1

OBLIKOVANJE POŽARNIH SEKTORA

mr. sc. Ljerka Kopričanec-Matijevac, v. pred. Državna uprava za zaštitu i spašavanje

Učilište vatrogastva i zaštite i spašavanja Vatrogasna škola

Zagreb, Ksaverska cesta 107

2

OBLIKOVANJE POŽARNIH SEKTORA Zakon o prostornom ureñenju i gradnji (NN 76/07. i 38/09.) u članku 14. definira

da grañevina mora biti projektirana i izvedena tako da u slučaju nastanka požara spriječi širenje vatre i dima unutar grañevine, a jedna od mogućih mjera sprječavanja širenja vatre i dima unutar grañevine je i pravilno projektiranje i izvedba požarnih sektora.

Tijek požara u zatvorenom prostoru Analiza tijeka požara u zatvorenom prostoru potrebna je radi shvaćanja širenja

požara unutar grañevine, vatrootpornosti konstrukcija, evakuacije i drugo. Kako preventiva, tako i operativa, tj. taktika gašenja požara i opasnosti po gasitelje takoñer ovise o tijeku požara u prostoriji.

Nastanak i širenje požara u zatvorenoj prostoriji ovisi o nizu čimbenika: - vrsti i količini gorivog materijala, tj. o požarnom opterećenju, - rasporedu gorivog materijala, - količini zraka koji pritječe kroz prozore, vrata, ventilaciju i reške, - stanju ili obliku gorivog materijala (specifična površina), - brzini gorenja, - uzroku požara (odbačeni opušak cigarete, namjerna paljevina na više mjesta, eksplozija), - instaliranim ureñajima za suzbijanje požara i za zaštitu od dima, - djelotvornosti protupožarnog sustava i drugo. U požaru, u zatvorenoj prostoriji, dim i vrući požarni plinovi brzo se dižu prema

stropu i dalje se horizontalno rasprostiru ispod stropa i ispunjavaju prostoriju. Najviše se zagrijavaju strop i gornje površine zidova koji zatim zrače toplinu na još neupaljene dijelove u prostoriji.

Temperature pri stropu dosižu i do 10000 C i zbog toga je jako bitno da stropna i obloga zida pri njegovom vrhu budu od negorivih materijala. Što je strop niži, tj. bliži materijalu koji gori, zračenje je veće.

Razvoj požara u zatvorenoj prostoriji

3

Za vrijeme trajanja požara u zatvorenoj prostoriji temperature izmeñu poda i stropa se razlikuju. Iz toga proizlazi da su materijali za podne obloge manje opasni od materijala koji se koriste za stropne ili zidne obloge. No, i pored toga podovi obloženi gorivim materijalom mogu biti put za širenje požara u zgradi pa o tome treba voditi računa.

Razlika temperature izmeñu poda i stropa

Tijek požara u zatvorenoj prostoriji može se podijeliti u 4 faze.

Faze požara Početna faza požara To je vrijeme od nastanka požara u zatvorenoj prostoriji do trenutka naglog

porasta temperature. Ta faza je različitog trajanja, a može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. U nekoj literaturi ta početna faza se razmatra u dvije faze: faza paljenja i faza tinjanja.

4

U fazi paljenja dolazi do zapaljenja lako zapaljivih materijala (B3) bilo kakvim niskoenergetskim izvorom paljenja (npr. šibice).

U fazi tinjanja dolazi do laganog porasta temperature zbog zapaljenja normalno zapaljivih materijala (B2), a počinju se paliti i materijali koji pripadaju klasi teško zapaljivih materijal (B1).

Trajanje početne faze prvenstveno ovisi o vrsti gorive tvari i pritjecanju svježeg zraka. U tom vremenu vatra tinja i oslobaña se dim i toplina, uslijed čega se poveća tlak u prostoriji.

Posebni problemi nastaju ako je požar započeo u predjelu konstrukcije nedostupne pogledu, npr. izmeñu dvostrukih podova, iznad spuštenih stropova, unutar šupljih zidova ili unutar energetskih kanala. Požar će se u tom slučaju neprimjetno razvijati tinjanjem i širiti se unutar šupljine u kojoj je nastao. U fazi tinjanja popratni, veoma neugodni učinak požara je velika količina dima koja se može razviti do takvih razmjera da u potpunosti ispuni prostoriju. Ovisno o tvari koja gori, vidljivost se vrlo brzo smanjuje.

Plinovi i dim koji nastaju u početnoj fazi opterećuju konstrukciju grañevine koja može, i nakon sanacije, i nakon više godina biti jako oštećena.

Zbog toga je neminovno postići pravodobno i učinkovito odvoñenje dima iz požarnih sektora, a to se postiže projektiranjem i dimenzioniranjem sustava za odvoñenje dima iz prostora. Odvoñenje dima bitno je kako za zaštitu ljudi tako i za usporavanje i širenje požara.

Faza razvoja požara Ova faza obilježena je prepoznatljivim učincima požara: jakom svjetlošću,

velikom toplinom, otvorenim plamenom te velikom brzinom širenja požara. Naime, uslijed nadtlaka u prostoriji dolazi do pucanja stakla na prozorima te do

ulaska svježeg zraka i trenutnog sagorijevanja plinova u vidu plamena. Pri tome popucala stakla, kod viših grañevina, mogu povrijediti gasitelje i presjeći vatrogasne cijevi.

Do sagorijevanja može doći i u drugim uvjetima, npr. otvaranjem vrata prilikom ulaska vatrogasaca u prostoriju.

Nakon pritjecanja zraka dolazi do naglog porasta temperature i stvaranja uvjeta za razbuktavanje požara. Ova faza požara ima uzlaznu liniju veoma brzog širenja sve do razine nekontroliranog stanja (tzv. flashover). U okruženju gorivih materijala požar veoma brzo, u roku od 15 minuta, dosiže temperaturu iznad 8000 C. Pri toj temperaturi gore svi gorivi materijali u prostoriji, a možda već i sama grañevina, što pak ovisi o geometriji i izvedbi zgrade.

Požar se širi po prostoriji, pri čemu se vertikalno širenje plamena odvija brže od horizontalnog, jer toplina prenesena konvekcijom predgrijava gorivi materijal koji je iznad plamena i ubrzava njegovo sagorijevanje. Kao preventivna mjera zaštite je izvoñenje gornjih dijelova zidnih i stropnih obloga od negorivog materijala.

Razbuktala faza požara Nakon faze razvoja slijedi faza razbuktanog požara u kojoj su požarom

zahvaćeni svi gorivi materijali i konstrukcije, a temperature dosižu iznose i do 11500 C. U toj fazi postoji najveća opasnost od popuštanja nosivosti grañevinskih

konstrukcija i elemenata te njihovog razaranja, a time i opasnost od širenja požara na okolne prostore. Naime, u toj fazi izdrže isključivo konstrukcije od negorivih materijala koje uz to imaju i zahtijevanu vatrootpornost.

5

Faza razvoja i razbuktala faza mogu trajati nekoliko sati ukoliko zgrada ima visoko požarno opterećenje, tj. dok ne izgori sav gorivi materijal. Nakon toga temperatura počinje opadati i požar ulazi u zadnju fazu.

Faza gašenja Postupnim padom temperature, požar slabi, ostaci gorivih materijala tinjaju, dok

se požar potpuno ne ugasi, a temperatura u prostoriji vrati na početnu. Faza gašenja može nastupiti i aktiviranjem stabilnih sustava za gašenje požara te intervencijom vatrogasnih postrojbi.

Ukoliko isključimo vrijeme početne faze požara, možemo reći da je vrijeme razvoja požara i razbuktale faze, kod većine požara, kraće od vremena gašenja. Najčešće su ti odnosi od 1/3 prema 2/3 vremena.

Shematski prikaz tijeka požara

POŽARNI SEKTOR Da bi se unutar grañevine učinkovito spriječilo širenje požara, grañevine se,

ovisno o namjeni (stambenoj, poslovnoj; zdravstvenoj, obrazovnoj, industrijskoj i dr.), ali i ostalim parametrima (visini grañevine, vatrootpornosti grañevine, visini požarnog opterećenja, zaposjednutosti prostora, instaliranim stabilnim sustavima za gašenje i drugom) dijele na manje cjeline ili požarne sektore, što je definirano vrijedećim hrvatskim propisima ili pravilima tehničke prakse.

Formiranje požarnih sektora

6

Požarni sektor je prostor ograničen grañevinskim konstrukcijama i elementima (zidovi, meñukatne konstrukcije, vrata, prozori, zaklopke) odreñene vatrootpornosti.

Vatrootpornost požarnog sektora predstavlja vrijeme za koje se požar neće

proširiti na okolne požarne sektore niti s okolnih prostora na promatrani požarni sektor. Pretpostavlja se da će u tom vremenu požar biti lokaliziran.

Ovaj zahtjev se ne odnosi na grañevine navedene u članku 2. Pravilnika o grañevinama za koje nije potrebno ishoditi posebne uvjete grañenja glede zaštite od požara (NN 35/94.) kao i na ostale grañevine gdje to, zbog njihove prirode, nije izvedivo ili nije opravdano s gledišta zaštite od požara (primjerice mostove, vijadukte, tunele i sl.). U pravilu se u posebne požarne sektore izdvajaju:

- prostori s povećanim požarnim opterećenjem, - prostori s povećanim stupnjem opasnosti od izbijanja požara i eksplozija, - horizontalni i vertikalni putovi za izlaženje i provoñenje akcije spašavanja i

gašenja, - horizontalni i vertikalni kanali (ventilacijskih i klimatizacijskih sustava i slično) koji

meñusobno povezuju više požarnih sektora, - ventilacijske i klimatizacijske komore, - prostor za smještaj dizala i pripadajućih pogonskih ureñaja, - prostori u koje su smješteni ureñaji, oprema, sredstva i mediji za gašenje požara, - prostori za smještaj ureñaja za povišenje tlaka, - podrumske i tavanske etaže, - i drugi prostori s povećanom opasnosti od izbijanja požara i/ili eksplozija.

Najveću vatrootpornost na granicama požarnog sektora imaju u pravilu

protupožarni zidovi pa meñukatne konstrukcije, a najmanju vrata i zaklopke na otvorima u zidovima ili meñukatnim konstrukcijama.

Zahtijevana vatrootpornost požarnog sektora ovisi prvenstveno o:

- visini požarnog opterećenja, - otpornosti grañevine na požar, - vrijednosti sadržaja, - katnosti grañevine, - vrsti tehnološkog procesa - načinu dojave požara, - ugrañenim sustavima za automatsko otkrivanje požara - ugrañenim stabilnim sustavima za gašenje - spremnosti i blizini vatrogasne postrojbe.

Požarni sektor može biti jedna prostorija, grupa prostorija ili cijela grañevina. Kod višekatnih grañevina, bez vatrootpornih meñukatnih konstrukcija, u požarni

sektor spadaju sve etaže. Ispitivanja su pokazala da se, ukoliko grañevina nije pregrañena na požarne

sektore, požar nesmetano širi, uz potporu toplinskog uzgona vrućih plinova, do razine ispod krova četveroetažne grañevine u vremenu od šest minuta.

7

Vrlo često, najpogodniji put širenja požara je nezaštićeno stubište. Bitno je

spomenuti podatak da je temperatura požara u 6. minuti otprilike 6000 C, a to je temperatura pri kojoj će se zapaliti i gorjeti svi gorivi materijali, a negorivi će početi stradavati, što samo po sebi dovodi u veliku opasnost osobe koje su se zatekle u grañevini.

Širenje požara unutar grañevine

U stambenoj gradnji trebalo bi predvidjeti da jedan stan bude jedan požarni

sektor. Kada bi vrata na stanu imala odreñenu vatrootpornost onda bi taj princip u većini slučajeva bio zadovoljen.

Kada je grañevina velike tlocrtne površine odnosno duljine, treba je podijeliti na

više požarnih sektora i predvidjeti protupožarne zidove na maksimalnom razmaku od 40 m. Preporučeni razmak izmeñu protupožarnih zidova kod javnih grañevina je 30 m, a kod skladišta 20 m.

8

Formiranje požarnih sektora kod grañevina velike tlocrtne površine

Kod javnih grañevina, kao što su razne dvorane i kazališta, gdje je prostor

funkcionalno odreñen i ne može se pregrañivati, postavljaju se mobilne prepreke širenju požara, npr. metalne zavjese u kazalištima.

Metalne zavjese u kazalištu

Kada se zbog tehnološkog procesa ne može izvesti protupožarni zid, prostor se

može razdijeliti vodenom zavjesom - drenčer sustavom, koji nema učinkovitost potpunog razdvajanja prostora na dva požarna sektora., ali sprječava širenje vatre i dima na okolne prostore.

9

Oblikovanje požarnih sektora

Veličine požarnih sektora grañevine odreñuju se prema posebnim propisima za odreñenu vrstu grañevine, što ovisi o nizu čimbenika kao što su: požarno opterećenje, otpornost grañevine na požar, katnost grañevine, vrste tehnološkog procesa, postojanje ureñaja za automatsko gašenje požara, postojanje ureñaja za automatsko otkrivanje požara i dr.

U vrijedećim hrvatskim propisima možemo naći podatke o načinu oblikovanja

požarnih sektora u nekim grañevinama. Za visoke grañevine u Pravilniku o tehničkim normativima za zaštitu visokih objekata od požara Sl. list 7/84. , preuzetim NN 53/91. navodi se:

� Grañevine se dijele na požarne sektore, čija veličina ovisi o visini grañevine, kako je prikazano u tablici 1.

Visina grañevine u m Veličina požarnog sektora u m2

od 22 do 40 do 1500 od 41 do 75 do 1000

od 76 do 100 do 800 više od 100 do 500

Tablica 1.. Veličine požarnih sektora u odnosu na visinu grañevine

� Ako je površina jednog kata grañevine visine do 40 m manja od polovice površine predviñene u tablici 1. pravilnika, požarni sektor može obuhvaćati i dva kata.

� Duljina jedne strane požarnog sektora iznosi najviše 60 m. � Dopušteno je spajanje dva požarna sektora ukoliko su izmeñu njih vrata

otporna prema požaru najmanje 60 minuta te koja se pri pojavi dima automatski zatvaraju.

� Pri spajanju požarnih sektora na grañevinama višim od 100 m mora se napraviti tampon-zona pomoću dvoja vrata koja su otporna prema požaru najmanje 60 minuta.

� Pregradni zid koji odvaja požarne sektore mora presijecati cijelu

konstrukciju. � Ako se grañevina ili dijelovi grañevine grade sa složenim oblicima tlocrta,

pri dijeljenju grañevine na požarne sektore udaljenost pregradnog zida od unutarnjeg kuta grañevine mora iznositi najmanje 5 m, kako je prikazano na slici.

� Horizontalna prekidna udaljenost na mjestu pregradnog zida koja odvaja požarne sektore iznosi najmanje 1 m.

� Nosivi elementi i konstrukcije i elementi putova za evakuaciju, s kojih se

požar može prenijeti iz jednog požarnog sektora u drugi sektor ili s jednog kata na drugi kat, izvode se od negoriva grañevnog materijala otpornoga prema požaru najmanje 90 minuta.

� Svaki požarni sektor grañevine mora biti pristupačan preko najmanje jednoga sigurnosnog stubišta ili preko najmanje dva meñusobno neovisnih stubišta.

� Jedno od neovisnih stubišta ne mora voditi u prizemlje ukoliko vodi u

10

grañevinu ili drugu grañevinu, koja je niža od 22 m i povezana je s drugim stubištem što vodi izvan grañevine.

� Sigurnosno stubište mora biti osigurano tako da vatra i dim ne prodiru sve dok traje požar u grañevini i mora biti pristupačno iz svih prostorija jednog požarnog sektora putovima koji nisu ugroženi požarom.

� Najdulji put iz neke prostorije u jednom požarnom sektoru do stubišta ne smije biti dulji od 30 m - za grañevine visine do 75 m, odnosno 20 m - za grañevine više od 75 m.

� Požarni sektor u prostorijama ispod razine terena ne smije iznositi više od

250 m2 i mora biti odvojen zidom otpornim prema požaru 90 minuta.

� Vrata u jednom požarnom sektoru, koja povezuju pojedine prostorije s putovima za evakuaciju, moraju biti otporna prema požaru 90 minuta.

� Vrata što spajaju požarne sektore moraju imati mehanizam koji ih uvijek drži zatvorenima. Ako se, zbog tehnoloških ili drugih razloga vrata drže otvorenima, ona moraju imati mehanizam što ih u trenutku pojave dima zatvara.

� Zidovi prostorije za skupljanje otpadaka iz vertikalnih kanala moraju biti

otporni prema požaru najmanje 90 minuta, a prostorija mora biti poseban požarni sektor.

� Svaki požarni sektor u grañevini mora biti povezan najmanje s jednim

dizalom za prijevoz osoba. � Dizalo mora biti opremljeno ureñajima što omogućuju da se, u slučaju

pojave požara, u požarnom sektoru u kojem se dizalo nalazi, kabina automatski dovede u prizemlje i da se, nakon izlaska osoba, dizalo automatski isključi iz rada.

� Glavni naponski vodovi, a i ostali vodovi koji prolaze kroz jedan požarni

sektor ili više požarnih sektora, postavljaju se tako da se preko njih ne može prenijeti vatra s jednog kata na drugi kat, odnosno iz jednoga požarnog sektora u drugi požarni sektor.

� Za svaki požarni sektor izgrañuje se, u pravilu, poseban sustav za

klimatizaciju odnosno provjetravanje. Iznimno, ako se ne može izbjeći spajanje dva ili više požarnih sektora kanalima za klimatizaciju ili provjetravanje, na mjestima na kojima ovi kanali prolaze kroz stropove i zidove, što odvajaju požarne sektore, moraju se postaviti zaklopke otporne prema požaru, koje se automatski, pri pojavi dima ili povećanoj toplini zatvaraju.

Prema Pravilniku o zaštiti od požara u skladištima (NN 93/08.) skladišta se prema površini dijele na: – mala skladišta – površine požarnog sektora do 1000 m², – srednja skladišta – površine požarnog sektora iznad 1000 do 3000 m², – velika skladišta – površine požarnog sektora iznad 3000 do 6000 m², – skladišta površine požarnog sektora iznad 6000 m², a požarni sektori se oblikuju na sljedeći način:

� Skladište mora biti zaseban požarni sektor i u pravilu obuhvaća najviše

11

jednu etažu. � Iznimno, požarni sektor skladišta može obuhvaćati i do najviše dvije etaže (prizemlje i etažu ispod ili iznad prizemlja), ukoliko ukupna površina poda obje etaže ne prelazi 6000 m². � Požarnom sektoru skladišta može pripadati prostorija skladištara sa sanitarnim čvorom ukupne površine do 20 m². � Otpornost na požar grañevinskih elemenata na granici požarnih sektora te nosivih grañevinskih elemenata prostora različite namjene skladišta, a koje se smatraju dijelom jedne tehnološke cjeline, ili su požarni sektori manjih skladišta, treba biti najmanje 30 minuta kod odvajanja prostora s niskim požarnim opterećenjem, 60 minuta kod odvajanja prostora sa srednjim požarnim opterećenjem odnosno 90 minuta kod odvajanja prostora s visokim požarnim opterećenjem. � Ukoliko je prostor skladišta štićen automatskim sustavom za gašenje požara »sprinkler« ili drugim odgovarajućim automatskim sustavom za gašenje požara, nema zahtjeva za otpornost na požar nosive konstrukcije za sva skladišta površine do 6000 m². � Ukoliko se skladište nalazi u sastavu grañevine druge namjene, za koju je propisan veći stupanj otpornosti od požara, vatrootpornost konstruktivnih elemenata tog skladišta mora biti najmanje ista kao i same grañevine. � Ako je nosiva konstrukcija skladišta čelična i pritom nije vatrootporno zaštićena, potrebno je dokazati da pri temperaturi od 500oC neće doći do deformacije konstrukcije koje bi izazvale oštećenja koja utječu na otpornost na požar i stabilnost konstrukcije na granici požarnih sektora kroz koje prolazi čelična konstrukcija. � Skladišta površine požarnog sektora do 300 m² ili požarnog opterećenja do 1000 MJ/m² moraju imati najmanje jedan izlaz na vanjski ili drugi siguran prostor. � Skladišta površine požarnog sektora veće od 300 m² ili požarnog opterećenja većeg od 1000 MJ/ m² moraju imati najmanje dva izlaza, razmaknuta za najmanje pola dijagonale požarnog sektora, na vanjski ili drugi siguran prostor. Kod dvoetažnih skladišta to se odnosi na svaku etažu skladišta. � Izlazi i evakuacijski putovi moraju biti rasporeñeni tako da udaljenost do izlaza od bilo koje točke skladišnog prostora ne prelazi 40 m (uz zaštitu stabilnim sustavom za gašenje-sprinkler ili drugim odgovarajućim automatskim sustavom za gašenje požara 60 m). � Vrata, kao i svi drugi otvori u konstrukcijama na granici požarnog sektora skladišta moraju imati istu otpornost na požar kao i konstrukcija u kojoj se vrata ili otvori nalaze. � Na mjestima prolaza kroz konstruktivne elemente na granici požarnih sektora, otvori za prolaz instalacija moraju se zabrtviti materijalom jednake otpornosti na požar kao i granični konstrukcijski element. � Skladišta se mogu grijati samo trošilima na električnu energiju bez otvorenih žarnih niti, sustavom toplovodnog grijanja ili upuhivanjem toplog zraka, uz uvjet da se priprema tople vode ili zraka obavlja izvan požarnog sektora skladišta.

12

� Punjenje viličara i/ili drugih transportnih sredstava pogonskim energentom (osim suhih baterija) nije dopušteno u prostoru požarnog sektora skladišta.

� Skladišta propisana odredbama ovog Pravilnika moraju biti zaštićena unutarnjom i vanjskom hidrantskom mrežom (silosi i hladnjače samo vanjskom) te aparatima za gašenje požara.

� Skladišta moraju ispuniti i zahtjeve propisane u tablici 2.

O – sustav za odvoñenje dima i topline V – sustav za dojavu požara S – sprinkler ili drugi odgovarajući automatski sustav za gašenje požara

Požarno opterećenje do 1 GJ/m²

Malo skladište

Srednje skladište

Veliko skladište

Klasično skladište O ili V ili S O i V, ili S

Visokoregalno S S O i S

Požarno opterećenje iznad 1 GJ/m² do 2 GJ/m²

Malo skladište

Srednje skladište

Veliko skladište

Klasično skladište O i V, ili S O i V, ili S O i S

Visokoregalno S O i S O i S

Požarno opterećenje iznad 2 GJ/m²

Malo skladište

Srednje skladište

Veliko skladište

Klasično skladište O i V, ili S O i S O i S

Visokoregalno O i S O i S O i S Tablica 2. Zaštita skladišta

Pravilnik o temeljnim zahtjevima za zaštitu od požara elektroenergetskih

postrojenja i ureñaja (NN 146/05.) zahtijeva sljedeći način oblikovanja požarnih sektora.

� Kada se elektroenergetsko postrojenje postavlja u grañevinu koja služi i za druge namjene, dijelovi postrojenja podložni požaru, koji sadrže ulje, moraju se smjestiti u posebne požarne sektore čiji zidovi, stropovi i podovi, moraju imati otpornost na požar od najmanje 90 minuta. Vrata izmeñu požarnih sektora moraju imati otpornost na požar kao i zid požarnog sektora.

� Požarni sektori moraju imati pristup sa slobodnog prostora ili iz prostorije koja je lako pristupačna s vanjske strane. Vrata koja vode na otvoreni prostor moraju biti od negoriva materijala. � Elektroenergetski objekti i grañevine u elektroenergetskim objektima unutar kojih su smještena elektroenergetska postrojenja, dijele se na požarne sektore ovisno o veličini požarne ugroženosti pojedinih prostora odnosno prostorija.

13

� Zbog posebnosti elektroenergetskih ureñaja: generatora i energetskih transformatora te visokonaponskih rasklopnih postrojenja, postrojenja upravljanja i informatike kao i kabelskih tunela u hidroelektranama ti prostori čine samostalne (zasebne) požarne sektore. � Ostala elektroenergetska postrojenja kao srednjenaponski razvod, kabelski srednjenaponski razvod, agregat i druga postrojenja, mogu se grupirati u požarne sektore, ako ti prostori imaju srednje i visoko požarno opterećenje. � Druge grañevine u krugu elektroenergetskog objekta čine zasebne požarne sektore ako posebnim propisima nije odreñeno da se moraju dijeliti na požarne sektore.

� Ako se elektroenergetsko postrojenje visokog napona postavlja u stambenu ili poslovnu grañevinu, bolnicu, vrtić, školu, robnu kuću ili trgovački centar, zatvorenu veliku garažu ili športski objekt, dijelovi postrojenja koji sadrže ulje moraju se smjestiti u posebne požarne sektore čiji zidovi, stropovi i podovi, moraju imati otpornost na požar od najmanje 120 minuta, a vrata izmeñu požarnih sektora moraju biti iste vatrootpornosti.

� Požarni sektori u grañevini u kojoj je smješteno elektroenergetsko postrojenje moraju zadovoljiti otpornost na požar u skladu s specifičnim požarnim opterećenjem i to, za: 1. nisko požarno opterećenje do 1 GJ/m2 – 30 minuta, 2. srednje požarno opterećenje od 1-2 GJ/m2 – 60 minuta, 3. visoko požarno opterećenje preko 2 GJ/m2 – 90 minuta.

U Pravilniku o zaštiti od požara ugostiteljskih objekata (NN 100/99.) propisano je da ugostiteljski objekti moraju biti podijeljeni u požarne sektore.

� Veličina požarnog sektora u ugostiteljskim objektima višim od tri kata, koji ne spadaju u visoke objekte, može biti najviše 1.500 m2 ukoliko nisu zaštićeni sustavom za gašenje požara tipa sprinkler. � Veličina požarnog sektora u ugostiteljskim objektima koji spadaju u visoke objekte odreñuje se sukladno propisima o zaštiti od požara visokih objekata. � Požarni sektor kod ugostiteljskih objekata koji su viši od tri kata može obuhvaćati najviše dva kata, pri čemu dužina dulje strane požarnog sektora može iznositi najviše 60 m ukoliko nisu zaštićeni sustavom za gašenje požara tipa sprinkler. � Grañevinski elementi i ureñaji za zatvaranje otvora na granici požarnog sektora mogu imati otpornost na požar za najviše 30 minuta manju od otpornosti na požar elemenata na granici požarnog sektora u koji su ugrañeni ali ne manju od 30 minuta. � Tavani u ugostiteljskim objektima moraju biti izvedeni kao zaseban požarni sektor odijeljen od ostalih dijelova ugostiteljskog objekta grañevinskim elementima koji imaju otpornost na požar od najmanje 60 minuta. � U slučaju da je u prostoru tavana ugrañen sustav vatrodojave otpornost elemenata mora biti najmanje 30 minuta. � Požarni sektori u ugostiteljskim objektima koji su zaštićeni stabilnim sustavima tipa sprinkler ne moraju imati unutarnju hidrantsku mrežu za gašenje požara.

14

� Pomoćne prostorije izvode se kao zasebni požarni sektori elemenata otpornih na požar najmanje 60 minuta, ako posebnim propisom nije odreñena veća otpornost na požar. Otpornost na požar grañevinskih elemenata može biti i 30 minuta ako je u pomoćnim prostorijama ugrañen sustav vatrodojave. � Okna dizala moraju se izvesti kao poseban požarni sektor. Grañevinski elementi okna dizala mogu imati za najviše 30 minuta manju otpornost na požar od otpornosti na požar nosive konstrukcije ugostiteljskog objekta, ali ne manju od 30 minuta. � Prostorije za smještaj motora s unutarnjim sagorijevanjem (diesel ili benzinski električni agregati, kompresori s motorima s unutarnjim sagorijevanjem, motori na plin i sl.) moraju biti izvedeni kao zaseban požarni sektor otpornosti na požar od najmanje 60 minuta i moraju imati ulaz iz vanjskog prostora. � Kotlovnice snage veće od 70 kW moraju biti smještene u zaseban požarni sektor.

Kad god je to moguće formira se veći broj požarnih sektora s manjim površinama

i s dovoljnim brojem kvalitetnih vatrogasnih pristupa, kako bi se eventualne štete od požara svele na minimum.

Požarni sektor je osnovna prostorna jedinica koja se samostalno tretira

kod svih razmatranja zaštite od požara, kako u protupožarnoj preventivi pri izradi Procjene ugroženosti od požara i Plana zaštite od požara, tako i u vatrogasnoj operativi kod gašenja požara.

15

Literatura:

[1] Fišter, Stj., Kopričanec-Matijevac, Lj., Zaštita od požara u graditeljstvu, Ministarstvo unutarnjih poslova - Policijska akademija, Zagreb, 2001.

[2] Bobinec-Naprta, D., Zaštita od požara i eksplozija, Zbirka propisa, Nading, Zagreb, 2001.

[3] Carević, M., Jukić, P., Sertić, Z., Šimara, B., Tehnički priručnik za zaštitu od požara, Zagrebinspekt, Zagreb, 2002.

[4] Brandschuzt Atlas, Baulicher Brandschutz Band 1, Josef Mayr (gl. urednik), Wehner GmbH Verlag von Brandschutzpublikation, 2000.

[5] Brandschuzt Atlas, Baulicher Brandschutz Band 2, Josef Mayr (gl. urednik), Wehner GmbH Verlag von Brandschutzpublikation, 2000.

mr. sc. Ljerka Kopričanec – Matijevac, v. pred.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje Učilište vatrogastva i zaštite i spašavanja

Vatrogasna škola Zagreb, Ksaverska cesta 107