BrezaŠKOLSKI LIST UČENIKA OŠ “I. G. KOVAČIĆ” DUGA RESA PŠ GRABRK I PŠ BOSILJEVO

SIJE^ANJ 2010.

10,0

0 K

N

BROJ 7

BROJ 7

50 GODINA [KOLE50 GODINA [KOLE

@IVOTNE VRIJEDNOSTI -@IVOTNE VRIJEDNOSTI -OBITELJ NA PRVOM MJESTUOBITELJ NA PRVOM MJESTU

Dragi čitatelji!

Novi broj Breze je pred vama. Vrijedno smo prikupljali podatke, istraživali, pisali, ispravljali, fotografirali, ne bismo li godinu dana školskog života zabilježili za vas. Dugotrajan je to i mukotrpan posao. Ova nam je godina bila posebno izazovna jer je redakciju napustila ekipa od pet osmaša (sad gimnazijalci i učenici medicinske škole) te je sav teret pao na naša nejaka pleća. Šalili se ovi naši bivši novinari kako ove godine bez njih nećemo moći napraviti školski list. Ali, evo, nisu bili u pravu!Tema sedmog broja Breze je "Životne vrijednosti - obitelj na prvom mjestu". Na ideju smo došli još prošle školske godine kad je jedna od bivših novinarki predložila temu "Materijalisti od malih nogu" želeći pisati o sveprisutnom konzumerizmu. Kasnije smo odlučili temu proširiti na životne vrijednosti, a nakon našeg istraživanja nametnula se tema obitelji kao vrijednosti koju su ispitanici ocijenili kao najvažniju. Najavljujemo i središnji događaj za našu školu u 2010. godini - proslavu 50 godina škole. Ravnateljica Sanja Ferkula pronašla je za vas zanimljivosti iz povijesti škole.Iz sadržaja izdvajamo i intervju s novinarom Damirom Kundićem, prikaz koncerta U2, pregršt vaših literarnih i likovnih radova, zabavnih priloga... Možemo reći, još jedan raznolik i zanimljiv školski list.Hvala svima koji su sudjelovali u stvaranju ovog broja Breze!Veliko hvala profesorici Gordani Hrgovan za strpljenje s kojim ispravlja pogreške u našim tekstovima.

Čitajte i uživajte!

Uredništvo

Gdje je što?

Aktualno 3Natjecanja 6Veselo i radno 8Kaleidoskop vrijednosti 10Obiteljske vrijednosti 12Potrebe i želje 15Škola i mi 1650 godina škole 20Zanimanje novinar 22Kultura 24Naši učenici putopisci 26Sport 29Mali umjetnici 30Koncert U2 34Zabavni kutak 36

Brezalist učenika OŠ “I. G. Kovačić” Duga ResaPŠ Bosiljevo i PŠ Grabrkbr. 7, šk. god. 2009./2010.siječanj 2010.

Josipa Jelačića 847250 Duga Resatel. 047 841 114os-duga-resa-002@skole.t-com.hrhttp://www.os-igkovacic-dugaresa.skole.hr

Za izdavača:Sanja Ferkula, prof.

Urednica i voditeljica novinarske družine:Gordana Šutej, prof.

Članovi novinarske družine:Dolores Šebalj (8.b), Anamarija Bošnjak, Mateja Frketić, Valentina Trupković, Ivan Palajsa, Antonio Fudurić (7.b), Valentina Ivšić, Antea Mejaški, Karlo Mihalić, Franka Resovac, Domagoj Šebalj, Klaudija Ulaković (6.b), Valentina Petrunić (5.b).

Suradnici:Lucija Trgovčić (5. a), Sanja Peretić, Patricia Pulić (6.a), Maria Sabljarić (6.b)

Lektura:Gordana Hrgovan, prof.

Likovni i literarni radovi:u~enici OŠ “I.G.Kovačić”, PŠ Bosiljevo, PŠ Grabrk

Izbor likovnih radova:Ivančica Pereško, učiteljica razredne nastave

Fotografije: Članovi novinarske družine, voditeljica, ravnateljica, učitelji

Naslovna stranica:Luka Matuzi}, 8.b

Dizajn i priprema tiska:Tibor Orli}, Edok d.o.o.

Tisak: Edok d.o.o.naklada 300 komada

Laura Betina Luketić, 4.b

2

3

AKTUALNO

Ravnateljici Sanji Ferkuli postavili smo nekoliko pitanja u vezi priznanja koje je naša škola nedavno dobila i radova koji se u školi nastavljaju nesmanjenim intenzitetom bez obzira na krizno vrijeme u kojem živimo.

Škola je postigla najbolji rezultat u natjecanju županijskih ustanova u energetskoj učinkovitosti i štednji energije. Dobili smo priznanje i računalo, a Vi ste nagrađeni studijskim putovanjem u Italiju. Kako je ostvarena tako velika ušteda i kako je proteklo putovanje?

Ta je velika ušteda ostvarena građevinskim preinakama zadnjih godina kao što su zamjena rasvjetnih tijela i korištenje štedljivih žarulja, ugradnja štedljivih slavina i vodokotlića, ugradnja nove stolarije i roleta, postavljanje toplinske izolacije i nove fasade. Od nekoliko nepotrebnih malih prostorija odlučila sam napraviti još jednu učionicu te je tako od 3. prosinca 2007. godine omogućen rad u jednoj smjeni što je također pridonijelo uštedi energenata. U školi kontinuirano provodimo edukaciju učenika i radnika o nužnosti štednje energije.

Nagrada za osvojeno prvo mjesto bila je studijsko putovanje u Italiju na kojem sam, uz predstavnike nagrađenih ustanova, predstavnike Karlovačke županije i tvrtke REGEA, od 20. do 25. listopada 2009. godine posjetila Pescaru, potresom pogođenu L'Aquillu i Rim. U edukativnom centru u pokrajini Abruzzo održala sam prezentaciju o

RAZGOVOR S RAVNATELJICOMSANJOM FERKULOM

Uspješna godinaSmatram da bi svatko u okviru svoje struke trebao učiniti maksimalni napor u ostvarenju ne samo vlastitih nego i društvenih interesa. Znanje i sposobnosti treba pozitivno iskoristiti.

našoj školi. Škola je u ovom natjecanju jedina dobila i posebnu nagradu – računalo. Ono mi je za školu uručio župan Karlovačke županije g. Ivan Vučić koji je sa suradnicima i predstavnicima Grada Duge Rese 17. prosinca 2009. godine posjetio školu, pogledao prigodni program, a potom je i obišao.

Škola je u Energetskom institutu “Hrvoje Požar“ u Zagrebu, kao jedna od samo petnaest javnih ustanova u Republici Hrvatskoj, dobila i priznanje „Green building“.

Protekla godina bila je vrlo uspješna za našu školu, a i za Vas osobno. U lipnju ste primili javno priznanje grada Duge Rese za svoj rad. Zahvaljujući se na priznanju rekli ste «Na vrhu ima mjesta koliko ti srce želi, ali ne za sjedenje.» Možete li nam prokomentirati tu rečenicu i najaviti što planirate ubuduće?

Drago mi je da sam dobila to priznanje, da je moj rad prepoznat i vrednovan. Javno priznanje podstrek mi je za ostvarivanje budućih ciljeva. Smatram da bi svatko u okviru svoje struke trebao učiniti maksimalni napor u ostvarenju ne samo vlastitih nego i društvenih interesa. Znanje i sposobnosti treba pozitivno iskoristiti.

Već sedam godina, koliko sam ravnateljica, intenzivno radim na uređenju škole, kako matične tako i područnih, jer smatram da je ugodan i kvalitetan prostor bitan za uspješan rad i boravak u školi. Preostalo mi je dovršenje uređenja podova u još

nekim učionicama matične škole. Tako je ovih dana upravo završeno uređenje podova u učionicama u prizemlju. Svakako bih htjela s vremenom zamijeniti kotlovnicu i sustav za centralno grijanje. Imam i planove za uređenje školskog dvorišta. U područnoj školi Grabrk htjela bih zamijeniti krov. S našim osnivačem, Karlovačkom županijom, i Gradom Dugom Resom poduzela sam potrebne mjere kako bi se što prije izradila dokumentacija za trodijelnu školsku športsku dvoranu.

Zahvaljujemo na razgovoru i želimo puno uspjeha u ostvarenju planova!

U natjecanju SEM (sistematic energy management) u kojem su sudjelovale ustanove u vlasništvu Karlovačke županije – osnovne i srednje škole, učenički domovi i zdravstvene ustanove - koje je u suradnji s talijanskom pokrajinom Abruzzo provela Karlovačka županija, naša je škola u kategoriji osnovnih škola osvojila 1. mjesto. Naime, uspoređivala se potrošnja energenata – električne energije i lož-ulja – u prethodne tri godine u odnosu na ovu godinu. Rezultati su pokazali da smo ove godine potrošili 23% manje električne energije i 47% manje lož-ulja.

Pripremio Antonio Fudurić, 7.b

AKTUALNO

4

U OŠ «Ivan Goran Kovačić« Duga Resa tijekom 1. polugodišta 2009./2010. godine nastavu je u matičnoj i područnim školama Bosiljevo i Grabrk pohađalo 395 učenika (217 dječaka i 178 djevojčica).

U odnosu na isto razdoblje prošle školske godine imamo blagi pad broja učenika (-5). U odnosu na spol učenika i dalje uočavamo pad broja djevojčica (-17), a porast broja dječaka (+2).

395 učenika naše škole raspoređeno je u 23 razredna odjela od čega su u područnim školama tri kombinirana.

Tijekom prvog polugodišta nastavu je pohađalo 40 prvašića što je za 10 manje u odnosu na prošlu školsku godinu. Oni nisu brojčano ocjenjivani.

Od ukupno 355 učenika (od drugog do osmog razreda) njih 311 ili 88 % pozitivno je ocijenjeno, a 44 učenika ili 12 % negativno, s jednom ili više negativnih ocjena. Uspjeh je za 1 % bolji u odnosu na isto razdoblje prošle školske godine.

U razrednoj nastavi (od drugog do četvrtog razreda) svi učenici su pozitivno ocijenjeni, izuzev tri učenika četvrtog razreda matične škole iz engleskog jezika i prirode i društva.

U predmetnoj nastavi negativno je ocijenjeno 38 učenika u matičnoj školi i 3 učenika u PŠ Bosiljevo. 41 negativno ocijenjen učenik ima ukupno 84 negativne ocjene.

USPJEH UČENIKA NA KRAJU 1.POLUGODIŠTA 2009./2010.

Za 1 % bolje nego laniU odnosu na isto razdoblje imamo 4 negativno ocijenjena učenika manje, a četiri negativne ocjene više. Najviše negativnih ocjena ima iz engleskog jezika (24), hrvatskog jezika (23) , matematike (20) i povijesti (16). U odnosu na prošlu školsku godinu smanjen je broj negativnih ocjena iz matematike (-15) , a povećan iz engleskog (+11) i hrvatskog jezika (+9).

Najviše je negativno ocijenjenih učenika s dvije (19), s jednom negativnom ocjenom (15), a najmanje s tri i više (7).

Čestitam učenicama i učenicima na svim dobrim ocjenama u učenju i vladanju, uspjesima i nastupima u okviru mnogobrojnih izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti, a u novoj 2010. `elim još boljih ocjena i puno uspjeha na različitim natjecanjima.

Učenicama i učenicima s negativnim ocjenama predlažem puno rada i upornosti u ispravljanju istih.

Roditelji, pomozite djetetu u ispravljanju negativnih ocjena! Ako niste u mogućnosti to učiniti, potražite osobu koja će mu pomoći. Ohrabrujte svoju djecu i pokazujte im svakodnevnim dobrim primjerima važnost izvršavanja svakodnevnih dužnosti i obveza, važnost međusobne ljubavi, uvažavanja, podrške i pomoći. Vjerujte, dobri rezultati neće izostati!

Ivanka Želježnjak

Profesoricu matematike Mirjanu Puljar očekuje unapređenje u zvanje učitelja-mentora nakon što je ispunila sve uvjete za napredovanje u struci i održala ogledno predavanje pred višom savjetnicom Anicom Kovač i pedagoginjom Ivankom Želježnjak. „Smatram ovo potvrdom da dobro radim. I dalje ću se truditi biti što

PROFESORICA MIRJANA PULJAR POSTALA UČITELJ - MENTOR

Čast koja obvezujebolja“, rekla nam je prof. Puljar koju je savjetnica pohvalila da je „rođeni učitelj“. Osim priznanja napredovanje je za učitelje i velika obaveza jer se očekuje da budu na raspolaganju Agenciji za odgoj i obrazovanje kad to zatreba, a i sam status nije trajan, već se mora nakon pet godina obnoviti. G. Š.

ŠKOLE ZA AFRIKU

Naš doprinosI naša se škola uključila u humanitarnu akciju UNICEF-a “Škole za Afriku”.

Tom se akcijom prikupljaju sredstva za izgradnju i obnovu škola te za njihovu opskrbu pitkom vodom. Novac se prikuplja za djecu bez roditelja i onu koja žive u osobito teškim uvjetima, a služi za nabavu školskih knjiga i ostalog školskog materijala.

Učenici su tijekom listopada i studenog svojim novčanim prilozima te sakupljanjem i prodajom plastičnih boca uspjeli prikupiti 3.965 kuna. Time su omogućili da 25-ero djece u Ruandi dobije potreban školski pribor

5

Obrazovanje je temeljno pravo svakog djeteta. Nigdje u svijetu djeca nisu zakinuta za to pravo kao u Africi. Na području južne Afrike približno 45 milijuna djece ne ide u školu, što znači da svako treće dijete nema mogućnost obrazovanja.

s – 3965 kuna

Nova učiteljica glazbene kulture Valentina Pavlaković ima težak zadatak zamijeniti svestranog i temperamentnog profesora Štefanca koji je otišao raditi u drugu školu. Valentini Pavlaković ovo je prvo radno mjesto. "Škola je prekrasna, lijepo uređena, puna boja, cvijeća i slika. Ambijent je poticajan i ugodan za rad", kaže učiteljica. Do sada nije imala nikakvih problema. Od učenika očekuje da shvate glazbu, stvaranje i izvođenje te njezinu važnost u kulturi čovjeka. U slobodno vrijeme pjeva, svira, odlazi na koncerte, čita knjige. Dio vremena provodi sa svojim ljubimcima - ima dvije mačke i psa.Učiteljica najviše voli rock glazbu, među skladateljima klasične glazbe najdraži joj je Chopin, a omiljeni vokali Whitney Houston, Celine Dion i Tina Turner. G.Š

PREDSTAVLJAMO

Težak zadatak

i uniforme, a dvije škole i opremu za sport i igru. Rado smo sudjelovali u ovoj akciji jer smo željeli našim malim prilogom pomoći školovanju ruandske djece.

Matea Frketić, 7. b

OBNOVLJENO PROČELJE PŠ GRABRK

U proljeće 2009. godine na zgradi Područne škole Grabrk obnovljeno je pročelje. Zanimljivo je da su pročelje prema ideji ravnateljice obojili domari Rudolf, Josip i Tihomir!

PŠ Grabrk prije... ...i s novom fasadom!

NATJECANJA

6

LiDraNo 2009.Druženje i razmjena iskustava

Domagoj Šebalj, Barbara Erdeljac, Dolores Šebalj i Branimir Jagodić pod vodstvom mentorice Vedrane Čop uspješno su predstavili školu na državnom ekološkom kvizu u Trogiru u travnju 2009.

Nestrpljenje, nervoza... Čekamo ocjenu povjerenstva... Od sigurne pobjede na županijskom natjecanju dijele nas samo tri boda! Samo tri boda od državnog natjecanja i tri dana u Trogiru! Povjerenstvo uzima ocjenu, diže je... I?? I?? TROJKA!! Dvoranom je odjeknuo Branimirov vrisak. Nevjerica, euforija, suze radosnice i ponos – sve pomiješano u nama. Jednostavno ne možemo vjerovati! "Ovo je definitivno kruna na sve ove 4 godine truda, zalaganja i učenja!" rekao je Branimir Jagodić, veteran eko-kviza. Prvi puta u povijesti naše škole osvojili smo 1. mjesto na županijskom ekološkom kvizu. Za to su zaslužni, uz Branimira i mene, Barbara Erdeljac (6.razred) i Domagoj Šebalj, moj brat (5.razred) te naša mentorica prof. Vedrana Čop.

Došao je i dan polaska na državno natjecanje - 12. 4. 2009. Išli smo minibusom zajedno s učenicima srednje škole iz Siska. Putovali smo dobrih 5 sati do Segeta Donjeg, mjestašca 2,5 km udaljenog od UNESCO-va grada Trogira. Kada smo stigli u hotel u kojem je održano državno natjecanje, dobili smo poklone udruge "Lijepa naša": majice, kemijske olovke, brošure i diplome. O, kako li je to lijepo pročitati! "Pohvalnica za sudjelovanje na državnom ekološkom kvizu".

EKO -Tri dana u

Već treću godinu za redom Breza je pozvana na državni LiDraNo. I ovaj put, kao i prethodna dva, Brezu su predstavljale voditeljica novinarske družine Gordana Šutej i Ivana Bosiljevac, predstavnica uredništva.

Ove godine državni LiDraNo je održan u Puli. Četverodnevno druženje i razmjena iskustava započeli su svečanim otvaranjem u Domu hrvatskih branitelja u Puli. Odmah nakon svečanog otvorenja predstavila se prva skupina pojedinačnih scenskih nastupa.

Idućeg dana otvorena je izložba školskih listova i održan okrugli stol za mentore i glavne urednike. Stručni žiri komentirao je svaki od dvadeset školskih listova pozvanih na državnu smotru. Breza je, uglavnom, dobila isključivo pohvale. Posebno je pohvaljena reportaža s HRT-a te je ocijenjena kao, možda čak i, jedina prava reportaža u školskim listovima. Popodne smo otišle pogledati skupne scenske nastupe. Najviše nas se dojmio nastup OŠ Petra Zrinskog iz

Ivana na izložbi školskih listova

Zagreba pod nazivom Pravi se da ništa nisi vidio. Scenski nastup temeljio im se na pokretima kojima su dočarali nasilje kakvo danas vlada Hrvatskom i svijetom: nasilje u obitelji, nasilje u školama, nasilje na stadionima.

Trećeg dana našeg boravka u Puli održana je radionica za urednike školskih listova na temu internet. Kasnije smo prisustvovale novinarskoj svjetovaonici sa Željkom Horvat-Vukelja, Brankom Primorac i Anitom Šojat. Tema radionice je bila oprema teksta. Podijeljeni u nekoliko skupina dobili smo zadatak opremiti tekst. Bilo je nadasve zanimljivih i maštovitih ideja. Nakon završetka radionice uslijedio je ručak. Poslijepodnevne planove pokvarila nam je kiša. Planirale smo posjetiti Arenu,

ali zbog nevremena bilo je sigurnije ostati u hotelu. Posljednji dan zaključili smo svečanim zatvaranjem na kojem su predstavljeni najbolji radovi u 2009. godini.

Ivana Bosiljevac, prošlogodišnja urednica

7

- KVIZu Trogiru

Raspakirali smo svoje stvari i krenuli u dvoranu gdje je održana duhovita, no ne i tako zanimljiva, svečanost otvaranja. Nakon toga prikazali smo svoje radove sažete u powerpoint prezentaciju od 5 minuta. Naša tema bila je "NE plastičnoj vrećici", a za nju smo osvojili 24 od mogućih 30 bodova. Večerali smo i otišli u šetnju plažom, a kada smo se vratili, organizirali su nam zabavu uz karaoke. Zabavili smo se pjevajući, ne misleći na sutrašnji dan – pismeni i usmeni ispit.

Buđenje u rano jutro. Na doručak pa na pismeni dio natjecanja. Kada smo napisali, išli smo u obilazak Trogira, tog divnog romaničko-gotičkog grada koji je pod zaštitom UNESCO-a. Šetali smo ulicama staroga dijela, razgledali sve znamenitosti, između ostalog i predivnu katedralu sv. Lovre s poznatim Radovanovim portalom. Vratili smo se u hotel na ručak, a rezultati još nisu stigli. Barbara i ja ručale smo kada nam je prišla mentorica i rekla da su rezultati objavljeni. Potrčale smo prije nego li je završila rečenicu. Na panou pored recepcije visjelo je 5 papira s rezultatima. Svaki od njih bio je vrlo važan. Krenule smo od 5. razreda. Domagoj je na pismenom 1. u državi! Odlično! Ja sam 2., Branimir 3., a Barbara 7. Ukupni rezultat – 10. mjesto u državi! Odlično, no nama ne i dovoljno dobro jer smo priželjkivali plasman na usmeni dio natjecanja. Mentorica je bila prezadovoljna jer, na kraju krajeva, nije očekivala niti dolazak na državno natjecanje. Nema veze. Kažu: "Više sreće drugi put." Tek smo kasnije i mi shvatili koliko smo postigli. 1. mjesto na županijskom natjecanju, prolazak na državno, svaki od nas ostvario je odličan uspjeh pojedinačno, a skupno, od nešto manje od 1000 škola u RH – deseti! Nije li to sjajno?

Održano je usmeno natjecanje te svečanosti proglašenja najboljih i zatvaranja natjecanja. Te noći nismo htjeli zaspati. Lunjali smo hotelom, kao i svi ostali. Upoznali smo mnogo ljudi – zabavnih, zanimljivih i inteligentnih. Sklopili smo nova prijateljstva, pričali s ljudima preko balkona, skitali se po plaži i skoro izgubili, pjevali, razgovarali, zafrkavali se, odlično se zabavili i stvorili nezaboravne uspomene na tri dana provedena u Trogiru. Zaspali smo u sitne noćne sate. Nažalost, sve što je lijepo kratko traje. Pozdravili smo se sa svojim novim prijateljima i krenuli put Duge Rese. Dolores Šebalj, 8.b

NATJECANJA

8

Katarina Benić, Valentina Babić i Maja Kovačić, učenice bivšeg 7.a razreda i njihova mentorica Gordana Perharić, učiteljica geografije, sudjelovale su na Državnoj smotri i natjecanju GLOBE škola.

Predstavnici trideset i četiri osnovne i osamnaest srednjih škola okupili su se u Preku na otoku Ugljanu od 26. do 28. svibnja 2009. godine na Državnoj smotri i natjecanju GLOBE škola. Naše predstavnice stekle su pravo sudjelovanja jer su na Županijskom natjecanju u travnju osvojile 6. mjesto.

Katarina Benić, Valentina Babić i Maja Kovačić predstavile su školu i svoj rad u GLOBE programu plakatom, a sudjelovale su i u orijentacijskom GLOBE natjecanju. Zadatak im je bio pronaći put do cilja i na pet kontrolnih točaka riješiti određene zadatke (npr. mjerenje padalina, razvrstavanje oblaka i sl.). Osvojile su 13. mjesto.

SMOTRE I NATJECANJA HRVATSKIH GLOBE ŠKOLA

Naporan natjecateljski programUz naporan natjecateljski program ipak se našlo slobodnog vremena za kupanje, druženje, zabavu uz karaoke. Djevojke su upoznale učenike iz raznih krajeva Hrvatske.

GLOBE grupa nastavlja s radom i ove školske godine i u matičnoj školi i u PŠ Bosiljevo.

Sanja Peretić, 6. a

Na početku ove školske godine u predvorju škole postavljeno je 12 novih klupa. Klupe nam služe za sjedenje dok čekamo nastavu, za vrijeme odmora, a dobro dođu i za školske priredbe.Klupe su izradili domari Josip, Rudolf i Tihomir, a obojile ih spremačice Biserka i Goranka. Izrađene su od ostataka metalnih dijelova uništenih stolica i dasaka dobivenih od smreka koje je zbog bolesti trebalo posjeći. Prozvali smo ih eko-klupe.

Anamarija Bošnjak, 7.b

Eko-klupeEko-klupe

PROJEKTNI DAN – 16. LISTOPA

Edukativne ploče Učenici osmih razreda zajedno s učiteljima i domarima postavljali su edukativne ploče u centru Duge Rese. Malo zemlje, pijeska, malo truda, malo veselja i kultura, povijest, prirodne znamenitosti postale su dostupne građanima i turistima koji prolaze kroz Dugu Resu.Materijal za edukativne ploče financirao je grad dok su slike i tekstove pripremili učenici uz pomoć učitelja.Sadržaj edukativnih ploča će se mijenjati pa preporučamo građanima da zastanu i pročitaju zanimljivosti o gradu u kojem žive. Već za vrijeme postavljanja prolaznici su izražavali zadovoljstvo: „Ovakvo nešto je odavno trebalo postaviti!“ I mediji su pokazali interes za ovu akciju. Uz Radio Mrežnicu i Večernji list koji nas uvijek prate, ovaj puta nas je snimila i Hrvatska televizija.

Karlo Mihalić, 6.b

Veselo i radnoVeselo iU dvadeset i dvije radonice u matičnučitelji uz pomoć roditelja i tehničkog papirnatog zmaja, vezu, rade origami. nas kroz brojeve, a novinari bilježe zbi

EKO STRANICA

9

ADA 2009.

Završili smo priredbom i izložbom

Edukativne ploče

VeziljeVeselo i radnoi radnoPapirnati zmajUčenici 5.b razreda dobili su zadatak izraditi papirnatog zmaja. Razrednica i voditeljica Ivančica Pereško pomagala je i poučavala učenike.„Papirnatog letećeg zmaja slikamo, slažemo i bojimo. Odlično je, ima puno dobrih crtača i jako su lijepi. Atmosfera je odlična, učenici dobro rade i pomalo su napeti. Mislimo da ćemo sve na vrijeme završiti, ne možemo još procijeniti.“, rekla je učiteljica Ivančica Pereško.

Kamene figureUčenici 5.a razreda su izrađivali kamene figurice. Radili su uz pomoć razrednice Blanke Smičiklas. Na ideju su došli gledajući slike u knjižnici i odlučili probati. Atmosfera je bila odlična. Jedan učenik nam je samo rekao: «Odlično je!».

Lutkarska radionicaUčenici 3.a radili su u lutkarskoj radionici s učiteljicom Ružicom

noj školi, sedam u PŠ Bosiljevo i jednoj radionici u PŠ Grabrk učenici i osoblja izrađuju nakit, bookmarkere, svije}njake, jesenske ukrase, metle, Lutkarska radionica priprema igrokaz, matematičari proučavaju svijet oko

ivanja. Donosimo vam dio atmosfere s projektnog dana.

Građanima Duge Rese isplatilo se imati lijepo uređene vrtove jer su oni najljepši dobili eko pohvale. Bile su to lijepe plastificirane zastavice u obliku lokvanja s natpisom «Pohvaljuju učenici OŠ «Ivan Goran Kovačić» Duga Resa». Zastavice su u vrtove građana postavljali učenici, članovi eko grupe, tijekom 5. i 6. mjeseca 2009. godine. Građani su s oduševljenjem prihvatili akciju koja ih potiče na uređenije i urednije vrtove jer lijepi vrtovi čine lijep grad.

Antea Mejaški, 6.b

EKO-POHVALE

Učenici pohvaljuju

Šomen. „Za sada nam ide dobro. Nadamo se da ćemo sve stići, ali za nas je važna volja, smijeh i veselje u radu. Djeca su vrijedna i dobra.“, rekla je učiteljica.

Izrada metliIzrada metli i izlaganje gosta Stjepana Palajse oduševilo je dječake.„Ide nam odlično, sve je super i dječaci su mirni i poslušni“, rekao je voditelj. U prvom dijelu radionice voditelj je pokazivao kako se rade metle, a na kraju su i dječaci izvršili posao.

VezenjeDjevojčice 6.a i 6.b isprobale su tehniku vezenja. U tome su im pomogle gošće Ivana Resovac i Davorka Knežić.

Antea Mejaški, Franka Resovac, Valentina Ivšić, 6. b

Umjetnici iz četvrtih razredaUčenici 4.a razreda izrađuju skulpture životinja od komada drveta nađenih u šumi, žireva, kestena i sličnih šumskih plodova. Radionicu vodi Monika Furdek, jedna od majki koje su se uključile u projektni dan. Izrađivali su skulpture žirafe, psa, zmije, žabe, zeca, ptice feniks, kameleona i dinosaura. Atmosfera u radionici je vesela.

Učenici 4.b izrađuju podmetače za tanjure. Vezu inicijale na tkaninu. Učenici su usredotočeni na rad tako da u njihovoj radionici vlada mir. Najvažniji zadatak im je izrada zidnjaka na kojem žele ispisati eko slogan naše škole: „Rijeke pazi, šume mazi, a cvijeće ne gazi.“

Anamarija Bošnjak i Valentina Trupković, 7. b

TEMA BROJA: @ivotne vrijednosti - obitelj na prvom mjestu

10

Kao temu ovogodišnjeg broja Breze odabrali smo životne vrijednosti. Neke su vrijednosti zajedničke svim ljudima i odražavaju njihovu univerzalnu i urođenu prirodu, dok neke ovise o uzrastu, spolu, kulturi, svjetonazoru... Zanimalo nas je kakav je vrijednosni sustav naših učenika. Kako sveprisutno potrošačko društvo djeluje na nas.

Vođeni pretpostavkom da je materijalizam od najranije dobi prisutan među djecom proveli smo anketu među učenicima kako bismo vidjeli pravo stanje. U ispitivanju je sudjelovalo 109 učenika predmetne nastave od petog do osmog razreda. Zadatak je bio poredati dvadeset vrijednosti od najvažnije do najmanje važne.Evo rezultata:

1. obitelj2. zdravlje3. ljubav4. prijatelji5. poštovanje6. sloboda7. sigurnost8. zabava9. vjera10. učenje11. dobrota12. uspjeh13. pravednost14. rad15. ljepota16. odgovornost17. samopoštovanje18. kultura19. plemenitost20. izgled

Ovu smo temu odabrali kako bismo dobili pravu sliku o vrijednostima do kojih drže učenici. No, za to je potrebna potpuna iskrenost koju sumnjam da smo dobili. Nekako mi se čini da su učenici u anketi birali odgovore za koje znaju da su najpoželjniji.

Kaleidoskop vrijednostiAko želite biti popularni, morate li biti umotani u odjeću najpoznatijih marki? Morate ako želite popularnost među površnim ljudima, ali da bi vas drugi cijenili kao osobu, kao individuu, to vam nije potrebno.

Ne iznenađuje me što obitelj u svim razredima prednjači kao najvažnija i nalazi se na prvom mjestu liste prioriteta gotovo svih učenika.

U dobi u kojoj se nalaze osnovnoškolci obitelj je utočište i sklonište od svih nedaća vanjskoga svijeta. Ipak, malo je teže povjerovati da izgled, tj. ljepota vrlo nisko kotira, što bi značilo da im je nevažna. To je ipak malo neuvjerljivo, nije li? Ako vam izgled nije važan, zašto se izrugujete drugima zbog neke fizičke mane? I koliko ste puta sami sebe sažalijevali zbog istog? Hoćete li se na ulici okrenuti za nekim zanosnim i pomisliti: «Tako je lijep/a!» ili ipak za nekim ne tako atraktivnim i reći: «On/ona je sigurno dobra osoba.»? Ne ponašamo se uvijek u skladu sa svojim uvjerenjima. Jedno mislimo, drugo radimo. Zanimljivo je da su plemenitost i kultura zauzele najniža mjesta gledajući sveukupne rezultate. Da, drugačije rezultate ne možemo niti očekivati. Ipak smo mi Balkanci, zar ne?

U današnjem svijetu nije ni čudno što je dječja slika o pravim životnim vrijednostima iskrivljena. Na stranicama raznih tiskovina prije će naći vijesti iz crne kronike nego nešto pozitivno. Mediji više pažnje

posvećuju bogatim, zgodnim, ušminkanim zvijezdama, nego ne tako poznatim osobama koje su ipak nešto postigle u životu, koje su učinile nešto za dobrobit svih. Nažalost, to su samo neki od razloga. Oslonac u izboru pravih životnih vrijednosti trebala bi biti obitelj, no i osoba sama. To je teško očekivati, pogotovo u ovoj životnoj dobi. Da bi pojedinac sam mogao razlučiti što je dobro, a što ne, tko mu ispire mozak a tko mu pomaže, treba razvijati svoju psihu, svoju individualnost, vlastito razmišljanje i stajalište o nečemu. Kako bi si u tome pomogao, treba se obrazovati, puno čitati i naučiti razmišljati svojom glavom. Danas se nikome ne može vjerovati. Uzdaj se u se’ i u svoje kljuse i bit će ti najbolje.

Po ovim podacima dalo bi se naslutiti da su učenici naše škole savršeni te da su njihove liste prioriteta baš onakve kakve bi trebale biti. To je malo vjerojatno, nije li? U ovim godinama svima je bitna pažnja i tuđe mišljenje, bez obzira što tvrdili, a kako dobiti pažnju i izazvati pozitivne reakcije nego skupom i najmodernom odjećom, savršenom frizurom, šminkom? Ako želite biti popularni, morate li biti umotani u odjeću najpoznatijih marki?

11

Morate ako želite popularnost među površnim ljudima, ali da bi vas drugi cijenili kao osobu, kao individuu, to vam nije potrebno. Za to vam treba um i intelekt, spoznaje koje razvijate čitanjem, učenjem i razgovorima, a ne uvijek tip-top izgledom. Lijepom odjećom to je teže postići.

Da zaključim. Ako želite trenutno ili privremeno obožavanje i popularnost, morate biti odjeveni po zadnjoj modi te izgledati savršeno, a za trajno poštovanje onih do čijeg bi vam mišljenja trebalo biti stalo (nastavnika, roditelja, PRAVIH prijatelja), razvijajte svoj um, ulažite u sebe, puno čitajte, razmišljajte, počnite stvarati svoja mišljenja i svoje stavove, ne dopuštajte da vam ispiru mozak. Samo tako možete postati potpune, zadovoljne osobe.

Dolores Šebalj, 8.b

Želje učenika četvrtih razreda

Učenicima 4. a i 4. b razreda dali smo ovakav zadatak: „Zamislite da ste ulovili zlatnu ribicu koja vam može ispuniti svaku želju. Što biste poželjeli?“

Učenici su najčešće poželjeli da budu zdravi i sretni. Mnogi bi htjeli dobre ocjene u školi. Neki su skromno odgovorili da bi željeli malo slatkiša, malog psića, barbie lutku, auto na daljinski ili nogometni dres. Drugi su pak neumjereno poželjeli sve moguće igračke na svijetu, stalno crtiće

na tv-u, sve moguće igrice za playsation, da budu milijarderi, auto „bemve“.

Bilo je i originalnih želja, kao na primjer, „da postanem znanstvenik“, „da budem gimnastičarka kao Tina Erceg“, „puno knjiga“, ekološki osviještenih – „da ljudi ne bacaju smeće u prirodu“, duhovitih – „još jedna zlatna ribica“i dirljivih – „da me Bog čuva!“

Zlatna ribica

TEMA BROJA: @ivotne vrijednosti - obitelj na prvom mjestu

12

RIJEČ STRUČNJAKA

Obiteljske vrijednostiIz knjige uglednog međunarodnog

stručnjaka za obitelj Jespera Juula „Život u obitelji“* donosimo vam nekoliko ulomaka kako bismo vas zainteresirali za rad ovog

genijalnog čovjeka čije riječi vrijede zlata.

No što su to uopće vrijednosti?

Odgovor je dvojak: to su misli i ideje kojima pridajemo veliku važnost i koje nam mogu obogatiti život ako okružuju i obilježavaju naše svakodnevne radnje i razmišljanja. U obitelji – u zajednici koja se temelji na ljubavi – najvažnije je pitanje: „Kako osjećaj ljubavi pretvoriti u djela koja će i moji doživjeti kao ljubav, a da pritom ne izgubim osobni integritet?“Naše vrijednosti i načela ne mogu iscrpno odgovoriti na to egzistencijalno pitanje, ali nam mogu poslužiti kao orijentir i putokaz u stalnim pokušajima da nalazimo ili se podsjetimo na odgovore. Vrijednosti nisu isto što i ciljevi. Vrijednosti postoje i prije nego što postavimo ciljeve i nakon što ih ostvarimo, i više nam govore o tome kako do cilja stići, kakav je put, nego o samom cilju.

Kako vrijednosti provodimo u praksi?

Uvijek je uzbudljivo i izazovno raspravljati o vlastitim i tuđim vrijednostima, dijelom i zato što u raspravama često otkrijemo kako se naša razmišljanja o vrijednostima razlikuju od toga kako ih provodimo, ili kako ih želimo provoditi u praksi. Koje sam vrijednosti ja naslijedio od obitelji u kojoj sam odrastao, a koje ti? O kojim se vrijedostima govorilo, a koje su se podrazumijevale? Koje su se vrijednosti doista provodile u djelo u našim obiteljima, a koje su bile više „dekoracija“? Mnoge su tvrtke i ustanove imale upravo takve

rasprave o vrijedostima i sastavile njihove hvalevrijedne popise, no zatim su morale prihvatiti činjenicu da je vrijednosti lakše formulirati nego provesti u djelo.

Kolektivna nezrelost

Isto će se dogoditi i u mnogim obiteljima, jer mogu proći godine prije nego što stvari u praksi počnu nalikovati onome što ste željeli. Ne može, na primjer, jedini razlog da „poštujemo“ jedni druge biti to što mislim da je to ispravno. Često previdimo da druga osoba treba podršku iako mislimo da je uzajamno podržavanje jedna od najvažnijih funkcija obitelji. Da nije tako, bilo bi nam dovoljno zlatno pravilo iz Biblije: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“, ili: „Ponašaj se

prema drugima onako kako želiš da se drugi ponašaju prema tebi.“ Generacijama je problem upravo u tome što većina ljudi duboko iznutra ne voli sebe i loše se ponaša prema sebi. Moje iskustvo pokazuje da se to ne događa zbog lijenosti ili nezrelosti pojedinca. Prije je riječ o kolektivnoj nezrelosti – o tome da se mi kao ljudska bića nismo uspjeli razvijati, ni u psihološkom ni u društvenom pogledu, istim tempom kojim se razvio svijet.Možda se objašnjenje dijelom može naći u otkriću znanstvenika da se ljudski mozak u posljednjih 50 000 godina nije razvijao? Svatko može i sam vidjeti da je naša društvena i kulturna politura često izuzetno tanka te da je udaljenost između empatije i primitivizma zaštrašujuće mala – i ne samo kod onih koji su imali takozvano nesretno djatinjstvo, obilježeno nehumanim i destruktivnim ponašanjem. Isto vrijedi i za mene i za vas i za one s kojima živimo. Preispitivanje i iskazivanje vaših vrijednosti trebalo bi koristiti kao proces sazrijevanja, a ne da biste ispravljali druge ili se s njima nadmudrivali. Čak su i obitelji u kojim živimo zapravo tek odraz kolektivnih shvaćanja vrijednosti i slike o tome kako bi trebala izgledati obitelj na početku trećeg milenija....Zajednički život i odgoj djece po mnogočemu je doživotni eksperiment i nitko to ne može proći a da svaki dan nešto ne zabrlja jer se život ne svodi na to da budemo „u pravu“

Zajedni~ki `ivot i odgoj djece po mnogo~emu

je do`ivotni eksperiment i nitko to ne mo`e

pro}i a da svaki dan ne{to ne zabrlja jer se `ivot ne svodi na to da budemo “u pravu” ili

“savr{eni”, nego da iz kaosa izvu~emo neki

smisao.

13

Autor izdvaja temeljne vrijednosti koje su neophodne za stvaranje zajednice u kojoj svi članovi napreduju :

Ravnopravno dostojanstvoRavnopravno dostojanstvo u odnosima znači to da zajednica s jednakom ozbiljnošću shvaća želje, mišljenja i potrebe obiju strana te da ih ne odbacuje i ne omalovažava pozivajući se na nečiji spol, uzrast ili manu.

IntegritetOsobni integritet kao jednu od glavnih vrijednosti obiteljskog života čini zbroj osjećaja, vrijednosti i misli pojedinca, te brige i poštovanja koju bi i on i drugi članovi obitelji trebali pokazivati za te osjećaje, vrijednosti i misli.

AutentičnostAutentičnost, što zapravo znači „izvornost“ – sposobnost da vjerodostojno izrazimo sebe.

OdgovornostOsobna odgovornost je odgovornost koju imamo prema vlastitom životu – prema tjelesnom, psihičkom, mentalnom i duhovnom zdravlju i razvoju.

www.jesperjuul.com www.family-lab.com

www.familylab.hr

Jesper Juul (1948, Danska)poznati je obiteljski terapeut s tridesetogodišnjim iskustvom te autor nekoliko utjecajnih knjiga iz područja roditeljstva. Radio je u mnogim europskim zemljama, među ostalima i u Hrvatskoj kao volonter u radu s prognanicima i u edukaciji stručnjaka za rad s prognanima. Godine 1995. postao je počasni član hrvatskog Društva za psihološku pomoć. Od 2004. ravnatelj je međunarodne organizacije FamilyLab koja se bavi

obrazovanjem i savjetovanjem roditelja u nekoliko europskih zemalja.

ili „savršeni“, nego da iz kaosa izvučemo neki smisao. Jedan način da se to postigne jest živjeti s vrijednostima do kojih nam je stalo i podijeliti ih s nekim kome bismo i mi voljeli nešto značiti.

Ravnopravno dostojanstvoRavnopravno dostojanstvo u odnosima znači to da zajednica s jednakom ozbiljnošću shvaća želje, mišljenja i potrebe obiju strana te da ih ne odbacuje i ne omalovažava pozivajući se na nečiji spol, uzrast ili manu. To što imate reći zajednici vrijedno je naprosto zato što ste to vi, zato što ste ljudsko biće i zato što ste važan član obitelji. Na taj se način izraz ravnopravno dostojanstvo odnosi na temeljnu potrebu svakog čovjeka, a to je da ga se kao pojedinca vidi, čuje i shvati ozbiljno....Ponašanje koje stvara osjećaj ravnopravnog dostojanstva suprotno je omalovažavanju, propovijedanju, nadglasavanju, ismijavanju i ruganju i nema nikakve veze s onim što nazivamo ljubaznost ili razumnost. I kad smo bijesni ili tužni, možemo se, sasvim sigurno, jedni prema drugima ponašati tako da uvažavamo ravnopravno dostojanstvo. Postoje samo dva osjećaja koja nas u tome mogu spriječiti, a to su prezir i mržnja prema nekome.Ravnopravno dostojanstvo izražava se prvenstveno jezikom, a dijalog koji se temelji na ravnopravnom dostojanstvu postaje razgovor u kojem obje strane izražavaju sebe – svoje misli, vrijednost, osjećaje, snove i ciljeve – a ne povod za teoretiziranje i razglabanje o drugom.Nakon što ovo pročita, većina će čitatelja vjerojatno pomisliti: „Da, u teoriji je sve to lijepo i dobro, ali je u praksi neizvedivo. Ljudi naprosto nisu takvi!“, i to je donekle točno. Mi smo duboko iracionalna bića, puna zavisti, ljubomore, sebičnosti, bahatosti, osjećaja manje vrijedosti i megalomanije. Problem je u tome što ti osjećaji, pa čak i samo jedan od njih, mogu uništiti svaki odnos koji nam je važan i zato smo neprestano na rubu sudara sami sa sobom i jednim dijelom naše ljudske prirode kojem ne možemo umaći – s potrebom da budemo dio zajednice koja nam nešto znači.

TEMA BROJA: @ivotne vrijednosti - obitelj na prvom mjestu

14

IntegritetOd rođenja živimo u stanju neprekidne napetosti između integriteta i suradnje – to jest između potrebe da ostanemo cjeloviti, da se uspijemo razvijati onako kako želimo i tempom kojim želimo i poriva da surađujemo, oponašamo i prilagođavamo se ljudima koji u našem osobnom svemiru imaju najveću važnost...Osobni integritet kao jednu od glavnih vrijednosti obiteljskog života čini zbroj osjećaja, vrijednosti i misli pojedinca, te brige i poštovanja koju bi i on i drugi članovi obitelji trebali pokazivati za te osjećaje, vrijednosti i misli.Posljednjih je nekoliko godina obilježila opasna iluzija da život može i mora biti bez boli, pa je zato nužno naglasiti da je proces uzajamnog učenja – u kojem otkrivamo sami sebe i jedni druge – sam po sebi disharmoničan i vrlo često ranjava dušu. To vrijedi i za odrasle i za djecu, ali ne znači da u pedagoške svrhe jedni drugima moramo nanosti bol. Samo moramo shvatiti da naš način bivanja u svijetu ponekad nanosi bol onima koji su nam najbliži i moramo biti spremni preuzeti za to odgovornost.

AutentičnostAutentičnost, što zapravo znači „izvornost“ – sposobnost da vjerodostojno izrazimo sebe – postaje preduvijet za tri ključna faktora u obiteljskoj interakciji: 1. za blizak, topao kontakt između odraslih te između odraslih i djece 2. za razvoj osobnog autoriteta, a tako i mogućnosti da se udovolji vlastitim potrebama, granicama i vrijednostima 3. za probijanje kroz sukobe i probleme do kojih dolazi u odnosima između članova obitelji te za njihova eventualna rješenja...Dodatna važnost autentičnosti leži u tome što bolne i neprimjerene strane našeg vanjskog i

unutarnjeg ponašanja ne možemo promijeniti sve dok se nismo u stanju autentično izraziti – to jest izraziti se upravo onim riječima i osjećajima koje doživljavamo kao istinite. Ukoliko se želimo razviti nije dovoljno tek govoriti o sebi. Moramo biti sposobni izraziti se osobno i autentično - po mogućnosti verbalno - drugoj osobi koja nas može saslušati...Kad se izgovore prave riječi i pokažu istinski osjećaji, i kad ih druga strana prihvati, najprije smo dirnuti, ili se toplo i široko nasmijemo sami sebi,

a potom uslijedi potpuno drukčiji osjećaj mira koji govori: „Da, to sam ja - i to je u redu!“

Odgovornost...Društvena odgovornost jest odgovornost koju imamo jedni prema drugima – u obitelji, zajednici, društvu i svijetu. Zbog nje veće grupe ljudi, različite skupine i društva, funkcioniraju tako kako funkcioniraju. Društvenu odgovornost učimo od roditelja i nastavnika.Osobna odgovornost je odgovornost koju imamo prema vlastitom životu – prema tjelesnom, psihičkom, mentalnom i duhovnom zdravlju i razvoju. Iako nas je malo odgojeno tako da preuzmemo tu odgovornost, ona je vrlo snažna. Kad smo odgovorni prema sebi, možemo spriječiti pojavu neprilika i pridonijeti boljitku grupe kojoj pripadamo.

Često previdimo da druga osoba treba

podršku iako mislimo da je uzajamno

podržavanje jedna od najvažnijih funkcija

obitelji. Da nije tako, bilo bi nam dovoljno

zlatno pravilo iz Biblije: „Ljubi bližnjega svoga

kao samoga sebe“, ili: „Ponašaj se prema drugima onako kako

želiš da se drugi ponašaju prema tebi.“

U školskoj godini 2009./2010. započeli smo u školi niz predavanja i radionica namijenjenih roditeljima djece svih starosnih dobi. Želja nam je promicanti kvalitetne partnerske odnose roditelja i škole i pomoći roditeljima u unapređivanju i razvijanju roditeljskih vještina i uspostavljanju kvalitetnijih odnosa s djecom. Teme koje ćemo obuhvatiti su: Biti roditelj, Nenasilna komunikacija, Školski uspjeh i neuspjeh, Socijalne vještine, Razvijanje samopoštovanja i samopouzdanja.

Voditeljice projekta su Tanja Vojnić, učiteljica razredne nastave i Gordana Šutej, školska knjižničarka.

ŠKOLSKI PROJEKT: “ZA RODITELJE”Početkom prosinca održano predavanje T. Vojnić „Biti roditelj“, a u veljači nastavljamo s radonicom na temu Nenasilna komunikacija.

Osim susreta s roditeljima planiramo izradu informativnih letaka i brošura, objavljivanje sadržaja za roditelje na školskoj web stranici i u školskom listu te stvaranje zbirke literature za roditelje u školskoj knjižnici.

Koristimo ovu priliku da pozovemo zainteresirane roditelje na suradnju. Sve dodatne informacije mogu se dobiti u školskoj knjižnici. G.Š.

*Jesper Juul, „Život u obitelji: najvažnije vrijednosti u zajedničkom životu i odgoju djece“, Naklada Pelago, 2008.Odlomci iz knjige su preuzeti s dozvolom autora.

Nerijetko odrasli žele djeci osigurati život bez boli, odricanja, sukoba i problema, ispunjavajući im pri tome svaku želju. Često puta zanemarujemo potrebe djeteta vodeći računa samo o njegovim željama. Zaboravljamo (ili ne znamo) da ih ne možemo zaštititi od njihovog puta, ali ih možemo naučiti kako da se nose s onim što im donosi život, bilo to ugodno ili neugodno iskustvo. Ispunjavanje želja ne odgaja uravnotežene ljude, već egocentričnu, nedruštvenu i bezosjećajnu djecu koja postaju vrlo usamljena.

Bez obzira što se željelo, želja nikada nije sama. Ona za sobom uvijek vuče strah, lakomost, ljubomoru, vezanost i naposljetku mržnju. Mudro je ne patiti od suvišnih želja. Razbir između potreba i želja donosi nam spokoj i zadovoljstvo.U cilju prepoznavanja potreba i želja, određivanja granica suvišnim željama, razvijanja sposobnosti razlučivanja, širenja svijesti o prioritetima u vrijeme nadolazećih blagdana učenici 1.b razreda razgovarali su o potrebama i željama.

Što je potreba, a što želja?Mihael: „Želja je kada ti mama nešto kupi, a ti to za dva tjedna baciš.“Tin: „Potreba – ako ti treba za školu pernica, pa je kupiš, a želja je ako već imaš pernicu pa želiš opet novu.“

Zaključak: Bitno je razmisliti o našim potrebama i željama.

Ponašamo li se mi uvijek tako? "Ne."Zašto?Marko: „ Zato jer nam se nešto sviđa.“"Zato što želimo više i više igračaka.“Imaju li i odrasli puno želja? Kupuju li odrasli više nego li im treba?"Da. Oni to kupuju zato jer misle da će im se drugi smijati ako nemaju nešto novo."Kako možemo smanjiti želje?

RAZGOVOR U 1. B RAZREDU

Potrebe i željeMagdalena: „ Da poslušamo mamu i tatu kada nam kažu da nam to nije potrebno.“Mihael: „ Da malo razmislimo o onoj djeci koja su siromašna.“Što štedimo ako smanjimo želje?"Novac. Ne moramo kupiti sok, na to nepotrebno trošimo novac, možemo piti vodu." "Hranu." "Vrijeme. Ne gubimo vrijeme tražeći nešto novo u trgovini."

Zaključak: Mudro je ne patiti od suvišnih želja. Mudro je znati prihvatiti i neispunjenje svake želje. Razbir između potreba i želja donosi nam spokoj i zadovoljstvo.Napisali ste da biste sv. Nikoli darovali ljubav, mir, sreću. Kako se može darovati ljubav, mir? "Da budemo dobri, da slušamo mamu i tatu, da ih poštivamo."Kako se daruje mir? "Da više nema rata, da je sve normalno." "Da se ljudi malo opamete i da ne piju puno."

Kako možemo darovati mir u razredu? "Da slušamo učiteljicu." "Da budemo tiho." "Da se ne tučemo." "Da dižemo ruku."O kome ovisi mir u razredu? "O učiteljici." "O nama."

Zaključak: Osim materijalnih stari možemo darovati i nematerijalne (suosjećanje, razumijevanje, prihvaćanje različitosti…)

Mir započinje u nama.Sami smo odgovorni za mir.

Je li ljutnja rat?"Da."Za sve koji se vole ljutiti jedna terapeutska pjesma.

Pripremila: učiteljica Tanja Vojnić

Pjesma „Neću se ljutiti“(Milić, Ranko, Osmjeh od uha do uha, Split: Split zdrav grad, 2009.)

15

U cilju prepoznavanja potreba i želja, određivanja granica suvišnim željama, razvijanja sposobnosti razlučivanja, širenja svijesti o prioritetima u vrijeme nadolazećih blagdana učenici 1.b razreda razgovarali su o potrebama i željama.

16

Povodom obilježavanja Dana kruha, 26. listopada 2009. godine, u predvorju škole postavljena je izložba zidnjaka – ukrasnih platana s izvezenim poučnim ili šaljivim porukama.

Postavljanje izložbe inicirala je ravnateljica Sanja Ferkula, a postavila ju je učiteljica likovne kulture Ivančica Pereško u suradnji s učiteljima i tehničkim osobljem.

Izloženo je četrdesetak zidnjaka starih i do sedamdeset godina, zajedno s tradicionalnim seoskim namještajem i autentičnim uporabnim predmetima.

Izložba je izazvala veliko zanimanje učenika, djelatnika škole, roditelja pa i šire javnosti.

Prvi „zidnjaci“ došli su kao pomodnost iz razvijenije Europe. Pojavili su se potkraj 19. stoljeća, i to najprije u gradovima, posebice u obrtničkim obiteljima, a u ruralnim naseljima, gdje su se tada još koristila ognjišta, „zidnjaci“ su se pojavili mnogo kasnije, negdje poslije Prvog svjetskog rata. U to doba na selima nestaju otvorena ognjišta pa se kao i u gradu počinje kuhati na zidanim štednjacima iznad kojih su vješani vezeni zidnjaci.

Zidnjaci su bili u modi sve do pedesetih godina prošlog stoljeća, u doba kada su kuhinje bile bez električnih štednjaka i drugih suvremenih pomagala. Krajem 50-tih godina već su ih zamijenili gotovi našiveni zidnjaci. No, s pojavom prvih visećih kuhinja, te stavljanjem keramičkih pločica na kuhinjski zid negdje 60-ih godina prošlog stoljeća „zidnjaci“ padaju u zaborav.

Ana Vazdar i Nada Kavicki, U kuhinji kuharice, Belišće: Print Art, 2004.

Valentina Trupković, 7.b

IZLOŽBA U PREDVORJU ŠKOLE

[KOLA I MI

Zidnjaci

BOŽIĆNA P

17

PRIREDBA Božić širom svijetaPuno truda uložili su učenici i učitelji u božićnu priredbu koju su izveli 17. prosinca u predvorju škole. Tema koja se provlačila kroz sve točke bila je kako se slavi Božić u raznim krajevima svijeta. Tako smo uz pomoć dramske grupe, zbora i orkestra, ritmike, malih Engleza, recitatora i tamburaša obišli Njemačku, Englesku, Australiju, Španjolsku, Afriku i, naravno, Hrvatsku. Predvorje škole bilo je premalo za sve koji su željeli vidjeti priredbu. Na kraju priredbe učenice odjevene u narodne nošnje dugoreškog kraja podijelile su publici jabuke.Idućeg dana ista priredba održana je za

štićenike Centra za rehabilitaciju Ozalj. Gostima se svidjela priredba, a nakon programa izmijenili smo poklone. Drago nam je da je naše zajedničko druženje postalo tradicija. Vidimo da vole doći k nama i da im se sviđa naša priredba.

Valentina Ivšić, 6.b

Djeca i učitelji Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa, Područne škole Grabrk i Bosiljevo nastupili su u kino dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Dugoj Resi. Priredba je održana u četvrtak 19. ožujka povodom Dana škole, prvog dana proljeća i rođendana Ivana Gorana Kovačića, hrvatskog književnika po kojemu je nazvana naša škola. Nastupali su učenici koji su članovi školskog orkestra, zbora, ritmike, dramske i recitatorske grupe te još mnogih aktivnosti. Tema priredbe bila je jedan dan u životu tipičnog učenika, njegove školske, izvannastavne i ostale dnevne obveze. Priredba je bila jako dobra, raznolika i duhovita. Potvrdili su to svojim pljeskom gledatelji koji su ispunili dvoranu do posljednjeg mjesta.

Antea Mejaški, 6.b

PRIREDBA ZA DAN ŠKOLE

Jedan dan u životu učenika

[KOLA I MI

18

Izlazak novog broja školskog lista za nas novinare je velik događaj. To ne treba nikoga čuditi, jer svaki je broj plod našeg jednogodišnjeg rada. Našu radost i uzbuđenje želimo podijeliti s ostalim učenicima, učiteljima i roditeljima i zato ih okupimo na svečanom predstavljanju svake nove Breze. Ova svečanost je i dobra prilika da se zahvalimo svima koji su sudjelovali u stvaranju Breze i koji su nas podržali na bilo koji način.

Šesti broj predstavili smo u veljači 2009. godine. Bio je to još jedan zanimljiv broj koji je uz sve tekstove kojima inače pratimo događaje u školi bio posvećen temi - dječaci i škola.

U uvodnom obraćanju gostima voditeljica naše grupe Gordana Šutej naglasila je važnost školskog lista za razvoj medijske pismenosti učenika, i onih koji ga stvaraju i onih koji ga čitaju. Članovi novinarske grupe su se predstavili čitanjem izabranih radova. Program je upotpunila dramska grupa predstavom kojom su nastupali na županijskoj smotri Lidrano Novela od Stanke. Za glazbeni dio pobrinuli su se Lucija Kasunić na klaviru i Borna Bjondić na gitari. Nakon predstavljanja održan je domjenak u školskoj knjižnici.

Klaudija Ulaković, 6.b

PREDSTAVLJANJE ŠKOLSKOG LISTA BREZA

Plod jednogodišnjeg rada

Tekst koji slijedi nastao je u petominutnoj vježbi slobodnog pisanja koju zovemo «vruća olovka». To znači da se na znak počinje pisati, piše se sve što ti padne na pamet i ne smije se prestati pisati sve do znaka stop.

Breza je za mene nešto više od školskog lista. Ona je plod zajedništva, sloge, prijateljstva, zabave, rada...Plod rada svih nas.U Brezu ulažemo doista puno truda, ljubavi, vremena. Ali ona je vrijedna toga.Breza nije samo list, mi smo Breza. U nju smo uložili dio sebe i tako se otkrili. Izrazili smo sebe i sada imamo mogućnost da taj JA još pogledamo izvana.

Ovo mi je posljednja godina rada u Brezi... i stvarno mi je zbog toga žao.Imam osjećaj da će se raspasti cijeli jedan tim i da više ništa neće biti isto.Ali opet, uvijek ćemo imati uspomene na zajednički provedene trenutke, uspjehe, razgovore, na međusobno pomaganje, toleranciju i kolegijalnost.Uspomene na sve one silne intervjue, slike, članke, križaljke...Sve slavne i neslavne ličnosti na stranicama naše Biblije. Naše Breze.

Mislim da mi je ipak nemoguće riječima opisati što mi zapravo znači. Možda zato što mi znači toliko puno.

Emily Živčić, prošlogodišnji 8.a

Što mi znači Breza?

U veljači 2009. godine posjetila nas je Majda Makivić, novinarka i urednica emisije Stigla je pošta Obrazovnog programa Hrvatskog radija. Željela je s članovima novinarske grupe snimiti emisiju o našoj školi.

To je emisija koja već godinama ima vjerne slušatelje i potiče mlade novinare da se javljaju prilozima te izvještavaju o događajima u svojim školama širom Hrvatske.

Članovi novinarske grupe pripremili su se za snimanje, ali malo treme je ipak bilo. Govorili smo o Dugoj Resi, našoj školi, Ivanu Goranu Kovačiću, o aktivnostima kojima se bavimo. Velik dio emisije posvećen je našem školskom listu budući da je on bio povod za dolazak urednice Makivić. Naime, 6. broj Breze poslali smo spikerici

Stigla je MajdaHrvatskog radija Gordani Gojčeti u znak zahvalnosti jer je vodila našu novinarsku grupu u obilazak HRT-a. Ona je proslijedila Brezu u redakciju Obrazovnog programa te ju je vidjela i Majda Makivić koja uređuje emisiju za mlade novinare.

Govorili smo o tome kako je organizirano naše uredništvo, tko što radi i kako stvaramo naše novine.

Nestrpljivo smo čekali iduću subotu, 17 sati i 30 minuta kad se na Prvom programu Hrvatskog radija emitira Stigla je pošta. Bili smo zadovoljni onim što smo čuli jer je urednica vješto montirala emisiju i prikrila nespretnosti koje su nam se potkrale.

GOSTOVANJE U EMISIJI STIGLA JE POŠTA

19

Naš je savjet da slušate ovu zanimljivu i korisnu emisiju. Saznat ćete kako žive i čime se bave vaši vršnjaci širom Hrvatske. Naučiti ćete mnoge korisne stvari, a možda i vi zaželite postati suradnici!

Klaudija Ulaković, 6. b

U školskoj godini 2008./2009. pokrenuta je aktivnost za pomoć učenicima s poteškoćama u čitanju. Osmislila ju je knjižničarka Gordana Šutej. Nazvana je „Pjesnička čitaonica“ jer se provodila tako da su učenici svaki tjedan jednom dolazili u knjižnicu gdje su s knjižničarkom čitali neku pjesmu. Imali su zadatak da kod kuće čitaju istu pjesmu raznim osobama i sakupljaju od njih potpise (kao dokaz da su pročitali). Idući tjedan bi u knjižnici dobili novu pjesmu i tako u krug.

Učenicima se svidjela ova aktivnost jer su za čitanje dobivali zanimljive i, uglavnom, šaljive pjesmice. Neki su vidno unaprijedili svoju tehniku čitanja. Da bi to i dokazali pred kraj školske godine održan je u školskoj knjižnici sat čitanja poezije na kojem su učenici čitali pjesme po vlastitom izboru. Za napredak i trud dobili su i priznanje.

Patricia Pulić, 6. a

Poezijom do tečnog čitanja

Majda Makivić

PJESNIČKA ČITAONICA

U Mjesecu hrvatske knjige od 15. listopada do 15. studenoga u knjižnicama za djecu i mlade diljem Hrvatske održan je Nacionalni kviz za poticanje čitanja. Budući da je 2009. godina proglašena Međunarodnom godinom astronomije, ovogodišnji kviz posvećen je svemiru.

Predstavnici naše škole Dominik Pintur, Matija Halar, Antonio Trupac i Marko Ivančić čitali su knjige: Svemirski lov na blago i Tajni ključ svemira (autori Lucy i Stephen Hawking) te Svemirski letovi – e.istraživač. Nakon čitanja knjiga dječaci su u školskoj knjižnici rješavali upitnik.

Završna svečanost Nacionalnog kviza za poticanje čitanja i dodjela nagrada održana je u Zagrebu na sajmu knjiga Interliber u petak 13.

NACIONALNI KVIZ ZA POTICANJE ČITANJA

Kroz knjige do zvijezdastudenog 2009.g. Naši predstavnici, nažalost, nisu osvojili nagrade, ali bilo im je drago što su sudjelovali u kvizu jer su pročitali zanimljive knjige, naučili ponešto o svemiru, a imali su i priliku razgledati sajam knjiga u Zagrebu.

Klaudija Ulaković, 6. b

[KOLA I MI

20

Naša škola 19. ruOSNUTAK Škola je s nastavom započela 19. rujna 1960. godine pod nazivom Druga osnovna škola. 9. prosinca 1976. godine škola mijenja naziv u OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa.

GRADNJA- škola je građena 1959. i 1960. godine- 1963. – posađeno drveće u školskom vrtu- 1964. godine izgrađeno vanjsko igralište- od 1970. do 1973. – građani uplaćuju samodoprinos za dogradnju škole; škola dograđena u travnju 1974. godine- 1983. – u vrtu škole postavljena bista Ivana Gorana Kovačića, rad akademskog kipara Stanislava Mišića - 2000. – sagrađena nova školska zgrada u Bosiljevu- 2004. – 2009. – izvedeni veliki radovi na školskoj zgradi matične škole – promijenjeno krovište iznad učioničkog prostora, staklene stijene na stubištima, sanitarni prostori za radnike i učenike, uređene učionice i hodnici, asfaltirano parkiralište, opločeno dvorište, iscrtano i ograđeno igralište, promijenjena stolarija, postavljene rolete, toplinska izolacija, nova fasada- izvedeni radovi u PŠ Bosiljevo – pregrađene učionice, sanirano krovište- izvedeni radovi u PŠ Grabrk – izmijenjena građevinska limarija, izgrađeno košarkaško igralište, uređene učionice, zbornica, stubište i hodnik, uređen sanitarni čvor, izmijenjena stolarija, uređena fasada

PODRUČNE ŠKOLE - od 1960 do 1964. - Jarče Polje, Novigrad- od 1960. do 1994. - Zagradci, Dubravci - od 1960. do 1985. - Donji Zvečaj- od 1983. do 1994. - ponovno Jarče Polje, Novigrad- od 1984. - Bosiljevo, Grabrk- od 1984. do 1994. - Netretić, Kunići, Prilišće- od 1984 do 1993. - Završje- od 1984. do 1991. - Stative

ZANIMLJIVOSTI- u šk. god.1960./61. - 1316 učenika u matičnoj i 5 područnih škola- 1961./62. - foto-laboratorij - bivši vlasnik dvorca Bosiljevo g. Kozolić, tvorničar iz Sao Paola, donirao dio

Evo nekih podataka iz bogate prošlo

50 GODINA ŠKOLE

1960.

2009.

Zahvaljujemo ti za sve ove godine u kojima si darivala znanje i odgajala, pružala sigurnost i ljubav.

Sretan rođendan žele ti svi koji su boravili i borave pod tvojim krovom.

Draga naša školo!

21

ujna 2010. slavi svoj 50. rođendan!opreme- u PŠ Jarče Polje 1963./64. – nastava u 5 smjena – 1 učionica – kombinacija razrednih odjela- nakon što je radi dotrajalosti srušena Prva osnovna škola, učenici 1.- 4. razreda te škole nastavu su u šk. god. 1964./65. i 1965./66. pohađali u našoj školi, a škola je radila u tri smjene, od 7.30 do 20.00 sati s nastavnim satovima u trajanju od 40 minuta- u šk. god. 1968./69. - znatno smanjenje broja učenika zbog velike emigracije obitelji u inozemstvo, 859 učenika- u šk. god. 1974./75. - prekid nastave od 5 dana radi velikog snijega i oštre zime- od 1974./75. do 1985.- suradnja s bratskom općinom Črnomelj, Slovenija- šk. god. 1977./78. – dva prva razreda s po 38 odnosno 39 učenika- šk. god. 1978./79. – nakon učeničke ekskurzije u Generalski Stol 180 učenika oboljelo od virusnog hepatitisa - šk. god. 1979./80. – uvodi se opisno ocjenjivanje te proizvodni i društveno korisni rad učenika- potpisana povelja o suradnji sa školom „Marija Pozderac“ iz Cazina- šk. god. 1980./81. – od Pamučne industrije dobiveno zemljište u okolici škole koje učenici obrađuju uz pomoć učitelja, isto je kasnije u vlasništvu grada Duge Rese- šk. god. 1981./82. – učenici i radnici škole zasadili voćnjak pored matične škole, u PŠ Zagradci postavljene košnice za pčele- šk. god. 1981./82. - formira se učenička zadruga „Goran“ Kasnije naziv preuzima školsko športsko društvo- u školskom vrtu zasijana soja, do tada nepoznata biljka, dobiveno je 220 kg plodova od kojih je dio prodan, a dio podijeljen u okolnim selima kako bi stanovništvo počelo uzgajati novu sortu- šk. god. 1987./88. – 60 razrednih odjela, 1134 učenika u matičnoj i 11 područnih škola- šk. god. 1991./1992. – odgođen početak nastave zbog rata – dio djece smješten u Ankaranu u Sloveniji i Selcu gdje je organizirana i nastava- nastava se odvija s prekidima - od 25. rujna do 3. listopada 1991., a kasnije su ustrojena tri obrazovna razdoblja - od 27. siječnja do 4. travnja 1992., od 6. travnja do 6. lipnja 1992., od 8. lipnja

do 4. srpnja 1992.- uvodi se nastava vjeronauka - šk. god. 2003./2004. – početak provedbe eko-programa- uključivanje učenika u uređivanje okoliša i prostora škole- 2003. – početak izvođenja programa božićne priredbe Centru za rehabilitaciju Ozalj u Jaškovu- početak zajedničkih priredbi za Dan škole matične i područnih škola- 2004. – etno-izložba u predvorju matične škole- 26. listopada 2004. – održan prvi „Projektni dan“- 15. travnja 2005. – škola postaje Međunarodna Eko-škola, dobiva certifikat i zelenu zastavu- od 2004. učenici iz PŠ Grabrk više ne pohađaju predmetnu nastavu u Ogulinu već u našoj PŠ Bosiljevo- 2006. – akcija „Biciklom u školu“ - početak učeničkih izleta u inozemstvo Beč, Venecija, Klagenfurt- školski vrt uvršten među 15 najljepših u Republici Hrvatskoj- 3. prosinca. 2007. – početak rada u jednoj smjeni- šk. god. 2007./2008. – početak vrednovanja vrtova – eko-pohvala

BROJ DOSADAŠNJIH RADNIKA 339 učitelja7 ravnatelja6 stručnih suradnika 5 tajnika9 računovođa2 kuharice42 spremačica8 domara

BROJ DOSADAŠNJIH UČENIKA – 5958

DIREKTORICE/DIREKTORI; RAVNATELJICE/RAVNATELJI:Miroslav Šantek – od 1960. do 1973.Dragutin Spudić – od 1973. do 1976.Dragutin Spudić, ml. – vršitelj dužnosti od 1976. do 1977.Nada Bukovšćak – od 1977. do 1985.Ana Matijević – od 1985. do 1990.Juraj Odrčić – od 1990. do 2002.Ana Matijević, zamjenica ravnatelja – od 2002. do 2003.Sanja Ferkula – od 2003.

Pripremila Sanja Ferkula, prof.

sti i sadašnjosti naše škole:

RAZGOVOR S POVODOM

22

Kako bi dostojno zaključila svoje osnovnoškolsko novinarsko obrazovanje novinarska družina je 23. svibnja 2009. godine posjetila Dopisništvo Novog lista u Karlovcu. Voditelj Dopisništva Damir Kundić poznat nam je po kolumni „Perivoj slobode“ koju pratimo na karlovačkoj stranici Novog lista. Kundić je bio najmlađi glavni urednik u Hrvatskoj dok prije dvije godine nije ugašen Karlovački list. U živom i srdačnom razgovoru sudjelovali su i novinar Vedran Gvožđak i fotoreporter Robert Fajt.

Novinari opće prakse

Kako ste postali novinar i kako ste došli do pozicije na kojoj se sad nalazite?

Ja sam zapravo slučajno počeo raditi novinarski posao. Studirao sam pravo i taman sam odlučio odustati od prava. Imao sam 22 godine i razmišljao o tome što bih mogao raditi. Tada još nisam ni razmišljao o novinarstvu. No evo, moj prijatelj koji je tada bio glavni urednik Karlovačkog lista, pozvao me i pitao želim li se okušati u novinarstvu. Pristao sam i, uistinu, od kad sam počeo raditi, shvatio sam da je to ono pravo čime se želim baviti. Kasnije, naravno, sve ovisi o čovjeku; koliko će ulagati u taj posao, koliko će se truditi... Trud je najvažniji. I obrazovanje je bitno, no fakultet će vam vrlo malo reći o pravom novinarstvu. Stvar je u praksi i u tome koliko se sami potrudite.

Koje kvalitete odlikuju dobrog novinara?

Kod novinara je najvažnije da 24 sata razmišlja kao novinar. Kod drugih poslova vi odradite svoj posao i slobodni ste. Ako novinarski posao želite raditi kako doliči, morate ga stvarno raditi 24 sata dnevno. Nakon nekog vremena sve gledate

RAZGOVOR S NOVINAROM DAMIROM KUNDIĆEM

Kako se piše za dnevne novine? Koje su prednosti, a koje mane novinarskog posla? Kakva je budućnost novinarstva? Ova i još pregršt drugih pitanja postavili smo novinarima u Dopisništvu Novog lista u Karlovcu.

kao moguću temu, razmišljate na taj način. Lako je biti novinar u onom klasičnom smislu, a takvih je danas, nažalost, mnogo. Oni idu na raznorazne tiskovne konferencije, prate događaje... Najteže je „kopati“, odnosno pronalaziti događaje koje najčešće ne vidite odmah. Za to je potrebno dosta rada. Tako i mi stalno učimo. Vjerojatno ćemo za pet godina znati više no što znamo sada. Dakle, cijeli život vam je zapravo učenje.

Kako je organizirano dopisništvo Novog lista?

Nikad se ne specijaliziramo kao novinari koji će pratiti samo jednu temu, na primjer politiku ili gospodarstvo... Mi smo ovdje, što je dobro i loše, novinari opće prakse. Jedan dan ćemo raditi crnu kroniku, drugi dan neku političku temu... To je s jedne strane dobro jer nam nije dosadno. No, s druge strane je možda i loše jer se ne možemo specijalizirati za jedno područje. Inače u Novom listu imamo dnevno jednu karlovačku stranicu na kojoj objavljujemo vijesti s područja Karlovačke županije. Osim toga pišemo i za sve druge rubrike koje ima Novi list. Važnije teme objavljuju se na prvih deset stranica u rubrici Novosti, zatim tu je i Crna kronika, prilozi s reportažama, intervjuima... Dakle, dosta je velik opseg toga svega.

Omiljena tema - politika

O čemu najviše volite pisati?

Moje omiljeno područje je politika i to pratim već dosta dugo. Volim pratiti zakulisne stvari koje se događaju van onoga što se naoko može vidjeti. Dakle, malo istraživanja! Mislim da novinar uvijek mora biti oporba vlasti. Nije bitno radi li se o HDZ-u ili SDP-u, bitno je da ih se upozorava na afere i propuste.Gvožđak: Najčešće radim neke teme vezane za život „običnih“ ljudi, reportaže... Nekad sjednemo u auto i ne znamo gdje idemo. Dogodi se da dođemo u neko zabačeno mjesto gdje ljudi nemaju struje, vode, imaju neke takve probleme. Tu možete naći dobru priču, samo trebate naći zanimljivog sugovornika. Tako možete pomoći ljudima. Jednom smo pisali o izoliranom selu u Žumberku koje nije imalo cestu, tj., cesta je išla kroz Sloveniju, a kad je uvedena Šengenska granica ljudima je zatvoren prolaz. Naše problematiziranje te teme dovelo je do toga da su ljudi dobili cestu. To je dobar osjećaj da možete pomoći ljudima.

Možete li izdvojiti svoj najdraži članak?

Kad radite u dnevnim novinama, često se ne možete ni sjetiti o čemu ste sve pisali. Mislim da je puno ljepše raditi u tjednicima gdje se nekoj temi možeš posvetiti cijeli tjedan, imaš vremena sve odraditi kako doliči. Mi smo ovdje, s jedne strane, praktički tvornica vijesti. Svatko od nas dnevno napravi po tri - četiri vijesti tako da se stvarno ne mogu sjetiti niti jednog članka koji bi mi bio najdraži.

Biste li se ikad opredijelili za pisanje o isključivo jednoj temi, npr. o politici?

Zanimanje: novinar

To je dobar osjećaj da možete pomoći

ljudima.

23

Radije ne bih. Mislim da je ljepše kad možeš raditi različite stvari. No, postoje i novinari koju su specijalizirani za tako neku temu. Moje mišljenje je da je ljepše ići na posao kad svaki dan radite nešto drugo.

Kako do čitatelja

Što mislite o današnjem novinarstvu? Ide li u krivom smjeru?

Mislim da da. Svjedoci smo globalne krize tiskanih medija. Vjerojatno ste čuli kako se u svijetu gase novine s tradicijom od 150 godina. U Hrvatskoj je najvećim dnevnicima pala tiraža za više od pola. Jedan od razloga za to je internet koji je puno brži medij. Suočene s padom prodaje novine su se okrenule estradizaciji. Više gotovo

da kod nas nemate ozbiljnijih novina. Mislim da je okretanje žutilu potpuno pogrešan način da se dođe do čitatelja. Mislim da je rješenje za novine da čitateljima pruže nešto što ne mogu naći na internetu. To bi trebale biti neke ozbiljnije analize, neka ozbiljnija štiva, komentari, a s druge strane okretanje lokalnim temama.

Čitali smo razgovor s Markom Grčićem koji tvrdi da današnje novinarstvo umire. Slažete li se Vi s tom tvrdnjom?

Ne slažem se. Evo, čak i da novine propadnu i ostane samo internet, opet će vijesti netko trebati proizvoditi. Novinarstvo će se morati prilagoditi novom vremenu.

Smatrate li da je vlada odgovorna za frivolizaciju novinarstva?

Ne znam baš da bih se složio. Za to su krivi vlasnici medija koji samo trče za profitom. Međutim, istina je da politika na razne načine utječe na medije. Na primjer, kad se dogodi nešto što je vrlo nepovoljno za vladu, vrlo često će se za dan - dva pojaviti neka druga jaka tema, koja je najčešće plasirana iz vlade, da bi se skrenula pozornost javnosti.

Zarađuju li novinari dobro u današnje vrijeme?

Relativno. Ima novinara koji zarađuju fantastično, pišu tjedne ili mjesečne komentare i zarađuju trideset, četrdeset tisuća kuna. S druge strane ima „šljakera“ po raznim gradskim rubrikama koji rade za par tisuća kuna. Nije novinarstvo neko unosno zanimanje, ali može biti, kako kome.

Može li danas pisati bilo tko?

Može. Ali ljudi, vjerojatno, prepoznaju one koji znaju pisati i one koji ne znaju.

Jesu li vam ikad prijetili zbog vašeg pisanja ili ste imali nekih drugih problema?

Jesu. Prije dosta vremena pisao sam o jednom dogradonačelniku i dobio informaciju da je govorio da nije problem mene „riješit“. Ima jedna anegdota koja se odigrala u ovoj prostoriji gdje smo sada, tako da si lakše možete predočiti. Nazvali su nas iz Jutarnjeg lista i upozorili da nam dolazi čovjek s bombama i prijeti da će nas dignuti u zrak. Najprije je bio kod njih jer nije znao našu adresu. I zaista, pojavio se kod nas bijesan, s bombama, ali uspjeli smo ga smiriti, sve je dobro završilo, nismo čak ni zvali policiju. Radilo se o tome da je jedan naš kolega objavio tekst kako je policija kod tog čovjeka u sjeniku pronašla puške i još neko oružje. Napisao je da se dotični „oglušio na poziv da preda oružje“. Stvar je bila u tome da je čovjek stvarno bio gluh (nastradao je u ratu) pa ga je razbjesnilo, ne što je to objavljeno, nego što je novinar napisao da se on oglušio. Htio nam je pokazati kako je to kad se ogluši.Gvožđak: Naš bivši urednik pretučen je na izlasku iz redakcije i nikad nije otkriveno tko je to učinio. Bilo je više provala u redakciju, neugodnih situacija, reagiranja. Ono što je objavljeno u novinama može ozbiljno utjecati na živote ljudi zato treba uvijek provjeriti istinitost informacija, ispitati i drugu stranu, poštovati zakon i novinarsku etiku.

Nakon ovog razgovora uvidjeli smo da novinarski posao nije nimalo lak. Naprotiv, potrebno mu je posvetiti mnogo rada, truda i vremena. No ipak, novinarstvo ima i mnogo čari koje ga čine zanimljivim... Iskustva koja proživite, dragocjena su. Susrećete se sa sudbinama običnih ljudi kakvi ste i sami, naučite kritički razmišljati i još puno toga. Novinarstvo nije za svakoga jer to je posao u kojem treba zanemariti dio privatnog života. No, onome koji se u ovome poslu uistinu pronađe, samo je nebo granica.

Branimir Jagodić, prošlogodišnji 8.b

Mislim da je rješenje za novine da čitateljima pruže nešto što ne mogu naći na internetu.

To bi trebale biti neke ozbiljnije analize, neka ozbiljnija štiva, komentari, a s druge

strane okretanje lokalnim temama.

KULTURA

24

Učenici nižih razreda okupljali su se u predvorju škole, a pjesnikinja i lutkarica Jadranka Čunčić Bandov pripremala je rekvizite za lutkarsku predstavu. Bile su to pripreme za još jedno putovanje u svijet mašte.

Igrokazi su govorili o životinjama: slonu, bubamari, leptirima, žabama, miševima, pajcekima i drugima. Lutke su bile napravljene od svih mogućih materijala: tikvica, košara, užadi, kuhača i slično. Nakon puno anegdota pojavio se i klaun. Smijeh je zavladao školom. Klaun je postavio pitanje: „Volite li ići u školu?“ Bilo je puno različitih odgovora, ali većina je bila DA. Neki su učenici dobili priliku da pokažu kako dobro znaju glumiti. Dobro su to odradili, a neki su si čak osigurali ulazak u dramsku grupu. Predstava je bila toliko zabavna da se osmijeh pojavio i na licima učitelja.

Učenici su pjesnikinju nagradili pljeskom. Tako je 30.3.2009. g. završila još jedna pustolovina u svijetu mašte. Hvala autorici na igrokazima, i, naravno, lutkama na odličnoj izvedbi. Jadranka Čunčić Bandov piše za dječje časopise, a neke njene knjige nalaze se u školskoj knjižnici pa možete pročitati njezine igrokaze bilo kada.

Karlo Mihalić 6.b.

LUTKARSKA KOLAŽ PREDSTAVA

Predstava pod naslovom „Najveća su šteta droga i cigareta“, redatelja Dražena Ferenčine koju je davalo Kazalište Virovitica održana je u ponedjeljak 27. travnja 2009. godine u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu. Gledali su ju učenici od petog do osmog razreda. Tema predstave je štetnost cigareta i droga za zdravlje.

Na početku četvero glumaca kroz igru i pjesmu govore o pušenju, kako su zapalili svoju prvu cigaretu i poželjeli okusiti neko opojno sredstvo, da bi kroz predstavu postupno došli do spoznaje o njihovoj štetnosti i poručili svima u gledalištu da se takve ovisnosti klone jer im ništa dobroga neće donijeti. Predstava se svidjela učenicima, ne samo zbog toga što je zabavna već i jako poučna jer govori o tome da pušenje i droga skraćuju život.

Franka Resovac, 6. b

Šale, trice, zvrndalice

UČENICI PREDMETNE NASTAVE U KAZALIŠTU

Najveća su šteta droga i cigareta

25

Q: Koji su vaši dojmovi o predstavi?

A: Meni se predstava jako svidjela i to iz nekoliko razloga. Poučna je i gledatelji se moraju potruditi da shvate sadržaj. Učenici imaju jedinstvenu priliku čuti heksametar, stih od šest stopa kojim je pisana grčka tragedija. Dobro je povezana prošlost i sadašnjost. Predstava pokazuje kako se djeca osjećaju kada im se roditelji razvode. Osim toga otvara i problem bježanja djece od kuće. Često puta djeca misle da će bijegom riješiti problem. Umjesto da se uhvate u koštac s njim, oni pobjegnu.

Q: Neki učenici nisu shvatili predstavu. Mislite li da su trebali prvo pročitati mit o Medeji? Objasnite.

A: Dio je učenika sigurno imao problema s razumijevanjem sadržaja predstave. Za razumijevanje je potrebno objašnjenje i poznavanje grčkog mita ili Euripidove tragedije Medeja. Za učenike osnovne škole bolji je mit o Argonautima. U njemu je jasno da bogovi odlučuju o Medejinoj sudbini jer je Amor pogodi strijelicom kada ugleda Jazona. Zbog

MEDEJINA DJECA U ZORIN DOMU

Nova predstava iz produkcije Zorin doma, „Medejina djeca“ u režiji Zvonimira Ilijića izvedena je u ponedjeljak, 21. rujna 2009. godine, premijerno za sve vi{e razrede. Motive klasičnog antičkog mita o Medeji švedski su autori iskoristili kako bi napisali priču o posljedicama koje po djecu ima razvod roditelja. Naša profesorica hrvatskoga jezika Gordana Hrgovan govori o svojim dojmovima.

takve, božanske ljubavi, Medeja je spremna sve učiniti. Izdaje oca, pomaže Jazonu da ubije njenog brata, a sve to da bi mu omogućila da uzme zlatno runo i vrati se živ u Grčku. U znak zahvalnosti Jazon je odvodi u Grčku, ženi se njome i imaju dvoje djece. Nakon nekoliko godina Jazon se zaljubljuje u Glauku, lijepu grčku princezu. Medeja se

potpuno izbezumi kada shvati da je Jazon želi ostaviti. U Tesaliju, svoju zemlju, ne može se vratiti. Zbog Jazona je ostala bez roda i domovine pa je njen bijes dvostruk. Da bi se osvetila mužu ubija vlastitu djecu, a i princezu Glauku. Medeja je jedan od najsnažnijih likova antičke tragedije, a motiv majke - ubojice vlastite djece vrlo rijetko se javlja u literaturi.

„Što mi se to događa?“ (Mozaik knjiga, 2007.) naslov je nove knjige naše poznate spisateljice Sanje Pilić. Sanja Pilić je autorica šest romana za djecu i mlade koji su objavljeni u biblioteci „Sanja Pilić za mlade". Dvostruka je dobitnica nagrada „Grigor Vitez" i „Ivana Brlić Mažuranić", a njezin roman „Jesam li se zaljubila?" Hrvatski centar za dječju knjigu nominirao je za časnu listu IBBY-a za 2008. godinu.

Roman „Što mi se to događa?" nagrađen je književnom nagradom „Mato Lovrak" za najbolji roman za djecu i mladež objavljen u 2007. godini.

Roman govori o tome kako djevojčica Maša za vrijeme ljetnih praznika ide u posjet svome tati. On živi u Rovinju sa svojom curom Afroditom. Maši se Afrodita uopće ne sviđa i zato se stalno svađaju. Sve su svemu zanimljiv roman, a više detalja ćete saznati ako i sami pročitate ovu odličnu knjigu.

Lucija Trgovčić, 5. a

Q: Kako ocjenjujete povezivanje sadašnjosti s mitologijom?

A: Povezivanje sadašnjosti s mitologijom mi se čini dobrom idejom zbog toga što se na taj način pokazuje kontinuitet u literarnim temama. Učenici shvaćaju da postoji više tisućljetni kontinuitet u pitanjima kojima se bavi umjetnosti i da su te teme bliske i nama danas. Na nenametljiv način upoznaju antičku baštinu i njen utjecaj na današnju umjetnost.

Q: Kako Vam se svidjela gluma?

A: Gluma u predstavi je dobra, osobito su uvjerljiva djeca. Dobra u govoru i pokretu na sceni. Glazba prati radnju i povećava napetost u bitnim scenama.

Q: Budući da je ovo malo zahtjevnija predstava, hoćemo li se trebati privikavati na ovakve predstave?

A: Mislim da je dobro gledati zahtjevnije predstave jer na taj način podižemo standarde i odgajamo kazališnu publiku.

Karlo Mihalić, 6. b

Mislim da je dobro gledati zahtjevnije predstave jer

na taj način podižemo standarde i odgajamo

kazališnu publiku.

Od antike do danas

PROČITAJTE I VI

„Što mi se to događa?“

NA[I U^ENICI - PUTOPISCI

26

Šest je sati ujutro. Neispavani i umorni čekamo autobus da krenemo na jedan sasvim drugačiji izlet. Prvih par sati puta svi smo odmarali povremeno pogledavajući u zelenilo nizinske Hrvatske.

Nakon 5 sati vožnje stigli smo pred Vukovar. Prolazili smo pored bolnice na koju je bačena bomba, tzv. krmača. Čuli smo zanimljivost da je pala na krevet jednog pacijenta. Na sreću, nije eksplodirala. I danas se na tom mjestu može vidjeti rupa u zidu, te krevet koji je namjerno ostavljen da podsjeća na događaj.

Autobus je stao pored hotela «Dunav». Odmah smo uočili 7 metara visok, bijeli kameni križ postavljen na samoj obali Dunava. On je podignut za sve Vukovarčane stradale u Domovinskom ratu. Ispod križa nalazi se spomenik na kojem na najstarijem hrvatskom pismu glagoljici - piše: „Navik on živi, ki zgine pošteno“. Vođena je polemika oko toga treba li križ gledati prema Vukovaru ili prema Srbiji, no, naravno, njegovo lice okrenuto je Vukovaru. U blizini križa nalazi se ušće rijeke Vuke u Dunav, po njoj je Vukovar dobio ime. Vukovar je samo nekoliko desetaka metara udaljen od teritorija Republike Srbije. Rijeka Dunav ima ulogu državne granice, stoga polovica širine rijeke pripada Srbiji, a polovica Hrvatskoj.

Prošetali smo gradom herojem. Velik je dio grada obnovljen, no još su uvijek ostali ožiljci kao podsjetnik na bolna ratna vremena. Zidovi kuća izbušeni granatama, srušeni domovi

Navik on žiŠKOLSKI IZLET U VU

25.11.2009., tjedan dana nrazreda, uputili smo se krose nagledao užasa, ali se i

27

ivi, ki zgine pošteno

u koje se nitko nije vratio, oronule građevine... U ovo doba godine, samo tjedan dana nakon obljetnice pada Vukovara, u zraku sam osjetila žalost onih koji su se nakon rata vratili, ili su proveli rat u voljenom Vukovaru. Djedovi i očevi koji svojoj djeci pričaju o ratu, žene i djeca bez očeva u šetnji, bake koje same sjede na klupi, invalidi... samo su neki od tragova patnje Vukovarčana koja nikada ne bi smjela biti zaboravljena.

Krenuli smo prema Memorijalnom groblju. Na putu smo vidjeli, vjerojatno, najpoznatiji simbol Vukovara - vodotoranj. Ispred spomenika - križa koji se vidi sa sve četiri strane svijeta, zapalili smo svijeće i zahvalili svima koji su dali život za našu slobodu. Iza spomenika, na travnjaku, stoji 938 križeva simbolizirajući toliko duša koje su izgubile život u obrani Vukovara. Izdvojena su dva križa - za najstariju i najmlađu žrtvu, baku od 104 godine te šestomjesečnu bebu. Prvi grob do križa onaj je Blage Zadre, jednog od najvećih heroja Domovinskog rata, i njegova sina Roberta. Na tom groblju vlada poseban mir, spokoj i osjećaj je drugačiji nego na ostalim grobljima. Možda je to zato što je sve tako lijepo uređeno, sve je posloženo u nekom redu i planski pa to pojačava osjećaj poštovanja, ali i umiruje. Grobovi svih poginulih vojnika jednaki su, od crnog mramora.

Nakon obilaska groblja krenuli smo na Ovčaru, mjesto gdje se odigrao stravičan događaj, strašniji od svakog horora. U hangaru su srpski agresori

držali 261 zatvorenika, batinali ih, tukli, mučili, a naposlijetku ih odveli do jame i strijeljali. Najmlađa žrtva bila je 16-godišnja djevojka, a najstarija 72-godišnja baka. Iz te masovne grobnice ekshumirano je 200 tijela, a ostalih 61 se vode kao nestali... Prostorija u kojoj su bili zatočenici pretvorena je u spomen-dom. Na zidu prostorije nalaze se slike svih žrtava koje se neprestano pale i gase. U kanaliću ispod zida nalazi se slama na kojoj su držali zatočenike, a na njoj osobne stvari žrtava pronađene pri ekshuminaciji. U sredini prostorije nalazi se spirala preko koje neprestano prolaze imena svih žrtava, a iznad nje 261 zvijezdica za svaku dušu. Nakon hangara išli smo do masovne grobnice iz koje su ekshuminirani. Sada je na tom mjestu 200 čempresa, a nekoliko metara dalje je spomenik – crni obelisk.

Nakon obilaska Ovčare potreseni i zamišljeni sjedamo u bus i krećemo prema Dugoj Resi. Na putu smo stali u \akovu, prošetali gradom i razgledali katedralu u čiju je gradnju utrošeno čak 7 milijuna cigala i koja je oslikavana čak 12 godina. Stvarno nas se dojmila. Oko 20 sati stigli smo u Dugu Resu obogaćeni novim iskustvima i spoznajama, a dobili smo i pohvalu turističkog vodiča za primjerno ponašanje. Još jedan školski izlet proveden u najboljoj mogućoj atmosferi.

Dolores Šebalj, 8.b

UKOVAR

nakon obljetnice pada Vukovara, mi, učenici 8. oz nizine Lijepe Naše u taj grad - heroj. Grad koji ipak uspio uzdignuti iz pepela.

NA[I U^ENICI - PUTOPISCI

28

Prvog svibnja 2009. godine kasno uvečer krećemo autobusom s parkirališta tvornice. Budući je bio mrak ne mogu vam opisati zanimljivosti koje su nas pratile uz cestu. Prvo zaustavljanje bilo je na odmorištu Macola kod Gospića gdje smo vidjeli preparirane životinje. Nakon što smo se protegnuli, nastavili smo put prema Hercegovini.

Sljedeće zaustavljanje bilo je odmorište Mosor. Ni o tome vam ne mogu reći baš ništa jer me tada već savladao umor. U nastavku puta pogledali smo film o Međugorju i o čudesnom ukazanju Gospe.

Stižemo u Međugorje nakon dugih 8 sati vožnje. Izlazimo iz autobusa i idemo pozdraviti Djevicu Mariju kod crkve sv. Jakova.

Nešto u Međugorju…Nakon molitve uslijedio je križni put po strmom kamenitom tlu. Na putu smo se susreli s turistima sa svih strana svijeta. Neki od turista su po velikom kamenju hodali bosi kako bi se poistovjetili s Isusovom boli i mukom. Svaka postaja dočarana je isklesanom slikom. Na kraju Križnog puta je veliki kameni križ kod kojega smo mogli ostvariti vlastiti razgovor s Bogom. Nakon Križnog puta išli smo na također kameniti Križevac koji je poznatiji pod nazivom Brdo Ukazanja. Po nazivu brda možemo zaključiti zašto je posebno. Moleći, penjali smo se uz brdo i motrili skulpture koje su postavljene po cijelom brdu. Kada smo sišli s brda, posjetili smo Oazu mira. Tu smo ušli u predivnu kapelicu gdje se nalazi pomalo zastrašujuća skulptura Isusa na križu.

Nakon ručka i kratkog odmora išli smo u crkvu sv. Jakova gdje smo prisustvovali misi koja se prevodila na četrdeset svjetskih jezika.

Slijedeći dan osvanuo je okupan kišom. Prije povratka smo posjetili Mostar. Mogli smo se slikati na Starom mostu, obilaziti grad i slikati njegove ljepote.

Na putu kući stali smo još u blizini Imotskog i uživali u pogledu na parkove prirode – Modro i Crveno jezero. Jeste li znali da u nekim slučajevima Modro jezero potpuno presuši? Na samom kraju puta smo, nažalost, naletjeli na gužvu u prometu pa smo morali stajati sat vremena. Ostatak puta prošao je u najboljem redu. Vratili smo se oko 21:00 sat na isto mjesto gdje smo i započeli ovo putovanje.

Ako se možda dvoumite kamo biste otputovali, posjetite Međugorje jer je to stvarno prekrasno mjesto.

Ivan Palajsa, 7.b

Povodom praznika 1. svibnja tvornica “Alstom - Hrvatska” organizirala je dvodnevni izlet u Međugorje

SPORT

29

SunceUdruga obitelji djece i osoba s poteškoćama u razvoju „Sunce“ obilježila je 13. prosinca 2009. godine prvu obljetnicu postojanja. Udruga je osnovana kako bi svojim članovima pružila psihološku, pravnu i stručnu pomoć te raznim aktivnostima poboljšala kvalitetu njihova života. Tijekom prve godine postojanja održano je nekoliko kreativnih radionica, izložbi i predavanja. Udruga planira nastaviti s aktivnostima koje su imale pozitivno djelovanje na socijalizaciju članova, ali i provesti neke nove, kao što je povezivanje s Udrugom defektologa, provođenje terapijskih radionica i pokretanje glasila.

Udruga “Sunce” okuplja roditelje i djecu s poteškoćama u razvoju, a osnovana je u prosincu 2008. godine. Otada je provela mnoge hvalevrijedne akcije. Jedna od takvih bila je i radionica za izradu božićnih ukrasa koja je održana u našoj školi 20. studenog, na 20-tu obljetnicu Konvencije o pravima djeteta.

Osim članova udruge radionici je prisustvovalo 15-tak učenika, najviše iz 2. a razreda. Izrađivali su ukrase i čestitke za predstojeće blagdane. Članovi udruge zahvalili su svima koji su pomogli u izvedbi ove akcije, a posebno školi na gostoprimstvu.

Mateja Frketić, 7.b

RADIONICA UDRUGE “SUNCE”

Uspješna akcija

Gimnastičarke Loredana Biličić, Antonia Stanišić, Lorena Stojković, Lucija Matuzić i Lora Piškurić, učenice četvrtog razreda, natjecale su se 7. travnja 2009.godine na Poluzavršnom natjecanju školskih sportskih klubova u Slunju i osvojile odlično 4. mjesto u grupnom natjecanju. Lucija Matuzić osvojila je 4. mjesto i u pojedinačnom natjecanju.

POLUZAVRŠNO GIMNASTIČKO NATJECANJE

Sjajne gimnastičarke

Za tako sjajne rezultate bilo je potrebno dugotrajno vježbanje. Učenice su inače članice Gimnastičkog kluba Filip Kok-Fićo Duga Resa. I dalje ćemo ih bodriti da više vježbaju kako bi postigle još bolje rezultate.

Maria Sabljarić, 6.b

ŠKOLSKI SPORTSKI KLUB GORAN

Odlični rezultati na županijskim natjecanjima

Tijekom školske godine 2008./2009. učenici naše škole postigli su sjajne rezultate na županijskim natjecanjima školskih športskih klubova. Prva mjesta i plasman na poluzavršna natjecanja osvojile su ženska košarkaška ekipa koju vodi trener Branko Šavor, odbojkaška ekipa koju vodi prof. Mato Merdžan,

stolnoteniska ekipa pod vodstvom Tome Kalčića i muška šahovska ekipa koju vodi Antun Čurilović.

Čestitamo i želimo puno uspjeha na natjecanjima koja su u tijeku!

Valentina Petrunić, 5.b

MALI UMJETNICI

30

Božić

Božić se bližiOd grada do gradaŽelje i pokloniIspod bora će biti, a Ćud naša uz Božić je blaža.

Lea Biličić 5. b

Zimska noć

Tiho, tiho, sasvim tiho svjetlucave srebrne pahulje spuštaju se na tlo.

Zlatne zvijezde na nebu sjaje u svjetlucavoj zimskoj noći. Bijeli snijeg prekrio je borove ukrašene šarenim lampicama i kuglicama. Još se čuje samo pokoji dječji glasić koji se veseli zimskom snijegu. Ljudi u svojim kućama piju topli čaj da se ugriju i okrijepe

nakon napornoga dana. Zimska svjetlost i bjelina obasjavaju svaki kutak zemlje. Kroz prozore kuća vide se borovi ukrašeni raznobojnim ukrasima. Zvijezde zajedno s pahuljama i snijegom daruju svjetlost zimskoj noći.

Svi ljudi su već usnuli kratki zimski san prepun zvijezda, snijega, pahulja.

Lea Sutlić, 5. razred, PŠ Bosiljevo

Draga lastavice

Sunca je sve manje, dani postaju hladniji. Svi znamo da je to početak jeseni, a znaju to i laste. To znaš i ti, mala lasto, koja se prvi put spremaš na dalek put prema jugu. Želim ti sretan put bez kiše i vjetra. Leti polako i sigurno sa svojim jatom i ne odvajaj se od njega. Na jugu uživaj pod suncem, a na proljeće mi se opet vrati i zacvrkući nad mojim prozorom. Čuvaj se i još jednom, sretan ti put, mala lasto!

Laura Betina Luketić, 4. b

Što mi se dogodilo ovo ljeto

Ljetni praznici za mene nisu bili posebni.Na početku praznika stvarno mi je trebalo odmora. U sedmom mjesecu bila sam na moru sa svojom obitelji. Svi su se veselili, osim moje sestre Emily i mene. Htjele smo se odmoriti, a odlazak na more nas je samo umarao. Pošto smo se dosta zbližile ovog ljeta, ostajale smo u apartmanu i razgovarale. Kada smo se kupale, opet smo bile zajedno. I tako cijeli mjesec. Tek kad smo se vratile

kući, počeli su pravi praznici. Zabavljale smo se kao nikad do sad. Plesale smo, pjevale, otvoreno razgovarale o svemu i svačemu, smišljale priče koje nemaju veze s vezom, komentirale sve moguće i šalile se na svoj račun. Ovo ljeto bilo je simpatično, smiješno, nezaboravno, drukčije i sve, samo ne obično.

Možda je ljeto bilo bez posebnih događaja, ali ovo je bilo najbolje ljeto ikad!

Patricia Živčić, 5. b

Iva Rogulić, 4.a

Luka Brozović, 3.b Dora Kralj, 3.b

Veronika Knežić, 5.b

Lucija Mateša, 3. razred, PŠ Grabrk

31

Prijatelji

Veliki odmor.Toni i ja pričamo i uživamo.

Marin Ostarčević 7. a

Jutro u mojoj obitelji

Sako jutro kad se stanem, umijem se pa oblečem, popijem kakao i u školu krećem.

Mama, tata, seko, bok! Drš'te mi fige kad u školu dojdem, da dobro projdem.

Mateja Župan, 5. razred, PŠ Bosiljevo

I odrasli griješe

Jednoga dana, kada sam se vratio iz škole u kući sam zatekao pravu svađu. Moji baka i djed glasno su vikali jedno na drugo.Baka je okrivila djeda da nije zatvorio prozor na kuhinji kad mu je ona to rekla. Djed je rekao da mu to uopće nije rekla, da on to nije čuo, a da je rekla, on bi to napravio. Zbog toga što prozor nije bio zatvoren, naš mačak Srećko

Priča jednog telefona

Jednog sam dana u predsoblju čula neki šum. Približila sam se telefonu i shvatila da se to on javlja sitnim glasićem. Dignula sam slušalicu, prislonila je na uho i počela slušati njegovu priču. Rekao mi je da mu je dosta našeg telefoniranja. Dojadilo mu

pojeo je meso koje je baka ispekla za ručak.Ne volim kad se bilo tko u mojoj obitelji svađa pa sam zato i njih zamolio da se više ne prepiru.Oni su i dalje krivili jedno drugo, a mi smo za ručak jeli pečena jaja.

Lovro Skolan, 3.b

je slušanje svađa, a od vikanja ga već boli uho. Još malo sam ga slušala, a onda zbunjeno otrčala mami u kuhinju i sve joj ispričala. Nije mi povjerovala. Mislila je da je to samo moja bujna mašta.

Valentina Grgetić, 4. razred, PŠ Bosiljevo

Ivica Bežan, 4.a Margareta Benić, 5. razred, PŠ Bosiljevo

Alen Bežan, 2.a Melani Brita Luketić i Mihael Frketić, 2.a

MALI UMJETNICI

32

Dobro jutro

Dobro jutro kažem tebi,Zbog koje jutro je radosno,Zbog koje pjevaju ptice.Tebi zbog koje ozareno mi je lice.

Dobro jutro kažem suncu,Koje tek se budiI još se čudom čudiKad mu kažem da te pozdravi.

Ne brini se, nije ona od meda.Rastopit se neće od tvoje topline.Nestati može samo sa mnomZbog neizrecive blizine.

Borna Bjondić, 8. b

Večer nad gradom

Večer. Sunčev sjaj iznad nebodera lagano osvjetljava grad kao

svijeća. Sjene se izdužuju

stvarajući novi, prekrasan grad u potpuno drugoj perspektivi.

Sunce mrvicu po mrvicu nestaje, ostavljajući samo tračak svjetlosti.

I kada taj tračak nestane, grad utone

u noć.

Luka Markušić, 8. razred, PŠ Bosiljevo

Sam, ipak ne...

Gledajući sjaj zvjezdane noćiUživam u njoj bez ikogaPosve sam...

Možda su zvijezde toliko lijepeZato da ih možemo gledati sami?

A možda vidim nekoga u sjaju zvijezda?Nisam sam.

Možda netko sjedi daleko odavdePromatrajući istu zvjezdanu noćKao i ja.

Zvijezda padalica...Nečija želja bit će ispunjenaU sjaju tople noći.

Vidim prijateljski prizor s neba.Mjesec sjaji kao nikada prije.Sam sam ili možda nisam?

Tko zna? Možda ćemo jednog dana zajednoPromatrati zvjezdanu noć ljepšu od ove.

Borna Bjondić, 8. b

Ljeto

Suncobrani šareni na plaži blistaju dok suncokreti žuti travom

zelenom listaju.

Ljeti plavo blista more, a pod šarenim suncobranima

ljudi razne riječi govore.

Suncokreti žuti stoje u polju, a more ljude osvježava svojom

solju.

Lea Sutlić, 5. razred, PŠ Bosiljevo

Najljepši drvored

U mojoj ulici postoji drvored. Svaki dan me prati i dočekuje kad dolazim iz škole. Lijep je taj drvored. Jako je star. Ispratio je puno đaka. Drvored je to starih divljih kestena. Mijenja se s godišnjim dobima. Najljepši mi je u jesen. Tada je pun kestena i lišća. Vrijeme prolazi, a on je sve stariji. Stari kesteni se suše. Nitko ne sadi nova stabla. Bojim se da ne nestane moj najdraži drvored.

Melania Matuzić, 4. a

Marija Livojević, 8.b

Antea Mejšak, 6.b Nikolina Mihaljević, 8.b

33

Moj rođendan

Na proslavu osmog rođendana pozvala sam sve prijatelje iz razreda i Grgu Čvarka. Svi su došli, osim Leonarde. Nitko nije znao zašto ona nije došla. Bila sam malo tužna, ali Grga Čvarak je pričao o sebi i svojim igrama i sve nas nasmijavao. Kad je stigla torta, prvi ju je on dirao prstima. Otvorio je sve poklone da vidi što sam dobila. Malo smo se igrali i plesali. Neki su prijatelji ubrzo morali otići. Ostao je veliki nered. Jedini mi je Grga Čvarak pomogao pospremiti sobu.

Anja Bilankov, 2. a

ZDRAVO ŽIVIM

Zdravo živim jer živim na selu. Oko mene ima puno drveća koje daje kisik pa udišem zdrav zrak.Moje selo je čisto, u njemu nema smeća. Što se tiče zdravog života i hranim se zdravo. Moja mama kuha svaki dan raznovrsne obroke, a i ne pretjerujem sa slatkišima i čokoladom. Znam da puno šećera može štetiti mome organizmu. Ja sam i sportaš. Treniram nogomet pa stoga dosta trčim i vježbam. Upravo takva vježba pomaže da mi tijelo i duh budu u dobroj kondiciji. Trčanje i vježbanje čuva moje zdravlje tako da ću živjeti dugo i zdravo.

David Tonković , 3. razred, PŠ Grabrk

Moje želje

Imam puno stvari koje bih htio ispuniti pa sam napravio popis želja. Imao sam 15 želja, ali mi je to bilo previše pa sada imam 5 velikih želja koje želim ispuniti.Prvo kompjutor u svojoj sobi. Moja mama misli da bih ga mogao dobiti ako ga sam kupim. Želi da se naučim odgovornosti i štednji. Moj tata, ah on! On kaže da u jednu kuću ide jedan kompjutor i jedan televizor. Moja druga velika želja je da prođem osnovnu i srednju školu te fakultet s prosjekom 5.0 i da onda postanem bogataš. Eh, ova je želja potpuno drugačije od one prve. Roditelji me u ovoj želji podržavaju i pomažu mi da je ispunim. Treća želja je da postanem dobar čovjek kao Bono ili kao onaj čovjek koji je šef Microsofta (ne mogu mu se

sjetiti imena). Eee, za tu želju znam samo ja! (I vi koji ovo čitate.) Mislim da bih to mogao ostvariti, ali jako teško. (Ne znam što vi mislite???) Četvrta velika želja mi je da upoznam čovjeka iz Sabatona (švedska metal grupa) ili iz Nickelbacka (kanadska rock grupa) pa da ih imam na Facebooku ili na MSN-u kao frendove. Moj tata bi sigurno rekao: „ Pa pokušaj…“. Isto to bi rekla i moja mama. Peta velika želja mi je da imam puno pravih prijatelja. To je teško ostvarivo jer je teško naći čovjeka koji ne bi bio zavidan ako ti imaš više nego on.Ako sve te želje ostvarim, a to je gotovo nemoguće, onda ću biti najsretniji čovjek u svemiru. Ako ne u svemiru, onda barem na Zemlji.

Domagoj Šebalj, 6. b.

Kristina Stanković, 8.b Josipa Trbuščić, 8.b

Borna Bjondić, 8.b

KONCERT

34

Dugo najavljivan, rasprodan u rekordnom roku i apsolutno koncert desetljeća onaj je, već kultne irske rock senzacije U2. Izazvao je toliko oduševljenje publike, ali i samih U2-ovaca da je poznati dobrotvorac i frontmen benda Bono Vox izjavio kako će se zasigurno vratiti u Zagreb. Glavni koncert održan je 10.08.2009., a zbog velike potražnje održan je i drugi, ali dan ranije, na istom mjestu – stadionu Maksimir.

Bila sam na drugome koncertu, 9.8.2009., jedna od 60 000 ljudi koji su stvorili atmosferu koju je vrlo teško nadmašiti. Sretnici koji su imali ulaznice za crvenu zonu okupljali su se i po nekoliko sati prije otvaranja stadiona kako bi zauzeli što je moguće bolje pozicije.

Dva sata prije izlaska velikog U2-a na pozornicu, sa zagrijavanjem publike započela je prva predgrupa – „The Hours“. Otprilike 40 minuta kasnije dolazi vrlo popularan britanski rock sastav „Snow Patrol“ kao druga predgrupa. „Već smo dva dana u vašem gradu i najljepši nam je od svih gradova koje smo posjetili u posljednje vrijeme.“, mamio je Gary Lightbody, frontmen benda, pljesak publike. Njihova, također 40-minutna, svirka pripremila je publiku za „Mighty, mighty U2“, kako je sam Gary rekao. Senzacionalna pozornica 15-ak je minuta pripremana za „Larry Mullens Band“ kako su se u početku, dok nisu znali niti svirati, zvali U2-ovci.

Napokon, oko 21:15 sati na pozornicu izlaze legende: Bono Vox, Adam Clayton, Larry Mullen i The Edge. Pozdravljeni valovima 60 000 hrvatskih i stranih obožavatelja, započinju dvosatni sprektakl pjesmom „Breathe“. Nakon nekoliko hitova poput „Get On Your Boots“, „Magnificent“, vječnog hita „Beautiful Day“ uoči kojeg je Bono citirao Gundulićeve stihove na hrvatskom jeziku: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo!“ i „No Line On The Horizon“ s novog albuma, Bono se obraća publici na hrvatskom jeziku pozdravljajući Zagreb, Rijeku, Split i neizostavno Sarajevo. Nastavili su hitovima, a oduševljena publika zaneseno je pjevala uz njih. Pozornica 25 metara viša od najviše tribine maksimirskog stadiona pomicala je svoje „mostove“ kako bi legende irskog, ali i svjetskog rocka, bile u još boljem kontaktu s publikom. No, niti ljudi na tribinama nisu bili zapostavljeni. Dapače! Veliki video zid iznad benda prikazivao je sve što se događa na pozornici ispod, a vizualne kompjutorske igre su ponekad činile glazbu dojmljivijom nego što jest. Za vrijeme obraćanja publici, bio je osiguran prijevod na hrvatski – netom pisan, a light show je bio vrlo impresivan. Legendarni gitarist The Edge dan uoči koncerta proslavio je 48. rođendan pa mu je cijeli stadion pjevao „Happy birthday to you“.

KONCERT U2

Mighty, mighty

35

Cijeli je koncert bio nabijen emocijama. Od hita „One“ kojeg je Bono najavio riječima: „Ova sljedeća pjesma mnogima znači puno, a sada je posvećujemo svima kojima su hladne ideje povrijedile toplo srce“, do trenutka kada su posjetitelji stavili na lice maske s likom Aung San Suu Kyi, burmanske političarke i dobitnice Nobelove nagrade za mir, koja je već 14 godina u kućnom pritvoru zbog toga što je dozvolila da je posjeti američki novinar. Njoj u čast otpjevana je i odsvirana pjesma „Walk On“ tijekom koje su se na pozornicu popeli ljudi noseći maske, a na video zidu preko lica članova benda i publike letjele su bijele golubice. Pušten je i govor Nelsona Mandele, kojeg je najavio Bono ističući svoje humanitarne ciljeve, nakon kojeg je uslijedila „Where The Streets Have No Name“. U najlijepše trenutke koncerta definitivno spadaju i „With Or Without You“, jedna od rijetkih ljubavnih pjesama U2-a. Mnogi, pa čak i oni koji ne vole rock, složit će se da je ovo jedna od ljepših ljubavnih pjesama. Na kraju neizostavna „Sunday, Bloody Sunday“.

Zagrebački spektakl zaključen je točno dva sata od početka veličanstvenom „Moment Of Surrender“. Bono, Larry, The Edge i Adam nisu se vraćali na pozornicu iako smo ih neumorno dozivali te su ubrzo napustili maksimirski stadion.

Dolores Šebalj, 8.bfotografije: Ana Vine

y U2

ZABAVNI KUTAK

36

VALENTINOVO U NAŠOJ ŠKOLI

Drugi tjedan u mjesecu veljači protekao je u znaku Valentinova. Pedagoginja Ivanka Želježnjak bila je zadužena za ukrašavanje kutije za poruke. Uskoro je u predvorju osvanula velika crvena kutija oslikana bijelim srcima.Učenici su mogli u kutiju ubaciti pismo za osobu koja im se sviđa. 13. veljače učenici-poštari raznosili su pisma po učionicama.Velik broj učenika dobio je pisma svojih simpatija, a oni koji ih nisu dobili ipak nisu bili nesretni. I za njih je Valentinovo bio drugačiji dan nego ostali. Valentinovo je dan veselja, sreće, dobrote, a najviše ljubavi.

Klaudija Ulaković, 6. b

Svijet SimsaThe Sims je strateška video igrica koju su osmislili i programirali Will Wright i tvrtka Maxis, a izdao ju je Electronic Arts.

Prvi put se pojavila u prodaji 4. veljače 2000. godine. Prodana je u više od 6,3 milijuna primjeraka. Kasnije je izašao i dodatak igre -The Sims 2.

Simsi su bića koja imaju određenu količinu slobodne volje. Ako im igrač naredi da nešto učine, oni to mogu učiniti, ali i ignorirati. Igrač koji vodi brigu o jednoj obitelji, mora donositi odluke o vremenu koje će Simsi provesti vježbajući, čitajući… Isto tako igrač mora izdvojiti vrijeme za osnovne potrebe koje obitelj ima, potrebe kao što su higijena, hrana i spavanje. Kada obitelj provede 100 dana u istom kućanstvu, igrač će dobiti čestitku za sto dana provedenih s obitelji.

Igrica ima mnogo verzija. U The Sims Superstar pojavilo se mnogo slavnih osoba kao što su Chrstina Aguilera, Avril Lavigne, Andy Warhol i Marilyn Monroe. The Sims 3 je najnoviji nastavak.

Djeca vole igricu zato što je lijepo brinuti se o nekomu. Brinuti se o djeci, tinejdžerima i malim bebama. Možemo ih voditi u kupnju, parkove…Meni se igra sviđa zato što je na neki način posebna, drugačija od drugih igara. Najdraže u toj igri mi je kad su Simsi zadovoljni i sretni.

Franka Resovac, 6. b

STRIP

Manuela Škarjak, 8.a

MARTIN

KUTAK

37Marta Marochini, 6.b

Za vrijeme pisane vježbe učiteljica potiče učenike da ljepše pišu. Učenik koji baš ne uspijeva pravilno napisati slova odgovara: „Ne mogu ja bolje, ja sam više za automehaničara.“

Učiteljica učenicima 1. razreda kaže da više ne moraju na stolu imati kartončiće s imenom i prezimenom jer je već zapamtila imena. Isti dan na kraju nastave učiteljica se obraća učeniku: „Dominik…“Učenik odgovara: „Nisam ja Dominik, nego Dorian.“Učiteljica: „Oprosti, zabunila sam se.“Učenik: „Znači nećemo još ono maknuti!“

Učiteljica: „Recite što više riječi s glasom J na početku.“Učenik: „Jiva.“

Na satu PID-a (1.razred) učenici razgovaraju o karakteristikama sela.Učenik: „Na selu ima puno radnosti.“

Učiteljica na kratko posudi olovku od jednog učenika, ali je odmah ne vrati.Učenik: „Znaš li ti vraćati olovke?“

Za vrijeme pisane vježbe u prvom razredu učiteljica daje upute učenicima kako da što pažljivije i pravilnije prepišu zadano.

Učenik: „Prestani pričati inače ću eksplodirnut u glavi. Sad me

i ti zbunjivaš kao i oni što pričaju.“

Nakon sata vjeronauka učiteljica se neočekivano vraća u razred tražeći svoju olovku. Prilazi učeniku kod kojeg pretpostavlja da je ostala olovka. Učenik je sve pospremio u torbu. Učiteljica uzima torbu kako bi pogledala u učenikovu pernicu i istovremeno objašnjava učeniku zašto to radi (misleći brže će to sama obaviti).Učenik se smiješi i govori: „Vruće, vruće.“Učiteljica: „A, znači kod tebe je?“Učenik: „Mislio sam da nećeš više doći pa sam ti je spremio.“

Razgovarajući o štednji, učenik kaže: „I ja štedim. Imam 25 njemačkih dolara.“

Za vrijeme pisanja ispita iz matematike učiteljica ima pripremljene dodatne listiće za učenike koji su brže riješili zadatke.Jedan od učenika, koji je riješio svoj ispit, odgovara: „Neću listić! Dosta mi je već ove moje pameti.“

Prikupila učiteljica Tanja Vojnić

BISERI IZ ŠKOLSKIH KLUPA

MMAARRTTIINN

KKUUTTAAKK

Dosta mi je već ove moje pameti

Petra @eljkovi}, 6.b

Valentina Ivšić, 6.b

ZABAVNI KUTAK

38

Grafiti su suvremena urbana ulična umjetnost koja na specifičan način može obogatiti karakter ulice ili grada. Oni su i neslužbeni natpisi na zidu u obliku simbola. Grafiti nisu samo način komunikacije, nego i ukazivanje na socijalne probleme. U nemaštovitim ili zlonamjernim rukama samo zagađuju zgrade i ulice.

Grafiti su nastali početkom 70-ih godina i bili su način iskazivanja poruke svijetu. Najbolji umjetnici grafita nalaze se u New Yorku. Za svakog od njih karakteristična je stilska interpretacija slova. Pojam „graffiti” nema nikakve veze s grafitom, a možda ni s grčkim glagolom „gráfein” (pisati). Enciklopedija likovnih umjetnosti upozorava da je „graffito” u arheologiji crtež ili natpis urezan u kamen i sl., a da je „sgraffito” vrsta zidnog slikarstva u Italiji.

Antea Mejaški i Karlo Mihalić, 6. b

Grafiti

Brunu Novosela iz 6. b poznaje većina učenika škole jer je nastupao na mnogim školskim predstavama i oduševio svojim vratolomijama. Saznali smo za vas nešto više o njemu.

Koliko se dugo baviš breakdanceom?

4 godine i dva mjeseca.

Gdje treniraš?

U klubu Promenada u Karlovcu. To je, ustvari, plesna škola u kojoj se mogu naučiti razni plesovi.

Kako si saznao za klub?

Jednom sam na moru vidio dečke koji su breakali – dopalo mi se. Rekao sam tati da potraži neki klub u Karlovcu ili Dugoj Resi.

Intervju s breakedancerom Brunom Novoselom.

Strast za vratolomŠto je zapravo breakdance?

To je kombinacija plesa, gimnastike i borilačkih vještina. Nastao je 60-tih u Bronxu.

Na koju glazbu se pleše?

Može na bilo koju koja ima brz ritam.

Kako se zove tvoja plesna skupina? Koliko treniraš?

KLC breakers. Treninzi su 3 puta tjedno po sat vremena.

Je li ti naporno ići na treninge u Karlovcu?

Nije. Ponekad srijedom kada imam puno sati u školi. Na treninzima je zabavno jer imamo trenera koji se stalno zafrkava.

Koliko si već imao nastupa?

Jako puno. U mnogim gradovima. Najbolje mi je bilo u Rijeci.

Jesi li bio na natjecanjima?

Da, naš klub organizira natjecanje svake godine u svibnju. Zove se Klc

39

mijama Anagram - premetaljka(grč. ana - obratno + gramma - pisano slovo), riječ koja je nastala premetanjem slova neke druge riječi

ZIJEVATE LI...

...dok je gledate

L. Dovniković, 1964.

Palindrom

(grč. palin – natrag + dromos – put), riječ ili rečenica koja se jednako čita s obje strane

Biljka, to je cvijeće, što li,i lijepo miriše.Zbog toga ga svatko voli,E, pa što ćeš više...

Ivan Goran Kovačić, 1930.

Palindromna rečenica

Od slogova – CA CI RA RE REP RI PE ŽE – složi rečenicu koja će čitana sprijeda i straga dati isti smisao.

M. Šantek, 1944.

Iz „Zagonetke - anagram i palindrom“, Miroslav Šantek, Bjelovar, 1975. odabrala

G.Š.

Anagram i palindrom

Donat [ebalj, 2.a

Antea Meja{ki, 6.b

Rješenja:televizijanevenPerica reže raci rep

most wanted. Mlađi članovi nastupaju po danu na otvorenom, a stariji navečer u klubu.

Koliko vas ima u skupini?

10 do 15.

Imate li dovoljno članova ili vas je previše?

Taman.

Plešeš li u paru s nekim ili sam?

Uglavnom sam, a nekoliko puta sam nastupao i u

paru.

Je li ti naporno vježbati i ujedno imati dobre ocjene?

Nije.

Imaš li još koji hobi?

Sviram gitaru.

Koji ti je nadraži predmet u školi?

Tjelesni.

Bruno je dokaz da vrijedi biti uporan i marljiv, pogotovo u nečemu što volimo raditi. Uz sve to je i dobar prijatelj u kojega se možeš pouzdati. Želimo mu i dalje puno uspjeha u školi i u plesu!

Domagoj Šebalj, 6. b

Lucija

Kasu

nić, 8

.b

Ljubav na prvi pogled