ZAKLJUČAK

Ovaj članak ima vrlo važnu temu, vrlo važan stav koji bi trebao biti usađen u karakter svih

ljudi. Zagađenje je jedan od najvećih problema današnjice. Gradovi, sela, rijeke, mora… svi

su pogođeni tom katastrofom koju smo mi izazvali i još uvijek izazivamo. Zagađenje prirode

je jedna od najvećih mana čovjeka koja se pojavila u novije vrijeme.

Ljudi su mislili da mogu iskorištavati prirodna dobra do “besvijesti”. Smatrali su da su

neiscrpna. Na žalost nije tako i potrebno je shvatiti koliko je životinjskih i biljnjih vrsta

izumrlo i nestalo zahvaljujući nemilosti i nesmotrenosti čovjeka.

Zato se pokušavaju uvesti Zelene reforme koje će na neki način pokušati pomoći prirodi

koja nas okružuje. Čovjek danas nesavjesno troši sve što nam ona pruža. Ne cijeni vodu koja

nam je dana, ne cijeni uredno okruženje te ga zagađuje bacajući smeće, ne cijeni prirodne

blagodati te ih crpi u enormnim količinama... Ne pazi na ono čega nema u beskonačnim

količinama, koje su ograničene, koje su izvor svega pokretnoga i mehanizacije koja je dio

našeg života. Smatram da je ispravno mišljenje da bi se tek udarcom po džepu moglo doći do

razmišljanja čovjeka u tom pravcu. Bude li morao plaćati za ono što dosada radi nekažnjeno, s

vremenom će shvatiti važnost očuvanja okoliša i blagodati, ako ne na način koji je ispravan, a

to je da moramo vraćati onom mjerom kojom nam je dato, onda radi novčanih izdataka za

svoje postupke.

Osobno, vrlo veliku pažnju posvećujem očuvanju okoliša i darovima kojima nas obasiba

iz dana u dan. Ali, nažalost, malen je broj takvih koji ovako razmišljaju. Autor ima vrlo

živopisne usporedbe političkih ''vladara'' koji ne misle na narod jedne države, već samo na

sebe i svoje bližnje. S takvim stavom, niti jedna država neće ići u onom pravcu razvijenog

gospodarstva prema kojemu bi trebala se razvijati. Kroz tekst se osjeti njegova ogorčenost

radi malog utjecaja na ispravno razmišljanje, na vapaje prirode koja nam uzvraća ekološkim

katastrofama nakon čega svejedno ljudi neće postupati drugačije, ispravnije.

Vrlo je važno čuti poruku ovog autora koji želi doprijeti do nas koji čitamo njegov članak.

Svatko bi ga trebao ga pročitati i zapitati se da li se poistovjećuje s njegovim stavovima ili sa

stavovima političara koji odlučuju o reformama države te po tome i djelovati. Po mojem

mišljenju, ovakva predavanja ili seminari, trebali bi biti jedna sastavnica školskog odgoja

djece i adolescenata. U vrlo ranoj dobi potrebnoj je informirati ljude o onome što nas okružuje

i svim čarima koje nam priroda pruža a mi joj vraćamo još većim iskorištavanjem i

zagađenjem. Možda se ne bi mnogo toga promijenilo, ali kroz godine i godine došlo bi do

nekog napretka, i možda će jednom postojati netko tko će s ovakvim razmišljanjima biti na

vrhu te će svojim postupcima moći promijeniti trenutno stanje i smjer prema kojem ovaj svijet

u pogledu zagađenja okoliša ide, te shvatiti veliko značenje ekoloških poreza.