13školskenovine

Otprli smo sobu Marije Bango...Na dan otvorenja Spomen sobe Marije Bango, le-

gradske književnice i pjesnikinje, njezinu sobu pose-tilo je prek 200 posetitelja, kaj je za Legrad prek 20% stanovnikov.

Od onda furt dolaze turisti v Legrad, posećuju njezi-nu sobu, Školski muzej i Legradsku hižu.

Sva ta tri muzeja smo mi, Ekići, osnovali i otprli v Legradu, a sad su turistička atrakcija.

Posebno nam puno dolaze đaki z drugih škola i jako im se sviđa.

Marija Bango je bila žena kojoj nikaj ni bilo nemoguće.Lepu reč hrvatsku, taj dragi naš KAJ nesla je po

celem svetuPomagala hrvatskim iseljenicima v Ameriki, Francu-

skoj, Italiji...Zadužila nas je da čuvamo njene reči, spomen

na prošla vremena, da se zna KO SMO i OTKUD SMO

V njezinoj sobi čuvamo svoju povest, kulturu, bašti-nu i običaje, spomen na materinju reč.

Mirno spi, Marija. MI se bomo brigali da Legrad pak postane glasoviti kak negda, dok je bil slamom pokriti!

Projekt realizirali učenici Ekići Osnovne škole Legrad:

Dora Gabaj, 3. r., Vinko Baranašić, 3. r., Melani Slaviček, 3. r., Saša Horvat, 3. r.,Amalije Ščuri, 6. r., Matija Habek, 7. r.,

Iva Šenji, 7. r., Tara Kolaš, 7. r., Leon Sataić, 7. r., Karlo Marcinjaš, 7. r.

Mentorica Tamara Marcinjaš, učiteljica mentoricašk. god. 2017./2018.

... Ali priči nije krAj!Na našim putovanjima prate nas roditelji Ekića

koji nam pomažu s izložbom proizvoda. Kako nije bilo mjesta u hotelu za njihov smještaj, roditelji su unajmili apartmane u kući blizu hotela. Kad su došli u apartmane, vlasnica ih je pitala odakle su, na što su oni odgovorili da su iz Legrada. Tada im je ona rekla kako ona poznaje jednu ženu iz Legrada koja se zove Marija Bango!

Nakon početnog šoka, ispričala nam je kako se Marija Bango na fakultetu zaljubila u rođaka njezina djeda te redovito godinama dolazila k njima na ljetovanje. Kasni-je, kad je on otputovao u Argentinu, ona je otišla za njim. Umro je mlad, no Marija mu je podignula spomenik.

U Hvaru se stariji ljudi sjećaju Marije Bango. Naša je ekipa idući dan čula kako je ljudi spominju u trgovini.

Nakon ovoga, čini se da slučajnost ne postoji. Barem kad je Marija Bango u pitanju!

Nadamo se da će njezina kći usprkos svojim godina-ma i zdravstvenom stanju uspjeti doći u Legrad te da ćemo od nje saznati nove detalje neobičnoga životnog puta Marije Bango. Bilo bi lijepo kada bi se njezin dola-zak poklopio sa službenim preimenovanjem naše škole u ime Marije Bango i objavljivanjem njezine neobjavljene knjige, što je nama Ekićima novi projekt kojemu se jako veselimo.

krAj DrAvePripovijetka i legenda iz Le-grada o neobičnom stanov-niku rijeke Drave (ulomak)

K ralj Drave! – tako su ga zvali mještani. Živio je

pored rijeke Drave prije više od 100 godina. Svatko je znao za njega. Mnogi su ga vidjeli na njenim obalama, njenim sprudo-vima, otocima, u hladnim valovima i virovima. Pa i djeca, od najmlađih dana, slušala su svakojake pripovijesti o njemu: bio je velikog rasta, jak, sav obrastao dlakom od glave do pete.

Često su ga viđali na visokom nasipu, dok je ispod njega šumila Drava. Jedni su pripovijedali da su ga, kad bi prelazili brodom s jedne obale na drugu, vidjeli kako poskakuje u sivim vrtlozima: čas bi se pojavio do pojasa, čas nestajao u vodi. Kod svakog skoka bi zavikao, kao da se zabavlja:

-Uta-ta-ta! Uta-ta-ta! Voda bi pljuštala oko njega.Ljudi i žene koji su rezali šibe za pletenje korpi, ostajali

bi dvije-tri sedmice u dravskim šikarama. Imali su mnoge zgode i nezgode s njime: kad bi gulili šibu uvečer, uz va-tru, došao bi taj Vodenjak čučati, grijati se kod njihovog ognja. Svi bi šutjeli, i on bi šutio, ogrijao se i otišao. Ljudi su ga se bojali. Nisu ga dirali, niti on njih.

Pretvarao bi se u labuda kad bi namjeravao namamiti žensku osobu u svoje podvodne dvorove. Ostala je priča o Ani, mještanki, koja je jednog ljeta bila sa šibarima: išla je prati noge poslije večere. Bila je u vodi do gležanja. Taj Vodenjak u obliku labuda doplivao je do njenih nogu, vrtio se oko nje, umiljavao, ona je mislila da je to guska, htjela ju je uhvatiti, ali kada got bi je uhvatila za krilo, guska je skliznula iz njenih ruku, polako zaplivala korak dalje. Ana ju je slijedila. Guska se opet dala uhvatiti i ponovno iskliznula iz ruku. Tako, korak po korak, Ana i Labud su nestali u dubinama Drave. (…)

***NAPOMENA: Priču o Dravskom čovjeku ispričala je Marija

Bango u svojoj zbirci pripovijedaka za djecu Kralj Drave. Svoja je sjećanja, doživljaje i nadahnuća pretočila u brojne knjige i skladbe. Na taj su način nastale pripovijetke za djecu Pinkec na panklec, pripovijetke za mladež Večernje pripovijet-ke, ciklusi pjesmica Po naši poti i Po belom svetu. Harmoni-zirala je više međimurskih i podravskih narodnih pjesama, koje je i sama pjevala u raznim prilikama u svijetu.

Legradski učenici sa svojom učiteljicom i mentoricom Tamarom Marcinjaš na ovogodišnjoj Smotri Turističke kulture u Hvaru

Učenici koji su na Smotri Turističke kulture u Hvaru sve oduševili pričom o Mariji Bango

Soba Marije Bango (snimio Ivan Rodić)

Svakim pročitanim Slovom u njezinim bilježnicama, piSmima, knjigama... marija bango Sve naS je više oduševljavala, Svojom Snagom i upornošću, voljom i borbom za opStanak i napredak, željom da Sačuva povijeSt i tradiciju Svoga maloga rodnoga mjeSta