Korporacija

Gledajući stoljećima unazad, većina pojmova izgubila je svoje prvobitno značenje. Korporaciji je, kao jednoj takvoj pojavi ekonomske prirode, također temeljito promijenjeno značenje te uz sebe danas veže negativnu reputaciju. No, u početku to nije bilo tako, uz korporaciju su se povezivale fraze poput: društvena korist, zajednički cilj, transparentnost...Zašto nas danas taj pojam asocira na nešto potpuno suprotno poput: manipulacija profita pod bilo koju cijenu te izbjegavanje zakona?

Suvremen čovjek sebe smatra civiliziranijim, pametnijim, obrazovanijim, drugim riječima „unaprijeđenijim“, u odnosu na svoje pretke. Ako se pogleda stoljećima unazad, može se zaključiti kako se ljudska vrsta ipak nije previše mijenjala. Trenutno prema ekonomskim analizama 20% populacije posjeduje 80% svjetskog bogatstva. I kroz prošlost je taj postotak bio vrlo sličan, ali se siromašnima manipuliralo na drugačije načine. Tako su faraoni u drevnom Egiptu sebe prikazivali bogovima; kraljevi u srednjem vijeku uživali svoj status na temelju „plave krvi“, a danas tu povlasticu imaju vlasnici korporacija koji na „krilima“ demokracije poštuju samo svoje zakone. Na ljude se uvijek moglo utjecati, ali vremenom je samo bilo potrebno izmijenjivati alate kojima se to čini uspješno.

Putem odnosa s javnošću, korporacije stvaraju sliku transparentnog, etičnog i zakonitog poslovanja i ekološki održive proizvodnje. Ti su aspekti vidljivi na ambalažama potrošačkih proizvoda kako bi kupac više respektirao korporaciju. To je dobro osmišljen marketinški trik jer korporacija ne mora iznositi činjenice već ih može prikazati putem simbola u koje mnoštvo vjeruje. Promidžbene poruke također pokušavaju zavarati širu javnost. Energentski giganti nerijetko u reklamama prikazuju u potpunosti očuvan okoliš što se suprostavlja onome što uistinu čine prirodi. (npr. reklama INE)

U sljedećem primjeru bit će prikazan utjecaj modernog marketinga na psihu potrošača. Svakodnevni prizor portira u SAD-u koji otvara vrata poslovnom čovjeku, no pored se nalazi velik broj određene marke. Čovjeka je, naravno, zaintrigirala količina kutija te je korporacija odmah ostavila pozitivan utisak na njega. U stvarnosti, portir je plaćen od strane korporacije za to što te kutije upravo stoje pored njega.

Korporacija se karakterizira kao pravna osoba tj. kao cjelina. To znači da pred zakonom ne odgovaraju pojedinci već cjelokupna organizacija. Ukoliko dođe do kršenja zakona ili do kršenja prava građana, pred sudom odgovaraju odvjetnici koji predstavljaju kompaniju.Vrlo često do suđenja niti ne dođe zbog nagodbi izvan suda.Te se nagodbe mogu činiti velike, ali one predstavljaju bolju alternativu za kompanije jer bi one trebale platiti puno veće iznose.Ako se nagodba ne prihvati, slučaj se iznosi sudu. Odvjetnici korporacija su vrlo snalažljive osobe i iskorištavaju i najmanje rupe u zakonu. Također, zaposlenici kompanija se služe mitom i sličnim djelima kako bi prikrili dokaze i usporili birokraciju.

Još jedan problem karakteriziranja korporacije kao pravne osobe leži u tome što one mogu prijavljivati patente. Poseban slučaj takvog karaktera jest patentiranje života. Naime, u prošlom stoljeću je ovaj trend započeo patentom mikroba koji razgrađuje naftu da bi se danas patentirale kompletne vrste (Monsanto sijeme). Pitanje je što će korporacije biti sposobne patentirati u budućnosti?

Neetičnost je također jedna od karakteristika korporacija. One se sastoje od velikog broja zaposlenika, sektora, ureda, poslovnica itd. Trend je u svijetu da se u njih integrira poduzetništvo, odnosno njihovo razdijeljivanje u neovisne jedinice. Kao što to biva u svakodnevnim grupama i organizacijama, ako nešto pođe krivo, odgovorni su svi članovi. Zaposlenici organizacije mogu postupati i biti etične osobe, ali se vrši prevelik pritisak na njih. Oni tako donose odluke koje se kose s njihovim načelima. Korporacije zavaravaju i javnost i svoje zaposlenike ulaganjem u očuvanje okoliša, brigom za sprečavanje siromaštva jer su ti iznosi koji oni koriste mali i služe samo za suzbijanje rekacije.

Puno je lakše pokazati kako korporacije posluju sa praktičnim primjerima nego sa teorijom, tako da ćemo to učiniti u nastavku.

Monsanto je američka kompanija koja ima veliku referentnu listu. U biti, bave se istraživanjem, patentiranjem i , na kraju, prodajom. Po napisanom, zaključili bi da se radi o visokorazvijenoj kompaniji. U stvarnosti, tu korporaciju ne može ništa spriječiti kako bi ostvarila profit. Bioinžinjerstvo je jedna od grana istraživačkog rada Monsanta. Zato korporacija pokušava smanjiti troškove istraživanja i nameće standarde uz pomoć zakona koje predlažu lobisti. Zanimljiv je slučaj istraživanja hormona rasta na kravama, za koje su garantirali da će donositi min. 15 posto više mlijeka. Proizvodnja mlijeka je u to vrijeme već bila u suficitu i nije se moglo prodati, i zato taj potez zvuči suludo. Također, krave su obolijevale te se hormon našao i u samom mlijeku koje su pili potrošači. Monsanto je također vlasnik patenata za nebrojeno mnogo genetski modificiranog sjemena žitarica. Monsanto sjeme je genetski programirano da se ne može koristiti duže od jedne godine. Zašto onda proizvođači koriste to sjeme? Zato jer im je nametnuto zakonom za koji je lobirala tvrtka Monsanto i njene pristaše.

Tvrtka poput Nike-a koji je raspotranjen po cijelom svijetu, svoje radnike plaća za iznimno male iznose u odnosu na cijene koje dobiva za svoje proizvode. Prilikom jednog pokušaja novinara koji su htjeli zabilježiti radne uvjete ovakve velike tvrtke, spriječeni su od strane nadležnih. Nike je 2001. godine, pod pritiskom boraca za radnička i ljudska prava, obećao niz reformi nakon što se otkrilo da su neki od „radnika" u razvijajućem svijetu tek djeca. Ali nova istraga koju je proveo Associated Press pokazala je da su loši uvjeti rada i dalje prisutni u brojnim Nikeovim tvornicama.U tajvanskoj tvornici Pou Chen Group u gradu Sukabumi u Indoneziji, gdje se proizvode Conversove tenisice za Nike, i u PT Amara Footwear tvornici u Jakarti, radnici su izjavili da primaju izuzetno male plaće, da su regularno verbalno i fizički zlostavljani i otpuštani s posla u slučaju da uzmu bolovanje.

Prilikom isticanja negativnih strana tvrtki, neizbježan je Nestlé koji stavlja vlastiti profit ispred zdravlja djece i dojenčadi gurajući dječju hranu marketinškim strategijama koje krše međunarodno dogovorene marketinške standarde zbog čega se smatra najgorom kompanijom s obzirom na širinu i ozbiljnost svojih prekršaja.Na primjer, Nestlé odbija upozoravati (na kutijama mliječne formule) da prah mliječne formule može biti kontaminiran štetnim bakterijama, i promiče svoju formulu koristeći se šarenim logom na kojem piše „štiti“. Nestlé je objavio da priznaje samo 4 od 130 kršenja koje je objavio IBFAN u svojem izvješću te da će ta kršenja ispraviti, a na nama je da ih prisilimo da priznaju i isprave sve svoje propuste. Uz mliječnu formulu, ta tvrtka proizvodi i poznate žitarice koje reklamira kao zdrav doručak, a istovremeno jedna kutija tih „zdravih“ žitarica sadrži 33,1% šećera – što čini jednu trećinu ukupne mase proizvoda. Uz to, Nestlé, očito neupoznat sa činjenicom kako na kontinentu Africi nedostaje vode, velikodušno šalje svoje mlijeko u prahu kao humanitarnu pomoć. U nadi kako će izazvati pozitivne reakcije kod svojih potrošača, uslijedilo je nešto sasvim suprotno te su prilikom tog pothvata izgubili većinu svojih kupaca.

Pfizer je američki farmaceutski gigant, još jedan od onih koji su nebrojeno mnogo puta povezani s tužbama. 1996. Godine došlo je do epidemije kolere i virusnog meningitisa u Nigeriji. Pfizer je poslao svoj stručni tim da suzbije epidemiju. Činio se to kao velikodušan pothvat sve dok njihovo liječenje nije završilo umiranjem 25 posto pacijenata tj. 50 pacijenata od 200. Naime, Pfizer se nije izjasnio kako je lijek još uvijek bio u eksperimentalnoj fazi i nije bio testiran na ljudima. Tvrtka je zapravo zamjenila skupo labaratorijsko testiranje sa testiranjem na terenu, omalovažavajući ljudski život.

Ipak, uz sve navedene negativnosti, korporacije se ne trebaju smatrati potpuno lošima za društvo. One su zaslužne za tehnološki „boom“ u posljednjih 150 godina. Također, o njima ovisi nebrojeno mnogo pojedinaca i njihovih obitelji. Gospodarstvo isto tako uvelike ovisi o korporacijama. Zašto onda korporacije rade protiv društvene koristi? Odgovor na ovo pitanje može se izreći samo jednom rječju – pohlepnost. Nerazumna želja za profitom tjera korporacije na donošenje teških i loših odluka; na to ih tjeraju svi „stakeholderi“ i konkurencija koja radi isto. Sve moralne i etičke norme se zaobilaze, krše se zakoni, šteti se okolišu i ljudima; sve samo da bi se povećao profit. Korporacije su se, umjesto da evoluiraju u neki viši gospodarski oblik koji donosi opću korist, srozale na „aparate“ za profit. Dok god se tvrtke budu vodile željom za profitom, a ne željom za višim dobrom, održavat će se negativne strane korporacija. Kako ljudski rod bude evoluirao, temeljne vrijednosti će se morati promjeniti obrazovanjem i željom za promjenom. Kako sumnjamo da će se dogoditi, države će morati provoditi temeljitiju kontrolu i nastojati preraspodjeliti bogatstvo putem poreza. Dioničare i menadžere će se morati oporezivati do te mjere da se njihova primanja snize za dovoljnu razinu da nemaju toliku moć. Na taj način se neće moći više zaraditi i neće biti razloga za „hazardersko“ ponašanje. Ukoliko se to ne dogodi, svijet vrlo vjerojatno očekuje novi svjetski rat ili vladavina bogatih (pod tim mislimo na apsolutnu vladavinu; ne kao sada). To će civilizaciju vratiti u prošlost i bilo bi vrlo kontraproduktivno te zato se nešto mora promijeniti.