Književni jezik

Izdava: Institut za jezik Sarajevo

Za izdavaa: Alen Kalajdija

Redakcija: Hasnija Muratagi-Tuna, Mirjana Popovi, Hanka Vajzovi,

Naila Valjevac, Alisa Mahmutovi

Urednik: Alen Kalajdija

Sekretar: Aida Kro

DTP: Minka Musi

Korice: Alen Ajanovi

tampa: Sabah print

Godina izdanja: 2013.

UDK 811.163.43* ISSN 0350-3496

KNJIEVNI JEZIK 24/1-2

Sarajevo 2013.

UVODNA RIJE

asopis Knjievni jezik jedan je od najstarijih lingvistikih aso-

pisa u Bosni i Hercegovini. Naime, prije osnivanja Instituta za jezik u Sarajevu (1972) o jeziku su brinuli lingvisti okupljeni oko Instituta za savremeni jezik pri Vioj pedagokoj koli u Sarajevu, koji je poeo s radom 29. aprila 1948. godine. Prvi broj njihova lingvistikog asopisa Pitanja savremenog knjievnog jezika, iji je odgovorni urednik bio dr. Jovan Vukovi, a lanovi Odbora Midhat ami i Rihard Kuzmi, iziao je u julu 1949. godine. Percipirajui glavne probleme tadanje nauke o jeziku, urednitvo se obraa javnosti sljedeim rijeima: Boriti se za pravilnost jezika, jasnost u izrazu, za to jednostavniji nain izraavanja i u pisanju i u govoru; unostiti nove poglede u prouavanju jezikih pro-blema i posmatrati jezika fakta u meusobnoj povezanosti i u poveza-nosti s drutvenim pojavama to je posao koji e davati smjernice na putu kojim idemo u raspravljanju o aktuelnim problemima jezika; u istraivanju materijala, objanjavanju pojava, u popularisanju znanja o jeziku, u diskusijama, pitanjima i odgovorima u svemu tome traiemo i iznalaziti forme rada ne gubei nikad iz vida kako, gdje i kad to u naem radu moe biti od koristi savremenom kulturnom ivotu...

Nakon ovoga asopisa, sljedei lingvistiki asopis u Bosni i Hercegovini postaje upravo Knjievni jezik. Nepovoljne drutvene i eko-nomske prilike, meutim, utjecale su na to da Knjievni jezik padne u samozatajni zaborav, iz kojega se evo sada pokuava otrgnuti. To je bio i jedan od vodeih motiva strunoga kadra Instituta i redakcije asopisa da se ponovno pokrene ono to je ranije predstavljalo sukus lingvistike misli u Bosni i Hercegovini.

Kao to je poznato, do 1992. godine Knjievni jezik pojavio se u dvadeset godita (od 1972. godine), a neposredno pred sami rat dotada posljednji broj naao se u tampariji zbog ega nije objavljen sve do 1997. godine, iako na koricama toga broja stoji godina izdanja 1991, ka-da su lanovi redakcije stavili svoj potpis za publikaciju. Nakon toga 2003. godine Knjievni jezik poinje s ponovnim naalost neredovnim izlaenjem, koji je na due vrijeme prekinut od 2007, kada je objavljen dosada posljednji broj ovoga glasila zaveden pod brojem 23/1.

Godine 2013. Nauno vijee Instituta imenuje novu redakciju a-sopisa, nakon ega se stjeu i materijalni uvjeti za publiciranje broja koji je pred vama. Ovog puta, i lanovi redakcije i struni kadar Instituta, kao i svi uposlenici te brojni prijatelji Instituta koji su prije svega svojim prilozima preduprijedili obnavljanje Knjievnog jezika, ali i oni koji nisu krili svoje zadovoljstvo ponovnim pokretanjem, nadaju se da je nere-dovnost u izlaenju ovoga asopisa napokon prolost.

5

Do ovoga broja Odsjek za junoslovenske jezike i kasnije Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu bio je zaduen da zajedno s Institutom priprema ovo glasilo, ali od ovoga izdanja zbog odreenih administrativnih i tehnikih zapreka, Institut za jezik u Sarajevu samostalno priprema ovaj asopis, u saradnji s uistinu prijateljski naklonjenim vanjskim lanovima redakcije i tehni-kom podrkom administrativnog osoblja.

Teei ka to kvalitetnijoj strukturnoj i profesionalnoj orijentaci-ju, novi brojevi Knjievnog jezika izlaze u redizajniranom obliku s novo-usvojenim logotipom, zajedno s drugim edicijama, koje se pripremaju u Institutu za jezik. Pored toga, Knjievni jezik krenuo je ka meunarodnoj indeksaciji, za koju se nadamo da e biti zavrena ve do narednog broja ovog asopisa. Sada, s opravdanim optimizmom i nadom, nastavljamo tamo gdje je Institut stao, nadajui se nauno-strunoj realizaciji zadane misije lingvistike nauke: humanistikog oplemenjivanja kulture i ljud-skog duha proetog njegovim bitkom jezikom.

Urednitvo

6

SADRAJ GODINJICE

Hasnija Muratagi-Tuna Stogodinjica roenja amila Sijaria (1913-2013) Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria......... 9

RADOVI

Edina Solak Naziv jezika u salnamama: Sistemska reforma obrazovnog sistema i slubena nominacija jezika u Bosni................................

25

Jasmin Hodi O nekim sociolingvistikim aspektima Hasanaginice................. 41 Alen Kalajdija Konkurentnost besprijedlokog dativa u epskom diskursu............ 55

Belma ator Strukturna tipologija frazema u djelu Omer-paa Latas Ive Andria i njihovi njemaki prijevodni ekvivalenti..........................

65

Ismail Pali O prijedlogu na u vremenskim sintaksikim konstrukcijama......... 85 Alica Arnaut Sloene reenice i namjerno znaenje............................................ 97 Amela ehovi Mijene akcenatske norme savremenog bosanskog jezika.............. 113 Alisa Mahmutovi, Ivana Jozi

Novinski naslovi informacija, manipulacija ili senzacija?.......... 121

Refik Buli Zamjena kratkog jata u ekavsko-jekavskim govorima teanjsko-maglajskoga kraja..........................................................................

137

PRIKAZI

Amela ehovi Alisa Mahmutovi, Kao frazeoloki rjenik................................... 151

Bernisa Puri Amela ehovi, Jezik u bosanskohercegovakim dramama.......... 153

7

811.163.4'28(497.16) Pregledni nauni rad

Hasnija MURATAGI-TUNA Za sjeanje na amila Sijaria uvijek ima razloga najvei razlog je njegovo vrijedno knjievno djelo. Ove godine se u naoj zemlji i zemljama u regionu obiljeava stogodinjica Sijarievog roenja (roen je 18. decembra 1913, umro 6. decembra 1989). Tim povodom je na-pisan i ovaj rad.

ZAVIAJNI JEZIK U KNJIEVNOM DJELU AMILA SIJARIA

amilova zanosna naracija oploena bihorskim izrazom i osobenostima jedinstvenog akcentiranja tog podneblja oduevljavala je gotovo po-djednako i mnoge ljude visokog drutvenog, kulturnog i naunog rada kao i obinog ovjeka. Avdo Salkovi, amil izbliza (u knjizi: amil gora razgovora, priredio F. Dizdarevi, Pljevlja, 2001, 97)

Saetak: U naoj literaturi vie je umjetnikih djela koja za osnovu imaju ivot neke socijalne sredine. Za amila Sijaria se obino kae da je pisac Bihora (Sandaka), to je sasvim prirodno jer pro-izlazi iz opeg stava da umjetnik ivei na odreenom prostoru, i u odreenom vremenu, crpi sve elemente njihove materijalne i duhovne kulture, a oni mu slue kao umjetniki potencijal koji ugrauje u svoje djelo. Jedan od najvanijih jeste jezik. Ponesen iz folklorno bogate sredine posluio je Sijariu da ga ugradi u svoj umjetniki izraz, ali tako to je umio da uspostavi specifian odnos izmeu jezika svog zaviaja i standardnog jezika, te da ne zapadne u zamke lokalizma. Veliki broj jezikih crta svog za-viajnog jezika pretoio je u svoje djelo, ponajprije da bi njima karakterizirao govor svojih brojnih likova.

Kljune rijei: amil Sijari, zaviajni jezik (bihorski / sanda-ki / zetsko-junosana), dijalektizmi (fonetski, morfoloki, sin-taksiki, leksiki).

9

Hasnija Muratagi-Tuna: Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria amil Sijari, djeak iz Bihora, ak iz ipovica i Godijeva kraj

Bijeloga Polja, srednjokolac Medrese u Skoplju, srednjokolac u Vra-nju, student u Beogradu, slubenik u Bosanskoj Gradici, Banjoj Luci i Sarajevu, pisao je iz srca i due. Mira Alekovi kae da su njegove reenice tekle bez napora i ko zna koliko su dugo i duboko po njemu kopale, koliko ih je premiljao dok se nisu rodile, a inilo joj se da teku lako kao sa nepresunog vrela narodne mudrosti, okiene bogatstvom naeg lepog jezika.1 U knjievnost je unio, bez predrasuda, jezik svog zaviaja prepunog zlatnog bogatstva narodnih umotvorina i narodne poezije. Teio je da u svom knjievnom djelu pokae da su njegovi zemljaci misaoni i osjeajni, da je zvuk njihovog jezika kristalan i da se taj mali ovjek nosi s problemima kao i svaki drugi na bilo kojem dijelu zemljinog ara. Vjerovao je da se u prii sabira sva mudrost svi-jeta, da je pria uvar cjelokupnog iskustva, da prua odgovore na sve to ovjeka progoni i mui, da je, zapravo, ljudska drama historija svi-jeta, da se svijet mijenja, a ostaje pria. U obinim zbivanjima nepozna-tih, malih ljudi pronalazio je izvore mitskog govora i iskonske mudro-sti.2

Sijariev Bihor, koji se nalazi na jugu Srbije, a na sjeveru Crne Gore, do pojave ovoga vrsnog pripovjedaa i romansijera, nije bio pre-dmet literature. amil je, vidjelo se to jo od prve njegove zbirke pripo-vjedaka Ram-Bulja, imao neskrivenu elju da itaoce upozna sa svojim Bihorom. On ga je, kao iskusni kaziva, uveo u knjievnost. Milju i izrazom osvijetlio je ovaj kraj, bogat raznoraznim ljudskim dogodovti-nama, i otkrio ilavu trpenost i mudrost,3 ponajprije romanom Bihor-ci, ali i drugim pripovijetkama i romanima. Podsjeanja radi spomenut emo neka. Objavio je vie zbirki pripovijedaka: Zelen prsten na vodi (1956), Naa snaha i mi momci (1962), Sablja (1969), Na putu putnici (1969), Kad djevojka spava, to je kao da miriu jabuke (1973), Izabrane pripovijetke (1980), Francuski pamuk (1980) i dr., zatim romane: Kuu kuom ine lastavice (1962), Mojkovaka bitka (1968), Konak (1971), Carska vojska (1976), Raka zemlja Rascija (1976), esej Osloboeni Jasenovac (1983), zbirke pjesama Lirika (1988) i Koliba na nebu (obja-vljena posthumno 1990), itd. Bihorci se smatraju amilovim najboljim i najtipinijim romanom, jer je u njemu dolo do izraaja njegovo slatko i opojno pripovijedanje nalik na usmeno aranje i eglenisanje (Pripo-

1 M. Alekovi, Veita rua iz Sahare (u knjizi: amil gora razgovora, Pljevlja, 2001,

136). 2 N. Kova, amil Sijari pisac opsjednut priom (u knjizi: amil gora razgovora,

139). 3 . urovi, Rjeiti narator, (u knjizi: amil gora razgovora, 147).

10

Knjievni jezik 24/1-2

vijetke pisaca Bosne i Hercegovine, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973, 246).4

Veliki broj Sijarievih djela preveden je na albanski, bugarski, engleski, francuski, maarski, njemaki i poljski jezik. Nekoliko djela je izvedeno u pozoritu, na radiju i televiziji. O njegovom knjievnom djelu napisano je puno osvrta, lanaka, studija, magistarskih i doktorskih ra-dnji. Organiziran je i jedan broj naunih skupova u Priboju, Sarajevu, Podgorici, Tuzli, Bijelom Polju itd.

Sijari je dobitnik brojnih nagrada i priznanja: Udruenja knjie-vnika Bosne i Hercegovine, 27-julske nagrade SR Bosne i Hercegovine, Andrieve, 13-julske nagrade SR Crne Gore. Bio je lan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Akademije nauka i umjetnosti Crne Gore, te doivotni lan Matice srpske. Od 1990. ustanovljena je nagrada amil Sijari, odnedavno i nagrada amilovo pero.

Svim djelima Sijari je pokazao je odlian poznavalac govora svog zaviaja, svojih Bihoraca. On je njihov jezik, izvanredno bogat i zanimljiv, obilato integrirao u svoj knjievnoumjetniki izraz. Taj auten-tian jeziki materijal odmah je skrenuo na sebe pozornost leksikografa. Zato je za najpoznatiji rjenik srpskohrvatskog jezika5, koji su uradile Matica srpska i Matica hrvatska, uzeta graa iz prvog Sijarievog roma-na Bihorci, objavljenog 1956. i zbirke pripovjedaka Zelen prsten na vo-di, koja je objavljena samo godinu dana poslije Bihoraca. Inae je Sijari jedan od rijetkih pisaca Muslimana / Bonjaka iz ijih se djela ekscerpi-rala graa za spomenuti rjenik (pored Safvet-bega Baagia, Hasana Ki-kia, Skendera Kulenovia, Edhema Mulabdia, Osmana Hadia /i leksikografa Abdulaha kaljia/). Meutim, najvei broj leksema iz Si-jarievih djela svrstan je u dijalektizme, odnosno regionalizme.

Pruavaoci Sijarievog djela kau da je Sijariev jezik prepun ne-ke sirove snage, nabujao, jezik koji kljua iz svih usta mnogobrojnih ju-naka, mukih i enskih, svejedno. ini se da pisac nita nije izmiljao, samo da je preslikavao rijei i veze koje su junaci spajali po prepoznatlji-vom obrascu, ali uvijek atraktivno i za one koji su znali kako govore Bihorci, i za one koji se prvi put nau u kontaktu s Bihorom, Sanda-kom. Oponaajui njihov jezik Sijari, ustvari, pravi privid da je sve u njegovom djelu istinito, bez trunke fikcije.

4 U daljem radu, umjesto punih naslova djela iz kojih smo ekscerpirali grau, sluit emo se skraenicama: RB (Ram-Bulja), B (Bihorci), KKL (Kuu kuom ine sastavice), K (Konak), CV (Carska vojska), RZ (Raka zemlja Rascija), OJ (Oslo-boeni Jasenovac), MB (Mojkovaka bitka), NPP (Na putu putnici), NSIMM (Naa snaha i mi momci), ZPNV (Zelen prsten na vodi). Sluili smo se Izabranim djelima I-X, koje je priredio Radovan Vukovi, a izdao Veselin Maslea, Sarajevo, 1981.

5 Renik srpskohrvatskog jezika 1-6, Novi Sad Zagreb, 1967-1976.

11

Hasnija Muratagi-Tuna: Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria Sijari je esto spominjao od koga je uio jezik i prianje. Obja-

njavao je da je glavno mjesto uenja bila kua njegovog strica: Naa kua bila je stjecite seljaka radnika iz nekoliko susjednih sela. Dolazili su izjutra, dorukovali, i odlazili na rad na njive, na livade, na gumna. Nagledao sam se tih najamnika i nasluao njihovih razgovora, skidao poneto, jer je, kako Sijari kae, iznad svega zavolio jezik kojim su govorili Bihorci.6 Taj svijet iz moga kraja, iz tog starog Sandaka, i ne umije drukije da govori do poetski on kad govori, veze svoj vez, a kad o neemu sa oduevljenjem pria, taj njegov vez je prava ipka, prava poezija, i do mene je samo toliko da to sauvam naravno kad mi to treba...7 Ilustrirat emo to jednim primjerom iz Bihoraca (str. 44):

Ima jedna ploa... I na toj ploi ima hoda. Ime ti je njemu Rizvanhoda. I ima kraj njega jedna voda... Ime je toj vodi Zemze-voda. I ima tu jedno drvo... Ime mu je Badem drvo. I na njemu ima jedna ptica, pa ta ptica pjeva, pjeva, ne prestaje da pjeva.

Imali smo prilike da razgovaramo sa amilom, malo prije njegove tra-gine smrti. Izmeu ostalog priali smo i o njegovom zaviaju. Pitali smo ga koliko je stvarno zaviaj utjecao na njegovo stvaralatvo. Tom prilikom nam je rekao sljedee: Zaviaj, to je neka njenost koja vas oblije pri svakom sjeanju na njega, to je neki mir koji vas obuzima i neki zvukovi koje ujete samo vi. On je stvaralaka, podsticajna ener-gija, koja osmiljava i pokree uvstva sazdana u ovjeku. On me vraa u neku stalnu igru, igru pravu djeaku, igru ivota i smisla ivljenja. Sve je nekako igra. Iz zaviaja i djetinjstva se nose sve traume i oiljci, oni ive duboko u meni, pulsiraju, i ponekad mi se ini da se sunce i zemlja jo sad potajno dodiruju samo u mom zaviaju. Ja sam istinski ivio i mislio svoju zaviajnu pjesmu. (Ali) moje djelo nije bukvalna ko-pija Sandaka. Sve izgleda doivljeno, ali je sve prolo kroz nekakvu transformaciju koja je inae karakteristika svakog umjetnikog djela. Meutim, svako ko poznaje ovaj kraj, znae da on ivi pravim ivotom u mom djelu. Ja mu nijesam oduzeo miris mlijeka, divizme, ubreta, pole-gle trave: njenost, humor, i pjesmu, trke konja, svadbe, krae djevojaka, hrtove, vode, ptice, mirise halve i pite, zvuk sua bakarnoga, um vjetro-va i voda.

Pitali smo ga kakav je taj njegov zaviajni jezik? Odgovorio nam je da je bogat, veoma bogat. I, to se kae, soan. Jezik bogat leksikom, 6 V. . Sijari, Prodrijeti u san ljudski, Kritiari o djelu amila Sijaria, ANUBiH,

Odjeljenje za knjevnost i umjetnost, knj. 8, Sarajevo, 1986, 312. 7 D. urikovi, Razgovor sa . Sijariem; Kritiari o djelu amila Sijaria, ANUBiH,

Odjeljenje za knjevnost i umjetnost, knj. 8, Sarajevo, 1986, 321.

12


izrazima, slikama. Dodue u dobroj mjeri drugaiji od knjievnog, ali ne u bitnome. To to e neko rei da se rodio u Bihor, ili daj mene, i nije neto to smeta. Ko nam je kriv to u knjievnom jeziku imamo sedam padea. Mojim Bihorcima, svim mojim narodnim likovima, dovoljna su tri-etiri padea i da se lijepo razumiju. Pisac mora da se slui folklornim elementima govora. I ja sam se sluio. Ali sam se u dobroj mjeri i uvao folklora. Jezik pisca se mora razlikovati od jezika likova. Pisac je onaj to ih nadgleda i objedinjuje. Ali im ne smije oduzeti lokalni govor. Ukoliko to uini, likovi su blijedi i anemini. Samo jezik iznikao iz na-rodnog jezika moe biti lijep i razumljiv (...). Pisci, umjetnici, moraju izuzetno dobro poznavati jezik, moraju biti sposobni da se slue, rekao bih, delikatnim izraajnim sredstvima. Moraju odabrati ona prava. Pisani jezik je veoma sloen, mnogo sloeniji od govornog. Pokuao sam, a vjerujem i uspijevao u tome, da ovu razliku svedem na najmanju mjeru (...).8

Zanimalo nas kojim se jezikim crtama iz svog zaviajnog jezika Sijari najee sluio u svom obimnom djelu. Osobine ovog govora de-taljno je opisao D. Barjaktarevi u svojim radovima Bihorski govor (Zbornik Filozofskog fakulteta u Pritini, III i IV, Pritina, 1966 i 1967) i Novopazarsko-sjeniki govori (Srpski dijalektoloki zbornik, XVI, Be-ograd, 1966); na njih se u radu najee pozivamo, mada smo neke po-datke o ovom govoru i sami prikupili radei na cjelokupnoj analizi jezika i stila ovoga znamenitog pisca.9

amilov zaviajni govor je tzv. dvorefleksni govorni tip10; ima osobine ijekavskih i ekavskih govora, ali preteu ijekavske. Meutim, taj ijekavizam nije nimalo jednostavan. Posmatrano sa stanovita standar-dnog jezika, Sijari je u osnovi ijekavac, ali se pod utjecajem zaviajnog jezika ponekad sluio i ekavizmima. Ekavizme nalazimo u govoru pisca i u govoru njegovih likova. Glagole sadjenuti i bioug upotrbljava samo u ekavskom liku: sadenuti (B, 184...), beoug (RB, 116...). Neke druge u oba lika, ekavskom i ijekavskom: nisam (vie puta) i nijesam (u B samo ovako, u RB ee ovako, u KKL samo jednom je upotrijebljen ekav-ski lik, dominira ijekavski); kudelja (KKL, 176...) i kudjelja (B, 73...); nedelja (KKL, 173...) i nedjelja (KKL, 243...); medvei (KKL, 194...) i medvjei (na istoj stranici) itd.

Sijari upotrebljava lekseme sa sekundarnim jatom, odnosno ona-ko kako ih upotrebljavaju Bihorci: ovudijen (MB, 251), kudijen (MB, 251). Tu su, ali vrlo rijetko, i oblici tije (MB, 252), onijema.11

8 Hasnija Muratagi-Tuna, Tamo gdje se teko ivi lijepo se govori (u knjizi: amil

gora razgovora, Pljevlja, 2001, 172). 9 Jezik i stil amila Sijaria, DAMAD, N. Pazar i Filoloki fakultet, Pritina, 1993. 10 D. Barjaktarevi, Bihorski gtovor, ZbFF u Pritini III, 1966, 9-79. 11 Lj. Rajkovi, Knjievni razgovori, Zajear, 1991, 21 (intervju).

13

Hasnija Muratagi-Tuna: Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria Puno je primjera u kojima je dolo do skraivanja ije u je (sjeem

/KKL, 184/, sjeci /B, 53/, pjevac /KKL, 96/, sjence (KKL, 11). Pored standardnog oblika umiti nalazimo i oblike umjeti (RB,

87...; B, 175...; KKL, 92...). U jeziku pisca i likova, dakle, iz stilskih razloga, stoje jotovani,

dijalekatski oblici: polee (RB, 20), poblijeeli (RB, 35), vie (RB, 101), e (RB, 50), everovi (B, 93), etiu (RB, 82). Ovo umekavanje karak-teristino je samo za pripadnike pravoslavne konfesije, koji su u Bihor doli prije Drugog svjetskog rata.12 Konfesionalnu diferencijaciju ovom osobinom Sijari nije dosljedno prikazao.

amil Sijari je ponikao u sredini koja ima i uva fonemu h, ma-da, govorei o njenoj posebnoj fonetskoj vrijednosti, u ve spomenutim studijama o bihorskim govorima, D. Barjaktarevi13 kae da je suglasnik h kod muslimana sauvan (javlja se ak i u sekvencama i : lihe, baha, pahe), a kod pravoslavaca izgubljen. Po prirodi stvari Sijari je ovu osobinu unio u svoje djelo. Nalazimo: kuhati, uho, gluh, muha, suh, sahat, mahrama, ali i marama, kahva (kad znai kafana /NPP, 130/) i kafa (kad znai napitak). U Sijarievom kraju kae se Suha Rijeka (RZ, 146...), toponim kod Prizrena (a ne Suva Reka). Sa suglasnikom h stoje rijei hrvai (B, 140), hrvanje (RB, 13). Nale su se kod Sijaria rijei krhto i krto (dubletni oblici, openito, mogli su biti rezultat lektorskuh intervencija): Ba u taj as, krhto, kao pod zemljom, izgui iza brijega puka (RB, 57), znai hrapavo, prigueno. Svakako, Bonjaci iz tog Sija-rievog kraja kau fala14 i kad zahvaljuju i kad hvale. Pisac sve oblike s grupom hv upotrebljava onako kako se govori u njegovom rodnom Biho-ru: ufatiti (MB,187), dofatiti (MB, 260), fata (ZPNV, 212). Rijei bez inicijalnog h nai e se samo u govoru Sijarievih junaka pravoslavne vjere: Nee biti tako oda, popravlja ga pop-Luka (RB, 33).

Grupa ht> (htjeti > heti > et) u cijeloj bihorskoj govornoj zoni.15 Sijari se slui ovom osobinom za karakterizaciju govora svojih likova: Dina mi ne e me ostaviti (RB, 36).

U Sijarievom kraju grupu vd mijenja se u vl, te i ovu grupu upotrebljava u cilju doaravanja govora svojih aktera: Moram odavle da 12 V. Bihorski govor, ZbFF u Pritini, 1966, III, 47. 13 Bihorski govor Bihorski govor ZbFF u Pritini, Sv.IV, 1967, 1-41 i Novopazarsko-

sjenikim govorima, SDZb, knj. XVI, Beograd, 1966, 1-179. 14 Promjena hv>f zahvatila je sve crnogorske govore, ukoliko znaju za glas f. u svima

je njima, dakle, posle prenoenja frikativne artikulacije na glas v posle izvrenog jednaenja po nainu obrazovanja frikativna grupa hf izgubila svoj prvi komponent (...) Prema tome, promena hf>f bila bi, bar po rezultatu, neka vrsta disimilacije: redukcija jednog od dvaju frikativnih elemenata, i to onog koji je, zbog svoje slabe artikulacije, bio na udaru. (V. R. Bokovi, Odabrani lanci i rasprave, CANU, Ti-tograd,1978, 9).

15 D. Barjaktarevi, Bihorski govor, ZbFF u Pritini, 1966, III, 49.

14


bjeim (RB, 123). Dijalekatskog je porijekla i grupa < kt, zato Sijari-evi junaci govore er (RB, 7). U bihorskim govorima grupa hs > hc, otuda korice pite hrckaju (B, 166).

Ovdje se umekava glas n, izgovara se kao nj. Jedan broj takvih primjera nalazimo i u djelu amila Sijaria, npr. u rijeima: ljenjika (B, 204), karadenjiz (KKL, 22) i dr.

Sasvim je uobiajena disimilacija grupe mn u vn. amil upotre-bljava guvno (RB, 98), tavnina (B, 28), ali i oblike bez disimilacije.

Veliki je broj primjera u kojima je t zamijenjeno sa : osvrao (B, 6), okreao (B, 19), ograo (RB, 34); nalazimo ih u jeziku pisca i jeziku likova. Sijari upotrebljava i standardne oblike, ali dijalekatski oblici su znatno ei.

Supstitucija suglasnika d sa j veoma je prisutna u amilovom zaviaju, ali nali smo vrlo mali broj takvih primjera, najee u rijei god: goj (MB, 59, 71).

Zamjenjivanje jednog glasa drugim zastupljeno je i u nekim usa-mljenim sluajevima. Tako je iz stilskih razloga u govoru jednog lika f zamijenjeno sa v: vina rije (B, 191), a ovo zamjenjivanje je svojstveno samo pripadnicima pravoslavne vjere, to se i htjelo naglasiti. (Vidjeli smo da se konfesionalana razlika, odnosno govorni ambijent bihorskog govora, pokazuje i izostavljanjem suglsnika h u rijei hoda: Nee biti tako, oda, popravlja ga pop-Luka /RB, 33/.) Nalazimo i dijalektizme ivija (K, 17), leen (K, 46), naluna (RB, 107), u kojima je dolo do zamjene jednog suglasnika drugim (p>v /ipija/, >g /legen/, n>l /na-nula/).

Kao u bihorskom govoru, u amilovom djelu prisutna je pojava skraivanja imperativa i desonorizacija suglasnika g u rijei dik, od di-gni: Hajde dik se (MB, 172).

U Bihoru su naroito podloni eliziji vokali koji se nalaze na kra-ju rijei. U jeziku amila Sijaria ova je pojava relativno esta. Krajnji vokal i se gubi u infinitivu: radit (B, 129), pitat (RB, 50), umrijet (MB, 163); imperativu: stan (B, 2o1), rijeci li (l KKL, 193) i, vrlo rijetko, vezniku niti (nit, B, 51). Vokal e elidiran je u rijeci hajde (hajd , RZR, 238; KKL, 46), vokal a u vezniku volja (volj, (B, 70).

Ima primjera u kojima je vokal izostavljen u sredini rijei: hajdmo (RB, 81), kao i rijei u kojima je izvrena redukcija dva glasa, od kojih je jedan konsonant, drugi vokal: vi (vidi, (B, 60).

Vidimo da na mjestu svakog izostavljenog vokala, ili, kao u po-sljednjem primjeru, konsonanta i vokala, stoji apostrof. Dakle, jasna je pieva intencija. On izostavljanjem glasova oponaa narodno kazivanje. Izostavljanje je najzastupljenije u dijalozima. Iz konteksta se jasno moe uoiti da se sagovornici dobro poznaju. Nastoje da u malo vremena kau

15

Hasnija Muratagi-Tuna: Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria to vie, pri emu govorni ritam ubrzavaju. Pisac eli da iskae njihove unutarnje sukobe, a oni se neminovno prenose na jezik.

Povodei se za narodnim govorima svoga kraja, Sijari se slui rijeima u kojima je dolo do saimanja vokala. D. Barjaktarevi je utvr-dio da u radnom glagolskom pridjevu pravoslavci u Bihoru uvaju indi-vidualnost vokala, a Bihorci (muhamedanci, kako on kae) vre saima-nje.16 Malo je takvih primjera, ali ih ima: zapjevo (RB, 9), ubro (RB, 137), otio (ZPNV, 203) : rekao (RB, 9), naao (CV, 108).

U bihorskim govorima ima rijei u kojima je dolo do gubljenja suglasnika.. Ovu fonetsku pojavu Sijari takoer unosi u svoje djelo. Tu su pokazne zamjenice u kojima nedostaje suglasnik v: ovaka, onaka (B, 111); glagoli u kojima nedostaje suglasnik d: panem (ZPNV, 213), ispane (NPP, 148), ali je puno i rijei, toliko karakteristinih u govoru Bihoraca, u kojima se dodaju suglasnici. Oni su, zapravo, ostaci nekada-njih partikula: dajder (B, 36), tuj (B, 26), polakoder (B, 9), vidider (RB, 20). Kao dodatno osjea se h u rijeci za potvrivanje valaha (B, 12) i uzviku nah (B, 12).

Fonetskim dijalekatskim elementima Sijari se slui u prvom re-du radi tipizacije likova bihorskog (sandakog) kraja. To su evokativna izraajna sredstva koja se najee nalaze u upravnom i slobodnom go-voru. Meutim, ima ih i u jeziku pisca, pa se italac, s pravom, moe pi-tati da li su dijalektizmi upotrijebljeni samo radi kreiranja lokalnog, po-krajinskog ambijenta i izraajnog efekta, ili se jednostavno radi o greka-ma.

Sijari je u svoje djelo unio i brojne morfoloke i sintaksike crte zaviajnog, bihorskog / sandakog govora, ali ima i onih koje uope ni-su svojstvene ovom govoru. (Nije Sijari mogao uti od svojih zemljaka dativ od imenice ale ali, ve samo alu /B, 84/. Vie je nego jasno da je ovo intervercija lektora, koji je to ispravljao po mjeri svoga jezi-kog osjeanja.).

amil se sluio akuzativom u slubi lokativa, jer je to opa ka-rakteristika zetsko-sjenikih govora: U san mu je dolazio ardak (RB, 26). Ponekad uzima lokativ umjesto akuzativa: Na kapi mu pao leptir (B, 96).

U Sijarievom kraju dolo je do poremeaja u upotrebi vokativ-nih nastavaka. Otuda u njegovom djelu vokativ esto ima drugaiji na-stavak od onog kojeg propisuje norma. Tako nalazimo od imenice haj-van vokativ hajvanu (/B, 157/ trebalo bi hajvane). amil je u tom svom kraju tako uo i tako zapisivao.

Nerijetko se Sijarievi junaci lome kad treba upotrijebiti instru-mentalni nastavak nekih imenica, pa nalazimo -om gdje bi trebalo -em 16 V. Bihorski govor, ZbFF u Pritini, 1966, III, 32.

16


(bubnjom /RB, 63/, sjajom /B, 58/), rijetko obrnuto, jer se zajednike imenice s palatalom na kraju u Sijarievom kraju upotrebljavaju s oba nastavka (kao u svim progresivnim tokavskim govorima).

Kao u Bihoru, u djelu . Sijaria prisutno je i mijeanje nastav-aka -ama, -ima u dativu, instrumentalu i lokativu mnoine nekih imenica (kopitama i kopitima /RZ, 91, 121, 137; 200, 207.../, Roajama i Roajima /RB, 37.../).

Oekivali smo da e u Sijarievim djelima dominirati pridjevi odreenog vida, jer je tako u njegovom organskom idiomu. Meutim, puno je primjera zavisnih padenih oblika s nastavcima imenike pro-mjene. U B i RB dominiraju oblici imenike promjene (Visoko mome u uaalu malenu ulafu, u crnu iskrpljenu mintanu /RB, 6o/), a u RZ i OJ pridjevske (Pa to gleda gologa hadiju kad si potena /B, 31/). Oblici imenike promjene prisutniji su u narodnom pjesnitvu, a, odve je poznato da je Sijari pisao, a i njegovi junaci govorili, pod snanim utjecajem narodnog pjesnitva.

U limskoj dolini, iz koje je Sijari, zamjenica ta nema genitiva ega, ve se uzima oblik ta s prijedlozima: A vi se svaate i bijete...a oko ta...komadia zemlje (B, 23); On ima od svata lijek (B, 15).

Nalazimo linu zamjenicu u nominativu uz brojne imenice na -ica: Kad muftija proleti avlijom...oni dvojica se stope u jedno (RB, 35).

Nisu u velikoj mjeri zastupljeni, ali ih ima, prilozi kojima se Bi-horci jedino slue, neke smo ve spomenuli: tuj, tuna, polakoder, odavle.

Pored standardne rijece eno, koju iskljuivo upotrebljava u svom govoru, Sijari se za karakterizaciju govora svojih junaka slui i dijalkatskim oblikom ene, mada e se i u govoru likova nai oblik eno. Koncentracija dijalekatskog oblika je razliita; u B ima vie oblika ene nego eno (14 : 10), u ostalim djelima je obrnuto (RB, 1 : 5; KKL, 14 : 6; RZ, 2 : 1).

Sijarievi junaci esto upotrebljavaju uzvike. Najvie ih ima u B, zato to u Bihoru ljudi vie i rjeitije govore uzvicima nego obinim ri-jeima. Oni su gotovo uvijek pratilaki element njihovog govora. Hali-mau, jenog od najtipinijih predstavnika Bihora, ne moemo zamisliti da bilo ta kae a da to ne proprati samo njemu svojstvenim uzvikom bah. Njim izraava prijetnju (Sam e se bogami... sve po uima... no e ti poslije biti kasno. Bah. /137/), uenje (Bijesna li drijepca pod al-mom, bah, bah. /61/), sigurnost (Kaplara sam kupio... Kupio sam dravu, bah. /68/), ironiju (E vala se brine o njemu svojski. Ni majka ga roena ne bi tako uvala, bah. /71/), zapovijest (Nema tu ni e, ni u, no se eni. Bah. /86/), zadovoljstvo (Blago nama kad te mi imamo. Bah /68. 69/), razoaranje (E laete, bah, nema kie /123/) itd. Interesantno je napome-nuti da Sijari upotrebljava i neke druge uzvike, specifine samo za Si-jariev zaviaj (nijedan ih rjenik nije zabiljeio): ljuk, pupade, gijululu,

17

Hasnija Muratagi-Tuna: Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria ujstu, haate, hopa-deh, tara-vara: Ja sam njemu rekla do uzice. Pa ujstu (B, 57). Znaenje nekih uzvika pisac objanjava u tekstu: I Agan se vie ni za jedan toak ne moe da uhvati, do samo za sudbinu, a za nju se hvatao kao za svoga spasioca, kliui bolnu seljaku rije: Hej, Hate...! Ta rije nije znaila nita do uenje nekakvom vremenu, kojemu se u-di izgubljeni ostarjeli, ostavljeni..., odazvati se na taj zov nee niko. Ali e kua grdno odjeknuti Hej, Hate...! (KKL, 29). U svim djelima, jasno se da vidjeti, pisac uzvike upotrebljava nenametljivo, gotovo uvi-jek iz stilskih razloga, pa se ne osjeaju kao tendenciozno nakaeni. Uklopljeni su u prirodni tok govora. Inae, amilovi junaci govor esto zavravaju uzvikom, ba onako kako se govori u Bihoru. Tako jedan lik u Bihorcima, pretjerano oduevljen Hadijinom pojavom, kae: Nas dvo-jica...danas ti mi...eh...(B,161), gdje uzvik i nedovren govor (reticenci-ja) doputaju brojne sadraje, koje e italac dopuniti na sebi svojstven nain.

amilovi likovi esto ne prave razliku izmeu prijedloga zbog i radi, jer te razlike nema ni u njihovom kraju. Prijedlog zbog upotreblja-vaju u obiljeavanju cilja: Doao sam zbog sina (RZ, 46); prijedlog do upotrebljavaju za oznaavanje izuzimanja: Ne vidim nita do zelen pla-men (RZ, 74); a prijedlog kod uz genitiv za oznaavanje kraja kretanja: Doao kod tetke, kod Muratke (RB, 121).

Pisac se slui i arhainim konstrukcijama, koje se jo uvijek u-vaju u njegovom zaviaju: Nisi ti za toga posla (RB, 8). Ili, Za koza sijeno, za Ralje hadija (B, 10). Arhainim se moe smatrati i etiki dativ: E, pa onda kako si mi ti sam (B, 27). Tu je i arhaina konstrukcija: Kroz te repove njegovo ime se prvi put ulo (RB, 41). amal upotre-bljava i apozitni instrumental, danas vrlo rijedak: Tako je nekada oban-etom gledao svoju majku (RB, 66).

U Bihoru se ponekad upotrebjava objekat uz neprijelazne glago-le. Takvih primjera ima i kod Sijaria: One mlade...vire Hadiju (B, 51).

Ima i primjera u kojima se posesija izraava lokativom i prijedlo-gom u, kao u Bihoru: Jede u momku srce (RB, 6).

Sijarievi junaci se majstorski slue transponovanim glagolskim oblicima. U Bihoru se i inae modus upotrebljava umjesto temporalisa, imperativ umjesto perfekta ili nekog drugog glagolskog oblika. Navest emo jedan primjer: Vraao se on iz Turske, pa glad veli kroz zemlju Grku nita u usta nema da se turi. I kradi. Nou. Otidi u groblje, uzmi zemlje, pa vako kao i ja (RB, 122).

Rekli smo ve da se u zaviaju amila Sijaria govornici prepo-znaju i po tome to u svom idiomu imaju stalne uzreice. Imaju ih i a-milovi likovi; upotrebljavaju ih u raznim situacijama: eh, oh, vala, de, ali i ene, bah i mnoge druge. Onomatopeje su takoer prisutne, naroito onda kada govornici ne mogu pronai odgovarajuu rije: Pa apu, ap-

18


u... pa cijelu no njih dvoje apu... pa on sve njoj: uru u, uru u..., a ona njemu: u, u (KKL, 72); Pa taj Jaar ubio ovjeka: toh iz puke (B, 47); ...nije ti ovo kao kod nas na selu: trapa, trupa... svrena molitva (KKL, 108). Prisutno je i produavanje vokala, najee u vokativu. To je tzv. alonma: arkooo... koliko to jadan ima godina (B,121).

U organskom idiomu amila Sijaria govornici esto ponavljaju isti sadraj. Ovom osobinom krakterizirao je i amil svoje junake. Oni esto ponavljaju zakletve u formi anafore: Pominjao je svoju mrtvu maj-ku i mrtvog oca, i njazad preao na ivu rodbinu, dodajui na kraju kao maljem da tue: tako mi boga, i tako mi boga, i tako mi boga (KKL, 83).

Sijari objanjava da je ponavljanje karakteristino u govoru nje-govih Bihoraca, Sandaklija, jer oni hoe da ono to priaju bude ivo, uvjerljivo, plastino; ele da neki pojam pojaaju, da istaknu zvunost, da se u svijesti sagovornika to due zadri.

Vrlo esto ponavljaju rijei sa istom sekvencom, ali i cijele ree-nice: Ja mogu velim joj sve to hou. Mogu da zatvorim, mogu da izbijem, mogu da ubijem (K, 95); Ti si jedna pametna ena, ti si jedna hanuma, ti si gospoa (CV, 61); Da umrem kod one vode, kod one gore, kod one djece to su mi govorila da sam Alija ivilija (K, 92); I brigu brinem ta u s knjigama (K, 176); ...ne pere to dijete kao ena enska (MB, 149); ...gade li gadni; cijelu no i cijeli dan ja tebe traim; jadu li jadni (MB, 256); Sa iste marame hljeb jedemo, a ti od mene taji tajnu, tajite tajnu vas obojica, re ste meer i ti i uitelj (MB, 294); Da ti zna to sam ja nekad bila: pipni klupko pree, pipni mene; i ne zna ta je od to dvoje tvre; to sam ja nekad bila (KKL, 94).

Sijari je veliki broj personifikacija uzimao iz naroda, iz narodne naracije: ...bila je zora bez cika (umjesto bez osvita); ...otro su lajali brusevi (RB, 66); ...negdje zbore esme (B, 310), ali i poreenja svoj-stvenih ljudima iz rurarne sredine. Zbog toga su svi koji su se bavili pro-uavanjem jezika amila Sijaria isticali da je poreenje najee i naj-jednostavnije sredstvo njihovog izraavanja: Bilo je jutro kao mlado d-rijebe koje je iz tame istralo na brijeg (KKL, 213); On je na slici kao car, a ona kao krompir pimoljak (NPP, 35).

Sijarievi junaci, kao, uostalom, i ljudi iz Bihora, vole uveliavati stvari. Neke njihove hiperbole preuzete su iz narodnih pripovjedaka: emso bi izmiljao prie i lagao, a njegova majka jo bolje od njega kako su, kada je ona bila mlada, u Koritima raali toliki krompiri da se na konja tovarilo samo po dva, na dobra konja jedva po tri. Sjekli su ih sjekirama, pa pola krompira, ili manje od pola za veeru, a pola za ruak i pretekne od ruka i od veere (NSIMM, 137).

Samo su Sijarievi zemljaci imali tedea odijela (NSIMM,185), i samo je njima kadifa mirisala tunim uplakanim mirisom.

19

Hasnija Muratagi-Tuna: Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria Za Sijarieve knjievne likove, naroito ako se dobro poznaju,

karaktreistino je izostavljanje ak i kljunih rijei, ali se i bez njih oni dobro sporazumijevaju: Zove te tvoj veli Ruka s jedom u glasu (/KKL, 186/ ne kae mu ili ovjek).

Moe se rei da se amil sluio i antropnimima koji imaju re-gionalno obiljeje, dosta neobinim i gotovo nepoznatim, kao: Halima-a, Derdemez, Durak, Ramuko, Ram-Bulja, Kamber-Kuka, Duljko, Ma-ljuko, Delvua itd.17

Sasvim oekivano, Sijari se u dobroj mjeri sluio leksikom ori-jentalnog porijekla. Veliki broj ovih leksema jednostavno je preuzeo iz svog zaviaja i njima gradio sopstvenu umjetniku realnost. Kada ih ne bi bilo u Sijarievu djelima, onda bi nam sredina, likovi i sam pisac bili daleki od ivotne istine. Orijentalizmima se sluio u prvom redu da ko-lorizira sredinu. Bez obzira na to da li pie o planinsko-seoskoj ili o gradskoj sredini, orijentalizmi su podjednako prisutni. Na jednoj stranici teksta u prosjeku ih ima od 15 do 18, to se smatra visokom zastuplje-nou. Navest emo samo neke. Tu su lina imena: Aziz, Behar, Bajro, Deneta, Elmaz, Husein, Ibrahim, Murat, Muhamed, Mustafa, Rahima, Sulejman, Umihana i jo mnoga druga. Orijentalizmima se Sijari slui kad stvara prostor po kojem se kreu njegovi junaci. Oni su u avliji, bai, ariji, duanu, na dadi, u damiji, hanu, mutvaku, mejtefu, me-dresi, mahali, sokaku, tavanu. Sjede na ilimu, za sofrom, okrueni su itabima i rafovima, piju kafu, jedu gurabije, halvu, kajganu, pilav i pitu, naslonjeni na duvar, piju rakiju. Kunu se u din, vjeruju u Allaha i kija-metski dan, raaju kopilad, mjere arinom i kantarom, a tu je i boa, denjak, fiek, fitilj, kesa i torba. Tjeraju inat, nekadri su, ine zulume, karaju se, zameu kavge, uzjogunjeni su, hvata ih huja a tjera belaj. Izigravaju age i begove, hode i hadije. Ima ih beara, bedela, budala, delija, dumana, funjara, haduma, hajduka, hajvana, jataka, kalaa i mazluma. Pozivaju se bujrumom, pozdravljaju sa merhaba, a selame a-lju usmeno ili jazijom. Ima ih obana, duandija, nalbantina, skele-dija, terzija. Znaju za bez, basmu, kadifu i pamuk. Razliito su obueni; imaju elepo, urak, akire, arape, izme, alme, dimije, dube, de-madane, fermene, fesove, gajtane, jake, jeleke, kolane, kaie, mintane, marame, tu su i silah, amija, alvare, talagan, ukur; imaju perine i zulufe, ponekad i elenku. Kue su od atme, s rogovima spojenim pa-jantom i damovima u prozorima. Oko kua tarabe i kapije, u avlijama ubrite, esme ili bunarevi sa santraom i ermom, te sve vezano u-prijama lii na erdan. U kuama rafovi, iviluci, sanduci, fenjeri, fitilji, pekiri, dueci, jastuci, jorgani i arafi. Sue im je od bakra, a tu su i upovi, inije, ibrici, kazani, kaike, leeni, tiganji, testije i tepsije. Vole 17 A. Peco, Lino ime u Sijarievom romanu Bihorci (u knjizi: Pisci i njihov jezik,

Prosveta, Beograd, 1995, 417).

20


konje pokrivene haama, ukraene kuskunima, unkaima, uzengijama, ularima. Priaju o karavanama, ude za abom i Turskom, pate za ne-kim svojim vaktom, strahuju od ume i uge. Meraklije su i od dobrog soja, kako sami za sebe kau.

Iz bihorskog govora Sijari je u svoje djelo unio puno dijalekti-zama. iz bihorskog govora. Spomenut emo neke: bilicati = klatiti noge (B, 205), bubajica = glaviasta cvast crnog luk (RB, 64), grivrat = voditi ljubav (B, 48), guntura = zarazna konjska bolest (B, 6), haluga = provalija (RB, 107), krndelj = pitolj (KKL, 242) suaja = sudbina (KKL, 69), trutlati = zadirkivati (B, 178) zerzulijo = glupan, malo-uman (B, 205) itd.

Sijarievi naratori upotrebljavaju rijei koje potjeu iz jezike arheologije. U savremenom jeziku se rijetko sreu, ali nisu nepoznate sa-vremenim itaocima. Meutim, ukazuju na to da je Sijari tragao za najekspresivnijim i najrazliitijim izrazima i da je, sluei se starijom formom, stvarao nove modele izraavanja. Takve rijei su sasvim uobi-ajene u amilovom Bihoru: bucat (drveni sud za vino ili vodu /ZPNV, 173/), varetnjak (sud iz kojeg se pije mlijeko, varenika /ZPNV, 173/), goroan (bestidan, drzak /RB, 118/), gromulja (humka, gomila /RB, 113/), divina (zadah mesa neke divljai /NSIMM, 135/), korova (gomila neega /KKL, 55/), kofije (mjesto izmeu obrva /RB, 5/), sagast (onaj koji je skladan, prikladan /RB, 68/), osontati (odviti, odmotati, krenuti, poi /RB, 37) i dr.

Pored uobiajenih fraza, iju strukturu esto mijenja (Neka ti s te strane ne duva vjetar ispod samara, nego s te to pije tu rakiju /KKL, 179), Sijari upotrebljava i neke, samo njegovom zaviaju poznate fraze: Sve u muftijino brano (RB, 19); Zvizni joj, Habibe (B, 209) itd.

U svoje djelo Sijari nije mogao navoditi akcente rijei i reeni-ca, jer to i nije uobiajeno, pa ostajemo zakinuti za ovaj segment koji bi bio veoma interesantan jer je rije o arhainim govorima. Da smo ih imali, mogli smo vidjeti da li je u Sijarievom kraju dolo do kakvih pro-mjena na ovom planu, s obzirom na snaan utjecaj sredstava javnog ko-municiranja. I da vie ne duljimo, moemo rei da je amil Sijari od pojave prve zbirke pripovijedaka (Ram-Bulja), i prvog romana (Bihorci), pa sve do posljednje zbirke pjesama ostao vjeran zatoenik maternjeg je-zika. On je lahko i brzo podlegao unutranjem zovu svog zaviajnog jezika i jednostavno ga iznosio iz svoje umjetnike radionice, bez naro-itog dotjerivanja i bruenja. Zato se Sijariev jezik doivljava tako kao da sam po sebi tee iz prirodnog i bogatog izvorita s kojim Sijari odrava kontinuitet svog pjevanja. Sijari je jezikom stvorio naroitu atmosferu, ivu sliku, konkretnu sredinu, realne okvire u kojima se neto dogaa. Jezikom je otkrio tanahne slojeve skrivenih dubina bihorskih dua i dopro do onih koji znaju i osjeaju jasan poetski govor. Sijarievo

21

Hasnija Muratagi-Tuna: Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria pisanje je s bojom i zvukom koji se neprestano preobliavaju, kao iro-ko rasprostrto ilimsko pletivo u kome ljudi sami sebe, i prste i oi i glas, upliu. Podloga je tog umijea balkanska, ali u toj podlozi je ara, ara-beska, ornament sa istoka. Jedno s drugim je uvijek do u sr stopljeno i kao lirski treptaj i kao epsko prostranstvo.18 Sijariev jezik nije samo onaj kojim se komunicira, i nije samo sistem kombinacija za saopava-nje tane poruke, ve kvalitetna cjelina koja je u stanju da iskae svu onu rasplinutu sadrinu znaenja, a da pri tome pojaa i asocira puno osjea-nja. On se jezikom prosto poigravao. Produavao je usmenu tradiciju i utirao put modernom izrazu. Sva njegova djela su satkana od Sijarievog jezikog obrasca u kome su, ipak, dominantne osobine standardnog jezi-ka, ali, vidjeli smo, ima i dijalekatskih jezikih elemenata, primarno pri-sutnih u jeziku likova. Sijari ih je vjerno prenosio. Dijalekatske jezike crte pokazuju koliko je Sijari imao istanano i prefinjeno jeziko osje-anje; sve ih je iskoristio kao stilsku komponentu u vajanju svojih juna-ka. Pokazalo se da su oni predstavnici raskonog i sonog sandakog govora, a Sijari usplamtjeli filigran bosanskoga jezika. O tome je Lale Noviin Brkovi u tekstu arobnjak pripovijedanja veoma lijepo rekao: amil je zaista istinski arobnjak pripovijedanja, najbistriji izvor ljepo-te rijei, koje vjeno ostaju svjee, pitke i sone iako (ili ba zbog toga) su presvuene patinom zaborava, ili se na njih navukla memla zbog pre-duge zapostavljenosti do zaborava dovedene. I, eto jo jedne znaajne amilove zasluge za kulturu bonjakog naroda oivio je taj jezik, otrgnuo ga iz vala zaborava, vratio ga vremenu i ljudima kojima pripa-da, da ne bi, zaboravljajui sopstveni jezik, postali nemuti. amil je dokazao da se tim, zaboravu otrgnutim, svjeim i sonim jezikom toliko uspjeno i vjerodostojno iskazuje misao i nataloeno iskustvo savremene evropske misli.

Moemo zakljuiti da je Sijari romantiarski vezan za svoj na-rod i njegov govor, da se u svom stvaralatvu sluio velikim brojem je-zikih crta karakteristian za njihov, odnosno svoj govor, meutim, mo-ramo posebno naglasiti, njegov govor ne smijemo tumaiti kao narodski, jer je jezik svog kraja i naroda Sijari uzdigao na jedan vii nivo, pa ga u tom smislu treba slijediti. On, prije svega, melodinim, ritminim i dina-minim reenicama, bogatom leksikom, raznovrsnim sintaksikim ree-ninim modelima, a najvie dubinom poetskog iskaza, pria o vjenim temama; trajanju i prolaznosti, ovjekovoj nemoi, svijetu ljepote i uda, borbi dobra i zla itd.

Rad emo zavriti rijeima amila Sijaria: Mislim da sam pis-men ovjek, mada se nijesam sluio pravopisom, ni bilo kakvim rjeni-kom... Ja sam prenosilac sonog jezika zetsko-sjenikog (junosanda- 18 M. Begi, Sijarievo umijee, ivot, XXI/1972, 1-2, 3-14.

22


kog). To je izuzetno razvijen jezik, s akcentom kojim se karakterie sa-rajevska sredina. Jezik ovoga kraja mora odjeknuti jer je bogat i to za-sluuje.19

Literatura 1. A. Peco, Lino ime u Sijarievom romanu Bihorci (u knjizi: Pisci

i njihov jezik, Prosveta, Beograd, 1995, 417) 2. Bihorski govor ZbFF u Pritini, Sv.IV, 1967, 141 i Novopazar-

sko-sjenikim govorima, SDZb, knj. XVI, Beograd, 1966, 1179; 3. D. Barjaktarevi, Bihorski govor, ZbFF u Pritini, 1966, III, 49. 4. D. urikovi, Razgovor sa . Sijariem; Kritiari o djelu a-

mila Sijaria, ANUBiH, Odjeljenje za knjevnost i umjetnost, knj. 8, Sarajevo, 1986, 321.

5. Hasnija Muratagi-Tuna, Tamo gdje se teko ivi lijepo se go-vori, Intervju, objavljen u knjizi amil gora razgovora, Pljevlja, 2001, 173.

6. Jezik i stil amila Sijaria, DAMAD, N. Pazar i Filoloki fakul-tet, Pritina, 1993.

7. Lj. Rajkovi, Knjievni razgovori, Zajear, 1991, 21 (intervju) 8. M. Alekovi, Veita rua iz Sahare (u knjizi: amil gora raz-

govora, Pljevlja, 2001, 136) 9. M. Begi, Sijarievo umijee, ivot, XXI/1972, 12, 314. 10. N. Kova, amil Sijari pisac opsjednut priom (u knjizi: a-

mil gora razgovora, 139) 11. N. Kova, amil Sijari pisac opsjednut priom (u knjizi: a-

mil gora razgovora, 139) 12. Peco, Lino ime u Sijarievom romanu Bihorci (u knjizi: Pisci i

njihov jezik, Prosveta, Beograd, 1995, 417) 13. Radovan Vukovi, Izabrana djelia I-X, Veselin Maslea, Sa-

rajevo, 1981. 14. Renik srpskohrvatskog jezika 16, Novi Sad Zagreb, 1967-

1976. 15. Renik srpskohrvatskog jezika 16, Novi Sad Zagreb, 1967-

1976. 16. V. . Sijari, Prodrijeti u san ljudski, Kritiari o djelu amila

Sijaria, ANUBiH, Odjeljenje za knjevnost i umjetnost, knj. 8, Sarajevo, 1986, 312.

17. V. R. Bokovi, Odabrani lanci i rasprave, CANU, Tito-grad,1978, 9.

18. . urovi, Rjeiti narator, (u knjizi: amil gora razgovora, 147)

19 Hasnija Muratagi-Tuna, Tamo gdje se teko ivi lijepo se govori, Intervju,

objavljen u knjizi amil gora razgovora, Pljevlja, 2001, 173.

23

Hasnija Muratagi-Tuna: Zaviajni jezik u knjievnom djelu amila Sijaria

24

HOMELAND LANGUAGE IN THE LITERARY BODY OF

WORK OF AMIL SIJARI

Resume: Our literature offers many works of art that use social background for their basis. One says about amil Sijari that he is a writer of Bihor (Sandak), which is a natural statement because it is normal that an artist, having lived in a certain place for a certain period of time, uses all elements of their material and spiritual culture, and they serve as an artistic potential he embodies into his work. One of the most important potential, in this case, is the language. Having borrowed it from a folklore-rich environment, Sijari planted it into his artistic expression, for he was able to establish a specific relationship between the language of his homeland and the standard language, but at the same time stay of traps of localisms. He managed to pour a large number of linguistic features of his homeland language into his work, mostly to distinguish the speech of his numerous characters. Key words: amil Sijari, homeland language (of Bihor/Sandki / Zeta-South Sandak), dialectisms (phonetic, morphologic, syntactic, lexic).

811.163.4(497.6)'27(091) Pregledni nauni rad

Edina SOLAK

NAZIV JEZIKA U SALNAMAMA: SISTEMSKA REFORMA OBRAZOVNOG SISTEMA

I SLUBENA NOMINACIJA JEZIKA U BOSNI

Saetak: Sa tanzimatskim reformama dolazi do sistemskih refor-mi obrazovnog sistema u Bosni. U vrijeme Topal Osman-pae, tanije sa otvaranjem tamparije u Bosni, poinje se vie posve-ivati panja i slubenoj nominaciji jezika i njegovoj standardi-zaciji i kodifikaciji, kako na nivou pravopisa tako i na nivou knjievnog stvaralatva. Naziv jezika u slubenim glasilima Bo-sanskog vilajeta i u ostaloj tampi u Bosni u periodu od 1866. do 1878. godine bio je jasan koristi se naziv bosanski jezik kao jezik slubenih glasila, te katkad u privatnoj upotrebi i u crkve-nim kolama srpski jezik. Ne raunajui nemuslimanske kole, ako se pogleda u slubene podatke vilajetske administracije u Bosni u periodu od 1867. do 1878. godine, u posljednjih desetak godina vlasti, pred austrougarsku okupaciju, na bosanskom jezi-ku nastavu je slualo najmanje 280.000 uenika i uenica drav-nih osnovnih i srednjih kola. Nominacija hrvatski jezik sretala se u pojedinanim udbenicima koji su dolazili iz Slavonije i Hrvat-ske, a rijetko su se koristili u franjevakim crkvenim uionicama pri kraju osmanske vladavine u Bosni. Naziv bosanski jezik, pre-ma slubenim podacima i dokumentima, koristio se relativno do-sta i meu nemuslimanskim stanovnitvom, a naziv je predstav-ljao regionalnu odrednicu jezika koja ima dugu historiju upotrebe u svim bosanskim krajevima.

Kljune rijei: salname, tanzimatske reforme, obrazovni sistem, nominacija, standardizacija, kodifikacija, bosanski jezik.

1. Uvod Reforme obrazovanja osmanskog kolskog sistema u Bosni u

drugoj polovini 19. stoljea poele su se ubrzavati. Raniji, klasini obra-zovni sistem, koji se temeljio na mektebima, medresama i kolama slinog tipa, doivljava znatne reforme. Raste broj polaznika u novim

25

Edina Solak: Naziv jezika u salnamama...

kolama. Objavljena je vilajetska nizamnama za Bosnu (Bosna Vilyet Nizamnamesi), a u dodatku su upisana tri posebna lana. Prvi lan odnosio se na obrazovanje. Odlueno je da se osnuje Direkcija za opu prosvjetu (Maarif-i Umumiye Mdrl), koja e se baviti sreivanjem poslova u vezi s naukom, obrazovanjem i upravljanjem kolama koje se nalaze na podruju Vilajeta, da direktor bude kao i ostali direktori u centru Vilajeta,1 te da u preciziranim okolnostima reagira inspekcija i sudstvo. U to vrijeme, 1864. godine, bosanski valija bio je erif Osman-paa. Pretpostavlja se da je tada, u skladu s novom obrazovnom poli-tikom Carstva, u Carigrad na vie nauke poslat Ibrahim Edhem Berbi sa grupom studenata koji su pohaali uglavnom vie svjetovne, strune ko-le.

Krenulo se u postupak formiranja posebne komisije koja e se baviti pitanjima i problemima primjene reforme obrazovnog sistema u Bosni. Komisija prvo 1866. godine radi pod imenom Komisija za pitanja reformi u obrazovanju (Dire-i Umr- Islh- Marif), potom pod imenom Posebna komisija za dopunske poslove u obrazovanju (Tezyd-i sr- Marif in Komisyon- Mahssa) od 1867. do 1871., te Vilajet-ska komisija za obrazovanje (Komisyon- Marif-i Vilyet) u periodu od 1874. do 1878. godine. Od 1870. godine u Komisiji su stalno bili lanovi i nemuslimani. to se tie mjesta uitelja, ona su bila stalna. Jedino u sluaju krenja javnog reda i oitih pogreaka smjenjivani su na prijed-log kontrolora rada. Katkada bi prvi uitelji (muallim-i evvel) napredo-vali u zvanje drugog, vieg uitelja (muallim-i sn) i tada bi obino mijenjali podrunu kolu.2 U to vrijeme poinje se raditi na pojednosta-vljenju arebike grafije u elifnicama / poetnicama za poduku pisanju u rudijama. Drava je na poetku udbenicima pomagala muslimanske kole, nemuslimanske kole su dobijale udbenike preko svojih konfe-sionalnih drutava, dok su potporu dobijale finansijskim izdvajanjima iz dravnog carskog budeta preko vilajetskog budeta za potporu reformi u obrazovanju. Tako pravoslavna kola, koju je vodila Staka Skende-rova, dobija pomo od osmanske drave na preporuku jednog od kontro-lora prosvjete Ahmeda Devdet-pae. Sredstvima je finansiran i rad ui-telja u spomenutoj koli za pravoslavne. Dravna plaa u njenoj koli poveavana je u skladu s tadanjim uvjetima ivota u Bosanskom vilaje-tu. Pomo nemuslimanskim kolama nastavljena je u razdoblju to sli-jedi. Tako je 1869. iz Istanbula u Sarajevo poslato 100.000 kurua kao

1 Prvi direktor prosvjete u Sarajevu je bio Mehmed Emin-efendi. Pretpostavlja se da je

sudjelovao u donoenju odluke o dodatnim uredbama u bosanskoj vilajetskoj nizamnami 1864. godine.

2 Takav je npr. sluaj sa Osman-efendijom, koji je 1868. godine poeo uiteljsku karijeru u Livnu, da bi je nastavio u rudiji u Mostaru kao vii, drugi uitelj (muallim-i sani).

26

Knjievni jezik, 24/1-2

ispomo za potrebe nemuslimanskih crkvenih kola u Sarajevu. Poslatim parama podignuto je oko 30 nemuslimanskih kola, a novac je posluio i pri graenju crkvenih objekata uz koje su se nalazile kole. Jedno vri-jeme obustavljena je takva vrsta donacija zbog neplanskog troenja sred-stava, pa je opet kasnije nastavljena potpora za razvoj pravoslavnih, ka-tolikih i jevrejskih kola u Sarajevu. U kole je slata i kolska oprema.

Uspjeniji uenici iz rudija slati su u Istanbul na vie kole, prvo da se obuavaju u apotekarstvu, veterini i slinim naukama, a kasnije i u drugim oblastima. Veina uspjenih uenika iz Bosne u to vrijeme imala je priliku da studira u koli Mekteb-i Sultn (Galatasaraj Licej) (B.O.A., BEO. Vilayet Gelen-Giden, Bosna Giden Defteri, nr: 465, str. 9 (od 4. redepa 1290. H.g. / 28. augusta 1873; cit. prema: Glen 2004: 214). kolska nastava u Bosni odvijala se na jeziku kojim su govorili stanovnici Bosne, dok su zvanini organi vlasti koristili dvojni naziv: na naem jeziku uglavnom kao bosanski jezik i na turskom jeziku kao Bonaka3. U rukopisnim rjenicima iz prvog perioda najei naziv za jezik jeste Lisan- Bosnevi / bosanski jezik, a kasnije se uz termin Lisn- Bosnev / bosanski jezik koristi i termin Bonaka / jezik Bonjaka. Takvu nominaciju sreemo u rukopisnim rjenicima, bilo da su autori-zirani ili anonimni. Nominaciju jezika u ovom sluaju prihvatamo uvjet-no. No, ono to je sigurno jeste injenica da se nastava u reformiranom osmanskom kolskom sistemu u Bosni odvijala na jeziku lokalnog sta-novnitva.

2. Naziv jezika u sibjan-mektebima i rudijama nakon tanzimatskih reformi

Osnovno obrazovanje u osmanskom obrazovnom sistemu od 1824. godine otpoinjalo je sa sibjan-mektebima koje su pohaala mu-slimanska djeca. Poto takvo obrazovanje nije bilo dovoljno, uvode se istodobno i reforme nastave u sibjan-mektebima, kao i nove vrste kola. 3 Prijevodni sinonim koji se koristi za rije Bonaka glasi bosanski jezik i ne moe se

doslovno prevoditi s turskog jezika. Iako su Turci bili navikli da uglavnom jezik svih stanovnika Bosne nazivaju Bonaka, u zvaninom asopisu organu Vilajeta bosanskog ipak stoji bosanski jezik. Mogue je da zapravo oba termina u to vrijeme funkcioniraju kao sinonimi ili sinonimni dubleti koje je mogue ravnopravno koristiti. Sufiks -ce (ca; e; a) je denominalni sufiks i slui i za izvoenje naziva jezika, i Bonaka bi doslovno znailo jezik Bonjaka (bonjaki), ali su nai ljudi u tom periodu redovno svoj jezik nazivali bosanskim, te se stoga upotrebljava prijevod bosanski za Bonaka, jer on to uistinu i jeste. U djelima domaih i nekih stranih autora u literaturi od 17. do 19. stoljea koristi se i sintagma Bosna lisan, a to je jezik Bosne, zatim nominacija Bosna dili, Bosnaca o emu svjedoi npr. Uskufijev rjenik i prijevod djela Kitabu-n-nebat (Knjiga o biljkama) Osmana ibn Abdul-mennana.

27


U sibjan-mektebima uilo se sljedee: abeceda (elifba), Kuran, ilmihal (vjeronauka), pisanje i matematika od etiri osnovne operacije. Nastava je trajala etiri godine, a u sibjan-mektebe muka djeca polazila su sa 7, a enska djeca sa 6 godina. Ve 1868. godine u sibjan-mektebima pri-dodati su sljedei predmeti: pravopis, korisne nauke (malumat-i nafia), geografija i aritmetika. Prema nizamnami iz 1869. temeljno obrazovanje poinje sa sibjan-mektebima, a traje: za muku djecu od 7. do 11. godi-ne, a za ensku djecu od 6. do 10. godine. U svim selima trebali su se otvoriti sibjan-mektebi (kole za djecu). Pisane dokumente o sibjan-mektebima u Bosni sreemo u maarifskoj nizamnami prosvjetnoj uredbi. Treba napomenuti da je od 1857. godine zvanino odobreno otvaranje osnovnih kola za sve konfesije u Bosni. U Bosni je, tako, 1873. i 1874. godine bilo 897 dravnih muslimanskih osnovnih kola i 453 nemuslimanske osnovne kole za opismenjavanje djece od 6 do 11 godina.

Kod Bonjaka muslimana nastava se odvijala na bosanskom4 a koritena je arapska grafija za pisanje tekstova na maternjem jeziku, kod pravoslavnih koristila se irilica, kod katolika latinica, kod Jevreja he-brejsko pismo. Kad je Ahmed Devdet-paa poetkom 1864. godine zavrio kontrolu obrazovanja u Hercegovini, na ulazu u Sarajevo, kako biljei u svojim dopisima Vladi, doekala su ga muslimanska i hrian-ska djeca, dok je jedna hrianska djevojica otpoela govor, hvalei sultana Abdulaziza. U januaru 1864. godine paa je izvrio kontrolu ko-la u tadanjem Sarajevu i bio je zadovoljan kvalitetom obrazovanja u nji-ma. Posebno mu se svidio nain obrazovanja u jednoj kranskoj enskoj koli. Naime, obrazovanje u brojnim muslimanskim kolama nije bilo ba na zavidnom nivou. Kada je Ahmed Devdet-paa uo da su tri djevojice nastavile svoje obrazovanje u jednoj kranskoj koli zbog raznolikog sadraja nastavnih predmeta, odmah je traio da se susretne sa bosanskim valijom i da se izdejstvuje da i muslimani otvore kolu sa slinim nastavnim sadrajem. Tako je otvorena jedna muslimanska kola u starom dijelu Sarajeva u blizini paine rezidencije, a u tu kolu odmah se upisalo 60 uenica. Nastavno osoblje u koli bili su muslimani, ali i nemuslimani koji su poznavali posebne vjetine potrebne za poduavanje odreenim predmetima. Otvorena je i pripremna, osnovna kola nakon koje su se uenici pripremali za rad u razliitim zanatskim poslovima, s naglaskom na praksi ali i na opismenjavanju i matematici, tako da se u takvu kolu u Sarajevu upisalo 120 uenika. Uenici koji bi pokazali

4 to se tie jezika na kojem se odvijala nastava u sibjan-mektebima, dobar izvor za

pouzdane informacije donekle moe biti Ahmed Devdet-paa, dravni kontrolor prosvjetnih poslova koji je obilazio provincije u Carstvu i pisao izvjetaje o reforma-ma.

28


vei interes i sposobnosti odmah bi bili upisivani u vie kole, rudije (Tezakir-i Ahmed Cevdet Paa 1991)5.

Rudije se intenzivnije poinju otvarati nakon 1850. godine i imale su rang kola drugog stepena. Od 1867. godine u rudijama su se kolovala i nemuslimanska djeca. Na samom poetku, prema maarifskoj nizamnami prosvjetnoj uredbi, u svakoj kasabi sa 500 kua pravljena je rudija iz dravne blagajne. Kasnije se mijenja kriterij i sve se vie grade rudije. Nastavni plan i program u rudijama sastojao se od sljedeih predmeta: mjesni jezik (misli se na maternji jezik), opa historija, osman-ska historija, geografija, gimnastika, raunstvo, gramatika osmanskog je-zika, pravopis i korespondencija, reformirana gramatika arapskog i per-zijskog jezika, krasopis, metodologija voenja deftera, osnove vjerskih znanosti i francuski. Nastavni plan i program enskih rudija sastojao se od sljedeih predmeta: pravopis i pisanje, knjievnost, vjeronauka, ra-un, voenje deftera, kratka povijest i geografija, domainstvo, slikanje i ukraavanje, ivenje, muziko obrazovanje, gramatika osmanskog jezika, arapska i perzijska gramatika.6

3. Brojnost uenika s obzirom na upotrebu i uenje bosanskog jezika

Prema Bosanskim salnamama7 (Salname-i Vilayet-i Bosna, 1283 / 1866-1295 / 1877. godina) nesumnjivo se moe rei sljedee. U Bosan-skom vilajetu veliki je broj uenika za koje se sa sigurnou moe rei da su svoj jezik nazivali bosanskim jezikom. To su ponajprije uenici islamske vjeroispovijesti. Navest emo nekoliko konkretnih podataka iz bosanskih rudija. Na bosanskom jeziku odvijala se nastava u gotovo svakom mjestu u Bosni.

Prema Bosanskim salnamama (Salname-i Vilayet-i Bosna, 1284. H. / 1867-1868. godina), na bosanskom jeziku nastavu je imalo, po mje-stima, u Sarajevu 2.200 uenika i uenica, u Visokom 278 uenika i ue-nica, u Fojnici 170 uenika i uenica, u Rogatici 202 uenika i uenice, u Kladnju 236, u Viegradu 159. Iste godine na bosanskom jeziku nastavu u ajniu pohaaju 162 uenika i uenice, a u Tuzli ak 4.019 uenika . U Gradacu i okolini na bosanskom jeziku nastavu je imalo 4.100 ue-nika i uenica, a u Brkom 1.566 uenika i uenica (sa velikim brojem 5 Ahmed Cevdet Paa (1991), Tezkir 21-39, Yaynlayan: Cavid Baysun, Ankara. 6 Prema izvjetaju carskog inspektora za obrazovanje Ahmeda Devdet-pae, u Mostaru

je 1864. godine ve poela sa radom jedna katolika rudija, u kojoj se otpoelo sa uenjem osmanskog turskog jezika a nastavnik za turski jezik bio je musliman.

7 Bosanske salname su zvanini godinji izvjetaji Vlade Bosanskog vilajeta. Izdavao ih je Ured/Divan Bosanskog vilajeta, imale su svoje recenzente i kancelariju zadu-enu za utvrivanje zvaninih podataka. uvaju se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Orijentalnom institutu i brojnim bibliotekama u Istanbulu.

29


uenica). U Bijeljini je na bosanskom jeziku nastavu slualo najmanje 1.588 uenika i uenica, a u Zvorniku 676. U Srebrenici i njenoj okolini na bosanskom jeziku nastavu je slualo najmanje 1.607 uenika i ue-nica, a u Biru 258. U Maglaju je te godine bilo svega 191 uenik, a u Banjoj Luci na bosanskom jeziku nastavu je slualo 1.122 uenika. U Gradici taj broj je iznosio 633, a u Derventi 400. U Tenju na bosan-skom jeziku nastavu slua 840 uenika i uenica, a u Bihau 2.028 ue-nika i uenica (sa neobino malim brojem uenica). U Prijedoru na bo-sanskom jeziku nastavu slua 1.458 uenika i uenica, a u Novoselu 1.573. U Kostajnici na bosanskom jeziku nastavu slua 900 uenika i uenica, a u Majdanu 1.170. U Krupi taj broj iznosi 1.594 uenika i uenica (vrlo malo uenica), a u Ostrocu 3.037 uenika i uenica. U Travniku je taj broj 820, a u Jajcu 644 uenika i uenice. U Akhisaru (Pruscu) je 791 uenik i uenica, dok je u Livnu 386, u Glamou 138, a Mostaru 530. U Ljubukom na bosanskom jeziku nastavu slua 213 uenika i uenica, a u Stocu 300. U Trebinju na bosanskom jeziku nastavu slua 441, u Foi 218, u Konjicu 95, u Nevesinju 159, u Bilei 30, u Nikiu 161, u Sjenici 120, u Novom Pazaru 726, u Mitrovici 113 i Trgovitu 53 uenika i uenice. Ukratko, u Bosanskom vilajetu 1867. godine na bosanskom jeziku nastavu je imalo najmanje 37.205 uenika i uenica, ne raunajui medrese i vie kole. Dakle, ako se tu uraunaju uenici medresa, rudija i viih kola, dobija se broj od preko 40.000. Naime, do pred okupaciju u Bosni bilo je oko 40 medresa. Naredne, 1868. godine taj se broj poveava.

Ako se uzme u obzir vrijeme koliko traje kolovanje u dravnim osnovnim kolama, kao i ostali logini parametri poveavanja broja ue-nika i uenica u odreenom periodu, za desetak godina (18671878) za koje postoje sasvim pouzdani podaci, kroz kolu u Bosanskom vilajetu prolo je izmeu 280.000 i 300.000 uenika i uenica muslimanske vje-roispovijesti. Naravno, broj uenika iz Novopazarskog sandaka i Mi-trovice relativno je mali, manji od 2.000, tako da je broj uenika mu-slimana koji su u spomenutom periodu zavrili osnovno kolovanje, bli-zu 280.000. Ako se uzme u obzir priblino taan austrougarski popis stanovnitva, po kojem je u Bosni, bez Novopazarskog sandaka, bilo 448.613 muslimana, onda se dobije brojka da je samo u navedenom peri-odu kroz osnovnu kolu prolo oko 62,4% muslimanskog stanovnitva. Ako se usporede podaci iz nemuslimanskih kola, vidi se da se kod ne-muslimana broj djece koji idu u kole postepeno poveavao, ali je on nekada bio i po 20 puta manji od broja muslimanske djece koja pohaaju dravne kole na svom jeziku. Ono to je bitno, a matematiki i logiki vrlo egzaktno provjerljivo, jeste to da navedena skupina bosanskih mu-slimana svoj jezik nije nazivala, a nije imala niti razloga da ga naziva, niti srpskim niti hrvatskim. Zvanino je on u kolama bosanski (u doku-

30


mentima bosanski, rijetko bonjaki, a u verziji dokumenata na osman-skom turskom najee Bonaka).

Zakljuak koji slijedi vrlo je jednostavan: u periodu od 1867. do 1878. godine, u posljednjih desetak godina pred austrougarsku okupa-ciju, na bosanskom jeziku nastavu je slualo najmanje 280.000 uenika i uenica osnovnih i srednjih kola. S obzirom na ranije stanje u kolstvu, na kontinuirani rad mekteba, sibjan-mekteba i medresa, broj ljudi koji su se zvanino obrazovali na bosanskom jeziku mnogo je vei.

4. Zvanina upotreba srpskog, hrvatskog i jevrejskog jezika Napominjemo da su vlasti Bosanskog vilajeta finansirali dravne

kole i za nemuslimane, u kojima se takoer sluala nastava i na bosan-skom jeziku. Ako bismo ulazili u statistike nemuslimana koji su zva-nino zavravali kolu na bosanskom jeziku, onda bi ukupni broj ue-nika koji su nastavu sluali na bosanskom jeziku bio daleko vei. No, u ovom radu ne bavimo se tim podacima. Bosanske salname (Salname-i Vilayet-i Bosna, 1283. H. / 1866-1295/1877. godina) kao zvanina stati-stika glasila Bosanskog vilajeta ostale su sauvane, kao i brojna doku-mentacija iz rudija i drugih kola, ak i u austrougarskom periodu, a u-vaju se i danas, tako da je nova austrougarska administracija, i na osnovu postojee dokumentacije i kolske prakse mogla graditi svoju jeziku po-litiku, kao to je poznato: jednu od 1878. do 1907. i drugu nakon 1907. godine, prema datim okolnostima u drutvu. Stoga su besmislene tvrdnje da je Austro-Ugarska, raunajui i Kalaja, uvela nastavu na bosanskom jeziku. Uvjetno bi se mogla prihvatiti tvrdnja da je Austro-Ugarska donekle nastavila jeziku politiku u Bosanskom vilajetu djelomino i zbog nekih odredbi samoga Berlinskog kongresa, dok se nisu stvorili uvjeti za aneksiju Bosne i Hercegovine, kad neke odredbe Berlinskog kongresa prestaju biti aktuelne i obavezujue za austrougarski imid na vanjskom planu. Dakako, u pravoslavnim crkvama radili su uitelji koji su predavali srpski jezik, a u samostanskim prostorijama bilo je uitelja koji su predavali prvo na bosanskom a potom na hrvatskom jeziku, tako da se nova austrougarska administracija na poetku dvoumila oko naziva jezika. Zato se na samom poetku odluila na bosanski (zemaljski) jezik pitanje je koje zahtijeva istraivanje rastereeno ideolokim konstrukci-jama nacionalnih povijesti, ma s koje strane one dolazile. Naime, u administraciji Bosanskog vilajeta stanovnitvo je konfe-sionalno situirano kroz drutvene i dravne institucije. ak se sreu i ne-ki nazivi koji su osobeni samo za konfesionalne nominacije unutar Bos-ne, a ponavljaju se jo od ranih vremena dolaska osmanske vlasti na nae prostore. U slubenom glasniku / godinjaku Salname-i Vilayet-i Bosna, broj 3, godine 1284. H. / 18671868. za nemuslimanske skupine stanov-nitva Bosanskog vilajeta koriste se sljedei nazivi (samo kada se odre-

31


ene linosti nalaze u predstavnikim dravnim provincijskim tijelima i uredima, gdje zastupaju interese odreene skupine): Ortodoks (), Latin (), Musevi (), npr.: hoda Simo ortodoks, hoda Salmon musevi, Ivo efendi latin itd. Ortodoks je pravoslavac, Latin je bo-sanski i dubrovaki katolik, a Musevi je jevrej. Kada se odreuje vrsta kola, onda se stavlja konfesionalna odrednica: slam i Hristyan (mekte-bi). Daje se i popis jevrejskih kola (museviye mekatibi) i uenika tih kola u Sarajevu, Travniku, Banjoj Luci, Mostaru i Bijeljini. U uredu vilajetske tamparije radi pet osoba. Direktor tamparije bio je Davio-efendija, a prevodilac Raid-efendija, urednik Mustafa Rifet-efendija itd. Ne spominje se izravno naziv jezika s kojih i na koje je prevodilac Raid-efendija prevodio, ali prema drugim biljekama iz tog perioda radi se o bosanskom i turskom jeziku.

5. Prevodioci i slagai teksta u Uredu Vilajetske tamparije U slubenom glasniku / godinjaku Salname-i Vilayet-i Bosna,

broj 4, godine 1286. H. / 18691870. poinje se koristiti i odrednica katolik (npr. Ivo-efendi, katolik), ali se istovremeno koristi i odrednica latin (npr. Mato-aga, latin), dok pri navoenju imena i zvanja u Uredu Vilajetske tamparije stoji da je poslove prevoenja na bosanski vrio Mehmed akir-efendi, da je urednik izdanja za srpski bio Milo-efendija, a prvi slaga slova tog izdanja Stefan-efendija. Meu slubenicima u Hercegovakom sandaku u uredu koji se bavi iftlucima radi i pisar za srpski (Srpa katibi) Marko-efendija. Dakle, poinje se koristiti i nomi-nacija pisar za srpski. S obzirom na to da je u to vrijeme Kneevina Srbija ve imala razvijenu pisanu korespondenciju, ukazuje se potreba da se prati tampa iz susjedstva, te da se i informacije iz Srbije prevode na turski kako bi se kroz asopise mogle predstaviti itaocima na turskom jeziku u Carstvu.

Nadalje, u slubenom glasniku / godinjaku Salname-i Vilayet-i Bosna, godine 1287. H. /1870-1871. u Uredu poslova za strance (Daire-i Umur- Ecnebiyye) direktor je arl-bey, vilajetski tuma Geit-efendi, pisar za turski i prevodilac za bosanski (Trke katib ve Bonaka m-tercimi) Mehmed akir-efendija. U Uredu Vilajetske tamparije (Daire-i Matbaa- Vilayet) glavni urednik i prevodilac novina bio je Muhammed akir-efendija, slaga slova za turski jezik Kadri-efendija (njegovi po-monici: Ahmed-efendija, Husejin-efendija, Nurudin-efendija), urednik vilajetskih novina na bosanskom (gazete-i Vilayetin Bonaka muharriri) sada je Milo-efendija, glavni slaga slova za bosanski jezik (Bonaka ba mrettib) jeste Stefan-efendija. to se tie odrednice za nemusliman-ske skupine stanovnitva Bosne, i dalje se koriste nazivi ortodoks (), latin (), musevi (), s tim da se pri popisu uenika u kolama koriste konfesionalne odrednice: islam, rum, latin, yahudi. Kao

32


to se vidi, radi se o istom Milou i Stefanu, koji su bili slagai slova u tampariji. Sada su slagai slova za bosanski jezik, a ranije su bili sla-gai slova za srpski jezik. Mogue je da se ovdje radi o fenomenu ra-zvijanja novinarstva. Treba se podsjetiti da je u Sarajevu bila otvorena Sopronova tamparija (Sopronova peatnija), koja je dola iz Zemuna. Milo-efendija i Stefan-efendija doli su prema elji tadanjeg prvog vlasnika i ostali su raditi u tampariji i nakon to je tamparija otkupljena od Ignjatija Soprona. U prethodnom broju Salname (Salname-i Vilayet-i Bosna, godine 1286. H. /1869-1870.) oni su stavili naziv Srpa. Me-utim, broj koji izlazi brzo iza njega dobija glavne i odgovorne urednike u tampariji koji prave vilajetsku cenzuru i vraaju slubeni naziv bosanski jezik. Dakako, Milo-efendija ostaje glavni urednik novina, ali na bosanskom, a Stefan-efendija ostaje raditi na slaganju slova u tampariji na bosanskom jeziku, dok glavni urednik tamparije tada otkupljene od Soprona postaje Mehmed akir-efendija. Poto je ranije tamparija bila vlasnitvo Soprona iz Zemuna, biva otkupljena kako bi Ured za tampanje pri Bosanskom Vilajetu i dalje slijedio slubenu poli-tiku nominacije jezika i drugih sadraja slubenih vilajetskih listova.8 U slubenom Vilajetskom glasniku / godinjaku Salname-i Vila-yet-i Bosna, godine 1288. H. / 18711872. podaci o uposlenicima u Vila-jetskoj tampariji gotovo su identini kao u Salnami za 1287. H. g. Dakle, u Uredu Vilajetske tamparije (Daire-i Matbaa- Vilayet) glavni urednik i prevodilac novina takoer je Muhammed akir-efendija, slaga slova za turski jezik Kadri-efendija (njegovi pomonici: Ahmed-efen-dija, Husejin-efendija, Nurudin-efendija), urednik Vilajetskih novina na bosanskom jeziku (gazete-i Vilayetin Bonaka muharriri) bio je Milo-efendija, a glavni slaga slova za bosanski jezik (Bonaka ba mrettib) jeste Stefan-efendija. U napomeni ispod stoji da u tampariji radi jo osam osoba, egrta koji rade na korekturi i slaganju teksta na turskom i bosanskom jeziku. Dakle, tamparija poveava broj domaih radnika iz Bosne i obuava ih u daljem radu. U svim narednim brojevima Vila-

8 Naime, treba podsjetiti na historijske dogaaje od 1862. do 1878. godine. U tom pe-

riodu poinje egzodus muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije, prilikom e-ga je vreno sistematsko unitavanje svega to je spadalo u tragove islamske kulture i civilizacije. Paljene su muslimanske (turske) kue, medrese, damije, mektebi, biblioteke, hanovi, a posebno su unitavane zemljine knjige kako bi se zemlja da-vala novim vlasnicima, Srbima, koji su podnosili zahtjev za zemlju. U spomenutom periodu porueni su svi islamski objekti i muslimanski domovi, a dosta musli-manskog slavenskog stanovnitva pobijeno je, pokrteno ili prognano. Sve je to po-sljedica davanja relativne samostalnosti i autonomije Srbiji od Osmanske carevine (v. Bievi 2006: 330). Navedeni dogaaji vjerovatno su utjecali na to da se stekne animozitet muslimanskog slavenskog stanovnitva u Bosni i prema samoj nominaciji srpski jezik.

33


jetskog glasnika / godinjaka Salname-i Vilayet-i Bosna nastavlja se ista ureivaka politika u pogledu nominacije jezika.

U godinjaku Salname-i Vilayet-i Bosna, broj 8, godine 1290. H. / 18731874, kada se navode zaposlenici Ureda Vilajetske tamparije (Daire-i Matbaa- Vilayet), onda se daju imena sljedeih slubenika, kako slijedi: direktor Davio-efendi, redaktor vilajetskih novina Salih Vehbi-efendi, glavni urednik novina Abdulkadir-efendija a peti po redu od pisaca na bosanskom (Bosnaka )9 opet je Milo-efendija. Potom su pobrojani sljedei radnici:

- Ahmed-efendija, slaga teksta / slova na TURSKOM (Trke mrettibi)

- Jovo-efendi, slaga teksta / slova na BOSANSKOM (Bonaka mrettibi), njegov pomaga Stevo-efendi; - Salmon-efendi, slaga teksta na HEBREJSKOM (Yahudice mrettibi);

- Todori, glavni mainist;

- Behram Ali-aga, litograf,

njegov pomonik Ibrahim-aga; - Ibrahim-aga, drugi tampar;

- Hajim-efendi, dodava; - Karolina, mainist-kalfa.

Jo je bilo sedam pripravnika egrta za slaganje slova na turskom i bosanskom jeziku. Zanimljivo je da, prema Salnamama, u telegraf-hanama u Bosanskom vilajetu, odnosno u Viegradu, Novom Pazaru, Mostaru, Nikiu, Gacku, Travniku, Gradici, Brodu, Bihau, Livnu, Zvorniku, Tuzli, Bijeljini i Brkom nema napomena o nazivima za junoslavenske jezike, ali postoje samo posebno ubiljeeni izvjetai na francuskom i drugim jezicima, kao i inovnici koji rade u telegraf-hanama. U praksi se ini da i nije bilo nekakve posebne potrebe da se pravi razlika u imenovanju jezika kojim govore izvjetai sa juno-slavenskoga govornog podruja. Nadalje, nije teko pretpostaviti kojim bi se jezikom upisali navedeni radnici telegraf-hana, budui da se radi o jako povjerljivim slubenicima odanim Vilajetskoj upravi.

6. Nominacija jezika u izvjetajima Ahmeda Devdet-pae

U slubene i poluslubene izvjetaje moemo uvrstiti izvjetaje kontrolora centralne osmanske administracije, koji su dolazili i nadgle-dali tanzimatske reforme u oblasti obrazovanja. Nas posebno zanimaju izvjetaji koji govore o reformama obrazovanja koje je sastavio Ahmed

9 U grafiji u izvornom tekstu stoji Bosnaka a ne Bonaka.

34


Devdet-paa. S druge strane, poluslubeni izvjetaj jeste izvjetaj o radu i uincima misije sekretara Ahmed Devdet-pae, koji je sastavio Vasa Pasko (Vasa-efendi). Prvo emo skrenuti panju na pisanje Vase Paska. Vasa Pasko-efendija,10 sekretar sultanskog izaslanstva koji je poslat u Bosnu, u vrijeme kad je trebao doi i Ahmed Devdet-paa, kada govori o jezicima koje poznaje, kae da je poznavao slavenske jezike i da je zato poslat na Balkan (Pasko 1958). U isto vrijeme on je bio prevo-dilac kod Ahmeda Devdet-efendije. Kao nemusliman, Vasa Pasko pokazuje velike simpatije prema nemuslimanskom stanovnitvu u Bosni.

U izvjetajima osmanskoga carskog kontrolora za poslove refor-me u obrazovanju Ahmeda Devdet-pae iz 1863. i 1864. godine, u vri-jeme kad je obilazio sve kole u Bosni, za nominaciju jezika iskljuivo se koristi naziv Bonaka / jezik Bonjaka (raznih konfesija). Navest e-mo samo jedan primjer:

Bosna ve Hersekte hristyanlarn muhbert Bonakadr. Fa-kat Ltinler yani katolik mezhebinde bulunanlar Ltin hurfunu ve ortodoks mezhebinde bulunanlar Islv hurfunu istiml etme-kte olduklar beyniyle hatm-i kelm olunur. (Tezkire No. 21; Vekyi-i sene 1280).11 Korespondencija krana u Bosni odvija se na bosanskom jeziku. Ali treba dopuniti objanjenjem da se Latini, odnosno oni koji pripadaju katolikom redu koriste latinicom, a oni koji pripadaju pravoslavlju slavenskim slovima.

U tezkiri No. 22 (iz 1280. H. g.) Ahmed Devdet-paa opisuje dolazak inspekcije iz pravca Konjica u Sarajevo i pie kako ih je doekala velika grupa uenika iz nemuslimanske kole, te da je jedna djevojica iz no-vootvorene hrianske kole proitala vrlo lijep govor, kako to Devdet-efendija navodi Bonak lisan zere na jeziku Bonjaka. Takoer prenosi da je delegacija ila poslije nekoliko dana i u obilazak Mostara, te da je djevojica iz kranske kole u Mostaru proitala govor na bosanskom (Bonaka bir nutuk). Kada su stigli do muke kranske kole, govor je bio na bosanskom (Bonaka bir nutuk). Poznato je da je Ahmed Devdet-paa sprovodio dosta reformi u korist nemuslima-nskog stanovnitva, tako da se naziv jezika ne moe pripisati eventualnoj pristrasnosti prema jednoj konfesionalnoj skupini bosanskog stanovni-tva koja je imala i svoje nekonfesionalno obiljeje, naziv Bonjak, bez obzira kako se taj pojam tumaio danas. Ahmed Devdet-paa opi- 10 Poznati albanski intelektualac i diplomat, inovnik u osmanskoj administraciji u 19.

stoljeu. 11 Ahmed Cevdet Paa (1991), Tezkir 21-39, Yaynlayan: Cavid Baysun, Ankara.

35


suje u tezkiri No. 22 (iz 1280. H. g.) i neke obiaje u Sarajevu, spomi-njui i ime jezika:

O gn biz de Vali Paa ve maiyet memurlar ile birlikte seyir yerine gittik. Grdk ki bir ok kzlar el ele tutunup Bonak lisannca ear okuyarak kendilerine mahsus ve alafranga oyunlara mabih gzel oyunlar oynuyorlar... Tog dana i mi smo sa Vali-paom i sa slube-nicima koji su bili sa njim zajedno izali na vidikovac. Vidjeli smo kako se nekoliko djevojaka dre za ruke pjevajui pjesme na bosanskom je-ziku i igraju lijepe za njih specifine igre koje podsjeaju na evropske igre.

Ilustracije radi, treba napomenuti da Ahmed Devdet-paa, iako ima za prevodioca i sekretara nemuslimana Vasa-efendiju, za lokalni go-vor uvijek se koristi nazivom bosanski jezik a ne koristi se niti jednim drugim slavenskim nazivom za jezik. Navest emo i primjer Ahmed-paina biljeenja prijevoda jedne poeme fra Grge Martia, koju je fra Marti spjevao na bosanskom jeziku (Bonak lisan zere) povodom osnivanja bosanskog odreda vojske u to vrijeme. Pjesma je prevedena na turski jezik. Inae, za navedenu pjesmu fra Grge Martia muziku je spje-vao juzbaa Fuad-aga prema duhu Bonjaka. Navedena pjesma pjevala se s muzikom kao vojna himna bosanskog odreda carske vojske (Te-zkire No. 24, sene 1281).12

Ukratko, Ahmed Devdet-efendija u svojoj kontroli obiao je i-tav Bosanski vilajet i svuda spominje bosanski jezik. Bez obzira na sa-mu nominaciju jezika na turskom jeziku, treba naglasiti da nominacija bosanski jezik, oito, sudei i prema izvjetajima i biljekama Ahmeda Devdet-pae, nije bila strana bosanskom stanovnitvu tog vremena.

S obzirom na to da je nominacija jezika kod Devdet-efendije mogla ovisiti o prevodiocu V. Paski, u to sumnjamo jer se Devdet-efendija stalno sretao s ljudima i bio u administraciji koja je komunici-rala u svojim odnosima s narodom i u kolstvu dvojezino, zanimljiv je isti termin na turskom jeziku koji upotrebljava u svojim izvjetajima. To je Bonaka jezik Bonjaka, bilo da se opisuje jezik pravoslavaca ili jezik katolika, latina u Bosni.

7. Zakljuak U naoj slavistikoj literaturi vrlo se povrno prelazi preko nekih

zanimljivih fenomena nominacije jezika, npr. u vrijeme Topal Osman-pae. ak i spominjanje naziva jezika u listovima koji se smatraju i slubeno nazivaju zvaninim organom Bosanskog vilajeta dosad nije 12 Prema: Ahmed Cevdet Paa (1991), Tezkir 21-39, Yaynlayan: Cavid Baysun,

Ankara.

36


privlailo posebnu panju. Stoga smo se osvrnuli na neke zanimljivosti o nominaciji jezika iz spomenutog perioda. Administracija je kao govorni jezik najee spominjala bosanski (ili na tur. Bonaka). U kolama je najee, prema izvjetajima osmanske administracije, prisutan bosan-ski, dok je u crkvenim preparandijama koriten i naziv srpski jezik. Za jezik bosanskih katolika (Latina) esto se koristi naziv latinski / jezik Latina (bosanskih katolika). Da se ne bi ni potcjenjivao niti precje-njivao znaaj reformi obrazovanja u drugoj polovini 19. stoljea u Bosni, dali smo i nekoliko nunih napomena o obimu stanovnitva obuhvae-nog tim obrazovnim sistemom, kao i o nekim napomenama o samoj no-minaciji jezika u kolama.

Izvori 1. 1. B.O.A. .D. (rade Dahiliye), nr. 15765, 27 evval 1268/ 14

Austos 1852 arz tarihli tezkiresi 2. B.O.A., A.MKT.UM. (Sadaret-Mektubi, Umum Vilayet), nr.

429/89, 22 Safer 1277 / 9 septembar 1860. (arzuhal kajmakama iz Bihaa)

3. B.O.A., BEO (Bab-I Ali Evrak Odas) Vilayet Gelen-Giden, Bosna Giden Defteri, nr. 465 (27 evval 1290 / 18 decembar 1873)

4. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1283 / 1866. godina 5. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1284/ 1867. godina 6. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1285/ 1868. godina 7. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1286/ 1869. godina 8. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1287/ 1870. godina 9. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1288/ 1871. godina 10. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1290/ 1873. godina 11. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1291/ 1874. godina 12. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1293/ 1875. godina 13. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1294/ 1876. godina 14. Salname-I Vilayet-I Bosna, 1295/ 1877. godina 15. Tezakir-I Ahmed Cevdet Paa (1991): Tezakir 21-39, Yaynla-

yan: Cavid Baysun, Ankara

Literatura 1. Glen, Zafer (2004): Tanzimat Dneminde Bosna Hersekte

Eitim, Prilozi za orijentalnu filologiju, 5253/200203, Sara-jevo

2. Kreevljakovi, Hamdija (1920): tamparije u Bosni za vrijeme turskog vremena 1529-1878, Graa za prouavanje hrvatske knjievnosti, Zagreb

37


3. Naka, Lejla (2005): Kulturne prilike Bonjaka u osmanskom periodu, u: Jezik u Bosni i Hercegovini (ur. Svein Monnesland), Institut za jezik u Sarajevu, Institut za istonoevropske i orijental-ne studije, Oslo, Sarajevo

4. Pasko, Vasa (1958): Bosna i Hercegovina za vrijeme misije De-vdet-efendije (prev. C. Popovi), Veselin Maslea, Sarajevo

5. Solak, Edina (2011): Rasprave o jeziku u Bosni i Hercegovini u periodu od 1850. do 1914. godine (doktorska disertacija u ruko-pisu), Pedagoki fakultet, Zenica

6. ator, Muhamed (2004): Jezik u BiH do 1914, Fakultet humani-stikih nauka, Mostar

38


39

LANGUAGE IN SALNAMAS: A SYSTEMATIC REFORM OF THE EDUCATIONAL

SYSTEM AND THE OFFICIAL NOMINATION OF LANGUAGE IN BOSNIA

Resume: Following Tanzimat reforms, there are systematic reforms of the

Bosnian education system. At the time of Topal Osman-pasha, viz. the time when the first printing press was opened in Bosnia, more attention is being paid to the official language nomination, its standardization and codification, in terms of both orthography and literary expression. The name of the language used in official gazettes of the Bosnian Vilayet and other press in Bosnia in the period from 1866-1878 was clear- bosanski jezik (Bosnian language), the language of official gazettes. Another term that was used occasionally was bonjaki jezik (the Bosniak language), or srpski jezik (the Serbian language), occasionally found in idiolects or Christian schools. Not counting the non-Muslim schools, if one observes the official data of the Vilayet administration in Bosnia from 1867-1878, in the last ten or so years, immediately before the Austro-Hungarian occupation, in state schools, at least 280.000 primary and high school pupils attended classes in the Bosnian language.

The hrvatski jezik (Croatian language) nomination could be found in certain textbooks from Slavonia and Croatia and was rarely used in the Franciscian classrooms by the end of the Ottoman rule in Bosnia. The term bosanski jezik (the Bosnian language), according to official data and documents, was used rather often among the non-Muslim population, and the term represented the regional mark of the language that had a long history of usage in all the regions of Bosnia.

Key words: Salname, tanzimat reforms, education system, nomination, standardization, codification, Bosnian language.

821.163.4(497.6).09-14:398 Pregledni nauni rad

Jasmin HODI

O NEKIM SOCIOLINGVISTIKIM ASPEKTIMA HASANAGINICE

Saetak: Ovaj rad ima u cilju sagledati nerasvijetljene dijelove teksta balade Hasanaginica, i to putem uporeivanja dosadanjih rezultata u prouavanju originalnog predloka nae najpoznatije narodne balade. Do blieg odreenja njenog stvarnog sadraja dolazi se kroz izvoenje nekih novih zapaanja. Fokus je u ana-lizi teksta na leksiko-semantikom nivou, potpomognutoj novim uvidima u drutveni i kulturoloki okvir balade Hasanaginica.

Kljune rijei: balada Hasanaginica, jezika analiza, drutveni okvir, originalni tekst, tamna mjesta

Uvod injenica je da nam novija struna i nauna literatura iz usmene

bosanskohercegovake knjievnosti nudi dvije neujednaene, odnosno, razliite verzije teksta balade o Hasanaginici, to je, uz podsjeanje i ukazivanje na nekoliko najnovijih istraivakih poduhvata na temu sa-draja i originalnosti Hasanaginice, vie nego dovoljan povod da se ovom pitanju posveti panja istraivaa. Potvrdu veoma zapaenog inte-resovanja za pitanje originalnog teksta Hasanaginice moemo pronai i u dijahronijskoj, i u sinhronijskoj perspektivi, ve od samog pojavljiva-nja ove balade, pa sve do dananjih dana. Posebnu panju u sinhronijskoj ravni privlae temeljito razraene dvije najnovije studije (koje se opet, u svom zakljuku ne slau po samom pitanju originalnog predloka teksta balade Hasanaginica), a radi se o studiji Ive Lukei, o dijalektolokom itanju balade (v. Lukei 2005), te studiji Lejle Naka, o dvije najpo-znatije varijante ove balade (v. Naka 2010). Novi uvid u itanje teksta balade Hasanaginica postavit emo kroz najnoviju analizu pojedinih jezikih osobina, ali i drutvenih i kulturolokih okvira ove balade.

Drutveni i kulturoloki okvir jedne tragine brane nesugla-sice Rastava suprunika ili razvod braka glavni je tematski okvir bala-

de. Ono to je nedvosmisleno tano i po svakom tumaenju oigledno ve po samom doslovnom tekstu balade o Hasanaginici, jeste opis (fizi-kog) stanja meu suprunicima, koji su rastavljeni jo prije samog

41

Jasmin Hodi: O nekim sociolingvistikim aspektima "Hasanaginice"

razvrgavanja braka, a ime ova balada zapravo i poinje (slikom osam-ljenog atora age Hasanage).

Dakle, prije nego to je uslijedila stvarna rastava, desila se jedna pripremna ili testna rastava1, a koja je u islamskom branom pravu sasvim utemeljena. Naime, to da je mu na neko vrijeme napustio vlastiti dom ogleda se u inu osamljivanja s ciljem prevencije i mogueg popravljanja/ispravljanja (veih) branih nesuglasica.

Ovaj postupak, gdje mu potpuno naputa suprugu na neko vrijeme, pomae da se si-tuacija dovede do mogueg rjeenja jer je to posljednji korak nakon upozoravanja i odbija-nja da dijeli postelju s njom. Za vrijeme dok mu nije s njom, supruga ima veliku priliku da ponovo razmisli o cijeloj situaciji, razmisli o eventualnim posljedicama i shvati da je neiz-bjean rezultat odbijanja razvod (Ebu Sulej-man 2009: 44).

Nije poznato neko dosadanje tumaenje o odvojenosti suprunika prije same odluke o konanoj rastavi, a da je primijenjeno na tumaenje ove balade. Interesantno e biti uklopiti i uloge ostalih kljunih uesnika (Hasanagine majke i sestre, Hasanaginicinog brata) u premoavanju re-lacije kula ator , u koncept pirvremene odvojenosti o kojoj go-vorimo; gdje se moda moe isto odgonetnuti i (stidni) nedolazak vjer-ne ljube.

Ovo je posljednji korak koji s

Documents

Književni jezik