1

Split 2017. Broj 24

Teme broja:korelacija vjeronauka

s hrvatskim jezikom i književnošćuizazovi roditeljskog odgoja

GODiŠNJAK KAtEHEtSKOG UREDA SplitSKO-MAKARSKE NADBiSKUpiJE

svjedok – Godišnjak Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, Poljana kneza Trpimira 7, Split, web: http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski

e-mail: katehetski.ured@st.t-com.hr

Glavni i odgovorni urednik: Josip PerišUredničko vijeće: Julijana Hrvoić, Sabina Marunčić, Ivana Perčić,

Josip Periš, Mirjana Vučica, Dušan Vuletić, Jerko ŽupaTisak: Dalmacija-papir, Split

Prema mišljenju Ministarstva kulture, klasa: 612-10/97-01-116 Ur. broj: 523-03-1/7-97-01 Zagreb, 20 ožujka 1997, periodično glasilo Svjedok oslobađa se od plaćanja poreza na promet proizvoda i usluga.

iSSN 1847-1161

Svjedok

24

2

2. rujna 2017. Zaziv Duha Svetoga i podjela kanonskih mandata (katedrala)

9. rujna 2017. Radni sastanak voditelja županijskih stručnih vijeća

16. rujna 2017. Stručni skup vjeroučitelja pripravnika i njihovih mentora

21. rujna 2017. Sv. misa za srednjoškolce grada Splita (Gospa od zdravlja)

Listopad 2017. Prvi radni sastanak Stručnih vijeća vjeroučitelja

19. – 20. listopada 2017. XXIII. međunarodni teološki simpozij (KBF – Split)

20. – 21. listopada 2017. Katehetska škola za odgojitelje u vjeri osoba s teškoćama u razvoju

(Zagreb)

25. listopada 2017. Predstavljanje zbornika učeničkih radova Na ramenima moga tate

10. – 11. studenoga 2017. Katehetska škola za odgojiteljice u vjeri u predškolskim

ustanovama (Zagreb)

25. studenoga 2017. Nadbiskupijski stručni skup za sve vjeroučitelje

14. prosinca 2017. Božićno primanje kod nadbiskupa za ravnatelje škola

8. – 9. siječnja 2018. Katehetska zimska škola (Zagreb)

31. siječnja 2018. Međuškolska vjeronaučna olimpijada za osnovnu i srednju školu

10. veljače 2018. Stručni skup vjeroučitelja pripravnika i njihovih mentora

27. veljače 2018. Nadbiskupijska vjeronaučna olimpijada za osnovnu i srednju školu

3. ožujka 2018. Nadbiskupijski stručni skup za sve vjeroučitelje

6. – 7. ožujka 2018. Pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike (Zagreb)

10. ožujka 2018. Nagradni olimpijski izlet

24. ožujka 2018. Duhovna obnova za vjeroučitelje laike (Vepric)

14. travnja 2018. XIX. međubiskupijski susret maturanata (Humac)

18. – 20. travnja 2018. Vjeronaučna olimpijada na državnoj razini

21. travnja 2018. Stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama

4. – 5. svibnja 2018. Katehetska proljetna škola (Zagreb)

Lipanj 2018. Drugi radni sastanak Stručnih vijeća vjeroučitelja

30. lipnja 2018. Izlet vjeroučitelja

20. – 21. kolovoza 2018. Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje srednjih škola (Zagreb)

23. – 24. kolovoza 2018. Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola (Split)

školska godina 2017./2018.

S a d r ž a j : kalendar kateHetskog ureda

Slika na naslovnici: Prva nagrada na literarno-likovnom natječaju Na ramenima moga tateAutorica: Mia Muše, VII r., OŠ Srinjine, mentor: Boris Šitum

uvodnik: Uredništvo: Vjeroučitelj – gorljivi svjedok Očeve ljubavi ............................................................................... 1

nadbiskupova poruka:Marin Barišić: U školi Svete obitelji – Poruka povodom početka nove školske i vjeronaučne godine ...........2

stručno usavršavanje:Srećko Listeš: Usmjereno čitanje književnih tekstova ..................................................................................... 4Vedran Torić: Izbor i primjena književnih tekstova religiozne tematike u nastavi vjeronauka ......................14Vedran Torić (prir.): Modeli usmjerenog čitanja na primjerima Đure Sudete i Dubravka Horvatića ...........24Roko Glasnović: Roditeljstvo u Božjem naumu ............................................................................................. 28Željka Markić: Radosti i teškoće roditeljskog odgoja danas ......................................................................... 42Petar Kelvišer (prir.): Roditeljstvo iz različitih kutova prema istom cilju ......................................................50

statistika:Pohađanje vjeronauka u osnovnim školama – 2017./2018. ......................................................................... 52Pohađanje vjeronauka u srednjim školama – 2017./2018. ........................................................................... 54Pohađanje vjeronauka u centrima za osobe s teškoćama – 2017./2018. ...................................................... 55Vjeroučitelji pripravnici – 2017. ......................................................................................................................56Stručni ispiti u Splitu – 2016./2017. ...............................................................................................................57Raspored vjeroučitelja po školama – 2017./2018. ..........................................................................................58

kateheze – osnovna škola:Vesna Škopljanac Mačina: Crkva u Hrvata u srednjem vijeku ......................................................................66Bosiljka Mandac: Hrvatska – predziđe kršćanstva ........................................................................................ 70Julijana Hrvoić: Crkva u promicanju školstva, kulture i znanosti ................................................................. 73Mirjana Đula: Crkva u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda .................................................................. 77

kateheze – srednja škola:Mirjana s. Petra Šakić: Religija, magija ili ateizam? .................................................................................... 80Mirjana s. Petra Šakić: Oblici religioznog ponašanja: vrijednost molitve .................................................... 82

učenici s teškoćama u razvoju:Tanja Mravak: Roditelji djece s poteškoćama – zanemarena kategorija ...................................................... 85Vesna Barać – Tončica Josipović: Bog je izabrao Mariju (vjeronaučni model) ........................................... 86

Događaji:Mirjana Vučica – Marina Šimić: Proslava 25. obljetnice vjeronauka u školi ............................................... 89Silvana Burilović Crnov: Svečana promocija zbornika učeničkih radova Djeca Oca milosrđa .................. 90Silvana Burilović Crnov: Božićno primanje ravnatelja osnovnih i srednjih škola ....................................... 93Josip Periš (prir.): Vjeronaučna olimpijada – Natjecanje iz vjeronauka ....................................................... 96Mirjana Vučica: XVIII. međubiskupijski susret maturanata ........................................................................ 105Marina Šimić: Duhovna obnova vjeroučitelja laika .................................................................................... 106Sabina Marunčić: Stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama .................................. 108Marina Šimić: Izlet vjeroučitelja u Hercegovinu ......................................................................................... 110Petar Kelvišer: Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola ..................................................... 113

razmišljanja:Sabina Marunčić: E-učenje – učenje budućnosti ......................................................................................... 117Nikola Milanović: Zabava ili manipulacija: želimo samo tvoju dušu! ....................................................... 122JeŽ: Znanost vodi k Bogu ............................................................................................................................. 125Iva Ivković Ivanišević: Kako izgleda vjeroučitelj? ..................................................................................... 129Marina Šimić: Vijenac propadljive mudrosti ............................................................................................... 132

kronika katehetskog ureda – 2016./2017. ..................................................................................................... 134kalendar katehetskog ureda – 2017./201 ....................................................................................................... 149

1

Vjeroučitelj – gorljivi svjedok Očeve ljubaviUVODNIK

Poštovani/e vjeroučitelji/ce!Cijenjeni čitatelji!

Pozivamo vas da na trenutak pogledate na-slovnicu novog 24. broja Svjedoka - godišnja-ka Katehetskog ureda Splitsko-makarske nad-biskupije i uronite u stvarnost naših obitelji. U očevim rukama je sretno dijete koje, u čežnji za visinama, uzdiže svoju dušu Bogu. Kroz očevu sigurnost i zaštitu ono „leti“ u smjeru duhovnog rasta i kršćanskog odgoja. Ipak, svjesni smo da mnoge obitelji čeznu za ovakvom „naslov-nicom“, dok im je stvarnost sasvim drugačija. Brojna djeca i mladi dolaze iz obiteljskih sredi-na pogođeni ranjenim očinstvom.

O tome govori i papa Franjo: „Odsutnost oca u životima djece i mladih ljudi stvara praznine i rane koje mogu biti i vrlo ozbiljne. I zapravo se zastranjivanje djece i adolescenata može u ve-likoj mjeri pripisati tom nedostatku, nedostatku primjera i autoritativnih vođa u njihovu svakod-nevnom životu, nedostatku blizine, nedostatku ljubavi od strane očeva. I, dublje nego što misli-mo, to je razlog što se mnogi mladi osjećaju kao siročad.“

O poslanju očeva u kršćanskim obiteljima go-vore i radovi učenika objavljeni u zborniku Na ramenima moga tate. Mnogi „rukopisi“ donose svijetle uzore očinstva, ali postoje i oni s pozi-vima „upomoć“ koji, u obiteljima krhkog sta-nja, otvaraju prostor za djelovanje. Potrebno je prepoznati obiteljsku situaciju onih koji su nam vjeroučiteljskom službom povjereni kako bi baš takva djeca u nama prepoznala snagu evanđelja. Osjećamo li teret bremena koji naši učenici nose zbog rana u svojim obiteljima? Možemo li im ga učiniti lakšim? Neka to nastojanje bude naš pa-storalni hod u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati u Solinu 2018. godine.

Vjeroučitelj je pozvan, u iskrenoj i otvorenoj komunikaciji s ostalim odgojnim subjektima (škola, obitelj, župa, mjesna Crkva), učiniti sve ono što je u njegovoj moći kako bi pomogao obi-teljima da idu naprijed u kušnji i krizama koje

pogađaju obiteljske osjećaje. Teško će to postići ako sam ne prebiva u Očevoj blizini i ako nije ostvario zajedništvo s Njime. Ako u blizini Oca samo računa da mu On dade zasluženu plaću, upada u zamku da nikad ne podvrgne svoje srce Ocu da ga oblikuje i pošalje kao navjestitelje ra-dosti učenicima. Nadvladajmo svaku duhovnu lijenost i zaogrnimo se Očevom ljubavlju koja nas može učiniti gorljivim svjedocima.

Upravo bi vjeroučitelji trebali biti oni koji vjeruju da govor vjere može uvijek izreći ne-što novo. Iako novi broj Svjedoka sadrži stalne rubrike, vjerujemo da ćete u njemu prepozna-ti toliko potrebnu dimenziju iznenađenja kao i priliku da izmijenite stvarnost. Dvije su glavne teme koje obilježavaju ovaj broj, a koje su ujed-no bile i sadržaji naših nadbiskupijskih stručnih skupova. Prva se odnosi na korelaciju vjeronau-ka i hrvatskog jezika i književnosti, osobito kroz prizmu usmjerenog čitanja i njegove primjene u vjeronaučnoj nastavi. Drugi stručni skup posve-tili smo izazovima roditeljskog odgoja kao naš vjeroučiteljski doprinos u pripremi Trećeg naci-onalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji.

Uz ovaj glavni tematski dio, Svjedok kroz svoje stalne i prepoznatljive rubrike obiluje vri-jednim materijalima i prilozima. Između osta-loga, objavljujemo statističke podatke o stanju vjeronauka u našoj nadbiskupiji koji za buduć-nost imaju dokumentarnu i arhivsku vrijednost, zatim ogledne vjeronaučne modele za osnovnu i srednju školu te osobna promišljanja samih vje-roučitelja.

Svaki Kristov učenik pozvan je postati svje-dokom Očeve ljubavi, naročito u obiteljima i okruženjima gdje su zaborav na Boga i izgublje-nost čovjeka izražajniji. Vođeni ovim mislima stavljamo u vaše ruke novi broj Svjedoka, sa željom da i pisani tragovi budu izvori novih plo-dova svjedočenja, jer ono što društvo i obitelji traže i što nam nedostaje jest prisutnost gorljivih svjedoka koji posreduju više po onome što jesu, nego po onome što govore.

Uredništvo

2. rujna 2017. Zaziv Duha Svetoga i podjela kanonskih mandata (katedrala)

9. rujna 2017. Radni sastanak voditelja županijskih stručnih vijeća

16. rujna 2017. Stručni skup vjeroučitelja pripravnika i njihovih mentora

21. rujna 2017. Sv. misa za srednjoškolce grada Splita (Gospa od zdravlja)

Listopad 2017. Prvi radni sastanak Stručnih vijeća vjeroučitelja

19. – 20. listopada 2017. XXIII. međunarodni teološki simpozij (KBF – Split)

20. – 21. listopada 2017. Katehetska škola za odgojitelje u vjeri osoba s teškoćama u razvoju

(Zagreb)

25. listopada 2017. Predstavljanje zbornika učeničkih radova Na ramenima moga tate

10. – 11. studenoga 2017. Katehetska škola za odgojiteljice u vjeri u predškolskim

ustanovama (Zagreb)

25. studenoga 2017. Nadbiskupijski stručni skup za sve vjeroučitelje

14. prosinca 2017. Božićno primanje kod nadbiskupa za ravnatelje škola

8. – 9. siječnja 2018. Katehetska zimska škola (Zagreb)

31. siječnja 2018. Međuškolska vjeronaučna olimpijada za osnovnu i srednju školu

10. veljače 2018. Stručni skup vjeroučitelja pripravnika i njihovih mentora

27. veljače 2018. Nadbiskupijska vjeronaučna olimpijada za osnovnu i srednju školu

3. ožujka 2018. Nadbiskupijski stručni skup za sve vjeroučitelje

6. – 7. ožujka 2018. Pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike (Zagreb)

10. ožujka 2018. Nagradni olimpijski izlet

24. ožujka 2018. Duhovna obnova za vjeroučitelje laike (Vepric)

14. travnja 2018. XIX. međubiskupijski susret maturanata (Humac)

18. – 20. travnja 2018. Vjeronaučna olimpijada na državnoj razini

21. travnja 2018. Stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama

4. – 5. svibnja 2018. Katehetska proljetna škola (Zagreb)

Lipanj 2018. Drugi radni sastanak Stručnih vijeća vjeroučitelja

30. lipnja 2018. Izlet vjeroučitelja

20. – 21. kolovoza 2018. Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje srednjih škola (Zagreb)

23. – 24. kolovoza 2018. Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola (Split)

školska godina 2017./2018.

S a d r ž a j : kalendar kateHetskog ureda

Slika na naslovnici: Prva nagrada na literarno-likovnom natječaju Na ramenima moga tateAutorica: Mia Muše, VII r., OŠ Srinjine, mentor: Boris Šitum

uvodnik: Uredništvo: Vjeroučitelj – gorljivi svjedok Očeve ljubavi ............................................................................... 1

nadbiskupova poruka:Marin Barišić: U školi Svete obitelji – Poruka povodom početka nove školske i vjeronaučne godine ...........2

stručno usavršavanje:Srećko Listeš: Usmjereno čitanje književnih tekstova ..................................................................................... 4Vedran Torić: Izbor i primjena književnih tekstova religiozne tematike u nastavi vjeronauka ......................14Vedran Torić (prir.): Modeli usmjerenog čitanja na primjerima Đure Sudete i Dubravka Horvatića ...........24Roko Glasnović: Roditeljstvo u Božjem naumu ............................................................................................. 28Željka Markić: Radosti i teškoće roditeljskog odgoja danas ......................................................................... 42Petar Kelvišer (prir.): Roditeljstvo iz različitih kutova prema istom cilju ......................................................50

statistika:Pohađanje vjeronauka u osnovnim školama – 2017./2018. ......................................................................... 52Pohađanje vjeronauka u srednjim školama – 2017./2018. ........................................................................... 54Pohađanje vjeronauka u centrima za osobe s teškoćama – 2017./2018. ...................................................... 55Vjeroučitelji pripravnici – 2017. ......................................................................................................................56Stručni ispiti u Splitu – 2016./2017. ...............................................................................................................57Raspored vjeroučitelja po školama – 2017./2018. ..........................................................................................58

kateheze – osnovna škola:Vesna Škopljanac Mačina: Crkva u Hrvata u srednjem vijeku ......................................................................66Bosiljka Mandac: Hrvatska – predziđe kršćanstva ........................................................................................ 70Julijana Hrvoić: Crkva u promicanju školstva, kulture i znanosti ................................................................. 73Mirjana Đula: Crkva u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda .................................................................. 77

kateheze – srednja škola:Mirjana s. Petra Šakić: Religija, magija ili ateizam? .................................................................................... 80Mirjana s. Petra Šakić: Oblici religioznog ponašanja: vrijednost molitve .................................................... 82

učenici s teškoćama u razvoju:Tanja Mravak: Roditelji djece s poteškoćama – zanemarena kategorija ...................................................... 85Vesna Barać – Tončica Josipović: Bog je izabrao Mariju (vjeronaučni model) ........................................... 86

Događaji:Mirjana Vučica – Marina Šimić: Proslava 25. obljetnice vjeronauka u školi ............................................... 89Silvana Burilović Crnov: Svečana promocija zbornika učeničkih radova Djeca Oca milosrđa .................. 90Silvana Burilović Crnov: Božićno primanje ravnatelja osnovnih i srednjih škola ....................................... 93Josip Periš (prir.): Vjeronaučna olimpijada – Natjecanje iz vjeronauka ....................................................... 96Mirjana Vučica: XVIII. međubiskupijski susret maturanata ........................................................................ 105Marina Šimić: Duhovna obnova vjeroučitelja laika .................................................................................... 106Sabina Marunčić: Stručni skup za odgojiteljice u vjeri u predškolskim ustanovama .................................. 108Marina Šimić: Izlet vjeroučitelja u Hercegovinu ......................................................................................... 110Petar Kelvišer: Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje osnovnih škola ..................................................... 113

razmišljanja:Sabina Marunčić: E-učenje – učenje budućnosti ......................................................................................... 117Nikola Milanović: Zabava ili manipulacija: želimo samo tvoju dušu! ....................................................... 122JeŽ: Znanost vodi k Bogu ............................................................................................................................. 125Iva Ivković Ivanišević: Kako izgleda vjeroučitelj? ..................................................................................... 129Marina Šimić: Vijenac propadljive mudrosti ............................................................................................... 132

kronika katehetskog ureda – 2016./2017. ..................................................................................................... 134kalendar katehetskog ureda – 2017./201 ....................................................................................................... 149

2 NADBISKUPOVA PORUKA

U školi Svete obiteljiPoruka povodom početka nove školske i vjeronaučne godine

Dragi roditelji,draga djeco i mladeži,poštovani ravnatelji, učitelji, nastavnici i odgajatelji,dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice,braćo svećenici, redovnici i redovnice!

1. Još jedna školska i vjeronaučna godina je pred nama. Ovo darovano vrijeme donosi nam sposobnost otkrivanja i življenja novih prilika koje imamo da bismo izgradili vrline u nama i u našoj djeci. Stoga, dragi roditelji, nemojte biti među onima koji, u vremenu pretrpanom obvezama i brigama, jedva čekaju zvuk školskog zvona kako biste svoje dijete predali učiteljima s namjerom da ih oni odgoje umjesto vas. Upravo vi imate povlasticu biti prvi odgajatelji svoje djece. Ono što vi propustite škola i Crkva teško mogu nadoknaditi. U prilog važnosti obitelji govore i dvije Sinode o obitelji, održane u Rimu 2014. i 2015. godine, čije je glavne zaključke papa Franjo objedinio u apostolskoj pobudnici Amoris laetitia (Radost ljubavi). Sedmo poglavlje posvećeno je odgoju djece koji je „najozbiljnija obveza“ i „prvo pravo“ roditelja. Oni trebaju biti slobodni izabrati kako odgajati djecu, prema vlastitim uvjerenjima. Pripremajući se za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Solinu 2018. godine pod geslom „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“, pozivam vas, očevi i majke, vas učitelji i odgajatelji, vas djeco i mladi, da otvorite vrata i zavirite u školu Svete obitelji. To je škola strpljivosti i ljubavi, zajedništva i molitve, discipline i rada u koju smo svi pozvani i odakle dolazi svjetlo na vrata naših obitelji i škola, na vrata župnih dvorana i naše Domovine.

2. Vrijeme brzih društvenih promjena svjedoči da je sve oko nas postalo presporo, a mi sve ubr-

zaniji. Stoga je biti strpljiva osoba u današnje vrijeme neprocjenjiv dar. Zbog pomanjkanja strpljenja može nam se dogoditi da odgoji-mo generacije nestrpljivih i tjeskobnih mladih ljudi koji traže brza i jeftina rješenja. Strpljivi roditelji, poput Josipa i Marije, iz dana u dan upoznavaju svoje dijete i otkrivaju svoju ulogu u njegovom životu. Strpljivost je njihova snaga u prihvaćanju života, u poteškoćama, u davanju i predanju. To je roditeljski model po kojem se dijete uči slušanju u školi, prepoznavanju grani-ca i odgađanju želja. Strpljiv kateheta i vjerou-čitelj, nadahnut božanskom pedagogijom Isusa Krista, slušanjem učenika stječe povjerenje, ne odustaje od svojih ciljeva, ne boji se priznati pogreške i tražiti pomoć. On neprestano traži načine unaprjeđenja svojega rada i naučeno je spreman podijeliti s kolegama. Strpljiv svećenik je uzor i istinska slika Dobroga Pastira koji svo-

3NADBISKUPOVA PORUKA

jom blagošću i požrtvovnošću vodi svoje vjer-nike. Želi stići do svih i ne želi izgubiti nikoga, ne zaustavlja se nakon razočaranja, otkrivajući tako snagu i mudrost vjere. Istina, teško je uvi-jek biti strpljiv i blag kada problemi nagrnu sa svih strana. Nije lako čekati plodove svoga rada, uskraćenu plaću ili posao, ali ne zaboravimo da je strpljivost plod Duha Svetoga. Upravo nas krizne situacije uče da, ohrabreni pouzdanjem i nadom u bolje sutra, potražimo oslonac u Bogu.

3. U obitelji se rađa zajedništvo u kojem svaki član pronalazi svoju čvrstu zaštitu, a škola i Crkva svoj temelj. Materijalna i duhovna kriza, razne ovisnosti, nesloga - problemi su koji mogu razoriti obiteljsko zajedništvo. Po uzoru na Svetu obitelj neka vam zajednička obiteljska molitva, u kojoj ćete pronalaziti mir i otkrivati radost, bude središte i prioritet. Dopustite da djeca vide kako vam Bog nije samo na usnama već i u životu. Roditeljska briga i nježnost, dru-ženje i razgovori, razumijevanje i uvažavanje su potrebni svakom djetetu. Stoga, dragi očevi i majke, nemojte dopustiti da vam ekrani, koji su postali „prozor u svijet“, ukradu blisku pove-zanost, toplinu i darovano vrijeme. Usprkos zaposlenosti, neusklađenosti radnog vremena i školskih obveza, dajte važno mjesto obitelj-skom stolu. Neka vaš stol bude mjesto lomljenja ljubavi gdje se dijete uči sposobnostima dijelje-nja životnih dobara, gdje otkriva svoju ulogu u obitelji. Okupljajte se, isto tako, oko euharistij-skog stola jer je povezanost obiteljskog i euha-ristijskog stola izvrstan temelj na kojem mogu graditi i škola i župna zajednica. Zajedničko djelovanje obitelji, škole i Crkve najvažniji je preduvjet uspješnoga odgoja djece i mladih. Škola i župna zajednica su pozvani graditi svoje poslanje na iskonskom roditeljskom odgoju. To od njih očekuju i roditelji i društvo.

4. Sveta obitelj je škola discipline i rada. Dis-ciplina nije strogost, ona se temelji na pažnji i ljubavi. Kada kao roditelj ili odgajatelj uspijete svoja uvjerenja pretočiti u duše djeteta, discipli-

na će prestati biti problem. Ne prepuštajte se epi-demiji popustljivog odgoja jer ste pred Bogom odgovorni za duše i formaciju djece. Ponekad je dobro ponuditi djeci izbore, ali im ne bi trebalo dopustiti izabrati one koji će njihove duše dove-sti u opasnost ili moralnu dvojbu. Ne podliježite potrošačkom duhu i učite djecu radu, dajući im kućne obveze, jer tako izgrađujete svijest i identitet pripadanja zajednici. Poštovani uči-telji, nastavnici i vjeroučitelji, visoko cijeneći vaše profesionalne kompetencije i didaktičke vještine, ipak vas želim podsjetiti da ste vi u svojoj službi prvotno odgajatelji. Zato svojim primjerom savjesnog i predanog rada pružajte prije svega životni primjer učenicima. Učeći ih radu i poslušnosti, potičite u njima vrline poni-znosti i ljubavi koje čine bit ljudskosti i svetosti. Dragi učenici i mladi, neka i vas obuzima disci-plina i gorljivost u učenju i radu. Ne podliježite obmani da se ne isplati učiti, da je najvažnije imati poznanstva, veze i financijski osigurane roditelje. Budite Božji suradnici koji učenjem i radom preobražavaju društvo i sebe.

5. U svijetu materijalističkog i potrošačkog mentaliteta te duhovne anemije teško je ostati na putu kršćanskog života, ali je moguće, ako se ne umorite biti učenici škole Svete obitelji. Uvijek tražite dalje od obzora do kojih ste sada stigli. Nastojte uvijek biti bolji, ne od drugih, nego od sebe samih. Tako ćete mijenjati društvo u kojem živimo. Na tom putu, dragi roditelji, svećenici, učitelji i vjeroučitelji, neka vas u novoj školskoj i vjeronaučnoj godini prati zago-vor Svete obitelji kako biste brižnom ljubavlju vodili djecu i mlade prema duhovnim i vječnim dobrima!

U Splitu, 4. rujna 2017.

Mons. Marin Barišić Splitsko-makarski nadbiskup

4 STRUČNO USAVRŠAVANJE

Usmjereno čitanje književnih tekstovaDr. sc. Srećko Listeš

jezičnu proizvodnju svrstavamo govorenje i pi-sanje. Govorimo li o čitanju, redovito mislimo na čitanje teksta pa valja obrazložiti što je tekst.

Tekst (lat. textum - tkanje; tkivo) je višeznač-na riječ i u znanosti i u svakodnevnoj čovjekovoj komunikaciji. To je skup iskaza koji su nekako

Sažetak:

Usmjereno čitanje razvilo se iz američke Nove kritike, nastale tridesetih i četrdesetih go-dina 20. stoljeća, koja je ispitivala međudjelo-vanje jezičnih značajki. Od Nove kritike preu-zeli smo tehniku pomnoga čitanja. Usmjereno čitanje je složen proces koji zahtijeva različite strategije čitanja, podučavanja i učenja. Poduča-vatelj treba savladati okvire za usmjereno čita-nje i njima prilagoditi planiranje, ostvarivanje i vrjednovanje u nastavi. Sve je pokazano na pri-mjerima dvaju cjelovitih književnih djela.

Ključne riječi:· usmjereno čitanje· etape usmjerenoga čitanja· okviri usmjerenoga čitanja

1. Uvod

Čitanje je jedna od četiriju jezičnih djelat-nosti (slušanje, govorenje, čitanje i pisanje), kojima neki autori dodaju i petu (prevođenje). Čitanje je, uz slušanje, jezično primanje, dok u

U rubrici „stručno usavršavanje“ redovito objavljujemo predavanja i ostale radove s naših nadbiskupijskih stručnih skupova. Prošle školske godine 2016./2017. organizirali smo dva stručna skupa za vjeroučitelje na nadbiskupijskoj razini. U ovom broju Svjedoka možete pročitati više vrijednih priloga.

Prvi nadbiskupijski stručni skup održan je 19. studenoga 2016. godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, na okvirnu temu: Korelacija vjeronauka s Hrvatskim jezikom i književnošću. Nakon molitve i uvoda u rad stručnog skupa održana su dva predavanja i jedna pedagoška radionica u devet skupina. Ovdje objavljujemo oba predavanja te ciljeve, strukturu i glavne naglaske iz pedagoške radionice:ØUsmjereno čitanje književnih tekstova (dr. sc. Srećko Listeš)ØIzbor i primjena književnih tekstova religiozne tematike u nastavi vjeronauka (Vedran Torić,

prof.)ØModeli usmjerenog čitanja na primjerima Đure Sudete i Dubravka Horvatića (prir. Vedran

Torić, prof.)

5STRUČNO USAVRŠAVANJE

zabilježeni, a najčešće osobine koje opća lingvistika pripisuje tekstu su cjelovitost, ustrojstvo i razgraničenje. Tekst je, prema tomu, bilo koji skup znakova koji može čitati podučena osoba. Da-kle, tekst je sonet i roman, novin-ski članak, ali i primjerice skup okomitih i vodoravnih znakova na raskrižju jer i znakovi, osoba-ma koji ih znaju čitati, daju pre-cizne poruke i informacije. Mi ćemo, prije svega, tekstom smatrati pismom ili glasovima izražen i iskazan skup smisleno po-vezanih izričaja.

Sanja Fulgosi1 definira čitanje kao višeslo-jan i složen proces koji se razvija od početnoga prepoznavanja slova abecede preko razabiranja riječi i iskaza do njihova povezivanja koje proi-zvodi ili oblikuje razumljivo značenje. Autorica se oslanja na Metu Grosman koja raspravlja o nastavi književnosti u svrhu razvijanja čitatelj-skoga umijeća. Čitateljsko umijeće, naime, opa-da zbog stalne posvećenosti učenika i studenata vizualnim medijima, koji ne omogućuju u do-voljnoj mjeri spoznaju i jezično izražavanje kao što to čini čitanje književnih djela. Grosman po-tiče čitanje i potrebu za stalnim podučavanjem i stjecanjem čitateljskih umijeća kako bi učenici i studenti razvili potrebu za čitanjem i mogli ra-zumjeti različite tekstovne vrste.2

U uznemirujućoj knjizi Plitko Nicholas Carr izvješćuje o promjenama u svijetu medija i utje-caju medija na promjene u društvu. Njegova je teza da se ljudi sve teže mogu usredotočiti na tekst jer se cjelokupna populacija sve više osla-nja na čitanje nadnaslova, naslova i podnaslova zanemarujući ostale dijelove teksta. Utjecajem digitalnih medija i internetne platforme mijenja-ju se ljudske sinaptičke putanje, postajemo plići jer se mijenjaju veze među moždanim središti-ma i naše se stanje može opisati kao stanje blizu

1 Vidi: Sanja FULGOSI, Usmjereno čitanje, u: Čitanje za školu i život. Zbornik, Zagreb 2013.

2 Usp. Meta GROSMAN, U obranu čitanja. Čitatelj i knji-ževnost u 21. stoljeću, Zagreb 2010.

trajne rastresenosti i neusredotočenosti. Tišina, evociranje, usredotočenost i dugotrajno pam-ćenje izazvano tumačenjima postaju sve dalja ljudskim bićima.3

O važnosti čitanja piše Karol Visinko: „Va-ljalo bi predvidjeti i opseg bavljenja čitanjem (i pisanjem) u odnosu prema svim ostalim sadr-žajima predmetnoga kurikula (znanje o jeziku, znanje o književnosti, poznavanje medijske kul-ture). Uistinu bi bila prava reforma kada bi se pomak ostvario razdvajanjem predmetnih sadr-žaja na dva samostalna predmeta, od kojih bi se jedan odnosio na književnost, a drugi na hrvat-ski jezik. U oba bi predmeta trebalo biti uključe-no i jezično izražavanje kao temeljno nastavno područje.“4

Dakako da se u svojoj biti filologija opire ovakvomu stavu jer je ona znanost koja prou-čava riječ, što znači i jezik i književnost pa su jezikoslovlje i umjetnost riječi (književnost) neodvojivi jedno od drugoga i u nastavnomu predmetu koji u svim zemljama obično nosi ime nacionalnoga i službenoga jezika bez dodatka „i književnost“ jer se ona podrazumijeva.

2. od nove kritike prema usmjerenom čitanju

Nova kritika razvila se u Sjedinjenim ame-ričkim državama tijekom tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća usmjerivši svoju pozornost 3 Usp. Nicholas CARR, Plitko. Što internet čini našem

mozgu, Zagreb 2011.4 Karol VISINKO, Čitanje. Poučavanje i učenje, Zagreb

2014., str. 31.

6

na cjelovitost i jedinstvenost književnog djela. Lirsku je poeziju počela promatrati kao estetski objekt i tako izgradila čvrstu oprjeku prema po-vijesnomu pristupu. Tako je iz američke nove kritike krenulo proučavanje književnih djela kao pojedinačnih umjetnina. Prestalo se gledati djelo s aspekta povijesnoga konteksta i suodno-sa prema djelima nastalima u istomu razdoblju i u sličnim zemljopisnim okvirima. Danas smo baštinici nove kritike prije svega po tehnici tzv. pomnoga čitanja.

Pomaže nam i škola dekonstrukcije. Ljudi na Zapadu smatraju da se događaji redaju jedan za drugim tako da uzrok uvjetuje posljedicu. Kad nas zaboli glava, razmišljamo o uzrocima (loše vremenske prilike, preopterećenost poslom, te-žak problem itd.). Dekonstrukcija misli da bol uzrokuje otkriće izvora boli. To znači da knji-ževni motivi ovise jedni o drugima, a čitatelji bi trebali mentalno rješavati uzroke kad shvate po-sljedicu opisanu u pročitanomu djelu. Dakako, čitatelji su nepouzdani, osobito kad se u razma-tranje uzme onaj oblik humanizma koji čitatelji preuzimaju na sebe načelima i vrijednostima. Povijesna svijest, koju smo baštinili, pomaže nam da ju zovemo upomoć kad nam ponestane ideja ili kad mislimo da je književnost ovisna o kontekstu.

Aristotelovskim rječnikom objasnili bismo priču kao tekst koja ima početak, sredinu i zavr-šetak, a čitatelj osjeća zadovoljstvo zbog ritma redoslijeda zbivanja u djelu. Važna je i tzv. fo-kalizacija - rasvjetljenje, osobito u pripovjednim

tekstovima gdje moramo govoriti o točki gledi-šta i to na dva načina: tko govori i čiji je pogled prikazan u djelu ili odlomku. Pripovjedač ne mora biti ujedno i fokalizator pa imamo nekoli-ko inačica pogleda:Øvremensku u kojoj se pripovijedanje može

fokalizirati iz vremena u kojemu su se do-gađaji zbili, nedugo zatim ili mnogo poslije toga;

Øudaljenost, gdje priča može biti fokalizirana kroz mikroskop (detaljizirana) ili teleskop pa možemo vidjeti sve detalje;

Øperspektivom - ona označuje dvije temeljne strane priče: suženu perspektivu koja ne ula-zi u misli nekoga lika, ali prikazuje njegovo djelovanje, a druga je krajnost sveznajući pri-povjedač.Tekstovi se oduvijek pišu za publiku, a publi-

ka (čitatelji) nastoji dokučiti smisao pročitanoga, značenje koje tekst otvoreno iskazuje i skriva. U komunikacijskomu lancu (pošiljatelj – poruka – primatelj) pisac (pošiljatelj) rijetko kad želi da njegova poruka bude primljena nepromijenjena jer se ne radi o digitaliziranim znakovima koje šalje programer računalu, nego o ljudskim bići-ma koja se propitkuju i od kojih se očekuje ak-tivni čin tumačenja onoga što je pročitao. Teško je zamisliti da bi ljudi na jednak način doživjeli nebo poslije kiše i sliku duge koja se savija nad krajolikom. Čovjek nije sposoban za strojno pri-hvaćanje poruka, već svijet gleda očima svojih zamršenih moždanih veza. Čitatelj je redovito ganut značenjima koje mu pred njega stavlja djelo i pita se što je pisac htio poručiti, a s druge strane nastoji dokučiti što sam vidi u onomu što je pročitao.

U relativno nedavnim filološkim istraživanji-ma već je Wolfgang Iser5 u Americi polazio od ideje da je do značenja i književnosti moguće doći samo aktivnim sudjelovanjem čitatelja, ali i da je čitatelj onaj koji je obuhvaćen tekstom jer tek on treba ostvariti značenja. Iser je vjerovao da je čitatelj ona osoba koja provodi u djelo ono 5 Wolfgang ISER, The Implied Reader: patterns of com-

munication in prose fiction, Baltimore 1974. i The Act of Reading: a theory of aestetic response, Baltimore 1978.

STRUČNO USAVRŠAVANJE

7

što tekst u sebi potencijalno ima. Na Iserovim se učenjima i na učenjima njegovih nasljednika zapravo oslanja usmjereno čitanje. Književna se djela, i neknjiževna, moraju čitati pozorno kako bi se ostvarilo razumijevanje njihove složenosti. Osobito čitanjem antologijskih djela često smo prisiljeni mijenjati svoje čitateljske navike i pri-stupe čitanju, udubljivati se i proširivati svoju kritičku svijest ne bismo li bolje razumjeli i skri-vene kodove u djelu.

3. usmjereno čitanje književnih tekstova

Svrhe su čitanja različite. Primanje poruke či-tanjem uvijek znači motiviranje onoga koji pri-ma. Danas se, često, i u obrazovnim programima navodi čitanje u zabavne svrhe. To se može od-nositi na žanrovsku književnost, što je jednako primjenjivo i na ostale medije (žanrovski filmo-vi, stripovi, glazbeni uradci itd.). Razonoda nije uvijek intelektualno samorazumljiva i spontana jer se čovjek i za razonodu redovito pripravlja, planira ju i ostvaruje u određenim, ponekad do-govorenim, uvjetima. U čitanje za razonodu re-dovito ne svrstavamo čitanje klasičnih, stručnih ili znanstvenih djela jer takvo čitanje nije inte-lektualni izazov većini stanovništva, ali nezain-teresiranost suvremenog čovjeka za čitanje ne vodi dobrim putem. Najčešće čitanje danas, tzv. objava na društvenim mrežama, ne svjedoči o istraživanju svijeta prije nas, oko nas i u nama, i svijeta koji bi se mogao ostvariti u dobima koji su u nekoj nepoznatoj i nedokučivoj budućnosti.

Druga je svrha čitanja učenje, kada čitatelj želi proniknuti u ideju, smisao onoga što čita ili pronaći važne pojedinosti i informacije u tekstu koje će upotpuniti traženu sliku i pomoći mu u rješavanju zadatka, odnosno voditi ga zadano-mu cilju. Razumijevanje opće ideje ne zahtije-va pomno čitanje, već čitanje radi općih uvida u predmet našega zanimanja.

Treća svrha čitanja je ona kojom se bavimo i u ovomu radu: čitanje radi stjecanja novih zna-nja koja zahtijevaju usredotočenost na poruku, istraživanje, razumijevanje i spoznaju pojmova, ideja i zaključaka u tekstovima. To su najviše

misaone djelatnosti, poimanje zbilje. Spoznaja se i životnim djelatnostima i usredotočenim či-tanjem temelji na iskustvu i mišljenju pa smo spoznavanjem izloženi procesima stjecanja i sa-držajne strane znanja i spoznavanja. Istodobno stječemo i poduku i pouku. Poduka je rezultat svjesnoga i organiziranoga učenja, a pouka se temelji na iskustvu pa u školi i podučavamo i poučavamo, bivamo podučeni i poučeni.

Izraslo iz anglosaksonske tradicije nove kriti-ke, usmjereno se čitanje također poziva na tekst. Kao i novokritičari koji su se bunili protiv po-zitivističkih konvencija i povezivanja autorove osobe s tekstom, tako se i usmjereno čitanje ra-zvija kao metodički postupak u kojemu se pro-učavanje teksta nastoji odvojiti od onoga što je kanio reći autor, od njegovih moralnih stavova, načela i vrijednosti koje je zastupao u životu. Nadalje, važno je reći da se i usmjereno čita-nje mora otrgnuti od kritičkih prikaza, recenzija, tuđih stavova uopće jer je moguće da su i oni podložni emocijama, ideologijskomu gledanju i osobnim vrijednosnim sudovima.

Usmjerenomu čitanju valja posvetiti dužnu pozornost u podučavanju kad se rabe kraći tek-

STRUČNO USAVRŠAVANJE

8

stovi, iako se, dakako, usmjereno mogu čitati i duži tekstovi. Prije svega mislimo na romane kao najopsežnija književna djela. Neknjiževna djela, većim dijelom opsegom manja, svakako bi valjalo usmjereno čitati jer je to najjednostav-niji put prema razumijevanju i zaključivanju. Stoga se tekstovi različitih funkcionalnih stilo-va trebaju na nastavi analizirati na temelju faza usmjerenoga čitanja.

Jezikoslovlje, u prvom redu stilistika, opisu-je, razmatra i popisuje pet funkcionalnih stilova: književni, publicistički, znanstveni, administra-tivni i razgovorni stil. Za pisanje su relevantna prva četiri funkcionalna stila, dok je peti, razgo-vorni, stil usmenoga sporazumijevanja i bavi se obilježjima nekih monoloških i dijaloških obli-ka. Ostali se stilovi razlikuju prema funkcional-noj uporabi leksema pa je književni stil stilski obilježen, s uobičajenom uporabom izražajnih sredstava. Blizak mu je publicistički stil jer je pojedinačni izraz u publicistici obilježje i umjet-ničkoga kazivanja, ali ovaj stil odlikuje i znan-stvena objektivnost. Administrativni je stil sažet i s posebnom sintaksom, neosoban je i teži obi-lježjima svoje svrhe, racionalan je i nastoji na poslovnom leksiku i primjeni u službene svrhe.

U hrvatskoj se stručnoj i znanstvenoj literatu-ri malo govori o usmjerenom čitanju. U izdanju svoje Metodike književnog odgoja i obrazovanja iz godine 1986. Dragutin Rosandić raspravlja o samostalnom čitanju i bilježenju.6 U izdanju iz 6 Dragutin ROSANDIĆ, Metodika književnog odgoja i

obrazovanja, Zagreb 1986., str. 493.

godine 2005. govori o čitanju sa zapisivanjem, kritičkom čitanju, analitičkom čitanju, ponov-nom čitanju, konotativnom, denotativnom i po-mnom čitanju.7

Karol Visinko problematizira različito razvr-stavanje čitanja, a zadržala se na: spoznajnomu, sintetičkomu, problemskomu, kritičkomu i stva-ralačkomu čitanju.8 Autorica navodi i usmjereno čitanje kao čitanje sa zadatkom, ali njime se po-sebno ne bavi jer ga smatra povezanim s nekom od vrsta čitanja o kojima prethodno govori.

Dakle, metodika nastave hrvatskoga jezika obrađuje čitanje s aspekta praktične potrebe u sustavima odgoja i obrazovanja koji su prevla-davali u našim učionicama i koji su još uvijek zadani linearnim nastavnim planovima i progra-mima, oslonjenima isključivo na sadržaje, a ne na učenička ponašanja, rast i razvoj, suodnose s drugima, samoprocjenu vlastitih postignuća i slično. Stoga je čitanje i bilježenje i interpre-tativno čitanje uvježbavano na nastavi i učeni-ci su ga dobro savladali, a nastavnici planirali i ostvarivali iz godine u godinu, gotovo bez ra-zlike u planiranju i ostvarivanju među različi-tim učeničkim godištima. Čitanje proznih djela s olovkom u ruci popraćeno je razmišljanjem, analizom zadanih sastavnica i bilježenjem. Tako smo dobili beskrajni niz biobibliografskih tek-stova (redovito nekritički preuzetih od drugih), skraćenih sadržaja i redovito neiskrenih stavova o djelu.

Usmjerenomu čitanju valja pristupiti drukči-je, odrediti način rada s pomno odabranim tek-stom, stalno provjeravati svoje rezultate prije nego što ih se uporabi za raspravu ili neki drugi oblik jezičnoga izražavanja. Prva je i najvažnija misao koju nastavnik mora stalno imati na umu prije planiranja nastave: sve što učenik čita, mora završiti govorenjem ili pisanjem, ili, i go-vorenjem i pisanjem. Da bi usmjereno čitanje rezultiralo planiranim učincima, valja najprije, s obzirom na učeničku dob i razred koji pohađaju, obraditi i izvježbati žanrove jezičnoga izraža-

7 Dragutin ROSANDIĆ, Metodika književnog odgoja, Za-greb 2005., str. 185.

8 Karol VISINKO, Čitanje. Poučavanje i učenje, Zagreb 2014., str. 77.

STRUČNO USAVRŠAVANJE

9

vanja: anotaciju, komentar, opis, prepričavanje, sažimanje, prikaz, recenziju, problemski članak itd.

3.1. Etape usmjerenoga čitanjaUsmjereno čitanje ima više etapa. Ovdje ih

samo taksativno navodimo:1. čitanje teksta u sebi (ili naglas ako smo sami

i ako to zahtijeva zadatak, primjerice analiza lirske pjesme)

2. opće razumijevanje teksta3. određivanje značenja pojedinih riječi4. raščlamba teksta5. usustavljivanje (zaključivanje)

3.2. Okviri usmjerenoga čitanjaPlaniranje okvira arbitrarno je s obzirom na

planiranje nastave i očekivanje učeničkih posti-gnuća. To znači da se usmjereno čitanje u na-stavi Hrvatskoga jezika, Vjeronauka ili Povijesti može i treba osloniti na različite okvire, ali nave-dene etape čitanja trebaju ostati jednake u svim nastavnim predmetima i predmetnim područji-ma. Ovdje donosimo okvire koji su prilagođeni nastavi Hrvatskoga jezika i njegovim općim ili generičkim učincima (ishodima) učenja:1. otkrivanje strukturnih i sadržajnih obrazaca

teksta2. tumačenje stilskih figura u kontekstu teksta3. kulturološki, tekstualni i vrijednosni kontekst4. isticanje sastavnica s obzirom na jezične i tek-

stualne elemente5. primjena kulturoloških, tekstualnih i vrijed-

nosnih okviraVažno je prihvatiti i književni i neknjiževni

tekst kao polazište za planiranje i ostvarivanje nastave. Svaki je tekst odgojni i obrazovni in-strument, ali i sredstvo kojim se odgoj i obrazo-vanje promiču i otkrivaju. Tekstom promičemo propitivanje i preispitivanja autoriteta i društve-nih poredaka, čovjekov osobni i društveni sve-mir jer, da se poslužimo Cullerom i parafrazira-mo ga, tekst je buka kulture, osobito književni tekst, ali i njezina informacija, tekst je kulturni kapital i ne smijemo ga zanemariti isticanjem kako nitko ne čita ili rijetko tko i malo čita, a ništa ne činimo u tomu pogledu.

Problemi značenja teksta, što zaokuplja sva-koga čitatelja ma kako (ne)motiviran bio, prizi-vaju čitatelje na otkrivanje i razjašnjavanje ono-ga što je u tekstu pročitao. Još uvijek je usmje-reno čitanje nedefinirano kurikulnim načelima, ali kako se načelo teksta stavlja u prvi plan, vje-rujemo da će budućnost biti doba redizajnirane nastave. Postupci: netko piše sažetke, nastavnik memorira dio sažetaka i prenosi ih usmeno uče-nicima, učenici zapisuju i memoriraju dio onoga što je nastavnik izgovorio i što se bolje (brže) snađe u usmenomu odgovoru, dobit će veću ocjenu. Tada je spreman na zaboravljanje tuđih riječi.

Valja svakako što prije izraditi alate za usmje-reno čitanje kako bi se i vrjednovanje za učenje i vrjednovanje kao učenje (i jedno i drugo je po-znato pod sintagmom formativno vrjednovanje) moglo stalno obavljati u našim školama i u ve-ćemu broju nastavnih predmeta. Usmjereno je čitanje povezano s govorenjem i pisanjem i bez tih dviju jezičnih djelatnosti ne može se provo-diti, a vrjednovanje se mora provoditi istodobno sa samovrjednovanjem kako bi proces bio zao-kružen.

Proces pisanja teksta esejskoga tipa započi-nje usmjerenim čitanjem odabranoga ili zadano-ga teksta. Učenikovo (spisateljsko) iskustvo je važno jer se može osjetiti u njegovim osobnim primjedbama, znanju i vještinama u primjeni je-zičnih pravila i u stilskim osobitostima. Većina tekstova esejskoga tipa, osobito znanstvenih ra-dova, započinju usmjerenim čitanjem neke vrste teksta (neprekinutih ili isprekidanih, hipertek-

STRUČNO USAVRŠAVANJE

10

sta, slika i grafičkih prikaza, filmova itd.). Pone-kad se čitaju i tuđi prikazi o pročitanomu tekstu. Tijekom usmjerenog čitanja važno je opažati činjenice i detalje iz teksta, a nastoji se opaziti i uključiti i početne, promemorijalne, zabilježbe, upadljiva svojstva teksta, uključujući retorička. To je prvi korak u procesu usmjerenog čitanja. Drugi je korak tumačenje zabilježaba pa valja pozorno prikupiti podatke i razmisliti o njima.

3.3. Kako početi čitati?

1. Čitati s olovkom u ruci i bilježitiBilježenje je podcrtavanje i označivanje ključ-nih riječi i izraza, svega što nam se učini važnim i iznenađujućim ili što zahtijeva odgovore. Kad ovako označimo tekst, počinjemo razmišljati o onomu što je činjenično rečeno, ne ulazimo u slikovita tumačenja, nego se strogo držimo ono-ga što smo pročitali u tekstu.2. Potražiti obrasce u tekstu: ponavljanja, pro-turječja, sličnostiTrebamo komentirati što smo primijetili u prethodnom odlomku; možemo se osvrnuti na ustrojstvo teksta ili na uzore ako smo ih prepo-znali.3. Postaviti pitanja o primijećenim obrascimaDa bismo odgovorili na svoja pitanja, moramo se vratiti tekstu i potražiti detalje u njemu.

Čitanje kao kroz lupu izaziva komentiranje stila i reakciju sebe kao čitatelja na tekst. Usmje-renim se čitanjem pripremamo za veće analize, a naše se mišljenje ne razvija iz tuđih stavova, već iz vlastitih pogleda i zapažanja. Što uže zapaža-

mo, ideje će biti preciznije i bolje razrađene, ali o tekstu uvijek valja postaviti neka pitanja koja potiču razmišljanje o pročitanomu. To su:ØPrvi dojmovi: Što si prvo primijetio u tekstu?

Napiši barem dvije stvari koje se nadopunju-ju! Kakvo je raspoloženje tekst pobudio u tebi? Itd…

ØJezik (rječnik i stil): Koje si riječi prve za-mijetio? Što je vrijedno pozornosti u njima? Koje su važne riječi povezane s drugima? Imaju li neke riječi dvostruka značenja? Itd…

ØObrasci: Može li odlomak predstavljati cije-lo djelo? Kakva je rečenica? Kakav je stil? Koje tipove pisanja nalaziš u tekstu (opise, pripovijedanje, dijalog, stihove dokaziva-nje...)? Što je izostavljeno? Što si očekivao da pisac kaže? Itd…

ØStavovi i karakterizacije (ako je u pitanju proza): Kako odlomak djeluje na vaše reak-cije o likovima? Je li izlaganje slikovito? Tko govori u tekstu? Komu govori? Itd…

ØSimboliziranje: Ima li metafora? Imaju li objekti, boje, životinje, plodovi... u tekstu tradicionalno značenje? Imamo li u tekstu religijska ili biblijska značenja? Možemo li odlomak pročitati u alegorijskomu značenju? Itd…

4. primjeri usmjerenog čitanja

4.1. Dubravko Horvatić: Tko je bio Damjan Juda?

Okvir: Otkrivanje strukturnih i sadržajnih obrazaca tekstaNazivan pesimističnim pjesnikom koji svi-

jet promatra arhetipski, s pogledom umirućega vojnika iz rake, Dubravko Horvatić je hrvatski klasik 20. stoljeća. On je pjesnik, pripovjedač i romanopisac koji je otuđenomu svijetu suprot-stavio hrvatsku baštinu. U ovoj je priči lokalizi-rao nacionalnu povijest kroz negativno iskustvo doživljaja i situacija u okolnosti pokušaja oku-pacije i zatiranja.

STRUČNO USAVRŠAVANJE

11

Važni dijeloVi priče:a) Uvodni dio važan je za razumijevanje:Ono što se godine 1205. dogodilo dubrovačkom knezu Damjanu Judi vjerojatno se dogodilo, ovako ili onako, i nekim drugim hrvatskim mo-gućnicima još prije njega. Pouzdano pak zna-mo da se usud Damjana Jude ponavljao tijekom stoljeća i stoljeća u sudbinama drugih hrvatskih dostojanstvenika, na drugim mjestima i, doduše na drugi način, već prema vremenu u kome su se zatekli oni što su ga ponavljali.ØIstraži nekoliko slučajeva kad su hrvatski

krajevi okupirani.ØIstraži slučajeve nepravde nad hrvatskim do-

stojanstvenicima.Naime, priča o sudbini Damjana Jude zapravo je samo priča o lakovjerju i prevari, o časti i be-ščašću, o nepravu što se gradi pravom i o pravu što ga oglašuju nepravom.ØObjasni podrobno ovu rečenicu.

b) Važne digresije o krVašu Martinušiću i daMjanoVu snu:Dubrovnik je pamtio poduzetne i odrješite kne-zove, a navlastito blagu uspomenu na kneza Kr-

vaša Martinušića koji je, među ostalim, isposlo-vao za svoj grad slobodno trgovanje po Bosni i koji je nagovorio kralja Rikarda Lavljeg Srca, kad ga je oluja bacila na Lokrum, da u gradu podigne veličanstvenu crkvu.ØŠto znači riječ digresija? Zašto je ova digresi-

ja važna?ØNa što te asocira ime Krvaš?ØObjasni riječi: poduzetne, odrješite, navlasti-

to.ØTko je Rikard Lavljeg Srca?Sve su daljnje knezove Dubrovčani uspoređivali s njim, i malo koji mu se, u njihovim očima, pri-bližio.ØObrazloži ovu rečenicu.ØŠto znači izraz „u njihovim očima“?ØZašto ljudi uspoređuju suvremenike s pret-

hodnicima?No kada se brodica približila gradu, uočio je knez da je na njoj jedan jedini čovjek: starac si-jedih vlasi i duge bijele brade, očito slijep, jer je stalno pipkao oko sebe i spoticao se o užad i razbacane saracenske i grčke zastave po kojima je gazio. Ali brodica se nije zaputila prema luci, kako je očekivao knez, nego se usmjerila prema južnim zidinama. I prošla je kroz njih kao da su od kartušine, a ne od čvrsta kamena.ØObjasni Damjanov san.ØKoga simbolizira starac duge bijele brade?ØBoji li se Damjan podsvjesno ili svjesno? Ko-

mentiraj i obrazloži svoj stav.Tema slobode i žrtve za nju ključna je za Hor-

vatićevu kratku prozu. O Damjanu Judi tragedi-ju je napisao Ante Benešić, a glasovitu baladu Đuro Arnold. Horvatić piše s tezom o tomu kako se Damjanov usud ponavlja i drugim Hrvatima u drugim vremenima i pod drukčijim okolno-stima. Damjana su, inače, Mlečani, a ne Hrvati, nazvali Judom jer je on bio u mletačkim očima izdajnik zbog otpora njihovoj supremaciji nad zajedničkim morem. Horvatić primjećuje da Juda ima jednaki korijen kao i iudex, sudac, pro-voditelj pravde, kojoj se Dubrovčani klanjaju i u predosmanskim vremenima. Pravda je put pre-ma istini, a istina prema slobodi i sreći.

STRUČNO USAVRŠAVANJE

12

4.2. Đuro Sudeta: MorOkvir: Otkrivanje strukturnih i sadržajnih obrazaca teksta

ØOdredi vremensku crtu prema događajima u djelu! Kako događaji djeluju jedni na druge?

- doba neodređeno: mračak za mračkom...- Šu pored rijeke; Mor ju gleda- sjećanje na razgovore (digresija)- upoznavanje sa zaručnikom Arnom- Arno pjeva; Mor pjeva bolje- prvi put se spominje ime Šu- Mor prizna da voli vlastelinovu kći- Prolaze vode, oblaci prolaze i dani ispod njih

prolaze.- gosti dolaze u dvorac; upravitelj ide raditi u

dvorac i vraća se oko ponoći; Šu se zaručila i pozdravila Mora

- Mor luta šumom i razmišlja o konzervativ-nom vlastelinu

- društvo iz dvorca dolazi na izlet u šumu- Mor odlazi da ih ne sretne- Šu tobože ugrize zmija; zovu Mora- Šu i Mor sami u šumi- Minjočka, Šu, Arno i Mor na kupanju i peca-

nju- Arno i Mor se natječu u ronjenju; Mor pobje-

đuje

- Mor priznaje Šu svoju ljubav- vlastelin odlučuje zaposliti novog upravitelja

(na Arnov nagovor)- Morov otac se razboli i umre- Mor odlazi od kuće u šumu- Šu bezuspješno traži Mora- novi upravitelj nagovara vlastelina na pro-

mjene u vođenju gospodarstva- Mor pokapa oca kod kolibe- Šu je bolesna; leži već osam dana- čuju se glasovi da nešto ubija pse, stoku, pali

stogove- upravitelj i Arno su u dosluhu i žele opljačka-

ti vlastelina- Šu prizna vlastelinu da je voljela Mora- vlastelin odbija prodati šumu i obeća Šu da će

vratiti Mora i njegova oca- Finale: Mor više ne ide dvonoške, ne može

se razveseliti ni prirodom, svega se sjeća ne-jasno

- Mor čuči zguren, gladan i plače priMjer:...Mor bolje od Arna... počinje se razvijati Arno-va ljubomora... Mor bolje roni od Arna... Arno je ljubomoran i želi se riješiti Mora... Arno na-govara vlastelina da Morovu ocu otkaže... Vla-stelin otkazuje ocu i dovodi Arnova sudionika/varalicu... Otac se razboli i umre... Mor napušta ljudski rod i bježi u šumu.

priMjer:druga crta vodi paralelno – razvija se nedopušte-na (zbog klasnih razlika) ljubav između Mora i Šu; završetak je jednak.

zaključak:Ni ljubav ni građanska pravda ne mogu se ostva-riti u nepravednom društvu u kojemu se odvijaju nepravedni odnosi i procesi. Bez obzira na spo-sobnost, službenik se ne može uzdići u hijerar-hiziranoj zajednici.

Okvir: priMjena kulturoloških, tekstu-alnih i Vrijednosnih okViraØKako neravnopravnost između likova djeluje

na razvoj romantične i tragične ljubavi?ØObjasni riječi: vlastelin, konzervativac, nepo-

mućene, podanik, nuzgredno

STRUČNO USAVRŠAVANJE

13

priMjer:...uspeo se u brada k brijestovima, ali ona

težina koju je ponio sa sobom, nije ga ni časa puštala i ostavljala; činilo mu se da postaje još veća, a on slabiji i umorniji. Na vrhu brda nađe prvi panj; sunce se tek pomaljalo na istoku i grane su visjele kao grozdovi puni rose. Sjeo je na njega i prepustio se osjećaju koji ga je sve više obuzimao. I jučer je sjedio tu. Na istom pa-nju, a s koliko drugih osjećaja! Oni su se tako izmijenili kroz jednu noć, da ih više nitko ne bi mogao zajedno postaviti, ni on sam!

A vlastelin? Zar bi on to mogao pustiti? Kako je to sve skupa smiješno?

Znao je da je vlastelin okorjeli konzervativac koji u takvim pitanjima ne popušta, pa se zado-voljio da može ljubiti i sanjati. (...)

Ljubim vas, Šu, ljubim. To je sve što znam. Sve. Ja ne znam je li to dobro, pametno, je li to logično i slobodno, da li je taj osjećaj u meni ili izvan mene. Sve ja to ne znam. Šu, ja sam tek prost čovjek, a vaš je otac plemić i ja sam njegov i vaš podanik. Ali srce to ne pita. To je za njega nuzgredno. U večeri sumorne kradem vam se pod prozore, bacim vam bokor šumskih ruža u sobu i pobjegnem da me ne bi ukorili.

Vidite pripovijedaju da sam vukodlak, Šu! Vi-dite kako su ljudi čudni...

On je tako dobar i mio. Tako privržen, kao pas. Pa ipak sam ja s njim bila zla. Ne. Ti misliš da si samo ti bio nepravedan prema njemu. Ja sam bila više. Ja sam ga najviše ljubila i najviše mu zla učinila. Nikad mu nisam pokazala da ga ljubim. Nikad nisam bila prema njemu – nježna – ni toliko koliko prema najindiferentnijem čo-vjeku kojega bi srela na putu. Nisam to mogla. ne znam zašto. Ne znam ni danas zašto sam bila takva, mada sam ga ljubila ko nikog na svijetu.

zaključak:U prirodi je sve ravnopravno, u prirodi nema

staleža i sve se rađa slobodno – narušavanje pri-rodnog sklada zbog poštivanja staleških razlika. Nije važno što je Arno slabog karaktera i bezo-sjećajan. Mor ima sve duhovne i tjelesne pred-nosti, ali propada i ne može pružiti ni ostvariti

ljubav jer je pred zidom neprirodnih ljudskih zakona koji ljude dijele prema sredini u kojoj su se rodili, a ne prema sposobnostima i vrlinama.9

Literatura

Nicholas CARR, Plitko. Što internet čini našem mozgu, Za-greb 2011.Jonathan CULLER, Književna teorija. Vrlo kratak uvod, Za-greb 2001.Sanja FULGOSI, Usmjereno čitanje, u: Čitanje za školu i život. Zbornik, Zagreb 2013.Meta GROSMAN, U obranu čitanja. Čitatelj i književnost u 21. stoljeću, Zagreb 2010.Dubravko HORVATIĆ, Đavo u podne. Izabrane novele, Za-greb 1993.Zdenko LEŠIĆ, Nova čitanja. Poststrukturalistička čitanka, Sarajevo 2003.Krešimir NEMEC, Večernji akt Pavla Pavličića i Mor Đure Sudete, Zagreb 1994.Dragutin ROSANDIĆ, Metodika književnog odgoja i obra-zovanja, Zagreb 1986.Dragutin ROSANDIĆ, Metodika književnoga odgoja, Za-greb 2005.Đuro SUDETA, Mor, Zagreb 2009.Karol VISINKO, Čitanje. Poučavanje i učenje, Zagreb 2014.

9 Usp. Krešimir NEMEC, Večernji akt Pavla Pavličića i Mor Đure Sudete, Zagreb 1994.

STRUČNO USAVRŠAVANJE

14 STRUČNO USAVRŠAVANJE

1. kLjuč za interpretaciju književnih tekstova

1.1. Čovjek – biće koje tragajući stvara Svaki je čovjek religiozno biće: propitku-

je se pred vidljivom stvarnošću pokušavajući otkriti njezin dublji smisao te ga napokon izreći pomoću jezika, oblika, boja i zvukova. Koli-ko god nastojao ući u misterij života, čovjek uvijek ostaje zatečen vlastitim neznanjem, ali istodobno zadivljen veličanstvenošću misterija, koji ga doziva i mami. Govoreći o čovjekovu nutarnjem nemiru koji ga izvodi iz njega sama i nagovještava tajnu života, Luigi Giussani napi-sao je da ono što motivira i pokreće čovjekov razum je „želja da otkrije misterij, da prodre u misterij na kojem počiva prividnost stvarnosti, ono što vidimo i dodirujemo. Tako odnos s onim s one strane omogućava ovdje našu pustolovi-nu, inače prevladava dosada, a dosada je izvor preuzetnosti koja izbjegava, zavarava, ili izvor očajanja koje isključuje. Samo odnos s onim s one strane omogućava pustolovinu života. Volja da prodre u ono s one strane daje čovjeku snage da dokuči stvari ovdje.“

Tako u lepezi novootkrivenih spoznaja niču književna djela u kojima do izražaja dolaze čovjekovi istančani dojmovi, glazbeni efekti i vizualne slike koje, u isti trenutak, snagom stvaralačkog nadahnuća postaju obrisi stvarno-sti u kojem čovjek ogleda sebe, ali i odškrinuta vrata prema istinskoj čežnji koju svaki čovjek u sebi nosi – prema vječnosti. Drugim riječima, književno djelo postaje kreacija novoga svijeta u kojem neograničena sposobnost izražavanja progovara čovjeku o njemu samome tražeći od čovjeka da i on sam progovori, ako treba i viče, samo da ne ostane pasivan i nijem, već

da govoreći traga za istinom o sebi i svijetu u kojemu živi. Njegov nutarnji nemir koji ga tjera na takvu pustolovinu samo je svjetiljka koja ukazuje da „ima nešto“ više od svijeta koji mu se nudi, nešto za čim vrijedi tragati, i u tom tra-ženju nalazi svoj svijet.

Zanimljiva su svjedočanstva dvojice ruskih književnika koji su svojim poniranjem u psiho-logiju čovjeka i neupitnom snagom pisane riječi svjedočili o isplativosti traganja za istinom u kojoj su prvenstveno, svaki na svoj način, spo-znali smisao, a u njemu pronašli sebe i svoj put. Riječ je o velikanima ruskog realizma – Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom i Lavu Nikolajeviču Tolstoju. Književni je opus neodvojiv od nji-hova pogleda na svijet, točnije od vjere koja je izvor njihova umjetničkog stvaralaštva. Tako je Dostojevski zapisao:Vjerujem da ne postoji ništa ljepše, ništa sim-patičnije, ništa muževnije i ništa savršenije od Krista; ne postoji i ne može postojati. Još više, ako bi mi netko dokazao da je Krist izvan istine i da se ta ne nalazi u njemu, ja ću radije ostati s

Izbor i primjena književnih tekstova religiozne tematike u nastavi vjeronaukaa

Vedran Torić, prof.

15STRUČNO USAVRŠAVANJE

Kristom, nego s istinom... Čovjek ne može živjeti ako ne klekne... Ako odbaci Boga, onda kleči pred nekim idolom... Sav zakon ljudske egzi-stencije je u ovome: da se čovjek može pokloniti beskrajno velikome. Pčela poznaje pravilo svoje košnice, mrav poznaje pravilo svoga mravinja-ka, a čovjek ne poznaje svoje pravilo.1

Lav Nikolajevič Tolstoj je oko svoje pedese-te godine doživio krizu smisla te u svojim tra-ganjima došao do zaključka kako je besmislena beznačajnost života jedino neosporivo znanje koje je čovjeku dostupno... Samoubojstvo je naravno bilo dosljedan smjer što ga zahtijeva logičan intelekt.2

No, kako sam priznaje, ono što ga je očuvalo od toga čina bila je žeđ za Bogom. Ta čežnja za Bogom nije imala nikakve veze s mojim razmišljanjima – ona im bijaše izravno suprot-na – ali je dolazila iz srca. Bijaše to kao neki osjećaj straha koji je djelovao tako da sam se osjećao kao siroče i osamljen usred svega što mi se činilo tako stranim... Sjećam se kako sam jednoga dana u rano proljeće bio sam u šumi, osluškujući njene tajnovite šumove. Slušao sam, a misao mi se vratila na ono čime se nepresta-no bavila u te tri godine – traženje Boga. Ali pojam o njemu, rekoh, kako sam uopće stekao taj pojam? I s tom mišlju opet u meni nabuja radosna težnja za životom. Sve se u meni probu-dilo i dobilo značenje... Čemu dalje tražiti, pitao je glas u meni. On je ovdje: on bez koga se ne može živjeti. Prepoznati Boga i živjeti jedno je te isto. Bog je isto što i život. Dobro, dakle! Živi, traži Boga i bez njega ne će biti života... Nakon toga stvari u meni i oko mene rasvijetlile su se bolje nego ikad, a svjetlo se nikad nije posve utrnulo. Bio sam spašen od samoubojstva.3

Svoja dramatična iskustva u potrazi za smi-slom Tolstoj je iznio u romanu Ana Karenji-na preko Lenskog. Iznesena iskustva dvaju književnika predočuju nam da je opus nekog književnika neodvojiv od njegovih uvjerenja

1 Citat preuzet iz: Matija GRGAT, Književnost i duhov-nost, Naklada Bošković, Split 2012., str. 371-372.

2 Isto, str. 373.3 Isto, str. 373.

i stavova. Možemo samo zamisliti koja se sve životna iskustva kriju iza pojedinih likova, kojim su mukama, naporima, traženjima, nada-njima, osjećajima besmisla i izigranosti, nato-pljene riječi kojim nam pisac, čovjek poput nas, otvara sebe, pruža ruku i uvodi u svoj svijet. Ili, kako to lijepo napisa Dobriša Cesarić u svojoj Pjesmi mrtvog pjesnika:

Moj prijatelju, mene više nema.Al nisam samo zemlja, samo trava.Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,Samo je dio mene koji spava.I ko je čita – u život me bûdī.Probudi me, i bit ću tvoja java.(….)Sav život moj u tvojoj sad je ruci.Probudi me! Proživjet ćemo obaSve moje stihom zadržane sate,Sve sačuvane sne iz davnog doba.Pred vratima života ja sam prosjak.Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

16 STRUČNO USAVRŠAVANJE

1.2. Vjera na djelu

Snagom uvjerenja i vjerničkog iskustva progovara hrvatski pisac Božidar Prosenjak u svojem alegorijskom romanu Divlji konj koji je predviđen planom i program u sedmom razredu osnovne škole. U njemu je prikazan odnos čovjeka i Boga, personificiranih u liko-vima Divljeg konja i Gospodara. Život Divljega konja bila je unutarnja borba između njegovih nagona za slobodom, nesputanošću i samopo-tvrđivanjem te razumskog sagledavanja i življe-nja stvarnosti kroz nesebično davanje i suživot s drugima:Uporno sam i marljivo težio savršenstvu, ali nisam postao savršen, nego prazan. A kad se to dogodilo, u srcu sam osjetio lom. Polako sam postao svjestan da cilj života nije u nečemu postati najbolji, nego naći svoje pravo mjesto pod suncem. Manje je, naime, učinio onaj tko je razvio do savršenstva samo jednu sposobnost, od onoga tko je doveo u sklad sve svoje osobine, ma kako skromne one bile.

Iskustvo povjerenja u Gospodarevu riječ, koja ne ograničava slobodu, već čini slobodnim i potpunim, izgradilo je Divljeg konja u pred-vodnika stada:Potrebno je uzeti na sebe svoju uzdu, ma kakva ona bila. Baš to dosad nisam činio. Mislio sam da se ponašam dobro dok sam se bunio. To je pogrešno polazište svih konja. Prihvaćanje je prvi korak prema izlasku iz tame… Kad sam se ja osjećao najbliži Gospodaru? Bio sam mu naj-bliži kad mi je njegov teret bio na leđima, kad sam ga nosio, kad smo zajedno jezdili… Radio sam za njega. To je imalo smisla. U mislima sam prešao presudnu liniju, vratio se unutar ograde. Opet smo bili na istoj strani, opet zajedno. O, kako je to godilo.

Vrlo važno mjesto u životu Divljega konja imao je njegov otac čijih se riječi često sjećao, osobito u teškim, bezizlaznim situacijama i koji mu je bio uzor i nadahnuće:Sve ovisi o tome za što se boriš. Borba nije sama sebi svrhom, ona je samo put da se ostvari postavljeni cilj. Gdje nema cilja, nema ni borbe, to je onda tučnjava. Samo se glupan tuče ni za

što. Konj bez cilja srlja u prazno kao da je sli-jep… Ne boj se nepovoljnih okolnosti, nemoj na njih misliti, nemoj ih gledati, one donose neu-spjeh. Nije važno kako protivnik tebi izgleda. Upri oči u svoj cilj, čvrsto se drži uza nj i upor-no misli što ti je potrebno da bi ga dosegnuo. Radije vjeruj, privuci uspjeh kao se privlači zalogaj trave. Uspjeh nije za lijenčine. Trava ti ne će sama uletjeti u usta. Moraš joj poći u susret. Tko odustane, taj je unaprijed izgubio bitku… Tvoj protivnik si ti sam.

Imajući u vidu da je svaki čovjek, bez obzira na nacionalnost, kulturu, rasu ili jezik, biće u čije je srce upisana čežnja za Bogom, „jer je od Boga i za Boga stvoren“ (KKC, br. 27), nije nam namjera ovim izlaganjem usmjeriti pažnju na književna djela u kojima se na izravan način govori o Bogu (primjerice pjesme Nikole Šopa ili Silvija Strahimira Kranjčevića), već ukazati na potrebu da se svako književno djelo iščitava iz perspektive živog iskustva vjere. Samo knji-ževno stvaranje na neki je način „religiozan čin“ čovjekova traganja za Bogom. Tražeći istinu o sebi i svijetu u kojem živi, pokušavajući prodri-jeti u smisao svojega postojanja, ukazujući na sve ono lijepo, plemenito i dobro što čovjeka čini čovjekom, ali i na sve devijantne poja-ve koje čovjeka čine nečovjekom, književnik zapravo govori o Bogu. Svoje iskustvo, daro-vanim mu umijećem, oblikuje u novi svijet koji poziva da se u nj uđe i da ga se upozna.

Na pitanje kojim se književnim djelom slu-žiti u nastavi Vjeronauka, odgovor se nalazi u nastavnom planu i programu iz Hrvatskoga jezika za sve razrede: onim djelima koja učenici trebaju pročitati tijekom svojega školovanja, ne zanemarujući ih uvijek osuvremenjivati novim naslovima. Sve to kao pretpostavku ima da je nastavnik/vjeroučitelj aktivni sudionik u knji-ževnom procesu kao čitatelj koji daje život knji-ževnom djelu unoseći u njega svoje vrijednosti, iskustva i stavove.

Drugim riječima, nastavnik treba biti odu-ševljeni, aktivni čitatelj jer je u protivnom nemoguće oduševiti druge za nešto u što ni sam ne vjeruješ i čime nisi oduševljen. Čita-

17STRUČNO USAVRŠAVANJE

njem književnih djela (ne zaboravimo naglasiti veliku ponudu naslova na suvremenom tržištu) nastavnik će znati bdjeti nad svim onim štetnim i ukazivati na ono što je lijepo, istinito i dobro, te upravo takva djela koristiti u nastavnom pro-cesu kao svoju lađu kojom ulaze u svijet mladog čovjeka, ne samo da ga informira i obrazuje, već da ga odgaja i oblikuje Kristovim evanđeoskim vrjednotama koje su iste jučer, danas i uvijek.

2. književnost – umjetnost riječi

2.1. Književnost i umjetnost

Već u samoj definiciji književnosti kao umjetnosti riječi otkriva nam se nevidljiva, ali neizostavna poveznica Hrvatskoga jezika s Vjeronaukom. Naime, umjetnost je „duhovna djelatnost u kojoj moć izražavanja i oblikovanja dovodi do stvaranja tvorevine osobitog smisla i vrijednosti umjetničkoga djela“ (Milivoj Solar). Ona je „poput vrata otvorenih prema besko-načnosti, prema ljepoti i istini koji natkriljuju svakodnevnicu“ (papa Benedikt XVI). Izdiže čovjekov duh iz ovozemnog lutanja, oplemenju-je ga dobrotom, usmjerava prema istini i uzdiže prema konačnom odredištu čovjekova života – vječnosti. Stoga je i sv. Pavao napisao: „Uosta-lom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to neka vam je na srcu“ (Fil 4,8).

Književna djela nanovo i na svoj način oblikuju uvijek svojevrsnu cjelinu ljudskog iskustva. Progovaraju o najintimnijim ljudskim stvarnostima u kojima svatko može prona-ći sebe, ma kako god ta stvarnost ponekad bila okrutna, surova i teška. Stvarajući vlastite svjetove, književna se djela prema zbiljskom svijetu ne odnose kao kopija prema originalu, nego jedan original prema drugome originalu. No taj original nije „otok za sebe“, već poziv na suživot, razumijevanje i otkrivanje drugoga kao nekoga tko je meni vlastit i tko mi pripada. Tako će biranim književnim djelima nastavnik motivirati učenike da prepoznaju vlastite pro-bleme s kojima se i sami susreću i nose, pred

čijim teretom posustaju ili ih možda potiskuju. Isto tako, probleme književnih likova doživjet će kao i vlastite probleme, njihovu radost kao vlastitu. Svaki oblik autoreferencijalnosti, kada se književno djelo sagiba nad samim sobom izolirajući se od životnog konteksta onoga tko ga čita, stvara jedan hermetički sustav u kojemu jedina svrha umjetnosti postaje ona sama sebi.

S druge pak strane, učenike se ne smije podcjenjivati izborom književnih djela tražeći samo ono što bi im se moglo svidjeti i što bi bilo prikladno njihovoj dobi. Neosporno je da se pri izboru književnih djela nastavnik mora voditi umjetničkim i pedagoško-psihološkim kriterijima. Željeti nekome dobro ne znači spu-štati ljestvicu vrjednota zato što ju je nemoguće ostvariti, već baš zato jer je u cilju integralna izgradnja mlade osobe u zrelog i odgovornog subjekta Crkve i društva, potrebno je poticati, motivirati i hrabriti učenike na suočavanje s izazovima te im ukazati na njihove mogućnosti koje oni toliko puta podcjenjuju i zanemaruju. Izazov na čitanje je zapravo „plivanje protiv

18 STRUČNO USAVRŠAVANJE

struje ovog vremena“; suočavanje sa sobom i otkrivanje sebi samoga sebe.

Upravo vođeno čitalačko iskustvo razvijat će kritički stav kod učenika. Bez obzira na njihovu pasivnost i nezainteresiranost, nastavnik se ne smije obeshrabriti neminovnim neuspjesima niti se dati zavesti logikom „banaliziranja“ i pojed-nostavljivanja stvari. To bi značilo reći učeniku: ti to ne možeš; ništa ne će biti od tebe. Na to nitko nema pravo! To nije Kristova pedagogija. U njegovu načinu poučavanja neuspjeh ima i te kako važno mjesto, i to je uvjet nasljedovanja Isusa Krista: uzeti svoj križ i ići za njim, pa čak i pod cijenu nezahvalnosti, odbacivanja i neu-spjeha. Evanđelja nam svjedoče da ga njegovi učenici nisu razumjeli iako su od svih najviše vremena proveli s njim. Kolika je čuda samo učinio nad drugima i pred drugima, a toliki mu opet nisu povjerovali: „K svojima dođe i njego-vi ga ne primiše“ (Iv 1, 11). No, križ nije znak poraza, već očitovanje pobjede ljubavi koja nikada ne odustaje, „sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13, 7-8).

Neuspjeh u odgoju prilika je nastavniku da učeniku pokaže koliko mu je stvarno stalo do njega: možda su svi od njega odustali, možda je i sam učenik digao ruke od sebe, ali nastavnik nije. Stoga će nastavnik, svjestan mladenač-kih proturječja i lutanja, njihova neprihvaćanja autoriteta i izbjegavanja bilo kakvog moralizi-ranja, uvijek iznova motivirati učenike da zaro-ne u svijet književnih djela, da se ne boje biti zadivljeni ljepotom, da znaju prepoznati istin-ske vrijednosti koje izgrađuju čovjeka i da otkri-ju istinu koja se ne posjeduje, već se u njoj živi kao slobodno biće. Pri tom će poticati učenike da kritički iznose svoje stavove na temelju pro-čitanoga književnog djela te još više na temelju vlastitoga životnog iskustva. Nastavnik se ne će zgražati nad izrečenim stavovima niti ih odba-civati, već ih uvažavati i poštivati, ali će, mudro i razborito, bez ikakva banaliziranja i relativi-ziranja, ne namećući, već nudeći, usmjeravati učenike prema istinskim kršćanskim vrijedno-stima, a time prema zahvalnom prihvaćanju i poštovanju života kao čudesne tajne i izazova.

„Mlak stav, bilo koja vrsta relativiziranja odnosno nedopuštena suzdržanost u predla-ganju tog ideala, bili bi nedostatak vjernosti evanđelju i ujedno pomanjkanje ljubavi Crkve prema samim mladim ljudima. Pokazivanje razumijevanja za iznimne situacije nikada ne podrazumijeva potamnjivanje svjetla najpotpu-nijeg ideala niti predlaganje manje od onoga što Isus nudi čovjeku.“4 Umjetnost riječi tako uvodi u „umjetnost odgoja“ koji ne oduzima ništa od snage pisane riječi, već joj naprotiv daje novi život čime umjetnost postiže svoju svrhovitost. Vjerujem da je u motivaciji učenika za čitanje ključno nastavnikovo čitalačko iskustvo, nje-gova oduševljenost pročitanim i doživljenim, njegova pronicljivost i kritičko rasuđivanje.

2.2. Književnost i riječKnjiževnost je neodvojiva od riječi. Ona

izranja iz riječi. Riječ nije tek materijalno ostva-renje misli, već u sebi nosi cijeloga čovjeka: njegova promišljanja, stavove, njegove straho-ve, traženja, njegove radosti i uspjehe. U svakoj riječi čovjek ne daje nešto od sebe, već on daje cijeloga sebe. Sv. Ivan svoje Evanđelje započi-nje upravo govorom o Riječi: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog“ (Iv 1, 1). Ta Riječ je Sin, druga božanska osoba, koja je utjelovljenjem postala čovjekom. Sin je Očeva riječ. „Darovavši nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je tom svojom Riječju ujedno rekao sve i nema nam više što reći“ (sv. Ivan od Križa). Ljubljeni Isusov učenik najjasnije je čuo Riječ kada je pri-slonio svoju glavu na Kristove grudi. Svaki put, čitajući neko književno djelo, mi naslanjamo svoje srce na nečije srce. Ulazimo u nečiji život. Dopuštamo da nam netko govori. Netko tko želi ne samo da saslušamo, nego i da imamo razumi-jevanja prema onome tko nam vapi, poput Tina Ujevića u pjesmi Svakidašnja jadikovka vapi:

Jer meni treba moćna riječ,jer meni treba odgovor,i ljubav, ili sveta smrt.

4 PAPA FRANJO, Amoris laetitia - Radost ljubavi, br. 307.

19STRUČNO USAVRŠAVANJE

Gorak je vijenac pelina,mračan je kalež otrova,ja vapim žarki ilinštak.Jer mi je mučno biti slab,jer mi je mučno biti sam(kada bih mogao biti jak,kada bih mogao biti drag),no mučno je, najmučnijebiti već star, a tako mlad!U književnosti otvara se čovjeku put u srce

drugog čovjeka, njegov život, promišljanje, doživljavanje. Izlazeći iz sebe, čitatelj proživ-ljava najrazličitije osjećaje, misli i situacije, pa i takve koje nikad ne bi imao priliku iskusiti, jer postaje jedno s onim o kojemu čita. Stoga je i nastavnikova uloga naučiti učenika promatrati književni lik ne kao nekog drugog, već kao onoga koji mu pripada. „To se može ostvariti samo na temelju dubokog susreta s Bogom, susreta koji se pretvorio u zajedništvo volje te zahvatio čak i osjećaje. Tada naučim promatrati drugu osobu ne više samo svojim očima i svo-jim osjećajima, već iz perspektive Isusa Krista. Njegov prijatelj je i moj prijatelj. Ispod površine vanjskog izgleda uočavam kod drugih duboku želju za znakom ljubavi i pažnje. (...) Ja ih pro-matram Kristovim očima i mogu im dati mnogo više od njihovih izvanjskih potreba: mogu im darovati pogled ljubavi koji trebaju.“5

A za čim su tragale Madame Bovary ili pak Ana Karenjina nego za ljubavlju... „Pjesnikov zadatak – ne budite zapanjeni mojim riječima – ne sastoji se u tome da se osjeti pjesničko uzbuđenje: ono predstavlja njegovu privatnu stvar. Njegov zadatak sastoji se u tome da to uzbuđenje stvara kod drugih ljudi. Pjesnik se prepoznaje, ili bar svako prepoznavanje svoga omiljenog pjesnika – već po tome što čitatelja pretvara u ‘nadahnuta čovjeka’ (...). Čitatelj nama poklanja izvanredna svojstva moći i milo-sti koje se u njemu razvijaju.“6 Ući u svijet određenog književnog lika znači biti „nadahnut čovjek“ koji baš u tom liku susreće Krista koji

5 BENEDIKT XVI., Deus caritas est - Bog je ljubav, br. 18.

6 Paul VALÉRY, Poezija, Nolit, Beograd 1975., str. 259.

govori: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 45). Napokon, „život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo“ (Ivo Andrić, Ex Ponto).

2.3. Književnost kao periferija „Slikati suvremenog čovjeka sa svom nje-

govom bijedom znači razotkrivati bezdan koji u modernom svijetu zjapi zbog Božje odsutnosti“ - tim je riječima francuski pisac François Mau-riac ukazao na „periferiju“ u kojoj je čovjek, odbacivši Boga, „zabacio“ samoga sebe. Ako književno djelo govori o takvom čovjeku, izgu-bljenom, bez ikakve nade, punog očaja, onda i ono postaje periferijom kamo nas Isus šalje da donosimo razloge nade svoje vjere i smisao ondje gdje je već davno izgubljen.

Primjerice, u egzistencijalističkome roma-nu Stranac Alberta Camusa možemo pratiti povijest glavnog lika Mersaulta kojemu nedo-staje iskustvo ljudske ljubavi, topline, pažnje, komunikacije, počevši od vlastite majke; o ocu je samo jednom čuo da se govori. Ti nedostatci

20 STRUČNO USAVRŠAVANJE

razlog su njegove defektnosti zbog koje mu nisu samo drugi stranci, već je to u prvom redu samom sebi – stranac. Ravnodušno prihvaća i osudu na smrt zbog hladnog ubojstva koje je počinio, odbijajući zatim svećenika, moguć-nost kajanja i vjeru da je život nešto više od puke tjelesnosti. Ne vjeruje ni u kakva ljudska ni božanska načela. Ipak, fatalistički vjeruje u neminovnost tragičnoga kraja. Budući da nije upoznao ljubav, ostao je začahuren u svojoj nutrini, pa se potreba za ljubavlju, koju nije ni osvijestio do kraja, pretvorila u pobunu protiv vlastitoga tragičnog položaja u svijetu i želju da ga drugi mrze kako se ne bi osjećao sam. Ta želja prikriva zapravo tvrdokorni ponos, prkos, gorčina, bunt, u što se preobrazio onaj osjećaj tuge kad je u sudnici želio zaplakati osjetivši da ga svi mrze. Sve je krenulo od pobune prema besmislenom, apsurdnom životu, a doživljaj apsurda je uslijedio zbog nepostojanja vjere, nade i ljubavi, onih temeljnih stvarnosti koje bi trebale biti čovjeku vodilje u životu.7

Najlakše bi bilo kod učenika izazvati osudu i prijezir na takav načina življenja. No to nije kršćanski pogled! Ne umanjujući vrijednost evanđeoskog ideala niti nauk Katoličke Crkve, štoviše jasno ga, nedvosmisleno i razumljivo donoseći i obrazlažući učenicima, nastavnik mora pomoći tim istim učenicima da usvoje „stav suosjećanja prema slabim osobama i da se klone njihova proganjanja ili previše oštrih ili brzopletih sudova. Sámo evanđelje od nas traži da ne sudimo ili osuđujemo (usp. Mt 7, 1; Lk 6, 37). Isus ‘čeka da prestanemo tražiti ona osobna i zajednička skloništa koja nam omogućuju da se držimo podalje od vrtloga ljudskih drama i da umjesto toga uistinu prihvatimo susresti se s konkretnom stvarnošću drugih ljudi i upoznamo snagu njegove nježnosti. Kada to činimo, naš život postaje čudesno složena pustolovina’.“8

Potrebno je stoga iščitavati književna djela koja su djeci obvezna kao lektirna štiva te u 7 usp. http://narod.hr/wp-content/uploads/2016/05/doku-

ment-11_lektire-II.pdf8 PAPA FRANJO, Amoris laetitia - Radost ljubavi, br.

308.

svjetlu Kristova evanđelja pronicati poruke, situacije i ideje svakoga djela, ali isto tako i sa zanimanjem uroniti u svijet ostalih književna djela koja mogu postati „trampulin“ u svijet djece i mladih s ciljem razvijanja kritičkog razmišljanja i odjelotvorenja vjere „istinujući u ljubavi“. Zadivljeni ljepotom jezičnog izraza, boja, okusa, mirisa, pjesničkih slika, koje više i nemamo prilike gdje susreti, potrebno je uče-niku otkriti stvarnost koju živi kao darovanost i poziv na upućenost jedni na druge u darivanju i primanju.

3. primjena tekstova u nastavi

3.1. Kada život postane pakao

U drugom razredu srednje škole obrađuje se Danteov Pakao. Pakao uvijek nosi sa sobom negativne konotacije. On nije neka izmišljena srednjovjekovna priča kojom se i danas želi plašiti ljude, već stvarnost o kojoj je Krist jasno govorio. Obrada ovoga religioznog epa prilika je da učenici uoče čovjekovu istinsku čežnju za Bogom i posljedice svjesnoga odbacivanja Boga. Još je važnije ukazati učenicima na rado-stan i ispunjen život na koji smo pozvani, koji je plod suživota s Kristom koji „nikad ništa ne oduzima, a sve daje“. Napokon, Krist je za takav život i umro: „da život imaju, u izobilju da ga imaju“. Pakao nastaje onda kada život postaje životarenje, besmisleno lutanje. Život s Kristom je život u punini. Život bez Krista je pakao. S druge pak strane, svaki čovjek, na poseban način mladi čovjek, biće je koje se nada i sanja. Ubiti nadu znači ubiti čovjeku čežnju za lijepim, dobrim, plemenitim i istini-tim. Ubiti čežnju znači život pretvoriti u pakao. Sve se više uočava kako mladi čovjek danas veoma lako odustaje od svojih ciljeva, ili ih pak uopće nema; nedostaje mu snaga povjerenja u samoga sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti; nemotiviran je i vrlo lako posustaje bez ikakve želje za borbom, lako se prepusti beznađu jer ni u čemu ne vidi smisao. Upravo je pakao život bez ikakve nade i smisla (Tko uđe, nek se kani svake nade).

21STRUČNO USAVRŠAVANJE

Kao ohrabrujući, pozitivan primjer poslužit će nam šesnaestogodišnji Leo, glavni lik roma-na Bijela kao mlijeko, crvena kao krv talijan-skoga pisca Alessandra D’Avenije. Riječ je o tinejdžeru koji se ne prestaje nadati i ne odustaje od svojih snova usprkos preprekama na koje nailazi i koje mu, na trenutak, učine od života pakao:Ne dopustiš li ljudima da sanjaju, postaju robovi. (...) Tek kad čovjek vjeruje u nešto što je izvan njegova domašaja – znači u svoj san – čovječanstvo napreduje za nekoliko koraka koji mu pomažu da vjeruju u sebe sama.

Također je učenicima poznat roman J. D. Salingera, Lovac u žitu u kojemu je mladi Hol-den na svojoj koži iskusio pakao već ovdje na zemlji. No nakon silnih padova i besciljnih luta-nja Holden, imajući uvijek pred svojim očima nevinost svoje sestre, dolazi do spoznaje da sve što u životu želi raditi je biti lovac u žitu:Što mi je dužnost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji... hoću reći, ako netko trči ne gledajući kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve što bih radio čitavog dana.

Učenici će s lakoćom prepoznati sve suvre-mene provalije (krugove pakla) kamo ga potro-šačko društvo želi strovaliti. Uočiti da Zlo sve čini kako bi ponizilo čovjeka, oduzelo mu dostojanstvo djeteta Božjega i bacilo ga na koljena u blato beznađa i besmisla. Nasuprot Zlome koji ponižava i želi da svi kleče pred njim, Krist samog sebe ponižava, on prvi kleče pred ljudima, postaje jedan od njih, u svemu jednak osim u grijehu, da bi ih podigao i donio nadu da pad nije kraj već početak, da križ nije prokletstvo nego spasenje.

3.2. Dostojanstvo žene

Žena je oduvijek bila inspiracijom književ-nicima. No i prije nego li je dah ženine ljepote bio zaustavljen na komadu papira, sam je Isus ukazao na veličinu i nepovrjedivost njezina dostojanstva. Pratimo li evanđelja, vidjet ćemo Kristovu zadivljenost smjelošću, hrabrošću, odvažnošću i ljubavlju žena koje je on susretao

i koje su ga pratile i posluživale mu. Njegov govor o ženama i sa ženama primjer je kako otkriti i sačuvati istinsku ženinu ljepotu.

Obradom kršćansko-vergilijanskoga epa Judita oca hrvatske književnosti Marka Maruli-ća, ili pak Sofoklove tragedije Antigona, Petrar-kinih soneta, hrvatskih petrarkističkih pjesnika (osobito Hanibala Lucića) i drugih ženskih likova (Ana Karenjina, Madame Bovary, Sonja Marmeladova, Nora, Dora Krupićeva, Lucija Stipančić, Tena…) potrebno je učenicima uka-zati na ljepotu i veličinu ženina dostojanstva kako bi žena mogla još više cijeniti i vrjednovati samu sebe.

Očuvano, zaštićeno i ispravno vrjednovano ženino dostojanstvo garancija je očuvanja i muškarčeva identiteta. Ondje gdje žena prestaje biti ženom, muškarac prestaje biti muškarcem. Upravo svoje „biti muškarac“ muškarac očitu-je u očuvanju i ispravnom vrjednovanju „biti žena“. Polazeći od poznate misli F. Dostojevsko-ga kako će „ljepota spasiti svijet“, mogli bismo reći da se upravo u očuvanju i zaštiti ženina dostojanstva krije na neki način ključ izlaska iz

22 STRUČNO USAVRŠAVANJE

krize morala u kojoj suvremeno društvo sve više tone. Stoga je važno učenicima otkriti istinsku ljepotu žene, uočiti sve ono što ženu čini ne-ženom, i što je pomaže biti ženom. Primjerice, Juditina ljepota je odraz njene duhovne ljepote – potpunoga predanja i povjerenja Bogu... Luci-ća je vila savršeni renesansni primjer potpunog sklada i prožimanja duhovnog i tjelesnog. Javna grešnica Sonja Mermeladova iz romana Zločin i kazna putokaz je i vrata Raskoljnikovu u novi život – obraćenje.

3.3. Spoznaja vlastite grješnosti i želja za promjenom

Ono što mijenja čovjeka nisu moralizira-nja niti zabrane, već ljubav. Stoga bi sav rad s mladim ljudima trebao upravo za svoj cilj imati događaj osobnog susreta s onim koji je nas prvi ljubio – susret s osobom Isusa Kris