ZATVARANJE OTVORA U PROTUPOŽARNIM KONSTRUKCIJAMA

mr. sc. Ljerka Kopričanec-Matijevac, v. pred. Državna uprava za zaštitu i spašavanje

Učilište vatrogastva i zaštite i spašavanja Vatrogasna škola

Zagreb, Ksaverska cesta 107

ZATVARANJE OTVORA U PROTUPOŽARNIM KONSTRUKCIJAMA Nastanak i širenje požara i dima u zatvorenom prostoru ovise o nizu čimbenika kao što su:

vrsta i količina gorivog sadržaja, njegov raspored, stanje i oblik, termičkim svojstvima graničnih građevinskih dijelova, uzroku požara i drugo, a prevencija nastanka i širenja požara i dima jedan je od ciljeva protupožarne preventive.

Do brzog i nekontroliranog širenja dolazi ili direktno plamenom ili prijenosom topline nastale u požaru, dok prijenos topline nastale u požaru može biti konvekcijom, provođenjem ili zračenjem.

Konvekcija ili strujanje je prijenos topline kretanjem zraka. Naime, za vrijeme požara

zagrijani zrak se širi i pritom stvara povišeni tlak na vrata, zaklopke u ventilacijskim i klimatizacijskim kanalima te ostale otvore i pritom ih otvara, a zbog povišenog tlaka dolazi do pucanja stakla na prozorima.

Prijenos topline strujanjem toplog zraka

Provođenje ili kondukcija je prijenos topline preko čvrstih dijelova konstrukcije, budući da

se za vrijeme požara toplinska energija provodi kroz čelične grede, metalne vodove, žice te kanale koji su dobri vodiči topline.

Provođenje topline kroz zagrijanu pregradu

Zračenje ili radijacija je prijenos topline elektromagnetskim valovima jer za vrijeme požara

zagrijana površina predaje toplinu zračenjem i može zapaliti gorive materijale na većim udaljenostima.

Prijenos topline zračenjem

Širenje požara unutar građevine Do horizontalnog širenja požara unutar jedne etaže može doći preko vatroneotpornih

zidova i vrata, nezaštićenih otvora u zidovima, prozora, instalacija, ventilacija i drugog, a do vertikalnog širenja požara s etaže na etažu preko vatroneotpornih međukatnih konstrukcija, nezaštićenih otvora u međukatnim konstrukcijama, stubišta i dizala, prozora, instalacija, ventilacija i drugog.

Otvori u zidovima i međukatnim konstrukcijama na granicama požarnih sektora su nužnost i dozvoljeni su samo onda kad su neophodno potrebni, kako zbog komunikacije ljudi tako i zbog tehnoloških, građevinskih ili arhitektonskih razloga.

To mogu biti otvori za: - vrata, - prolaz ventilacijskih i klimatizacijskih kanala, - prolaz električnih instalacija i cjevovoda, - prolaz dizala, - dimnjak, - ugradnju raznih staklenih stijena i slično. Ograničenje širenja požara i dima, izvan zatvorenog prostora u kojem je nastao, može se

postići primjenom raznih mjera zaštite, a između ostalog izvedbom vatrootpornih pregradnih elemenata (zidova i međukatnih konstrukcija) prilagođenih namjeni građevine te zatvaranjem otvora u tim protupožarnim elementima.

Zatvaranje otvora mora biti izvedeno tako da se preko njih ne može prenijeti vatra i dim na susjedne požarne sektore, u vremenu koje odgovara klasi otpornosti na požar građevinske konstrukcije u kojoj se nalaze.

Ovaj zahtjev može se ostvariti: - zatvaranjem otvora protupožarnim elementima koji imaju istu ili iznimno za jedan stupanj

manju klasu otpornosti na požar od klase otpornosti na požar građevinske konstrukcije kroz koju prolaze (vrata, protupožarne zaklopke i drugo),

- kada to nije moguće (prodori cjevovoda, kanala za odvod dima i topline i sl.), njihovim oblaganjem s građevinskim materijalima koji imaju klasu otpornosti na požar kao i građevinske konstrukcije kroz koje prolaze odnosno izradom stijenki takvih svojstava (kod dimnjaka, okna dizala i sl.).

PROTUPOŽARNI ELEMENTI ZA ZATVARANJE OTVORA Zatvaranje otvora pokretnim protupožarnim elementima

Svi elementi i konstrukcije, koji omogućuju komunikaciju ljudi, roba ili medija kroz građevinsku konstrukciju na granicama požarnih sektora, nazivaju se pokretnim protupožarnim elementima i oni, u slučaju požara, zatvaraju otvor kako bi u predviđenom vremenu spriječili prijenos vatre i dima na susjedni požarni sektor. U te elemente i konstrukcije ubrajaju se: - svi tipovi vrata (zaokretna, horizontalno pokretna klizna vrata, vertikalno pokretna klizna vrata, rolo vrata i druga), - elementi za zatvaranje otvora u zidovima kod transportnih uređaja i slično. Klasa otpornosti na požar tih elemenata smije biti manja od otpornosti na požar građevinske konstrukcije u koju su ugrađeni, ali ne više od 30 minuta, a ni u kom slučaju ne smije biti manja od 30 minuta.

Pokretni elementi za zatvaranje otvora u građevinskim konstrukcijama otpornim na požar moraju biti opremljeni uređajem za automatsko zatvaranje izvedenim, ispitanim i provjerenim sukladno odredbama Pravilnika o tehničkim normativima za automatsko zatvaranje vrata ili zaklopki otpornih prema požaru (preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o standardizaciji "Narodne novine" 53/91.).

Vatrootporna vrata

Vatrootporna vrata proizvode se prema specijalnim zahtjevima u pogledu zaštite od požara, a vatrootporni materijali neophodni su prije svega na javno dostupnim objektima te na visokim zgradama.

Vatrootporna vrata

Ona čine sastavni dio zida i mogu se definirati kao pokretni element za zatvaranje otvora u vatrootpornim zidovima. Promatraju se ugrađena u zid zajedno s okovom i bravama, jer svi ovi dijelovi utječu jedan na drugog te moraju spriječiti prijenos požara i produkata izgaranja u uvjetima normiranog požara u određenom vremenu, prema kojem se određuje otpornost na požar tih vrata. Zidovi moraju biti ili odvojeni od konstrukcije vrata ili čvrstoćom tako izvedeni da mogu prihvatiti deformacije krila vrata uvjetovane visokom temperaturom. S druge strane, zbog prijevremenog zakazivanja vrata, ne smije doći ni do kakvog slabljenja protupožarne klase zida. Otpornost na požar vrata i drugih pokretnih vatrootpornih elemenata utvrđuje se ispitivanjem pri čemu ti elementi moraju zadovoljiti sljedeće kriterije:

- Cjelovitost (prema europskoj normi kriterij E) tj. da tijekom ispitivanja ne smije doći do rušenja vrata ili otvaranja, odnosno prodora plamena na drugu stranu u trajanju dužem od 10 sekundi, kao ni do zapaljenja ispitne vate;

- Izolacijsku sposobnost (prema europskoj normi kriterij I) pod kojom se podrazumijeva otpor prolazu temperature (temperatura na neizloženoj strani ne smije u prosjeku priječi početnu temperaturu za 1400 C, a maksimalna temperatura ni na jednom mjestu ne smije prijeći temperaturu od 180°C).

Potpuno je pogrešno mišljenje prema kojem su sva metalna vrata ujedno i vatrootporna, jer navedene kriterije mogu zadovoljiti samo posebno izrađena vrata kod čije izvedbe su bitni i mnogi detalji, kao način zatvaranja vrata, spoj krila s dovratnikom, odabir i mjesta ugradnje ekspandirajuće vatrootporne brtve, vrsta ispune, posebni okovi, način ugradnje i dr. Osim punih vatrootpornih vrata moguće su, kad to zahtijevaju arhitektonski razlozi, i izvedbe staklenih vrata otpornih na požar, koje se izrađuju od posebnih vrsta vatrootpornih stakala i to stakla klase F koje u potpunosti priječi širenje požara i topline. Ispitivanje stakala provodi se prema normi HRN DIN 4102 dio 13.

Horizontalno pokretna klizna vrata

Vatrootporna vrata obvezno se ugrađuju s mehanizmom za automatsko zatvaranje, koji se prema članku 25. Pravilnika o tehničkim normativima za automatsko zatvaranje vrata ili zaklopki otpornih prema požaru moraju provjeriti najmanje jedanput u dva mjeseca (interno), odnosno prema članku 40. Zakona u zaštiti od požara (NN 92/10.) provjerava korisnik, sukladno uputi proizvođača, o čemu mora postojati evidencija, a pravna osoba ovlaštena od strane ministra, najmanje jednom godišnje, o čemu se izdaje uvjerenje. O obavljenoj provjeri vodi se evidencija u koju se unose rezultati provjere, datum i naziv onoga tko je provjeru obavio.

Uređaji za automatsko zatvaranje mogu raditi na različitim principima, a najčešći su korištenje potencijalne energije mehanizma opruge, komprimiranog plina, utega i dr., otpuštanje elektromagnetskog držača ili uključivanje elektromotornog, pneumatskog ili hidrauličkog pogona nakon aktiviranja automatskih detektora (dimnih, optičkih, termomaksimalnih ili termodiferencijalnih), koji nakon identificiranja neke od požarnih veličina (dima, temperature) pokreću postupak zatvaranja vrata.

Zatvaranje otvora kod transportnih uređaja Posebne vrste vatrootpornih vrata (pregrada) izvode se u industriji gdje su zbog tehnoloških

razloga ("beskonačne" transportne trake koje prolaze kroz protupožarne zidove) nađena i specifična rješenja.

Protupožarni elementi za zatvaranje otvora u ovom slučaju mogu se ocijeniti samo u povezanosti s transportnim uređajem. Transportni uređaji mogu imati različit način rada, ali za sve je od velike važnosti da sredstvo, koje se transportira, ne smije u slučaju požara predstavljati smetnju za elemente za zatvaranje otvora.

Budući da su ovi elementi za zatvaranje otvora potrebni tamo gdje postoje prodori kroz zidove ili međukatne konstrukcije, odnosno stubišta, oni moraju biti dimenzionirani minimalno za trajanje otpornosti na požar od 90 minuta ( T 90 ).

Primjer pokretne vatrootporne pregrade u protupožarnom zidu kroz koji prolazi transportna traka

Klasa otpornosti na požar vrata i drugih pokretnih elemenata za zatvaranja otvora (izuzimajući zaklopke u ventilacijskim i klimatizacijskim kanalima) određuje se:

- ispitivanjem prema normi HRN DIN 4102, dio 5, (klase T 30, T 60, T 90, T 120 i T 180); odnosno HRN EN 1634.

- bez ispitivanja u slučajevima predviđenim normom HRN DIN 4102, dio 4. Dimonepropusna vrata Za bolje sprječavanje širenja dima zahtijevaju se dimonepropusna vrata koja se ispituju prema HRN DIN 18095 dio 1 i 2, odnosno HRN EN 1634. Ova vrata su prije svega predviđena za zaštitu putova za evakuaciju od zadimljenja.

Protupožarna zastakljenja Protupožarne staklene stijene Ukoliko se u unutarnje protupožarne zidove postave otvori koju propuštaju svjetlost ili ukoliko se zidovi koji omeđuju putove za evakuaciju izvedu kao stakleni zidovi, ta zastakljenje ne smiju predstavljati slabe točke građevine. Pritom treba razlikovati:

- zastakljenja koja propuštaju zračenje, odnosno zastakljenja bez ograničenja temperature na suprotnoj strani od vatre, koja ispred oznake trajanja otpornosti na požar nose slovnu oznaku G te

- zastakljenja koja ne propuštaju zračenje, odnosno koja ispred oznake trajanja otpornosti na požar nose slovnu oznaku F.

Ova zastakljenja čine cjelinu koja se sastoji od samih stakala, okvira, uključujući i profile

brtvljenja te pričvršćenja okvira, odnosno pretpostavki za ugradnju u okolne građevinske elemente. Osnovne razlike između te dvije vrste zastakljenja su te da zastakljenje F klase ispunjava

sve zahtjeve glede zidova koji omeđuju prostor, dok zastakljenje G klase sprječava prodor vatre i dima, ali dolazi do propaljivanja ukoliko se, u području gdje prolaze zrake, nalaze zapaljivi predmeti. Obje vrste stakla ispituju se prema HRN DIN 4102 dio 13.

F zastakljenja su u normalnim uvjetima potpuno prozirna, a u uvjetima požara, uz omeđenje prostora, razvijaju i djelovanje koje apsorbira isijavanje topline kako bi na neizloženoj strani mogla održavati granične temperature.

G zastakljenja se mogu ugraditi u zidove hodnika kod kojih zbog bočnog omeđenja puta za evakuaciju postoji zahtjev F 30, ali samo u visinama iznad 1.80 m kako bi hodnik ostao upotrebljiv u sjeni zraka te neće doći do propaljivanja ukoliko postoje negorive obloge zidova i međukatnih konstrukcija. Protupožarna zaštita prodora električnih instalacija

Kod provođenja električnih kabela kroz zidove i međukatne konstrukcije na granici požarnih sektora, odnosno druge zidove i međukatne konstrukcije na koje se postavljaju zahtjevi u pogledu zaštite od požara, također se mora izvesti požarno brtvljenje pregradama iste klase otpornosti na požar kao i građevinske konstrukcije kroz koje prolaze.

Ovo brtvljenje može se izvesti ekspandirajućim vrećicama ili požarnim jastučićima, specijalnim premazima za izolaciju kablova, specijalnim vatrootpornim panelima, posebnim vatrootpornim mortovima ili vatrootpornim silikonima, vatrootpornim trakama ili se električne instalacije smještaju u kanale za zadržavanje funkcioniranja električnih instalacija ili u instalacijske kanale.

1. Ekspandirajuće vrećice Vrećice se koriste za zatvaranje otvora u protupožarnim zidovima kroz koje prolaze

instalacije koje se moraju često mijenjati novim kablovima ili instalacijama, npr. telefonske centrale, kompjutorske sobe.

Sastoje se od nepropusne obloge u gustom tkanju, punjene kombinacijom mineralnih vlakana, negorivih komponenti, ekspandirajućim sredstvom netopivim u vodi i specijalnim aditivima u obliku usporivača razvoja požara (retardanti).

Otporne su na vodu i vremenske prilike i zadržavaju svoja svojstva i efikasnost pod svim vremenskim uvjetima. Ne sadrže azbestne niti bilo koje druge toksične sastojke. Ostaju u svom stalnom volumenu pa niti mnoge godine industrijskih vibracija neće dovesti do njihovog utiskivanja jedne u drugu, što pak rezultira apsolutnim nepropusnim prodorom. Otporne su na struju i nisu vodiči ukoliko se drže u suhom prostoru. Lako se instaliraju i mijenjaju.

Vrećice su testirane s 18 cm i 34 cm debljine i pružaju vatrootpornost do 240 minuta.

Primjer postavljanja vrećica u otvor zida Vrećice nakon požara – postojane i učinkovite

1.1. Reagiranje u požaru Na temperaturi od oko 130°C različite komponente u vrećici se počinju međusobno lijepiti,

sprečavajući da sadržaj vrećice izađe van čak i ako je vrećica mehanički oštećena.

Na otprilike 280°C sadržaj počinje ekspandirati do 45% tako da su čak i mali slobodni prostori između kablova, otvora i zida gusto zatvoreni.

Otprilike na 800°C „keramička reakcija“ uzrokuje da sadržaj postane čvrst kao zidani blok. Vrećice postanu tako čvrste da mogu podnijeti mehanička oštećenja uzrokovane padanjem ruševina ili vodenim mlazom.

Na mjestu podnog ili stropnog otvora potrebno je postaviti vatrootpornu mrežu da vrećice ne bi pale

2. Specijalni premaz za izolaciju kablova Ovaj zaštitni premaz je posebno razvijen za zaštitu od vatre grupiranih električnih kablova i

sprječavanje prodora vatre. Glavna funkcija ovog premaza je sprječavanje širenja plamena preko kablova. On također sprječava nastanak kratkog spoja tako što očuva izolaciju kabla, čime se sprječava topljenje izolacije te dodirivanje žica u grupiranim kablovima. Premaz se lako nanosi uz pomoć spreja i kistova.

2.1. Kako premaz djeluje Premaz štiti električne kablove tako što se toplina vatre troši na razgradnju premaza što pak

sprječava zagrijavanje samog kabla. Procesi koji oduzimaju toplinu u premazu nazivaju se endotermički procesi jer nekim materijalima su potrebne velike količine energije da se raspadnu. Prilikom izlaganja vatri ovaj premaz se počinje raspadati (isparavanje, topljenje) pri čemu se troši energija (toplina vatre). Za to vrijeme kabel ostaje relativno hladan. Plinovi koji nastaju u ovom procesu sprječavaju dolazak kisika do kabla, razrjeđuju zapaljive plinove, sprječavaju ih da gore te kemijski ometaju lančane reakcije gorenja. Nakon raspada svih organskih komponenti u premazu, čvrsta struktura anorganskih komponenti pruža daljnju zaštitu putem izolacije.

Na slici se vidi da nema širenja plamena

2.2. Zaštita od vatre Premaz sprječava širenje plamena po kablovima pri čemu vatra ostaje lokalizirana na

mjestu nastanka. Prema istraživanjima vatra na vertikalnim kablovima može se širiti 20 m u minuti. Širenje vatre na vertikalnom kablu zaštićenim premazom je ograničeno na manje od 10 cm u 40 min.

Premazani i nepremazani kablovi

2.3. Kemijska otpornost Premaz je testiran na 90 kemijskih spojeva i utvrđeno je da je otporan na one koji se

najčešće nalaze u industriji kao što su dizel, ulje za podmazivanje, turbinska ulja i mnoga druga. Premaz je jako fleksibilan, traje koliko traju i kablovi i dovoljno je čvrst da izdrži hodanje po premazanim kablovima.

2.4. Utjecaj premaza na ljudsko zdravlje Premaz ni na koji način ne utječe na ljudsko zdravlje, nije otrovan, ne sadrži otapala, fosfate,

azbest ni bilo koju drugu kancerogenu tvar. Praktički je bez mirisa i ne utječe na kožu. 2.5. Otpornost na vremenske uvjete Bez obzira na vrijeme, vremenske i klimatske uvjete uvijek ima iste karakteristike kao što je

dokazao petnaestogodišnji test Sveučilišta Brauschweig.

Premaz nanesen na kabele na otvorenom prostoru. 3. Specijalni paneli Paneli se sastoje od ploča od prešane mineralne vune i premazani su specijalnim

protupožarnim premazom kao što je specijalni premaz za izolaciju kablova. Samo izložena strana panela i vidljive instalacije moraju biti premazani. Bilo koja ploča od mineralne vune s minimalnom gustoćom od 150 kg/m³ može se koristiti za ovaj panel.

Specijalni paneli zaštićeni protupožarnim premazom

Paneli se koriste za vatrootporno zatvaranje otvora bilo koje veličine u zidovima ili

podovima, sprječavajući prodor dima ili plinova duž kablova i cijevi. Testirani su diljem svijeta i zadovoljili su protupožarne standarde. Postoje jednostruki i dvostruki paneli. Jednostruki panel debljine 50-60 mm testiran je do 120 minuta, a dvostruki do 180 minuta.

Jednostruki panel Dvostruki panel

Paneli se premazuju s otprilike 3 kg/m² premaza po izloženoj strani. To znači da se ista

količina koristi bez obzira da li je jednostruki ili dvostruki panel. Premaz se može nanijeti sprejem ili zidarskom žlicom, ali se mogu naručiti i već premazani paneli.

Kod dvostrukog panela između dviju ploča ostaje zračni prostor čija veličina ovisi o debljini zida ili poda.

Kod svih panela premazuje se samo izložena strana kablova i cijevi, a dužina premaza od panela ovisi o standardima pojedinih država.

U slučaju potrebe za novim instalacijama možemo vrlo lako ubodnom pilom napraviti novi otvor te ga kasnije možemo zabrtviti mineralnom vunom i vatrootpornim silikonom.

Klasa otpornosti na požar ovih pregrada utvrđuje se ispitivanjem prema normi HRN DIN 4102 dio 9 i iznosi S 30, S 60, S 90, S 120 i S 180.

4. Izolacijska žbuka Ova mješavina suhe žbuke s kontroliranim efektom širenja pruža homogenu „brtvu“ koja

sprječava prodor vatre i dima kroz otvore za kablove. Većina žbuka se stiska za vrijeme sušenja, a ova žbuka se širi dok se suši (do 3%), osiguravajući čvrst i neporozan čep. Ako se žbuka izmiješa do točnog omjera, neće curiti niti se uleći prilikom postavljanja u otvore.

Otvor zaštićen izolacijskom žbukom

Žbuka je testirana do 240 minuta otpornosti na vatru pri različitim debljinama. Ona je mješavina anorganskih veziva i lakih agregata povezanih posebnim aditivima i

agensima. Najčešće se koristi za podne otvore, ali zbog svojih karakteristika može se lako koristiti i za zidne otvore.

5. Vatrootporni silikon Vatrootporni silikon se koristi za brtvljenje pukotina prilikom postavljanja specijalnih panela i

sličnih protupožarnih materijala. Idealan je za sprječavanje prodora otrovnih plinova te vrućeg i hladnog dima. Može se koristiti i u zatvorenim i otvorenim prostorima. Sastoji se od termoplastičnih smola, anorganskih nezapaljivih vlakana, pigmenata i retardanata. Ne sadrži otapala.

Silikon

Može se koristiti za plastične cijevi, jednostruke te grupirane kablove promjera do 65 mm, ali samo za sprječavanje plinova. Ne smije se koristiti za sprječavanje prodora vatre. Može se koristiti za zidne i podne otvore.

Silikon nanesen između dvije površine radi sprečavanje prodora dima

6. Protupožarna zaštita dilatacijskih reški

U svakoj većoj građevini potrebno je iz konstrukcijskih razloga izvesti dilatacijske reške kako bi se omogućilo rastezanje i deformacije konstrukcije uslijed temperaturnih razlika, neravnomjernosti slijeganja tla, velikih opterećenja, pomicanja zbog potresa i drugog. U slučaju požara, kroz predviđene reške, moglo bi doći do širenja vatre i dima u susjedne požarne sektore. Da bi se to spriječilo ugrađuju se vatrootporne trake ili se reške ispunjavaju protupožarnim kitom.

KBS Fir-A-Flex

Vatrootporne trake sastoje se od elastične pjene te fleksibilnog materijala koji ekspandira.

One se u požaru neće rastopiti već će doći do njihovog postupnog raspadanja bez plamena. Mogu se ugraditi s jedne ili s obje strane reške, a pružaju vatrootpornost do 240 minuta. Mogu se ugraditi u reške širine veće od 10 mm, a dozvoljavaju kretanje reške do 60%.

Preporučena standardna instalacija

7. Kanali za zadržavanje funkcioniranja električnih instalacija Ti kanali štite kablove i električne instalacije od posljedice požara okruženja te zadržavaju

funkciju električnih instalacija što opskrbljuju električnom energijom sustave koji moraju funkcionirati i u slučaju požara (sustavi za automatsko gašenje požara, uređaji za odvod dima i topline, rasvjeta za izlaz u nuždi i slično). Kanali su zasebni požarni sektori, a klasa otpornosti na požar mora iznositi najmanje 90 minuta. Klasa otpornosti na požar kanala koja osigurava traženo vrijeme funkcioniranja utvrđuje se ispitivanjem prema normi HRN DIN 4102, dio 12 (klase E 30, E 60, E 90).

Zaštita kablova i vodova od požara izvana

8. Instalacijski kanali Oni štite putove za evakuaciju od posljedica požara na kablovima. Vatra ostaje "zarobljena" u kanalu, a put za evakuaciju je cijelo vrijeme upotrebljiv. Dokaz upotrebljivosti provodi se po HRN DIN 4102 dio 11, a klase otpornosti na požar su I 30, I 60, I 90 i I 120.

Instalacijski kanali za zaštitu putova za evakuaciju od požara na kablovima

Protupožarna zaštita prolaza cjevovoda

Cjevovodi izrađeni od gorivih materijala pri prolazu kroz građevinske konstrukcije na granici požarnih sektora moraju biti izvedeni tako da se onemogući prenošenje vatre i dima na susjedni požarni sektor. Ovom zahtjevu moguće je udovoljiti:

- ugradnjom cijevnih barijera (protupožarnih obujmica) na mjestu ulaska cjevovoda u građevinsku konstrukciju koja omeđuje požarni sektor, a čija je klasa otpornosti na požar jednaka klasi otpornosti na požar te građevinske konstrukcije,

Protupožarne obujmice

- oblaganjem cjevovoda oblogom iste klase gorivosti materijala i klase otpornosti na požar kao i građevinska konstrukcija kroz koju prolazi ili - polaganjem cjevovoda u okna i kanale čije stjenke imaju klasu otpornosti na požar kao i građevinska konstrukcija kroz koju isti prolaze.

Sve nastale šupljine između cjevovoda i građevinske konstrukcije kroz koju prolazi cjevovod

moraju se zabrtviti negorivim materijalom iste klase otpornosti na požar kao i ta građevinska konstrukcija.

Plastične cijevi sve više zamjenjuju čelične cijevi u modernim građevinama, kako u industrijskim postrojenjima tako i u stambenim građevinama. Međutim, unatoč mnogim prednostima plastičnih cijevi, njihov glavni nedostatak je to što su zapaljive.

Širenje vatre duž nezaštićene PVC cijevi

Termoplastične cijevi se zapale na prilično niskim temperaturama i rastope, a uz to

omogućuju brzo širenje vatre, dozvoljavaju prolazak vatri, vrućim plinovima i dimu kroz zidne ii podne otvore.Također doprinose horizontalnom širenju vatre jer rastopljena goruća plastika teče po podu. Korozivni plinovi, koje ispušta gorući PVC, brzo se šire po cijeloj građevini i uzrokuju nepopravljivu štetu na električnim i elektroničkim instalacijama.

Kako obujmice djeluju Obujmice se u osnovi sastoje od čeličnog kućišta, koje ima dvije polovice unutar kojih se

nalazi plašt koji se širi na toplini, a u slučaju posebnog tipa M, imaju i dodatni mehanički uređaj koji se stišće. Nakon izlaganja toplini omekšanu cijev stišće pritisak ekspandirajućeg materijala u unutarnjem plaštu obujmice, a kod tipa M, stišće je još i mehanički uređaj čime se sprječava prolaz topline i dima.

Stalno širenje unutarnjeg plašta proizvodi debelu i jaku pjenu koja na kraju ispuni čitav otvor u zidu ili međukatnoj konstrukciji i napravi nepropusni čep.

Protupožarna obujmica sprječava širenje plamena na PVC cijevima

Klasa otpornosti na požar cijevnih barijera (obujmica) odnosno obloga cjevovoda utvrđuje se ispitivanjem prema normi HRN DIN 4102 dio 11 (klase R30, R60, R90 i R120). Cjevovodi izrađeni od negorivog materijala mogu se voditi kroz građevinske konstrukcije određene klase otpornosti na požar i bez zaštitnih mjera ukoliko imaju klasu otpornosti na požar

kao i građevinske konstrukcije kroz koje prolaze. Protupožarne zaklopke u ventilacijskim i klimatizacijskim sustavima

Protupožarne zaklopke postavljaju se u ventilacijske i klimatizacijske kanale radi sprječavanja

širenja požara i dima. Njihovo djelovanje u slučaju požara zasniva se na jednostavnom načelu: u normalnim uvjetima zaklopke su otvorene, a u slučaju požara dolazi do njihova automatskog zatvaranja. Do zatvaranja zaklopke dolazi uslijed djelovanja temperature (između 70 i 750C mora proraditi element za aktiviranje) ili uslijed djelovanja dima kada se aktivira dimni detektor (ako se uređaj za zatvaranje aktivira preko njih). Prema članku 53. preuzetog Pravilnika o tehničkim normativima za ventilacijske ili klimatizacijske sisteme ("SL" 38/89., preuzet "NN" 53/91.) požarne zaklopke postavljaju se u zračne kanale: - na mjestima gdje kanal prolazi kroz konstrukcijski element koji čini granicu požarnog sektora, - na mjestima gdje kanal prolazi kroz zid za koji se postavlja uvjet u pogledu njegove otpornosti na požar, a takav zid čini granicu požarnog sektora, - na mjestu gdje kanal ulazi ili izlazi iz glavnog zračnog kanala, - na mjestu gdje vertikalni zračni kanal, koji povezuje horizontalni kanal s pojedinog kata, prolazi kroz međukatnu konstrukciju ili na mjestu gdje se horizontalni zračni kanal, koji prolazi samo kroz zid što predstavlja granicu između dvaju požarnih sektora, spaja s vertikalnim kanalom, - na usisnom otvoru za svježi zrak, - na kraju kanala za izbacivanje zagađenog zraka u okolinu, - na ulasku cirkulacijskog zraka u komoru, - na ulazu kanala u međuprostor pri ulazu kanala kroz dvostruke podove.

U opisanom članku jasno su definirana mjesta na koja je potrebno postavljati protupožarne zaklopke u ventilacijskim i klimatizacijskim kanalima, a u članku 55. istog Pravilnika određen je način ugradnje zaklopki u zidove, što je vrlo značajan detalj jer o tom detalju, između ostalog, ovisi i ispravno funkcioniranje zaklopke, odnosno čitavog požarnog sektora.

U praksi nisu rijetke pogrešne ugradnje zaklopki do kojih najčešće dolazi kod raznih "divljih" adaptacija, koje bi, zbog navedenog, trebale nadgledati odgovorne osobe za poslove zaštite od požara.

Zaklopke

Zaklopke se u pravilu postavljaju u sredini debljine zida ili međukatne konstrukcije tako, da se

kućište zaklopke nalazi u obadvije prostorije dvaju susjednih požarnih sektora Ako nije moguća ovakva izvedba, zaklopke se postavljaju izvan zida uz uvjet da je dio kanala

između zida i zaklopke obložen materijalom iste klase otpornosti na požar kao što je zid odnosno međukatna konstrukcija kroz koje prolazi kanal.

Minimalno potrebna klasa otpornosti na požar zaklopki određena je u odnosu na visinu građevine. Zaklopke trebaju biti otporne na požar najmanje 30 minuta kod građevina do četiri nadzemna kata, najmanje 60 minuta kod građevina viših od 4 kata, a nižih od 22 metra i najmanje 90 minuta kod građevina iznad 22 metra.

Klasa otpornosti na požar zaklopki u ventilacijskim i klimatizacijskim: kanalima utvrđuju se ispitivanjem prema Naputku o ispitivanju i o klasama otpornosti prema požaru zaklopki za zaštitu od požara u ventilacijskim i klimatizacijskim kanalima ("Narodne novine" broj 10/94.) koji predviđa klase otpornosti od 30, 60 i 90 minuta ili normi HRN DIN 4102 dio 2 i 6 (klase K 30, K 60, K 90), odnosno normi HRN EN 1366-2. Komunikaciju ljudi i dobara kao i provođenje električnih instalacija, cjevovoda, ventilacijskih i klimatizacijskih kanala i drugog, kroz vatrootporne zidove i međukatne konstrukcije na granicama požarnih sektora, treba omogućiti uz maksimalne preventivne mjere zaštite. Na taj način spriječit će se širenje vatre i dima i to za onoliko vremena kolika ja vatrootpornost predviđenih mjera zaštite.

Samo na taj način sačuvat će se požarni sektor kao osnovna prostorna jedinica dijela građevine, koja se samostalno tretira glede tehničkih i organizacijskih mjera zaštite od požara, a koja je odijeljena od ostalih dijelova građevine konstrukcijama otpornim na požar.

Literatura: [1] Carević, M., Jukić, P., Sertić, Z., Šimara, B., Tehnički priručnik za zaštitu od požara, Zagrebinspekt, Zagreb, 2002. [2] Fišter, Stj., Kopričanec-Matijevac, Lj., Zaštita od požara u graditeljstvu, Ministarstvo unutarnjih

poslova - Policijska akademija, Zagreb, 2001. [3] Zaštita od požara, Temeljni dokument, Bitni zahtjevi broj 2, Smjernica Vijeća 89/106/EEZ od 21.

prosinca 1988, Građevni godišnjak '99, Hrvatski savez građevinskih inženjera, Zagreb 1999. [4] Egan, M.D., Concepts in Building Firesafety, John Wiley & Sons, New York, 1977. [5] http://www.kbspassivefire.com/passive-fire-protection-equipment.htm [6] Brandschuzt Atlas, Baulicher Brandschutz Band 1, Josef Mayr (gl. urednik), Wehner GmbH Verlag von Brandschutzpublikation, 2000. [7] Brandschuzt Atlas, Baulicher Brandschutz Band 2, Josef Mayr (gl. urednik), Wehner GmbH Verlag von Brandschutzpublikation, 2000. [8] PROMAT – priručnik građevinske i tehničke protupožarne zaštite, Zagreb, 2005. [9] PROMAT – Preventivna građevinska protupožarna zaštita A1, Zagreb, 2005.

mr. sc. Ljerka Kopričanec – Matijevac, v. pred. Državna uprava za zaštitu i spašavanje

Učilište vatrogastva i zaštite i spašavanja Vatrogasna škola

Zagreb, Ksaverska cesta 107