Upload
others
View
11
Download
4
Embed Size (px)
Citation preview
KNJIŽNI I NOVINSKI
DIZAJN
Anatomija knjige
DIZAJN ŠTAMPE Anatomija knjige
Sadržaj:
• Anatomija knjige • Spoljašnji delovi knjige
• Knjižni blok
Anatomija knjige
Pravila za oblikovanje teksta i knjige, od kojih su neka ostala
važeća i do danas, počela su se formirati pojavom srednjovekovnih
kodeksa. Knjiga je kroz istoriju stalno menjala svoj izgled i
neprestano se prilagođavala novonastalim prilikama i
tehnologijama, prihvatajući sve što je moglo ubrzati procese
usavršavanja njenog estetskog izgleda i tehnologije.
Anatomija knjige
Knjižna tipografija obuhvata oblikovanje knjiga i brošura. I knjige i
brošure se oblikuju po istim principima, po kojima se mogu oblikovati i
časopisi, mada za dizajniranje časopisa vaze i neka specifična pravila.
Knjige obuhvataju široku oblast izdavačke delatnosti: beletristiku,
udžbenike, naučne rasprave, zbornike, enciklopedije, rečnike,
monografije, vodiče, kataloge i sve druge publikacije koje imaju formu
knjige.
Anatomija knjige
Knjiga u tehničkom smislu predstavlja skup međusobno povezanih
odštampanih listova, sa tekstom, crtežima, fotografijama.
Svaka knjiga se sastoji iz dva dela: korica i knjižnog bloka.
Funkcija korica nije samo da fizički
zaštiti knjižni blok već i da svojim
dopadljivim izgledom privuče pažnju i
simpatije budućih čitalaca.
Anatomija knjige
Treći, neobavezni deo knjige je knjižni omot. Njegova funkcija je da
štiti korice od spoljašnjih uticaja i oštećenja, naročito kod
reprezentativnih izdanja, gde su korice od skupog ili osetljivog
materijala poput kože, svile i slično.
Anatomija knjige
Knjižni blok je kompletan unutrašnji deo knjige – listovi, odnosno
sav odštampani deo između korica. Podeljen je na tri dela:
• naslovni ili nulti tabak (arak).
• tabaci (araci) osnovnog teksta,
• završni tabak knjige
Naslovni ili nulti tabak (arak) je uvodni deo koji sadrži prednaslov,
naslovnu stranu, posvetu, sadržaj i predgovor.
Drugi deo knjige je njegov glavni i najveći deo, to su tabaci (araci)
osnovnog teksta, sastavljeni iz određenog broja poglavlja ili
kontinuiranog teksta knjige.
Treći deo knjižnog bloka je završni tabak knjige sastavljen iz
dodataka, pogovora, spiska literature, popisa stranih reči i sl. Često
se sadržaj prebacuje u ovaj deo knjige.
3.
1.
2.
Knjižni povez
Knjižne korice su dakle spoljni deo knjige, a sastoje se od
prednjeg i zadnjeg koričnog lista ili prednje i zadnje korice,
međusobno povezane leđima knjige – hrptom, odnosno riknom
(nem. rucken – leđa ili hrbat knjige). Kod ručne izrade knjiga korice
sa leđima čine organsku celinu sa knjižnim blokom.
Knjižni povez
Korice su do renesanse izrađivane od bukovog drveta i
presvlačene kožom, pergamentom ili plišem, a dodavani su im
prigodni metlani ukrasi, kao i ukrasi od plemenitih metala i dragog
kamenja. Ako nisu bile presvučene, korice su bile rezbarene i
dodatno ukrašavane.
Knjižni povez
Savremeni povez knjige izvodi se koricama od lepenke
presvučene kožom ili knjigovezačkim platnom (čvrst povez) ili su
samo date u prigodnom lakšem kartonu (meki povez).
Knjižni povez
Prednja korica nosi ime pisca,
naziv knjige i često i naziv
izdavača, uz dodatnu likovnu
sadržinu.
Knjižni povez
Zadnja korica knjige nekada
nema nikakv sadržaj, a ako ima
-sadrži ime pisca, naziv knjige,
nekada kratak opis knjige ili
sažete podatke o autoru, zaštitni
znak izadavča i signalizaciju
izdanja (prvi, drugi tom, ili kojoj
ediciji pripada i sl).
Knjižni povez
Prednja i zadnja korica knjige
Knjižni povez
Prednja i zadnja korica knjige sa kutijom
Knjižni povez
Leđa knjige su mesto gde se sastaju i povezuju pojedinačni listovi
ili tabaci knjižnog bloka. Sadrže samo ime pisca, naziv knjige, i
eventualno, zaštitni znak izadavča.
Leđa mogu biti ravna ili zaobljena.
Knjižni povez
Zaobljena leđa knjige mogu biti glatka ili ispresecana, na nekoliko
mesta u horizontali, izbočenim vezicama. Povez sa ovakvim leđima
naziva se francuski povez.
Knjižni povez
U odnosu na obradu knjižnog bloka i njegov spoj sa koricama,
razlikuje se nekoliko osnovnih tipova poveza knjige:
• broširani povez,
• mekani povez,
• povez u celom platnu ili koži
• povez u poluplatnu
• bešavni povez i
• mehanički povez.
Knjižni povez
Broširani povez je najjednostavniji postupak u povezu knjiga.
Izvodi se lepljenjem savijenih tabaka u leđima, a zatim se tako
formirani knjižni blok lepi i spaja sa koricama samo u predelu leđa
knjige. Prigodan je za povez biltena, časopisa, kataloga i slično.
Meki povez ili elastični povez izvodi se sa savitljivim koricama od
tanje lepenke ili plastične folije.
Knjižni povez
Povez u poluplatnu izvodi se sa čvrstim koricama od lepenke
presvučene platnom, dok su leđa presvučena kožom ili nekim
drugim materijalom.
Povez u polukoži izvodi se na isti način. Korice su presvučene
kožom, a leđa platnom ili nekim drugim materijalom.
Knjižni povez
Bešavni povez se izvodi tako što se prethodno knjižni blok obreže
sa sve četiri strane, a zatim se leđa knjige, presavijanjem na jednu
stranu lepezasto razastru i premažu slojem lepila. Potom se leđa
knjige presaviju na drugu stranu i premažu opet lepilom. Osušeno
lepilo prihvata svaki list. Na kraju se knjižni blok povezuje sistemom
broširanog poveza. Sve se ovo može izvesti ručno ili mašinski.
Knjižni povez
Mehanički povez se izvodi žičanom ili platičnom spiralom, a može
i plastičnom ili metalnom šipkom koja prihvata leđa knjige sa obe
strane i stezanjem ih učvršćuje. Ovi postupci poveza se izvode
uglavnom mašinski.
Knjižni povez
Veza kojom se korice učvršćuju za knjižni blok naziva se
predlistak ili forzac knjige (nem. Vorsatz – postava). Predlistak je
vezan za unutrašnju prednju i unutrašnju zadnju stranu koričnih
listova ili korica. Da bi se osiguralo bolje ili trajnije otvaranje knjige,
predlistak se na pregibu često dodatno ojačava.
Knjižni povez
Predlistak ima dva lista – spoljašnji i unutrašnji. Spoljni list se
lepi za koricu i deo prvog lista knjižnog bloka, u unutrašnji list je
slobodan.
Predlistak se može likovno obogatiti ilustracijama ili fotosima, uvek
sa ciljem da se simbolično nađe veza između likovnog i tematskog
sadržaja knjige. Najživlja likovna intervencija na predlistku izvodi se
na knjigama za decu.
Forzac – prednja i zadnja strana
U žargonu struke se predlistak
prednjih korica naziva forzac, a
predlistak zadnjih korica najzac.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Oblikovanje korica i knjižnog omota
poverava se grafičkom dizajneru
koji je dužan da svojim likovnim
ostvarenjem približi sadržaj dela
čitaocu. Dizajner iznalazi najbolju
vezu između sadržaja dela,
mogućeg stilskog rešenja i svog
likovnog rukopisa.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Pod stilom se podrazumeva likovni
prikaz oslonjen na određeni
savremeni stilski izraz, ili ako je
delo u vremenu i prostoru
uslovljeno istorijskom fabulom – na
neki od stilova iz određene
istorijsko-umetničke epohe.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Neophodno je pre svega detaljno i savesno upoznavanje sa
sadržajem, žanrom, atmosferom i suštinom teksta, odnosno
fabule, i njenom idejnom porukom.
Jedino na taj način će
dizajner obezbediti
uspešno i dobro likovno
rešenje naslovne strane i
omota, a zatim i osnovnog
teksta i završnog dela
knjige.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Kompletan dizajn knjige 1984. Džordža
Orvela – spoljne i unutrašnje korice
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Dizajner se zatim odlučuje za
vrstu pisma kojom će ispisati
tekstove na koričnoj strani i
leđima knjige, vodeći računa da
vrstu pisma podredi zahtevima
koji su važili i za izbor likovnog
stilskog izraza.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Savremena pisma bez serifa na
primer ne mogu se koristiti za
tekstove koji obrađuju teme iz
perioda baroka, kao što ni gotička
minuskula ne može biti pismo za
tekstove poput antičke Ilijade.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Boja koja dominira omotnim listom (knjižni omot) ili koricama, mora
takođe biti primerena književnom delu u celini, odnosno mora
simbolizovati suštinu njegovog sadržaja.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Atmosfera koja može biti optimistična
ili pesimistična, komična ili ozbiljna,
tužna itd nameće upotrebu određenih
boja i valerskih kombinacija.
Osim toga, atmosfera književnog
teksta uslovljava i prisustvo drugih
likovnih vrednosti izaženih u
kompoziciji. Ritam, kontrast i
dominacija izraženi kroz boju mogu
izuzetno dobro da dinamiziraju prostor
i sugerišu potrebna raspoloženja. I na
koricama i na knjižnom omotu
treba uspostaviti pravo jedinstvo
likovne forme i sadržaja.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Poseban efekat na tvrdom povezu korica izazvaće tzv. blindruk tj.
slepi otisak koji je popularno naziva preg. Što je otisak utisnutiji
(dublji, plastičniji) to je njegov likovni doprinos očigledniji.
Pored toga na tvrdim koricama se može pojaviti i tzv. zlatotisak,
štamparski postupak pri kom će se slova otisnuti posredstvom
folije, tj. tankih listića. Ako su ti listići u nekim drugim bojama, onda
je to tzv. foliotisk.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Leđa knjige (hrbat, rikna) imaju važnu informativnu ali i likovnu
funkciju. Osnovno je pravilo da se tekst na rikni postavlja od dole
prema gore, što znači da se određeni podaci nižu sa donje prema
gornjoj strani rikne – što omogućava brzo čitanje pri normalnom
položaju glave.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Na leđima knjiga čiji opseg ne premaša pet štampanih tabaka, tekst se
često ne štampa. Na rikni sabranih dela pored navedenih podataka
nalazi se i broj knjige.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Kada je širina rikne veća od
3cm – tekst se može pojaviti i
horizontalno.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Knjižni omot štiti koricu i propagira knjigu. Prvi put se pojavljuje 1833.
ali je svoju prvu afirmaciju doživeo tek dvadesetih godina XX veka.
Pored svoje prednje i zadnje strane, knjižni omot ima i prednju i
zadnju klapnu kojima se vezuje za korice. U poslednje vreme
klapne se često koriste za pružanje određenih izdavačkih
informacija, ali i informacija o autoru i delu.
Knjižni omot se posebno likovno oblikuje, i to uvek sa ciljem da se
uz minimalnu likovnu interevenciju dobije najveća moguća
simbolika osnovne teme.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Nakon štampe omot se lakira. Najbolja i najtrajnija zaštita omota
postiže se plastifikacijom koja se može izvoditi hladnim ili toplim
postupkom. Hladna plastifikacija je kvalitetniji način zaštite jer se
nakon završenog plastificiranja tabak omota ne uvija kao kod
toplog postupka.
Veoma popularna obostrana plastifikacija nije pogodna za omotni
list, jer se on znatno teže savija na klapnama i može čitav omot da
vrati u početni položaj.
Posebnu dimenziju kod plastifikacije daje mat plastifikacija.
Oblikovanje spoljnih delova knjige
Postoji nekoliko načina savijanja knjižnog omota, a najbolji je onaj
prema kome se prvo saviju gornja i donja strana omota, a zatim
leva i desna, od kojih se stvaraju klapne ili preklopi za korice.
Klapne se često koriste i za tekstove recenzija i biografske podatke
pisca, obično na prednjim klapnama, a na zadnjim za saopštavanje
izdavačkog programa. Leđa knjižnog omota služe za štampanje
naziva knjige, imena pisca, često i zaštitnog znaka izdavača, na
donjem delu rikne, kao i kod rikne korica.
Unutrašnji delovi knjige
Naslovni ili nulti tabak nosi i unutrašnju naslovnu stranicu. Većina reprezentativnih knjižnih izdanja u svom uvodnom tabaku
sadrži:
• zaštitni list knjige
• prednaslovni list
• list unutrašnje naslovne strane
• list posvete
• list fotografije ili crteža autora
• list skraćenica i sadržaja i
• listove predgovora.
Unutrašnji delovi knjige
Od elemenata na ovaj uvodni tabak ugrađuje se: zaštitni znak
kuće, amblem izdanja, naslov originala, fotografija ili crtež autora,
naslov izdanja, naziv izdavača, originalni i prevedeni naziv dela,
beleška o autorskoj zaštiti dela, posveta, predgovor, uvod, sadržaj,
kod nekih dela i tumač skraćenica koje se u knjizi upotrebljavaju.
Unutrašnji delovi knjige
Forzac je list koji povezuje korice sa knjižnim blokom i ne spada u
opisani obim nultog tabaka. Po pravilu je uvek od nešto debljeg
papira. Može se predstaviti kao list u boji čiji se ton koloristički
povezuje sa koricama, ali i kao posebno dizajniran detalj u knjizi,
gde bi na primer izdavač popularisao svoj zaštitni znak i kućnu boju.
Unutrašnji delovi knjige
Zaštitni list odvaja ceo unutrašnji deo knjige od ulepljivanja korica i
forzaca sa knjižnim blokom,pa je tako i dobio ime. NJime započinje
nulti tabak knjižnog bloka. Najčešće je prazan, ali se i na njemu rado
štampa zaštitni znak izdavača ili zaštitni znak edicije, kao i najava
osnovnog teksta dela.
Unutrašnji delovi knjige
Naslov originala se štampa za dela koja su prevedena sa stranog
jezika. Pojavljuje se po pravilu na poleđini zaštitnog lista. Tekst se
štampa na gornjoj trećini stranice, a ime prevodioca u dnu iste
stranice.
Prednaslovni list se javlja na reprezentativnim izdanjima i to
najčešće na sabranim delima ili knjigama koje pripadaju nekoj ediciji.
Ovaj se list može grafički rešiti i ponavljanjem naziva edicije, uz
dodatak njenog amblema.
Unutrašnji delovi knjige
Fotografija ili crtež autora se postavlja na poleđini prednaslovnog
lista ili na novom sledećem listu. Fotografija se štampa na papiru na
kome se štampa i osnovni tekst, a može se štampati i na posebnom
kunstdruk papiru, a kasnije se ulepljuje na predviđenu stranicu.
Često se fotografija autora premešta na klapnu omota knjige
zajedno sa kraćom biografijom. Kod tzv. džepne knjige ovi elementi
se uglavnom prebacuju na zadnju stranicu izdanja, jer je papir
džepne knjige obično roto-papir, koji ne dozvoljava kvalitetniju
štampu fotografije.
Unutrašnji delovi knjige
Unutrašnja naslovna strana je po svom značaju udarna strana
čitavog nultog tabaka. Na njoj se nalaze svi relevantni podaci za
samo delo: ime pisca, naziv dela, bliža identifikacija same
publikacije (izdanja) kao i naziv izdavača. Veoma je značajan
način na koji se publikuje ova stranica jer je ona ogledalo i
kompletne tipografske koncepcije (vrste pisma, slaganje teksta)
koju treba dosledno sprovesti kroz celu knjigu. Ukoliko delo
pripada renesansnoj ili antičkoj epohi, od likovnog urednika se
očekuje da stilom koji će odgovarati duhu tog vremena oblikuje i
ovu stranicu.
Unutrašnji delovi knjige
Svi važniji tekstovi na nultom ili na
završnom tabaku prezentuju se na
desnoj – neparnoj stranici, za koju
važi pravilo da je optički važnija od
leve, pa je zato i udarna strana
knjige. Na njoj se daju i počeci
poglavlja, takođe i likovni sadržaji
knjige, i ukratko, sve što bi se moglo
smatrato značajnim za knjigu.
Unutrašnji delovi knjige
Posveta je sledeći list nultog
tabaka. Obično se pojavi u
desnom gornjem ili donjem uglu
stranice kurzivnim slovima.
Poleđina ove stranice je
najčešće prazna. U nekim
slučajevima, autor umesto
posvete iskoristi ovaj list za tzv.
moto. Njegova funkcija je da
najavi tendenciju ili vodeću
misao autora u knjizi.
Unutrašnji delovi knjige
Predgovor je tekst koji nas uvodi u osnovnu idejnu i estetsku
sadržinu dela i upoznaje sa činjencama na koje treba obratiti pažnju.
Pišu ga najčešće književni kritičari ili urednici, ili prevodioci dela.
Da bi se potcrtao lični stav i dala intimnija nota o književnom delu,
ovaj tekst se najčešće slaže kurzivom. Takođe i tekst uvodnika u
novinama i časopisima se slaže kurzivom jer deluje prisnije i toplije
od teksta koji je dat u uobičajenom uspravnom pismu.
Ukoliko je moguće tekst uvodnika se završava na desnoj, neparnoj
strani, sa potpisom autora u desnom, i datumom i mestom pisanja
uvodnika u levom uglu.
Unutrašnji delovi knjige
Grafička obrada opisa skraćenica i sadržaja je tipičan posao
slagača, uslovljen velikim brojem tipografksih pravila. Njihova
osnovna uloga je uglavnom informativna, i pojavljuje se u obimnijim
izdanjima poput leksikona, rečnika i enciklopedija, te slaganje tog
dela teksta mora biti u skladu sa pragmatičnim i ozbiljnim
karakterom sadržaja.
Unutrašnji delovi knjige
Sadržaj se često štampa u nultom tabaku što najviše zavisi od toga
da li je u pitanju tehnička knjiga, leksikon, udžbenik priručnik i slično.
Nekada se prebacuje na kraj knjige. Cilj je da bude pregledan i da
omogući brzo nalaženje traženog teksta. Ukoliko se radi o obimnom
delu – sadržaj će se slagati u nekoliko stepeni informacija.
Struktura je često sledeća: oblasti se obeležavaju rimskim
brojevima, teme tih oblasti verzalnim slovima, a manje tekstualne
celine arapskim brojevima ili kurentnim slovima. Kod edukativnih
izdanja se praktikuje i dvostubačni sadržaj.
Unutrašnji delovi knjige
Impresum se ugrađuje u nulti tabak na jednoj strani prednaslovnog
lista. Izdavač ili dizajner mogu odlučiti da se i impresum prebaci na
završni tabak knjige.
Sadrži podatke o: izdavaču, adresi, redakcijskom kolegijumu,
izdavačkom odboru knjige ili edicije, glavnom i odgovornom
uredniku, lektoru i korektoru, dizajneru, prevodiocu, autoru fotografija
ili drugih likovnih priloga i štamparu; u impresumu je zapisana i
godina štampe, i tiraž izdanja.
Unutrašnji delovi knjige
Završni tabak sadrži sledeće delove: pogovor, beleške o piscu,
rezime ili izvod, popis manje poznatih ili stranih reči, popis literature
(bibliografija), popis priloga, indeks ili registar (popis važnih termina),
katalogizaciju knjige (popis svih relevantnih podataka o knjizi – broj
tabaka, ilustracija, fotografija i sl.).
Unutrašnji delovi knjige