Krleza - Gospoda Glembajevi (1)

Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

Gospoda Glembajevi = drama

3. ciklus Krležinog dramskog stvaralaštva

- o propadanju zagrebačke patricijske obitelji, zagrebačkog društva između 2 svj. rata

- iz ciklusa o Glembajevima: Gospoda Glembajevi,

U agoniji

Leda

Autor je reprezentativni stvaralac u čijem se djelu reflektirao stilski pluralizam silnica koje su omogućile strukturiranje hrvatskog ekspresionizma, neosimbolizma i Nove stvarnosti kao izraza senzibiliteta suvremenog čovjeka XX.st.

POVIJESNI PREDUVJETI NASTANKA NEMIMETIČKE KONCEPCIJE UMJETNOSTI:

Nakon avangardne pobune protiv tradicije, pozitivizma, racionalizma, nakon Oktobarske revolucije u Rusiji, krvoprolića Prvoga svjetskoga rata i ekonomske krize nastupilo je u književnosti razdoblje Nove stvarnosti i mitskog realizma. Miroslav Krleža (1893.-1981.) bio je pjesnik, romanopisac, novelist, dramatičar, putopisac, esejist i pokretač književnih časopisa (Plamen, Književna republika, Pečat i Danas). Od 1050. Vodi Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža. Prve knjige stihova objavljuje tijekom Prvoga svjetskog rata (Pan, 1917., Tri simfonije, 1917., kasnije Pjesme I. i II., Lirika, Pjesme u tmini. Novele: Hrvatski bog Mars, romani: Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi, Zastave; drame: Vučjak, Golgota, Gospoda Glembajevi, U agoniji, U logoru, Aretej, Leda; poeme na kajkavskom i staroj kajkavštini: Balade Petrice Kerempuha).

Razmisliti o:

- građanskom društvu i moralnosti

- obrazovanju, stjecanju znanja i novca kao smisla života

- duhovnoj i političkoj krizi u europskim zemljama početkom XX.st. koja je izazvana naglim širenjem industrije i tehniziranjem života

- ljubavi prema bližnjem, obitelji, znanju i radu kao temelju društvenog ustrojstva

U prvom se činu pojavljuju reprezentativni predstavnici obitelji Glembay. U prvom je planu Leone, senzibilni intelektualac, europejac, koji je došao na proslavu obljetnice banke Glembay Ltd. Sukobljava se s obiteljskom sredinom.

1


Dramska radnja – temelji se na sukobima među likovima.

Likovi – grupirani s obzirom na razvoj sukoba. Središnji je lik Leone.

Sukobi su motivirani: emocionalnim (intimnim),

socijalnim,

biološkim,

moralnim,

intelektualnim,

filozofskim odrednicama.

3 plana propasti patricijske obitelji Glembay: društveni,

psihološki,

moralni.

DRUŠTVENI PLAN

Glembajevi su na početku drame na vrhuncu financijske i društvene moći (bankari). Kraj drame početak je obiteljskog sloma (bankrot tvrtke Glembay Ltd.)

Motivi: društvena nepravda,

gramzivost,

licemjernost,

intelektualna klima = podloga naturalističkog ponašanja.

Internacionalno obilježje kapitalističkog poduzetništva u Hrvatskoj iskazano je miješanjem dvaju jezika.

PSIHOLOŠKI PLAN

Likovi – individualizirani, psihološki produbljeni.

Intelektualna klima = podloga naturalističkog ponašanja i socijalističke analize društvene krize.

Česti su:

- konfrontacija gledišta i oživljavanje prošlosti u konfliktima sadašnjosti i

- podsviješću upravljana mržnja.

2


Leone je u svojim dvoznačnim gledištima i debatama hrvatski Hamlet.

U prvom je planu leone Glembay, bankarov sin, intelektualac, europejac, slikar koji se nakon 11 godina vratio kući kako bi razriješio sukob između „glembajevskoga i neglembajevskoga“ u sebi; sukob amoralno-životinjskoga i ljudsko-produhovljenog senzibiliteta.

Taj je unutrašnji sukob prikazan analizom ostalih članova obitelji.

Ignjat Glembay (otac) Irena Danielli-Glembay (majka)

Barunica Castelli (2.očeva žena) Beatrice (časna sestra Angelika – bratova udova)

„glembajevska krv“ „danijelijeva krv“

strast, nagon, tjelesno, amoralno, razum, moralno, duhovno,

animalno, nemir, laž ljudskost, smirenost, iskrenost

MORALNI PLAN

Prikazuje se degradacija Glembajevih od prvog Glembaja koji je u šumi zbog zlata ubio čovjeka, do posljednjega – Leonea. On na kraju drame ubija barunicu Castelli (obiteljska je povijest puna prijevara, ubojstava, samoubojstava).

Motivi: društvena nepravda, zloupotreba bogatstva, neodgovornost i razuzdanost miješa se s

motivima koji pripadaju psihologiji likova: degeneracija, hipertrofirana osjetljivost, erotičke i estetske otuđenosti od svoje sredine, sterilna moralna izdvojenost

Prisutna je i BIOLOŠKA motivacija – „glembajevska krv“ u Leoneu.

OSNOVNO OBILJEŽJE DRAME JE PSIHOLOŠKI REALIZAM

- Krleža daje društveno-moralni i povijesni okvir u čije središte postavlja duboku dramsku psihološku analizu.

- Oslanja se na stvaralaštvo i postupke Strindberga, Ibsena i G.B.Shawa (slika razgranate obitelji).

- Dramska napetost se razvija u sukobima među likovima, ali i u svakom liku dijalozima i monologom. Leone je hrvatski Hamlet: „…to je eto, glembajevsko, kriminalno u meni! (…) to se u nama grizla glembajevska krv!“.

Mjesto – kuća bogate, bankarske obitelji

Vrijeme – Zagreb, 1913.

Ideja – vječna ljudska pohlepa i nemoralnost

3


U Krležinoj dramaturgiji postoji tipika od 6 osnovnih članova:Žena, Nervčik, Advokatski karijerist, Tiran, Znalac i Parazit;i moguće ju je svesti na 3 semantička polja: žene, intelekta i vlasti, svako od kojih se prostire u lepezi između pozitivnog i negativnog pola:

pozitivni ili simpatični pol negativni ili antipatični pol--------------------------------- POLJE ŽENE --------------------------------------Nervčik ------------------POLJE INTELEKTA ------- Advokatski karijeristZnalac --------------------- POLJE VLASTI ------------------------------ Tiran

---------------------------- Parazitnpr. Puba Fabriczy Glembay = advokatski karijerist u civilu tip Nervčika kulminira u Leoneu Glembayu tip Advokata karijeriste kulminira u advokatu Križovcu

Miroslav Krleža: Glembajevi, 1932., Minerva, Zgb.sadržaj:- O Glembajevima- Drama Gospoda Glembajevi- Barunica Lenbachova- Ljubav Marcela Faber-Fabriczya za gospođicu Warringovu- Sprovod u Teresienburgu- Dr. Ivan plemeniti Križovec- Drama U agoniji- Vitez Oliver Urban- Svadba velikog župana Klanfara- Leda , ljubavna igra u 4 činaU prilogu: genealogija Glembajevih

Lica drame Gospoda Glembajevi:Naci (Ignjat Jacques) Glembay, bankir, šef firme Glembay Ltd., pravi tajni savjetnik (šezdeset devet godina)Barunica Castelli-Glembay, njegova druga legitimna supruga (četrdeset pet godina)Dr. phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge rođene Basilides-Danielli (trideset osam godina)Sestra Angelika Glembay, dominikanka, udovica starijeg Glembajevog sina Ivana, rođena barunica Zygmuntowicz Beatrix (dvadeset devet godina)Titus Andronicus Fabriczy-Glembay, kuzen bankira Glembaja, veliki župan u miru (šezdeset devet godina)Dr. iuris Puba Fabriczy-Glembay, advokat, pravni savjetnik firme Glembay Ltd., njegov sin (dvadeset osam godina)Dr. med. Paul Altmann, liječnik (pedeset jedna godina)Dr. theol. et phil. Alojzije Silberbrandt, informator baruničina sina i njen ispovjednik (trideset devet godina)Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankira Glembaja (sedamnaest godina)Ulanski Oberleutnant von Ballocsanszky (dvadeset četiri godine)Kamerdiner. Sobarice. Gosti.

4


Zbiva se jedne noći, kasnog ljeta, godinu dana prije Rata 1914-18. Prvi čin u noći između jedan i pola tri. Drugi čin između pola tri i pola četiri. Treći čin oko pet.

Svaki od 3 čina drame ima uzlaznu liniju u razvijanju radnje, koja se penje do kulminacije, a onda se naglo spušta poslije čega dolazi do kratkotrajnog smirenja i predaha.

Leone ≠ tragički junak= tragički junak shakespearskog tipa ?

Gospoda Glembajevi ≠ tragedija ?

ANTIČKA TRAGEDIJA GOSPODA GLEMBAJEVIEDIPOV MOTIV

EDIPžrtva sudbine

sve čini u neznanju

postupci psihološki nemotiviranislučaj ima socijalno značenje

LEONEsvjesno se ogrešuje o pravila koja znadjeluje po diktatu svoje podsvijestipostupci psihološki motiviranislučaj nema socijalno značenje

3 JEDINSTVAmjestavremena (1 dan)

kuća Glembay1 noć

KOZMIČKO PROŠIRENJEzbivanja imaju kozmički značaj zbivanja imaju kozmički značaj

(dinamika sukoba oca i sina/dinamika oluje)

RJEŠAVANJE SCENA SMRTIglasnikkor

slugegosti

METATEKSTdokazuje točnost značenja

JESTE općepoznata i prihvaćena

„Barboczy legenda“ dokazuje točnost značenjaNIJE općepoznata i prihvaćena

MOTIVACIJAsudbinskanad-psihološka psihološka

5


Uobičajeno je da se razvitak dramske radnje prati u 5 etapa: ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija i rasplet.

1) EKSPOZICIJA PRILIKAEKSPOZICIJA KARAKTERAEKSPOZICIJA ODNOSA MEĐU LIKOVIMAAfiša – ima kompozicijsku uloguDidaskalije – nedjeljiva cjelina s dijalozima

Krležin odnos prema likovima u drami - funkcionalno postavljene

2) ZAPLET – uvođenje novog, dinamičnog motiva, akcija gl. junaka i reakcija okoline3) KULMINACIJA – najnapetiji moment sukoba, napetost porasla do nužne potrebe da

se razriješi, a još nije jasan pravi pravac razrješenja4) PERIPETIJA – prividno odlaganje raspleta => još jedan čin5) RASPLET – inzistiranje na motivu škara

KOMPOZICIJSKA ANALIZA GOSPODE GLEMBAJEVIH1. A) Ekspozicija prilika:

Dijalozima prethodi opširan opis ambijenta u kojem počinje dramska radnja:Crveni salon sa žutom brokatnom garniturom šezdesetih godina. U pozadini

dvokrilna vrata, otvorena, s perspektivom na nekoliko otvorenih i rasvijetljenih soba…

B) Ekspozicija karaktera:Već prve rečenice koje se izgovaraju u drami govore nešto o karakterima (miješanje njemačkih izraza s našim jezikom), a dijalozi između ličnosti nagovještavaju „tipične crte junaka“

LEONE: Mučno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice…ANGELIKA: Svi mi vrvimo u životu kao crvi u kvarglu I nitko od nas ne vidi iznad zbivanja, Leone!...PUBA: Ovo je ludnica u kojoj čovjek samo badava gubi svoje nerve! Kasno je, a ja ne kradem svoje vrijeme, sutra me čeka pun koš posla!...GLEMBAY: Ja ipak mislim da bi bilo najoportunije da se preko svega prijeđe superiornom, gospodskom šutnjom!...

C) Ekspozicija odnosa između lica:daje se već početnim dijalozima

FABRICZY: … dakle, Leone, što misliš o baruničinu portretu?LEONE. Ja ne mislim o tom portretu ništa, dragi Fabriczy! To uopće nije nikakav portret, to mislim ja!...

DIDASKALIJE srastaju s dijalozima u nedjeljivu cjelinu i označavaju Krležin odnos prema ličnostima u drami.

Pr. I. činZa ovog kretanja, žamora i gostiju, glazbe i smijeha, na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika udovica Glembay, rođena barunica Zygmuntowicz Beatrix (29 godina) i promatra

6


portrete po zidovima. Ona je vitka, otmjena i dekorativna, bez jedne jedine kapi krvi u obrazima, s prekrasnim ljiljanskim prozirnim rukama, koje koketno skriva u bogatim naborima svojih rukava. Uz nju Leone Glembay. Figura dekadentna, plješiva i prosijeda, sa gotovo potpuno bijelom rijetkom švedskom bradom, bez brkova. U fraku, s engleskom lulom u ustima. Igra ruku i živaca oko te lule abnormalno je intenzivna.II. činUlazi stari Glembay, u svilenom hausroku tamnonarančaste boje. Njegova blijeda, staračka izmučena pojava potpun je kontrast onoj figuri od prije pola sata u salonu. Ona napudrana i izbrijana maska pretvorila se u lice bolesnika s tamnim upalim podočnjacima, kome su kretnje nesigurne, a donja čeljust tako se abnormalno ovjesila, kao da mu laloke vise same od sebe i melju zrak. To je lice mlohavo i beskrvno, tim čovjekom vlada depresija. On izgleda kao čovjek koji je ustao da se pridigne na svoju posljednju borbu. Zato je on u prvome dijelu dijaloga tih, gotovo patetično svečan, i tek postepeno tetive tih vilica opet se napinju, ti zubi opet animalno škripe i ta se šaka sama od sebe diže da raskrvari pred sobom ovu nakazu od njegova rođenog sina.III. činOna je uzela dva jastuka s jednog fotelja i postavila ih jedan na drugi na divan stručno bolničarski, a onda je pošla spram Leonea kao prava Sestra Milosrdnica i, pomilovavši ga jednom beskrajno toplom kretnjom ruke, ona ga je kao pacijenta povela do divana.

Tako funkcionalno postavljene didaskalije u dramama Miroslava Krleže govore o piščevom stvaralačkom odnosu prema svakoj riječi koju je unio u svoje dramske tekstove. Time se može objasniti i to što Krleža napomene ne stavlja u zagrade (kako je uobičajeno).

Ekspozicija Gospode Glembajevih interesantna je i kao primjer motivacije skupa ličnosti (Tomaševski) – u ovom slučaju to je porodična proslava kada su na okupu sve važnije ličnosti u drami pa je pisac u mogućnosti da ih odjednom predstavi i tako ubrza uspostaljanje odnosa između njih, odnosa koji će dovesti do zapleta.

2.U Gospodi Glembajevima uvođenje dinamičkog motiva podudara se s pojavom novih ličnosti (Fabriczya i Silberbrandta) koji će u Leoneu (glavnom liku drame) izazvati AKCIJU protiv njih i pokrenuti ga da im se suprotstavi idejnim stavovima iz kojih se neminovno rađaju sukobi.Didaskalije kojima je Krleža popratio pojavu Pube mogu biti povod da govorimo o prednosti čitanja drame nad gledateljima predstave ili filma jer čitatelj saznaje da je Pubina šepavost posljedica rahitisa, gledatelj taj podatak nema, i čitatelju je poznato da je Puba oštrouman, gledatelj u to tek treba da se uvjeri.

3.Kulminacija tj. najnapetiji moment sukoba je noćni dijalog između starog Glembaja i Leonea, oca i sina, jer je očigledno da je ta noć otkrila dva nepomirljiva svijeta koja ne mogu usporedo egzistirati.

7

Documents

Krleza - Gospoda Glembajevi (1)