IZVJEŠTAJKRITIKA NOVIH VOZILA HITNE MEDICINSKE SLUŽBE

Ivor Ković, dr. med.

Rijeka, 13. veljače 2012. godine

S . J . B u j k o v e 3 , 5 1 0 0 0 R i j e k a • t e l e f o n : 0 9 1 . 1 2 3 4 5 9 8 • e m a i l : i v o r k o v i c @ g m a i l . c o m • w w w. i v o r - k o v i c . c o m

Sadržaj

Reforma hitne medicinske službe% 1

Nabava novih vozila% 1

Vozila hitne medicinske službe% 2

Dosadašnje stanje u RH% 2

Nova vozila% 3

Vanjski izgled i identitet% 3

Svjetlosna signalizacija% 6

Pristup vozilu% 7

Vozačka kabina% 8

Motor i mjenjač% 9

Putnički prostor% 9

Zaključak% 16

O autoru% 18

Literatura% 19

i

Reforma hitne medicinske službeVlada Republike Hrvatske (RH) je početkom 2009. godine započela projekt reforme hitne medicinske službe (HMS) s ciljem uspostave ujednačene, brže, učinkovitije i kvalitetnije hitne medicinske usluge u svim područjima zemlje. Reforma HMS financira se iz kredita Svjetske banke od 18.1 milijuna eura te sredstvima Vlade RH, koja se obvezala da će osigurati dodatnih 72 milijuna eura.[1]

Kako bi se započelo s planiranjem i provedbom reforme, u veljači 2009. godine, osnovan je Hrvatski zavod za hitnu medicinu (HZHM) koji predstavlja krovnu, stručnu ustanovu za hitnu medicinu.[2] Među njegove brojne aktivnosti pripada i utvrđivanje standarda opreme, vozila te vizualnog identiteta vozila i zdravstvenih radnika, sukladno standardima suvremene hitne medicine.[3]

Nabava novih vozila

Krajem 2010. godine Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi raspisalo je javni natječaj za kupnju 128 novih opremljenih vozila hitne pomoći, predviđene vrijednosti od 37 milijuna kuna. Nakon višemjesečnog produženja natječaja i višekratnog mijenjanja uvjeta, natječaj za vozila je, krajem lipnja 2011. godine, dodijeljen tvrtkama Autotehna (Ford Transit vozilo) i Proavto (prerada vozila).[4, 5] Umjesto planiranih 37 milijuna kuna, zahvaljujući ovoj javnoj nabavi, 128 vozila nabavljeno je za ukupno 22,4 milijuna kuna. Tadašnji ministar Milinović, prilikom potpisivanja ugovora, pohvalio se ostvarenim uštedama i transparentnošću natječaja.[4]

Nova vozila predana su županijskim zavodima za hitnu medicinu u nekoliko isporuka, a prilikom svečane podjele prva 33 vozila, tadašnja predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor naglasila je da se radi o vozilima „koja po prvi puta u našoj zemlji svojim tehničkim karakteristikama i opremljenošću zadovoljavaju standarde struke i europske norme te predstavljaju veliki i nezaustavljiv iskorak u poboljšanju kvalitete rada naše hitne medicinske službe“. [6]

% N o v a v o z i l a H M S

1

Vozila hitne medicinske službe

Dosadašnje stanje u RH

Godinama su se u Hrvatskoj nabavljala neadekvatna vozila hitne medicinske službe koja su po svojim karakteristikama i kvaliteti bila ispod razine onih u zemljama Europske unije (EU). Uz izuzetak pojedinih Ispostava, odnosno Ustanova HMS koje su, zbog boljeg sufinanciranja ili donacija, uspijevale povremeno nabavljati nešto kvalitetnija vozila, većina timova HMS ipak se vozila i radila u vozilima koja nisu mogla dovoljno dobro odgovoriti svim izazovima rada na terenu. Ova vozila uglavnom su dorađivana na bazi furgona s podvozjem prilagođenim prijevozu teškog tereta, a ne putnika, te s upitnom kvalitetom prerade, ugrađenih materijala i opreme. O ergonomiji, iskoristivosti prostora, spriječavanju širenja infekcija, spriječavanju ozljeđivanja i zaštiti putnika te raspodjeli uređaja i potrošnih materijala, na način da se maksimalno iskoriste potencijali timova HMS u ovakvim vozilima, u potpunosti je bespredmetno govoriti.

Uobičajena dosadašnja praksa u RH jest nabavljanje vozila HMS za iznose manje od 300.000 kuna, uključujući osnovno vozilo i njegovu doradu, što nikako ne može omogućiti kupovinu dobrog, a kamoli vrhunskog vozila. U usporedbi s vatrogasnim vozilima nabavljanim u RH, koja ovisno o namijeni vrlo lako dostižu jedinične vrijednosti veće od nekoliko milijuna kuna te se kupuju od renomiranih proizvođača, iznosi izdvajani za vozila HMS su gotovo zanemarivi. Diskrepancija postaje tim veća, ukoliko se usporedi iskoristivost ove dvije vrste vozila, pri čemu prosječni mjesečni, a u pojedinim gradovima čak i dnevni, broj prijeđenih kilometara i usluženih korisnika vozila HMP nerijetko nadilazi cjelogodišnju upotrebu vatrogasnog vozila. Ovakva praksa upućuje na sustavno zanemarivanje HMS, njenih djelatnika i pacijenata.

% N o v a v o z i l a H M S

2

Medicinski automobili i njihova oprema Europska norma 1789 [12]

- Hrvatska je usvojila normu

- norma sadrži zahtjeve dizajna, testiranja, performansi i opremanja vozila

- zahtjevi u normi su uopćeni i ne ulaze u specifične detalje

- norma predstavlja minimalne dopuštene kriterije

- naručitelji iz zemalja EU redovito traže više i bolje od zahtjeva u normi

- upitno pridržavanje i provjera ispunjenja zahtjeva norme u Hrvatskoj

Nova vozila

Većina djelatnika HMS diljem Hrvatske imala je velika očekivanja od provedbe reforme HMS, pa tako i nabave novih vozila. Nažalost, od prvobitnih najava, poput značajnog povećanja broja timova, malo toga se ostvarilo. Reforma se odvijala osjetno sporijim tempom od onog najavljivanog i očekivanog, samo da bi doslovno preko noći krenula u pojedinim županijama bez adekvatne pripreme. Nedovoljno kvalitetno odrađene pripreme i propala obećanja, dovela su do vala nezadovoljstva među djelatnicima HMS i pacijentima, pa čak i do određenih nemilih događaja, poput smrtnih slučajeva, koji su izazvali veliki interes javnosti. [7, 8]

Poznavateljima vozila HMS i onima koji su imali prilike iskusiti način rada u modernim i kvalitetno osmišljenim vozilima, nabava novih 128 vozila za RH, predstavljaju samo jedno u nizu razočaranja. Usprkos međusobnim pohvalama političara i drugih osoba uključenih u javnu nabavu te pompoznog predstavljanja i predaje vozila, koje je iskorišteno dobrim dijelom u svrhe predizborne kampanje, rijetko je tko od djelatnika HMS, ionako nenaučenih na vrhunsku kvalitetu, ostao zadovoljan nakon upoznavanja s novim vozilima. Nova vozila su u rijetko kojem segmentu bolja od onih koja su do danas bila prisutna na cestama naše zemlje, a svakako su još uvijek daleko ispod prosjeka razvijenih zemalja. U daljnjem tekstu donosim pregled nekih od najznačajnijih nedostataka novih 128 vozila HMS RH.

Vanjski izgled i identitet

1. Dosadašnja vozila HMS u Hrvatskoj su tradicionalno u svojoj podlozi bila obojena bijelom bojom s crvenim natpisima i trakama. Prema EU normi, sva vozila žurnih službi, pa tako i HMS, obojena su posebnom žutom bojom, koja je izabrana zbog najbolje vidljivosti u mraku te od strane osoba koje pate od različitih oblika daltonizma. Po istoj normi, policijska vozila imaju dodatne plave reflektirajuće oznake, vatrogasna crvene, a HMS zelene.

% N o v a v o z i l a H M S

3

Policija Hitna

Slika. Uzorak boja vozila žurnih službi prema EU normi 1789

Vatrogasci

Žuto-zelena kombinacija je prema brojnim istraživanjima najbolji izbor zato što je ljudsko oko najbolje razlučuje. Ova kombinacija također ne podliježe Krovkovom učinku (zvuk visokog intenziteta, poput sirena, smanjuje osjetljivost oka na pojedine boje, poput crvene ili narančaste), vidljiva je u magli i pri jakoj kiši te ne postoji u prirodi i različita je od bilo kojih drugih vozila te urbanog i ruralnog okoliša.[9] Odabir boja i njihov međusobni odnos imaju ključan utjecaj na vidljivost vozila te samim time na reakcije sudionika u prometu i njihovu sigurnost. Daljnji razlog korištenja specifičnih boja vozila žurnih službi svakako je i želja da one postanu uniformna diljem Europe, pa samim time lakše prepoznatljiva za sve građane različitih zemalja.

Prihvaćanje norme nije obaveza, pa su se neke zemlje po pitanju oznaka odlučile na potpunu suglasnost, poput Velike Britanije, dok su neke ostale na svojim tradicionalnim bojama, poput Italije. Naknadno usvajanje ovog dijela norme, predstavlja veliki trošak, pa je tako Velika Britanija utrošila ogromna sredstva za preinaku svojih postojećih vozila. Hrvatska je nabavom značajnog broja novih vozila imala priliku utvrditi njihov identitet za budućnost i izabrati boje koje donose najvišu razinu sigurnosti. Nova vozila su obojena žutom bojom s crvenim oznakama. Dakle nisu obojena niti našim tradicionalnim bojama (bijelo-crveno), niti je u potpunosti usvojena EU norma (žuto-zeleno), već su dapače po njoj vozila označena kao ona vatrogasna. Ostaje i dodatno pitanje rješavanja izgleda

% N o v a v o z i l a H M S

4

Slika. Vozilo HMS u Velikoj Britaniji u bojama sukladno EU normi

Slika. Novo vozilo HMS u RH

uniformi osoblja, gdje je isto moguće očekivati nesnalaženja, s obzirom da su neke od torbi za osoblje nabavljene s novim vozilima narančaste, a neke crvene.

2. Postavljanje reflektirajućih traka na vozilo vrlo je važno za njegovu noćnu vidljivost. Za najbolju vidljivost vozila, preporučuje se postavljanje nekoliko širih horizontalnih traka koje se protežu duž cijele dužine vozila, kao i vertikalnih traka koje naglašavaju konture vozila.[10] Mogućnost da drugi sudionici neće primjetiti ovakvo vozilo po noći, dok npr. stoji zaustavljeno, uvelike je smanjena. Nažalost, niti o položaju i veličini reflektirajućih traka nije se puno razmišljalo prilikom izrade specifikacija novog vozila HMS za Hrvatsku. Također, vanjski izgled vozila vrlo je neupečatljiv i nemaštovit. Identifikacijske oznake, kako RH, same službe, tako i zavoda, tj. ispostave nisu bile prioritet. Na vozilu se nalaze samo oznake plave zvijezde (engl. Blue Star of Life) koja je podrijetla iz Sjedinjenih Američkih Država. Na vozilu nema oznaka brojeva dispečerskih službi, poput 112, 94 ili 194.

Još prije 20 godina, u Domovima zdravlja u Istri, razmišljalo se o identitetu svake ispostave, koja je dobila svoj amblem. Takav amblem postaje službena oznaka svake ispostave, pospješuje njenu identifikaciju, a u djelatnika učvršćuje osjećaj pripadnosti.

3. Pri preradi osnovnog gospodarskog vozila u vozilo HMS potrebno je razmišljati o načinu vožnje i uvjetima s kojima će se takvo vozilo svakodnevno susretati. U vozilima namijenjenima za tržište EU, učestala je praksa prerađivanja krova vozila kako bi se postigla njegova što bolja aerodinamičnost. Bolja aerodinamičnost doprinosi boljim % N o v a v o z i l a H M S

5

Slika. Primjer vozila s kvalitetno postavljenim reflektirajućim trakama

Slike. Amblemi HMS Škotske, Londonske HMS, DZ Rovinj i DZ Pazin

voznim karakteristikama, smanjenoj potrošnji goriva i smanjenoj buci unutar vozila. Nabavljena vozila imaju običan, ravan krov osnovnog Ford Transit vozila i nisu modificirana.

Svjetlosna signalizacija

4. Svjetlosna signalizacija je, uz vizualne oznake na vozilu, svakako najvažnija za njegovo pravovremeno uočavanje od strane drugih sudionika u prometu. Nova vozila su poprilično škrto opremljena u ovom segmetnu te posjeduju samo tri rotirajuća svjetla na krovu (dva naprijed i jedno straga). Ova svjetla koriste stariju tehnologiju baziranu na rotaciji i halogenoj žarulji te nisu integrirana, već samo nataknuta na krov, što povećava otpor zraka vozila. Danas je puno češće u upotrebi LED tehnologija (engl. light-emitting diode) koja donosi brojne prednosti poput smanjenja potrošnje struje, dužeg vijeka trajanja i bolje vidljivosti. LED tehnologija se također najčešće ugrađuje u posebno oblikovane krovove vozila, čija je prednost prethodno spomenuta.

% N o v a v o z i l a H M S

6

Slika. Modificirani, aerodinamični krovovi vozila HMS u Europi i njihovo testiranje u zračnom tunelu

LED tehnologija u modificiranom krovu

Rotirajuća halogena svjetlana običnom krovu novog vozila

Slika. Vozila s dodatnim bljeskalicama na retrovizorima i prednjoj maski

Također, novo vozilo ne posjeduje dodatne izvore svjetlosti, poput bljeskalica na retrovizorima, bočnoj strani ili prednjoj maski vozila.

5. Novo vozilo posjeduje dva stacionarna izvora svjetlosti na obje bočne strane vozila, koji su postavljeni na način da povećavaju otpor zraka tijekom vožnje. Ovi reflektori su od velike koristi pri terenskom radu u uvjetima slabije osvjetljenosti. Vozila nemaju takav reflektor na svojoj stražnoj strani, koji je također gotovo uvijek prisutan na modernim vozilima i iz iskustva se pokazao vrlo korisnim.

Pristup vozilu

6. Nova vozila HMS isporučena su u dvije verzije, sa standardnim pogonom i pogonom na sva četiri kotača. Vozilo s pogonom na sva četiri kotača izrazito je povišeno. Njegova visina tj. udaljenost od tla predstavlja otežavajući čimbenik u radu. Prerađivač se nije dovoljno potrudio kako bi se problem visine riješio na adekvatan način. Da bi olakšao ulaz na bočna vrata, prerađivač je postavio malu stepenicu koju je potrebno ručno otvoriti. Stepenica je nedovoljno široka i s mehanizmom otvaranja koji zahtijeva saginjanje i

% N o v a v o z i l a H M S

7

Vozilo s dodatnim stražnjim reflektorom

Novo vozilo posjeduje samo bočne reflektore

Slika. Bočna stepenica novog vozila i njen mehanizam otvaranja

Slika. Šire bočne stepenice upravljane nogom ili električnom strujom

otvaranje rukom. Takvo otvaranje izaziva prljanje i kontaminiranje ruku medicinskog osoblja, a može potencijalno prouzročiti i ozljeđivanje. Postoje mnoga bolja i kvalitetnija rješenja stepenica koje se upravljaju nogom ili električnom strujom.

7. Još veći problem od neadekvatne bočne stepenice je njen nedostatak na stražnjem dijelu vozila. Stražnji ulaz u vozilo također se tijekom rada često koristi, a nedostatak stepenice otežava ulaz.

8. Ipak najveći problem visine vozila manifestira se pri ukrcavanju ležaja s pacijentom. Zbog visine vozila, a samim tim i podloge ležaja, ležaj je potrebno ručno podignuti, što zahtjeva dodatni napor od strane medicinskog osoblja te može prouzročiti ozljede, posebice kralježnice. Vozila nemaju sustav koji bi potpomogao osoblju pri ovoj radnji.

Vozačka kabina

9. U vozačkoj kabini novog vozila HMS nalaze se dva sjedala. U pregradi koja odvaja vozačku kabinu i putnički prostor ne postoji prolaz. Tradicionalno su u vozilima HMS u Hrvatskoj u vozačkoj kabini smještena tri sjedala, jer % N o v a v o z i l a H M S

8

Novo vozilo bez stražnje stepenice Ford vozilo drugog prerađivača sa stražnjom stepenicom

Slike. Dostupni sustavi za olakšavanje ukrcavanja ležaja u vozilo

Novo vozilo s dva sjedala u vozačkoj kabini bez prolaza prema putničkom prostoru

Vozilo s dva sjedala u vozačkoj kabini i prolazom prema

putničkom prostoru

timove HMS čini troje djelatnika. Druga varijanta, vrlo česta u vozilima EU, uključuje dva sjedala, ali uvijek i prolaz za komunikaciju s putničkom kabinom. Na taj način omogućuje se brža komunikacija djelatnika, koji mogu po potrebi i brže pružiti pomoć kolegi u putničkom prostoru. U budućnosti se u Hrvatskoj planira uvesti timove koji će se sastojati od dvije medicinske sestre, odnosno dva medicinska tehničara, bez vozača. U ovakvom vozilu, bez komunikacije između dva prostora, njihov rad će biti otežan. Medicinski tehničar/sestra koji u određenom trenutku upravlja vozilom, morat će zaustaviti vozilo, izaći iz vozačke kabine, otvoriti vrata putničke kabine i ući u nju da bi pomogao u skrbi oko pacijenta.

Motor i mjenjač

10. Snaga motora novih Ford vozila slabija je od one na koju smo naučili u vozilima HMS, koja su do sada nabavljana u Hrvatskoj. Redovito su takva vozila imala obujam od 3.000 kubika, dok on iznosi 2.400 kubika u novim vozilima. Njihovo ubrzavanje i najveća krajnja brzina osjetno su niži od vozila s jačim motorima i ostaje za vidjeti kako će se to odraziti na terenski rad, posebice ispostava HMS koje na svom terenu pokrivaju autoceste.

11. Nova vozila opremljena su ručnim mjenjačima. U vrhunskim vozilima HMS gotovo uvijek se naručuju poluautomatski, odnosno automatski mjenjači. Zbog načina prijenosa brzina ovi mjenjači nude brojne prednosti, od ugodnije vožnje za pacijenta i osoblje u putničkom prostoru, preko smanjene potrošnje goriva, do osiguravanja veće koncentracije vozača na druge radnje, poput kontrole zvučnih i svjetlosnih signala.

Putnički prostor

12. Nova vozila HMS isporučena su s niskim krovom uz visinu putničkog prostora od samo 160 cm. Takva visina vozila onemogućava većini djelatnika da se uspravi u putničkoj kabini. Djelatnici se moraju saginjati pri ulasku u vozilo i kada moraju raditi stojeći te konstantno riskiraju ozljede udaranjem glave o unutrašnjost vozila. Nova vozila namijenjena su radu tima hitnoće, a ne običnom sanitetskom prijevozu, što znači da će se u njima odvijati razni dijagnostičko-terapijski postupci kako u vožnji, tako i dok je vozilo stacionarno. Ovako nizak krov uvelike otežava rad osobi prosječne visine.

% N o v a v o z i l a H M S

9

Slika. Osoba prosječne visine ne može stati uspravno u novom vozilu HMS

13. Zbog manje visine vozila, na dvije bočne plohe u unutrašnjosti, ali i na pregradi prema vozačkoj kabini i stražnjim vratima, gubi se dragocjena površina koja je mogla biti iskorištena za postavljanje dodatnih polica, nosača i ormarića, a također bi omogućila kvalitetniji raspored cjelokupne opreme. Postojanje dodatne staklene površine iza one u bočnim vratima, u kombinaciji s malom visinom vozila, dodatno doprinosi smanjenju upotrebljive površine unutrašnjih ploha.

14. U putničkom prostoru novog vozila, nalaze se dva sjedala za osoblje. Jedno okrenuto suprotno od položaja vozača i drugo u

smjeru vozača. U dosadašnjim vozilima uglavnom su naručivana tri sjedala, s dodatnim sjedalom okrenutim u smjeru vozača. Izbor vozila s dva sjedala je dobar, ali dodatni prostor nastao uklanjanjem jednog sjedala nije iskorišten. Iza sjedala okrenutog u smjeru vozača nalazi se potpuno prazan prostor, bez nosača, polica ili ormarića. Jedan od načina kako se moglo kapitalizirati na uklanjanju jednog sjedala, jest da se glavno sjedalo izvelo u pomičnoj varijanti. Sjedalo se tada

% N o v a v o z i l a H M S

10

Slika. Novo Ford Transit vozilo (lijevo) s niskim krovom i Ford Transit vozilo drugog prerađivača s visokim krovom (desno)

Slika. Staklene površine novog vozila.

Slika. Vozilo s pomičnim sjedalom

Slika. Neiskorišten prostor iza nepomičnog sjedala u novom vozilu

postavlja na svojevrsne “tračnice” što omogućava njegovo pomicanje “naprijed-natrag”, a medicinskom osoblju puno kvalitetniji i dinamičniji rad, koji dopušta bolji pristup pacijentu i opremi bez potrebe za otkopčavanjem sigurnosnog remena i ustajanjem.

15. Između bočnog sjedala i ležaja nema slobodnog prostora. Vrlo je teško, pa gotovo i nemoguće proći između sjedala i ležaja u stražnji dio prostora. Također je nemoguće otvoriti do kraja sigurnosnu ogradicu ležaja, što može stvarati problem pri pristupu pacijentu i izvođenju uobičajenih postupaka, poput otvaranja venskog puta.

16. Bočno sjedalo je predviđeno da se može okrenuti za 90 stupnjeva prema ležaju. Na taj način djelatnik smije sjediti samo dok je vozilo stacionarno. U slučaju frontalnog sudara u takvom položaju, pojasevi ne mogu zaštiti putnika. Takav položaj doduše može biti koristan tijekom medicinske skrbi dok je vozilo stacionarno. Nažalost zbog nedostatka prostora, sjedalo se jedva može okrenuti, a tada djelatnik uopće nema mjesta za noge.

17. Postoji i nekoliko problema oko ležaja. Ležaj i njegova podloga nisu pomični u smjeru lijevo-desno. Ležaj je fiksno postavljen i nemoguće je pristupiti desnoj strani pacijenta. U modernom dizajnu vozila HMS teži se pristupu pacijentu sa svih strana. Nadalje podloga

% N o v a v o z i l a H M S

11

Slika. Uzak prostor između sjedala i ležaja

Slika. Nemogućnost sjedenja u slučaju kada se sjedalo okrene prema pacijentu

Vozilo koje omogućava pristup pacijentu sa svih strana

Aktivno hidrauličko postolje ležaja

ležaja ne posjeduje nikakav suspenzijski sustav, hidraulički ili zračni jastuk koji bi umanjio trešnju i udarce koji se događaju tijekom vožnje, a koji su posebno neugodni, pa čak i potencijalno opasni za zdravlje pacijenta.

Završno veliki propust ležaja su njegovi pojasevi. Oni naime ne osiguravaju adekvatnu fiksaciju pacijenta prilikom frontalnog sudara. Postoje samo dva poprečna pojasa, bez pojasa preko ramena. Iz toga razloga prilikom frontalnog sudara, pacijent može izletjeti s ležaja te ozljediti sebe i druge putnike. [11]

18. Sva oprema za imobilizaciju poput vakuum madraca i spinalne daske nalazi se u putničkom prostoru. Navedena oprema nije potrebna unutar vozila nakon oprskrbe traumatiziranog pacijenta. Rješenje s dodatnim bočnim vratima na vozačevoj strani vozila i vanjskim prostorom za smještaj imobilizacijske opreme, osiguralo bi bolji pristup u slučaju zbrinjavanja traumatiziranih pacijenata na terenu, kao i oslobađanje prostora za bolji raspored druge medicinske opreme u putničkom prostoru.

19. Daska za imobilizaciju je jednostavno samo ubačena u novo vozilo između bočne stijenke i ležaja. Nije uopće fiksirana i pri vožnji se pomiče te udara u elemente vozila. Prilikom sudara tako postavljena daska, koja je poprilično teška, može izazvati ozbiljne ozljede putnika. % N o v a v o z i l a H M S

12

Fiksiranje postojećim pojasevima nije sigurno te može dovesti do

ozljeda prilikom sudara

Ležaj s dodatnim pojasevima preko ramena koji nisu

dostupni u novom vozilu

Slike. Vozila s dodatnim bočnim vratima i spremištimaSlika. Daska za imobilizaciju nije fiksirana

20. U putničkom prostoru se nalaze samo dva rukohvata. Jedan na ulazu i jedan na krovu prostora. Ova dva rukohvata nisu dostatna. Daljnji problem je što se rukohvat na krovu ne proteže cijelom dužinom prostora. Iz navedenih razloga osoblje nije u mogućnosti u svim dijelovima vozila pridržavati se tijekom rada, što može biti opasno uslijed naglog kočenja.

21. Kardiološka stolica u novom vozilu postavljena je na samom bočnom ulazu u vozilo. Iako je na taj način lako dostupna izvan vozila, nepotrebno zauzima mjesto u prednjem dijelu prostora gdje sjede dva djelatnika. Dok rade u vožnji nemaju nikakve potrebe za kardiološkom stolicom, pa je ovaj prostor bilo bolje iskoristiti za smještaj dodatnih elemenata za pohranu korisne medicinske opreme. Kardiološka stolica mogla se vrlo jednostavno postaviti na stražnja vrata, gdje bi bila jednako dostupna izvan vozila te manje ometala rad medicinskog osoblja.

% N o v a v o z i l a H M S

13

Slike. Rukohvati u novom vozilu, na ulazu (lijevo) i na krovu (desno)

Slike. Žuto obojeni rukohvati duž cijele dužine putničkog prostora u dva različita vozila

Položaj kardiološke stolice u novom vozilu

Bolji položaj stolice na stražnjim vratima istog modela vozila

22. U novom vozilu nedostaje elemenata za spremanje medicinske opreme, posebice manjih potrošnih materijala. U vozilu se u suštini nalazi samo nekoliko ormarića. Dva velika ormarića postavljena u visini krova nisu najpraktičnija. Duboki su, tako da se u njih može staviti samo veća oprema. Manja se naprosto “izgubi” i teško ju je vidjeti i do nje doći. Također ormarići nemaju unutrašnjih pregrada, već samo jedan zajednički veliki prostor.

Slijedeći problem je i ormarić koji se nalazi u bočnoj stijenci pored ležaja. On je izrazito teško dostupan, što zbog ležaja i pacijenta koji se na njemu nalazi, što zbog daske za imobilizaciju koja je pored njega postavljena i dodatno otežava njegovo otvaranje.

Prednji ormarić koji se nalazi iznad vozačke kabine stalno je otvoren, tj. nema vratašca za zatvaranje. To znači da oprema koja se u njega stavlja može vrlo lako prilikom vožnje ispasti, oštetiti se ili ozlijediti putnike.

Iza pregrade prema vozačkoj kabini cijelom širinom vozila proteže se uski odjeljak u koji je

postavljena torbica s udlagama. Prvi problem ovog odjeljka je vrlo oštar rub njegovog otvora, koji može prouzročiti ozljede. Drugi problem je njegova dužina koja onemogućuje skladištenje manjih predmeta, koji se mogu prilikom vožnje pomaknuti u dubinu i na taj način postati nedostupni. Puno kvalitetnije rješenje bilo bi da su se u ovaj prostor postavila rasklopna nosila i omogućila njihova fiksacija. Tada se daska za imobilizaciju mogla spremiti ispod ležaja, gdje se sada nalaze

% N o v a v o z i l a H M S

14

Slike. U vozilu je premalo elemenata koji nisu najbolje dizajnirani

Slika. Otežana dostupnost bočnog ormarića

Slika. Prednji ormarić nema vratašca

Slika. Oštar rub spremnika

rasklopna nosila.

23. Glavnim ulazom u vozilo dominira veliki koš za smeće. Sam koš je vrste koja se može nabaviti u najjeftinijem dućanu za iznos od desetak kuna. Nije postavljen na najboljem mjestu, estetski izgleda ružno, a i sam sustav fiksacije je uvelike improviziran.

24. Medicinska oprema je najbolji dio vozila, iako i ona varira u kvaliteti od vrhunske do one koja samo zadovoljava. Jako je dobro što je najvažnija oprema poput defibrilatora, respiratora i aspiratora isporučena s orginalnim nosačima. Nažalost, način na koji je ta ista oprema postavljena nije dobar. Više je nego očito da nije bilo koordinacije između dizajna vozila i opreme te je ona, bez puno prethodnog planiranja, postavljena tamo gdje je bilo mjesta. Ovo je najočitije u slučaju defibrilatora koji je postavljen previše u smjeru vozačke kabine, što zapravo znači da pacijent doslovno udara glavom u njega kada se naslon ležaja podigne prema gore, odnosno kada pacijent sjedi. Naravno tada je teško uopće vidjeti ekran defibrilatora te njime rukovati.

% N o v a v o z i l a H M S

15

Slike. Neki od primjera kvalitetnije dizajniranih elemenata u vozilima HMS

Slike. Koš za smeće u novom vozilu

Slika. Nespretno postavljen defibrilator

25. Postoji još cijeli niz detalja koji upućuju da se pri narudžbi i preradi vozila nije puno planiralo niti razmišljalo o najboljim rješenjima, a najmanje o načinu rada u samom vozilu. Nije se razmišljalo niti o higijeni, postavljanju dispenzera i sprječavanju širenja infekcija. Ergonomija rada nije na zavidnoj razini te će se svi njeni nedostaci pokazati vrlo brzo nakon upotrebe vozila. Premda nisu predmet ovog izvješća, postoje i problemi s medicinskom opremom, poput npr. isporuke defibrilatora s olovnim baterijama koje nemaju indikator stupnja napunjenosti, što može zavarati djelatnike i dovesti ih u situaciju da se nađu na terenu s gotovo praznom baterijom ovog izrazito važnog uređaja.

Zaključak

Hrvatska je imala izvanrednu priliku, na koju smo dugo čekali, da nabavi flotu vrhunskih vozila HMS i na taj se način barem malo približi standardima na koje su naučili medicinski djelatnici i pacijenti u EU. Imali smo priliku u pravom smjeru usmjeriti razvoj cijelog sustava HMS kroz narudžbu pomno planiranih i promišljenih vozila, koja bi osigurala odlične uvjete rada za naše djelatnike te komfor i sigurnost za pacijente. Imali smo priliku konačno zaustaviti kupovinu neadekvatnih, nekvalitetnih, neudobnih i nesigurnih vozila te jednom zauvijek postaviti viši standard ispod kojeg je nedopustivo isporučiti vozilo HMS u Hrvatskoj. Naravno za takvo što treba imati znanje. Treba znati što se želi. Treba imati viziju. Da li mi uopće znamo što želimo od naše HMS? Da li je želimo pretvoriti u taxi službu ili želimo pacijentima pružiti vrhunsku medicinsku skrb na mjestu događaja? Liječiti pacijente u zajednici i odteretiti bolnice? Da li smo svjesni da su vozila vrlo važan čimbenik u tome? Da li uviđamo da postoje razlike između urbanih i ruralnih sredina, između vrsta timova HMS, koje bi se trebale odraziti i na samom dizajnu i tipu vozila?

Glavni krivci što su nova vozila HMS upravo dijametralno suprotna od vrhunskih, kakva se pokušavaju prikazati, su oni koji su ih naručivali. Svi oni koji su sudjelovali u njihovom planiranju, izradi teksta javnog natječaja i testiranju nisu dobro odradili svoj posao. Postavili su minimalne uvjete bez i jedne jedine originalne ideje, bez i jednog crteža i ulaska u detalje objašnjavajući što zapravo žele od vozila. Sve su prepustili dobavljačima koji se naravno javljaju na natječaj da bi pobijedili, da bi poslali najjeftiniju ponudu koja tek zadovoljava one minimalne kriterije natječaja. Njima je primarno važan posao i zarada, što je savršeno jasno i razumljivo. U gore navedenom primjeru baterija za defibrilator, nije dobavljač nikoga prevario, već je naprosto ponudio ono najjeftinije što je zadovoljilo uvjete natječaja, a to nažalost nisu bile litijske baterije koje duže traju i imaju indikator stupnja

% N o v a v o z i l a H M S

16

napunjenosti. Tvrtka Proavto isto tako nije nikoga prevarila. Oni su radili samo ono što se tražilo i pokušali uštedjeti gdje god je to bilo moguće, kako bi bili što jeftiniji. Premda po mom mišljenju njihove prerade vozila HMS ne spadaju u sam svjetski vrh, te bi se čak usudio reći da i u Sloveniji ima drugih u ovom trenutku kvalitetnijih prerađivača, oni itekako znaju napraviti solidno vozilo. Dovoljno je pogledati vozila koja isporučuju korisnicima u Sloveniji, da bi uvidjeli da ovako loše vozilo tamo nikad nisu, niti bi mogli isporučiti.

Ja za razliku od bivše Premijerke, bivšeg Ministra i sličnih, nikako ne mogu biti zadovoljan s ovakvim vozilima te mi je žao što se hvalimo velikim uštedama koje smo njihovom nabavom ostvarili. Ja bih rekao da nismo uštedjeli baš ništa, već samo nesmotreno, kao mnogo puta do sada, bacili novac u vjetar. Prevarili smo sami sebe.

“Nisam tako bogat da kupujem jeftino”Narodna izreka

% N o v a v o z i l a H M S

17

O autoruIvor Ković zaposlen je kao doktor medicine u Zavodu za hitnu medicinu Istarske županije. Donedavno je obnašao dužnosti voditelja Istarskih domova zdravlja - Ispostave Pazin i Hitne medicinske pomoći (HMP) Pazin. U svojoj dosadašnjoj karijeri radio je na HMP Krk, UHMP Rijeka i HMP Pazin. Posjeduje veliki interes za dizajn vozila HMS te je posjetio brojne renomirane međunarodne sajmove vozila

žurnih službi. U svom znanstveno-istraživačkom radu usmjeren je na područje reanimatologije i korištenja modernih tehnologija u medicini. Iz područja reanimatologije objavio je nekoliko istaknutih publikacija u eminentnim znanstvenim časopisima te predstavljao znanstvene rezultate na istaknutim međunarodnim kongresima. Upravo piše doktorsku dizertaciju iz ovog područja te se bavi razvojem inovativnih uređaja za kardiopulmonalnu reanimaciju. Dobitnik je nekoliko nagrada na međunarodnim sajmovima inovacija za svoju CPR PRO napravu, koja je u postupku međunarodne patentne zaštite. Kao instruktor Crvenog križa, sudjelovao je u organizaciji i izvedbi pionirskog pothvata edukacije i opremanja prve javne vatrogasne postrojbe u Hrvatskoj s automatskim vanjskim defibrilatorom, opremom za oživljavanje i zbrinjavanje traumatiziranih bolesnika. Dr. Ković nije primio financijska sredstva ili druge nagrade za izradu ovog izvještaja, niti ga je napisao pod utjecajem bilo kojeg proizvođača vozila ili medicinske opreme. Stavovi izneseni u izvještaju su isključivo autorovi.

Kontakt informacije

Ivor Ković, dr. med. S.J. Bujkove 351 000 Rijeka

Telefon: % 091.1234598Email: % ivorkovic@gmail.comWeb:% % ivor-kovic.com

% N o v a v o z i l a H M S

18

Literatura1.% Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Mreža i

pregled provedbe projekta reforme hitne medicinske službe. [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: www.mzss.hr%2Fcontent%2Fdownload%2F5901%2F46395%2Ffile%2Freforma_HMP-mreza_HMP.pdf.

2.% Hrvatski zavod za hitnu medicinu. [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://www.hzhm.hr/.

3. HZHM. Aktivnosti Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu. [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://www.hzhm.hr/aktivnosti/.

4.% 24 sata. Hitna pomoć dobiva 128 novih vozila vrijednih 22,4 mil. kuna. 2011 [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://www.24sata.hr/politika/hitna-pomoc-dobiva-128-novih-vozila-vrijednih-224-mil-kuna-226008.

5.% Proavto. Proavto. [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://proavto.si/.

6.% HZHM, Veliki dan za hitnu medicinsku službu u RH. [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://hzhm.hr/arhiva/news_163.

7. Vjesnik. Krk: pacijent umro ispred zatvorenog ulaza u stanicu hitne! [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=4E8D4F0B-15DE-4C11-8FFF-D2451F0E4A26.

8. Vjesnik. Druga žrtva reorganizacije hitne pomoći: žena u Umagu umrla od infarkta. [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=446125F3-B122-4A9C-BBDD-AA4F5ACAFC7B.

9.% Green, D., A treatise examining in qualitative terms, the ergonomics of colour and warning lights signals as applied to emergency vehicles, discussion paper., May 1978.

10.% De Lorenzo, R.A. and M.A. Eilers, Lights and siren: a review of emergency vehicle warning systems. Annals of emergency medicine, 1991. 20(12): p. 1331-5.

11.% Global EMS Forum. [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://www.GlobalEMSForum.org/.

12.% Wikipedia. CEN 1789. [citirano 09.02.2012.]; Dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/CEN_1789.

% N o v a v o z i l a H M S

19