi val, novi roman, serijelna glazba, od pisaca osobito A. Camus i M. Proust, a od slikara Piero della Francesca, F. Hals, P. Cézanne, J. Gris i Y. Klein. Sklon sažetosti, minimalnoj ekspresiji i apsurdu kao obliku slobode, a motiviran idejom st-varanja antislike i monotonog ritma, blizak konceptualnoj realizaciji, metodom ra-dikalne redukcije oblikovne građe došao je 1959–60. do crno-bijele slike i jednoga oblika – meandra – i više ga nije napustio „jer je u njemu pronašao onaj najjednos-tavniji način kojim će izraziti najveću vlas-titu složenost“ (Vera Horvat-Pintarić, 1970).

Svojim umjetničkim stajalištem „podjed-nako isključuje figurativno i apstraktno“ i „priklanja se mogućnosti, koju će for-mulirati tek sljedeće generacije umjetnika zainteresirane za praksu a ne za objekt i formu“ (Zvonko Maković, 2004). Ponavljajući motiv meandra, na plohu je prenosio ne samo vlastiti vizualni poredak nego i svoje duhovno stanje i umjetničko ponašanje. U njegovu stvaralaštvu proces ponavljanja ima odlučujuću ulogu, a pojedino djelo do-biva pun smisao tek kao dio cjeline, što se pojavljuje već i prije razdoblja meandra, po-glavito u njegovu prvom radu, nizu od osam-desetak autoportreta olovkom na papiru.

God 1959. slike svodi na ritmizirane osamos-taljene pravokutne oblike te crnu i bijelu boju (Kompozicija br. 5, MSUZ; Kompozicija 7, MG), nekima dodaje lik kruga (Kompozicija 14, MG, stalni postav; Kompozicija 15), a spajanjem pravokutnika nastaju skice meandra (Kom-pozicija 13, 1959., ulje; crteži, 1959. – 60). Od 1960, kad je minimalnim sredstvima i krajnjim kontrastima (crno i bijelo, vertikala i hori-zontala) došao do jednoličnog ritma i objavio da će slikati samo meandre, u njegovu opusu nema razvoja („vjerojatno sam svoje posljednje slike već načinio, a prve možda nisam“), ali ima promjena, poglavito u konceptu izvođenja slike. Varirajući meandar, stvara neiscrpne kombi-nacije (serija Meandar 1 do Meandar 24, 1960. – 65). God. 1961. antologijskom slikom Meandar u kut (ulje, MSUZ) izlazi iz plohe u prostor i od tada „više ne gradi nego prvenstveno koncipira“ (D. Matičević, 1990.); sliku je ponovio u obrnutim odnosima crnoga i bijeloga u Tübingenu 1975. (Meandar u kut, akrilik, MSUZ). Od 1969. radi u akriliku, kojim postiže veću kompaktnost i pre-ciznost, a uz crnu i bijelu, neko vrijeme upotre-bljava i druge boje. Meandrima plave boje na crnoj (MNB, 1970.) i zlatnoj podlozi (Meandar, 1970.) odao je počast Yves Kleinu (1928. - 1962.).

1973. godine sudjeluje na bijenalu u Sao Paulu, te 1976. na Venecijans-kom bijenalu zajedno s kiparom Ivanom Kožarićem.Osnovni i prepoznatljiv motiv Knif-erove umjetnosti je od šezdesetih prošlog stoljeća meandar, izveden u bezbroj varijanti i u različitim tehnikama - od olovke do ulja na platnu, kolaža i murala. Kniferov meandarski oblik reduciran je na jednoličan ritam kontinuirane forme i kontrast crnog i bijelog, da bi kasnije u njega uključio i boju.