1. UVOD

Naziv teme koja će biti obrađena u ovom seminarskom radu je Konzularne misije, i biće

obrađena u okviru predmeta Međunarodno javno pravo. Pri izradi ove teme korištene su

najviše historijska i komparativna metoda. Kroz seminarski rad biće riječi o tome šta su

konzuli, konzularni odnosi, imenovanje konzula, povlastice i imuniteti konzula..

Najviše je korištena literatura pod nazivom „Diplomatski ceremonijal i protokol“

(J.R.Wood/J.Serres).

Dakle u temi će biti objašnjen jedan od organa međunarodnih odnosa. Konzul je

dužnosnik poslan u unaprijed određenu stranu zemlju u kojoj predstavlja autoritet

državljanima svoje države koji u njoj borave. Njegov je zadatak pomoći državljanima

svoje zemlje, osigurati im zaštitu te bdjeti nad poštivanjem trgovačkih, ekonomskih,

kulturnih i drugih sporazuma. Konzul je administrator i promatrač.

1

2. KONZULI

Međunarodni propisi o konzularnim odnosima razvijali su se počevši od srednjeg vijeka

putem običajnog prava, a dopunjavali su se mnogobrojnim dvostranim ugovorima u

kojima su države ugovornice mogle sporazumno odrediti te odnose prema svojim željama

i potrebama i tako izmijeniti propise općeg običajnog prava. Tek u najnovije doba

pristupilo se pod okriljem Ujedinjenih naroda kodifikaciji propisa o konzularnim

odnosima. Na konferenciji u Beču 1963. g. Prihvaćena je Konvencija o konzularnim

odnosima kojom su dotadašnji propisi običajnog prava znatno izmijenjenii dopunjeni.

Glavna značajka u Konvenciji unesenih novosti je jačanje uloge i položaja konzularnih

funkcionara i drugih članova konzulata.1

Konzul je duznosnik poslan u unaprijed određenu stranu zemlju u kojoj predstavlja

autoritet državljanima svoje drzave koji u njoj borave.Njegov je zadatak pomoći

državljanima svoje zemlje,osigurati im zaštitu te bdjeti nad poštivanjem

trgovaćkih,ekonomskih,kulturnih i drugih sporazuma.Konzul je administrator i

promatrac.

Funkcije konzularnih dužosnika razlikuje se od funkcije diplomatskih agenata.Konzuli

nemaju mogućnost predstavljanja svoje drzave; to je pravo koje zadržavaju samo

veleposlanici.Šefovi misija predstavljaju državu šiljateljicu u državi primateljici i njihove

su funkcije i moć posvuda jednaki.Jedino su oni osposobljeni za sudjelovanje u

političkim odnosima između dviju država.Konzuli su pak zaduženi za obavljanje

zadataka vezanih za državljane države šiljateljice koji trajno borave ili prolaze kroz

državu u kojoj konzulat djeluje.Svaka država slobodno određuje status konzula,ali

funkcije i ovlasti konzularnog tijela i autoritet konzula provede se u mjeri u kojoj to

dozvoljava država primateljica.Autoritet konzula ograničen je dakle primjenom zakona

dviju država ili konvencionalnim režimom.Ako konzuli u obavljanju svoje dužnosti

izravno ovise o ministarstvu vanjskih poslova,oni se formalno smatraju dijelom

diplomatske misije u obavljanju zadatka na koje se suradnja odnosi.

Različitim zadaćama koje konzuli obavljaju s vremena na vrijeme,njihova je uloga

postala značajna.U ne tako davnoj prošlosti konzularne su funkcije regulirali bilateralni

sporazumi među državama.Povećanje broja nezavisnih država ukazalo je na potrebu

1 J. Andrassy, Međunarodno pravo, VI - X izdanje, Školska knjiga, Zagreb 1976, 294.

2

određivanja obaveza konzula,uvjeta rada te povlastica i imuniteta koje im se moraju

priznati kako bi uspješno mogli obavljati svoju dužnost.U tu se svrhu najpogodnijim

rješenjem činilo sklapanje multilatiralnog sporazuma koje bi omogućio

pojednostavljivanje i unificiranje konzularne prakse.

Upravo je to bio cilj Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24.travnja

1963.godine koja je izrađena u skladu s međunarodnim pravom,a pod pokroviteljstvom

Ujedinjenih naroda.Tu konvenciju potpisala je pedest i jedna,a ratificirala dvadest i jedna

država.Na snagu je stupila 19.ožujka 1967.godine u skladu sa člankom 77.Članak 73.

navodi da konvencija ne poništava već slopljene bilateralne sporazume i ostavlja

državama slobodu da i dalje sklapaju sporazume s drugim državama.Ta konvencija

učvrstila i poboljšala postojeću praksu. Bečka konvencija obuhvaća dva potpisana

protokola.Jedan se odnosi na obavezno riješavanje sporova,a drugi na dobivanje

državljanstva zemlje primateljice za konzularne dužnosnike i njihove obitelji.2

3. KONZULARNI ODNOSI

2 J.R.Wood/J.Serres, Diplomatski ceremonijal i protokol, Mate d.o.o., Zagreb 2004, 50-51.

3

Konzularne odnose i konzularne poslove uredila je Bečka konvencija koja je usvojena

24.travnja 1963.godine,a stupila je na snagu tek 17.ožujka 1967.godine kad su je shodno

čl.77.Konvencije ratificirale 22 države.Konzularnu sposobnost, tj. Međunarodnopravni

legitimitet za uspostavu konzulata imaju samo države,a ne i drugi međunarodnopravni

subjekti.Delegacija Evropske unije u nekoj državi nije habilitirana obnašati konzularne

poslove,nap.izdavanje viza ,već to čine konzularne sekcije država članica Evropske unije

koje su akreditirane u dotičnoj državi.Bečka konvencija o konzularnim odnosima ne dira

u druge međunarodne sporazume u konzularnoj ingerenciji koji ostaju na snazi između

država potpisnica takvih multilatirelanih sporazuma ( Havanska konvencija iz

1928. ,Europska konvencija o konzularnim funkcijama iz 1967., Haška konvencija o

građanskom postupku iz 1954.)

Koliko su važni konzualrni odnosi pokazuje činjenica da Bečka konvencija o

diplomatskim odnosima ima samo 53 člana,dok ih Bečka konvencija o konzularnim

odnosima ima ukupno 79.Konzuli su službene osobe država koja šalje/šiljateljice u državi

primateljici čija je funkcija/dužnost zaštititi interese same države koja

šalje/šiljateljice,njezinih državljana ,drugih pravnih subjekata,bdjeti nad provedbom

potpisanih međusobnih ugovora iz područija zračne i pomorske plovidbe,trgovine,kulture

itd.na područiju primateljice.Konzularni odnosi su neovisni od uspostave diplomatskih

odnosa.Mogu im predhoditi,mogu biti samostalni,a mogu i opstati i poslje prekida

diplomatskih odnosa.Konzularni poslovi se uglavnom vežu za konzulate/konzularne

urede. No, Bečka konvencija o diplomatskim odnosima ništa ne spriječava da i pri

diplomatskoj misij/predstavništvu djeluje konzularna sekcija/odjel.Konzularne

funkcije/dužnosti mogu obnašati i diplomatske misije/predstavništva .Imena diplomatskih

prestavnika koja su dodjeljena konzualrnoj sekcij/odjelu notificiraju se ministarstvu

vanjskih poslova države primateljice.U tom slučaju diplomatski prestavnik u funkcij

konzularnog službenika može se izravno obračati mjesnim vlastima konzularnog

područija ili pak centralnim /središnjim vlastima države primateljice ukoliko je to

dopušteno i regulirano nekim drugim međunarodnim sporazumom.Diplomatski

prestavnik u svojstvu konzularnog službenika i nadalje uživa privilegije i imunitete

predviđene Diplomatskom konvencijom.3

3 S. Lapenda, Diplomacija načela i funkcije, Redak, Split 2007, 67-70.

4

4. KATEGORIJA KONZULA

Bečka konvencija (član 9.) dijeli konzule u četri kategorije: generalni

konzuli,konzuli,vicekonzuli i voditelji konzularnih ureda.Generalni konzulati obično se

otvaraju u važnijim centrima nego konzulati.Vicekonzulati se otvaraju u konzularnom

područiju generalnih konzulata ili konzulata,a vicekonzulati,koji je karijerni

konzul,podređen je konzulu.Konzularni uredi otvaraju se uglavnom u lukama,a njihovi su

voditelji državljani zemlje šiljateljice ili zemlje primateljice.Konzularni uredi obično su

nadleženi za trgovačka i pomorska pitanja,a njihove voditelje imenuje konzul u čijem se

konzualrnom područiju nalaze.Nazivi određeni Bečkom konvencijom smatraju se

obaveznim,a mi ćemo se u daljnjem tekstu osvrnuti i na konzularne dužnosnike koje

razmjenjuju zemlje članice Commonwealtha.Njih nazivamo zamjenicama visokog

prestavnika.Ministar zadužen za odnose s ostalim zemljama članicama Commonwealtha

uručuje im pismo za svog kolegu ministra u državi primateljici.Država primateljica ne

izdaje im egzekvaturu(odobrenje za obnašanje službe).Zamjenik visokog prestavnika i

njegovi zaposlenici uživaju povlastice i imunitete na koje strani konzuli imaju pravo,a

određeni su zakonom zemlje članice Commonwealtha u koju su poslane.4

5. OSNOVNI POSLOVI KONZULARNE SLUŽBE

U skladu sa članom 1.Bečke konvencije koji određuju uporabu naziva za različite

kategorije konzularnih dužnosnika i ostalog osoblja,prvo se poglavlje bavi konzularnim

4 J.R.Wood/J.Serres, 51.

5

odnosima.Član 2. kaže da uspostava diplomatskih misija među dvjema državama

podrazumjeva suglasnost za uspostavu konzularnih odnosa,osim ako se izričito ne navede

suprotno.Takvi se odnosi uspostavljaju međusobnim dogovorom.Navodi se također da

prekid diplomatskih odnosa ne znači ipso facto i prekid konzularnih odnosa.

Otvaranje konzulata,njegov razred,sjedište i područije (konzularni distrikt) određuje

država koja otvara konzulat,te za te odredbe traži suglasnost države primateljice.Nikakve

promjene ne mogu biti učinjene bez njezine suglasnosti,pogotovo kad država koja otvara

konzulat želi promjenjiti razred ili konzualrno područije (Bečka konvencija iz

1963.godine,član 4.,tačka 2), otvoriti vicekonzulate ili konzularne urede u konzularnom

područiju ili kad želi otvoriti urede izvan sjedišta konzulata.Odredbe člana 20. novitet su

koji dozvoljava državi primateljici zahtjev da broj službenika konzulata bude u

granicama razumnog i normalnog.

Član 5.Bečke konvencije sadrži sažetak poslova konzularne službe vodeći računa o

potrebama konzualrnog mjesta.Poslovi konzualta su:

Štititi fizičke i moralne interese države koja ih je uspostavila,pogotovo pravo na

izdavanje putovnica i viza,obavljati poslove bilježnika ili matičara kad za to postoji

potreba,zaštiti prava svojih državljana na nasljedstvo mortis causa,štiti maloljetnike i

druge osobe,osigurati zastupanje pred sudom,prosljeđivanje pravne i druge

dokomente,kontrolirati i pružati pomoć brodovima i zrakoplovima svoje države i

njihovom osoblju;u obavljanju ovih ili bilo kojih poslova koji su u nadležnosti

konzularnog ureda,a nisu zabranjeni zakonom ili propisma države primateljice,od

konzula se moze zatražiti da djeluje i u interesu državljana zemlje primateljice ili drugih

stranih državljana

Na zakonit način pratiti i izvješćivati o gospodarskom životu u zemlji,poticati razvoj

gospodarskih,trgovačkih,kulturnih i znanstvenih odnosa,obavljati sve dobivene poslove

koji su u skladu sa zakonima države primateljice. Za obavljanje dužnosti izvan

konzularnog područija,bilo da je u pitanju teritorij države primateljice ili teritorij treće

države,potrebna je suglasnost države primateljice.5

6. IMENOVANJE KONZULA

5 Ibid., 51-52.

6

Imenovanje konzula regulirano je člancima 10- 15.Bečke konvencije.Kako konzuli imaju

posebne ovlasti u pitanjima koja se tiću državljana njihove zemlje,a ponekad i u

poslovanju s državljanima zemlje u kojoj je konzulat otvoren,za njihovo je imenovanje i

početak rada potreban sporazum među državama.Te je problem u praksi riješila Bečka

konvencija,osim nekoliko izuzetaka koje ćemo usput spomenuti.

Dva su administrativna akta neophodna da bi konzul mogao obavljati svoje

dužnosti.Država koja ga šalje daje mu dokument sličan punomoći koji ponekad nazivamo

„konzularnom punomoći“ ili „patentom“. Taj dokument određuje konzualarov status i

ukratko određuje njegovo područije djelovanja.Država primateljica dozvoljava mu

egzekvaturom slobodno obavljanje zadaća u skladu s mjesnim zakonima i konvencijom o

konzualrnim dužnostima,te omugućava uživanje povlastica i imuniteta na koje mu njegov

položaj daje pravo.

Država može odbiti konzula.Štoviše,prema članu 12. Bečke konvencije država

primateljica nije dužna navesti razlog odbijanja.

U očekivanju egzekvature šef konzualrne misije može privremeno obavljati svoju

dužnost ako ga je osobno predstavio njegov prethodnik.

Ovlasti konzula ograničava primjene dvaju zakona.Ako su im prilikom imenovanja dane

puno ovlasiti u skladu sa zakonima države koja ih šalje,njihova je primjena ograničena

zakonima države primateljice.Član 18. Bečka konvencija dozvoljava konzulu obavljanje

konzularnih dužnosti u ime više zemalja uz saglasnost države primateljice.Član 15.

navodi u detalje pravila imenovanja privremenog konzularnog agenta i uvjeta u kojima

uživa povlastice i imunitete na koje mu njegovo radno mjesto daje pravo.U skladu sa

članom 17. Bečke konvencije konzulati mogu obavljati diplomatske poslove u zemljama

u kojima država nema diplomatsku misiju.Taj status otpravnika poslova ne daje konzulu

pravo na diplomatske imunitete.Isti članak konzulu daje pravo da predstavlja državu koja

ga je imenovala u nekim međunarodnim vladinim organizacijama te određuje imunitete

kojima se može koristiti.6

7. ŠEFOVI KONZULATA/ KONZULARNIH UREDA I KONZULARNO OSOBLJE

6 Ibid., 53.

7

Novoimenovanog šefa konzulata/konzularnog ureda država koja šalje/šiljateljica

opskrbljuje dokumentom/ispravom u obliku patentnog pisma kojim se potvrđuje svojstvo

šefa konzulata/konzularnog ureda,navodi se njegovo ime i prezime,kategorija i

klasa/razred,te sjedište i konzularno područije.Patentno pismo se dostavlja diplomatskim

putem.Može imati i neki drugi sličan oblik.Tek primitkom egzekvature od strane države

primateljice,novoimenovani šef konzulata/konzualrnog ureda može započeti svoju

konzualarnu funkciju/dužnost.U slučaju odbijanja egzekvature,država primateljica nije

dužna obrazložiti takvo odbijanje.U čekanju izdavanje egzekvature može se izdati

novoimenovanom šefu konzualta/konzualrnog ureda privremena dozvola.Privremena

dozvola obavezuje državu primateljicu na primjenu odredbi Konzularne konvencije.Bez

obzira na status-konačni ili privremeni,država primateljica će tu činjenicu notificirati

svim organima/tijelima konzualrnog područija.Šefovi konzualta/konzularnog ureda imaju

rang u svakoj klasi/razredu prema datumu/nadnevku izdavanje egzekvature.Vršitelju

dužnosti teče red prevenstva od datuma/nadnevka izdavanja privremene dozvole

rada.Počasni konzularni fukcinari/dužnosnici kao šefovi konzualta/konzualrnog ureda

imaju rang u svakom razredu poslije karijernih konzula.Ukoliko država primateljica

nema diplomatske odnose s trećom državom,konzularni funkcioneri/dužnosnik može uz

saglasnost države primateljice,obavljati određene diplomatske radnje,ali nema pravo na

diplomatske privilegije i imunitete.Konzualrni funkcionar/dužosnik,uzimajući

načelno,ima državljanstvo države koja ga šalje.No,može imati i državljanstvo države

primateljice ali samo uz njenu izričitu saglasnost koju država primateljica može povući

bilo kada.7

7.1. Konzularni dužnosnici

Prema Bečkoj konvencij pojam konzularni dužosnik obuhvaća sve osobe ,uključujući i

šefa konzularne misije,kojima je povjereno obavljanje konzularnih poslova u

konzulatu.Generalni konzuli,konzuli,vicekonzuli i voditelji konzularnih uvjeta dio su te

grupe.Oni uglavnom moraju biti državljani zemlje šiljateljice,no neovisno o tome radil se

7 S. Lapenda, 71-74.

8

o državljanima zemlje šiljateljice ili neke druge države,potrebno je zatražiti suglasnost

države primateljice za njihovo imenovanje kako bi se utvrdilo jesu li persona non

grata.Bečka konvencija osigurava dobivanje egzekvature dužnosnicima koji obavljaju

svoje dužnosti izvan sjedišta konzulata,vicekonzulata ili odvojenog konzularnog ureda,ali

istovremeno ostaju pod upravom šefa konzualrne misije.Država šiljateljica mora

obavijestit državu primateljicu o svim članovima konzualrne misije,njihovom

dolasku,odlasku i svakoj promjeni njihovog statusa.Ta se odredba odnosi i na članove

njihovih obitelji i posluga,kao i zapošljavanje i otpuštanje osoba koje borave u državi

primateljici,a imaju pravo na konzualrne povlastice i imunitete prema bilo kojoj osnovi.

Čim je šefu konzualrnog područija odobreno obavljanje dužnosti,pa makar i

privremeno,država primateljica mora o tome obavijestit vlasti konzualrnog područija

kako bi novoimenovani konzualrni dužnosnik mogao neometano obavljati svoje dužnosti

i uživati pripadajuće povastice i imunitete.

Bečka konvencija pomno objašnjava postupak koji je potrebno slijediti kad konzul ili

član konzularne misije nije više poželjan u zemlji priamteljice,bez obzira je li državljanin

zemlje šiljateljice ili ne.Država šiljateljica dužna ga je opozvati ili osloboditi dužnosti.Za

razliku od prakse koju slijede bileteralni sporazumi,država primateljica nije,prema

Bečkoj konvencij,dužna otkriti razloge svog zahtjeva.8

8. KONZULARNA SLUŽBA DIPLOMATSKE MISIJE

Diplomatske misije uvijek imaju pravo riješavati konzualrna pitanja s ministarstvom

vanjskih poslova.U zemljama gdje je zajednica njihovih državljana vrlo mala ili interesi

nedovoljni da bi opravdali otvaranje konzulata,vlade često zadužuju diplomatske misije

za obavljanje konzualrnih poslova.Član 70.nalaže da se tačno odredi konzularno

8 J.R.Wood/J.Serres, 53-54.

9

područije za koje je misija zadužena,kao imena članova misije koji rade u konzularnom

odsjeku te da se ti podaci dostave ministarstvu vanjskih poslova.Nakon što je to

učinila,diplomatska misija može surađivati izravno s vlastima konzualrnog

područija.Članovi misije zaposleni u konzualrnom odsjeku i dalje uživaju diplomatske

imunitete.

Unutarnji poslovi i praksa svake države određuje kategoriju poslova koje će mjesne vlasti

rješavati neposredno s konzualtima,kao i one koje moraju rješavati posredstvom

diplomatske misije i mistarstva vanjskih poslova.Općenito govoreći,mjesne vlasti

surađuiju izravno s konzulima u problemima pojedinaca kao što su administrativni

zahtjevi,boravak,zapošljavanje i pomoć,potraga za članovima obitelji,inormacije o

obitelji itd.

9. POVLASTICE I IMUNITETI KONZULA

Država prijema pruža sve olakšice koje su potrebne za obavljanje funkcija konzulata.

Država odašiljanja ima pravo upotrebe svoje nacionalne zastave i grba kako na zgradi

konzulata tako i na zgradi u kojoj stanije šef konzulata i njegovim prevoznim sredstvima.9

9 S. Softić, Međunarodno pravo, DES d.o.o., Sarajevo 2012, 114-115.

10

Od trenutka kad je službeno priznala njegov status,država primateljica dužna je konzulu

osigurati potrebne imunitete neophodne za puno obavljanje njegovih dužnosti.Bečka

konvencija učvrstila je,u nekim točkama i proširila povlastice koje se daju karijernim

konzulima i time ih razlikuju od počasnih konzula.Istovremeno je uvela načelo

nediskrriminacije među državama.Sva konzularna mjesta koja pripadaju istoj kategorij

moraju se jednako ponašati.Dozvoljeno je i sklapanje dodatnih bilateralnih sporazuma.

Sloboda kretanja.Bečka konvencija jamči šefovima konzualrnih misija slobodu

komuniciranja i posjeta njihovim državljanima.Konvencija također daje konzulima pravo

da posjete svoje državljane u pritvoru,razgovaraju s njima,dopisuju se i poduzme

potrebne korake za organizaciju njihove odbrane pred sudom.Država primateljica dužna

je,ako je potrebno izmijeniti svoje zakone i propise kako bi omogućila potpunu provedbu

ovih odredbi.Konzualrnim dužosnicima zajamčeno je slobodno kretanje državom

primateljica,osim u područijma kojima je pristup zabranjen ili ograničen zbog nacionalne

sigurnosti.Isto tako im je zajamčeno sloboda komunikacije.Konvencija pomno razrađuje

sustav konzualrne valize sto je uistinu novitet.

.Prema Bečkoj konvencij mjesne su vlasti dužne obavjestiti konzula o smrti njegovih

državljana,o postavljanu tutora ili skrbnika te o svakom potapanju i nesreći trgovačkih

brodova u teritorijalnim vodama države primateljice.

Korisnici imuniteta koje ćemo navesti u daljnem tekstu,dužni su zauzvrat poštivati

zakone i propise zemlje primateljice,ne smiju se miješati u njezine unutarnje poslove niti

koristiti prostorije konzulata u svrhe koje nisu u skladu s njihovim dužnostima.Pogotovo

moraju poštivati zakone o osiguranju protiv automobilskih,pomorskih i zrakoplovnih

nesreća.10

9.1. Povlastice i imuniteti karijernih konzula i konzularnog osoblja

Bečka konvencija razlikuje imunitete koje uživaju karijerni konzuli,počasni konzuli i

voditelji konzularnih ureda.Vlasti zemlje primateljice moraju u skladu s članovima 28. i

30.osigurati sve što je potrebno za rad konzualta,olakšati pronalazak odgovarajućih

prostorija ili pomoći u organizaciji neke druge vrste smještaja.Osoblje i prostorije

konzualrne misije uživaju mnogobrojne imunitete.

10 J.R.Wood/J.Serres, 55-56.

11

Nepovredivost.Osnovni je uvjet omogućiti konzulu da neometano obavlja svoje dužnosti

bez uplitanja mjesnih vlasti.Sve su konzualrne konvencije jamčile nepovredivost osobe

konzula,iako su neke dozvoljavale njegovo uhićenje ako je počinio zločin ili bio uhvaćen

in flagranti.U skladu s članom 40.Bečke konvencije o konzularnim odnosima iz

1963.godine,država primateljica mora postupati prema konzulaima s dužnim

poštovanjem te spriječiti sve napade na njihovu osobu,slobodu i čast.Član 41.jamči da

konzularni dužosnici neće biti uhićeni prije suđenja,osim u slučaju teškog zločina i prema

odluci nadležnih sudbenih vlasti.Konzul se sam mora predati vlastima,ali se postupak

mora voditi s dužnim poštovanjem prema njegovom rangu i na način na koji će ga što

manje ometati u obavljanju dzžnosti.U slučaju uhićenja člana konzualrnog osoblja ili

pokretanja krivičnog postupka protiv konzularnog dužosnika,država primateljica mora o

tome obavijestiti šefa konzulata.Potrebno je naglasiti da su u Sjedinjenim Američkim

Državama za karijerne konzule nadležni samo savezni sudovi.

Nepovredivost prostorija konzulata.Nepovredivost prostorija konzualta oduvijek je

priznata,a Bečka konvencija ju je samo potvrdila.Uključuje rezidenciju konzula,kao i

urede konzulata.Konzuli smiju iznad vrata vlasitiog ureda i stana staviti grb države

šiljateljice i razviti njezinu zastavu (član 29.) isto tako dozvoljeno im je istakniti zastavu

na automobilu pri poslovnim putovanjima.Vlasti moraju osigurati da mjesno stanovništvo

poštuje zastavu i grb.Za svaki propust potrebna je isprika,a ponekad i plačanje

odštete.Nepovredivost prostorija konzulata jamči član 31.U njemu je navedeno da država

primateljica mora štiti prostorije konzulata od provale i oštečenja te spriječiti narušavanje

mira ili časti konzualta.Takođe možemo reči da konzularni dužosnici ne plačaju porez na

dohodak

Svjedočenje na sudu.Bečka konvencija dozvoljava pozivanje konzula kao svjedoka na

sudu(član 44.).Naglašava se da nisu dužni svjedočiti o stvarima koje se tiću obavljanja

njihovi dužnosti niti stavljati na uvid službenu poštu i dokumente.Također mogu odbiti

svjedočenje u svojstvu stručnjaka za zakonodavstvo države šiljateljice.

Porezi i carine.Bečka konvencija članom 32.predviđa oslobođenje konzualrnih

prostorija(rezidencije i ureda konzula) od uobičajnih davanja.Član 49.oslobađa karijernog

konzula i njegovo osoblje od poreza na dohodak i,uz neke iznimke,izravnih i neizravnih

12

poreza.Oni se također oslobađaju carina prilikom slobodnog uvoza razumne količine

predmeta potrebnim za konzualrne dužosnike.

Razne povlastice.Članovi konzulata i njihove obitelji oslobođeni su formalnosti prijave te

boravišnih i radnih dozvola u zemlji primateljici.Njihovo pokriće,kao i pokriće njihove

posluge u socijalnom osiguranju potanko je rarađeno.Članovi konzulata oslobođeni su

vojnih obaveza kao što su rekvizicija,vojni doprinosi i davanje smještaja vojnim licima.

Gore navedeni imuniteti stupaju na snagu ulaskom konzualrnog dužosnika na teritorij

države primateljice,a prestaju njegovim odlaskom.Imuniteti članova obitelji u skladu su s

imunitetom dužosnika.Daju se samo osobama koje ne obavljaju poslove od kojih imaju

osobnu korist (član 57.).Samo imunitet od jurisdikcije za postupake konzualrnog

dužosnika prilikom obavljanja službenih konzualrnih dužnosti nema vremensko

ogrančenje.Potrebne imunitete konzualrnih dužosnika može osigurati i treća država dok

prolazi njezinim teritorijem.

Konzularno osoblje-državljani zemlje primateljice.Smatramo potrebnim posebno

razmotriti položaj,povastice i imunitete državljana zemlje primateljice koji su dio

konzularnog osoblja.Imunitet od jurisidikcije i nepovredivost osobe priznaju se samo

konzualrnim dužosnicima,i to za djelovanje u okviru službenih dužnosti. .11

9.2. Povlastice i imuniteti počasnih konzula i njihovih konzulata

U većini je zemalja uobičajno s počasnim konzulima postupati jednako kao i s

karijernim.Bečka konvencija u nekim člancima jasno određuje postupak prema počasnim

konzulima čija je brojnost zahtjevala regulativu.Država primateljica dužna je osigurati

zaštitu počasnih kao i karijernih konzula.Počasni konzuli koji se ne bave lukrativom ili

tgovačkom djelatnošću ne moraju poput ostalih državljana tražiti dozvolu boravka ili

registrirati svoje automobile,oslobođeni su osobnih davanja,ali povlastice i imuniteti koji

uživaju ne uključuje i članove njihove obitelji,kao što je to slučaj s karijernim

konzulima.Izuzeće od plaćanja poreza odnosi se na plaću i objekte koji posjeduje ili je

unajmila država šiljateljica.

10. KONZULARNI UREDI

11 Ibid., 56-58.

13

Prema članu 69.Bečke konvencije poslovi konzualrnih ureda te povlastice i imuniteti

njihovi zaposlenika moraju se odrediti izravnim sporazumom među državama koje će se

rukovoditi postojećim konzualrnim konvencijama. Svi šefovi konzularnog ureda u

jednom gradu čine konzularni zbor, koji predvodi doyen (duajen), prilikom

ceremonijalnih funkcija.12

11. NASTUPNI POSJETI

Nakon dolaska u državu primateljicu,strani konzuli koji je prvi puta preuzimaju dužnost i

kojima je egzekvaturom ili nekim drugim postupkom odobren rad,pismenim putem

obavještavaju vlast svog konzualrnog područija i sve ostale konzule o početku svog

djelovanja.

Konzul odmah posjećuje šefa najviše adminstartivne vlasti grada u kojem boravi,a on mu

uzvraća posjet.Kako se brz uzvratni posjet smatra znakom uvažavanja,nastupne je posjete

potrebno obaviti u što kraćem roku.Ustaljeno je pravilo da se posjet uzvrati unutar

dvadest i četri sata.Konzul najprije posjećuje kolege istog ili višeg ranga,a kolege nižeg

ranga posjećuju njega.Konzulova supruga mora što prije posjetiti suprugu najvišeg

prestavnika mjesne vlasti,a zatim supruge kolega svojega supruga.

Ostali konzularni dužosnici koji po prvi put dolaze u novu rezidenciju moraju obaviti

određen broj posjeta.Od njih se očekuje da posjete ostale konzule i kolege istog i višeg

ranga te mjesne vlasti s kojima će sarađivati.Šef konzulata ne mora pratiti svoje kolege

prilikom nastupnih posjeta,osim ako on sam ne odlazi.U tom će slučaju osobno

predsaviti osobu koja ga privremeno zamjenjuje.

260.Opće je pravilo da će dužosnici koji žele dobro obavljati svoj posao smatrati

prednosću druženje s najvišim slojevima društva u gradu u kojem borave.Poštovanje

važnosti njihovog radnog mjesta otvorit će im sva vrata.Neophodno je raspitati se o

mjesnim običajima.

12.ODSUSTVO KONZULA

Konzul o duljini svog odsustva mora obavijestiti mjesne vlasti i predstaviti im osobu koja

će ga privremeno zamjenjivati.

12.1. Odsustvo konzularne misije

12 V-Đ, Degan, Međunarodno pravo, Školska knjiga d.d. Masarykova 28, Zagreb 2011, 327.

14

Konzularna misija može biti prekinuta zbog različitih razloga,uglavnom zbog

premještanja dužosnika,vanjskih događaja ili,rjeđe,zato što je konzul proglašen kao

persona non grata.Bečka konvencija donekle određuje postupak povlačenja egzekvature

članom 23.Konzul napušta svoje radno mjesto brzo kako je i došao.

Prekid konzularnih odnosa.U skladu s članom 27.Bečke konvencije država primateljica

dužna je poštovati i štiti prostorije,vlasništvo i arhiv konzulata.Njihovu zaštitu može

preuzeti i treća država kojoj država šiljateljica može provjeriti i zaštitu svojih interesa te

interesa svojih državljana.Bečka konvencija predviđa zaštitu prostorija,vlasništva i arhiva

i u slučaju konačnog zatvaranja konzulata.

U slučaju oružanog sukoba,država primatljica u skladu s članom 26.Bečke konvencije

mora članovima konzualrnog osoblja dati dovoljno vremena da pripreme svoj odlazak iz

zemlje te im staviti na raspolaganje potrebna prijevozna sredstva.13

12.2. Konzularni azil

Institut konzularnog azila vezan je uglavnom za partikularno međunarodno pravo država

Latinske Amerike.To se pravo sastoji u činjenici da politički bjegunci zatraže utočište u

nekom stranom konzularnom predstavništvu.Osim slučajeva davanja azila iz čisto

političkih i humanitarnih razloga,to se pravo često zloupotrebljavalo i pokušavali su ga

koristiti razni avanturistički i krimogeni elementi.Upravo izričita odredba

čl.55;st.1.Bečke konvencije o konzualrnim odnosima obavezuje sve osobe koje uživaju

privilegije i imunitete da poštuju zakone i propise države primateljice i da su dužne

susdržavati se od miješanja u unutarnje poslove države primateljice.Konzualti/konzualrni

uredi nemaju pravo davanja azila ni u državama Latinske Amerike.No, mjesna praksa i

očiti humanitarni razlozi bivali su razlogom nekim državama da povremeno pribjegavaju

davanju azila u svojim konzularnim predstavništvima.14

13. ZAKLJUČAK

Dakle, ustanova konzula nastala je u ranom srednjem vijeku u trgovačkim gradovima Italije,Španije I

Francuske.Tamo su trgovci između sebe birali jednog ili više „konzula sudaca“ ili („konzula trgovaca“)

kojisu u svojstvu arbitara presuđivali njihove trgovačke sporove. Dakle, konzuli su važni u

funkcionisanju svake držžave I svaka država ima pravno da ima svog konzula.

13 J.R.Wood/J.Serres, 58-60.14 S. Lapenda, 83.

15

Od trenutka kad je službeno priznala njegov status,država primateljica dužna je konzulu

osigurati potrebne imunitete neophodne za puno obavljanje njegovih dužnosti.Bečka

konvencija učvrstila je,u nekim točkama i proširila povlastice koje se daju karijernim

konzulima i time ih razlikuju od počasnih konzula.Istovremeno je uvela načelo

nediskrriminacije među državama.

Bečka konvencija jamči šefovima konzualrnih misija slobodu komuniciranja i posjeta

njihovim državljanima.Konvencija također daje konzulima pravo da posjete svoje

državljane u pritvoru,razgovaraju s njima,dopisuju se i poduzme potrebne korake za

organizaciju njihove odbrane pred sudom.

Konzul obavlja mnoštvo nepolitičkih i tehničkih funkcija koje su vrlo značajne za

održavanje međudržavnih odnosa. Njegove funkcije se prvenstveno sastoje u:

- zaštiti interesa države šiljateljice u državi primateljici, a posebno interesa

njenihdržavljana (fizičkih i pravnih osoba) u granicama koje dopušta međunarodno pravo;

- unapreñenju trgovačkih, ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa države šiljateljice i

države primateljice i u unapreñenju uzajamnih prijateljskih odnosa;

- izdavanju viza i odgovarajućih isprava osobama koje žele putovati u državu šiljateljicu;

- zaštiti raznovrsnih interesa vlastitih državljana u državi primateljici(iseljenika,radnika

naprivremenom radu,turista idr.)

- pravu nadzora i inspekcije nad morskim i riječnim brodovima,nad zrakoplovima,

koji imajupripadnost drževe šiljateljice.

14. LITERATURA I IZVORI

1. Andrassy, Juraj: Međunarodno pravo, VI - X izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1976

2. Degan, Vladimir-Đuro: Međunarodno pravo, Školska knjiga d.d. Masarykova 28,

Zagreb, 2011.

3. Lapenda, Stjepan: Diplomacija načela i funkcije, Redak, Split, 2007.

16

4. Softić, Sakib: Međunarodno pravo, DES doo, Sarajevo, 2012.

5. Wood, R. John; Serres, Jean: Diplomatski ceremonijal I protokol, Mate d.o.o., Zagreb,

2004.

17