Kordunaski obicajiAutor topica: CORDON

CORDON Obicaji Korduna..…..> BOZICNI OBICAJI <.................

.....Nazalost, pripadam nekoj rekao bih po mnogo cemu >preskocenoj< genaraciji Kordunasa, ali ipak zahvaljujuci mom pokojnom djedu i babi ipak sam u sjecanju barem sacuvao kako se nekad na Kordunu slavio Bozic............Ali ovo je prica iz jos starijih vremena........

BOZICNI OBICAJ

Vec na Badnji dan se u kuci osjeca blazeno raspolozenje, jer se ocekuje dan radosti i ljubavi kad se svi pri susretu, i druzina u kuci, sva tri dana ljube i pozdravljajusa >Mir Bozji<, >Hristos se rodi<. I strogi postovi sve do 1941 godine doprinosili su tome raspolozenju. Kod Srba se vrijeme posta nisu se jela ni jaja ni bijeli mrs, a vec na Badnji dan se peklo prase sto je obecavalo bogatu i veselu gozbu. Bolesnici i bolezljiva djeca nijesu postili. Oko podne se unosi na ognjiste i nasloni na prijeklad podeblji panj ili klada koja ce drzati vatru sva tri dana.Od ovog postupka malo se mjenjalo poslije dvadesetih godina, kada su u kuce unoseni sporeti ( stednjaci) i nestajala ognjista , jer je vecina kuca, koje su imale vajat ili kacaru, za tu priliku tamo namjestala ognjiste. Te zgrade obicno nijesu imale gornjih podova, pa je tu peceno prase, te obavljano sve ono sto se ranije obavljalo kod ognjista u kuci.Do sumraka se namiri stoka i obave se svi kucni polsovi

i spremi vecera. Badnjacki obred se obavlja kod ognjista i u glavnoj porodicnoj sobi, gdje je bijelim stolnjakom prekriven sto na koji se stavlja sito u kome su sve vrste zita koje kuca sije i svijecnjak sa vostanicom. Tada se u sobi okupi sva druzina. Domacin pali svijecu i pozdravlja druzinu sa >Mir bozji<, a svi odgovaraju sa >Hristos se rodi<. Tada se svi ljube sa domacinom, a onda medju sobom, svaki sa svakim. Bozicna svijeca gori na stolu do sutradan i na Bozic poslije rucka, gasi se vinom. Zatim svi prilaze ognjistu i domacin posipa zitom i polijeva vinom badnjak uz ponovo mirbozanje, citanje Ocenasa i sazivanje bozijeg blagoslova badnjaku i ognjistu prigodnim rijecima, koje su svagdje drugacije, ali im je snisao uvijek jednak: da se ovo sveto porodicno ognjiste nikad ne ugasi, da ga Bog, kao sad mi zitom, zasipa svakim bericetom, a druzinu zdravljem i slogom itd. Druzina na to odgovara sa >Amin<. Tada se druzina vraca ponovo u sobu i domacin donosi ounu sarenicu slame i pozdravlja se sa >Mir bozji<. Djeca pijucuci kao pilici cupaju slamu i razbacuju je po sobi, a ostatak domacin istresa pod sto. Domacica po slami istresa orase i ljesnjake, a djeca se grabe ko ce ih vise pronaci. Tada domacica pod stoljnjak stavlja brus od kose i zamotuljak sa glavicom bijelog luka, strucic bosiljka, grumenciv tamjana i smotak tanke vostane svijece ( ovo se zove >bozicna amajlija< i cuva se zajdeno sa tri ljeskove grancice, cijele godine pod gredom – sljemenom. U proljece se stavlja pod sjeme u bisage, Brus se upotrebljava kod raznih upala stoke i celjadi. Brus se umoci u rakiju ili slanu vodu i njime se trlja otok).Za veceru je obavezno supa od pasulja, kuvani bakalar ili druga susena riba, peceni krumpir i kuvani pasulj salukom kao salata. Sve je to zacinjeno uljem. Prije vecere odrasli staju oko stola, a djeca oko male sofre na sred sobe. Krste se, domacin cita Ocenas i Vjeruju, pa se sad sjeda za veceru. Iza vecere se donosi vino i most( slatko vino za zene, koje nijesu pile vino, pa se za njih ostavljalo neprevrelo) i domacin dize zdravicu u cast nadolaska najveselijeg praznika u u godini, ponovo sazivajuci bozji blagoslov na kucu, na sto druzina odgovara sa >Amin<. Kad se ispije vino, izbacuje se iz case poslijednja kap uz rijeci: a Bog da ovoliko trunja u zitu, stete u toru i nesloge u kuci!<. I posto druzina odgovori >Amin<, opet se ljube.

Poslije vecere prelazi se na rjesavanje zagonetki koje postavlja ili domacin ili najvjestiji clan druzine i svi se trude da odgonetnu. Ako neko tri puta pravilno odgovori, taj se iskljucuje iz daljnjih odgovora, kako bi se dala mogucnost da pogadjaju i drugi koji manje znaju. To traje do pred ponoc.Kad se priblizi ponoc, djeca se obavezno kupaju u toploj vodi ( negdje i odrasli). Zimi se kupalo u kacici u cosku kuce iz rasirenog pokrivaca. A kad mine ponoc, djeci se daje parce pecenice, otpjeva se Rozdenstvo tvoje i ide se na spavanje. Starija djeca spavaju tu noc na slami pod stolom, sto im cini veliko zadovoljstvo, a vjerovalo se da to valja da bi postala mudrija.Stariji tu noc malo spavaju, jer se jedni spremaju crkvi na jutrenje, a drugi obavljaju poslove koji se pred zoru i u zoru moraju obaviti. Kad orozi najave zoru, jedno od celjadi ide na izvor po vodu sa kojom ce se mjesiti bozicna cesnica i kovrtanj za Mali Bozic. Na izvoru se obicno nadje vise komsijske mladezi i tu se uz mirbozanje izljube. Tu se cesto izmire i oni koji su bili u svadji. U cesnicu i kovrtanj domacica stavlja po srebreni novcic i to tako da se ne vidi iz tijesta. Kad se pojavi zora, domacin izlazi sa puskom na istocni dio kuce i puca preko kuce, kako bi kuca i sve u njoj i oko nje bilo zasticeno od svih nedaca. Kad se domacin i vodonosa vracaju u kucu, pozdravljaju se sa >Mir bozji<, a domaciva ih uz otpozdrav posipa zitom i ljube se. Krupna stoka to jutro mora biti do zore nahranjena i otimarena i rano se goni na pojilo. Domacin i domacica razlome pogacu pa sa upaljenim svijecama staju svako s jedne strane vrata i propustaju marvu na pojilo. To isto cine kad se goveda vracaju sa pojila. Pastir to jutro vuce sa sobom ljeskovu motku i ne smije vikati ni udarati marvu. Kad pastir poveze stoku,domacini spoje pogacu, poljube se sa pastirom i domacin kaze:>Da Bog i Bozic blagoslove sve nas i ovo blago. Bujalo, bliznilo se, kvasilo se kao mlada suma. Kuca nam, stale i obori nabrekli od bericeta. Gladan vuk, lisice i obadi i muve bjezali od nasega kao zec od puske, a druzina nam u ljubavi slozi i zdravlju jos mnoge Bozice cekala, docekala i ispratila!<. Potom ulaze u stalu i svakom marvincetu daju po parce pogace, a ostatak smrve i bace svinjama u korito. Pred dorucak se jedino tih dana pije rakija, jedu orasi i jabuke, i onda sir i mlijeko. Kod dorucka nema ceremonija.

Bozic je jedan od cetri praznika u godini kad se masovno islo u crkvu. Pored Bozica, to su Uskrs, Sveti Sava i praznik koji slavi mjesna crkva. Na praznik crkve dolazili su ljudi i iz udaljenijih mjesta na >zbor<, i to su bili skupovi, gdje su zagledani za zenidbu, momci i djevojke za udaju. Djevojke nijesu isle u zbor dok nijesu bile za udaju.Po povratku crkvara je rucak. Sva druzina stane oko stola na kome je cicvara i cesnica. Domacin uzima cesnicu, cita Ocenas i Vjeruju, stavlja rukom znak krsta preko cesnice, zatim je hvataju svi jednom rukom i lome je. Ako je mnogo druzine, lome se dvije cesnice. Odlomljenu parcad svako stavlja preda se. Tada svi uzimaju zlice, zahvate cicvare i drze u ruci. Domacin zatvara oci i pita: >Sto rade tice?<>Cvrkucu, kupe gamad, a zito ne zoblju<.- odgovara domacica.>Sto rade zvijeri?<>Bjeze u sumu<.>Sto rade dusmani?<>Nemocni su, pa od pakosti se grizu<.( U svakoj kuci pitanja se slobodno formulisu, ali im je smisao isti). Zatim druzina sjeda i najprije se jede cicvara. Natoce se case vina i domacin drzi zdravicu u kojoj pominje koliko je casnih predaka pod ovim sljemenom slavilo Bozic, kakva je korist od sloge i ljubavi u zadruzi, na koga se treba ugledati i kako se ponasati prema komsijama, kumovima i prijateljima, da bi imali ugled i pomoc u svakoj nezgodi. Ovo poslijednje je bilo veoma vazno, jer kucne zadruge nijesu mogle posudjivati novac od banaka i drugih preko mjenica, nego samo od prijatelja. Zdravica se pije do kapi. Rucak se nastavlja kokosijom supom i mesom, pa pecenom tucevinom, i na kraju pecenicom. Kolaci su : povica ( povitica) od sira ili jabuka.Ko je nasao u cesnici novac, taj poslije rucka ide u stalu da cesnicom pricesti muzne krave i teglece konje ili volove koje poljubi u celo.Poslije rucka dolazi u kucu polaznik. Vjeruje se da on donosi srecu. Nekada je to prosjkak, ali najcesce naruceni guslar ili neko valjano celjade iz komsiluka i on mora probati od svakog jela po malo i od pica, ako ne moze da ruca.Na odlasku dobiva na dar carape ili kosulju. Njega na odlasku posipaju sa zitom i svi prisutni se sa njime ljube. Tada se gasi bozicna svijeca

polijevanjem vinom i pazi se na koju ce stranu dim od svijece krenuti i prema kome. To se razlicito tumaci. Negdje se vjeruje da sa one strane kuda dim ide treba ocekivati nesto veselo, kao svadbu i sl.Sva tri bozicna dana, cak i na snjeznoj vijavici, sva mladez ide poslije rucka na brda >u kolo<.Mjesto za kolo je ko zna kad odabrano brdo koje dominira vecim brojem sela i zaselaka. Nije se nosilo jelo niti su se lozile vatre. Igralo se kolo, pjevane su pjesme i izvodjene razne igre kao rvanje momaka, natezanje klipaka i uzeta i druge, a najvaznije je bilo gadjanje u nisan iz kratkih pusaka ( kubura). Trojica najboljih nisandzija nagradjivani su strukom bosiljka i poljubcem neke djevojke ili mlade snasekoje su im kacile dar na rever. U sumrak se kolo zavrsava.Na prvi dan Bozica mora se poceti svaki posao, da bi cijele godine sve islo od ruke. Zenska celjad pocinje predenje, vezivo, tkanje i drugo sto se smatra zenskim radom, a muskarci razne drvodjeljske poslove, opravku obuce, konjske orme, ograda oko kuce, pa i malo kopanja zemlje tako sto bi razgrnuli snijeg. Naravno, sve simbolicno.Stariji, koji su imali konje, a nijesu otisli u kolo, poslije rucka hvataju konje u saonice, okicene sarenicama i kopertama, da se prosankaju uz pjesmu kroz nekoliko sela. Ako prolaze pored neke krcme, krcmar im iznosi vino tzv. Bukliju, kao svatovima i to se ne placa. A tih se dana u krcmu ne svraca osim pijanica.Drugi dan Bozica, osim dolaska u crkvu i u kolo, nema drugih ceremonija. Treci dan se iznosi slama iz kuce.Na Mali Bozic ( pravoslavna Nova godina) u zoru odrasli iz kuce okupljaju se na gumnu i na stozeru lome kovrtanj. Na stozeru ostavljaju prace pogace uz rijeci domacina : >Ovo pticama da nam ciste bube sa voca i ljetine!<. Zatim se cita Ocenas.Po povratku u kucu domacica ih posipa bozicnim zitom, koje se tada sklanja sa stola.Proto Dusan Puskar iz Topuskog pribiljezio je razgovor sa Stevom Miljevicem iz Male Vranovine i naveo niz pojedinosti koje nisam zapamtio. Zato ih navodim kao dopunu mojih sjecanja i zapisa. Biljeske su uradjene 1983 godine, a Stevan Miljevic je imao 83 godine i on se sjeca slijedeceg:-        Vatra se drzala osam dana u znak punoce za cijelu godinu.

-        Uoci Bozica se spremaju drva da se nebi cjepala blagih dana kad se nista ne radi osim sto se stoka i celjad moraju nahraniti.-        Na Bozic ujutro posipa se govece zitom i poljubi uz rijeci : >Ljubim tebe, a ti ljkubi druge< da bi goveda bila mirna i da se ne bodu. Svakom govecetu se daje parce bundeve da budu debela kao bundeva. Kada s eruca, daje se i komadic cesnice i koje zrno zita da stoka bude zdrava. Poslije rucka se u kucu uvodio vo kojem su davali vina.-        Na Bozic ujutro ide se rano po vodu sa tri zapaljene lucke koje su u zadnjem dijelu nerascjepljene, sto simbolizuje troicnost jednog Boga. Tada se donesu tri ljeskove grancicesa resama i voda. Tim grancicama i vodom zamjesi se cesnica, a poslije toga se granicice stavljaju za gredu-dumen. Tada se donese i jedna ljeskova grancica – ljetorast i oko nje domacica omota tri puta tada ispredenu nit predje da bi dobro rodili keten i konoplja.-        Ujutro se puca preko stale kuburama, da bi bilo sve zdravo ko olovo.-        Kovrtanj stoji do Maloga Bozica kada se iznosi na Gumno, gdje ga domacin sa celjadi okrece uz miolitve koje zna, obicno Ocenas i Bogorodicu. Ko nadje novac u cesnici, smatra se srecnim i taj zapocinje sijati zito.-        Stolice ( tronosci) u kuci nijesu se smjeli prevrtati sva tri dana Bozica, da se dobro ne bi okrenulo na lose.-        Na Bozic ujutro jedno od ukucana zavezanih ociju umulja nekakvu krpu u lug (pepeo) na ognjistu i veze je uz plot uz rijeci: >Kao sto ja vidio sada, tako jastreb vidio moje pilice<.

Ovaj zapis sastavio sam po licnom pamcenju i iz razgovora sa komsijama i priajteljima: Radom Muskinjom iz Brezove Glave, Markom Licinom iz Tusliovica, Ljubicom vuckovic iz Klokoca, Velimirom Sipicem iz Kuplenskog i drugima.Obavezno zagonetanje na Badnje vece poslije vecere bilo je znacajna skola mudrosti. Bila je razvijena na cijelom Kordunu i posebno interesantno u vrijeme Vojne krajine dok su kiucne zadriuge brojele od 20 do 80 clanova.

Iz knjige >Narodne ojesme ,poslovice i slike iz zivota i

obicaja Srba na Kordunu<, autora Stanka Opacica – Canice, >Prosvjeta< Zagreb, 1987 god.

CORDON Kordun

Hristos se rodi

Badnji dan i Bozic

Srpska pravoslavna crkva (SPC) i vernici u sredu, 7. januara slave Bozic, dan rodjenja Isusa Hristosa.Od Bozica, dana Hristovog rodjenja, pocinje hriscanska era, i od tog dana hriscanski narodi broje godine.Da bi se hriscani dostojno pripremili za Bozic utvrdjen je post od 27. novembra do pricesca na bozicnoj liturgiji. O Bozicu ljudi se pozdravljaju sa "Hristos se rodi" i "Vaistinu se rodi".

Dan pred Bozic naziva se Badnji dan. Obicaj je da se na taj dan u kucu unosi badnjak.Veruje se da je naziv "Badnji dan" nastao od bozanstva u koje su verovali stari, mnogobozacki Srbi.Taj bog se zvao Badnja, a njegovi kipovi su deljani od drveta. Prema predanju, Srbi su nakon primanja hriscanstva bacili Badnju u vatru, a posto im je to bozanstvo bilo drago, taj obicaj ponavljaju svake godine.

Tako je nastalo lozenje badnjaka, koje se vrsi na Badnje vece. Prema obicaju, badnjak se na jednom kraju namaze medom koji lizu deca, cime se pokazuje da je badnjak drag i sladak.Lozenje badnjaka ima i drugu simboliku - grejanjem oko badnjaka ukucani se zagrevaju ljubavlju, iskrenoscu i slogom, a njegovom svetloscu razgone mrak neznanja i praznoverja, i ozaruju se i obasipaju radoscu i miljem,

zdravljem i obiljem.Badnjacka vecera je, po obicaju, mnogovrsna i obilna, ali i strogo posna. Na njoj, pre svega, moraju ucestvovati svi clanovi porodice. Jede se ne sa stola, vec sa poda po kojem je prostrta slama, ili sa vrece u koju je stavljena slama.

Uoci Bozica kuca se posipa slamom, cime dom simbolicno postaje vitlejemska pecina u kojoj se rodio Isus Hristos.Za Bozic se mesi i posebna pogaca (cesnica) u koju se stavi zlatni ili srebrni novac kao dar Hristosu. Cesnica se deli na onoliko parcica koliko ima ukucana. Nije obicaj da se na prvi dan Bozica ljudi medjusobno posecuju.

Kad na Bozic pada sneg veruje se da ce godina biti rodna. Ne valja ni zbog ljudi, ni zbog stoke, ni zbog letine da na Bozic bude jugovina ili kisa.Dobro je na Bozic, posle rucka, otpoceti neki rad. Veruje se da ce ljudi tada biti vredni i da ce im poslovi ici od ruke.

Po starom, Julijanskom kalendaru, ravnaju se Srpska pravoslavna crkva, Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijarsija, Sveta Gora, starokalendarci u Grckoj i egipatski Kopti.

S postovanjemKordun

CORDON ......Obicaji Korduna ......> SVADBENI OBICAJI <.............

..............Jesen prodje, ja se ne ozeni............Tek toliko da se podsetimo kako su se nekada na

nasem Kordunu zenili nasi stari i kakvi su bili svadbeni obicaji..........

SVADBENI OBICAJI ( prvi dio )

.....Svadbeni obicaji su se, kao i sve drugo mjenjali prema prilikama i uslovima zivota. Kod Srba na Kordunu , oni su se izmedju dva rata izmjenili samo utoliko sto se do kraja 19.vijeka svatovi isli po djevojku jasuci na konjima i vodeci sedlenika za mladu, a onda se postepeno prelazilo na prevoz kolima. Najduze se zadrzalo da su jahala dva barjaktara i mustulgdzije , pa je i to nestalo. Svatovi nisu nikada isli pjesice, ni kad je bilo sasvim blizu. A blizu je rijtko bilo, jer kod Srba vazio je prastari obicaj da se momak ne zeni iz blizine. Bolje je da se krv mijesa, govorili su stari seljaci. A bila su za to jos dva razloga. Prvo, nije dobro da djevojcina majka ako je u novoj druzini cerku neko krivo pogledao. Drugo, granicar, vjeciti vojnik, cesto se zagledao u djevojku negdje na granici gdje je bio na sluzbi, a to je najcesce bilo daleko.Na Kordunu je davno iscezao obicaj da roditelji traze momku djevojku i da ga zene po svom nahodjenju. I toga je bilo ali samo kao zanemarljiv izuzetak. Dakle, kad bi momak dao roditeljima na znanje da je begenisao djevojku, da i ona njega voli i pristaje, rodbina je obicno nasla nacina da se raspita o njoj i da je vidi. Raspitivalo se za sve, osim djevojacke ljepote, sto je bilo stvar mladozenjinog ukusa: kakva joj je druzina, majka i tetke, kako su dojile djecu, jesu li umjesne u polju, tkanju i vezenju, jesu li se u kuci radjali bogalji i sl. Miraz se nije pominjao, niti je mnogo znacio, jer je u kucnim zadrugama bilo najvaznije vrjednoca i sloga. Odatle i poslovica >Ne uzmi vraga, radi blaga<. Miraz je zanimao samo trgovce, birtase i bogate samovlasnike. Posto na Krajini sve do 1960 godine nije bilo samovlasnika u selu, za mirazom su trcali samo trgovci.

Kudjenje valjane djevojke smatralo se smrtnim grijehom isto kao i kriva prisega kod suda, jer postojao je strah od osvete. Vjerovalo se da ce u kuci da se

radjaju bogalji, da marva skapava i sl. Dakle, ako je djevojku pratio dobar glas u selu, momak je dobivao blagoslov roditelja. Ako je rodbina nesto sa cim nije bila zadovoljna rekla, dolazilo je do ozbiljnih razgovora sa momkom. Kaze mu sta se sve culo i nastoje da uticu na njega. Nekad porodica uspije da ga odgovori od takve djevojke, a nekada ne i u takvom slucaju momak sam snosi odgovornost, ali mu ne zabranjuju da se ozeni onom koju je izabrao.Kad se dogodi da se djevojcini roditelji ne slazu, to se rjesava lakse. Ako djevojka voli momka, iskrade se iz kuce i on je dovede bez svadbe koja se kasnije obavi. Za djevojku je to velik rizik, ali nije sramota jer se smatralo grijehom rastavljati milo i drago. To su bila pravila, a sve drugi izuzetci.

Prosnja

U prosnju ide momak, otac mu ili majka ( ako nema oca) i najvise trojica kumova ili prijatelja. Dolazak prosaca je ugovoren, pa sve ceka spremno. Momak i djevojka izjavljuju pred svima da se vole. Tada se skida ikona krsne slave sa zida i nad njom mladenci dobivaju blagoslov, poljube ikonu i roditelje u ruke i momak djevojci daje jabuku u koju je utisnut dukat. Momkov joj roditelj tad daje odredjenu sumu novca za pripremu darova. Tada se kaze: primila je djevojka jabuku i novce, i prosnja je obavljena. Tada neko od prosaca otvara prozor i ispaljuje pusku. Za selo je to bio znak da je djevojka isprosena.Sofra po obicaju docekuje prosce prekrivena stoljnjakom, ali prazna, i tek kad se obavi prosnja, dolazi na sto kao prvo posluzenje rakija i zdjela jabuka i orasa. Uzgred se ugovara i vrijeme svadbe. Kad se zavrsi dogovor, prosci jos bivaju pocasceni sirom i kajganom i odlaze. Prosnja obicno traje od veceri do pred ponoc i nema nikakvog slavlja.

Prestenovanje

Poslije obavljene prosnje to se odmah javlja svestenicima cijoj parohiji mladenci pripadaju. Uzastopce tri nedjelje s oltara svestenici najavljuju zenidbu po imenu i prezimenu, trazeci da mu se javi ako postoji kakva zapreka kao sto je srodstvo do petog koljena, kumstvo i sl. Cetvrte nedjelje je prstenovanje , koje se obavlja kod djevojcine crkve. Tada dolaze mladenci, njihovi ocevi, po koji od djevera i kum. Po zavrsetku liturgije kum pruzi svesteniku prstenje i ovaj ih stavlja mladencima na prste, blagoslovi ih i govori im o znacaju bracne veze. Oni mu poljube ruku i time se zavrsava ovaj obred. Mladenci dobijaju zadatak da pred dan vjencanja poste bar srijedu i petak da bi se mogli ispovjediti i pricestiti.Poslje prstenovanja ide se djevojcinoj kuci na rucak, ali nije obavezno, vec ucine kako se dogovore. Dar svesteniku nije obavezan, ali mu se obicno daje.Izmedju prosnje i svadbe momak odlazi djevojci u posjetu uglavnom uvece kad se u njonoj kuci i zene koje spremaju darove, te se do dugo u noc igra, pjeva i radi.

Kicenje i otpremanje ruva

Dan prije svadbe dolaze djevojcinoj kuci djuvegija, kum, djever i to ujutro, jer se ruvo vozi samo danju. Na kola se najprije natovari skrinja, a kod imucnijih i dvije i ormar, a vec dvadesetih godina ovoga vijeka i sivaca masina. Sve se to okiti tako da se skrinje i ne vide. Najprije se sve pokrije kopertama ( bijelim prekrivacaima za krevet ), preko kojih se stavljaju biljci, cilimi, sarenice, torbe, peskiri, bisage, zenske rucne torbice i muski torbaci, a onda kljecane konjozobice. To se sve dobro poveze uzadima. Konjima se na ormu prikace peskiri, a pretiocima oko vrata. Tada djuvegija obavezno sjeda na vrh toga tovara dok kum ili djever upravljau konjima. Prije polaska kocijas napravi znak krsta kandzilukom, prekrsti se i onda neko izmetne pusku za srecna puta i tada se krece. Prolazak djevojcinog ruva kroz sela pobudjuje veliku paznju, posebno kod zenskog svijeta, i obicno se dugo prica kako je ruvo bilo okiceno. Kad ruvo stize kuci , unosi se u vajat ili sobu za mladence i skrinje se ne otvaraju ( da

neko pakostan ne bi nametnuo cini) . Govorilo se da ne valja otvarati skrinje da mlada nebi bila nerotkinja.

Skupljanje svatova i odlazak po mladu

Poziv u svatove se vrsi jednostavno. U kuci se dogovore ko ce biti pozvan i o tome se javlja po nekom od druzine. Kum sudjeluje u svim dogovorima. Poziva se od osam do sesnaest svatova, sto cine najimucniji. Nezvan niko ne dolazi. Svadba traje dvije noci i jedan dan, jer su to uslovljavale prilike na vejciti ratujucoj Krajini.Taj se obicaj odrzao i do danas, iako se sve drugo izmjenilo.Do ovoga rata bio sam u mnogo svatova i vrsio sve funkcije- od djevera, kuma, pa do starog svata ( jedanput sam bio cak i djuvegija), a ovdje kao primjer uzimam tridesete godine kad se zenio Dusan Simic iz mlakovca, dje sam bio kum. Bilo je dvanaest svatova ( svatovi su uvijek pozivani na par, da bi sa mladom bio neparan broj). Po mladu idu troja kola , kako bi se ona vozila u srednjim, a dvoja su bila predhodnica i zastitnica, i u ta dvoja kola stavljan je po jedan barjak. Za svadbu se uzimaju najbolji konji iz sela, i svako je bio ponosan, ako na njegove konje padne izbor. U svatove se ne poziva ni najblizi rodjak ako je pijanica i kavgadzija, da bi se ocuvalo dostojanstvo svadbe, jer se u selu rado prica o onome sto se na svadbi dogadjalo.Svatovi se okupe vec u sumrak i veceraju, izaberu starog svata (starostu) , obicno najmudrijeg medju sobom i dobrog poznavaoca obicaja, jer od odredjuje sve postupke, koji se bez pogovora moraju izvrsavati. A njega kod djevojcine kuce ceka isto mudriji covjek koji vrsi duznost domacina i sa kojim ce se moarti nadmudrivati.Pred polazak starosta upucuje:1.        Da se nkio ne smije opiti sve do dolaska sa mladom.2.        Da usput ne smiju nikom, a narocito zenama koje najmasovnije prate prolazak svatova, dobacivati ruzne rijeci.3.        Kod djevojcine kuce moraju se ponasati tako da ih svi pozele kao drage goste4.        Da se buklije piju malo da ne bi stekli glas

poguzija, jer se buklije ne placaju.5.        Da pucaju iz pusaka samo kad starosta odrediPosto svatovi posjedaju u kola, i kocijasi naprave znak krsta pred konjima, starosta se prekrsti i ocita Ocenas za sretna puta, svatovi isture nekoliko pusaka i krenu.

Dolazak svatova djevojcinoj kuci

Na domak djevojcine kuce svatovi najavljuju dolazak s nekoliko pucnjeva. Konji usporavaju hod, pa barjaktari iskacu iz kola i kad stignu na ulazna vrata, ukrste barjake i traze mustuluk javljajuci da dolaze dragi gosti, ali ne dobivaju nista. U to stizu svatovi i neko iz kuce pita ko su, otkud su i sa kakvom namjerom uznemiravaju postenu kucu u ovo doba. Govore im da se odmah tornjaju otkuda su dosli, dok su citavi, jer je ova kuca nekad i Turcima odoljevala, a da nebi danas grupi skitnica, itd. Barjaktari odgovaraju da nijesu ni Turci, ni skitnice ni hajduci, nego cestiti namjernici koji zele da se odmore. Tada vratima prilazi stari svat, kome se za cemerom vidi kubura, a sa druge strane prilazi domacin isto tako sa rukom na kuburi za cemerom. Prvi se javlja domacin iz kuce i kaze:>Iako dolazite u nevrijeme kao vukovi, vidim da imate starjesinu, pa jesi li dobronamjeran, ili spreman na kavgu? Kazi mi ko si i otkuda si, nemjernice?<Na to stari svat odgovara:>Nijesam prijatelju, ni Turcin, ni razbojnik, nego parvi Srbin i krsnu slavu Svetog Djurdja slavim i zivim u selu N. Cetri sata hoda odavde. Nevolja me nagna da se u ovo doba pred tvojim pragom pojavim.<>Kazes da si posten Srbin, kao da ja neznam da ima i nepostenih Srba. Jedni se poturcise, drugi poprimise pa zlotvori postase!<>Znam prijatelju, da je tesko biti Srbin pa posten na ovoj prokletoj vjetrometini granicarskoj, dje nas nevolja za nevoljom vija, ali ako dozvolis kazat cu ti sto me ovdje donese.<>Pa da cujem.<>Imamo lijepo stado ovaca i janjaca, pa mi nekidan zalutase na vas atar. Medju njima je bilo jedno najljepse koje su djeca posebno zavoljela i razmazila. Kad pastiri dognase stado kuci, djeca opazise da nema te ovcice, njihove ljubimice. Prijatelju, ako ces mi

vjerovati, nastade plac i bugarija, da ne bi vise ni da je polovina stada nestala. Kuci se ne smijem vratiti bez toga janjeta jer ce mi djeca od jada presvisnuti. Propitao sam se i kod cestitih ljudi i doznao da je tamo bilo i tvoje stado, pa najprije da tebi svratim. A kako je tvoje stado na glasu, mozda je nase janje medju njima, a da ti i ne znas. Pa te molim da ga skupa potrazimo.Mozda ce me poznati kad se javim.<>Dobro de, to bi se i moglo vjerovati, ali zasto radi jednog janjeta povede tolike ljude, ko’da na vojsku ides?<>E, pa to su sve moja braca, kumovi i prijatelji, i kad podje ne dadose mi samom, nego podjose samnom da je veselije, a i sam znas da nikada noci nije vjerovati.<>Da , prijatelju, lijepo si smislio tu pricu i daj boze da je istinita. Ne zelim ja tudje prisvajati. Samo dal ti znas onu pricu o dvje komsija, kao su gra’ nosili sa sajma?<>Ne , nijesam cuo.<>E, onda cuj. Vracali se sa sajma dvojica komsija sa torbama na ledjima. Jednog su zvali Posteni, a drugog Neposteni. Posteni je na sajmu kupio torbu gra’ za sjeme, jer mu se sorta dopala. Kad na putu sjedose da se odmore, Posteni da bi se pohvalio, odrijesi torbu i pokazuje kako je kupio lijep gra’da zametne sjeme. Kad to vidje Neposteni, izvadi iz dzepa sasvim slicno zrno gra’i rece: >Eto vidis, to je kao moj i dobro radja. Ja tu sortu vec odavno imam i dobro mi radja, a onda paci to zrno Postenome u torbu i krenu dalje. Kad se kanise rastati, najednom neposteni poce jadikovati, kako mu je ono zrno gra’neki zavjet, sta li, pa to zaboravio, pa zamoli Postenog da mu ga vrati. Ovaj odresi torbu, a Neposteni , trazeci svoje zrno, kuka i prica kako ga on dobro pozna, ali ga odozgo nema jer se sigurno zamjesalo dublje. Posteni vidi sta ovaj oce, pa mu nudi predgrst gra’, ali ovaj prevrce dalje i trazi. Najzad kad Postenom dosadi, rece Nepostenom da odrijesi svoju torbu i Posteni mu sasu po torbe gra’ i rece:>Evo na pa nosi , pa kod kuce trazi svoje zrno, valjda nije saislo na dno torbe. < Kakav je Neposteni, uzeo bi on sve, ali se bojao da Postena dobricina ne izvrne curak pa ne da nista, zaprti torbu i odu svaki na svoju stranu. E sad si cuo kako ce mo mi medju pedeset janjaca poznati tvoje!<>Prijatelju, njesmo dosli da se varamo, ni da otimamo, nego da se u postenju sastanemo i rasatanemo< rece

starosta. Zajedno ec mo pogledati. Ja cu vabiti, pa ako je tu, javit ce se. Ako nije i ne javi se, mi ce mo je potraziti kod drugih komsija.<Tako se jos malo nadmudruju , a onda zene iz kuce stavljaju na svaki barjak po peskir koji barjaktari vezu i odlaze da negdje na vidjen mjesto zadjenu barjake, a svatovi ulaze u kucu. Docekuju ih kruvom i soli. Stolovi su zastrti bijelim stoljnjacima na kojima stoji nekoliko zdjela jabuka i orasa. Svatovi stavljaju ba sto svoje ploske i flase sa ostatcima pica, jer tada niko ne pije. Sjedaju oko stola bez reda, a starosta i domacin se sporazumjevaju da ce pastirica, koja najbolje pozna stado, dovoditi janjce i oni neka prepoznaju svoje.Pastirica je obicno okretna 12-godisnja djevojcica koju nauce kako ce postupati. Ona dolazi spolja sa dvojicom muskaraca koji medju sobom vode >djevojku<, redovno mladica preoubucenog u zensku odjecu, ali u kakve prnje da izaziva smijeh. Maskirani izigrava srameznu djevojku, a pratioci kazu: >Evo, dobri ljudi, ovo je janje nesto drukcije, od nasije, pa ce mozda to biti ono sto trazite.<Starosta prilazi malo blize, vabi, ali ovcica cuti, ne odaziva se. Posto nije prava, >djeveri< je vracaju i dovode drugu, jos grdju. Za drugu se u selu obicno nadje kakv dvometras, isto obucen u zensko ruvo, koje mu je obicno i tjesno i kratko. Jos ga i nagarave. To toboznje janje cim se pojavi na vratima, pocne blejati i trcati ravno na starostu da ga poljubi. Iza njih djevojcica vice: >Eto ti to je vase, vidi se da vas pozna.< Starosta se brani i vice da nije, jer je njegovo nesto manje od ovoga i nije ovako garavo , nego je bijelo i graorasto. Sve ovo izaziva dobro raspolozenje i urnebesni smijeh. Treci put pratioci dovode pravu babu, odjevenu u djevojacko ruvo i to isto izaziva smijeh. Baba vec sa vrata siri ruke i ide k starosti da ga poljubi. Usput prica da ga se zazeljela otkad je zalutala u tudje stado, a djevojcica dovikuje glasno: > Eto, valjda smo sad nasli pravo. Vodite ga odmah, jer ne da mira stadu. Previse ste je razmazili...<.Starosta ni na to ne pristaje tvrdeci da je njegovo bilo nesto madje i pratioci odvode babu, koja se ponekad i nepristojno ponasa.Kad se smijeh stisa, prilazi starostik domacin i ozbiljno mu nudi sve tri ovcice pa neka kod kuce bira koja je prava, kao onaj svije zrno gra’, ali starosta tvrdi da on

nije neposten, a ne moze ni da ih strpa u torbu kao onaj gra’. Moli domacina da se odmore i da krenu dalje. A kad domacin dozvoljava, starosta rasporedjuje svatove dje ce ko sjesti. On sjeda za sto ispod ikone krsne slave, a njemu s desna kum i djever, ostavljajuci izmedju sebe prazno mjesto za mladu, a s lijev mu sjedaju djuvegijin otac, stricevi i ostali. U drugom kraju sobe je drugi sto za koji sjedaju domacinovi uzvanici koji se ne mjesaju sa svatovima. Na sto se iznosi pice i case, ali jos niko nista ne uzima. Sada sve postaje ozbiljno.Djevojku dovode dvojica brace ili bratuceda, koga vec ima, i staju na sred sobe, okrenuti licem prema starosti i ona se duboko pokloni i kae: >Pomozi na Bog!<. Na to svi odgovaraju; >Bog nam pomogao!<. Tada ispred djevojke izlazi pastirica sa kandzijom u ruci. Ona pita, jeli sada dovela pravo janje, a kad starosta potvrdi, ona nastavlja kako se namucila dok je pronasla i prepoznala pa im dovela ono sto traze i nada se da ce joj to platiti. Starosta zahvaljuje, i pruza djevojcici sitnu paru. Ona prima, pogleda novac pa toboz zacudjeno pita: >Pa zar samo toliko . Zar vi tako malo cijenite ovo janje za kojim toliko placete?<. Udari kandzilukom po zemlji i vice: >Ne dam! Ne dam!< Starosta tada pruza nesto kiju paru, ali mala ponovo udara kandzilukom i vice : > Ja sam to janje od jednih vukova odbranila, pa sad nedam drugima!<.Tada joj starosta priznaje trud, zahvaljuje joj se i prica kako su siromasi, da su se mnogo istrosili i moli da ih mnogo ne globi, a onda ustaje , izlazi iza stola, pruza maloj ozbiljan dar i ljubi je u celo. Time uloga ove djevojcice jos nije zavrsena. Starosta se sada ljubi sa pratiocima, a djevojka njega u ruku, i on je vodi za sto i predaje kumu i djeveru, koji je smjestaju izmedju sebe. Tada dolazi ista djevojcica sa nekoliko zena i donose svatovske oznake. To su preklopljene u trokut oko 15 cm dugi parcici srpske trobojke na koji su usiveni strucici bosiljka. Oni to kace svatovima na revere prsluka. Drugi se ne kite.Djuvegija, kum i djever jedini sjede za stolom sa kapama na glavi, na kojima imaju iste oznake kao i na reverima, dok su drugi gologlavi. Tada se prvi put natoce case, svi ustaju, krste se i starosta cita Ocenas, pa ispijaju i sjedaju da se posluze jabukama i orasima. Mladinu casu ispijaju djever ili kum i tako ce u toku cijele svadbe, jer se valja ispiti casa. Kad djevojka

sjedne sa svatovima za sto, tada svatovi otvaraju prozore i isturuju puske koje imaju, a kasnije se puca povremeno i pojedinacno. Kod drugih casa ustaje starosta da pozdravi domacina i njegovu druzinu i da se zahvali na doceku i casti. To je svadje ponesto drugcije i vrlo cesto u desetercu i poslovicnom duhu. Ovdje biljezim kako je Djuro Mihajlovic rekao i to samo glavno:>Dragi nasi novi prijatelji! Coek bez druzine i prijatelja isto je sto i okresano drvo. Prijateljstvo je biljka koju su nam stari zasadili, odnjegovali i u amanet nam ostavili da je cuvamo i njegujemo, jer na s je na ovoj Krajini, krvavoj haljini, od propasti sacuvalo. Mi dodjosmo k vama po ovaj lijepi cvijet, da ga u svoj vrt presadimo, da radja i da se mnozi, kako je Bog odredio. Vi ga od srca dadoste, i mi ga od srca primamo. Dao Bog da nas ovaj cvijetak cvrsto povezao, jer ce mo ga cuvati i braniti od korova, da bi se svi mogli ponositi i jedni drugima u nevolji u pomoc priskociti. Za to:

Bog dao, sve nam se sirilo,Visilo,PonosiloKao tica visinom,Kao riba dubinom,Kao jelen rogom,Kao junak slobodom.Okna vam se u ambaru zitom presipala,Krave vam se i ovce bliznile,A zene vam djecom kucu punile.

Konji vam od pertilosti vristali,A momci vam se u sedlu kao vojvode drzali,Djevojke vam se tkanjem i vezivom ponosile I muske oci zanosile.....

Zatim domacin odgovara, na starostinu zdravicu i zahvaljuje na lijepim zeljama. Zdravice se piju naiskap.Za dorucak je uglavnom sir i kajgana.Poslije dorucka svatovi se dizu, sjedaju u kola i polazi se na vjencanje. Mladenci, kum i djever najprije svracaju popu da se upisu i dadu mu dar u novcu. Ovo je stari obicaj koji se kod Srba na Krajini zadrzao jos od vremena kad je pravoslavna crkva bila nepriznata ili precutno trpljena pa je pop za svoje usluge, pa je pop

za svoje usluge dobijao samo ono sto mu ko dade ili onoliko koliko je sam umio da izmami. Crkva je donosila propise za to, ali nije imala iza sebe vlasti koja stitila te propise. Sad kada je pop mogao traziti placanje usluga po propisu, rijetko je koji to cinio, jer je to licilo na gramazljivost, pa su ljudi izbjegavali da se vjencaju kod takvoga popa. Isli su u susjednu crkvu i cesto davali vise, nego sto je njihov trazio. Djecu je po naredjenju vlasti, morao krstavati besplatno. U novoj drzavi ( Kraljevini SHS), kad je crkva priznata, gotovo nijedan pop nije htio da se zavadi sa obicajima, pa je davanje ostalo dobrovoljno sve do 1941 godine i dolaska vlasti kada pravoslavni svestenici, ponovo kao u vrijeme Austrije, podjelise sudbinu sa srpskim narodom

( zavrsetak prvog dijela)

koristen materijal iz knjige Stanka Opacica Canice > NARODNE PJESME, POSLOVICE I SLIKE IZ ZIVOTA I OBICAJA SRBA NA KORDUNU <, izdavac >Prosvjeta< Zagreb, 1987 godina.

CORDON CORDON Svatovski obicaji ( drugi dio )

..........Svatovi nam dugo traju, pa moramo nastaviti :

( drugi dio )

Vjencanje

Mladenci se najprije ispovjede. Po obicaju kod srpske crkve zajedno jer se grijesi ne ispituju, nego im svestenik kaze: ako ste gresni, gresni ste, jer smo svi mi gresni. Molite se Bogu i posteno zivite, pa ce vam grijesi biti oprosteni.< i to je sve. Nekan neki pop trazi da mladenci ocitaju molitvu, neki ih pricesti i bez molitve. Tada im svestenik izmjenja prstenje. Zatim se mladenci uzmu za ruke preko kojih kum zaveze peskir, a svestenik stavi vijence na glavu. Poslije molitve prodju tri puta oko casne trpeze za svestenikom koji otpjeva odredjenu molitvu. Kum i djever idu za njima sa upaljenim svjecama. Kad je to gotovo i svestenik

zavrsi posljednje >Isaije likuj<, skida im vjencice sa glava, drzi govor o znacaju braka, zazeli srecu i skida peskir sa ruku koji ostaje njemu. Tada trazi da se mladenci poljube i vjencanje je gotovo. Svatovi prilaze, cestitaju i ljube se s mladencima i odatle se krece k djevojcinoj kuci na raucak.Za vrijeme vjencanja crkvenjak zagrmi sa dvije ili tri prangije i na polasku ga starosta daruje. Djeca cekaju oko crkve i kad svatovi izlaze iz crkve, tada vicu: >Kume, izgore ti kesa!<. Kum im tada baca sitan novac po travi oko koga se djeca otimaju.Svoj povratak svatovi najavljuju pucanjem iz kubura. Ulaze u kucu i sjedaju za stolove, jer sada nema nikakve ceremonije. Zene odvode mladu u drugu prostoriju, skidaju joj sa glave rubac i stavljaju na glavu bijelu povezacu, kakvu ce do smrti nositi i ona se vraca medju svatove. Mijenjanje rubca za povezacu najcesce je popraceno placem majke, sestara i drugih. Zene placu i kad mlada odlazi.Ovaj obred popracen je i sa nekoliko carolija. Jos kod polaska od kuce mladenci krisom dobivaju od cini koje bi im neki pakosnik mogao nametnuti sa zeljom da im pokvari polne odnose. To je obicno za devet uzlova zavezana krpica od ketenova platna u kojoj je zrno tamjana, strucic bosiljka i cesanj bijelog luka koji je stajao na Bozic na stolu i zitu ispod bozicne svijece. Prije odlaska na vjencanje zene uce djevojku kako ce dok obilazi casnu trpezu u crkvi, neopazice bar malo pricepiti madozenju, da bi joj bio podlozan. Ako to opazi, carolija gubi moc.

Rucak

Kad na sto dodje supa, kum uzima tanjur, ide od svata do svata i prima ponesto novaca kao poklon domacici – planinki, pa joj to predaje uz zdravicu.Rucak je obilan, sa kuvanim i pecenim mesom. Svatovi piju vino, ali umjereno. Na kraju rucka pjesmom rozgalicom stari svat pita domacina je li slobodno zapjevati. I to mu isto neko pjesmom odgovara i dozvoljava. Pjesmi se pridruzuju svi i zdravica vise nema. Puske sad cesto praste i taje smijeh i sale sve dok neko od svatova ne uzme gusle i obicno zapjeva pjesmu o zenidbi nekog junaka ( >Zenidbu

Dusanovu<, >Zenidbu od Zadra Todora< i sl.) To se obicno slusa u tisini. Kolo se kod djevojcine kuce ne igra.Kad dodje vrijeme za polazak, tada se na sto iznosi cijelo peceno prase ili ovca jalovica, te nekoliko pogaca. To je popudbina , pa starosta oderdjuje hoce li se to sjeci na komade koje ce svatovi staviti u svoje torbake ( bez torbaka muskarci nisu isli na put) ili ce to cijelo staviti u kola, sto je najcesce bivalo. Osim toga, svaki svat dobije napunjenu plosku ili flasu s vinom.Tada porodica i uzvanici daruju maldu, a ona svatovima vjesa peskire oko vrata, ali je svatovi ne daruju.Dok zene jos opremaju mladu za polazak, svatovi i uzvanici pjevaju obaveznu pjesmu o rastanku.Bilo ih je mnogo, a ova je posebno lijepa:

Oj, bosiljce, sitno sjemne,Blago onom koj’te bere.I ja bih te rado brala,Evo sada nemam kada.Ja se spremam u tudjinu,Kud me dragi sobom vodi.Sudbina je uvjek takvaKada majka cerku rodi:Drugu majku , majkom zvati, Svoju moram ostavljati.Druga majko dobra budi,Dok ja svoju zaboravim.Drugu seju , sejom zvati,Svoju moram ostavljati.Draga sejo dobra budi,Dok ja svoju zaboravim.Drugog brata moram zvati,Svoga moram ostavljati.Dragi braco, dobar budi,Dok ja svoga zaboravim.Drugog tatu moram zvati,Svoga moram ostavljati.Drugi tata dobar budiDok ja svoga zaboravim!

Na polasku maldine sestre, rodjene i nerodjene, naprosto zatrpavaju djuvegiju sa darovima. To su najcesce kosulje, srmeni naratci, carape, vezene

marame i drugo. Povrh svega mladozenji se stavlja oko vrata grotulja ( djerdan)nanizanih jabuka, orasa i ljesnjaka, dvostruka i po dva metra. Tu grotulju i peskir mladozenja mora nositi do kuce, sve ostale darove moze da skine i da stavi u kola, zato sto grotulja ima odredjeno znacenje.Prije polaska svatovi se pocnu muvati oko kuce jer >valja nesto ukrasti< To su obicno sitnice: srp, crtalo ili lemes od pluga, bradvu, masu ili sl. Ukradene stvari niko ne uzima sebi, nego ih predaju kod djeverove kuce pa se kasnije mogu vartiti. Taj obicaj se ni do danas ne napusta.Na polasku mlada sjeda na zadnje sjediste u kolima izmedju kuma i djevera, a mladozenja uz kocijasa u ista kola. Poredak je isti kao i kod dolaska. Barjaci su u prvim i zadnjim kolima, a mladina i djuvegijina kola u sredini. Konjima uvjek upravljaju domacini koji su i svatovi. Oni redovno prije polaska poliju zob vinom, da bi konji bili zivlji.Mladu niko od rodbine ne prati, jer je to – bio kazu – bilo nepovjerenje i uvreda za maldozenjinu kucu.

Putovanje

Ako se duze putuje, ide se bez zadrzavanja i brze. Uz put kod svake krcmeIznose bukliju ( vino, a nikad rakiju) i obavezno se staje. To je cascenje i ne placa se. Svatove obicno docekuje i ispracaju vece ili manje skupine zena, da vide mladu i one je cesto ispracaju pjesmom kao sto je ova:

Odleti nam jato sokolovaI odnese ticu golubicu;Mjesto ludih djevojackih snovaPorodice dvanajst sinova...

Na domak djuvegijine kuce opet barjaktari iskacu iz kola i ukrstaju barjake preko vrata, samo sad nema nikakvih nadmudrivanja. Kad dobuju perskire za mustuluk, isticu barjake na kuci i njihova se uloga zavrsava. Zene prostiru krpu platana preko praga pa

do kola. Prva kola prolaze, a mladina staju pred ulazom. Djuvegija skace iz kola. A svatovi se okupe oko njega, da mu potrgaju grotulju. Svako zeli da uhvati sto vise jabuka i orasa da ponese kuci, jer se to smatra srecom. Koji nista ne uhvati, osjeca se nesretnim. Svekar i svekrva prilaze kolima i svekrva ( maja) pruza snasi u krilo musko djete koje mlada daruje, ljubi i vraca svekrvi. Zatim ustaje sa sjedala , vadi iz njedara jabuku i baca je preko kuce. Ovo bacanje ona je morala vjezbati kod kuce, jer to svi prate. Ako jabuka udari u krov i vrati se, ona je ponovo baca, ali se utisak ne popravlja, jer se vjeruje da ce se mlada vradtiti k roditeljima bilo kao bjegunica ili premlada udovica. No rijetko se dogadja da ne prebaci.. Iza kuce gomila djece ceka jabuku, a ko je uhvati smatra se sretnim. Kad jabuka preleti preko kuce, pa jos visoko, nastaje urnebes od veselja, zapraste sve puske i svi djuvegiji cestitaju. Tada djuvegija prilazi kolima i skida mladu s kola, a svekar ( cajo) daje joj kru’i so, zazeli joj dobrodoslicu i on i svekrva ju izljube, a ona njih u ruku ( kod nas nije bio obicaj da djuvegija unosi mladu u kucu). Uzimaju je za ruke i vode do praga, kojemu se ona pokloni i poljubi ga ( naravno , platno na pragu ). Kum i djever idu za njima i preuzimaju je. Ako je u kuci ognjiste, triput je provedu oko njega, i ona mu se triput pokloni. Ako nema ognjista, nego samo sporet, onda je vode oko stola na kome gori svijeca i stoji postavljeno jelo i pice za goste. Zatim se pokloni pred ikonom krsne slave, prekrsti i time je svadbena ceremonija zavrsena. Mladu preuzimaju zene, izljube je i odvode je da se raskomoti i odmori.Od dolaska svatova mladozenjinoj kuci stari svat gubi svaku vlast i ostaje do kraja svadbe obican svat. I djeverova duznost je zavrsena pa om posatje meta sala, cesto neukusnih, ali se ne smije ljutiti. Jedino kum ostaje cuvar kumr sve dok mladence ne svedu u vajat.Svatovi sada slobodno piju i vesele se.Posto su rastrgli djuvegijinu grotulju, bacaju se u lov na zivad i janjce oko kuce ( ostalu stoku ne diraju), pa sto uvate , zakolju i daju zenama da spremaju. Zbog toga domacin prije dolaska svatova zivad i janjce spremi u komsiluk, a ostavi samo toliko, koliko se u toku nekoliko dana moze potrositi. No i to se smiri i sjeda se za veceru. Sada mlada sjeda izmedju kumma i djuvegije.Poslije vecere igra se kolo i otimaju se ko ce se do malde

uhvatiti. Opet je tisina samo kad guslar pocne uz gusle pjevati, ali ih on ne zadrzava u drugim pjesmama.U toku veceri izvode se razne sale. Tako neko uzme metlu da pokaze mladi kako se u ovoj kuci cisti pa pocne naopako od vrata ka prozoru i mlati metlom pa po nekog i udarii time izaziva smijeh. Kad zavrsi ciscenje, sakupi smece u lopaticu, otvori prozor i baci napolje i metlu i lopatu. Zatim uci maldu kako se zatvaraju vrata, s naglaskom da treba tako da lupa da se raspadnu, i to narocito kad cajo i maja odu spavati. Narocito se rado izvode sale pomocu kakvog nedotupavog celjadeta, ako ga ima u kuci ili u selu. Cesto su to i vrlo grube sale. Vrlo je stara sala sa kradjom maldinih opanaka.Poneko od svatova nastoji da mladi skine opanak ili cipelu sa nogu i iznosi to na licitaciju. To kum koji je obavezan da cuva kumu, mora otkupiti, ponekad i poskupo. Drugi pokusaj rijetko uspjeva jer kum bolje pazi, pa neko polupanog nosa izidje ispod stola, i ne smije da se ljuti, vec nastoji da se sakrije neuspjeh.Sve to traje do pred ponoc, izuzetno duze , ako je bilo daleko pa su svatovi kasnije stigli. Tada na sto donose peceno prase, janje i kupus ( ljeti slatki kao salatu, a zimi kiseli). To je posljednji obrok. Poslije toga dolazi darivanje i odvodjenje mladenaca u vajat. Nasred kuce stavlja se sofra na koju se donesu darovi. Kum uzima tanjur, ide od svata do svata i prima dar za mladence u novcu. S njim idu mlada i djuvegija,koji se posto ispiju case vina, sa svakim ljube. Kad je to gotovo, mlada prilazi darovima i daje najprije domacim. Maji i caji daje pokrivace za krevet, djeverovima kosulje i carape, zaovama marame, jetrvama i drgim zenama povezace, kumu kosulju i carape, a svatovima po peskir. Poslije toga kum i kuma vode mladence u vajat, i kad se vajat zakljuca, tada svatovi pocinju izvoditi vrazne vragolije. Oko vrata nastane bugarija kao za pokojnikom, za nevinoscu. Drugi traze neku rupu u zidu, sto se kod brvnare i nadje, pa ubacuju vodu da im pokvasi krevet. Kada se i to smiri, svatovi se pocnu oprastati i odlaziti. Oni kojima se jos pije i pjeva, nastave, ali samo do zore, jer i najpijaniji znaju da tu ne smiju docekati dan. I time se zavrsava svadba. Na Kordunu se nikad ne sakupljaju svatovi i sutradan.Iduce nedjelje dolaze djevojcini roditelji i braca u posjetu, a djuvegijini vracaju posjetu kad se dogovore

jer uobicajeni rok ne postoji. Od stranih ni na drugu gozbu ne ide niko osim kuma i kume, a svaka ta gozba je tiha, bez pjesme i zabave i traje samo jedan dan.

Koristen materijal iz knjige >NARODNE PJESME, POSLOVICE I SLIKE IZ ZIVOTA I OBICAJA SRBA NA KORDUNU<, autora Stanka Opacica – Canice, izdavac >Prosvjeta< Zagreb, 1987 godine.

.........Eto........tako je to nekad bilo.............

CORDON

kapetanSvrdlo

Svaka cast majstore!!

Svaka cast na trudu lijepo se prisjetiti(bolje reci saznati) te nase stare obicaje.Tako je nekad bilo rece ti nakraju a onda su dosla druga vremena i drugi obicaji.Kako domacinu turti kuruz esploziva u kokosnjak ili omotati oko najbolje vocke pa kad mikne brale da se zna da se kordunas zeni.E sad sto ce jadnika steta iznosti vise neg svadba to je nesto drugo.Sjecam se nikad necu zaboravti kad je Peko iz Utinje zenjo onog svog surlana isam sam promovisa jedan lijep obicaj.Razmisljajuci sa svojom ekipom (sve pametni momci) kakvo sranje da mu spakujemo dodjemo na ideju da mu cenu zajedno sa kucicom dignemo na krov.Bilo je tu ideja da mu zapalimo sjenik miniramo stalu i sta ti ja znam al isli smo na bezbolniju varijantu(iako je Peko cenu volijo vise od Anke).Ja kao nebeski penjac(banderas)i jos par budala pripremimo sve ,produzenu lotru,radna odjela ,flasincug tabletu za uspavljivanje cene itd.Najgore kuca visoka a sve ogradjeno pa smo to izveli u maniru pravih lopova.Ujtru rano sta jutarnji voz na stanci a ceno se jadan probudjo iturijo glavu kroz rupu sto smo mu ostavli kucica zavezana za stender od struje e to je brate

trebalo vidti.Par stotina ljudi izaslo van ispod satora i jos oni iz voza ceno cvili koda ga neko dere e jebiga pravi dozivljaj.Poslije nam se Peko mame nauziva da je on cenu platijo 1000 maraka i taj je nemalo po njegovoj prici vepra kapitalca sam dogonijo a tvoje je bilo samo da svinjac otvoris i da je pretrpijo sok i da nece vise da goni itd.Reko jeba ga ti sad je visinski obucen pa ga prebaci u ticare,a on ceonda jopet na mamu i tako smo godnu dana imali temu za zajebanciju.Jebiga malo jebeni obicaji al istiniti !!

tuslovcanka63

Obicaji Korduna: ...... > C A R O I C A R I <........

Evo nam i Djurdjevdana!

Nekima od vas je to Krsna slava,neko je rodjen toga dana,Ciganim je to veliki nacionalni praznik,a za mene je to lijepo sjecanje na mirne i sretne dane moje mladosti.Zeljela bi sa Vama da podijelim sjecanja i danadopunim svoje znanje,jer mi se cini da neznam puno toga o nasim obicajima, a zanima me. Sta ste radili dan prije Djurdjevdana? kako ste docekivali Djuru Zelenog i njegove Caroicare? Otkud i zasto bas to ime Caroicari?Sta i koje su vam pjesme pjevali, te kako danas slavite i obiljezavate Djurdjevdan u zemlji u kojoj sad zivite? Da li je mozda to jedan od obicaja koji je karakteristican samo za Nas Kordun?Evo kako se to radilo u mojoj kuci. Koliko se sjecam. 5.5. bi se islo u grm po grane,s kojima bi se kitili prozori,vrata i ulazna kapijaDali su to bile grabove ili bukove grane ili neke trece,neznam,znam samo da smo to uvijek radili sa istom vrstom grana.Neznam dali je to obicaj ili slucajnost sto su Caroicari dolazili i pjevali u noci,? Koliko se sjecam, bili bi okiceni granama,a samo je jedan bio okien najvise,to je bio Djuro Zeleni. Njemu su se i pjevale pjesme:"Ide Djuro stranama pokrio se granama,...Djuro,Djuro zeleni"netko od vas sigurno zna cijelu pjesmu. Ja sam doduse bila mala,a i vidjela sam ih i slusala samo tri put,, u svom djetinjstvu. To su bili nasi Caroicari iz Malica i Grijaka: Vlado

mali,Dujan,DjuricaPuskar,Mile,Coja,Vlado dugacki/zasto ovog drugog Vladu nisu zvali veliki?isto neznam/ Od mene za pocetak toliko,nadam se da ce te Vi ostali o ovom nasem Obicaju znati sigurno puno Vise i da cete nastaviti dalje.

Cestitam Svima Vama koji slavite Djurdjedan, veliki pozdrav svim Kordunasima i Kordunasicama i nezaboravite sutra da okitite Vase prozore,vrata i kapiju,jer Caroicari neidu gdje nije okiceno? Za njihovu posjetu i pjesmu nagradite ih domacinski,uz pravu domacu,onu najbolju- basica nedolazi u obzir!

CORDON Evo Djure zelenog, preko brda ..............................

Tako su nekad caroicari ( charoichari ) pjevali, noc prije Djurdjevdana, obilazeci >krsnjake<, odnosno one kuce koje su slavile Svetog Djurdja.Razgovarao sam sa dosta ljudi is ostalih djelova Krajine, ali to nije bio obicaj u drugim krajevima i na neki je nacin specificnost Korduna. I sam pamtim te vecernje svirace, malo >podgrijane< akijom domacina, kako se vuku kroz proljetne veceri, ugodno pjevajuci, praceni tamburama, primom, bugarijama i neizbjeznim velikim basom. U sjecanju su mi ostali najvise Kupljencani, a oni su imali uvjek dobrih sviraca i pjevaca. Zadnji put sam charoichare sreo da li u ratu ili godinu pred rat, vise se ne sjecam. Znam samo da sam zapamtio da je jedan od sviraca bio pokojni Dragan Korac-Papak. U svakom slucaju bili su lijepi obicaji, a ko zna mozda ce se i veceras na nekom pragu kuce koja sutra slavi Svetog Djurdja, cuti pjesma

Evo Djure zelenoga,iza brda crvenoga.Dajte Djuri slanine,da ne gazi planine.

Evo Djure zelenog,iz brega sarenog.........................................

CORDON

CORDON Jos nesto o caroicarima ....................................

Evo jos jednog doodatka u vezi sa caroicaraima. I Canici Opacicu koji je tliko toga zapisao promakla je ova tema, pa ju je kasnije nadopunio u svojoj spomentoj knjizi u njenom drugom izdanju....................................******************************************...............Uranak se obavljao samo kod Srba i to u slavu sastanka hajduckih druzina.Amajlija se sastojala od bozicnog zamotuljka u kome se nalazilo malo cesnjaka, bosiljka, tamjana i tri ljskove grancice sa kojima se mjesala cesnica.Sve do 1941, porodice na Kordunu zivjele su u kucnim zadrugama i domacini su raspolagali novcem. Omladina nije isla u krcme i na zabave i nije se opijala, a pogotovo se nijesu opijale zene. Zadruge su cak smjenjivale domacine, starjesine, ako su se opijali i tako krnjili ugled zadruge.Na djurdjevdan ujutro celom su isli tzv. CAROICARI, mladici koji su isli od kuce do kuce i djelili zelene bukove grancice, pjevajuci djurdjevdanske pjesme kao npr.:....................Pisan Uskrs prodje,cbeti Djuradj dodje,iza luga zelenoga,preko mora crvenoga.Donio nam sveti Djordje,pedalj duge travice,i od lakta mladice,svakojaka cvijecai zelena lisca,procvjetale mladosti,pune dvoreradosti.Dajte Djuri slanine,da ne gazi planineDajte Djuri rakijeda se junak napije.Dajte Djuri pogace,da mu noge poskoce.Dajte Djuri vinca,da vam rodi senica.Vase sljive rodile,

ovce vam se bliznile, cure vam se udale,momci vam se zenili,mnogo djece rodili, srecnu ljubav vodili.Dajte Djuri dara ,da vas ne pokara.Dajte, dajte ne stentajte,nije nama lasno stati,pred postenim vasim vrati........................

Od kuca su zato najcecsce dobivali jaja. Pjesma se pjeva pred kucom pod prozorom.Darovane grancice, domacini su stavljali u okvire prozore i vratat, spolja i iznutra i na sve gospodarske zgrade, u zelji da im donese plodnost njivama i vocnjacima. Caroicari su obicno radosno docekivani, ali se ponegdje desavalo da cudljiv domacin nece da otvori prozor i daruje ih ili ih psovkama tjera od kuce. Onda su mu pjevali rugalicu:.......................Predkucom ti murva,u kuci ti kurva,torovi bez ovna,u loncu ti govna.Orao na kozi,narasli ti rozi.Selo ti se rugalo,laku noc budalo.................

Medjutim, caroicari su rijetko dolazili u takvu situaciju, jer su to bili domaci mladici koji su znali kakav je ko u selu, pa su takve obilazili. Njima nije bilo stalo do poklona jer nisu bili prosjaci, pa im je mjesto dara bio dovoljan i ljubazan osmjeh i fala. Poneki su opet namjerno cvracali pred kucu kakvog namcora samo zato da ga izazovu i naljute................................******************************************Uoci Djurdjevdana u suncev smiraj domacin obilazi svaku zasijanu njivu, noseci u torbi bozicnu amajliju i kad sastavi krug oko njive, prekrsti se i ocita Ocenas i moli svetoga Djurdja da mu zastiti ljetinu od vjestica, zla vremena i gladnih tica i da unisti svako zlo koje preti ljetini. Istovremeno neko od celjadi ide i najblizi gaj i donosi breme lisnatih ljeskovih , lipovih ili bukovih grancica i njima se u zoru na Djurdjrvdan okite sve

zgrade spolja i iznutra. Kicenje vrse djevojke i momci, a stariji samo dje nema mladjih. Kad zavrsi kicenje, prekrste se , jedno ocita Ocenas i onda kaze: Neka sve u nasoj kuci buja, lista, cvjeta i radja kao planina. Neka sve bude neunistivo kao planina. Neka sve u kuci veselo pjeva, kao tice u gori. Neka druzina u zoru bude laka i brza kao sunce u gori. Neka sve ostrim zubima brani steceno kao vuci u gori svoj plijen. U ime oca i sina i svetog duha, Amin.Na DJURDJEVDANSKI URANAK izlazilo se na brdo pod planinom, koje je ko zna kada izabrala grupa sela i zaselaka. Za uranak se mladez danima spremala. Ciscene su i isprobane puske, pripremani konji za trke, dogovaralo se koliko ce iz koje susujedne kuce ici ocoba, pa se prema tome i odredjivalo janje koje ce se peci za dorucak. Za tu priliku se nosila svecana odjeca ponosna (ona koja je vise puta nosena i nije vise zboraska). Djeca i starci nisu isli na uranke. Oko ponoci na tome brdu plane mnogo velikih vatri koje momci preskakuju. Takmice se ko ce vecu preskociti i to traje sve dok se ne stvori zar i tad se pristavljaju janjci a pecenje. Zatim se takmice grupe mladica u natezanju konopa i u parovima oko natezanja klipka. Djevojke pjevaju ili igraju kolo-gluvo, uz pjesmu ili gusle.Pred zoru pocinje takmicenje u gadjanju iz pusaka u nisan i to uz svijetlo vatri. To su ocjenjivala po trojica isluzenih vojnika. Djevojke su plele vjence od listovih grancica i stavljale ih oko vrata trojici najboljih nisandzija. U svanuce stizu od kuce konji za trku i dijele se u dvije grupe: konji sa sedlima i konji bez njih.Izabere se toliko sudija koliko se moze pratiti trka od plaska do cilja. Staza je obicno siri sumski put, oko jedan kilometar duzine, a mora imati uzbrdice i nizbrdice.Pobjednici su prva trojica i oni dobivaju vjence. Tada dolaze na red trkaci bez konja i nagrade su iste. Najveselije je kod kicenja pobjednika vjencima, jer su djevojke morale poljubiti pobjednike, ato one najcesce nisu htjele, pa su ih morale zamjeniti mlade udovice ili soldatuse, pa je po nekad bilo i povise poljubaca. Na takve skupove obavezno je dolazio i po koji guslar koji je obicno pjevao hajducke i uskocke pjesme. Uz ovaj obicaj su vezane i mnoge pjesme, ali ih je malo

sacuvano do nasih dana. Kad se razdani, budu i janjci peceni, pa se jede i pije. Veselje se nastavlja do polaska kuci, a vodilo se racuna o tome da se moze stici kuci, spremiti se i na vrijeme stici u crkvu.Kod kuca koje nisu slavile svetog Djurdja kao Krsnu slavu nije bilo nikakvih ceremonija, osim obaveznog pecenog janjeta za rucak. Ti su janjci peceni iskljucivo iz obicaja, jer Kordunasi nisu bili odusevljeni janjetinom. Obicno su se pekle ovce jalovice ili mladi ovnovi. Odatle poznata izreka: Sta ce mi balavo janje!Ispeci ovna ako hoces da se najem.<Za vrijeme Austrije te su se proslave cesto zabranjivale, narocito oko granicarskih buna i u vrijeme kad su komandovali u kapetanijama strani oficiri. Kasnije kad su domaci ljudi poceli cesce da komanduju, oni su to rijetko zabranjivali, osim u kriznim situacijama, kao sto je bila aneksijska kriza 1908, i rat od 1914 do 1918 godine. Taj obicaj sasvim nestaje 1941 godine, i vise se nije ponavljao. Stevo Miljevic iz Male Vranovine dopunjava ovaj opis svojim sjecanjem da je:Uoci Djurdjevdana domacin naokrug obilazio zita i na svakom cosku bi prelomio jednu vlat i kazao : Veceras ce doci i zvati u goste, a ti kazi da ne mozes jer si rodna i plodna. Slicno se postupalo i sa kukuruzom kad se barni od tica. Tri puta se oko njive opmota konac na zmireci uz rijeci: Ne vezenm te kuruze, vec vezem ticama oci da ne vide mojih kuruza.

Eto toliko, sad i o caroicarima sigurno malo vise znate.

P.S. Pozdrav za Draganu, naravno i za tatu Micu. Sto je novog u Groningenu. Ostavi drugi put e-mail adresu.

CORDON dragana Pozdrav CORDON-u

Pozdrav CORDON-u i njegovoj familiji.U Groningenu nista novo.Danas mi je prvi radni dan poslje praznika pa sam malo umorna od djecje galame.Sta je novo kod

vas.Uzivam citati tvoje topic-e.Uvjek nadjes nesto novo o Kordunu.Samo tako nastavi i dalje.

snpress Pouzdana informacija....

...kroz selo Vojisnicu sinoc ,kao u stara dobra vremena,isli caroicari...Opsirniji raport slijedi kada se jedan od ocevidaca javi...

postovaoc DJUREZELENOG

nema raja bez rodnoga kraja

Istina, pravi pravcati caroicari. Pod dirigentskom palicom Nikice Skrgica u njegovom zelenom vw kombiju u ponedeljak vece kroz Vojisnicu su prodefilisali caroicari. Velja Crnkovic, na tamburici sa 4 zice svirao je dobro poznate krajiske pjesme, a za dobar stimung pobrinuli su se slijedeci becari: Mile Korac, Gojko Sabljic, Nina Barac i Dragan Vukobratovic. Prvo su obisli Vukobratovice u gornjem delu naseg sela, a zatim su u punom gasu, vozio je Dragan, jedini ne pije alkohol( doduse popije neku pivu sa bijeli cepom, navodno ta neme nista u sebi, cemu je i prave), prohujali do cica Mile i tetke Kate. Pjesma je legla i da bi se atmosfera prenijela do sina Pere koji je u Kanadi okrenuli su dobro poznate brojeve 99..., i pozvali ga veselje podijele sa prekookeanskim Novakovicima,ali zbog vremenske razlike i obaveza na poslu( valjda nas Pepa nije bio u caroicarima), tel. sekretarica je na ljubaznom engleskom zamolila Nikicu da otpjevaju Peri DJURU ZELENOGA. GREEN JOE. Nikica je predstavio clanove i pjesma je krenula, tako da je DJURO ZELENI "otisao" i preko bare. Poslije toga nasi junaci su se uputili u centralni dio VOJISNICE. Kod Mice Radovica nisu bili jer su znali da je u Beogradu. Zato se prelazi kod CIME. U Beogradu postoji Cumicevo sokace, a u centralnom dijelu Vojisnice CIMINO SOKACE. Tu ih docekuju uvijek raspolozene MARTA i MIRA, CIMA i MILANKO, a i gosti iz Slovenije SOKA i MILAN. Nakon pola sata pjesme raspolozeno drustvo dolazi pred vrata kuce Milosa i Nade NOVAKOVIC, koji nakon 55 dana od ulaska u kucu, a "dobijenu" nakon 8 dugih i mukotrpnih godina cekanja, raspjevano drustvo docekuju po starim obicajima uz narezane suve kobasice, domacu rakiju( doduse dobijenu od tetke Drage Cvijanovic, jer

Milos je samo usao u kucu), i kolace koje je poslala snasa iz Beograda jer snasa iz Kanade nije stigla ispeci ( zbog vremenske razlike). Milos otvara vrata i prima goste u kucu. Ljudi hoce sjesti u kuhinju. Inace za orijentaciju to je do ceste, a gleda prozor prema CIMI, no tad na scenu stupa mladji sin Milosa i Nade, ovaj sto je donio kolace i zajedno sa svojim prijateljem Zeljkom BRDJANINOM( zanimljivo prezime), goste zamoljava da sjednu na terasu porodicne kuce NOVAKOVICA. Stolice se brzo dopunjuju, uz vec postojecu terasnu garnituru bijele boje i kordunaski meni se pojacava sa milostom iz Beograda uz vec spomenute snasine kolace(poznati poslasticari iz Vrginmosta). Uz sve komplimente za kolace nasi junaci su bili vise za rubinov VINJAK i dobru STOMAKLIJU. Pjesma se orila sa terase, a sastav je bio pojacan za CIMU i MILANA HRKALOVICA iz Pirana. Kad je Nikica zapjevao: ... nema brace, rodbine sestara, iz djetinstva najboljih drugara, suza je sama potekla.

tamo dalekoKako i nebi!

...pa i meni su suze potekle,jebes ti sve ovo (sta ce drugi reci,boli me briga...), oni nemaju novaca, ali ako imaju slobodu i svoj kucerak i da se prehrane onda IMAJU SVE, mogu zapjevati, mogu se druziti, mogu slaviti Slavu...istina djeca i unucad su daleko, ponekad ce navratiti, ja sam PROTIV tko prodava za male novce SVOJE kuce na NASEM Kordunu.Ujedno CESTITAM uselenje Mladjem Malom Novakovicu u svoju kucu, cekanje se isplatilo,znam gdje su bili gosti (jer upravo gledam katalog kuca NAS STAN po kojem je i gradjena kuca u Vojisnici, a izvodjac temelja je bio koliko se sjecam ARIF iz Todorova).Pozdrav za postovaoca DJURE ZELENOGA i njegov "detaljno opisani" clanak.

BlaPeJaKAza srecu nam je potrebno ipak malo vise.....?

Uvjek me obraduje svaka lijepa vijest,kao sto je i ova. Ima li sta lijepse nego doci u svoju kucu,proslaviti slavu sa roditeljima,docekati Carojcare,starog prijatelja,pocastiti ih i snjima zapjevati? Ali,a ovo ali? Ovo ali je stvarnost i ono boli i ono nam uradi da suza

sama krene. Ovo ali sam dozivjela i dozivljavam svaki put kad odem u zavicaj. Taj moj Tusilovic i ostala nasa meni draga mjesta,samo nocu izgledaju kao da su svi tu i kao da su svi u svojim kucama,/jer svijetli svjetlo ispred i u svakoj kuci/ali kad svane,kad izadjem iz svog dvorista,i kud god da krenem kroz moje selo,sve samo nepoznate face i nepoznati ljudi.Sad je kao malo bolje,vratilo se vise nasih,usli su neki i u svoje kuce,uglavnom stariji ljudi.Ali to jos uvijek nije to,jer za srecu mi je potrebno ipak malo vise: moj brat,moja sestra,moja kuma,moji prijatelji .......

PS: cestitam na ulasku u svoju kucu Mladom Novakovicu, a svima onima koji jos cekaju da udju u svoju kucu zelim da sto prije dobiju kljuceve od svojih kuca i da se psihicki pripreme koliko je to god moguce,jer tek tad ce im biti jako tesko.

CORDON Obicaji Korduna .....>ZENIDBA...ZENIDBA...ZENIDBA <....

Odlucio sam da malo razbijemo monotoniju na sajtu sjecanjima na neke obicaje u nasem zavicaju. Ovaj put govoricemo o zenidbi u neka starija vrema na Kordunu.Manje,vise ti su obicaji bili slicni na cijelom podrucju Korduna. Malo ce mo se podsjetiti kako je to nekada bilo, mozda saznati nesto novo, prepricati onima koji dolaze iza nas.......................

..............................ZENIDBA..................................

Sad cu ja kazati kako sam babu Evicu isprosio. Evo je pa nek' rece da lazem.Zet moj dosa odje i kaze ima u Malickoj cura, kaze morda ce dobiti dobrovoljacku zemlju. Njezin je caca kao dobrovoljac dosa iz Amerike u rat 1914 godine, a umro kod Zagreba, u Ljeskovcu. Ubat'lo ga nodje.Izednio i zatrazio vode, aovi dok su donjeli on gotov, izgorio odma'.Bijo debo, znas kako su ranije Amerikanci dolazili debeli

kaj uranjeni prasci.E, idem ja sad vidjati tu curu i samnom ide taj zet. I druze moj, dodjemo mi gore, u Malicku. Kad tamo, nji' dva, njezin stric i jos 'edan. Stari pusi lulu i sjedi na krevetu. Ja i moj zet sjedemo na klupu za sto. Sad mi mislimo oni ce pitati zasto smo mi dosli. Kad nji dva pocese o kestenovini, koliko je ko preda kestenovine u Vrginmostu, pa o zagi >'merikanki<, kako idu u kiriju, akko sjeku i sve o tome.Meni to dodijelo. Znas kako je ,meni sve gori ispod gujce. Ja imam neku motku ljeskovu, pa uskucu, niskucu. Reko ,stari znas li zasto smo mi dosli? Ja njesam dosa' da slusam o vasoj zagi i vasoj kestenovini! Ja sam dosa'da bi se zenio sa vasom curom.A, dreknu on, pa nastavi: Njesi ti dosa da se ozenis, vec si ti dosa da dobijes novaca!A ja njemu mam vako: Slusaj stari, ti svoje novce sakrij i trosi, ja tvojije novaca ne trebam. Ako se meni cura dopane, ja trazim nju. Onda i stari malo omeksa.- Pa eto vidjecemo, veli on.-Kako ce mo vidjeti, odma'cu ja?-Ja cu poruciti, neda se stari.- Ma koji je vuk ijo mesa po poruci?Nije ni jedan. Reci mi tu, odma'.-Nemerem bogami, ali eto, ja cu doci poruciti.-Jebi ga, ja osa , pa cekam. Nije meni toliko do cure, nego da dobijem tu zemlju. Znas kako je, nas petreo brace, a zemlje malo.Sutradan ja oceram goveda do mlina da se napiju i ugodim odma'goveda kuci, a ja sa puskom ugidim karaj Gline tuci race. Spustim se ja u Tuk siroki, pa do Jaze, a onda dolje ispod Mijaka, pa kuci.Vec sam ja na cesti, kad tamo Mile Armak, drzi hogu na kopi kamena i podbocio se. Mi tu zdravo, zdravo, kad ce on meni: Porucio stari da dodjes kad 'oces.Ja sutradan odma'po curu.Kad smo dosli tamo, mi okasnili, jer ja sam ceka Djukana da se spremi i da ide sa nami. Prosli smo mi vec crkvu i gore cemo na neki mostic, kad sretosmo nekog Stanka Ivosevica. On je bio kod nji', pa mislio da necemo doci, pa kreno kuci.-O, vi sad, a oni vec polegali, veli on.-Ma sta mene briga sto polegase, nego se ti vrati i odi sa nama.Vratumo mi njega i dodjemo do curine kuce, a on zove

starog da otvori, veli dosli prosci.A stari ce iz kuce: Neka se jave!Ja njesam bio bas pripravio baruta. Nema nego ono u puskama. Njesam isa u Toplice , ni u Kladusu, a kod Mijaka u trgovini nije bilo. Mi za kubure, pa ispucamo koliko nas ima. Stari prebroji, otvori i pozva nas u kucu. Sjeli mi za sto, pa sjedi, pa sjedi, acura se nikako ne pomalja.Proslo to dosta vremena, kad li evo nje.Ja za novbce i jabuku, pa dadem curi.Raspakujem monda torbu, izvadim pogacu ipleca i narezem, pa veceramo.Onda posaljem sina od njezinog straica da mi kupi baruta, édno cetri >kuruza< i pet skatula kapslina, pa sisaj do zore.Ujutro, kad stali krenuti, snjeg zapa do pasa, a dosli po kopnom, tek posarica bila.Prije nego sto smo krenuli, ja nju pozovem i recem joj: Mala, ti ides samnom. Ja imam mater i nju cesto boli glava, valjda su i onda bili ti tlakovi, vrag bi ga zna'.Budes li slusala drugoga osim nje sto ti rece, onda nemoj ni kretati.To ti velim sad jos dok smo tu, jer ti imades cetri strine, imas striceve, brace neznam ni koliko ih ima, a isto tako i cura. Ti budes svacju riejc kupila i slusala, ti nemeres biti samnom, ési li me razum'la?-Esam, veli ona.Dobro.E , sad gazi cjelac. Dje je Malicka, a dje Crni Potok.Kad primakli se mi kuci, mati nju vidila sa prozora, pa kad je ugleda nako maljesku, moja ti mati brze u krevet, pa se pokrije preko glave.Nije joj snasa po volji.Evica prebaci jabuku preko kuce, pa u kucu. Taman mi sjeli da ce mo nesto pojesti, kad li sance pred kucu. Stari natpovario robu, i dosa'za nama.Jo, kad su ukucani viknuli, evo robe, a moja mati odma podigla glavu, pa vidila skrinje, e dobra snasa sade.Jer snasa pune skrinje naslagala.-Mama, dje cu ja robu, pita snasa. A jo snaso, imam ja praznu skrinju pa mores u nju. Pa u onu skrinju 45 plata, pa pet salova, pa pod majeku, dvije zlavace, p[a sal, pa platu. Sad je majki snasa po volji, sad je dobra.Kasnije proslo podosta vremena, kad sam dobio njen krsni list, odem ja nasem popu, bio je to neki Rus.Dosa je bas na Veliki petak. Tu se poslje rucka sa njim dogovorim u koju nedjelju treba doci na vjencanje.Kad smo posli na vjencanje, povezem ja njemu dva metera drva.Tako se onda placalo.Eto, tako sam ja to obavio............

zapisao: Bucan M. Bosko15.02.1987, godine u Crnom Potoku

kazivao: Vojnovic Mihajlo - Mican Saracrodjen 1908 godine, iz Crnog Potoka

.........ovaj clanak objavljen je u prvom broju >Kordunasa<, kako pise u zaglavlju > novina za Kordunase i prijatelje Korduna<, mart, 1988 godine.Izdavac, zavicajno dustvo >Kordun< , Novi Sad.........

Ne znam da li vam se svidjela ova prica. Pozivam sve one koji dolaze na ove stranice, a koji imaju sto reci o obicajima naseg kraja , da mi se pridruze.

Pozdrav svim onima cije misli lete na Kordun...............CORDON

crni potok Djed Mican

Drago mi je bilo ovo procitati , sjetiti se obicaja, sjetiti se neki ljudi koje poznam, il bolje reci koje sam pozna. Taj isti djed Mican nazalost nije medju zivima. Ubijen od strane ustasa u svom kumpjeristu pocetkom augusta, odma poslje oluje.Pozdrav sa one juzne , suncane strane Petrove gore uz rjeku Glinu!

milicaBObicaji Korduna

Opet ja,kordunaska snajka malo da se javnem.Nisam imala vremena da se ranije javim ali za lepu rec nikad nije kasno,pa evo da se zahvalim COrdonu za cestitku za 8 mart.Zaista sam se obradovala.A ova prica o zenidbi je zaista interesantna i nama koji nismo sa Korduna (samo ja sam ipak srecna sto moj Dejan nije dosao ispred kuce da puca a i njegova mama se nije pokrila po glavi kad me je videla hahahaha).Srbijanke ipak nisu zene koje mnogo trpe pogotovo ne cutke.A sad je poruka iskljucivo za Cordona:Naravno da ste pogodili o kom se Dejanu Devicu radi i zaista ste u

pravu,super su krajisnici.Ili sam ja imala srece.A sad da

Vas pitam sta mi je receno da Vas pitam a li ste vi Zeljko Kresojevic ili poznatiji kao Zeljo Kres?Ako jeste onda VELIKI pozdrav a ako i niste nema veze opet imate pozdrav.Molim Vas pronadjite jos neku pricu o obicajima vaseg kraja,super su interesantne(mada sam za neke reci morala da trazim prevod posto pojma nemam ni sta je zlavaca ni majek ni posalica i tako svaki put naucim nesto novo)Puno pozdrava krajiskom narodu (kordunasima posebno naravno) od Cacanke Milice

Daka1bravo

Bravo kres . Vrlo dobro - sluzis narodu.Svaka cast za ovo. Nadam se da cemo skupiti vise slicnih priloga.daka

CORDON Obicaji,obicaji, obicaji.............................

Vidim da ima nesto reakcija na ovo moje pisanje. Htio sam pokrenuti neke nove stvari ukoliko bude interesa.Ima toga dasta za reci, ali ne da mi se cesto biti prisutan ( dodjem tako, svaku trecu vece otprilike), jer ne valja kad se vrte stalno jedni te isti ljudi.Sad koliko je to sve vrijedno treda, ocjenite vi sami..........................Evo probat cu nekako pojedinacno odgovoriti diskutantima:

........ za CRNI POTOK ..............................

U jednoj zbirci pjesama koju mi je nedavno poslao Bosko Bucan, tvoj crnopotocan, nasao sam i pjesmu koja je posvecena djedu Micanu Vojnovicu - Sarcu, koji je opisao svoju zenidbu koju smo postavili na ove stranice pod temom >Obicaji Korduna<. Stradao je od ustaske ruke nekoliko dana nakon sto je zavrsila >Oluja< u svojoj njivi.Baba Evica i danas zivi u Crnom

Potoku.Evo vam pjesme POKOSENI KOSAC koja je stampana u zbirci pjesama >Poharane duse<,autora Boska M> Bucana:

POKOSEN KOSAC

Jutarnje sunce bisere prosu,U mrkom klepcu damari vriste,To djed Mican otkiva kosu,Spreman da pokosi krompiriste.

Pticiji cvrkut prkosi ratu,Vraca u misli sretna vremena;Sa devedeset ljeta o vratu,Koraca starac, a za njim zena.

Odnekud ustasa pjani banu,Bahato goni sve ispred sebe;Djed Mican nece sa puta u stranu,Recelj od kose ledja mu grebe...

Suludi rafal razbi tisinu,Babine oci odgovor istu...Starac se prvo ka nebu vinu,Pokosen pade po krompiristu.....

Eto tako je svoju zivotnu pricu zavrsio glavni lik nase predhodne price, govoreci o svojoj zenidbi sa babom Evicom.Neka mu je laka kordunaska zemlja .....Slavca mu...........

................. za MILICU B ( KORDUNASKU SNAJKU ).......

Snajku moramo posebno pozdraviti. Vidim da je sa paznjom citala sve stare postove, cak je otisla i na drugu stranicu i procitale osmomartovske cestitke u

topicu D rage dame<.Ti mora da stvarno volis toga naseg Dejana kad te toliko zanima nas kraj.Ako je >povukao < tatinih gena, onda je sigurno ljubimac zena i morat ces imati oci kao >avaks<.Interesantno je to kad neko tekst cita sa toliko paznje, analizira stare

rijeci, trazi znacenja. To bi trebalo znaciti da si osoba puna energije, da te zanima dosta stvari i da se dobro nadopunjujes sa Dejanom.Usput mogao bi se i on koji put javiti, a ne samo davati tebi upute i gledati preko tvog ramena.Pregledao sam malo tekst koji sam pisao pa sam utvrdio nekoliko gresaka, a ti si mislilla da se radi o nekim starim rijecima ili nekim nasim krajiskim izrazima. Tako si spomenula rijec:

-POSALICA - Ja sam napisao ....posarica ( poscharica )....to ti je onako kad snjeg pocne padati, a ne pokrije sve nego onako samo >prosara<......

-MAJEKA- Greska u pisanju, trebalo je stati MAJKU....

-ZLAVACA- Da budem najiskreniji nisam najsigurniji sto znaci ta rijec, ali mislim da Bosko Bucan sigurno zna jer se skoro sprema izdati rijecnik sa preko 2500 starih i zaboravljenih rijeci i lokalizama sa Korduna. Mislim da se ovdje radi o marami koju su nosile udane zene ( da bi se razlikovale od cura) i koja se u nekim nasim djelovima Korduna zove povezaca.

Kazes nam da se Dejanova mama nije pokrila po glavi kad te je vidjela. Znaci da nisi bas neka >maljeska< cura. Na jednoj slici ( koje su nazalost nestale u ratu) ja kao desetgodisnji klinac cucim sa nekim drustvom mog strica na >Muljavi<( to je bilo 1971 godine), a iza mene se vidi nekoliko cura ( Seka Devic, Nena Hajdin , mama Slavica...), u kratkim minicima, i sa zaista lijepim nogama.......Eto toliko o nekim sjecanjima..............

Dodji nam po koji put u goste, bit ce nam drago. Pazi na tog naseg Dejana. Poseban pozdrav za tata Batu i gospodju Slavicu ( mama VI).Hvala na pozdravimaCORDON

..............za DAKA 1 i MEMORIJAL ........................

. Ne znam ko je napisao ono sa potpisom >memorijal<, ma ne moras dolaziti svako vece, ali jednom u sedmici valjda mozes.Pozdrav >starom vikingu< Daki ( nemoj mi se samo pretvoriti u Hogara Strasnog)

CORDON

CORDON Oicaji Korduna .…> PROSNJA...PROSNJA...PROSNJA <......

Opisali smo u proslom prilogu zenidbu, a nismo rekli kako se cura prosi, i kakvi su obicaju u prosnji.U jednom od slijedecih priloga ce mo opisati scatovske obicaje.

******************************************

......................PROSNJA.........................................

Cura i decko su se obicno upoznavali na zborovima, mada je bilo slucajeva da se decko i cura nisu ni vidjali, a roditelji su celi da se oni uzmu.Ako se decko i cura nisu znali, onda se ide curinoj kuci, da se vidi svidja li se cura decku.Prvo nego li udju u curinu kucu, decko se sa cacom dogovori kako ce mu dadti znak ako mu se cura dopane.Kad udju u kucu, pocne prvo prica o svakodnevnim stvarima. Caca ceka da sin gurne ili ocepi nogom ispod stola, vec kako su se ranije dogovorili.Ako nema nikakvog znaka, to znaci da se decku cura nije svikla, pa caca ubrzo zavrsava razgovor i obicno kaze kako su tuda prolazili , pa svratili, malo da pocinu. Ako decko dade caci znak da mu se cura dopada, onda se pocne govoriti zasto su dosli i pocinje razgovor o mirazu. Isti vakav razgovor vodi se i kad su se decko i cura vec ranije upoznali. Na vakve razgovore idu roditelji, ujaci, stricevi ili neko stariji od rodbine i decko tada ne ide.Bilo je slucajeva da se ne dogovore oko miraza, pa od zenidbe nije bilo nista. Cura koja je bila bogatija imala je i vise prosaca, pa se prvo i udala.Ako se uspiju dogovoriti oko miraza, onda se dalje dogovaraju kad ce se curi dati novci i jabuka. Tada dolazi decko jabukovati curu ( daje joj jabuku i novce). To je bila ko vjeridba. Neki nisu celi praviti svatove dok se curina roba ne pripravi, a neki su opet vozili robu odma kad su bili svatovi.Obicno se roba dovozila kasnije, osam ili deset dana, kad se dodje u >povodjaje<.U povodjaj su isli roditelji i curina rodbina,

braca i sestre.Kada se obavi jabukovanje onda se roditelji decka i cure dogovore kada ce biti svatovi i deckovi roditelji najave broj svatova sa svoje strane.Svatova nije bilo puno, jer se i skromnije zivjelo, a i sve se to obavljalo u kuci, u kojoj bas i nije bilo puno prostora, a sve to jos obicno u kasnu jesen ili u zimu, pa svatovi nisu mogli biti vani.Ja se ne sjecam da se neko zenio dok su trajali poljoprivredni radovi.Bez obzira koliko bilo svatova sa deckove strane, uvijek ih mora biti neparan broj, jer kad povedu mladu da ih bude napar.Po curu se islo obicno uvece. Kad dodju predmladinu kucu tu ih saceka gospodar kuce i trazi od svatova da se prebroje. Oni ispucaju iz kubura i pusaka, gospodar kuce prebroji, i pusta ih u kucu.Gospodar svatova vodi mladozenjine svatove. Kad ih je gospodar kuce pustio u kucu, oni pocnu pricati kako su oni putnici koji su zalutali pa su culi da u ovoj kuci ima vodic koji bi ih izveo na pravi put. Ovo je obicno prva prica gospodara svatova, koji je morao biti spreman na sve, a narocit dobra pricalica.Poslje toga pocnu izvoditi i nuditi im vodica. To je obicno muskarac preobucen u zensku odjecu ili kakva starija zena.Gospodar svatova govori kao to nije njihov vodic. To traje dok se na vratima ne pojavimlada.Onda gospodar svatova kaze da je to njihov vodici da su oni po tog vodica dosli da ih izvede na put.Cura tada dolazi za sto i sjeda izmedju kuma i djevera ( mladozenjinog brata). Tada svatovi iz torbe vade rakiju, pogacu i plece, da se okrepe posto su dosli izdaleka. Svako od svatova sa curine strane mora da uzme malo hrane i da popije rakije, to je kao prijateljsko. Kad se svi tako obrede, na sto se onda iznosi vecera.Jede se i pije cijelu noc. Zadnje se daje kupus i meso, sto je znak da se treba kretati. Obicno se govorilo: Kupus u ledja, torbu na ledja. Dok su jos svatovi za stolom djever ili stariji svat uzimeju tanjer ikazu: Ovaj je tanjer prodrt, treba da se okrpi. Onda svatovi bacaju novac u tanjer, i to samo mladozenjini.Potlje toga se svi svatovi koji su dosli po nju, mlada kiti ridama. To je obicno pred jutro, pred polazak. Mlada iz kuce krece sama, niko je iz kuce ne prati na putu mo mladozenjine kuce, niti ko ide od njezinih svatova.Tamo nedje do rata, prostiralo se platno od kola do

kuce da po tome mlada ide. Kad dodje pred kucu mlada baca preko kuce jabuku. Ako ne uspije prebaciti jabuku, nego se ona vrati, vjerovalo se da mlada nece u toj kuci obastati. Poslje toga poljubi se sa majkom ( svekrvom) i ostalom mladozenjinom rodbinom. Mladoj se onda dade kru' u sake da ga unese u kucu. Nekoj mladoj su davali i musko dijete da ga unese u kucu, da bi prve godine rodila sina.Kad udju u kucu, mladoj i mladozenji dadu da nesto pojedu iz nacava, kocku secera ili sta drugo.I to je bilo za srecu. Nakonm toga sjedaju svi za sto, koji ih vec ceka postavljen. Za stolom se ostajalo do jutra, uz jelo i pice. Mladenci su mogli ranije otici.Kad mladenci podju na spavanje donese im se jabuka da zajedno pojedu, da bi se buduca djeca umetnula na jedno i drugo.Prije nego mladenci legnu, obicno im se razmontira krevet, tako da se srusi cim legnu, ili im se metne kakvo drvo pod platu ili jastuk da ih zulja.Ujutro mlada ustaje i ide na vrelo po vodu................

Kazivala:Vojnovic Sava iz Berekaopstina Vukovar, rodjena 1926 godine u Crnom Potoku( u novembru 1997 godine iselila se sa porodicom u Srbiju- selo Slankamen)Zapisao:Bosko M. Bucan20.08.1987 u Bereku

U teksu se javljaju neke nase rijeci i lokalizmi, pa da malo objasnimo:SVIKAVATI - dopasti, svidjatiPOCINUTI- odmoriti sePOVODJAJ- odlazak u goste prvi put poslje svatovaJABUKOVANJE- davanje djevojci jabuke, sto je znak da je ' isprosenaRIDA- dugacak vezeni peskirOBASTATI- ostati, a u sirem smismu opstati

******************************************

Ovo je malo sjecanje, kao su se udavali i zenili nase babe i djedovi , koji su se smjesili sa onih >povecanih <slika koje su visile nedje iznad kreveta i preko kojih je stajao obavezni vezeni peskir , i kako je to nekad na

Kordunu bilo.Barem za sjecanje i pricu...................Toliko za ovaj put.POSTOJACEMO ONOLIKO KOLIKO BUDEMO PAMTILI!

PozdravCORDON

CORDON Obicaji Korduna... >IZMIRENJE NA KRSNOJ SLAVI <...

.....Evo prodjose vec neke slave koje se obicno slave na Kordunu, i uskoro ce doci jos neke. Sto je slava nekad znacila za kordunasku familiju, i kako se nekad slavilo nek vam kaze ova prica...

IZMIRENJE NA KRSNOJ SLAVI

Ja ti bogami ne bi zna reci kako je slava nastala, ali znam od djetinjstava sta je ona za nas bila i zasto su nam je preci cuvali i sacuvali. Po mome ima tu nesto krupnije, od one stare >Ko salvu salvi, tome se i pomaze<. Dana kad kuca slavi, pozove se sve sto je najmilije i srcu najblize: kumove, pobratime, prijatelje, razudane sestre i ceri, zetove, ujake – radi vidjenja, razgovora i dogovora. Nezvan na slavu niko nije dolazio. Bezbeli, jelo se i pilo, a slavska svijeca na stolu i kolac, pa zdravice, uljepsavalo je svecanost toga dana.Tzak je bio zivot na granici, pod tudjom vlasti koja te trpi kad te treba, ali mis mo bili ljudi, a ne marva kako je to tudjin zelio. Slava nam je bila dan kada se sa bliznjima dogovaramo o svemu: o zenidbama i udajama, o gradnji stanja, o kupovini i prodaji, ko i koliko moze pomoci da bi se lakse deveralo i opstalo. A razgovaralo se, bezbeli, i o politici, u koju smo, celi ili ne celi, uvuceni, jer odvajkada nijesmo dali da nam iscupaju dusu. O tome ti govori i ona slavska zdravica, koja zaklinje da se cuvamo da nas ne bi porimili, pounijatili, poturcili i pokmetili. Trebalo je sacuvati bar ono slobode, sto je krvlju placeno. Eto, zato slave na Kordunu nijesu raspojasane pijanke i rijetko traju duze od po noci. Nikada se nije niko na slavi posvadjao i potukao, i zato se tudja vlast pribojavala takvog praznovanja vise nego masovnih crkvenih zborova i krcmarskih satri koje moze

kontrolisati sa dousnicima i zandarima. Nego ja cu tebi sad ispricati kako je to bilo u nasoj zadruzi i sto je nama slava pomogla.Devedesetih godina nasa je zadruga brojala oko osamdeset dusa i imala oko sto jutara zemlje. Tada su se odjelili tvoj pradjed Janko sa sinom Sovrom i proto Danilo. Poslije se odjeli nas brat Stanko i kapetan Veljko, a ja i Marko ostasmo na starom kucistu. Sve su te djelobe dogovorene bas na slavi. Podjelismo nasu zemlju i podelasmo kuce odjeljenicima i sve brez posredovanja vlasti, a poslije smo se pomagali i lijepo zivjeli, kao i da nismo podijeljeni. A zadruga se jos za moga djeda Jovana stekla ugled na siroko, pa je nas otac stanko biran za nacelnika vukmanske opcine. Iz nase je kuce bilo popova, oficira, ucitelja, a ranije i ajduka, ali nikada zandara, trgovaca, kradljivaca ni neradnika. Nikada se nije culo da je neki Opacic zenu tukao ili ocerao. Jogunstva je bilo , ali je sve razumno rjesavano. Radilo se , pa se imalo. Djeca su jos od pete godine ucena radu. Cuvali su tuke, kupili gra sa guvna, davili gusjenice u kupusu, okretali gatar kod snivanja predje. Maza nije bilo.Bice to prve godine ovoga vijeka. Ti jos nijesi ni bio rodjen kad prvi put dodje do svadje izmedju nase i Pavlove kuce i to iz inata sa kojima nas Bog obdario, jos valjda kad smo nastali. Nekoliko dana pred Djurdjevdan bilo kisno, pa sjetva kuruza okasnila. Senica izbujala do pod koljeno. Sinovci mi, Pavlovi sinovi, Milos i Dusan, izvoze djubar tu u dolove na kobilama, a za njim trckara dvoje zdrebadi. Zemlja raskvasena, a zdrebad zaglibila kroz nasu senicu tamo pa nazad. Velim momcima da ih zatvore u stalu, jer delaju stetu, a oni nista. Opomenem ih i drugi put i teci put, a oni ni mukajet, samo Dusan promrmlja :>Zdrijebe do godine nema ulara!<. >Znam ja to – velim – ali ima stalu, pa ga zatvori<. Mislim poslusat ce , ali jok. Kad sam vidio da su krenuli, meni prekipi.Zgrabim pusku sa klina. Zene se okupile pa mi ne daju, ali ja se otmem , pa niz dolinu. Nijesam ja mislio nikoga ubiti, nego malo poplasiti da odvrlje zdrebad od senice, ali djavola ces poplasiti, kad se sito i silovno, a nezrelo zainati. Stojim i cekam pored senice, a njih dvojica okrenuli glave od mene i idu uz kola. To me naljuti, pa kad zdrijebe zagazi u senicu, oplaim i zdrijebe pade. Drugo odjuri, a ja cekam da vidim sto ce kad se vrate. Ali, jadna majko, kad se vratise i kobila vidje

mrtvo zdrijebe, vrisnu i zarza i pokusa da se okrene njemu. Dusan je udari i ona krenu, ali ne prestaje vristati. Me taj njen vrisak udari u samu dusu, tako da sam se okamenio. Zene dotrcase i bugare kao da je mrtvo celjade. Uzose od mene pusku i ja vise ne znam kako sam kuci dosao. Sad su zatvorili i drugo zdrijebe kad su posli od kuce, ali kobila i dalje vristi.Ja to vise ne mogu podnjeti. Udjem u kucu i bacim se potrbuske u krevet, zabijem glavu u jastuk. Tu se vrisak nije mogao cuti, ali ja sam ga cuo. I mjesec dana poslije toga, ja sam ga cuo i u snu.Tu dejed Jovan zastade. Ionako se to dogodilo prije mnogo godina, on ga nije zaboravio. Suze su mu potekle, on ih obrisa, malo se smiri, pa nastavi:>Da, zene su se bojale veceg zla pa su i u nasoj i Pavlovoj kuci posakrivale oruzje. Pavao taj dan nije bio kod kuce. Nasa i njihova kuca pretvorise se u mucna prebivalista. Svi cute, samo se cuje po koji dubok uzdah. Pavao je dosao kuci pred noc. Otisao je da vidi zdrijebe i vec sutradan je dosla komisija, procijenila stetu, a zdrijebe odvezeno i zakopano. Mene moj Marko i zena nijesu tri dana pustali iz kuce. Kroz prozor sam gledao dje i dalje izvoze djubar, ali zdrijebe zatvaraju. Eh, djavo ih odnio, zasto tako nijesu odmah! Cujem da kobila zarze svaki put kad god prolazi mimo onoga mjesta dje je zdrijebe palo, a mene svaki put nesto stegne u prsima. Bio sam lovac i nijesam bio boleciv kad ubijem zivotinju, ali ovo...Kroz nekoliko dana donese pandur pozivnice za mene i Pavla da sutra dodjemo u Kotar. Vozili smo se svaki na svojim kobilama. Drzali smo rasne kobile od kojih se zdrebad prodavala koliko zacijenis. Samnom je isao brat Marko, a sa Pavlom sin Milos. Izgleda da je njega Pavao njega namjerno poveo, jer je bio razumniji od naburenog Dusana. Posli smo u isto vrijeme i nijesmo pozdravljali. Mi smo isli iza Pavlovih kola. Svuda se culo za nasu svadju, pa su nas ljudi zacudjeno gledali. A kao da se i na kobile prenjelo ono sto se kuvalo u nasim dusama, bjesnile su cijelim putem. Nase su pokusavale da preteknu i prelazile u galop, ali ih je Marko cvrsto drzao, a vidjelo se da ni Milos ne zeli trku. A ja, naravno, kao glavni krivac, razmisljam kako ce izgledati nas razgovor kod predstojnika. I Marko je o tome mislio, jer mi samo rece: >Ja bih na tvom mjestu platio koliko god Pava zatrazi ako se on ne slozi sa procjenom<. Slegao sam

samo ramenima i slozio se i to je bio sav nas razgovor do Vojnica.Predstojnik nas je pozvao odmah cim smo stigli, obavio ono oko zapisnika, procitao procjenu. Poznavali smo se sa predstojnikom pa nam nije popovao, nego je samo rekao da svaki od nas kaze svoje. Pavao je kao tuzitelj trebao prvi govoriti, ali je cutao i samo odmahnuo rukom. Kada se predstojnik okrenuo meni, ja sam bez rijeci izvadio kesu iz cemera, i izbrojio na sto koliko je receno. Predstojnik je pruzio Pavlu novac, koji on strpa u cemer, izidje bez rijeci, a ja za njim.Cinovnici su stajali zabezaknuti, jer valjda nijesu navikli da se ovako bez rijeci zavrsi neki spor.Otada Marko i ja nijesmo razgovarali sa Pavlom i njegovim sinovima, zaobilazili smo se da se i ne sretnemo. Ali sve je u nasim kucama odahnulo i zene su se, rekao bih, ljubaznije sretale i razgovarale nego do sada. Tako ce to potrajati do nase slave Svetog Luke.Te su nam godine na slavu stigli svi koji su pozvani, sto se rijetko dogadja.Brat nam kapetan Veljko doveo trojicu svojih drugova oficira, sto ranije nikad nije cinio. Sve je obavljeno po starom obicaju i nasi zajednicki prijatelji i rodbina prelazili iz jedne u drugu kucu da se pozdrave i cestitaju. Pavao i ja smo kao domacini svako u svojoj kuci dvorili goste, jer domacin ne sjeda za sto do ponoci. Vino smo imali iz svojih vinograda. Bilo je i crnog dalmatinskog, gustog, u povezaci da ga nosis. Ali niko ni prinapit a kamoli pjan, a pjesme i veselja kao nikad. Poslije sam saznao da su svi znali sto se sprema, ali su svi zavjerenicki sutali pa valjda jedini Pavao i ja nijesmo nista znali.Cim je prosla ponoc i ja sjeo za sa gostima za sto, dize se sa casom u ruci ucitelj Bajo Novakovic, nazdravi i

brez okolisanja rece: ragi moji prijatelji, zelja je svih nas , vasih iskrenih prijatelja i sve rodbine da se nocas izmirite, da zaboravite uzroke svadje radi dobra vasih kuca i na radost nas sviju koji vam dobro zelimo. Ako se ti Jovane, Marko i Pavao ne bi odazvali nasoj plemenitoj zelji, ne zaboravite da bi mogli izgubiti prijatelje, a dovoljno ste razumni i znate kakv je zivot be zprijatelja. Vas brat Veljko ovoga casa po dogovoru isto ovo obznanio je u Pavlovoj kuci i ja vjerujem da su i tamo rado pristali. I neka je blagoslovena vasa krsna slava koja je odvajkada imala zadatak da otupljuje strasti

ljudske i miri zaracene rodjake. Meni je palo u dio da to ovdje kazem i ako pristanete, to ce biti i moj sretan dan . Dakle, ispijmo ovu zdravicu za sretan ishod nase plemenite namjere<.Jos je on nesto govorio, ali sam zaboravio. Svi smo ispili case, a onda se izljubili kao da se odavno nijesmo vidjali. Meni je bilo vrlo milo, ali mi nije bilo lako, jer sam kao krivac morao medju prvima ici k Pavlovima na pomirenje. Ali druge nije bilo. Krenuli smo Marko, sin mi Mile, uco i ja. Na polasku nam pridje moja zena Kata i sva u suzama od radosti pozeli srecu i po;jubi nas. Poljubi se i samnom sto svi u kuci popratise smijehom jer se tada cojk i zena niojesu javno ljubili osim na Bozic, o slavi i jos ponekad. Ispratise nas veselo kao da idemo nekom po mladu.Kod Pavlovih je bilo sve priredjeno po vojnickom redu.Pavao i Veljko as docekase pred vratima i izljubismo se kao da se nista nije dogodilo medju nami. Kad nas uvedose u kucu, svi su bili na nogama. Prvi nam pridjose bandoglavi Dusan pa Milos, zamolise da im oprostimo i poljubise nas u ruke, a mi onako radosni oprostili bi dusmanu a kamoli nebi svojim vragoderima. Tada nam pridje snasa Andjelija, zena Pavlova, ljubi se sa nama zanjemila od srece, a cure joj suze, kaj kisa sa krova.Tesko da je to vece bi ko srecniji od mene i te snase, najrazumnije zene u Opacicima, koju sam volio kaj rodjenu sestru, a isto tako i ona mene. Ona je svojom bistrinom i mudrom rijeci stekla ugled da se ni poslije djelobe nikakva odluka nije ni u nasoj kuci donosila a da se sa njom ne posavjetujemo, pa cak i za vrijeme ove svadje. Ona je jedina i tvrdoglavog Pavla umjela urazumiti. I ostali prilaze k nama i ljube se, smiju se i pokusavaju sakriti suze. Kad se to smiri i nas cetvorica brace sjedosmo za sto, jedan do drugoga, napunise se case. Tada dize casu Teodor Petrovic, brat snase Andje, i u cast naseg pomirenja rece nekoliko toplih rijeci. Kad mi ispismo vino, napolju zagrmi prangija i zacasak i druga i treca. E brate, tada nastade pjesma i snasa Andjelija povede kolo. Vristi mladez. Svima oci blistaju kao rosa na suncu, kao da su izvojevali veliku pobjedu sa dusmanom. Kolo se zavrsi i ja vidim da nesto po sobi razmjestaju. Neko na sred sobe donese tronozac a u sobu udje guslar Srdic, cuven po lijepom glasu i poznavanju mnogo pjesama. To je brat Veljko narucio za ovu priliku.Pavao se dize i kroz prozor opali pusku, a

_________CORDON

guslar zapjeva jednu za drugom pjesme o diobi Jaksica i kako su Jaksici kusali ljube. Volio sam te pjesme, ali, brate, sad su one zvucale drugacije, svecanije, pa kao da ih prvi put slusamo, srca u nama klikte, a sve cuti i slusa kao liturgiju, a medju zenama se cuje i koji jecaj.Posjedismo tu mozda dva sata, pa nas cetvorica i jos desetak gostiju krenusmo u nasu kucu i kad Pavao prekoraci nas prag, opet zagrmjese prangije, opet ljubljenje, pjesme i kolo do pred zoru, kad se i po obicaju i posljednji gosti moraju razici. Nas Veljko koji je bio dusa sve ove parade, sav sija od zadovoljstva sto je sve uspjelo. Poslje nam je kazivao da mu je jedan od njegovih drugova oficira, koji je bio Hrvat, rekao da nikada u zivotu nista lijepse nije dozivio, niti je znao da ovako nesto postoji i moli ga da ga ubuduce povede na slavu dje god on bude pozvan.Sve to veselje prodje a da niko, osim ono sto rekose uco i Veljko u pocetku, nase svadje i nepomenu i ako se to sve zbog svadje i cinilo. Pa eto, mnogo vode otad radonjom protece, Pavla nestade, mi ostarismo, a da ozbiljnije svadje medju nama ine bi. Kad dodji do kakve zadrljivice, kao da nam je svima pred ocima bilo ono nesretno zdrijebe i onaj cin pomirenja kad smo sacuvali obraz i ljudsko dostojanstvo. A kad nas Pavao u pijanstvu ucini ono sto ti je poznato, pa ispred zakona pobjeze u Ameriku i tamo umrije, moja je snasa Andja dvadeset godina bila domacin kuce pored tri ozenjena sina i nikom ne pade na um niti da smijeni do smrti, niti dodje do djelobe. Eto, tako su zene umjele cuvati obraz i ugled kuce. I kada smo vec kod toga, drugi put cu ti pripovjedati kako i zasto dodje do djelobe izmedju mene i Marka i to pod stare dane.......

Koristen materijal iz knjige >Narodne pjesme, poslovice i slike iz zivota i obacaja Srba na Kordunu< ( knjiga II), autora Stanka Opacica – Canice, izdavac >Prosvjeta< Zagreb, 1987

Pozdrav

CORDON

______________________________________________…Obicaji Korduna……+++ POGREBNI  OBICAJI +++…..

 ______________________________________________

Kad bolesnik umre, neko od svojte stavlja mu u desnu ruku upaljenu vostanicu da mu dusi osvijetli put u raj.Zaklapa mu oci. Ako oci ostanu otvorene, smatra se da ce jos neko iz kuce ubrzo umrijeti. Zatim pkojnika okupaju i obuku, a onda mu stave na ocne kapke metalan novac, da se oci ne bi otvorile. Taj se novac daje prvom slijepcu ili prosjaku koji naidje. Kupanje se obavlja zato da se sa pokojnika sapere grijeh. Djeca i djevojke se samo umiju jer su cisti od grijeha. Pokojnik se oblaci u novo crkvarsko odijelo, koje se sa stvarima cuva za smrt. Cesto stariji ljudi zato sami odrede odijelo.Najprostranija soba u kuci okiti se sarenicama, cilimima, kopertama, peskirima i bosiljkom. Na sred sobe napravi se od stolova ili dasaka povisen lezaj, prekrije se kopertama i sarenicama i na to se  stavi tijelo pokojnika. Pod glavu mu se  stavlja vezen jastuk u kome ne smije biti perja, nego trava ili perusina. Ne stavlja se perje, jer se vjeruje da zli duhovi pozabadaju perje po tijelu pokojnika i povukodlace ga. Nedje se vjeruje da ce zivad pocrkati ako se perje zakopa sa pokojnikom. Zato se ispod tijela pokojnika stavlja strugotina. Zatim se tijelo prekrije pokrovom, i sa svake se strane zapali po jedna svijeca, koje gore sve dok je pokojnik u kuci i nose se sa njim do groba. Na prsi pokojnika stavlja se mali drveni krstic, koji ljube oni koji dolaze da se oproste od pokojnika i isprate ga. Soba se kadi tamjanom, prozori se drze zatvoreni. Pokojnika stalno cuvaju tri do pet osoba, koje posebno paze da u sobu ne udje neko zivince, jer se vjeruje da ce se pokojnik vracati druzini u snu ako ga preskoci neka zivotinja ( macka i sl.)Bugarenje ( naricanje) za pokojnikom pocinje cim on sklopi oci i sa malim prekidima traje sve dok se tijelo ne spusti u grob.Tada prestaje jer kazu da ne valja uznemiravati mir pokojnika. Za njim bugari rodbina i poneka zena iz komsiluka ako j nekog svog skoro sahranila pa mu tako salje poruke po ovome pokojniku. Ni najstariji ne pamte da je ovdje bilo placenih narikaca, niti se na groblje nosilo jelo i pice.  Rijeci koje se izgovaraju u bugarnji niko ne uci niti pise. Ova zapjevka dosta lici na guslarsku pjesmu. Rijeci su vrlo cesto misaone i zavise od bistrine narikace. Na Kordunu se sve do 1959. godine zadrzale kucne zadruge, dje nije bilo testamenta, nego se idealni dio pokojnikovog imanja

gasi u korist svih zivih u kuci, pa nije moglo biti zamjerke oko naslijedja. Zato je zalost bila iskrena i nije bilo razloga za dvolicnost. U bugarnji se nabrajjau svi razlozi zbog kojih se zali, molba Bogu za rajsko naselje, ali i kleveta onome ako se smatra da je neko kriv za preranu smrt. Tu s ene stedi ni Bog ni car. Boga se naziva krvnikom ako je premlad umro, a cara zlotvorom i dusmanom ako je poginuo granicar na bojnom polju ili od zadobijenih rana  ili bolesti.Bugarilo je cesto i vise osoba istovremeno i svako je izgovarao svoje, ne obaziruci se na druge. Tako je ta zapjevka bila slobodna od sablona. Ovdje navodim zapjevku koju mi je kazivala Pavka Muskinja iz Brezove Glave, kako je bugarila njena svekrva za sesnaestgodisnjom cerkom Smiljom kad je umrla od susice:Ajoj, Smiljo, janjesce moje miljeno,Ajoj, cvijete majcin, prerano uveli!Ajoj, probudi se, andjele moj nevini,Pogledaj jos jednom jadnu majku,Pogledaj tuzne drugarice svojeKoje te cvijecem i suzama kite,Ajoj, mjesto vjenca vjencanoga.Ajoj, janje, prate te na put sa koga se niko ne vraca.Ajoj, Smiljo, ovo nije moba zetelacka,Ajoj na kojoj si leptir bila,Ajoj i pjesme zavodila.Ajoj, preranosi srp i preslicu ispustila,Ajoj, prije nego si se svijeta nagledala,Ajoj , Boze, dusmane sto sam ti toliko skrivilaDa mi je premladu i zelenu uze ?Ajoj, zasto jadnoj majci srce izvadiI ostavi joj ranu neprebolnu ?Ajoj, da mi je jadnoj da poludim, Da ne znam sto su suze  i jadi,Ni crni barjak sto mi Smilju u grob void,Dan e vidim, ni ove jauke zvona sa crkve,Ajoj, sto mi dusu neprebolnu kidaju, da ne cujem…. Kad u jednoj kuci lezi pokojnikna odru, niko u selu ne ide u poje na rad dokle se god kuca vidi, nego se nude da pomognu oko sahrane. Organizaciju posla uzima neko od prijatelja ili daljih rodjaka.Najbliza rodbina tada ne radi. Ovaj odredjuje ko ce praviti sanduke i krstove, ko ce kopati raku. Te poslove niko ne odbija i ne naplacuju se. To se smatra obavezom i odbijanje je grijeh. Rok za

sahranu je 36 sati, izuzetno duzi kad se ceka neko iz daleka. Rucak se nudi samo druzini i majstorima, a onima koji kopaju raku nosi se hrana na groblje. Za veceru se sprema vise jela.  Svestenik rijetko dolazi da pokojnika pred smrt ispovijeda i pricescuje, ali obavezno dolazi pred sahranu radi opijela u kuci i pratnje do groblja dje pjeva pogrebne pjesme.Kad je sanduk gotov, tijelo se stavlja u njega i sve skupa opet na odar i prekriva se pokrovoma, ali s ene zatvara sve do kretanja iz kuce kada se sanduk zakuje i vise s ene otvara ( izuzetno na groblju na zahtijev porodice).Sanduk iz kuce iznose daljnji rodjaci ili najbolji prijatelji i kumovi i kad prelaze kucni prag, tri puta sanduk spuste i podignu kao poslijednji pozdrav kucnom pragu.Prema kzivanju Steve Miljevica iz Male Vranovine u prag se zabijaju tri cavla kad se pokojnik iznese iz kuce. Svijeca koja je gorjela kod pokojnika iznosi se na groblje, a tegla sa zitom u kome je svijeca stajala razbija se o prag, kao simbol sve stete od pokojnika uz rijeci : “Nista sobom ne ponse osim svoje podmotane ruke”. Kad pokojnika dignu sa odra i iznesu, rodbina uzima tri hljeba i sjeda na odar za buduci napredak kuce.Pokojnika su nosila po cetvorica ljudi na nosilima. Ako je groblje daleko, nosaci se smjenjuju. Sve do oslobodjenja pokojnici nisu vozeni iako je u selu bilo dobrih konja i kola. Govorilo se da se ne valja ili da je to poslijednja usluga pokojniku da ga njegovi blizi odnesu na svojim ramenima. Izuzetno se vozi star svestenik i pretezak krst.Poredak pogrebne povorke je ovakav : napred se nosi mali krst na kome je peskir, zatim crna crkvena litija i muskarci idu u dvoredu. Za muskarcima ide svestenik i crkvenjak, za njima sanduk, a za sandukom rodbina oba spola, a za njima zene i djevojke u dvoredima. Vijenaca nije bilo. Rodbina je nosila upaljene svijece, a ostale zene bukete cvijeca, a zimi bukete zimzelena, bosiljka i grancice smreke i omorike. Muskarci su isli gologlavi, a zene u crnini i sa crnim maramama preko povezaca i rubaca. Pred ulazom u groblje izdvajale su se trudne zene i doilje i ostajale bi tu dok se sahrana ne obavi. Kazu da ne bi radjale gluvonjemu djecu ili ostale bez mlijeka. Stevo Miljevic iz Velike Vranovine prica da su

trudnice mogle uci u groblje ako oko ruke zavezu crveni koncic ili krpicu, sto ih je branilo od zlih sila i uroka.Pored rake spusta se sanduk i svestenik pjeva opjelo, a zatim govori o pokojnikovom zivotu i vrlinama. I kad svestenik prelije sanduk i otpjeva posljednje Vjecnaja i pamjat, on prvi baca saku zemlje na sanduk, zazeli mu mir dusi i laku zemlju, onda to ucine i drugi. Spustanje sanduka u raku, obicno je popraceno potresnim bugarenjem. U celo se rake usadjuje mali krst, oko 70 cm visok, i na njega se stavljaju svijece. Kad je humka gotova, po njoj se polazu buketi cvijecea. Pored malog krsta ukopava se veliki krst, od  4 do 8 metara visok, izrezbaren. Na vrh ovoga krsta stavlja se peskir koji tu ostaje dok ne istruli. Na zastitnim dascicama velikog krsta posebno su uocljiva tri >prsta<, okrenuta prema zemlji- znak trojice na ruci- a treba da zastite pokojnika, tj. Njegovu dusu od zlih duhova.Na povratku s groblja svi ukopnici peru ruke na prvom potoku,  a oni koji dolaze na veceru ponovo ih peru pred kucom. Ruke se ne brisu. Kad se ruke peru kod kuce, negdje je obicaj da se iznese zar koji se tri puta prebaci u rukama, a negdje se ugljenom nagarave ruke.Na veceru dolazi rodbina, majstori i kopaci rake, te pozvani prijatelji i komsije.Kada je vecera skuvana, najprije se u posebne posude, obicno iz kojih je pokojnik jeo, odaspe svega po malo sto ima za veceru i stavlja se za pokojnika nedje u kraju kuce.Za vecerom se pije vino, ali se ne kuca casama, vec se samo podizu uz rijeci: >Za pokoj duse koja se predstavila<.Poslije vecere se jos malo sjedi, a na polasku se obicno kaze: >Da Bog da se drugi put u veselju vidili<.Sutradan se poslije sahrane sve pere i cisti. Odjeca pokojnika se daje prvom prosjaku koji naidje. Posudje iz kog je pokojnik jeo baci se u neku vrzinu.Zvona sa crkve zvone sve vrijeme kretanja sprovoda, a osam dana poslije sahrane zvone svako jutro kratko. Zat o se crkvenjaku daje poklon u novcu, pa carape ili kosulja. Cetrdeset dana nakon sahrane, daje se parastos u crkvi i poklanjaju se svijece, ali se grob ne posjecuje do prvih zadusnica, kad se samo upale svijce pored krsta. O zimskim zadusnicama redovno se pale vostanice kod kuce i to toliko komada koliko je pokojnika druzina sjeca. Cita se molitva za pokoj njihovih dusa.

Groblja se na Kordunu nijesu uredjivala negos e samo humka odrzavala i krstovi se mjenjali. Stoka nije pustana na pasu u groblje, jer se vjerovalo da je neoprostiv grijeh uznemiravanje pokojnika. Sa groblja se nije nista kralo.    (Koristen materijal iz knjige "Narodne pjesme, poslovice i slike iz zivota i obicaja Srba na Kordunu", autora Stanka Opacica-Canice. Knjigu je izdala "Prosvjeta" Zagreb, 1987 godine)