Kratki Vodič o EU

HR-coverCMYK_falta OP.indd 111 21/11/2013 15:31:00

13

1.1. povijest europske integracije

1.1.1. Prvi ugovoriZbog katastrofalnih posljedica Drugog svjetskog rata i stalne opasnosti od sukoba Istoka i Zapada, pomirenje Francuske i Njemake postalo je apsolutni prioritet. Zajedniko upravljanje industrijom ugljena i elika, koje je est europskih zemalja uspostavilo Parikim ugovorom 1951. godine, bilo je snaan simbol stvaranja zajednikog cilja i predstavljalo je prvi korak prema europskoj integraciji. Ugovori iz Rima iz 1957. uvrstili su i temelje te integracije i svijest o zajednikoj budunosti est europskih zemalja.

pravne osnove Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen

i elik (EZU) odnosno Ugovor iz Pariza potpisan je 18. travnja 1951., a stupio je na snagu 25. srp-nja 1952. godine. Prvi je put est europskih ze-malja odluilo krenuti putem integracije. Taj je ugovor omoguio udaranje temelja za izgradnju zajednice stvorivi izvrni organ pod imenom Visoko tijelo, parlamentarnu Skuptinu, Vije-e ministara, Sud i Savjetodavni odbor. Kako je Ugovor o EZU-u, prema odredbama svog lanka 97., potpisan na ogranieno razdoblje od 50 godina, istekao je 23. srpnja 2002. Neto vrijednost imovine EZU-a u trenutku isteka Ugovora o EZU-u je, na temelju Protokola br. 37 priloenog ugovorima (Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske uni-je), usmjerena u istraivanja u sektoru industrije ugljena i elika kroz fond i program za istraiva-nje ugljena i elika.

Ugovori o osnivanju Europske ekonomske za-jednice (EEZ) i Europske zajednice za atomsku energiju (EZAE, poznata pod imenom Euratom) odnosno Ugovori iz Rima potpisani su 25. ouj-ka 1957., a stupili su na snagu 1. sijenja 1958. godine. Za razliku od Ugovora o EZU-u, Rimski ugovori sklopljeni su na neogranieno vrijeme (lanak 240. Ugovora o EEZ-u i lanak 208. Ugo-vora o Euratomu), to im je dalo gotovo ustavni status.

est zemalja osnivaica bile su Belgija, Francu-ska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemaka.

ciljevi Zaetnici EZU-a i sami su priznali da je osniva-

nje te zajednice bilo samo prvi korak na putu koji e dovesti do stvaranja europske federaci-je. Zajedniko trite ugljena i elika trebalo je omoguiti da se iskua formula koja bi se kasnije

mogla postepeno proiriti na druga ekonomska podruja kako bi se na kraju dolo do politike Europe.

Cilj Europske ekonomske zajednice bio je uspo-stava zajednikog trita zasnovanog na etiri slobode: slobodnom kretanju robe, osoba, kapi-tala i usluga.

Cilj Euratoma bio je koordiniranje opskrbe fisi-bilnim materijalima i programa istraivanja koje su drave ve pokrenule ili su ih namjeravale po-krenuti u svrhu miroljubive uporabe nuklearne energije.

Preambule triju ugovora pokazuju jedinstvo nadahnua s kojim se pristupalo stvaranju Za-jednica, a to je uvjerenje da se europske drave moraju angairati u stvaranju zajednike sudbi-ne jer e samo tako moi odreivati vlastitu bu-dunost.

Temeljna naela

Europske zajednice (EZU, EEZ i Euratom) nastale su iz postepenog razvoja europske ideje, neodvojive od dogaaja koji su uzdrmali kontinent. Odmah nakon Drugog svjetskog rata osnovne su industrije, po-sebno crna metalurgija, zahtijevale reorganizaciju. Budunost Europe, kojoj je prijetio sukob Istoka i Za-pada, ovisila je o francusko-njemakom pomirenju.

1. Poziv koji je 9. svibnja 1950. uputio francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman moe se smatrati ishodinom tokom Europe kao Zajed-nice. Izbor ugljena i elika u to je doba imao veliku simboliku vrijednost. Naime, poetkom 50-ih go-dina ugljenokopi i crna metalurgija predstavljali su osnovnu industriju, temelj moi neke drave. Osim oiglednog ekonomskog interesa, zajedniko kori-tenje francuskih i njemakih komplementarnih re-sursa trebalo je oznaiti kraj antagonizma izmeu te dvije zemlje. Dana 9. svibnja 1950. Robert Schuman je izjavio: Europa se nee stvoriti odjednom niti pre-

HR-Book-2014.indb 13 05/02/2014 11:20:20

14 KAKO FUNKCIONIRA EUROPSKA UNIJA

ma jedinstvenom planu. Izgradit e se konkretnim postignuima koja e najprije stvoriti istinsku soli-darnost. Upravo su na temelju tog naela Francuska, Italija, Njemaka i zemlje Beneluksa (Belgija, Nizo-zemska i Luksemburg) potpisale Ugovor iz Pariza, koji prvenstveno predvia:

slobodno kretanje proizvoda i slobodan pristup izvorima proizvodnje

stalni nadzor trita kako bi se izbjegli poreme-aji u funkcioniranju koji bi mogli dovesti do nunog uvoenja proizvodnih kvota

potovanje pravila konkurencije i transparentno-sti cijena

podrku modernizaciji i preustrojstvu tog sekto-ra

2. Odmah nakon potpisivanja ugovora Ren Ple-ven osmislio je projekt formiranja europske vojske, iako se Francuska protivila ponovnom stvaranju njemake vojne sile u nacionalnim okvirima. Europ-sku zajednicu za obranu (EZO), o kojoj su pregovori okonani 1952. godine, trebala je pratiti politika za-jednica (EPZ). Oba projekta odbaena su nakon to je francuska Narodna skuptina 30. kolovoza 1954. odbila ratificirati taj ugovor.

3. Pokuaji da se europska integracija ponovno pokrene nakon neuspjeha EZO-a konkretizirani su na konferenciji u Messini (u lipnju 1955.) u podruju carinske unije i unije za atomsku energiju i doveli su do potpisivanja dva ugovora: Ugovora o EEZ-u i Ugo-vora o EZAE-u (Euratom).

a. Ugovorom o EEZ-u se izmeu ostalog predvia:

ukidanje carina meu dravama lanicama

uvoenje zajednike vanjske carinske tarife

uspostava zajednike poljoprivredne i prometne politike

stvaranje Europskog socijalnog fonda

osnivanje Europske investicijske banke

razvijanje bliskijih veza meu dravama lanica-ma.

U svrhu ostvarenja tih ciljeva, Ugovor o EZZ-u utvr-uje vodea naela i odreuje okvir pravnog djelo-vanja institucija Zajednice. Radi se o zajednikim po-litikama: zajednikoj poljoprivrednoj politici (lanci 38. do 43.), prometnoj politici (lanci 74. i 75.) i zajed-nikoj trgovinskoj politici (lanci 110. do 113.).

Zajedniko trite treba omoguiti slobodno kreta-nje robe i mobilnost faktora proizvodnje (slobodno kretanje radnika i poduzea, slobodno pruanje usluga i slobodno kretanje kapitala).

b. Euratom je postavio vrlo ambiciozne ciljeve, prije svega brzo uspostavljanje i rast nuklearnih industrija. Meutim, zbog sloenog i osjetljivog karaktera nuklearnog sektora, koji se tie vitalnih interesa drava lanica (obrane i nacionalne neovisnosti), ambicije ugovora morale su biti smanjene.

4. Konvencijom o odreenim zajednikim instituci-jama koja je potpisana i koja je stupila na snagu isto-dobno s Rimskim ugovorima odlueno je da e par-lamentarna Skuptina i Sud biti zajedniki. Trebalo je samo jo spojiti izvrna tijela pa je Ugovorom od 8. travnja 1965., takozvanim Ugovorom o spajanju, uspostavljeno zajedniko Vijee i zajednika Komisi-ja Europskih zajednica, a Konvencijom od 9. travnja 1965. okonano je objedinjavanje institucija.

Od tog trenutka EEZ preuzima prednost u odnosu na sektorske zajednice poput EZU-a i Euratoma. To predstavlja pobjedu opeg sustava Europske eko-nomske zajednice nad usporednim postojanjem dviju organizacija sa sektorskim nadlenostima, kao i pobjedu njezinih institucija.

J Vesna Nagli

HR-Book-2014.indb 14 05/02/2014 11:20:20

151.1. Povijest euroPske integracije

1.1.2. Razvoj dogaaja do Jedinstvenog europskog aktaGlavni dosezi prvobitnih ugovora odnose se na stvaranje vlastitih resursa Zajednice, osnaivanje proraunske ovlasti Parlamenta, ope izravno glasovanje te uspostavljanje Europskog monetarnog sustava. Stupanjem na snagu Jedinstvenog europskog akta 1986., kojim je bitno izmijenjen Ugovor iz Rima, osnaena je ideja integracije stvaranjem velikog unutarnjeg trita.

Glavna postignua prve faze integracije

lankom 8. Ugovora iz Rima predvialo se obliko-vanje zajednikog trita tijekom prijelaznog razdo-blja od 12 godina, u tri faze, zakljuno s 31. prosin-cem 1969. Prvi cilj, carinska unija, ostvaren je ranije nego to je to bilo oekivano. Prijelazno razdoblje za poveanje kvota i postupno ukidanje unutarnjih ca-rina zavrilo je ve 1. srpnja 1968. Do tog je datuma Europa takoer prihvatila zajedniku vanjsku tarifu za trgovanje s treim zemljama. Stvaranje zelene Europe bio je jo jedan veliki projekt europske inte-gracije. Donesene su prve uredbe o ZPP-u, a 1962. osnovan je Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP).

U meuvremenu je Sud Europske unije protumaio propise o prijelaznom razdoblju tako da su po isteku tog razdoblja brojne odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice izravno stupile na snagu (ti su lanci sada lanci 19., 36., 54. i 66. UFEU-a) (3.1.1.). Meutim, na kraju prijelaznog razdoblja i dalje su postojale velike prepreke slobodi kretanja: jedin-stveno trite nije bilo dovreno.

prve izmjene ugovora

a. institucionalna poboljanja

Do prve institucionalne promjene dolo je Ugovo-rom o spajanju od 8. travnja 1965. kojim su spoje-na izvrna tijela. Ugovor je stupio na snagu 1967., a njime su uspostavljeni jedinstveno Vijee i Komisija Europskih zajednica (EZU-a, EEZ-a i Euratoma) te uvedeno naelo jedinstvenog prorauna.

b. vlastiti resursi i proraunske ovlasti

Odlukom Vijea od 21. travnja 1970. uspostavljen je sustav vlastitih resursa Zajednice, kojim su zami-jenjeni financijski doprinosi drava lanica (1.5.1.).

Ugovorom iz Luxembourga od 22. travnja 1970. Parlamentu su dodijeljene odreene pro-raunske ovlasti (1.3.1.).

Ugovorom iz Bruxellesa od 22. srpnja 1975. dano je Parlamentu pravo da odbaci proraun te da Komisiji da razrjenicu za izvrenje prora-una. Istim je ugovorom uspostavljen Revizorski sud kao tijelo odgovorno za nadgledanje rauna i financijskog upravljanja Zajednice (1.3.11.).

c. izbori

Aktom od 20. rujna 1976. dani su Parlamentu nova legitimnost i autoritet uvoenjem opeg izravnog glasovanja (1.3.4.). Akt je bio revidiran 2002. godine, kad su uvedeni ope naelo proporcionalne zastu-pljenosti i ostale okvirne odredbe za nacionalno za-konodavstvo o europskim izborima.

d. proirenje

Ujedinjena Kraljevina prikljuila se zajedno s Dan-skom i Irskom 1. sijenja 1973., dok su Norveani na referendumu glasali protiv pristupanja. Grka je postala lanica 1981., a Portugal i panjolska 1986. godine.

E. proraun Zajednice

Nakon prvog kruga proirenja traila se vea pro-raunska strogost i reforma ZPP-a. Europsko vijee postiglo je 1979. sporazum o nizu dodatnih mjera. Sporazumima iz Fontainebleaua postignuto je 1984. trajno rjeenje na temelju naela prema kojem je pri-lagodbama mogue pomoi dravama lanicama s financijskim teretom prevelikim u odnosu na njiho-vo relativno blagostanje.

planovi za daljnju integraciju

Pod utjecajem poetnog uspjeha ekonomske za-jednice te unato neuspjehu Europske obrambene zajednice u kolovozu 1954., ranih 1960-ih ponovo je oivio cilj stvaranja politike unije drava lanica.

a. neuspjean pokuaj stvaranja politike unije

Na sastanku na vrhu 1961. u Bonnu efovi drava i vlada est osnivakih drava lanica Europske zajed-nice zatraili su od meuvladinog odbora, kojim je predsjedao francuski veleposlanik Christian Fouchet, da pripremi prijedloge o politikom statusu unije europskih naroda. Taj je istraivaki odbor izmeu 1960. i 1962. dva puta neuspjeno pokuao drava-ma lanicama predstaviti nacrt ugovora koji bi svima bio prihvatljiv iako je Fouchet svoj plan temeljio na strogom potovanju identiteta drava lanica odbi-jajui zbog toga federalno ureenje.

Nepostojanje politike zajednice nadomjeteno je Europskom politikom suradnjom. Na konferenciji

HR-Book-2014.indb 15 05/02/2014 11:20:20


na vrhu u Haagu u prosincu 1969. efovi drava i vla-da odluili su potraiti najbolji nain napredovanja prema politikom ujedinjenju. Davignonovo izvje-e, koje su ministri vanjskih poslova usvojili u listo-padu 1970., a potom su ga dopunila kasnija izvjea, bilo je osnova Europske politike suradnje sve do stupanja na snagu Jedinstvenog europskog akta.

b. Kriza 1966.

Kada su se u treoj fazi prijelaznog razdoblja po-stupci glasovanja u Vijeu za neka podruja trebali mijenjati iz jednoglasnog glasovanja u glasovanje kvalificiranom veinom, izbila je ozbiljna kriza. Fran-cuska se protivila nizu prijedloga Komisije, kojima su bile obuhvaene mjere za financiranje ZPP-a, te je prestala prisustvovati glavnim sastancima Zajedni-ce (politika prazne stolice). Konano je postignuta suglasnost o takozvanom Luksemburkom kompro-misu (1.3.7.), prema kojem bi se Vijee, u sluajevima kada su u pitanju vani interesi jedne ili vie drava lanica, trebalo truditi postii rjeenja koja svi mogu usvojiti uz potovanje meusobnih interesa.

c. sve vea vanost europskih sastanaka na vrhu

Iako su i dalje bile izvan institucionalnog konteksta Zajednice, konferencije elnika drava i vlada drava lanica poele su pruati politike smjernice i rjea-vati probleme s kojima se Vijee ministara nije mo-glo nositi. Nakon ranih sastanaka 1961. i 1967. te su konferencije dobile na vanosti sastankom na vrhu u Haagu 1. i 2. prosinca 1969., na kojem je doputen poetak pregovora o proirenju Zajednice i posti-gnut sporazum o njezinom financijskom sustavu. Sastanak na vrhu u Fontainebleauu u prosincu 1974. donio je vane politike odluke o izravnim izborima za Parlament i postupku donoenja odluka u Vijeu. Takoer je odlueno da e se sastajati tri puta godi-nje kao Europsko vijee kako bi raspravljali o poslo-vima Zajednice i politikoj suradnju (1.3.6.).

d. institucionalna reforma i monetarna politika

Krajem 1970-ih u dravama lanicama pokrenute su razne inicijative za usklaivanje njihovih ekonomskih i fiskalnih politika. Europsko vijee iz Bremena i ono iz Bruxellesa uspostavili su 1978. Europski monetarni sustav (EMS) kako bi se rijeio problem monetarne nestabilnosti i njezinih negativnih uinaka na ZPP i koheziju izmeu drava lanica. EMS se temeljio na dobrovoljnoj ukljuenosti i razliitosti (Ujedinjena Kraljevina odluila je ne sudjelovati u mehanizmu deviznih teajeva), a ovisio je o postojanju zajedni-ke obraunske jedinice europske valutne jedinice (ECU).

Na Europskom vijeu u Londonu 1981. ministri vanj-skih poslova Njemake i Italije, g. Genscher i g. Co-lombo, iznijeli su prijedlog Europskog akta koji bi

pokrivao niz tema: politiku suradnju, kulturu, te-meljna prava, usklaivanje zakona izvan podruja obuhvaenih ugovorima Zajednice te naine suzbi-janja nasilja, terorizma i kriminala. Iako nije usvojen u izvornom obliku, neki su dijelovi preuzeti u Svea-noj izjavi o Europskoj uniji donesenoj u Stuttgartu 19. lipnja 1983.

E. spinellijev projekt

Nekoliko mjeseci nakon prvih izravnih izbora 1979. Parlament je zapao u ozbiljnu krizu u odnosima s Vijeem u vezi s proraunom za 1980. Na poticaj za-stupnika EP-a Altiera Spinellija, osnivaa Europskog federalistikog pokreta i biveg povjerenika, skupina devet zastupnika EP-a sastala se u srpnju 1980. kako bi raspravila o nainima oivljavanja rada institucija. U srpnju 1981. Parlament je osnovao odbor za insti-tucionalne poslove da izradi plan izmjene postojeih ugovora, a Spinelli je bio izvjestitelj za usklaivanje. Odbor je odluilo izraditi planove za ono to e po-stati ustav Europske unije. Nacrt ugovora donesen je velikom veinom 14. veljae 1984. Zakonodavna vlast dijelila bi se na dvodomni sustav slian onome federalnih drava. Sustav je teio postizanju ravnote-e izmeu EP-a i Vijea. No, pokazao se neprihvatljiv dravama lanicama

jedinstveni europski akt

Nakon to je rijeen spor oko prorauna Zajednice iz ranih 1980-ih Europsko je vijee na sastanku u Fon-tainebleauu u lipnju 1984. odluilo osnovati ad hoc odbor osobnih predstavnika efova drava i vlada, koji je prema njegovom predsjedniku nazvan Doo-geov odbor. Trebao je pripremiti prijedloge za bolje funkcioniranje sustava Zajednice i politike suradnje. Europsko je vijee u lipnju 1985. odluilo veinom glasova (7 prema 3, glasovanje veinom bilo je u tom tijelu izvanredni postupak) sazvati meuvladinu konferenciju kako bi se razmislilo o ovlastima institu-cija, irenju aktivnosti Zajednice na nova podruja i uspostavljanju pravog unutarnjeg trita.

Jedinstveni europski akt potpisalo je 17. velja-e 1986. devet drava lanica, a 28. veljae 1986. to su uinile i Danska (nakon pozitivnog referenduma) te Italija i Grka. Akt su tijekom 1986. ratificirali parla-menti drava lanica, no zbog albe privatne osobe na irskom sudu njegovo je stupanje na snagu odgo-eno za est mjeseci, do 1. srpnja 1987. Jedinstveni europski akt bio je prva velika promjena Ugovora iz Rima. Njegove su glavne odredbe:

a. irenje ovlasti unije

1. Stvaranje velikog unutarnjeg trita

Sasvim operativno unutarnje trite trebalo je biti dovreno do 1. sijenja 1993., a podrazumijevalo je praenje i proirivanje cilja zajednikog trita uve-denog 1958. (3.1.1.).

HR-Book-2014.indb 16 05/02/2014 11:20:20


2. Uspostava novih ovlasti na podruju:

monetarne politike,

socijalne politike,

ekonomske i socijalne kohezije,

istraivanja i tehnolokog razvoja,

okolia,

suradnje na podruju vanjske politike.

b. poboljanje mogunosti donoenja odluka u vijea ministara

Glasovanje kvalificiranom veinom zamijenilo je jed-noglasnost za etiri postojee nadlenosti Zajednice (izmjenu zajednike carinske tarife, slobodu prua-nja usluga, slobodno kretanje kapitala i zajedniku politiku pomorskog i zranog prometa).

Glasovanje kvalificiranom veinom takoer je uve-deno za nekoliko novih nadlenosti kao to su unu-tarnje trite, socijalna politika, ekonomska i socijal-na kohezija, istraivanje i tehnoloki razvoj te politi-ka okolia.

Konano, glasovanje kvalificiranom veinom bilo je predmet izmjene poslovnika Vijea radi usklae-nosti s prethodnom izjavom Predsjednitva da se ubudue glasovanje u Vijeu moe zatraiti ne samo na inicijativu njegova predsjednika, ve takoer na zahtjev Komisije ili drave lanice ako se za to izjasni obina veina lanova Vijea.

c. vea uloga Europskog parlamenta

Poveane su ovlasti Europskog parlamenta:

za sporazume Zajednice o proirenju te za spo-razume o pridruivanju potrebna je suglasnost Parlamenta;

uvoenjem postupka suradnje s Vijeem (1.4.1.) dana je Parlamentu stvarna, iako ograniena, za-konodavna ovlast. Taj se postupak tada odnosio na priblino 12 pravnih osnova i oznaio je klju-an trenutak u preobrazbi Parlamenta u suzako-nodavca ravnopravnog Vijeu.

J Wilhelm Lehmann

HR-Book-2014.indb 17 05/02/2014 11:20:20


1.1.3. Ugovori iz Maastrichta i AmsterdamaUgovor iz Maastrichta izmijenio je prethodne europske ugovore i stvorio Europsku uniju koja se temelji na tri stupa: Europskim zajednicama, zajednikoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) i suradnji u podruju pravosua i unutarnjih poslova (PUP). Povodom proirenja Unije, Ugovorom iz Amsterdama uvedene su potrebne izmjene kako bi se osiguralo uinkovitije i demokratinije funkcioniranje Unije.

i. ugovor iz Maastrichta

Ugovor o Europskoj uniji potpisan je u Maastrichtu 7. veljae 1992., a stupio je na snagu 1. studenog 1993.

a. ustrojstvo unije

Ugovor iz Maastrichta je uspostavom Europske unije obiljeio novu etapu u procesu stvaranja ne-prekidne i sve tjenje veze meu narodima Europe. Europska unija utemeljena je na Europskim zajedni-cama (1.1.1. i 1.1.2.) koje su upotpunjene politikama i nainima suradnje uspostavljenima Ugovorom o Europskoj uniji. Jedinstvenu strukturu Unije inilo je Vijee, Europski parlament, Europska komisija, Sud i Revizorski sud koje su, u uem smislu, tada bile jedi-ne institucije Unije i koje su svoje zadae izvravale u skladu s odredbama ugovora. Ugovorom su osno-vani Europski gospodarski i socijalni odbor te Odbor regija koji imaju savjetodavnu funkciju. Ugovorom je predvieno i osnivanje Europskog sustava sredi-njih banaka i jedne Europske sredinje banke, insti-tucija koje se nadovezuju na postojee financijske institucije skupine EIB, a to su Europska investicijska banka i Europski investicijski fond.

b. nadlenosti unije

Nadlenosti dane Uniji stvorenoj Ugovorom iz Maastrichta bile su razdijeljene u tri velike skupine nazvane stupovima. Prvi stup inile su Europske zajednice koje su predstavljale okvir u kojem su nadlenosti, koje su drave lanice ustupile s dije-lom svoga suvereniteta u podrujima ureenim ugovorom, vrile institucije Zajednice. Drugi stup inila je zajednika vanjska i sigurnosna politika iz glave V. Ugovora. Trei stup inila je suradnja u po-druju pravosua i unutarnjih poslova, predviena odredbama glave VI. Ugovora. Odredbama glava V. i VI. bila je ureena suradnja na meuvladinoj razini koja je koristila zajednike institucije i posjedovala odreene nadnacionalne znaajke poput poveziva-nja s Europskom komisijom i savjetovanja s Europ-skim parlamentom.

1. Europska zajednica (prvi stup)

Zadaa Zajednice bila je osigurati dobro funkcioni-ranje zajednikog trita te izmeu ostaloga skla-dan, uravnoteen i odriv razvoj gospodarskih aktiv-nosti, visoku razinu zaposlenosti i socijalne zatite

te jednakost izmeu mukaraca i ena. Zajednica je ove ciljeve promicala u okviru ovlasti koje su joj do-dijeljene uspostavom zajednikog trita i poveznih mjera iz lanka 3. Ugovora o EZ-u, kao i uspostavom zajednike ekonomske politike i zajednike valute u skladu s lankom 4. U svom djelovanju Zajednica je morala potovati naelo proporcionalnosti, a u po-drujima koja nisu bila u njezinoj iskljuivoj nadle-nosti i naelo supsidijarnosti (lanak 5. EZ-a).

2. Zajednika vanjska i sigurnosna politika (ZVSP) (drugi stup)

Zadaa Unije bila je definiranje i provedba vanjske i sigurnosne politike prema modelu suradnje na meuvladinoj razini (6.1.1.). Drave lanice morale su ovu politiku podupirati aktivno i bez zadrke, u duhu lojalnosti i uzajamne solidarnosti. Njezin cilj bio je: ouvanje zajednikih vrijednosti, temeljnih interesa, neovisnosti i cjelovitosti Unije u skladu s naelima Povelje Ujedinjenih naroda, jaanje sigur-nosti Unije u svakom pogledu, promicanje meuna-rodne suradnje, razvijanje i uvrivanje demokra-cije i vladavine prava te potovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Suradnja u podruju pravosua i unutarnjih poslova (trei stup)

Zadaa Unije bila je ostvarenje zajednikog djelova-nja u ovim podrujima, na temelju meuvladinog modela suradnje (5.12.1.), kako bi se ostvario cilj da se graanima prui visok stupanj sigurnosti u po-druju slobode, sigurnosti i pravde. Ova suradnja obuhvaala je sljedea podruja:

pravila za prijelaz vanjskih granica Zajednice i jaanje kontrole,

borbu protiv terorizma, tekih kaznenih djela, trgovine drogom i meunarodnih prijevara,

pravosudnu suradnju u kaznenim i graanskim stvarima,

stvaranje Europskog policijskog ureda (Europo-la) opremljenog sustavom za razmjenu informa-cija meu policijama drava lanica,

borbu protiv nezakonitog useljavanja,

zajedniku politiku azila.

HR-Book-2014.indb 18 05/02/2014 11:20:20


ii. ugovor iz amsterdama

Ugovor iz Amsterdama o izmjeni Ugovora o Europ-skoj uniji, ugovor o osnivanju Europskih zajednica i odreenih s njima povezanih akata potpisan je u Amsterdamu 2. listopada 1997., a stupio je na snagu 1. svibnja 1999.

a. proirenje nadlenosti unije

1. Europska zajednica

U pogledu zacrtanih ciljeva poseban naglasak bio je stavljen na uravnoteen i odriv razvoj te na visoku razinu zaposlenosti. U ovom je podruju stvoren mehanizam za koordinaciju politika zapoljavanja drava lanica, a otvorena je i mogunost usvaja-nja odreenih mjera na razini Zajednice. Sporazum o socijalnoj politici uvrten je u Ugovor o EZ-u kao njegov sastavni dio uz neka poboljanja (ukidanje mogunosti izuzea). Otada se metoda Zajednice primjenjivala u vanim podrujima koja su dotad bila ureena u treem stupu, kao to su na primjer podruje azila, useljavanja, prelaska vanjskih gra-nica, borbe protiv prijevara, carinske i pravosudne suradnje u graanskim stvarima te jedan dio schen-genske suradnje iju su cjelokupnu pravnu steevi-nu preuzele Unija i Zajednice.

2. Europska unija

Meuvladina suradnja u podruju pravosudne i policijske suradnje u kaznenim stvarima bila je po-jaana utvrivanjem jasnih ciljeva i zadaa te stvara-njem novog pravnog instrumenta slinog direktivi. Pravni instrumenti zajednike vanjske i sigurnosne politike bili su razvijeni naknadno, posebno stvara-njem novog instrumenta, zajednike strategije, te nove funkcije (Glavnog tajnika Vijea za ZVSP) i nove strukture (Odjela za politiko planiranje i rano upozoravanje).

b. jaanje Europskog parlamenta

1. Zakonodavna vlast

U okviru postupka suodluivanja koji je bio proiren na 15 postojeih pravnih osnova Ugovora o EZ-u, Europskom parlamentu i Vijeu dodijeljene su nad-lenosti za donoenje odluka u svojstvu ravnoprav-nih zakonodavaca. Uz iznimku poljoprivredne poli-tike i politike trinog natjecanja, postupak suodlu-ivanja primjenjivao se u svim podrujima u kojima je Vijee imalo ovlast donositi odluke kvalificiranom veinom. U etiri sluaja (ureenih lancima 18., 42. i 47., te lankom 151., koji se odnosi na kulturnu po-litiku i koji je ostao nepromijenjen), postupak suod-luivanja provodio se uz obavezu donoenja jedno-glasne odluke Vijea. Ostala zakonodavna podruja podlona jednoglasnom odluivanju nisu bila obu-hvaena postupkom suodluivanja.

2. Ovlast kontrole

Osim glasovanja o odobrenju Komisije kolektivno, kao tijela, Europski parlament takoer je obavljao funkciju prethodnog davanja suglasnosti kandidatu za predsjednika budue Komisije (lanak 214.).

3. Izbori i statut zastupnika

U pogledu postupka provoenja opih i neposred-nih izbora za Europski parlament (lanak 190. EZ-a), ovlast Zajednice da ureuje zajednika naela nadovezala se na postojeu mogunost usvajanja jedinstvenog postupka. U isti je lanak umetnuta pravna osnova za usvajanje jedinstvenog statuta zastupnika. Meutim, odredba koja bi omoguila usvajanje mjera za razvoj politikih stranaka na eu-ropskoj razini (v. lanak 191.) jo nije postojala.

c. pojaana suradnja

Ugovori su prvi put sadravali ope odredbe koje su pod odreenim uvjetima omoguavale stanovi-tom broju drava lanica da iskoriste zajedniki in-stitucionalni okvir kako bi meusobno uspostavile pojaanu suradnju. Ta se mogunost nadovezivala na sluajeve pojaane suradnje ureene posebnim mjerama, kao to su ekonomska i monetarna unija, uspostava podruja slobode, sigurnosti i pravde, te ukljuivanje takozvane schengenske pravne stee-vine. U podruja u kojima se mogla ostvariti pojaa-na suradnja ubrajao se trei stup, a pod odreenim posebno strogim uvjetima i pitanja iz podruja koja nisu potpadala pod iskljuivu nadlenost Zajednice. Uvjeti koje je svaka pojaana suradnja morala za-dovoljiti i predvieni mehanizmi donoenja odluka bili su zamiljeni tako da se koritenje ovog novog vida postupka integracije jamilo samo u iznimnim sluajevima i da se on, u svakom sluaju, koristio is-kljuivo u svrhu unapreenja integracije, a nipoto obrnuto.

d. pojednostavljenje

Ugovorom iz Amsterdama iz europskih ugovo-ra uklonjene su sve odredbe koje su s vremenom postale nevaee ili zastarjele te su istovremeno zadrani iz njih prethodno proizali pravni uinci. Ugovorom je takoer predvieno novo numerira-nje ugovor. Iz pravno-politikih razloga, Ugovor je potpisan i poslan na ratifikaciju u obliku izmjena postojeih ugovora na snazi.

E. institucionalne reforme s obzirom na perspektivu proirenja

a. U skladu sa zahtjevom Europskog parlamenta, Ugovorom iz Amsterdama je najvei mogui broj za-stupnika u Europskom parlamentu ogranien na 700 (lanak 189.).

HR-Book-2014.indb 19 05/02/2014 11:20:20


b. Sastav Komisije i pitanje ponderiranja glasova bili su sadrani u Protokolu o institucijama priloe-nom ugovorima. Prema odredbama tog Protokola, u Uniji koja broji najvie 20 drava lanica Komisija bi se sastojala od po jednog dravljanina svake drave lanice, pod uvjetom da je do tog dana ponderira-nje glasova u Vijeu promijenjeno. U svakom sluaju, najmanje godinu dana prije pristupanja 21. drave lanice, nova konferencija predstavnika vlada drava lanica trebala bi ponovno sveobuhvatno preispitati sve institucionalne odredbe ugovora.

c. Odluivanje kvalificiranom veinom u Vijeu bilo je predvieno nizom novih pravnih osnova uvede-nih Ugovorom iz Amsterdama. Od postojeih politi-ka Zajednice meutim, jedino podruje u kojem se uvodi sustav glasovanja kvalificiranom veinom bilo je podruje politike istraivanja, dok se u ostalim po-litikama i dalje zahtijevao jednoglasni sustav glaso-vanja.

F. ostala pitanja

Postupci Zajednice u vezi s primjenom naela sup-sidijarnosti bili su dani u protokolu koji se bavio tim pitanjem. Transparentnost je bila poveana zahva-ljujui novim odredbama o pristupu dokumentima (lanak 255.) i o veoj otvorenosti rada Vijea u zako-nodavnom podruju (lanak 207. stavak 3.).

uloga Europskog parlamenta

Miljenje Europskog parlamenta trailo se prije sa-zivanja meuvladine konferencije. Izmeu ostalog, Parlament je sudjelovao na meuvladinim konfe-rencijama u skladu s posebnim pravilima: tijekom posljednje tri konferencije, ovisno o sluaju, Parla-ment su predstavljali predsjednik ili dva zastupnika.

J Vesna Nagli

HR-Book-2014.indb 20 05/02/2014 11:20:20


1.1.4. Ugovor iz Nice i Konvencija o budunosti EuropeUgovor iz Nice trebao je dati rjeenja za ostatke nerijeene Ugovorom iz Amsterdama, ali je, usprkos tome, Europsku uniju tek djelomino pripremio za velika proirenja na istok i jug 1. svibnja 2004. i 1. sijenja 2007. Stoga je Europska konvencija, kao odgovor na pitanja iznesena u Deklaraciji iz Laekena od 15. prosinca 2001., Uniji nastojala dati novu pravnu osnovu u obliku Ugovora o Ustavu za Europu. Taj ugovor nije ratificiran zbog negativnog ishoda referenduma u dvije drave lanice.

ugovor iz nice

Ugovor je potpisan 26. veljae 2001., a stupio je na snagu 1. veljae 2003.

a. ciljevi

U zakljucima Europskog vijea iz Helsinkija odra-nog 1999. godine navedeno je da Unija krajem 2002. mora biti u mogunosti prihvatiti budue drave lanice spremne za pristupanje. Kako su od drava kandidatkinja samo dvije imale vie stanovnika od prosjeka tadanjih drava lanica, predstojalo je znatno poveanje politike teine drava s manjim brojem stanovnika. Stoga je zamiljen Ugovor iz Nice kako bi se institucije EU-a uinile uinkovitijima i le-gitimnijima i kako bi se Unija pripremila za sljedee veliko proirenje.

b. Kontekst

O mnogim institucionalnim pitanjima raspravljalo se na meuvladinim konferencijama (MVK) u Maa-strichtu i Amsterdamu (1.1.3.), ali ona nisu razrije-ena na zadovoljavajui nain (na to se upuuje kao na ostatke iz Amsterdama). Radi se o veliini i sastavu Komisije, ponderiranju glasova u Vijeu i proirenju odluivanja kvalificiranom veinom. Na temelju izvjea finskog predsjednitva, Europsko vijee iz Helsinkija je krajem 1999. odluilo da e se sljedea meuvladina konferencija baviti ostacima i svim drugim izmjenama potrebnim za pripremu proirenja.

c. sadraj

Meuvladina konferencija otvorena je 14. velja-e 2000., a svoj je rad okonala u Nici 10. prosin-ca 2000. postizanjem sporazuma o gore navedenim institucionalnim pitanjima i o nizu drugih tema, po-sebno novoj raspodjeli zastupnikih mjesta u Europ-skom parlamentu, fleksibilnijoj pojaanoj suradnji, nadzoru temeljenih prava i vrijednosti u Uniji te jaa-nju pravosua EU-a.

1. Ponderiranje glasova u Vijeu

Skupnim razmatranjem sustava glasanja u Vijeu, sastava Komisije, a djelomino i raspodjele mjesta u Europskom parlamentu, meuvladina konferencija

dola je do zakljuka da je glavna zadaa izmjena relativne teine drava lanica, to je tema kojom se jo od Ugovora iz Rima nije bavila ni jedna meuvla-dina konferencija. Protokol o institucijama priloen Ugovoru iz Amsterdama predviao je dva naina definiranja odluivanja kvalificiranom veinom: no-vim ponderiranjem glasova radi izmjene postojeeg sustava ili primjenom sustava dvostruke veine gla-sova i stanovnitva. To je bilo rjeenje koje je pred-loila Komisija, a Parlament ju je u tome podrao. Meuvladina konferencija odabrala je prvu opciju. Broj glasova poveao se za sve drave lanice, ali se udio koji pripada najnaseljenijim dravama lanica-ma smanjio: s prijanjih 55 % glasova pao je na 45 % s pristupom novih deset drava lanica, a na 44.5 % 1. sijenja 2005. Zbog toga je uvedena demografska sigurnosna mrea: drava lanica moe zatraiti da se utvrdi predstavlja li kvalificirana veina najmanje 62 % ukupnog stanovnitva Unije. Ako to nije sluaj, odluka nee biti usvojena.

2. Europska komisija

a. Sastav

Komisija od 2005. godine ima po jednog povjerenika iz svake drave lanice. Vijee ima ovlasti da donese jednoglasnu odluku o broju povjerenika i odredba-ma o sustavu rotacije pod uvjetom da svaka Komisija odraava razliite demografske i zemljopisne karak-teristike drava lanica.

b. Unutarnji ustroj

Ugovorom iz Nice su predsjedniku Komisije dane ovlasti za raspodjelu odgovornosti povjerenicima i njihovu preraspodjelu tijekom mandata. Predsjed-nik odabire potpredsjednike i odreuje njihov broj.

3. Europski parlament

a. Sastav

Prema Ugovoru iz Amsterdama, najvei mogui broj zastupnika je 700. Europsko Vijee u Nici je, imajui u vidu proirenje, smatralo da je potrebno izmijeniti broj zastupnika po dravi lanici. Novi sastav Parla-menta iskoriten je i kao protutea izmijenjenom ponderiranju glasova u Vijeu. Odreeno je da Eu-ropski parlament moe imati najvie 732 zastupnika.

HR-Book-2014.indb 21 05/02/2014 11:20:20


b. Ovlasti

Europski parlament moe, na isti nain kao i Vijee, Komisija i drave lanice, pokrenuti pravne postup-ke za osporavanje akata Vijea, Komisije ili Europske sredinje banke zbog nenadlenosti, bitne povrede postupka, povrede Ugovora o osnivanju Europske zajednice ili bilo koje pravne norme u vezi s njego-vom primjenom, te zbog zloporabe ovlasti.

Na prijedlog Komisije, lanak 191. preinaen je u operativnu pravnu osnovu kojom se omoguuje da se propisi kojima se ureuje rad politikih stranaka na razini EU-a i pravila o njihovom financiranju do-nose u postupku suodluivanja.

Zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta po-veane su djelominim proirenjem podruja koja potpadaju pod zakonodavni postupak suodluiva-nja i obavezom da Parlament dade suglasnost za us-postavu pojaane suradnje u podrujima na koja se postupak suodluivanja odnosi. Isto tako, Vijee e zatraiti miljenje Parlamenta i prilikom izjanjavanja o opasnosti da drava lanica teko prekri temeljna prava.

4. Reforma pravosua

a. Sud Europske unije

Sudu Europske unije dana je mogunost da zasjeda na nekoliko naina: moe zasjedati u sudskim vijei-ma (od tri ili pet sudaca), Velikom vijeu (jedanaest sudaca) ili u punom sastavu. Vijee, odluujui jed-noglasno, moe poveati broj nezavisnih odvjetnika. Iako Sud Europske unije zadrava nadlenost u odlu-ivanju o prethodnim pitanjima, njegov statut pred-via mogunost da se Prvostupanjskom sudu upute pitanja koja nisu navedena u lanku 225. Ugovora o EZ-u.

b. Prvostupanjski sud

Ovlasti Prvostupanjskog suda poveane su kako bi obuhvatile neke kategorije preliminarnih pitanja, uz mogunost osnivanja sudskih vijea jednoglasnom odlukom Vijea. Sve ove operativne odredbe, a po-glavito one koje se odnose na nadlenosti Prvostu-panjskog suda, odsad se nalaze u samom Ugovoru.

5. Zakonodavni postupci

Iako je znaajan broj novih politika i odredaba (27) sada bio obuhvaen postupkom odluivanja kvalifi-ciranom veinom u Vijeu, postupak suodluivanja proiren je samo na neka manja podruja (lanci 13., 62., 63., 65., 157., 159. i 191. Ugovora o EZ-u), a prista-nak se traio za bivi lanak 161.

6. Pojaana suradnja

Ugovor iz Nice, ba kao i Ugovor iz Amsterdama, sa-dri ope odredbe koje se primjenjuju na sve oblike pojaane suradnje i odredbe specifine za dotini stup. Meutim, dok je Ugovor iz Amsterdama pred-viao primjenu pojaane suradnje samo u prvom i

treem stupu, Ugovor iz Nice obuhvaao je sva tri stupa.

Ugovorom iz Nice uvedene su jo dvije izmjene: upu-ivanje Vijeu vie nije bilo mogue, a pojmom razu-mnog roka razjanjen je previe openit tekst lanka 43. Ugovora o EU-u. Pristanak parlamenta sada se traio u svim podrujima u kojima se pojaana su-radnja odnosila na pitanja obuhvaena postupkom suodluivanja.

7. Zatita temeljnih prava

lanku 7. UEU-a dodan je stavak kako bi se pokrili sluajevi u kojima, unato nepostojanju evidentnog krenja temeljnih prava, postoji oita opasnost da se to dogodi. Vijee, odluujui veinom od etiri petine svojih lanova uz prethodnu suglasnost Par-lamenta, utvruje postoji li takva opasnost i toj dra-vi lanici upuuje odgovarajue preporuke. Progla-ena je neobvezujua Povelja o temeljnim pravima (1.1.6.).

d. uloga Europskog parlamenta

Kao i tijekom proteklih meuvladinih konferenci-ja, Parlament je aktivno sudjelovao u pripremama za MVK 2000. godine izjasnivi se o dnevnom redu konferencije te o njezinom odvijanju i ciljevima. Parlament je takoer iznio svoje miljenje o sadra-ju i pravnim uincima Povelje o temeljnim pravima (1.1.6.). Parlament je insistirao da sljedea meuvla-dina konferencija bude transparentna, uz sudjelo-vanje europskih i nacionalnih zastupnika, Komisije i miljenja obinih graana, te da se, kao njezin ishod, donese dokument s ustavnim obiljejima.

Konvencija o budunosti Europe

a. osnova i ciljevi

U skladu s Izjavom br. 23 priloenom Ugovoru iz Nice, Europsko vijee iz Laekena odrano 14. i 15. prosin-ca 2001. odluilo je osnovati Konvenciju koja e oku-piti glavne sudionike rasprave o budunosti Europ-ske unije. Njezini su ciljevi bili na to transparentniji nain pripremiti sljedeu meuvladinu konferenci-ju i organizirati raspravu o etiri velika pitanja koja postavlja razvoj EU-a: boljoj raspodjeli nadlenosti, pojednostavljenju instrumenata za djelovanje Unije, vie demokracije, transparentnosti i uinkovitosti te izradi Ustava za europske graane.

b. organizacija

Konvenciju su inili sljedei lanovi: jedan predsjed-nik (Valry Giscard d'Estaing), dva potpredsjednika (Giuliano Amato i Jean-Luc Dehaene), 15 predstav-nika efova drava ili vlada drava lanica, 30 zastu-pnika nacionalnih parlamenata (po 2 iz svake drave lanice), 16 zastupnika Europskog parlamenta i 2 lana Europske komisije. Drave kandidatkinje su jednakopravno i pod istim uvjetima sudjelovale u

HR-Book-2014.indb 22 05/02/2014 11:20:20


raspravama, ali nisu mogle sprijeiti postizanje mo-gueg konsenzusa meu dravama lanicama. Kon-vencija je ukupno imala 105 lanova.

Uz predsjednika i potpredsjednika, predsjednitvo je imalo devet lanova Konvencije i pozvanog pred-stavnika zemalja kandidatkinja. Uloga predsjedni-tva bila je dati Konvenciji znaajan razvojni poticaj i pripremiti njezine temelje za rad.

c. ishod

Rad Konvencije obuhvaao je fazu oslukivanja tije-kom koje su se uzimala u obzir oekivanja i potrebe drava lanica i europskih graana, fazu razmatranja danih ideja te fazu sastavljanja preporuka na temelju sutine rasprave. Krajem 2002. godine Konvenciji je svoje zakljuke predalo 11 radnih skupina. Tijekom prvog polugodita 2003. Konvencija je sastavila tekst i raspravljala o njemu, a on je zatim postao na-crt Ugovora o Ustavu za Europu.

Dio I. (naela i institucije, 59 lanaka) i Dio II. (Pove-lja o temeljnim pravima, 54 lanka) podneseni su Europskom vijeu u Solunu 20. lipnja 2003. Dio III. (politike, 338 lanaka) i Dio IV. (zavrne odredbe, 10 lanaka) predstavljeni su 18. srpnja 2003., tijekom

talijanskog predsjedanja. Kasnija meuvladina kon-ferencija je 18. lipnja 2004. usvojila taj tekst s odre-enim brojem izmjena, ali je temeljni okvir nacrta Konvencije zadran. Zbog negativnog ishoda dvaju referenduma, u Francuskoj i Nizozemskoj, postupak ratifikacije Ugovora o Ustavu za Europu nije uspje-no dovren (1.1.5.).

d. uloga Europskog parlamenta

Veina promatraa dri da je utjecaj europskih zastu-pnika tijekom rada Konvencije bio od presudne va-nosti. Zahvaljujui vie razloga, poput pregovara-kog iskustva u meunarodnom okruenju i injenici da se Konvencija odvijala u prostorijama Parlamenta, zastupnici su mogli imati jak utjecaj na tijek odvija-nja rasprava i na konani ishod Konvencije. Osim toga, oni su aktivno doprinijeli stvaranju politikih Skupina sastavljenih od zastupnika u Europskom parlamentu i zastupnika u nacionalnim parlamenti-ma. Parlament je uspio ostvariti zamjetan broj svojih poetnih ciljeva, a veina ih je zadrana u Ugovoru iz Lisabona.

J Wilhelm Lehmann

HR-Book-2014.indb 23 05/02/2014 11:20:20


1.1.5. Ugovor iz LisabonaU ovom se poglavlju daje pregled Ugovora iz Lisabona i njegove osnovne odredbe. Cilj je prikazati povijesni kontekst u kojem je taj najnoviji temeljni tekst EU-a nastao iz tekstova koji su mu prethodili. Pojedinane odredbe (s upuivanjima na lanke) i njihovi uinci na politike Europske unije podrobnije su objanjeni u informativnim lancima koji govore o pojedinim politikama i pitanjima.

pravna osnova

Ugovor iz Lisabona o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i Ugovora o osnivanju Europske zajednice (SL C 306, 17. 12. 2007.); stupio je na snagu 1. pro-sinca 2009.

povijest

Ugovor iz Lisabona zapoet je krajem 2001. kao ustavni projekt (Deklaracija Europskoga vijea o budunosti Europske unije ili Deklaracija iz Laeke-na), nakon kojeg je 2002. i 2003. uslijedila Europska konvencija koja je sastavila nacrt Ugovora o Ustavu za Europu (Ustavni ugovor) (1.1.4.). Postupak koji je vodio do Ugovora iz Lisabona bio je rezultat nega-tivnog ishoda dvaju referenduma o Ustavnom ugo-voru, odranih u svibnju i lipnju 2005., nakon ega je Europsko vijee odluilo uzeti dvije godine vre-mena za razmiljanje. Konano, na temelju Berlinske deklaracije iz oujka 2007., Europsko vijee odrano od 21. do 23. lipnja 2007. usvojilo je precizan mandat za sljedeu meuvladinu konferenciju pod portugal-skim predsjedanjem. Meuvladina konferencija svoj je rad okonala u listopadu 2007. Ugovor je potpisan 13. prosinca 2007. na sastanku Europskog vijea u Li-sabonu, a ratificirale su ga sve drave lanice.

sadraj

a. ciljevi i pravna naela

Ugovor o osnivanju Europske zajednice preimeno-van je u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a u cijelom tekstu pojam Zajednica zami-jenjen je rijeju Unija. Unija zamjenjuje Zajednicu i njezin je pravni sljednik. Ugovorom iz Lisabona ne odreuju se dravni simboli Unije poput zastave ili himne. Iako se novi tekst po imenu razlikuje od na-crta Ustavnog ugovora, u njemu je zadrana veina njegovih bitnih postignua.

Ugovorom iz Lisabona na Uniju se ne prenosi nijed-na dodatna iskljuiva nadlenost. No njime se mije-nja nain na koji Unija provodi postojee ovlasti, te neke nove (podijeljene) ovlasti, jaanjem sudjelo-vanja i zatite graana, stvaranjem nove institucio-nalne strukture te promjenom postupka donoenja odluka da bi postigla veu uinkovitost i transparen-tnost ime se osigurava via razina parlamentarnog nadzora i demokratske odgovornosti.

Za razliku od Ustavnog ugovora, Ugovor iz Lisabona ne sadri nijedan lanak kojim se formalno potvru-je prednost prava Unije u odnosu na nacionalno za-konodavstvo, ali je Ugovoru u tom smislu priloena izjava (Izjava br. 17) koja upuuje na miljenje pravne slube Vijea u kojem se podsjea na ustaljenu sud-sku praksu Suda Europske unije o tom pitanju.

Ugovorom iz Lisabona prvi se put organiziraju i po-janjavaju ovlasti Unije i razlikuju tri tipa nadlenosti: iskljuivu nadlenost, kad jedino Unija moe donosi-ti pravne akte, a drave lanice samo provoditi zako-nodavstvo EU-a; podijeljenu nadlenost, kad drave lanice mogu donositi pravno obvezujue akte ako to nije uinila Unija; te pomonu nadlenost, kad EU usvaja mjere za podupiranje ili dopunjavanje poli-tika drava lanica. Nadlenosti Unije sad se mogu vratiti dravama lanicama prilikom revizije ugovora.

Ugovorom iz Lisabona Europskoj se uniji daje puna pravna osobnost. Unija stoga moe potpisivati me-unarodne ugovore u podrujima iz svoje nadleno-sti i pristupati meunarodnim organizacijama. Dra-ve lanice mogu potpisivati samo one meunarod-ne sporazume koji su u skladu sa zakonodavstvom Unije.

Ugovorom iz Lisabona zavrava se uvrtenje preo-stalih aspekata treeg stupa koji se odnose na slobo-du, sigurnost i pravdu (suradnja policije i pravosua u kaznenim stvarima) u prvi stup. SSP (sloboda, si-gurnost i pravda) prestaje biti meuvladina resorna politika budui da se o pravnim aktima usvojenim u ovom podruju sad odluuje u redovnom zakono-davnom postupku (kvalificiranom veinom i suodlu-ivanjem) te se, ako nije drugaije odreeno, primje-njuju pravni instrumenti metode Zajednice (uredbe, direktive i odluke).

Od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona Europ-ski parlament moe predlagati izmjene Ugovora, kao to je ve sluaj s Vijeem, vladom neke drave lanice ili Komisijom. Te bi izmjene u naelu iziski-vale sazivanje konvencije. Sad je revizija Ugovora mogua i bez sazivanja meuvladine konvencije uz primjenu pojednostavljenih postupaka revizije. To vrijedi samo kad se predloene izmjene odnose na unutarnje politike i djelovanja Unije (lanak 48. stavci 6. i 7. UEU-a). U tim sluajevima odluka da se ne saziva konvencija iziskuje suglasnost Europskog parlamenta ako to nije opravdano opsegom predlo-enih izmjena.

HR-Book-2014.indb 24 05/02/2014 11:20:21


b. jaa demokracija i bolja zatita temeljnih prava

U Ugovoru iz Lisabona navedena su tri temeljna na-ela: demokratska jednakost, predstavnika demo-kracija i participativna demokracija. Participativna demokracija poprima novi oblik graanske inicijati-ve (2.1.5.).

Povelja Europske unije o temeljnim pravima nije ne-posredno uvrtena u Ugovor iz Lisabona, ali joj se lankom 6. stavkom 1. UEU-a daje obvezujua prav-na snaga ime dobiva jednaku pravnu snagu kao i Ugovori (1.1.6.).

Stupanje na snagu 14. protokola Europske konven-cije za zatitu ljudskih prava 1. lipnja 2010., kojim se doputa ne samo dravama nego i meunarodnim organizacijama da postanu potpisnice Europske konvencije, otvorio je Europskoj uniji mogunost pristupa Konvenciji. Pristupanje ipak iziskuje ratifi-kaciju svih drava stranaka Europske konvencije i Europske unije.

c. nova institucionalna struktura

1. Europski parlament

U skladu s lankom 14. stavkom 2. UEU-a Europski parlament (EP) sastavljen je od predstavnika graa-na Unije, a ne od predstavnika naroda drava (la-nak 189. Ugovora o EZ-u).

Zakonodavne ovlasti Europskog parlamenta pove-ane su novim redovnim zakonodavnim postup-kom koji je zamijenio bivi postupak suodluivanja. Sad se on primjenjuje na vie od 40 novih politikih podruja, ime se njihov broj poveao na 73. Postu-pak pristanka postoji i dalje kao suglasnost, a po-stupak savjetovanja ostao je nepromijenjen. Novim postupkom donoenja prorauna stvara se potpuna jednakost Parlamenta i Vijea kad se radi o odobra-vanju godinjeg prorauna. Viegodinji financijski okvir mora odobriti Parlament (suglasnost).

Europski parlament sad bira predsjednika Komisije veinom zastupnika na prijedlog Europskog vijea koje kandidata mora izabrati kvalificiranom veinom vodei rauna o rezultatu izbora za Europski parla-ment. Europski parlament i dalje mora odobriti Ko-misiju kao kolegij.

Europski parlament moe imati najvie 751 zastupni-ka. Najvei broj zastupnika po dravi lanici smanjen je na 96, a najmanji je povean na 6. Njemaka e do iduih izbora zadrati 99 zastupnika u Europskom parlamentu zbog ega e se ukupni broj zastupnika poveati na 754. Razlika izmeu 736 zastupnika iza-branih u lipnju 2009. (na temelju Ugovora iz Nice) i broja zastupnikih mjesta za prijelazni period prema Ugovoru iz Lisabona popunjena je u prosincu 2011.

2. Europsko vijee

Ugovorom iz Lisabona Europsko vijee formalno je priznato kao institucija EU-a ija se uloga sastoji u tome da Uniji daje potreban poticaj za razvoj i za to utvruje ope politike smjernice i prioritete. Europsko vijee nema zakonodavnu funkciju. Du-gotrajno predsjednitvo zamjenjuje sadanji sustav rotacije svakih est mjeseci. Predsjednik se bira kvali-ficiranom veinom Europskog vijea na razdoblje od 30 mjeseci, a mandat mu se moe obnoviti. Taj su-stav trebao bi poboljati kontinuitet i koherentnost njegova rada. Predsjednik takoer obavlja funkciju vanjskog predstavljanja Unije, ne dovodei pritom u pitanje dunosti Visokog predstavnika Unije za vanj-ske poslove i sigurnosnu politiku (vidi nie).

3. Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

Visokog predstavnika imenuje Europsko vijee kva-lificiranom veinom uz suglasnost predsjednika Ko-misije. Visoki predstavnik zaduen je za zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a i moe iznositi pri-jedloge. Osim predsjedanja Vijeem za vanjske po-slove, Visoki predstavnik je i potpredsjenik Komisije, a pomae mu Europska sluba za vanjsko djelovanje koja ukljuuje osoblje Vijea, Komisije i nacionalnih diplomatskih slubi.

4. Vijee

Ugovorom iz Lisabona zadrano je glasovanje dvo-strukom veinom (graana i drava lanica). No sa-danja pravila glasovanja ostaju na snazi samo do studenog 2014.; izmeu 1. studenog 2014. i 31. ouj-ka 2017. primjenjivat e se nova pravila, ali e svaka drava lanica moi zatraiti primjenu postojeeg ponderiranja glasova.

Kvalificirana veina postie se kad 55 % lanova Vi-jea koji predstavljaju najmanje 65 % stanovnitva podri prijedlog (lanak 16. stavak 4. UEU-a). Kad Vijee ne odluuje na prijedlog Komisije ili Visokog predstavnika, potrebna veina drava lanica je 72 % (lanak 238. stavak 2. UFEU-a). Najmanje etiri dra-ve lanice moraju glasovati protiv prijedloga da bi se sprijeilo njegovo donoenje. Novim mehanizmom, nadahnutim Kompromisom iz Ioannine, 75 % sta-novnitva ili broja drava lanica (55 % od 1. travnja 2017.) potrebnih za sastavljanje blokirajue manjine, moe u razumnom roku zatraiti preispitivanje pri-jedloga (Izjava br. 7).

Sjednice Vijea su javne kad se raspravlja ili glasuje o nacrtu zakonodavnog akta. U tu je svrhu svaka sjednica Vijea podijeljena na dva dijela, na nain da je jedan dio posveen raspravi o zakonodavnim aktima, a drugi nezakonodavnim aktivnostima. Predsjednitvo Vijea i dalje se izmjenjuje svakih est mjeseci, ali postoje i skupna predsjednitva sastav-ljena od po tri drave lanice u trajanju od 18 mjeseci kako bi se osigurao bolji kontinuitet rada. Iznimka je

HR-Book-2014.indb 25 05/02/2014 11:20:21


Vijee za vanjske poslove kojim stalno predsjeda Vi-soki predstavnik.

5. Komisija

S obzirom na to da e se predsjednik Komisije bira-ti na temelju rezultata europskih izbora, on e imati vei politiki legitimitet. Predsjednik je zaduen za unutarnju organizaciju kolegija (imenovanje povje-renika, raspodjelu resora, zahtjeve za podnoenje ostavke u posebnim okolnostima).

6. Sud Europske unije

Nadlenost Suda proirena je na sve aktivnosti Uni-je osim na zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku. Broj nezavisnih odvjetnika moe se poveati s osam na jedanaest. Specijalizirani sudovi mogu se osno-vati uz suglasnost Parlamenta. Pojednostavljen je pristup graana Sudu. Treba se osnovati Ured europ-skog javnog tuitelja radi istrage, kaznenog progo-na, i podizanja optunice za djela protiv financijskih interesa Unije.

d. uinkovitije i demokratinije oblikovanje politika s novim politikama i nadlenostima

Vei broj takozvanih klauzula pasarela omoguuje promjenu naina odluivanja, s jednoglasnog odlu-ivanja na odluivanje kvalificiranom veinom, s po-stupka savjetovanja na suodluivanje (lanak 31. sta-vak 3. UEU-a, lanci 81., 153., 192., 312. i 313. UFEU-a te neki postupci slini pasarelama koji se odnose na pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima) (1.4.2.). U podrujima u kojima Unija nema iskljuivu nadle-nost, najmanje devet drava lanica moe meusob-no uspostaviti pojaanu suradnju. Odobrenje za to mora dati Vijee nakon dobivanja suglasnosti od Eu-ropskog parlamenta. O pitanjima zajednike vanjske i sigurnosne politike odluke se donose jednoglasno.

Ugovorom iz Lisabona znatno je ojaano naelo supsidijarnosti ukljuivanjem nacionalnih parlame-nata u postupak donoenja odluka (1.3.5.). Uveden je niz novih politikih podruja, a druga su proirena.

Politika okolia sad ukljuuje borbu protiv klimatskih promjena. U podruju energetske politike sad se spominju solidarnost, sigurnost i meusobna po-vezanost opskrbe. Osim toga, prava intelektualnog vlasnitva, sport, svemir, turizam, civilna zatita i ad-ministrativna suradnja sad su predmet zakonodavne odluke EU-a.

Ugovorom iz Lisabona u zajedniku sigurnosnu i obrambenu politiku unosi se klauzula o uzajamnoj obrani kojom se propisuje da sve drave lanice moraju pruiti pomo napadnutoj dravi lanici. Klauzulom solidarnosti propisuje se da Unija i svaka drava lanica moraju svim raspoloivim sredstvima pomoi dravi lanici koja je rtva nesree uzrokova-ne ljudskim djelovanjem, prirodne katastrofe ili meta teroristikog napada. Stalna strukturirana suradnja otvorena je svim dravama lanicama koje se obve-u na suradnju u europskim programima za vojnu opremu i stave na raspolaganje borbene jedinice za neposredno djelovanje. Da bi se uspostavila takva suradnja, treba je odobriti Vijee kvalificiranom ve-inom nakon savjetovanja s Visokim predstavnikom (6.1.2.).


Vidi 1.1.4. za doprinose Parlamenta Europskoj kon-venciji i njegovo sudjelovanje na prijanjim meu-vladinim konferencijama. Meuvladina konferencija 2007., koja je odrana pod portugalskim predsjeda-njem i dovela do potpisivanja Ugovora iz Lisabona, bila je prva meuvladina konferencija na koju je Par-lament poslao tri predstavnika. Tadanji predsjednik Parlamenta u svom je inauguracijskom govoru u ve-ljai 2007. izjavio da je jedan od prioriteta Parlamen-ta u drugoj polovini njegovog estog saziva osigurati da sutina Ustavnog ugovora, ukljuujui i poglavlje o vrijednostima, postane pravna i politika realnost do iduih izbora za Europski parlament.

J Petr Novak

HR-Book-2014.indb 26 05/02/2014 11:20:21


1.1.6. Povelja o temeljnim pravimaPoveljom o temeljnim pravima odreuju se temeljna prava koja Europska unija i drave lanice moraju potovati pri provedbi prava EU-a. Rije je o pravno obvezujuem instrumentu koji je donesen kako bi se izriito priznala i osigurala transparentnost uloge koju temeljna prava imaju u pravnom poretku Unije.

pravni status

Povelju o temeljnim pravima Europske unije sveano su proglasili Europski parlament, Vijee i Komisija u Nici 2000. Nakon unesenih izmjena, ponovno je pro-glaena 2007.

No sveano proglaenje Povelju nije uinilo pravno obvezujuom. Usvajanje nacrta Ustava za Europu, potpisanog 2004., dalo bi joj obvezujuu snagu. Zbog neuspjelog postupka ratifikacije (1.1.4.), Pove-lja je sve do donoenja Ugovora iz Lisabona i dalje bila samo deklaracija o pravima.

Povelja je postala pravno obvezujuom 1. prosinca 2009. lankom 6. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) predvia se da Unija priznaje prava, slo-bode i naela odreena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima [], koja ima istu pravnu snagu kao Ugovori. Povelja stoga ini primarno zakono-davstvo EU-a. Kao takva, ona predstavlja parametar prema kojemu se ispituje valjanost sekundarnog za-konodavstva EU-a i nacionalnih mjera.

Kontekst

Europske zajednice (dananja Europska unija) prvot-no su stvorene kao meunarodna organizacija koja djeluje uglavnom na podruju ekonomije. Stoga is-prva nije zamijeena potreba za pravilima vezanima za potovanje temeljnih prava.

Ipak, nakon to je Sud potvrdio naela izravnog uin-ka (1.2.1.) i nadreenosti europskog prava, u skladu s kojima pravo Zajednice ima prednost pred domaim pravom [Costa protiv ENEL-a, predmet 6/64], neki nacionalni sudovi izrazili su bojazan zbog uinaka koje bi takva sudska praksa imala na zatitu ustavnih vrijednosti. Kada bi europsko pravo imalo prednost ak i pred domaim ustavnim pravom, njime bi se mogla kriti temeljna prava zajamena nacionalnim ustavima. Njemaki i talijanski ustavni sud zbog toga su 1974. zasebno donijeli dvije odluke kojima su po-tvrdili svoje ovlasti preispitivanja europskog prava radi osiguravanja njegove usklaenosti s ustavnim pravima [Solange I; Frontini].

Sud je istodobno razvio vlastitu sudsku praksu o ulo-zi koju temeljna prava imaju u europskom pravnom poretku. Ve 1969. utvrdio je da su temeljna ljudska prava ugraena u opa naela prava Zajednice i kao takvima, sam Sud im prua zatitu [Stauder, predmet 29/69]. Potaknut njegovom kasnijom po-novnom potvrdom istoga naela, njemaki ustavni

sud naposljetku je usvojio malo istananiji pristup u skladu s kojime je priznao da Sud jami razinu zatite temeljnih prava u znatnoj mjeri slinu onoj koju za-htijeva nacionalni Ustav te da stoga ne postoji potre-ba za dokazivanjem usklaenosti svakog dijela zako-nodavstva Zajednice s Ustavom [Solange II, 1987.].

Stoga je zatita temeljnih prava pred mjerama Za-jednica odavno preputena Sudu, koji je razradio popis prava crpei ih iz opih naela prava Zajedni-ce i zajednikih ustavnih tradicija drava lanica. No nedostatak izriitog, pisanog popisa temeljnih prava obvezujueg za Europsku zajednicu te lako dostu-pnog graanima i dalje je bio uzrokom zabrinutosti. U vie se prilika iznijelo dva glavna prijedloga kojima se smjeralo popuniti ovu rupu u zakonodavstvu.

Prvi je bio taj da Europska zajednica pristupi Europ-skoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR), ve postojeem regionalnom in-strumentu kojemu je cilj zatita ljudskih prava, a iju ispravnu primjenu od strane drava lanica nadzire Europski sud za ljudska prava. No ta je mogunost odbaena nakon to je Sud donio Miljenje [2/94] prema kojemu je Zajednici nedostajala nadlenost za pristupanje Konvenciji. Slijedom toga, ovim se putem moglo poi tek nakon izmjena Ugovora. Po-trebne izmjene naposljetku su usvojene stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona. lankom 6. UEU-a sada se zahtijeva pristupanje Unije ECHR-u.

Drugi je prijedlog bio taj da Zajednica donese vlasti-tu Povelju o temeljnim pravima i Sudu dodijeli ovlast za osiguravanje njezine pravilne provedbe. Tijekom godina o ovome se pristupu raspravljalo u nizu pri-goda, a ponovno je predloen na sjednici Europskog vijea u Klnu 1999.

postupak izrade nacrta

Temeljni sadraj Povelje oblikovali su zakljuci done-seni na sjednici u Klnu, u skladu s kojima je glavna svrha Povelje bila da se nadreenu vanost i rele-vantnost temeljnih prava uini vidljivijima za graa-ne EU-a. ECHR i zajednike ustavne tradicije drava lanica, kao opa naela prava Zajednice, trebali su sastavljaima Povelje posluiti kao glavni izvori na-dahnua. Osim toga, kao izvor nadahnua trebali su sluiti i Europska socijalna povelja (donesena u kon-tekstu Vijea Europe) i Povelja Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika jer se ne ograniavaju samo na utvrivanje ciljeva djelovanja.

HR-Book-2014.indb 27 05/02/2014 11:20:21


O sastavu tijela koje je trebalo sastaviti Povelju od-lueno je tijekom sjednice Europskog vijea u Tam-pereu 1999. Tijelo koje se zvalo Konvencija kao punopravne je lanove ukljuivalo 15 predstavnika elnika drava ili vlada tadanjih 15 drava lanica, jednog predstavnika predsjednika Komisije, 16 za-stupnika u Europskom parlamentu i 30 zastupnika u nacionalnim parlamentima (po dva iz svakog parla-menta). Usto, status promatraa dodijeljen je dvama predstavnicima Suda, dvama predstavnicima Vijea Europe, ukljuujui jednog predstavnika Europskog suda za ljudska prava. Ostala tijela Unije (npr. Gos-podarski i socijalni odbor, Odbor regija i Europski ombudsman), kao i druga tijela, socijalne grupacije ili strunjaci, mogli su biti pozvani kako bi iznijeli svoja miljenja, no nisu izravno sudjelovali u postup-ku izrade nacrta. Za iznoenje stajalita graana i civilnog drutva bio je zasluan prevladavajui broj zastupnika iz nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta. Sastav i metode rada Konvencije poslu-ili su kao model za Konvenciju o budunosti Europe (1.1.4.).

sadraj

Povelja o temeljnim pravima dijeli se na sedam glava, od kojih je est posveeno osobitim tipovi-ma prava, dok se u posljednjoj objanjava opseg primjene Povelje i principe kojima se vode njezina tumaenja. Vana znaajka Povelje njezino je ino-vativno grupiranje prava. Njome se naime naputa tradicionalno razlikovanje civilnih i politikih prava s jedne, te ekonomskih i socijalnih prava s druge stra-ne. Istovremeno, Poveljom se jasno razlikuju prava i naela. Naela se, u skladu s lankom 52. stavkom 5., provode u okviru dodatnog zakonodavstva i postaju relevantna samo za sudove u predmetima o tumae-nju i zakonitosti takvih zakona.

Znatan dio Povelje podijeljen je na sljedei nain:

prvom glavom, pod nazivom Dostojanstvo, tite se prava na ljudsko dostojanstvo, ivot i osobni in-tegritet te se ponovno potvruje zabrana muenja i ropstva.

Drugom glavom naziva Slobode tite se prava na slobodu i potovanje privatnog i obiteljskog ivota, pravo na stupanje u brak i osnivanje obitelji, pravo na slobodu miljenja, savjesti i vjeroispovijedi te pravo na slobodu izraavanja i okupljanja. Takoer se obuhvaa zatita prava na obrazovanje, rad, vla-snitvo i azil.

Treom glavom, posveenom Jednakosti, ponovno se potvruje naelo jednakosti i nediskriminacije te potovanja kulturne, vjerske i jezine raznolikosti. Takoer se jami posebna zatita prava djece, starijih osoba i osoba s invaliditetom.

etvrtom glavom naziva Solidarnost jami se za-tita prava radnika, ukljuujui prava na kolektivno pregovaranje i djelovanje, kao i na potene i praved-

ne uvjete rada. Njome se takoer priznaju dodatna prava i naela, kao npr. pravo na socijalnu sigurnost, pravo na pristup zdravstvenoj skrbi te naela zatite okolia i potroaa.

U petoj glavi, koja nosi naziv Prava graana, na-vode se prava graana Unije: pravo na glasovanje i kandidiranje na izborima za Europski parlament i opinskim izborima, pravo na dobru upravu, pravo na peticiju, pravo pristupa dokumentima, pravo na diplomatsku zatitu te pravo na slobodu kretanja i slobodu prebivanja (2.1.1.).

estom glavom naziva Pravda ponovno se potvru-je pravo na uinkoviti pravni lijek i na pravino sue-nje, pravo na obranu, naela zakonitosti proporcio-nalnosti kaznenih djela i kazni te pravo na izbjega-vanje dvostrukog suenja ili kanjavanja zbog istog kaznenog djela.

Iako se njome uglavnom ponovno potvruju prava koja su u dravama lanicama ve postojala i koja su priznata kao sastavni dio opih naela prava Unije, Povelja je u nekim aspektima inovativna. Primjerice, izriito se spominje zabrana bilo kakve diskrimina-cije na temelju invalidnosti, dobi ili spolnog usmje-renja. Nadalje, Povelja ukljuuje neka suvremena prava, primjerice zabranu reproduktivnog kloniranja ljudskih bia.

Najvea vrijednost Povelje, meutim, ne lei u njezi-nu inovativnom karakteru, nego u izriitom prizna-vanju sredinje uloge koju temeljna prava imaju u pravnom poretku EU-a. Drugim rijeima, Poveljom se izrijekom priznaje da je Unija zajednica prava i vri-jednosti te da temeljna prava graana lee u samoj sri Europske unije.

podruje primjene i tumaenje

Sedmom glavom Povelje obuhvaaju se neke ope odredbe o njezinu tumaenju i primjeni.

Osobno podruje primjene Povelje potencijalno je vrlo iroko: veina prava koja su u njoj priznata dodi-jeljena su svima, neovisno o njihovu dravljanstvu ili statusu. Ipak, neka su prava dodijeljena samo gra-anima (osobito prava navedena u glavi V.), dok su ostala od priline vanosti za dravljane treih zema-lja (npr. pravo na azil) ili za posebne kategorije osoba (npr. radnike).

Glavno podruje primjene Povelje izrijekom je defi-nirano u lanku 51., gdje stoji da se njezine odredbe odnose samo na institucije i tijela EU-a te na drave lanice kada provode pravo EU-a (2.1.2.). Ova odred-ba slui za razdvajanje primjene Povelje od primjene nacionalnih ustava: drave lanice Povelja obvezuje samo pri provoenju prava EU-a. Nadalje, Poveljom se ne proiruju ovlasti ili nadlenosti Unije i tako se osigurava da njezino donoenje ne povea ovlasti Unije na tetu ovlasti drava lanica.

Dodatna pravila kojima se potvruje vanost nacio-nalnih ustavnih tradicija i nacionalnih zakona mogu

HR-Book-2014.indb 28 05/02/2014 11:20:21


se pronai u lancima 52. i 53. U 52. se lanku navodi da se temeljna prava mora tumaiti u skladu s ustav-nim tradicijama koje su zajednike dravama lani-cama te u skladu s ECHR-om i uz potpuno uvaava-nje nacionalnih zakona i praksi. Nadalje, u lanku 53. jasno se navodi da Povelja ne moe ograniavati ili nepovoljno utjecati na razinu zatite temeljnih prava ve predvienu pravom Unije, meunarodnim pra-vom (osobito ukljuujui ECHR) i ustavima drava lanica.

Iako Povelja sadrava nekoliko prava, njima nije osi-gurana neograniena zatita. Doista, lankom 52. doputaju se ogranienja prava ako su ona predvi-ena zakonom, ako potuju samu sutinu prava te su proporcionalna i nuna za zatitu prava ostalih ili opeg interesa. Nadalje, dok su neka prava apso-lutna, ostala se dodjeljuju jedino u skladu s pravom Unije i nacionalnim zakonima i praksom, to znai da podruje primjene takvih prava moe podlijegati dodatnim ogranienjima.

Povelja je podjednako vaea za sve drave lanice Europske unije. Premda je radi pojanjenja njezine primjene na Ujedinjenu Kraljevinu i Poljsku donesen Protokol, on ne ograniava niti odbacuje njezin utje-caj na pravne poretke tih dviju drava lanica, to izrijekom priznaje Sud [N.S., predmet C-411/10].


Odmah nakon to je Sud priznao nadreenost prava Zajednice nad nacionalnim zakonodavstvima, Eu-ropski je parlament naglasio rizik da bi novo naelo moglo potkopati ljudska prava zatiena nacional-nim ustavima.

Parlament, Vijee i Komisija donijeli su 1977. Zajed-niku deklaraciju o temeljnim pravima kojom su se obvezali na potovanje temeljnih prava u izvrava-nju svojih ovlasti. Nadalje, Parlament je 1979. donio rezoluciju kojom je predloio da Europska zajednica treba pristupiti ECHR-u.

U nacrtu Ugovora o osnivanju Europske unije (1.1.2.) iz 1984. navodi se da Unija mora tititi dostojanstvo pojedinca i svakomu tko potpada pod njezinu nad-lenost mora pruiti temeljna prava i slobode koji proizlaze iz zajednikih naela nacionalnih ustava i ECHR-a. Nadalje, nacrtom je takoer predvieno pri-stupanje Unije ECHR-u.

Parlament je u travnju 1989. proglasio Deklaraciju o temeljnim pravima i slobodama. No pokuaji dodje-ljivanja pravno obvezujueg statusa Deklaraciji koji su uslijedili bili su neuspjeni.

Nakon donoenja Ugovora iz Amsterdama 1997., Parlament je ponovno pozvao na donoenje ob-vezujue Povelje o temeljnim pravima. Tijekom postupka izrade nacrta koji je doveo do donoenja Povelje, Europski je parlament donio nekoliko Re-zolucija u kojima je uporno zahtijevao da se ovom instrumentu dodijeli pravno obvezujua snaga nje-govim ukljuivanjem u Ugovore. Nakon sveanog proglaenja Povelje, Parlament je izrazio svoje ra-zoaranje zbog njezine neobvezujue prirode te je ponovno pozvao na njezino ukljuivanje u Ugovore na pravno obvezujui nain.

J Rosa Raffaelli

HR-Book-2014.indb 29 05/02/2014 11:20:21


1.2. osnovne znaajke pravnog sustava Europske unije

1.2.1. Izvori i podruje primjene prava Europske unijeEuropska unija ima vlastiti pravni poredak koji je odvojen od meunarodnog prava i ini sastavni dio pravnih sustava drava lanica. Pravni poredak Unije temelji se na vlastitim izvorima prava, a zbog njihove razliite prirode trebalo je meu njima uspostaviti hijerarhiju. Na vrhu te hijerarhije nalazi se primarno zakonodavstvo, koje obuhvaa ugovore i opa pravna naela, zatim slijede meunarodni ugovori koje je sklopila Europska unija te sekundarno zakonodavstvo, koje se temelji na ugovorima.

izvori prava Europske unije i njegova hijerarhija Ugovor o Europskoj uniji (UEU); Ugovor o funk-

cioniranju Europske unije (UFEU); Povelja Europ-ske unije o temeljnim pravima

meunarodni sporazumi

opa naela prava Unije

pravni akti sekundarnog zakonodavstva

Ugovori i opa naela nalaze se na vrhu hijerarhije pravnih normi i predstavljaju primarno zakonodav-stvo, a Ugovorom iz Lisabona ista je vrijednost dana i Povelji o temeljnim pravima. Navedenom zakono-davstvu podreeni su meunarodni sporazumi koje je sklopila Unija. Na nioj se razini nalazi sekundarno zakonodavstvo, koje je valjano samo ako je u skladu s normama vie razine.

ciljevi

Stvaranje pravnog poretka Europske unije kako bi se postigli ciljevi odreeni ugovorima.

postignua

a. primarno zakonodavstvo unije: 1.1.1., 1.1.2. i 1.1.3.

b. sekundarno zakonodavstvo unije

1. Openito

Pravni akti Unije nabrojani su u lanku 288. UFEU-a. Radi se o sljedeim aktima: uredbama, direktivama, odlukama, preporukama i miljenjima. Institucije Unije mogu donositi navedene pravne akte samo ako su za to ovlatene odredbama ugovor. Naelo dodjeljivanja, kojim se ureuju granice nadleno-sti Unije, izrijekom je navedeno u lanku 5. stavku 1. UEU-a. U Ugovoru iz Lisabona precizira se opseg

nadlenosti Unije, koje se dijele u tri kategorije: opa nadlenost, podijeljena nadlenost i pomona nadlenost. Popis podruja koja ulaze u te tri vrste nadlenosti jasno je naveden u lancima 3., 4. i 6. UFEU-a. Ako institucije nemaju ovlasti za djelovanje potrebne za postizanje jednog od ciljeva utvrenih Ugovorima, one pod odreenim uvjetima mogu pri-mijeniti lanak 352. UFEU-a.

Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona broj prav-nih akata Unije smanjen je radi pojednostavljenja. Naime, prema Ugovoru iz Lisabona metoda Zajed-nice primjenjuje se na sve europske politike osim zajednike vanjske i sigurnosne politike. Pravni in-strumenti iz biveg treeg stupa su ukinuti. Institu-cije sada usvajaju iskljuivo pravne akte nabrojane u lanku 288. UFEU-a. Jedina preostala iznimka su zajednika vanjska politika i zajednika sigurnosna i obrambena politika, koje su i dalje podlone postup-cima na razini predstavnika vlada. U tom su podruju zajednike strategije, zajednika djelovanja i zajed-nika stajalita zamijenjeni opim smjernicama i odlukama kojima se utvruju djelovanja koja Unija treba poduzeti i aranmani za njihovu provedbu (la-nak 25. UEU-a).

Isto tako postoji niz naina djelovanja poput pre-poruka, komunikacija i akata povezanih s organi-zacijom i funkcioniranjem institucija (ukljuujui i meuinstitucionalne sporazume) iji naziv, struktura i pravni uinci proizlaze iz razliitih odredbi ugovor ili pravila za njihovu provedbu. Takoer treba ukazati na vanost bijelih knjiga, zelenih knjiga i programa djelovanja kojima se Komisija koristi u svrhu postiza-nja suglasnosti o dugoronim ciljevima.

2. Hijerarhija pravnih normi sekundarnog zakonodavstva Unije

Ugovor iz Lisabona uspostavio je hijerarhiju unutar sekundarnog zakonodavstva uvodei u lancima 289., 290. i 291. UFEU-a jasnu razliku izmeu zakono-

HR-Book-2014.indb 30 05/02/2014 11:20:21

311.2. osnovne znaajke Pravnog sustava euroPske unije

davnih akata, delegiranih akata i provedbenih akata. Zakonodavni akti su pravni akti doneseni u skladu s redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom. Delegirani akti su, naprotiv, nezakonodavni akti ope primjene radi dopune ili izmjene odreenih eleme-nata zakonodavnog akta koji nisu kljuni. Zakono-davac (Parlament i Vijee) moe nadlenost usvaja-nja ovih akata prenijeti na Komisiju. Ciljevi, sadraj, opseg i trajanje delegiranja ovlasti, a po potrebi i hitni postupci, utvreni su u zakonodavnom aktu. Nadalje, zakonodavac utvruje i uvjete koji vrijede za delegiranje, a to mogu biti ovlatenje za opoziv delegiranja ili pravo na prigovor.

Provedbene akte najee donosi Komisija, kojoj su provedbene ovlasti dodijeljene pravno obvezujuim aktima koji iziskuju jedinstvene uvjete za provedbu. Provedbeni akti su u nadlenosti Vijea, ali iskljui-vo u posebnim valjano utemeljenim sluajevima i u podruju zajednike vanjske i sigurnosne politike. Prilikom donoenja temeljnog akta u redovnom za-konodavnom postupku, Europski parlament ili Vije-e mogu u svakom trenutku Komisiju upozoriti na to da, prema njihovu miljenju, nacrt provedbenog akta prekorauje provedbene ovlasti predviene te-meljnim aktom. U tom sluaju Komisija mora ponov-no razmotriti nacrt dotinog akta.

3. Razliiti pravni akti u okviru sekundarnog zakonodavstva Unije

a. Uredba

Uredba ima opu primjenu, obvezujua je u cijelosti i neposredno se primjenjuje, a moraju je u potpuno-sti potovati oni na koje se odnosi (privatne osobe, drave lanice i institucije Unije). Uredba se izravno primjenjuje u svim dravama lanicama im stupi na snagu (na dan koji je u njoj odreen ili, ako taj dan nije odreen, dvadesetog dana od objave u Slube-nom listu Europske unije) i ne mora biti prenesena u nacionalno zakonodavstvo.

Uredbama se eli osigurati jedinstvena primjena prava Europske unije u svim dravama lanicama. Uredba isto tako ponitava nacionalne norme koje nisu u skladu s materijalnim odredbama koje uredba sadri.

b. Direktiva

Direktiva je u pogledu rezultata koji je potrebno po-stii obvezujua za drave lanice kojima je upue-na (jednu, vie ili sve), ali im ostavlja slobodu izbora oblika i metoda postizanja tog rezultata. Zakonoda-vac pojedine drave mora donijeti akt o prijenosu (koji se naziva i nacionalna provedbena mjera) u domae zakonodavstvo ime se nacionalno zakono-davstvo usklauje s ciljevima utvrenim u direktivi. Naime, graani imaju prava i obveze u skladu s prav-nim aktom jedino ako je donesen akt o prijenosu. Drave lanice imaju odreenu slobodu u prenoe-nju direktiva ime im se omoguuje uvaavanje na-

cionalnih posebnosti. Prenoenje se mora izvriti u roku utvrenom direktivom. Prilikom prenoenja di-rektiva drave lanice moraju osigurati uinkovitost prava Zajednice, u skladu s naelom lojalne suradnje iz lanka 4. stavka 3. UEU-a.

Direktive u naelu nisu neposredno primjenjive, ali je Sud Europske unije ipak ocijenio da neke odredbe iznimno mogu proizvesti neposredne uinke u dra-vi lanici iako ona prethodno nije donijela akt o prije-nosu u sljedeim sluajevima: (a) prijenos u domae zakonodavstvo nije izvren ili nije proveden na od-govarajui nain, (b) odredbe direktive su zapovjed-nog tipa i dovoljno jasne i precizne te (c) odredbama direktive dodjeljuju se prava pojedincima.

Ako su ovi uvjeti ispunjeni, pojedinci se mogu po-zvati na predmetne odredbe pred svim tijelima jav-nih vlasti. ak i kad se nekom odredbom ne dodje-ljuju prava pojedincima i kad je ispunjen samo prvi i drugi uvjet, drave lanice imaju obvezu potovati direktivu koja nije prenesena. Gore navedena sudska praksa uglavnom se temelji na razlozima uinkovito-sti, pravne zatite i sankcioniranja povreda Ugovora. S druge strane, pojedinac se ne moe protiv drugog pojedinca neposredno pozivati (takozvani horizon-talni uinak) na izravni uinak direktive koja nije pre-nesena (predmet Faccini Dori, C-91/92).

Prema sudskoj praksi Suda (predmet Francovich, spojeni predmeti C-6/90 i C-9/90), pojedinac je ovla-ten zatraiti naknadu tete od drave lanice koja ne potuje pravo Unije. Kad se radi o direktivi koja nije prenesena ili nije prenesena na adekvatan nain, taj je zahtjev mogu u sljedeim sluajevima: (a) svr-ha direktive je dodjeljivanje prava pojedincima, (b) sadraj tih prava moe se utvrditi na osnovi odredbi direktive i (c) postoji uzrona veza izmeu krenja zakonske obveze prenoenja direktive i pretrpljene tete pojedinca. Da bi se utvrdila odgovornost dra-ve lanice nije potrebno dokazati njezinu krivnju.

c. Odluke, preporuke i miljenja

Odluka je u cijelosti obvezujua. Odluka u kojoj je odreeno kome je upuena (dravama lanicama, fi-zikim ili pravnim osobama), obvezujua je samo za te primatelje. Odlukom se ureuju konkretna pitanja subjekata na koje se ona odnosi. Pojedinac se moe pozvati na prava koja su odlukom dodijeljena dravi lanici samo ako je ta drava donijela akt o prijenosu. Odluke mogu biti izravno primjenjive pod istim uvje-tima kao i direktive.

Preporuke i miljenja svojim primateljima ne daju nikakvo pravo i ne odreuju nikakve obaveze, ali mogu biti smjernice za tumaenje i sadraj prava Unije.

HR-Book-2014.indb 31 05/02/2014 11:20:21


4. Odredbe o nadlenosti, postupcima, provedbi i primjeni pravnih akata

a. Zakonodavna nadlenost, pravo inicijative i zakonodavni postupci: 1.3.6., 1.3.8. i 1.4.1.

b. Provedba zakonodavstva Unije

Prema svom primarnom zakonodavstvu, Europska unija ima ograniene provedbene ovlasti zbog toga to pravo Europske unije u naelu provode drave lanice. Osim toga, lanak 291. stavak 1. UFEU-a pro-pisuje da drave lanice donose sve mjere nacional-nog prava potrebne za provedbu pravno obvezuju-ih akata Unije. Kad su potrebni jedinstveni uvjeti za provedbu pravno obvezujuih akata Unije, Komisija primjenjuje svoje provedbene ovlasti (lanak 291. stavak 2. UFEU-a).

c. Izbor vrste pravnog akta

Ugovori u mnogim sluajevima odreuju potrebnu vrstu pravnog akta. Meutim, u mnogim odredbama vrsta pravnog akta nije propisana. U tim situacijama lanak 296. prvi podstavak UFEU-a propisuje da in-stitucije biraju vrstu akta ovisno o sluaju, u skladu s vaeim postupcima i u skladu s naelom propor-cionalnosti.

d. Opa naela prava Unije i temeljna prava

Opa naela prava Unije vrlo se malo spominju u Ugovorima. Ta su se naela prvenstveno razvila iz sudske prakse Suda (pravna sigurnost, institucio-nalna ravnotea, legitimno oekivanje itd.). Sudska praksa Suda takoer je razlog tome da su temeljna

prava priznata kao opa naela prava Europske unije. Ta je praksa upisana u lanak 6. stavak 3. UEU-a, koji upuuje na temeljna prava zajamena Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i kako proizla-ze iz ustavnih tradicija zajednikih dravama lani-cama i Povelje Europske unije o temeljnim pravima (1.1.6.).

e. Meunarodni sporazumi koje je sklopila Europska unija

Europska unija moe u okviru svog podruja nadle-nosti sklapati meunarodne ugovore s treim dra-vama ili meunarodnim organizacijama (lanak 216. stavak 1. UFEU-a) koji su obvezujui za Uniju i drave lanice. Oni su sastavni dio pravnog poretka Unije.


Na osnovi lanka 14. stavka 1. UEU-a, Europski par-lament, zajedno s Vijeem, izvrava zakonodavne i proraunske funkcije. Ugovorom iz Lisabona zako-nodavna uloga Parlamenta veoma je poveana jer je znatno proiren postupak suodluivanja Parlamenta i Vijea koji se odsad naziva redovnim zakonodav-nim postupkom. tovie, Europski parlament podu-zima radnje kako bi se zakonodavni postupak pojed-nostavio, poboljala izrada normativnih tekstova i osigurale uinkovitije sankcije za drave lanice koje ne potuju pravo Unije.

J Vesna Nagli / Danai Papadopoulou

HR-Book-2014.indb 32 05/02/2014 11:20:21

331.2. osnovne znaajke Pravnog sustava euroPske unije

1.2.2. Naelo supsidijarnostiU okviru podruja koja nisu u iskljuivoj nadlenosti Unije naelom supsidijarnosti, utvrenim Ugovorom o Europskoj uniji, definiraju se uvjeti u kojima prioritet djelovanja ima Unija, a ne drave lanice.

pravna osnova

lanak 5. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (Ugo-vora o EU-u) te Protokol (br. 2) o primjeni naela sup-sidijarnosti i proporcionalnosti.

ciljevi

Naelom supsidijarnosti i naelom proporcionalno-sti ureeno je izvravanje nadlenosti Europske uni-je. Na podrujima koja nisu u iskljuivoj nadlenosti Europske unije naelom supsidijarnosti eli se zatiti-ti pravo drava lanica da donose odluke i djeluju te dati legitimitet djelovanju Unije ako drave lanice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve nekog djelovanja zbog opsega ili uinka predloenog djelovanja. Njegovim uvoenjem u europske ugovore nastojalo se izvravanje nadlenosti to je vie mogue pribli-iti graanima.

postignua

a. poetak i povijesni razvoj

Naelo supsidijarnosti slubeno je uvedeno Ugovo-rom iz Maastrichta, kojim je ugraeno u Ugovor o osnivanju Europske zajednice (Ugovor o EZ-u). Me-utim, Jedinstvenim europskim aktom (1987.) ve je bilo uvedeno pravilo supsidijarnosti na podruju okolia, iako nije bilo pod tim nazivom. Prvostupanj-ski sud Europskih zajednica odluio je u presudi od 21. veljae 1995. (T-29/92) da naelo supsidijarnosti nije ope pravno naelo prema kojemu bi trebalo provjeravati zakonitost akata Zajednice, sve do stu-panja na snagu Ugovora o Europskoj uniji.

Ne mijenjajui formulaciju naela supsidijarnosti iz lanka 5. stavka 2. Ugovora o osnivanju Europske za-jednice, Ugovorom iz Amsterdama Protokol (br. 2) o primjeni naela supsidijarnosti i proporcionalnosti priloen je Ugovoru o osnivanju Europske zajednice. Provedbena pravila koja nisu navedena u ugovori-ma, ve su dogovorena u okviru globalnog pristupa u vezi s primjenom naela supsidijarnosti (Europsko vijee iz Edinburgha 1992.), postala su pravno obve-zujua i provjerljiva.

Ugovorom iz Lisabona naelo supsidijarnosti uklju-eno je u lanak 5. stavak 3. Ugovora o EU-u, a stav-ljena izvan snage odgovarajua odredba Ugovora o EZ-u, premda je preuzeta ista formulacija. Ugovorom iz Lisabona takoer je dodano izriito navoenje

regionalne i lokalne dimenzije naela supsidijarno-sti. Nadalje, Ugovorom iz Lisabona zamijenjen je Protokol iz 1997. o primjeni naela supsidijarnosti i proporcionalnosti novim protokolom istog naziva (Protokol br. 2), a glavna novost koju on donosi od-nosi se na ulogu nacionalnih parlamenata u nadzoru potovanja naela supsidijarnosti (1.3.5.).

b. definicija

1. Ope znaenje i svrha naela supsidijarnosti po-ivaju na prijenosu odreenog stupnja neovisnosti podreenom tijelu u odnosu na tijelo na vioj razini, posebno lokalnog tijela prema sredinjoj vlasti. Rije je dakle o podjeli nadlenosti izmeu raznih razina vlasti, a to je naelo institucionalni temelj federativ-nih drava.

2. Kada ga primijenimo na kontekst Europske uni-je, naelo supsidijarnosti slui kao regulatorni kriterij provedbe nadlenosti koje nisu iskljuive nadle-nosti Unije. Ono iskljuuje djelovanje Unije u slua-jevima kada drave lanice mogu uinkovito rijeiti zadatke na sredinjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini te daje Uniji pravo da provodi svoje ovlasti kada drave lanice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve predloe-nog djelovanja.

U skladu s lankom 5. stavkom 3. Ugovora o EU-u institucije Unije mogu djelovati u ime naela supsi-dijarnosti ako su ispunjena tri preduvjeta: a) podru-je ne smije biti pod iskljuivom nadlenou Unije, b) drave lanice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve predloenog djelovanja, c) zbog opsega ili uinka djelovanja bolje ga moe provesti Unija.

c. podruje primjene

1. Granice nadlenosti Unije

Naelo supsidijarnosti odnosi se na podruja u ko-jima nema ekskluzivne podjele nadlenosti izmeu Unije i drava lanica. Stupanjem na snagu Ugovo-ra iz Lisabona doao je kraj razliitim tumaenjima opsega naela supsidijarnosti zahvaljujui jasnijim granicama nadlenosti koje su prenesene na Uniju. Zapravo, u Dijelu prvom Glavi I. UFEU-a navedene su nadlenosti Unije u tri kategorije (iskljuiva nadle-nost, podijeljena nadlenost i komplementarna nad-lenost) te navedena podruja koja te tri kategorije obuhvaaju.

HR-Book-2014.indb 33 05/02/2014 11:20:21


2. Kada se primjenjuje naelo supsidijarnosti

Naelo supsidijarnosti odnosi se na sve institucije Unije i ima praktinu vanost posebno u okviru zako-nodavnih postupaka. Ugovorom iz Lisabona osnae-na je uloga nacionalnih parlamenata i Suda na po-druju nadzora potovanja naela supsidijarnosti.

d. nadzor nacionalnih parlamenata

U skladu s lankom 5. stavkom 3. drugim podstav-kom i lankom 12. tokom (b) Ugovora o EU-u na-cionalni parlamenti nadgledaju potovanje naela supsidijarnosti u skladu s postupkom predvienim u Protokolu br. 2. U skladu s tim postupkom svaki nacionalni parlament ili svaki dom nacionalnog par-lamenta moe u roku od osam tjedana od dana pro-sljeivanja nacrta zakonodavnog akta uputiti pred-sjednicima Europskog parlamenta, Vijea i Komisije obrazloeno miljenje u kojem navodi zato smatra da dotini nacrt ne potuje naelo supsidijarnosti. Ako negativna obrazloena miljenja predstavljaju barem treinu glasova dodijeljenih nacionalnim par-lamentima (jedan glas za svaki dom dvodomnih par-lamenata te dva glasa za jednodomne parlamente), nacrt se mora preispitati (uti karton). Institucija koja je predloila nacrt zakonodavnog akta moe ga odluiti zadrati, izmijeniti ili povui. U sluaju tek-stova koji se odnose na policijsku i pravosudnu su-radnju u kaznenim stvarima prag je jedna etvrtina glasova. Ako se u okviru redovnog zakonodavnog postupka usklaenost zakonodavnog prijedloga sa supsidijarnou osporava najmanje obinom vei-nom glasova dodijeljenih nacionalnim parlamen-tima te ako Komisija odlui zadrati prijedlog, pita-nje se ponovno upuuje zakonodavcu (Europskom parlamentu i Vijeu), koji se oituje u prvom itanju. Ako zakonodavac smatra da zakonodavni prijedlog nije u skladu s naelom supsidijarnosti, moe vei-nom koju ini 55 % lanova Vijea ili veinom danih glasova u Europskom parlamentu odbaciti prijedlog (crveni karton ili naranasti karton).

U svibnju 2012. prvi je put dan uti karton za pri-jedlog Uredbe Europske komisije o provedbi prava pokretanja kolektivnih tubi na podruju slobode poslovnog nastana i slobodnog pruanja usluga (Monti II). Dvanaest od 40 nacionalnih parlamena-ta ili domova parlamenata (to predstavlja 19 od 54 dodijeljena glasa, dakle vie od jedne treine) sma-trali su da prijedlog, odnosno njegov sadraj, nije u skladu s naelom supsidijarnosti. Komisija je u ko-nanici povukla svoj prijedlog.

E. sudski nadzor

Potovanje naela supsidijarnosti nadzire se a po-steriori (nakon donoenja zakonodavnog akta) u okviru postupaka na Sudu Europske unije kako je definirano Protokolom. Meutim, institucije Unije imaju iroko diskrecijsko pravo u primjeni tog nae-la. U svojim presudama od 12. studenog 1996. (pred-met C-84/94, Zbornik I-5755) te od 13. svibnja 1997.

(predmet C-233/94, Zbornik I-2405) Sud je naveo da je potovanje naela supsidijarnosti obuhvaeno obvezom navoenja razloga u skladu s lankom 296. UFEU-a. Taj je zahtjev ve zadovoljen ako potovanje naela supsidijarnosti openito proizlazi iz uvodnih izjava te ako je uzeto u obzir pri pregledu akta.

Postupak eventualno moe pokrenuti ili o njemu izvijestiti drava lanica u skladu sa svojim pravnim poretkom u ime svog parlamenta ili njegova doma. Odbor regija takoer moe pokrenuti takve postup-ke protiv zakonodavnih akata pri ijem je donoenju UFEU-om predvieno savjetovanje s Odborom regi-ja.


Europski je parlament bio pokreta pojma supsidi-jarnosti predloivi 14. veljae 1984., prilikom usva-janja nacrta Ugovora o EU-u, odredbu prema kojoj svaki put kada ugovor Uniji dodjeljuje nadlenost koja se preklapa s nadlenostima drava lanica, drave lanice mogu djelovati dok god Unija ne do-nese normativni akt. Prijedlog je nadalje naglaavao da bi Unija trebala djelovati samo radi provoenja zadataka koji se uinkovitije mogu provesti na zajed-nikoj razini nego zasebno u dravama lanicama.

Te je prijedloge Parlament ukljuio u brojne rezolu-cije (na primjer rezolucije od 23. studenog 1989., od 14. prosinca 1989., od 12. srpnja 1990., od 21. stude-nog 1990. i od 18. svibnja 1995.) u kojima je ponovo izrazio svoju potporu naelu supsidijarnosti.

a. Meuinstitucionalni sporazumi

Vijee, Parlament i Komisija potpisali su 25. listopa-da 1993. meuinstitucionalni sporazum kojim su jasno izrazili elju tri institucije da odluno nastave tim putom. Njime se obvezuju potovati naelo sup-sidijarnosti. Postupcima kojima je ureena primjena naela supsidijarnosti u sporazumu se definiraju na-ini provoenja nadlenosti koje su ugovorima pre-nesene na institucije Unije kako bi se mogli ostvariti njima predvieni ciljevi. Komisija e uzeti u obzir naelo supsidijarnosti te obrazloiti i objasniti da ga potuje. Isto vrijedi za Parlament i Vijee u okviru nadlenosti koje su im dodijeljene. Svaka eventualna izmjena teksta Komisije, bilo da dolazi iz Vijea ili iz Parlamenta, mora biti popraena obrazloenjem uzi-majui u obzir naelo supsidijarnosti ako utjee na mijenjanje podruja djelovanja Unije.

Tri institucije redovito e u okviru svojih internih po-stupaka provjeravati jesu li predloena djelovanja u skladu s naelom supsidijarnosti u pogledu odabira instrumenata te u pogledu sadraja prijedloga. Tako je u lanku 36. Poslovnika Europskog parlamenta navedeno da e Parlament tijekom pregleda nekog zakonodavnog prijedloga posebnu panju posvetiti potovanju temeljnih prava te naelima supsidijar-nosti i proporcionalnosti. Komisija takoer sastavlja

HR-Book-2014.indb 34 05/02/2014 11:20:21

Documents

Kratki Vodič o EU