PALEONTOLOŠKI ZNAČAJ KREDNIH SEDIMENATA U HERCEGOVINIGoran Glamuzina, dipl.ing.geologije

Ključne riječi: Kredni sedimenti, facijes, vapnenci, Hercegovina, fosili kralježnjaka Key words: Cretaceous sediments, facies, limestones, Herzegovina, vertebrate fossils

Uvod

Geološka građa hercegovačkih terena nesumnjivo je obilježena stijenama mezozoika i to u prvom redu krednim sedimentima koji čine više od 70 % udjela u geološkoj građi Hercegovine. Ovi kredni sedimenti, predstavljeni većinom vapnencima i dolomitima, na teritoriju Hercegovine razvijeni su u više različitih facijesa. Upravo postojanje ovih različitih tipova kao bio- tako i lito- facijesa unutar krede, te njihova zasad još vrlo mala istraženost u Hercegovini, ukazuje na potrebitost jednog detaljnijeg istraživačkog pristupa ili osvrta na kredne naslage Hercegovine. Većina dosadašnjih, moglo bi se reći malobrojnih, istraživanja i radova, kako od onih s početka prošlog stoljeća pa sve do recentnih, uglavnom je vezana za šira regionalna istraživanja karbonatne platforme unutar prostora Vanjskih dinarida. U paleontološkom pogledu, možda jedne od najranije istraživanih fosilnih oblika iz krednih sedimenata čine rudisti, koji su zasad i ponajbolje opisani i istraženi. No, osim rudista u različitim nivoima krede u Hercegovini su pronađeni neki jako značajni fosili, od kojih su pojedini u znanstvenom smislu već pomalo zaboravljeni. U ovom radu će se stoga na jedan sistematičan način prikazati pojedine značajnije kredne lokalitete prisutne u Hercegovini s većim paleontološkim značajem i potencijalom.

Rasprostranjenost krednih sedimenata u Hercegovini

Kredni sedimenti rasprostranjeni su u gotovo cijeloj Hercegovini, što se može vidjeti u prikazanoj geološkoj karti u nastavku (slika 1.). Pri tom je znakovito njihovo prostiranje u izduženim zonama s jasnim dinaridskim smjerom pružanja (SZ-JI). Granice između ovih zona kao i različitih krednih nivoa mjestimično su markirane rasjedima, no, u većini slučajeva riječ je o superpozicijski pretpostavljenim granicama. Očigledni nedostatak paleontoloških istraživanja kao ključnog elementa za stratigrafsku razdiobu među geološkim jedinicama putem odredbe provodnih fosila, uzrokovao je vrlo veliku nepodudarnost između geoloških karata kako susjednih listova u mjerilima 1:100 000 i 1:25 000, tako i recentnijih geoloških karata različitih autora koji se odnose na ista područja. Stoga uniformni zaključak o geološkoj građi pojedinih dijelova BiH, pa tako i dijelova Hercegovine, zasad još uvijek sadrži veliku prazninu potkrijepljujućih argumenata. Uvid u općenitu geološku građu Hercegovine (slika 1) preuzet je iz geološke karte BiH mjerila 1:300 000 ( ČIČIĆ, 2002), dok je opis stratigrafsko-geološke građe užeg dijela područja s pojedinim lokalitetima modificiran i preuzet na osnovu listova Osnovnih geoloških karata mjerila 1:100 000. Posebnost rasporeda krednih naslaga u Hercegovini se ogleda u tome da se u nekim dijelovima Hercegovine može pronaći potpuni razvoj i slijed skoro svih članova krede od najnižih donjokrednih (K1) neokomskih dolomita i vapnenaca pa sve do gornjokrednih senonskih K2

3 a ponegdje i (4K23) mastrihtskih vapnenaca.

Slika 1. Geološka karta Hercegovine (isječak geol.karte BiH, 1:300000, Čičić, 2002.)

Neki značajniji paleontološki lokaliteti i fosilni nalazi iz krednih naslaga u Hercegovini

1. NALAZIŠTA RUDISTNIH ŠKOLJKAŠA

U prikazanoj geološkoj karti zapaža se kako vrlo veliki dio, posebice središnjih nižih dijelova Hercegovine s obje strane Neretve izgrađuju gornjokredne naslage. Ove naslage u paleontološkom smislu su najznačajnije po obilnom sadržaju izumrlih školjkaša rudista. Veliki udio rudista u gornjokrednim sedimentima vrlo često se koristi u biostratigrafskoj raščlambi gornje krede na prostorima vanjskih Dinarida (POLŠAK, A. i dr.,1982). Neke vrste i rodovi rudista ( Radiolites i Hippurites) su vrlo učestali u gotovo svim gornjokrednim vapnencima po cijeloj Hercegovini, no, neki pak pojedini rodovi i vrste imaju rijeđe zabilježene pojave, pa su takvi lokaliteti time još više značajniji, pogotovo ako su vrste rudista koje se nalaze tamo provodni ili facijesni fosili. Jedan takav rod koji je još ranije opisan s nekoliko vrsta (SLIŠKOVIĆ, T.,1965) jest rod Neocaprina pronađen u gornjokrednim naslagama planine Velež (slika 2). Vrste koje su tad pronađene: Neocaprina nanosi, N.gigantea i N.salopeki, dolaze u bijelim grebenskim vapnencima na padinama pl.Velež koji prema tadašnjim odredbama predstavljaju najstarije gornjokredne naslage s brojnim rudistima u južnoj Hercegovini (slika 3). Biostratigrafski ovi vapnenci pripadaju gornjem cenomanu s prelazom u turon (vidi sliku 4). Nerijetko se u pojedinim dijelovima Hercegovine može naići na uske zone grebenskih vapnenaca izgrađenih od mnoštva većih ljuštura rudista koji čine prave bioherme tj.kokine. Primjeri takvih lokaliteta su uz prilaznu cestu k poznatim slapovima Kravice, te također uz magistralnu cestu iznad sela Prisoje i Vrilo prema Tomislavgradu kod Buškog blata (slika 3.).

Slike 2.i 3. Vrsta Neocaprina salopeki s planine Velež; Prava bioherma tj.rudistna biokokina u gornjokrednom vapnencu iznad mjesta Vrilo kod Buškog blata.

2. NALAZIŠTA FOSILNIH RIBA

2.1. Lokalitet PodvežjeLokalitet Podveležje kako mu samo ime kaže nalazi se podno planine Velež istočno od Mostara i to na južnim obroncima ove planine. Na ovom lokalitetu kao i šire rasprostire se jedna veća zona donjokrednih vapnenaca K1

3-5 koja se u cijeloj Hercegovini pojavljuje još samo na krajnjem jugoistoku u okolici Trebinja. Osim donjokrednih naslaga ovdje se u relativno manjem prostornom rasponu može pratiti profil sa gotovo svim krednim članovima od K1

3-5 do 4K23 (slika 4).

Slika 4. Geološka karta šireg područja lokaliteta Podveležja (isječak iz OGK, 1:100000, listovi Mostar i Metković)

Slika 5. Fosilna riba pronađena na Podveležju

Lokalitet Podveležje poznat je i od prije po pronalascima fosilnih riba, koje su se uglavnom pronalazile u pločastim tankouslojenim vapnencima prilikom iskopavanja istih za potrebe građevinarstva. Prema dosadašnjim odredbama vapnenci s ribljim facijesima stratigrafski pripadaju albu s prelazom u cenoman. Sami fosili riba iz Podveležja ni dan danas nisu detaljnije paleontološki istraženi kao ni lokalitet pronalaska. Godine 2009.sasvim slučajno prilikom rada s vapnenačkim pločama za potrebe građevinarstva, na jednoj takvoj ploči/komadu pronađena je relativno manja fosilna riba (slika 5). Ovoj ribi je odredbom paleontologinje B.Čvorović iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu (2009) određena starost oko 100 miliona godina što odgovara višem dijelu donje krede, u rasponu apt – cenoman, kao i to da je riječ o morskoj ribi. Usporedbom i analizom anatomsko-morfoloških elemenata ove ribe (autor) pokazana je vrlo velika sličnost sa oblicima fosilnih riba iz reda Picnodontiformes koje su živjele od trijasa do eocena, pri čemu je uočena velika podudarnost s rodom Coelodus, iz škriljavih vapnenaca otoka Hvara, koje je još početkom prošlog stoljeća opisao D.G.Kramberger. Fosilne ribe reda Picnodontiformes prepoznaju se po karakterističnom širokom ovalnom, ponekad skoro i kružnom obliku tijela te kralješnicom koja se od smjera repa izdiže prema gornjem dijelu glave. Ovaj kao i drugi raniji nalazi riba na ovom lokalitetu ukazuju na mogućnost pronalaska još drugih, možda i bolje sačuvanih riba u sličnim tankouslojenim vapnencima koji se rasprostiru na širem području Podveležja.

2.2. Lokalitet Izbično

Lokalitet Izbično se nalazi sjeverozapadno od Širokog Brijega na području istoimenog sela. Ovaj kraj prije svega najpoznatiji je po obližnjim bogatim ležištima boksita (Crne Lokve, Britvica, Mratnjača i dr.). No, osim (u pogledu mineralnih sirovina) značajnih paleogenskih naslaga na širem području Izbična većinu terena izgrađuju kredni sedimenti u kojima su krajem prošlog stoljeća pronađeni zanimljivi fosili predstavljeni ribom, zubima u kamenu, glavonošcem, te mekušcima (vjerojatno nerineama ). Među njima pak, najveću pažnju plijeni vrlo dobro očuvana fosilna riba, kao i fosilni zubi u stijeni, radi toga jer pripadaju fosilima kralježnjaka, čiji su fosilni nalazi općenito iznimno rijetki u odnosu na bezkralježnjake.

Slika 6. Geološka karta lokaliteta (isječak OGK,1:100000,list Mostar) s pronađenom fosilnom ribom i zubima u stijeni

Slika 7. Pronađena fosilna riba na lokalitetu Misirada kod Izbična

Svi ovi fosilni pronalasci, stojeći skriveni u kutovima polica u jednoj garaži župnog doma u Izbičnu, još uvijek čekaju preciznu paleontološku odredbu. Prema preliminarnoj anatomsko-morfološkoj analizi (autor), fosilna riba sa velikom sigurnošću može se svrstati u prethodno opisani red riba Pycnodontiformes, gdje postoji mogućnost da spada u rod Gyrodus. Rod Gyrogus je u široj znanstvenoj javnosti poznat kao najčešća riba iz jurskih pješčenjaka i vapnenaca svjetski poznatog paleontološkog lokaliteta Solnhofen u Njemačkoj. No, znakovito je da je do sad utvrđeno najvjerojatnije izumiranje ovog roda krajem donje krede, a nalaz fosilne ribe iz Izbična pripada najvjerojatnije gornjoj kredi. U svakom slučaju, utvrđeno je kako se u širem području sjeverno i sjeverozapadno od Širokog Brijega javljaju vrlo različiti facijesi krednih sedimenata, koji ukazuju na potrebitost detaljnijeg osvrta i analize makrofosila u njima. Pronalazak ovako dobro sačuvane fosilne ribe jasno pokazuje na daljnji potencijal pronalaska morskih kralježnjaka, posebice u serijama pjeskovito-glinovitijih tankopločastih vapnenaca koji se u dužim intervalima mogu pratiti uz ceste na području sela Donji i Gornji Crnač.

2.3. Lokalitet ZvirovićiNa lokalitetu Zvirovići koji se nalazi južno od Međugorja u tankopločastim vapnencima pronađen je fosilni ostatak stražnjeg dijela ribe (autor). Pločasti vapnenac ovdje se u malim privatnim kamenolomima također vadi kao arhitektonsko-građevinski kamen. Prema geološkoj karti pločasti vapnenci pripadaju jednoj izduženoj zoni K2

1,2 serije, koja se kao prevrnuta i stisnuta antiklinala pruža sve od rijeke Neretve pa do sjevorozapadnog dijela Ljubuškog (slika 8).

Slika 8. Geološka karta lokaliteta Zvirovići (isječak OGK,1:100000, list Metković)

Pronađena fosilna riba zajedno s litološkim obilježjima stijene u kojoj je pronađena indicira postojanje specifičnog mirnog plitkomorskog lagunskog facijesa unutar ovih krednih sedimenata, gdje je vladajući paleookoliš bio povoljan za moguće očuvanje i drugih sličnih oblika kralježnjaka kao što su morski gmazovi Pontosaurus, Aigialosaurus i Opetiosaurus nađeni u vrlo sličnim vapnencima na otoku Hvaru.

Slika 9. Lokalitet Zvirovići s više pjeskovitijim (slika lijevo) i više vapnovitijim kompaktnijim uslojenim vapnencima (slika desno)

Slika 10. Vidljivi fosilizirani stražnji dio ribe iz Zvirovića

Pronađena riba prikazana na slici gore nije još precizno determinirana poradi lošijeg stupnja sačuvanosti, posebice jer nedostaje prednji dio s glavom kao i stražnji dio s repom. No, kao što je vidljivo na slici, zapaža se izduženi oblik tijela te pravilno ponavljanje kratkih odebljalih gornjih peraja, što može znatno olakšavati daljnju determinaciju roda.

3. NALAZIŠTA FOSILNIH GMAZOVA

Jedino bosansko-hercegovačko da sada poznato nalazište fosilnih mezozojskih gmazova, predstavljenim dvjema fosilnim zmijama, nalazi se na području Bileće u jugoistočnoj Hercegovini. Sami lokalitet pronalaska fosila i ovdje je činio kamenolom pločastog vapnenca u mjestu Selišta sjevernije od Bileće. U znanstvenom geološko-paleontološkom smislu moglo bi se reći da ovdje pronađene dvije fosilne vrste zmija Pachyophis woodwardi i Mesophis nopcsai predstavljaju jedne od najznačajnijih fosilnih pronalazaka općenito u Bosni i Hercegovini.

Slika 11. Geološka karta okolice Bileće ( isječak iz OGK 1:100000, list Trebinje)

Značaj ovih fosila još je više istaknut zbog, još uvijek ogromnog nedostatka fosilnih nalaza skeleta kralježnjaka iz svih geoloških formacija u Bosni i Hercegovini, dok su pronađene 'bilećke' zmije jako dobro očuvane i to gotovo sa cijelovitim skeletima.

Slika 12. Fosilna zmija Pachyophis woodwardi

Slika 13. Fosilna zmija Mesophis nopcsai

Ovi fosili zmija, pronađeni još za austrougarske vladavine detaljno su kao nove vrste i rodovi opisani: n.sp. Pachyophis woodwardi, F.B.Nopcsa, 1923.godine te n.g.,n.sp. Mesophis nopcsai, S.J.Bolkay, 1925.godine. Tek mnogo kasnije, tj. nedavno Lee, M. S. Y., M. W. Caldwell, i J. D. Scanlon (1999), Jean C. Rage & Escuillie F. (2003) te Houssaye A. (2010) su u svojim radovima iznjeli osvrt gdje su i opisali detaljnije paleontološke osobitosti ovih fosila. U ovim radovima, u kojima su pored anatomskih karakteristika opisani i uvjeti paleookoliša u kojima su živjele ove zmije, pokazan je izniman značaj ovih nalaza kao jednih od najstarijih pravih beznogih zmija na svijetu. Stratigrafska pripadnost je još u starim opisima određena unutar donje krede i to neokoma. Istraživanjem ovih sedimenata ( Slišković, T. 1970) kao i u gore navedenom radu A. Houssaye (2010) određena je pak starost vrste Pachyophis woodwardi unutar cenomana. Prema geološkoj karti (slika 11) položaj lokaliteta Selišta pada u srednjekredne 1K2

2 vapnence, pri čemu je pravi točni položaj lokaliteta pronalaska nesiguran, što sve govori da nakon vrlo dugog vremenskog perioda pronalaska fosila, ovaj lokalitet i kamenolom je potrebno nanovo istražiti. Facijes s ovakvim fosilnim

vertebratama najvjerojatnije ima još šire izdanačke pojave izvan kamenoloma Selišta, što ukazuje na jako veliku interesantnost ovog područja krednih sedimenata u Hercegovini.

4. MOGUĆA NALAZIŠTA DINOSAURA

Od svih fosilnih organizama, izuzev čovjeka, koji su ikad živjeli na planetu Zemlji, možemo nesumnjivo reći kako najveći značaj i pažnju kako u znanstvenoj tako i u široj javnosti imaju životinje poznatije kao dinosauri. Tome pridonosi više faktora, no, najznačajniji su njihova brojnost vrsta različite anatomske građe i apsolutna vladavina na cijeloj planeti kroz razdoblje mezozoika u trajanju preko 160 miliona godina. Pri tome najveći evolucijski razvoj i svoj maksimum dinosauri dosežu u razdoblju krede. Kako se iz samog početka ovog rada vidi kredne naslage predstavljaju najčešće stijene u Hercegovini. Fosilni pak, nalazi dinosaura, pogotovo skeletni ostaci, većinom se pronalaze u terigenim, tj.kopnenim facijesima jurskih i krednih sedimenata. Kao fosili oni dolaze skoro isključivo u sedimentnim tipovima stijena. Kreda koja je u Hercegovini prisutna, također je gotovo svugdje razvijena u vidu sedimentnih stijena. No, za razliku od većine američkih ili azijskih nalazišta dinosaura u krednim terigenim sedimentima, kredni sedimenti u Hercegovini su uglavnom marinskog, tj.morskog karaktera. No, ovakva stavka, nije u potpunosti zaključna, zbog kako je već ranije navedeno, postojanja brojnih raznolikih facijesa unutar krede u Hercegovini, koji se trebaju podrobnije istražiti. U tipove fosila osim najčešćih okamenjenih dijelova organizama spadaju i tragovi kretanja organizama koji se zovu ihnofosili. Dinosauri su specifični upravo po brojnošću ostavljenih tragova tj.ihnofosila, koji su pronađeni i pronalaze se i danas u gotovo svim dijelovima svijeta. Da su se dinosauri kretali u doba krede i ovim područjima, tj.na jadransko-dinaridskoj karbonatnoj platformi, potvrđuje nam dosad pronađenih čak 2153 pojedinačnih otisaka stopala dinosaura u Hrvatskoj iz ukupno 17 nalazišta (MEZGA,2010). Od toga na razdoblje krede otpada 1182 otiska. Svi ovi otisci pronađeni su u facijesima jako plitkovodnih, obalnih krednih vapnenaca, tj. na slojevima sa sekvencijama maksimalnog oplićavanja. To je i logično jer su dinosauri bili kopnene životinje, ali su se često kretali i kroz mirne blatne plićake uz obalu iz kojih su se formirali kasnije ovakvi facijesi. Na području Hercegovine na nakoliko lokaliteta već je potvrđena pojava ovakvih plitkovodnih facijesa unutar krede. Među njima su na tri lokaliteta prepoznate forme koje bi mogle predstavljat tragove dinosaura (autor). Zapaženi pronalasci su dobili potvrdu moguće autentičnosti na osnovu uvida eminentnog paleontologa F.M.Dalla Vecchie iz Italije kao i paleontologa sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (Z.Bajraktarević & A.Mezga). Lokaliteti s pronađenim ihnofosilima, odnosno mogućom prvom fosilnom evidencijom dinosaura u Bosni i Hercegovini su Cerno i Mostarska Vrata kod Ljubuškog te Ljubotići kod Širokog Brijega. Na lokalitetu Cerno pronađene forme sadržavao je uslojeni, nagnuti cenomansko-turonski vapnenac K2

2 unutar aktivnog kamenoloma.

Slika 14. Pronađeni 'dinosauroliki' otisak – forma s izgledom četveropstog ili peteroprstog stopala na lokalitetu Cerno (skala = 10 cm)

Nažalost, aktivnost radne mehanizacije i nepravovremena adekvatna zaštita, dovela je u međuvremenu do rušenja, tj.potpunog uništenja cijele slojne plohe s pronađenim formama na lokalitetu Cerno. U ovom aktivnom kamenolomu prepoznata je sekvencija maksimalnog oplićavanja sa svim pripadajućim strukturnim faktorima kao što su valni riplovi, horizontalna blago valovita laminacija, pukotine isušivanja i stromatoliti (alge). Na, sada uništenoj, slojnoj plohi prepoznato je bilo ukupno više od 20ak dinosaurolikih udubljenja, među kojima se posebno isticao otisak s jasno prepoznatljivim obrisima četveroprstog ili petoprstog stopala (slika 14). Unatoč uništenosti predmetnog sloja, za bilo kakav budući uvid i potvrdu o autentičnosti otisaka na ovom lokalitetu ostaje nada u mogućnost lateralnog ponavljanja istovjetnog facijesa koji bi se mogao otkriti daljnjim nastavkom radova u kamenolomu.

Na lokalitetu Ljubotići zapadno od Širokog Brijega uz magistralnu cestu prema Posušju iza jedne obiteljske kuće otkriveni su nagnuti dobro uslojeni vapnenci turona 2K2

2 . Ovdje su na dvije slojne plohe s jasnim elementima maksimalnog oplićavanja, prepoznate forme, oblikom vrlo slične kao na lokalitetu Cerno, no s nešto vidljivijim i izraženijim rubovima.

Slika 15. Dinosaurolike forme na lokalitetu Ljubotići i geološka karta šireg područja (isj.OGK 1:100000, list Mostar)

Na ovom lokalitetu prepoznato je 19 mogućih otisaka dinosaura, pri čemu je njih 11 smješteno u 2 niza, odnosno moguće staze kretanja, a ostalih 8 je smješteno u nepravilnim razmacima, što bi u slučaju autentičnosti ukazivalo na hod više jedinki, ili ukrštanje staza (slika 15).

Sjeveroistočno od Ljubuškog kod mjesta Mostarska vrata pruža se jedna kraća dinaridska izdužena zona alb-cenomanskih (K1,2) prijelaznih donjo-gornjo krednih vapnenaca. Ovi vapnenci u rubnim dijelovima ove zone su u facijesu tankopločastih vapnenaca, dok su u središnjem dijelu zone u facijesu dolomita. Pojavljivanje ovakvih facijesa ukazuje na jedan mirni plitkovodni lagunski okoliš. I dolomiti i pločasti vapnenci ovdje su još ranije eksploatirani u nekoliko manjih kamenoloma. U jednom takvom kamenolomu dolomita uočena je pojava površinom manjeg nagnutog vapnenačko-brečastog sloja sa strukturama pukotina isušivanja, što ukazuje na izronjavanje tog sloja tijekom alba i cenomana. Na toj emerzijskoj vapnovitoj breči nalazi se 7 jasno izraženih utisnutih formi, smještenih u 2 niza (slika 16). Bližom prospekcijom zapažen je jasan troprstoliki oblik dva otiska, otprilike jednolik međusobni razmak između otisaka, sličnost formi s uzastopnim lijevim pa desnim stopalom kao i moguća utisnuća kandži (slika 17).

Slika 16. Vapnovito-brečoliki alb-cenomanski sloj na lokalitetu Mostarska vrata kod Ljubuškog i prepoznate forme mogućih tragova dinosura (strelice)

Slika 17. Dva troprstolika (tridaktilna) otiska iz gornjeg dijela lijeve staze (vidi sl.16). Zapaža se podudarnost donjeg otiska s oblikom lijevog a gornjeg otiska s oblikom desnog stopala, kao i mali utisnuti zarezi mogućih kandži na drugom gornjem otisku (slika desno dolje).

Slika 18. Pogled na forme (otiske) u gornjem desnom dijelu sloja na slici 16.

ZAKLJUČAK

U ovom radu je kroz prikaz pojedinih lokaliteta s pronađenim fosilima u krednim sedimentima pokazan paleontološki značaj i potencijal krednih naslaga u Hercegovini. U krednim sedimentima, koji se kao platformni karbonati mogu pratiti sve od područja Glamoča i Livna na sjeverozapadu pa do područja Trebinja i Bileće na jugoistoku, nalaze se još uvijek nedovoljno istraženi različiti tipovi facijesa. U paleontološkom smislu najznačajniji su oni facijesi u kojima je bila moguća fosilizacija različitih vrsta kralježnjaka koji su egzistirali u doba krede. Pronalasci krednih fosilnih riba, ukazuju na jednu mirnu morsku ili pak lagunsku sredinu, te se u pravilu nalaze unutar tankopločastih vapnenaca, s ponegdje znatnijim udjelom pjeska, gline ili bitumena. Ovakvi facijesi su brojni po čitavoj Hercegovini, a najprisutniji su na lokalitetima sve učestalije eksploatacije arhitektonsko-građevinskog kamena. Možda najznačajniji paleontološki nalazi u BiH, fosilne zmije Pachyophis woodwardi i Mesophis nopcsai pronađeni su jednom takvom facijesu, odnosno u kamenolomu pločastog i mjestimično bituminoznog vapnenca kod Bileće. Svi ovakvi i slični kamenolomi zasigurno nose potencijal fosilnih nalaza i manjih morskih kralješnjaka (riba, morskih guštera i sličnih gmazova) poput već brojnih pronađenih u Dalmaciji i Istri. Osim u kamenolomima mogućnost fosilnih nalaza postoji i na svim onim mjestima (npr.uz ceste, građevinske objekte, korita rijeka i dr.) gdje su u većem profilu zasječeni ili kao slojevi otkriveni opisani kredni facijesi.

No, uz facijese pločastih vapnenaca, još veći mogući značaj i potencijal imaju različiti kredni vapnenci, dolomiti ili pješčenjaci taloženi u ekstremno plitkom moru, obalnom pojasu ili u emerzijskim uvjetima, odnosno svi oni paleokoliši u kojima su se kretali dinosauri. Takve facijese, koji se redovito u svijetu pronalaze u kamenolomima ili u koritima rijeka, prepoznajemo po strukturno-teksturnim elementima: pukotine isušivanja, relativno zaravnjena slojna ploha, blago valovita ili horizontalna laminacija, valoviti riplovi, stromatolitni (algalni) riplovi, emerzijske breče i dr. Kredni vapnenci Hercegovine sasvim sigurno sadrže ovakve facijese, pri čemu je zasad na 3 lokaliteta s ovakvim facijesima utvrđena moguća pojava otisaka dinosaura. Prema dostupnim znanstvenim saznanjima i podacima, u Bosni i Hercegovini još uvijek nije potvrđen pronalazak dinosaura. Ova činjenica samim time još više ukazuje na potencijal i značaj općenito svih mezozojskih sedimentnih stijena u Bosni i Hercegovini, pri čemu u Hercegovini poseban potencijal nose upravo kredni sedimenti, i to zbog najvećeg udijela u geološkoj građi.

LITERATURA:

BOLKAY, S. J. (1925): Mesophis nopcsai n.g. n.sp. ein neues, schlangenähnliches Reptil aus der unteren Kreide (Neocom) von Bilek-Selista (Ost-Hercegovina). Glasnik zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini 37:125–135.

ČIČIĆ, S. (2002): Geološka karta Bosne i Hercegovine M 1:300 000, Institut za geologiju, Sarajevo.

HOUSSAYE, A. (2010): Rediscovery and description of the second specimen of the hind-limbed snake Pachyophis woodwardi Nopcsa, 1923, (Squamata, Ophidia) from the Cenomanian of Bosnia Herzegovina: Journal of Vertebrate Paleontology, v. 30, n. 1, p. 276-279.

LEE M.S.Y., CALDWELL M.W. & SCANLON J.D. (1999): A second primitive marine snake: Pachyophis woodwardi from the Cretaceous of Bosnia-Herzegovina.- Journal of Zoology, London, vol. 248, pp. 509-520.

MABIĆ, F. (2008): Izbično – povijest, monografija i kronika Župe, Široki Brijeg.

MEZGA, A.(2010): Ihnocenoze dinosaura na Jadransko-Dinaridskoj karbonatnoj platformi, predavanje, 4.Hrvatski geološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem, Šibenik.

MOJIČEVIĆ, M & LAUŠEVIĆ, M.(1973): Osnovna geološka karta SFRJ M 1:100 000, List Mostar s Tumačem. Beograd.

NATEVIĆ, Lj. & PETROVIĆ, V. (1967): Osnovna geološka karta SFRJ, M 1:100 000, List Trebinje, Beograd.

NOPCSA, F. (1923): Eidolosaurus und Pachyophis: zwei neue Neocom-Reptilien. Palaeontographica 65:96–154.

POLŠAK, A., BAUER, V. & SLIŠKOVIĆ, T. (1982): Stratigraphie du Crétacé supérieur de la plate-forme carbonate dans les Dinarides externes.– Cretaceous Research, 3, 125–133.

RAGE J.-C., ESCUILLIÉ F. (2003): The Cenomanian: stage of hindlimbed snakes.- Carnets deGéologie / Notebooks on Geology, Maintenon, Article.

RAJIĆ,V., PAPEŠ, J., BEHILOVIĆ, S. (1975): Osnovna geološka karta SFRJ M 1:100 000 list Metković s Tumačem. Beograd.

SLIŠKOVIĆ, T. (1965): Nekoliko vrsta roda Neocaprina iz gornjokrednih naslaga Velež planine, Acta geologica. [Vol.] 5 - str. 321-328.Zagreb.

SLISKOVIC, T. (1970): Die stratigraphische Lage der Schichten mit Pachyophiidae aus Seliste bei Bileca (Ostherzegowina). Bulletin scientifique, Conseil des Académies des Sciences et des Arts de la RSF de Yougoslavie, Zagreb 15:389–390.

WEB (2010): www.google.com/imghp