Kultura Straha Od Apokalipticne Buducnos

7/26/2019 Kultura Straha Od Apokalipticne Buducnos

1/21

O strahu: od apokaliptine budunosti do utopijske sadanjosti

Nema nade koja nije isprepletena sa strahom i straha koji nije isprepleten s

nadom.

Baruch de Spinoza (2009), Etika

oku!amo li de"nirati strah krenu#!i od uop$enih !kolskih de"nicija ne %ismo

tre%ali nai$i na mno&o pote!ko$a. Strah je tako, doznajemo, emocija

prouzroko#ana nekim o%jektom ili situacijom koju ljudsko %i$e percipira opasnom

ili prijete$om. Strah je tz#. osno#na ili primarna emocija i ulazi u skupinu sa

rado!$u, 'alo!$u, ljutnjom, iznenaenjem i &aenjem. rimarnost straha kao

emocije de"nirana je nje&o#om ranom poja#om u djeteto#om raz#oju, neo#isno o

kulturi ili ci#ilizaciji kojoj ono pripada, slino!$u situacija koje &a izazi#aju i

karakteristinim izrazima lica koje &a prate, a koje dijete, pokazali su eksperimenti

sa slijepim oso%ama, nije od niko&a nauilo. Strah ili preciznije, sposo%nost

osje$anja straha kao primarne emocije jest, ini se, uroena, on ima s#oje

znaajno %iolo!ko i e#olucijsko opra#danje %udu$i da pretposta#lja postojanje

#rhunsko& o%ram%eno& mehanizma koji se akti#ira kao od&o#or na odreeni

prijete$i ili %olan podra'aj. Strah pritom potie ono&a koji &a osje$a ili na

suoa#anje s opasno!$u*prijetnjom ili na %ije& od nje. Na'alost, u ekstremnim

situacijama #eliko&a straha, koji psiholozi nazi#aju panikom tj. u'asom, %ije& nije

u#ijek mo&u$, %udu$i da o#a emocija mo'e uzroko#ati paralizu ili stanje

zakoenosti. +m%i#alentna priroda straha se tako uoa#a u injenici kako on s

jedne strane predsta#lja #a'nu za!titu u o%liku neophodno& reeksa koji

omo&u$uje (pri#remeni) %ije& od smrti, dok, s dru&e strane, prijee li podno!lji#u

mjeru, postaje ote&otna okolnost, %udu$i da mo'e paralizirati ono&a koji tre%a

%je'ati (ili se %oriti) te &a na taj nain izlo'iti smrtnoj po&i%elji. -to#i!e, sna'anstrah po se%i mo'e %iti uzrokom smrti, %udu$i da netko mo'e od straha i umrijeti.

ako je sposo%nost osje$anja straha uroena, spoznaja o o%jektima i

situacijama koje strah uzrokuju je u #elikoj mjeri steena uenjem, pri emu se

proces uenja od#ija ili kroz #lastito iskust#o ili na osno#u iskust#a onih koji nas

okru'uju. /ako npr. strah od #atre ili #ru$ih predmeta nerijetko %i#a prouzroko#an

1


2/21

sje$anjem na osje$aj %oli ili po#redu prilikom dodira istih, dok $e pak strah od

la#o#a, oso%ito onima koji 'i#e dalje od Su%saharske +rike i ndije, #jerojatnije %iti

prouzroko#an roditeljskim upozorenjima i dokumentarnim opisima njiho#e

#eliine, zu%a i prehram%enih na#ika. ritom nije s#aki strah racionalan tj.

prouzroen st#arnom i neposrednom prijetnjom. 1no&i straho#i s#ojimintenzitetom nadilaze st#arnu opasnost z%o& e&a ih odreujemo iracionalnima.

/ako npr. premda neke #rste pauka mo&u uzroko#ati po#redu ili ak tro#anje,

trajan i sna'an strah od pauka poznat i kao arahnoo%ija se s pra#om mo'e

de"nirati iracionalnim. ako na pr#i po&led jasna, distinkcija izmeu racionalnih i

iracionalnih straho#a nije podrazumije#aju$a, a onima koji strahuju nije ni oso%ito

%itna. oliko&od iracionalan neki strah %io, za ono&a koji &a osje$a 3 %io to

pojedinac, &rupa ljudi ili ita#o dru!t#o 3 on je st#aran i #rlo neu&odan.

Straho#anje je, dakle, muan aspekt ljudske e&zistencije, ispunja#aju$i

o#jeko#u ima&inaciju i kreaciju, nastanjuju$i nje&o#u s#ijest i pods#ijest. 4otiki

romani Bram Stokera, 5d&ar +llan oea i 1ar6 7olstonecrat, horor "lmo#i /erenca

8ishera, +lreda itchcocka ili :omana olansko&, rock &laz%a &rupe Black

Sa%%ath ili moderne horor prie Stephena in&a samo su popularni primjeri

tisu$lje$a poku!aja razumije#anja i suoa#anja sa strahom koji je esto do%i#ao

s#oje lice u o%liku ma&le, crne make, napu!tene ku$e, !i!mi!a, ptice, (su)mraka,

zmije ili 'ene. St#oren da %i spasio 'i#ot i zdra#lje ili %arem uklonio mo&u$nost

neu&ode, strah je sam po se%i %io neu&odan, osje$ati &a nikada nije %ilo po'eljno.

-to#i!e, zao%ila'enje straha jest poslanje mno&ih ljudi za koje mo'emo re$i da,

paradoksalno, strahuju od straha.

Strah u osnovi drutvenosti i kulture

Strah utjee na o#jeko#e iz%ore, odluke, pona!anja i #jero#anja. ritom taj utjecaj

nerijetko ostaje sakri#en, %udu$i da postojanje straha poesto izmie s#ijesti ispoznaji. No, utjecaj straha ne o&leda se samo na o&ranienom 'i#otu indi#idue.

1no&i su teoretiari spekulirali o puno sna'nijem dose&u straha kao emocije koja

se nalazi u samim temeljima dru!t#enosti, zakljuuju$i kako su u#anje i

preno!enje sje$anja, kreiranje kulture i umjetnosti kao i konstruiranje reli&ijskih

susta#a esto slu'ili ni manje ni #i!e ne&o suoa#anju i %or%i sa strahom. ritom

2


3/21

se dominantnim strahom pokazao strah od smrti, s kojim su se s#jetske reli&ije,

s#aka na s#oj nain, nastojale suoiti, npr. od&ojem s#ijesti o %esmrtnosti

osta#!tine ili nade u onostrani #jeni 'i#ot.

Strah kao pretposta#ku dru!t#enosti jasno je de"nirao /homas o%%es

(2002) odreuju$i osje$anje straha (u pr#om redu straha od smrti) dominantnomoso%inom o#jeko#a prirodno& stanja te &a do#e#!i u direktnu #ezu sa st#aranjem

politike i pra#ne zajednice. rirodno stanje je o%%eso#o "kcionalno pred;

ci#ilizacijsko stanje koje je prethodilo dru!t#u, kulturi i zakonu. z to& je stanja

samo$e, kaosa, neprijateljst#a i smrti o#jek po%je&ao, pri emu su za nje&o#

%ije& %ile nu'ne d#ije pretposta#ke< strah i razum. Strah je %io taj koji je

predci#ilizacijsko stanje uinio nesnosnim, a onda i na&nao o#jeka da tra'i i

pri'eljkuje promjenu postoje$e& stanja s namjerom postizanja osje$aja mira i

si&urnosti. :azum je pak omo&u$io sredst#a i pretposta#ke da se ta promjena

ost#ari.

romjena o kojoj je o%%es &o#orio omo&u$ena je u&o#ornim odustajanjem

od dijela s#ojih slo%oda (npr. slo%ode da se neko&a po #olji usmrti) uz zadr'a#anje

onoliko slo%ode koliko se dopu!ta s#ima ostalima. =ru&im rijeima reeno,

iz#jesno je za #jero#ati kako su straho#i od smrti, ranja#anja, &ladi, samo$e i

%udu$nosti spajali ljude, potaknu#!i ih da se 'rt#uju (tj. 'rt#uju dio s#oje slo%ode)

u ime si&urnosti 'i#ota u kolekti#u sa s#im nje&o#im zakonitostima i etikama koje

su normirale i usmjera#ale njiho#o pona!anje i djelo#anje. >sje$aj si&urnosti nije

samo doprinio raz#oju ljudskosti u s#oj njezinoj punini, odnosno sna'enju

o#jeko#ih sposo%nosti koje nadilaze puku e&zistencijalnost, #e$ i ne&aciji ili

potiski#anju straha.

olitika zajednica je, dakle, po o%%esu nastala kako %i se umanjio strah,

no on kao taka# ipak nije nestao. Bor%a i suoa#anje sa strahom je ostala jednim

od osno#nih zadataka politike 3 ponekad s #i!e, a ponekad s manje uspjeha. 1ilanoduna#ac (20??) istie kako s#aka raz#ijena teorija dr'a#e, s#aka raz#ijena

politika ideolo&ija, s#aka reli&ija, ui o#jeka !to %i on, kao pojedinac i kao lan

zajednice, tre%ao uiniti kako %i iz%je&ao kolekti#ne posljedice straha (20??< ?2).

4o#ore$i o transkulturnoj i trans#remenskoj rasprostranjenosti straha

rancuski po#jesniar @ean =elumeau (?9A) zakljuuje kako je potre%a za

3


4/21

si&urno!$u, kao stanjem za!ti$enosti od straha i ono&a !to &a uzrokuje, u temelju

ljudske osje$ajnosti i morala, citiraju$i pritom Sartrea i nje&o#u primjed%u kako se

s#i ljudi %oje te da nedostatak straha nema #eze s hra%ro!$u #e$ s odsust#om

zdra#o& razuma. /ijekom po#ijesti nesi&urnost je predsta#ljala sim%ol smrti, dok je

si&urnost predsta#ljala sim%ol 'i#ota pa su oni koji su je pru'ali %ili predmetompos#ema!nje& o%o'a#anja, neo#isno radilo se o amajlijama, s#ecima za!titnicima,

anelima u#arima ili suputnicima i prijateljima. /i idoli i s#eti predmeti nisu samo

s#jedoili postojanju kolekti#nih o%lika osje$anja straha #e$ i kolekti#nih o%lika

suoa#anja sa strahom (kroz za&o#or odreenim oso%ama ili kroz upotre%u

odreenih predmeta). 4o#ore$i o potonjem =elumeau koristi primjer ritualnih

maski koje su %rojne ci#ilizacije kroz stolje$a koristile u s#ojim litur&ijama te se

pozi#a na sociolo&a :o&era Cailloisa koji je ritualne maske isto#remeno tumaio

kao sim%ole straha, o%rane od straha ali i sredst#a nje&o#a !irenja. 1aske arikih

plemena nerijetko su tako slu'ile suoa#anju s mno!t#om straho#a 3 od duho#a,

sila prirode, umrlih, di#ljih 'i#ih i mrt#ih 'i#otinja i od nepoznato&D

> #ezi straha od smrti i raznih rituala (reli&ijskih ili ne) koji su imali za s#rhu

nje&o#o umanji#anje ili uklanjanje &o#ori @oseph @ordania u s#ojoj knjiziZato ljudi

pjevaju?Glazba u ljudskoj evoluciji(20??) u kojoj t#rdi da je &laz%a kod pr#ih ljudi

imala ulo&u mijenjanja stanja s#ijesti u ono !to on de"nira %or%enim transom.

Bor%eni trans je predsta#ljao stanje u kojem ljudi nisu osje$ali strah ili %ol, nisu

do#odili u pitanje zapo#jedi #oe te su djelo#ali u interesu &rupe, ak do te mjere

da su %ili spremni djelo#ati proti# #lastito& interesa tj. 'rt#o#ati #lastiti 'i#ot.

:itmino pje#anje i ples imali su ulo&u ni!tenja indi#idualnosti u prilo& st#aranja

kolekti#no& identiteta, a onda i kolekti#ne akcije nu'ne za o%ranu od 'i#otinjsko&

ili ljudsko& neprijatelja. @ordania smatra kako su pjesma, ples i %ojanje tijela

kasnije pretoeni u reli&ijske ritualne prakse, a s#oje su mjesto dijelom zadr'ali i u

su#remenoj ratnoj taktici.Enato %rojnim mehanizmima otpora kolekti#no osje$anje straha, do#edeno

do s#oje krajnosti, nerijetko je za#r!a#alo (auto)destrukti#nim i u'asa#aju$im

ino#ima. :azumije#aju$i neizmjernu sna&u straha antiki su 4rci, u pr#om redu

Spartanci, strahu dali %o'anski status klanjaju$i se =eimosu (Zebnji) i ho%osu

(Strahu) i trude$i se umilosti#iti ih 'rt#ama prije ratnih suko%a. -to#i!e, samo

4


5/21

spartansko ureenje, t#rdi =elumeau, predsta#lja kolekti#ni od&o#or na strah,

konkretno, strah od dr'a#nih ro%o#a ili helota. Strah od te skupine iji je %roj

#i!estruko nadma!i#ao %roj slo%odnih &raana nerijetko je rezultirao njiho#im

neka'njenim u%ijanjem i maso#nim po&u%ljenjima. >maso#ljenje a onda i

neizmjerno di#ljanje straha od #anjsko& ili unutra!nje& neprijatelja prepoznaje senpr. i u po#ijesnim primjerima #elikih eshatolo&ijskih straho#a zapoetih u ?F.

stolje$u koji su se hranili haranjem ku&e, #elikom reli&ijskom shizmom i islamskom

prijetnjom. /o razdo%lje ujedno %ilje'i i #elika strada#anja onih koji su straho#e iz

o#ih ili onih razlo&a izazi#ali< Gido#a, /uraka, kri#o#jeraca, 'enaD Straho#e su

nerijetko pratila apokaliptina pred#ianja, a uzroci kraju s#ijeta ponekad su se

kretali od dolaska +ntikrista, pa do pada ne%a na s#ijet (oduna#ec et al., 200A).

Na#edeni primjeri ukazuju na to da strah nije ne!to !to iskljui#o prethodi

dru!t#enosti, ostaju$i joj iz#anjsko i strano. >ni takoer neizra#no pokazuju ne

samo da je strah i dalje ostao neprijatelj s kojim se politika po potre%i suoa#a,

#e$ i da je on postao jedan od #a'nih, ako ne i naj#a'nijih, instrumenata kojima se

ta ista politika koristi u ost#arenju s#ojih cilje#a. /o&a je %io s#jestan i o%%es ija

je politika teorija nepotpuna %ez razrade upra#o o#o& dru&o&, politiko&, aspekta

straha. Naime, o%%es jasno istie kako #ladari koriste strah mno!t#a pret#araju$i

&a u politiko orue upra#ljanja. osjeduju$i pra#o i mo$ &ospodarenja tuim

'i#otom i smr$u oni manipuliraju iskonskim strahom, strahom od smrti, kako %i

do%ili poslu!nost. 1eutim, poslu!nost #ladaru nije ost#ari#ana samo nje&o#om

pret#or%om u o%jekt straha #e$ pronala'enjem ili konstrukcijom niza dru&ih

neprijatelja 'i#ota i zdra#lja koje $e ustra!eno mno!t#o potaknuti na poslu!nost

#oi 3 upra#o &ornji primjeri eshatolo&ijskih straho#a pokazuju kako je strah u

po#ijesti iz raznih razlo&a nerijetko i nimalo sluajno %io usmjera#an prema onima

koji zapra#o nisu predsta#ljali nikak#u oz%iljniju prijetnju. >n je tako u&raen u

same temelje dru!t#enosti.nstrumentalizacija straha s#oje je najru'nije nalije do%ila u totalitarnim

dr'a#ama. Strah je %io du%oko u#eden u njiho#u strukturu, kapilarno pro'imaju$i

s#e dijelo#e dru!t#a. >n pritom nije &arantirao samo podlo'nost #ladaju$ima #e$

je s#oju destrukti#nu i kr#a#u sna&u usmjera#ao prema onima koje je taj isti

re'im, iz o#ih ili onih razlo&a, odrei#ao opasnima. 1eutim, tak#a instrumentalna

5


6/21

ulo&a straha nije %ila rezer#irana samo za totalitarne t#ore#ine %udu$i je, kao !to

je #e$ reeno, nerijetko imao strate!ku unkciju kako u iz#ed%i politike zajednice i

njezinom ekonomskom osna'i#anju, tako i u suko%u s onima koji su tu istu

zajednicu na o#aj ili onaj nain do#odili u pitanje.

Neo#isno o tome je li uzrok straha %io racionalan ili iracionalan, st#aran ilia%riciran, ostaje imati na umu kako su se kroz po#ijest mno&a dru!t#a na

radikalne i izrazito kr#a#e naine o%rauna#ala s onima koji su taj strah

uzroko#ali, koliko&od pritom %ili sami %ezopasni. /i su pak u kolekti#noj ima&inaciji

do%i#ali u'asa#aju$a i monstruozna o%ilje'ja, hrane$i i po#e$a#aju$i kolekti#ni

strah a onda i opra#da#aju$i, dakako proti# s#oje #olje, u'asnost i monstruoznost

postupaka pro#oenih nad njima. >d ink#izicije kao od&o#ora na strah od hereze i

a!izma i nacizma kao rezultata straha rentijera i sitne %ur'oazije od dru!t#enih

poreme$aja, pada #rijednosti no#ca i komunizma, po#ijest je prepuna primjera

kada su ne#ini padali kao 'rt#e straha ili manipulacije istim.

Hakljuno se mo'e re$i da je, unato primarnoj ulozi (politike) zajednice u

nje&o#u ukidanju ili %arem smanji#anju, strah nerijetko %io oruem te iste

zajednice ili %arem onih koji su tom zajednicom upra#ljali, %udu$i da je imao #eliku

mo$ mo%ilizacije mno!t#a koje je strahuju$i i zato ne %iraju$i sredst#a, ost#ari#alo

razne (tue) politike cilje#e.

Strah kao ideologija

5mocije, meu kojima nas u o#om trenutku naj#i!e zanima strah, iako du&o

#remena zaposta#ljene, #jerojatno izmeu ostalo& i z%o& #i!estoljetno&

kartezijansko& uzdizanja #a'nosti uma u o%liko#anju %olje&a dru!t#a, s#e su #i!e

predmetom istra'i#anja, a njiho# znaaj u dru!t#enim procesima interesom jemno&ih znanst#enika i "lozoa, oso%ito onih koji promi!ljaju pro%lematiku

dru!t#enih nejednakosti. e&&6 +. /hoits (?9A9) t#rdi kako je o#ak#a pa'nja

pos#e$ena emocijama posljedicom razumije#anja kako ljudska %i$a, na !irem

dru!t#enom i politikom ni#ou, nisu iskljui#o moti#irana racionalno;ekonomskim

razlozima, #e$ i, izmeu ostalo&a, emocionalnim #ezama s dru&ima. >tuda

6


7/21

zaokret prema istra'i#anju emocija kao i prema poku!aju da se one pra#ilno

de"niraju i razumiju.

=ru!t#ene teorije emocija, odluimo li se na kori!tenje npr. sociolo!ko&

pojmo#no& aparata, naje!$e se iscrpljuju izmeu socijalno;konstrukti#istikih i

sim%oliko;interakcionistikih, koje promatraju emocije, a onda i strah, kaoprimarno o#isne o situaciji, emocionalnom #oka%ularu i u#jerenjima koja #ariraju u

o#isnosti o prostoru i #remenu, i poziti#istikih, koje emocijama odreuju

konstantne i automatske od&o#ore na odreene klase socijalnih podra'aja. @a sam

se odluila prikloniti pr#oj struji, %udu$i da smatram kako unato uroenoj

sposo%nosti straho#anja kao rezultata uop$ene tjelesne po%uenosti, strah

nastaje, oituje se, jaa ili sla%i pod utjecajem speci"nih dru!t#enih i kulturnih

aktora. ako nitko ne ui straho#ati, #e$ se s tom sposo%no!$u raamo, #e$ina

ono&a !to nas stra!i je naueno i dru!t#eno u#jeto#ano, kao !to su naueni i

dru!t#eno u#jeto#ani naini na koje $e se taj strah ispoljiti. =ru&im rijeima

reeno, ne uimo samo od e&a straho#ati ne&o i kako pra#ilno straho#ati.

od sinta&mom dru!t#ene epistemolo&ije emocija ili u#jerenja o

emocijama kao inte&ralno& dijela konkretne kulture emocija /hoits razumije#a

injenicu kako su su%jekti#na emocionalna iskust#a pod utjecajem ne samo

dru!t#eno& #oka%ulara emocija #e$ i kulturnih u#jerenja o emocijama. /o se

odnosi na dru!t#ena pra#ila !to netko smije ili ne smije osje$ati ili izra'a#atiI na

ideolo&ije o emocijama, poput onih o romantinoj lju%a#i ili kuka#ilukuI na

dijeljena razumije#anja tipinih poetaka, sljedo#a i rezultata emocionalnih

iskusta#a i interakcijaI na u#jerenja o tome koje se emocije mo&u a koje ne mo&u

uspje!no kontrolirati. ojednosta#ljeno reeno, iako na pr#i po&led du%oko oso%ne

i pri#atne, emocije %i#aju nes#jesno pod#r&nute nizu pra#ila njiho#a do'i#lja#anja

i izra'a#anja. ra#ila do'i#lja#anja se pritom odnose na u#jerenja o prikladnom

rasponu, trajanju i predmetu emocija u danoj situaciji, dok pak pra#ila izra'a#anjare&uliraju raspon i intenzitet emocionalnih pona!anja. Epra#o zato se emocije ne

smiju promatrati u potpunosti kao o dru!t#u i kulturi neo#isne, #e$ kao enomeni

ija de"nicija i izra'a#anje dijelom o#isi o posta#kama i #rijednostima to& isto&

dru!t#a i kulture unutar koje se poja#ljuju. /akoer, dru!t#o ne nastoji propisati

samo uzroke, trajanje, intenzitetD emocija, #e$ nerijetko i naine na koje se

7


8/21

pojedine emocije odreuju, lijepe$i uz njih normati#ne i hijerarhijske etikete te ih

o%a#ijaju$i ideolo!kom aurom ispra#nosti, po'eljnosti i ljudskosti tj. neispra#nosti,

nepo'eljnosti i neljudskosti. /o, dakako, ne znai da je ljudsko %i$e emocionalni ro%

kulture u kojoj 'i#i. Jjero#ati u potpunu neori&inalnost i o#isnost indi#idualnih

emocija znai odustati od ideje slo%ode kao i od mo&u$nosti slo%odne #olje.riznati utjecaj kulture na indi#idualne osje$aje znai zapoeti raspra#u o snazi i

#a'nosti emocija kao i nainima na koje one mo&u do#esti do uskrate te iste

slo%ode i slo%odne #olje.

Ezmemo li tako primjer straha pokazat $e se kako je on, iako nerijetko

spasonosan, kroz po#ijest ljudske ci#ilizacije, #rlo esto odrei#an lo!im i

po&u%nim. -to#i!e, ini se kako su se upra#o na nje&o#u posjedo#anju i

iskazi#anju &radile (dis)k#ali"kacije neije linosti, pri emu su se oni koji strah

nisu osje$ali ili iskazi#ali de"nirali hra%rima, junacima, ljudima u pra#om smislu te

rijei?, dok su oni koji su &a osje$ali i iskazi#ali esto nazi#ani po&rdnim rijeima 3

kuka#icama. >#o na#odi po#jesniara =elumeaua na zakljuak kako je strah

postao po#ijesni izop$enik. rema mojem mi!ljenju ta je sud%ina straha u pr#om

redu rezultat ideolo&ije po'eljne emocionalnosti ili dru!t#ene normati#izacije

straha.

o#ijesno pre!u$i#anje ulo&e i #a'nosti straha, t#rdi =elumeau, rezultat je

z%rke na duho#nom planu izmeu straha i kuka#iluka tj. hra%rosti i

nepromi!ljenosti. denti"ciranje straha s kuka#ilukom kao iskljui#o ne&ati#nom

oznakom kroz po#ijest je imalo #i!e znaajnih dru!t#enih ulo&a od kojih u o#om

trenutnu #alja istaknuti samo jednu. Naime, strah je predsta#ljao razd#ajaju$i

moment meu dru!t#enim sloje#ima. /ako su naj#i!i sloje#i, meu kojima se

isticao arhetip neustra!i#o& #iteza i plemi$a, posta#ljani u direktnu opreku

naspram o%ino& puka koje& je pratio &las da ne posjeduje hra%rost. =elumeau

(?9A) pru'a mno!t#o knji'e#nih, kazali!nih i historio&raskih primjera u prilo&o#oj tezi, s#aki put izno#a pokazuju$i kako je strah smatran neplemenitim,

prostakim i &lupim, odlikom sirotinje i onih kojima se upra#lja.

1U poznatoj bajci Brae Grimm Mrchen von einem, der auszog das Frchten zu lernen (hr.Pria o mladiu koji je elioupoznati strah) upravo neo!tata" !traha ovoi #$avno# juna"a% unato& o#rani&enoj pameti% o trona i $jubavi vo$jene 'ene.


9/21

1eutim, stra!lji#ost nije %ila rezer#irana samo za ni'e sloje#e. >na je,

naime, smatrana rodno u#jeto#anom, te je %ila razumije#ana i (ne)prih#a$ana u

o#isnosti o spolu oso%e koja strah osje$a. /ako su 'ene e!$e odrei#ane

stra!lji#im %i$ima, pri emu je stra!lji#ost na#odna odrednica njiho#e na#odno

emocijama prepu!tene %iti. Gene su i danas esto u popularnoj ima&inacijiprikazane kao histerina i strahom paralizirana %i$a koja suoena s opasno!$u

pokri#aju oi i s#ojim &lasnim kriko#ima pru'aju z#unu podlo&u u napetim

kinemato&raskim ost#arenjima. pak, posjedo#anje straha kod 'ena nema tako

ne&ati#ne konotacije kao kod mu!karaca, koji $e za osje$anje i iskazi#anje straha

%iti ka'njeni ne&acijom njiho#a identiteta te #irtualnim stjecanjem no#o&a 3

'ensko&. uka#iluk je takoer %io (i ostao) smatran rasno i etniki u#jeto#anim,

#ezuju$i se uz ljude tamne %oje ko'e, Gido#e i stano#nike Blisko& istoka. ritom

zapadnjaki rasizam i !o#inizam, uostalom kao i s#aki dru&i, iskazuju prikladnu

razinu licemjerja nazi#aju$i kuka#icama one kojih se naj#i!e %oje.

S dru&e strane, hra%rost kao sposo%nost suoa#anja sa strahom (popularno

nazi#anim unutarnjim neprijateljem koje& #alja sa#ladati prije suoa#anja s

ijednim dru&im) odrei#ana je jednom od naj#e$ih #rlina, nalaze$i s#oje mjesto u

reli&iji i etici, iskori!ta#ana do s#oje krajnosti u "lozo"jama rato#anja, uzdizana u

umjetnosti, proklamirana u politici i ekonomiji. >d antike pa do su#remenih

primjera #eliana je indi#idualna hra%rost junaka koji su upra#ljali zajednicom, pri

emu je ta ista hra%rost nerijetko %ila a%ricirana. ao !to je #e$ reeno, %ilo je

nu'no da kralje#i, #itezo#i i plemi$i %udu neustra!i#i, ili %arem %udu prikazani

tak#ima, kako %i u #lastitim i u oima naroda opra#dali, ali i odr'ali #last i mo$.

/akoer, mo'da i #a'nije, %ilo je nu'no da oni kojima se upra#ljalo %udu stra!lji#i

(ako tre%a i zastra!eni), ili %arem prikazi#ani tak#ima, kako %i se opra#dala

injenica da se njima #lada.

1apiranje kulturno& s#emira u#jerenja o emocijama, smatra /hoits, jeznanst#eno i "lozo"jski #a'an zadatak, %udu$i da ta u#jerenja, nastojala sam

pokazati, ne utjeu samo na indi#idualna iskust#a i pona!anja #e$ i otkri#aju

odreene tenzije na op$oj dru!t#enoj razini. /ako npr. popularno u#jerenje da su

'ene su#i!e stra!lji#e da %i se %a#ile oz%iljnim politikim zada$ama ima

neizosta#ne posljedice na njiho# dru!t#eni polo'aj kao i na mo&u$nost politiko&


10/21

utjecaja. Ba#ljenje o#om pro%lematikom ujedno pru'a i dra&ocjen u#id u ulo&u

koju dru!t#o ima u proiz#odnji, &u!enju ili sna'enju pojedinih emocija. S o#ime u

#ezi postaju izrazito znaajne teorijske pretposta#ke kako emocije moti#iraju

odreena pona!anja, po'eljna i nepo'eljna, z%o& e&a se odreeni tipo#i emocija,

meu kojima u pr#om redu dominira strah, mo&u po#ezati s nekim aspektimadru!t#ene kontrole. /o %i znailo da je politikim proiz#oenjem odreenih emocija

mo&u$e posti$i odreene tipo#e po'eljnih ili nepo'eljnih pona!anja. /ako npr.

refeksivne emocije preuzimanja ulogapoput srama, kri#nje, ponosa ili ta!tine

moti#iraju samokontrolu. >ne se tako pokazuju krucijalnima za normalno

unkcioniranje dru!t#a %udu$i da potiu i odr'a#aju samokontrolu. E tom smislu

njiho#a se ulo&a mo'e odrediti u&la#nom poziti#nom, %udu$i da onemo&u$uju ili

smiruju potencijalno ekscesne o%like pona!anja koja mo&u u&roziti to isto dru!t#o.

No isto tako #alja pretposta#iti da emocije, oso%ito ukoliko se njima manipulira u

po&re!ne politike ili neke dru&e s#rhe, mo&u poslu'iti raz#oju odreenih

dru!t#enih trendo#a koji su du&orono !tetni.

Kultura straha

znijela sam sta#o#e teoretiara koji &o#ore o normati#noj ulozi emocija na

indi#idualnoj te o strukturiraju$oj ulozi emocija na kolekti#noj razini. /akoer,

na#edeni su po#ijesni primjeri dru!t#eno& odreenja straha ne&ati#nim i

nepo'eljnim osje$ajem karakteristinim za najsiroma!nije*najni'e sloje#e. No, !to

kada*ako strah postane temeljna oznaka odreeno& dru!t#a, ija prisutnost #i!e

nije odreena sla%o!$u i manjkom pla#ih kr#nih zrnaca #e$ promi!ljenim i

od&o#ornim pristupom e&zistenciji, pristupom koji postaje &oto#o stil 'i#ota ili ak

zase%na kulturaK 1o'emo li npr. &o#oriti o kulturi strahaK

+ndreL /udor (200M) upozora#a na potre%u uoa#anja odreenih socijalnih

ormacija koje pridonose i reektiraju speci"ne o%like emocionalnosti. -to#i!e, onje sklon ita#a dru!t#a odrediti emocionalnima na karakteristine (prepoznatlji#e)

naine i to u smislu da njiho#i lano#i tipino iskazuju odreene emocionalne

oso%ine u konkretnim dru!t#enim situacijama. /udor pona#lja kako s#aka kultura

nastoji promicati i propisi#ati odreene o%like emocionalnih izraza z%o& e&a su

dru!t#ene t#ore#ine u#ijek pro'ete razlui#im i kulturno speci"nim o%licima

1*


11/21

emocionalnosti, tz#. emocionalnim klimama. >n, takoer, t#rdi kako je i strah

emocija koja djeluje unutar odreene emocionalne klime, realizira se unutar

speci"ne kulturne matrice te je u#jeto#ana konkretnim o%rascima dru!t#ene

akti#nosti koji se s njome po#ezuju.

/udor se pritom priklanja nekolicini su#remenih teoretiara koji opisuju%rojne dru!t#ene erupcije straha %i#aju$i ih skloni pro&lasiti dijelom jedno&

unikatno& i no#o& po#ijesno& enomena. roua#aju$i naine na koje je strah

u&raen u "zike, psiholo!ke, dru!t#ene i kulturne odnose te pozi#aju$i se na

mno!t#o su#remenih straho#a koji e&zistiraju u raz#ijenim zapadnjakim

dru!t#ima, on ustano#ljuje kako je strah u #e$oj ili manjoj mjeri ne samo dio

tkanja s#akodne#nih dru!t#enih odnosa #e$ i su#remeni stil 'i#ota. >tuda

napokon i termin kultura straha.

Kultura straha je sinta&ma koja se u popularnoj i ne!to u'oj 'urnalistikoj

inaici koristi kako %i se opisala panika koja je zadesila ameriko dru!t#o nakon

teroristikih napada na S#jetski tr&o#aki centar u NeL orku 200?. &odine.

4o#ore$i o amerikoj politici usmjerenoj ka %or%i proti# islamsko& terorizma

ameriki politiar i znanst#enik poljsko& porijekla H%i&nieL Brzezinski koristi o#aj

termin kako %i opisao dru!t#eno stanje okarakterizirano strahom koji zama&ljuje

razum, intenzi#ira emocije i olak!a#a dema&o!kim politiarima mo%ilizaciju

ja#nosti s namjerom ost#ari#anja #lastitih politika (Brzezinski, 200). Brzezinski

o#ime samo pona#lja o%%eso#e sta#o#e a onda i one mno&ih recentnijih

teoretiara, znanst#enika i no#inara (npr. Noam Chomski, 8rank 8uredi, Barr6

4lassner) o strahu kao namjernoj politikoj konstrukciji koja ini da nepo#jerlji#i i

prestra!eni &raani pristaju na po#e$anu dru!t#enu kontrolu onih koji posjeduju

mo$.

>no !to oni pritom t#rde jest da je na#edeni osje$aj straha u #elikoj mjeri

neutemeljen, ime se, dakako, nje&o#a sna&a ne umanjuje. Brojni primjeri takopokazuju kako, mada nema realnih pot#rda #lastite u&ro'enosti, za odricanje od

#lastitih slo%oda i pra#a a onda i napad na tue slo%ode i pra#a do#oljna je

percepcija iste. > uspje!nosti straha kao politiko& sredst#a posredno &o#ori i

Naomi lein (200) ormuliraju$i kontro#erzni koncept doktrine !oka u namjeri

opisi#anja eksploatacije sluajnih ili namjerno proiz#edenih kriza kako %i se

11


12/21

&raanima, prestra!enima i iscrpljenima uslijed dru!t#enih pre#rata, nametnule

represi#ne i nepra#edne politike ili ekonomske mjere. Strah u o#om sluaju ima

oso%itu ulo&u %risanja otpora, koenja kritike i onemo&u$a#anja akcije 3 on se

pret#ara u s#oje naj&ore o%like 3 u smrtnu zakoenost, potpunu nesposo%nost

preuzimanja od&o#ornosti za #lastiti 'i#ot i prepu!tanje sud%ini, sre$i ili onima kojise u tom trenutku nametnu kao dominantniI ili, jo! po&u%nije, u kr#o'edni i

%rutalni (auto)destrukti#ni teror nad esto sla%ijima i %espomo$nima.

4o#ore$i o amerikom dru!t#u kao dru!t#u straha, 8rank 8uredi (200M)

smatra kako ono nije nastalo poetkom 2?. stolje$a s tra&inom slikom ru!enja

arhitektonskih sim%ola nje&o#e mo$i. 8uredi t#rdi kako je strah postao nje&o#

inte&ralni dio mno&o prije o#o& tra&ino& do&aaja, mno&o prije ne&o !to je iz

&lo%alne ma!te ishlapjela slika amerike samou#jerenosti i optimizma spram

%udu$nosti, esto uprizorenih #elikim ne%oderima, mo$nim automo%ilima,

dinaminom popularnom kulturom i ener&inim i %or%enim indi#iduama. Strah,

!to#i!e, nije samo oznaka ameriko& #e$ i #e$ine su#remenih zapadnih dru!ta#a.

=ominiraju$e mrane, distopijske i apokaliptine slike %udu$nosti, koje pomalo

podsje$aju na apokaliptine srednje#jeko#ne slike dolaska antikrista, dominiraju

su#remenim ima&inarijem z%o& e&a se ponekad &ranica izmeu st#arnosti i

ma!te*no$nih mora ini zamu$enom.

=e"niraju$om oznakom kulture straha 8uredi odreuje u#jerenje kako je

o#jeanst#o suoeno s mo$nim destrukti#nim silama koje prijete s#akodne#noj

e&zistenciji. ritom, s#ijest o tim silama nije proiz#edena #lastitim iskust#om,

%udu$i da je prosjeni zapadni o#jek u mno&o manjoj mjeri izlo'en %oli, patnji,

%olestima i smrti ne&o !to su to %ili nje&o#i preci. /akoer, suprotno sta#o#ima

Erlicha Becka (?992) 8uredi t#rdi kako se strah ne smije iskljui#o razumjeti kao

racionalni od&o#or na rastu$e opasnosti ili kao automatsku posljedicu u#e$ano&

tehniko& znanja. >n smatra kako je percepcija %i#anja u opasnosti pro'imaju$edru!t#eno raspolo'enje koje utjee na djelo#anje u cjelini. S#ijet tako smatramo

opasnim i oekujemo naj&ore od dru&ih ljudskih %i$a, nemamo po#jerenja u

z#anine autoritete te iskazujemo malo ili nimalo #jere u e"kasnost ljudskih

inter#encija. z to& razlo&a mi smo u konstantnom stanju ustra!enosti.

S#eprisutnost kulture straha st#ara ljude koji su atalistiki #ezani uz s#oje

12


13/21

okolnosti, neskloni rizicima i skloni sla#iti patnju, nazi#aju$i to moralno!$u niskih

oeki#anja. >#ome %i s#akako #aljalo dodati i rastu$u narcisoidnost su#remene

proklamirane indi#idualnosti koja u se%elju%i#om po&ledu prema unutra sa%otira

po&led na #an, odnosno na s#e ono !to moderno& o#jeka okru'uje.

ako se sla'em s 8uredijem u nje&o#u odreenju straho#a na kojima setemelji kultura straha kao #elikim dijelom neutemeljenih, jer oni u&la#nom ne

ukazuju na st#arne prijetnje, nisam sklona podr'ati posljedinu relati#izaciju

prema kojoj su#remenost ne donosi oz%iljne prijetnje s kojima se !to 'urnije ne

%ismo tre%ali o%raunati. :elati#izacija s#ih straho#a po mojem je mi!ljenju

jednako po&u%na kao i njiho#a apsolutna racionalizacija, jer dok nekritiko

straho#anje #odi prema nesposo%nosti djelo#anja ili prema %eskorisnim i do%rim

dijelom proma!enim akcijama, pro&la!enje s#ih straho#a neopra#danima

djelo#anje i dru!t#enu promjenu ini redundantnima, a njiho#e za&o#ornike apriori

odreuje opasnim re#olucionarima.

Barr6 4lassner (?999) t#rdi kako je strah u su#remenom dru!t#u konstruiran

upra#o kroz napore da se za!titimo od nje&a. Ha razliku od u#rije'eno& mi!ljenja

kako je strah emocionalni od&o#or na opasnost, 4lassner t#rdi kako su mno&i

straho#i konstruirani kako %i se za!titili od dru&ih straho#a. E #elikoj mjeri

neutemeljeni, uporno iz#iki#ani s politikih &o#ornica te dodatno popularizirani

ekstra#a&antnim naporima koji se ula'u u suoa#anje s njima, oni slu'e

i&noriranju, iz%je&a#anju i zanemari#anju onih munih straho#a koji su nadomak

ruke. /ako popularne horor prie imaju #i!estruku ulo&u< skre$u pa'nju onih koji ih

itaju i slu!aju, poma'u politiarima u skupljanju politikih &laso#a i u iz%je&a#anju

diskusije o oz%iljnijim temama i pro%lemima te osi&ura#aju pre'i#lja#anje medijske

ma!inerije koja unkcionira unutar ok#ira de"niranih dominantnim politikim

ideolo&ijama i korporati#nom mo$i. Hastupnici ideje politike straha kao politiko&

temelja kulture straha, meu kojima je i 4lassner, t#rde da su straho#i pa'lji#opoticani i to manipulacijom rijei, injenica, no#osti ili iz#ora podataka kako %i se

nametnuli odreeni o%lici pona!anja, opra#dale d#oj%ene #ladine akti#nosti i

politike te zama&lili (nere&ularni) iz%ori sumnji#ih politiara i politikih opcija.

Straho#i koji se pritom pokapaju su s#i oni koji %i mo&li do#esti u pitanje

postojanje konkretno& politiko& i dru!t#eno& susta#a ali i oni koji %i, os#ije!teni i

13


14/21

jasno sa&ledani, mo&li do#esti u pitanje ispraznost i otuenost 'i#ota u

su#remenom neoli%eralnom okru'enju. ritom neposredni i temeljni pro%lemi

poput siroma!t#a, nezaposlenosti, dru!t#enih nepra#di i nejednakosti, ekstremno&

za&aenja prirode i istre%ljenja 'i#ih %i$a ostaju u dru&om planu %esmislenih

teorija za#jere i dru!t#enih hajki na trenutno oda%rane 'rt#ene janjce.Strah tako stjee no#u unkciju, razliitu od s#oje %iti< on, paradoksalno,

postaje omamljuju$a uspa#anka koja, umjesto na reakciju, potie na za%ora#

st#arnih opasnosti, njiho#o &oto#o %ezo%razno i kuka#iko i&noriranje. E sla%a!nu

o%ranu uspa#anki e#entualno se mo'e re$i kako su prijetnje su#remeno& do%a

(dakako, iskljui#o o#jeko#om zaslu&om) oda#no prestale %iti rele#antne za samo

jednu zajednicu, jedno dru!t#o ili jednu &eneraciju. Na#edene opasnosti potiu

pitanja o#jeko#e od&o#ornosti spram %udu$ih pokoljenja, spram s#ijeta u cjelini,

spram 'i#ota kak#im &a poznajemo. /u&alji#o atalistiki od&o#or koji se name$e

jest da unato s#im znanst#enim i tehnikim dosti&nu$ima, s#im dosezima u

raz#oju ljudskih pra#a i tolerancije, su#remeni o#jek i dalje radije %ira (jer je

jednosta#no lak!e i ekonomski i politiki isplati#ije) %ojati se dru&aijih, ne&o se

suoiti s korijenima siroma!t#a i nepra#de ili polo'iti raune %udu$im

&eneracijama.

No, strah nije samo sredst#o u rukama politiara #e$ i tr'i!ta koje tre%a

poslu!ne konzumente. oslu!nost je pritom za&arantirana strahom od %olesti,

smrti, nedostatka modno& ukusa, pretilosti, starosti, ludila ili posljedino&

dru!t#eno& ostracizma. Biti dru&aiji, 'i#jeti dru&aije, unato po#remenom

reklamnom za&o#aranju upra#o tak#ih konstrukcija, nije po'eljno jer protuslo#i

korporati#noj standardizaciji ponuda, uslu&a ali i konzumenata. Standardizacija i

komodi"kacija tijela, misli i osje$aja nezao%ilazni je element kulture straha &dje je

strah postao konormistiki must have.

=#a su temeljna straha za koje dr'im da se nalaze u osno#i kulture straha akoji nalaze s#oj odu!ak u histerinim ispadima, moralnim panikama, neurotinim

epizodama ili sla%a!nim "lmskim uprizorenjima su#remenih zapadnjakih

dru!ta#a. >ni se rijetko kada eksplicitno na#ode, jo! rjee (#an akademskih

raspra#a) pro%lematiziraju. Njiho#u (ne)opra#danost razradit $u u nasta#ku. /o su

strah od Drugihi strah od budunosti.

14


15/21

Esposta#a =ru&osti kao manje #rijedne, manje razumne a onda i opasne

razliitosti stara je poja#a, iako je njezino razumije#anje i de"niranje relati#no

no#ije& porijekla. Bilo da se radi o dru&osti kako ju eministiki de"nira Simone de

Beau#oir (?9AM), &o#ore$i o kompleksnom odnosu mu!karca kulturno de"nirano&

jedinim dominiraju$im i akti#nim su%jektom, i 'ene, iji se identitet ost#aruje tek unjezinoj razlici*opreci spram nje&a, ili 5dLard Said (?999), pokazuju$i iz&radnju

eurocentrinih predrasuda spram arapsko;islamske (ali i s#ake dru&e) kulture te

time ukazuju$i na du%oku krizu multikulturalizma, ili pak zastupnici rankurtske

!kole, do#ode$i dru&ost u #ezu s mar&inalizacijom i iskljuenjem u temeljima

klasnih razlika, dru&i*dru&aiji su u#ijek predsta#ljali prijetnju, potencijalno ru!enje

uo%iajeno& poretka i o%jekt u'asa, di#ljenja i straha. Strah od dru&osti i dalje

predsta#lja sna'an skro#iti mehanizam oso%ito u onim dru!t#ima koja s jedne

strane, sna'nim za&o#orom politikih korektnosti ne doz#olja#aju nje&o#o

izra'a#anje ili imeno#anje, dok s dru&e, nemaju do#oljno politike i dru!t#ene

sna&e ili #olje za prizna#anje i suoa#anje s dru!t#enim nepra#dama koje uzrokuju

ormiranje te iste zastra!uju$e dru&osti.

Strah od dru&osti i nje&o#o sakri#anje ili zao&rtanje u neki dru&i, manje

nekorektan ili naiz&led manje nepra#edan enomen koji mu daje samo iz#anjsko,

zapra#o lo&iki ne#aljano opra#danje, nije po#ijesni novum. oristimo li

4lassnero# teorijski konstrukt, strah od =ru&ih poesto se skri#a iza nekih dru&ih

straho#a utemeljenih na medijski napuhanim, politiki korektnim i zastra!uju$im

priama o udo#i!tima u liku sotonista, pedo"la, lopo#a, u%ojica i silo#atelja.

Na'alost ili nasre$u naje!$e se iza lica tih udo#i!ta kriju samo oni dru&aiji, ni!ta

manje ili #i!e opasni od prosjeno& prestra!eno& &raanina. Er%ana

antropolo&inja i psiholo&inja Setha 1. OoL (200?) je tako analizirala strah od

kriminalno& ina kojim je ameriki #i!i sloj opra#da#ao potre%u za se&re&acijom

unutar zido#ima i nadzornim kamerama okru'enih enkla#a, pokaza#!i kako je on us#ojem temelju sakri#ao rasizam i netrpelji#ost prema siroma!nima, ne;%ijelima i

neamerikim do!ljacima. :ecentniji i %li'i primjer je onaj hr#atski u kojem

za%rinuti &raani prestra!eni na#odnim raspadom o%itelji mijenjaju dr'a#ni usta#

de"niraju$i %rak iskljui#o zajednicom mu!karca i 'ene, skri#aju$i pritom

eklatantnu homoo%iju.

15


16/21

Strah od dru&osti, premda undamentalni dio su#remene kulture straha,

ipak prema mojem mi!ljenju nije ona distinkti#na osno#a koja o#aj enomen

razd#aja od ijedno& ranije&. -to#i!e, mno&i su teoretiari mi!ljenja kako %itnih

razlika odista nema i kako je s#ako po#ijesno razdo%lje imalo s#oje ekscese i

ispade #elikih straho#anja. Enato njiho#om sta#u mi!ljenja sam kako odreenadierentia specicaodista postoji koja su#remenu kulturu straha ini ori&inalnim

enomenom.

Strah od budunosti i utopijski odgovor

Bar%ara +dam (200A) je o#jeko#u %udu$nost ili ono ne!jo odredila

o%la!$u potencijalno& i mo&u$e&, praznom posudom koju punimo na!im sno#ima

i 'udnjama, plano#ima i projektima (str. ???). Budu$nost, dakako, nije injenica,

ona je u pr#om redu mentalna konstrukcija ili slika koju s#ako misaono %i$e

pohranjuje du%oko u s#oju s#ijest i kojom se slu'i prilikom s#ojih oda%ira,

pona!anja, akcija i reakcija. ao tak#a, ona je prepuna mo&u$nosti nadoh#at ruke

no, isto tako, ona o%iluje opasnostima i zastra!uju$im po&i%eljima koje stoje na

putu s#im o#jeko#im plano#ima za postizanje sre$e. No, tak#o razumije#anje

%udu$nosti nije uni#erzalno.

+dam ispra#no primje$uje kako se razumije#anje %udu$nosti %itno razlikuje

s o%zirom na kulturu i po#ijesno razdo%lje, oso%ito kada se radi o poku!aju

od&o#ora na pitanje tko posjeduje %udu$nostK. 1itske prie kojima o%iluje

po#ijest hrane$i ima&inaciju ljudi i ocrta#aju$i njiho#o razumije#anje s#ijeta i

njiho#u ulo&u u njemu, #lasni!t#o nad %udu$no!$u da#ale su %o&o#ima i precima.

>ni su ti koji su upra#ljali %udu$no!$u i odrei#ali njezine konture. >da%rani

strunjaci za %udu$nost, proricatelji i #rae#i, nauili su tumaiti njezine na#odne

znako#e i sim%ole, dok je ulo&a o%ino& o#jeka %ila pasi#no prepu!tanje

nemino#nosti sud%ine i #olji ono&*onih koji su odlui#ali o njoj. 1eutim, iako sunadahnuti pojedinci pozna#ali %udu$nost, njiho#o znanje nije na nju mo&lo

%itno utjecati, %udu$i da je %udu$nost, osmi!ljena u %o'anskom umu, #e$ oda#no

postojala. Budu$nost je, dakle, %ila iz#an ruku o#jeka, a %ri&a o njoj ili

od&o#ornost za nju inila se jalo#om i nepotre%nom, unato s#im ma!to#ito

prispodo%ljenim hra%rim nastojanjima raznih mitskih junaka da na nju utjeu. >d

16


17/21

sud%ine kao unaprijed de"nirane %udu$nosti nije %ilo %ije&a, no taj %ije& nije %io ni

potre%an jer su o%e$anja %udu$e& %la&ostanja i raja %la'ila i naj#e$e straho#e.

>#ime se usposta#lja %itna razlika s o%zirom na su#remeno razumije#anje

ljudske %udu$nosti, prema kojem je o#jek njezin posjednik, jedini ar%itar a onda i

jedini od&o#oran za njezino ost#arenje 3 dakako, iskljuimo li potencijalneapokaliptine i katastroalne prijetnje sila prirode neo#isne o ljudskom djelo#anju.

ros#jetiteljst#o je s#ojim odustajanjem od %o'ansko& #odst#a i %eskrajnim

po#jerenjem u sna&u ljudsko& uma i do%rote uinilo o#jeka jedinim posjednikom

%udu$nosti, %udu$nosti koja je po de"niciji tre%ala %iti lijepa. No, pokazalo se da

st#arati %udu$nost i o%liko#ati s#ijet nije %io lak zadatak, da tehniki i znanst#eni

raz#oj o#jeka nije nu'no do#eo i do raz#oja nje&o#e do%rote te da je sna&a

nje&o#a utjecaja nadi!la koliinu nje&o#a znanja. S#ijest o npr. mo&u$im uincima

nuklearne ener&ije i njezina otpada koji $e smr$u prijetiti sljede$ih stotinu tisu$a

&odina potie mno!t#o te!kih "lozoskih pitanja koja znaajno nadilaze

deskripti#nu mo$ znanosti. Po#jeko#o je djelo#anje oz%iljno u&rozilo pos#ema!nji

opstanak planeta a nedostatak od&o#ora na pitanje kako daljeK ne le'i samo u

znanst#enim i tehnikim o&ranienjima, u krizi znanja kao tak#o&, #e$ i u

sla%ljenju samopouzdanja ili #jere da je na %udu$nost mo&u$e utjecati i da je

promjena (na %oljeQ) uop$e mo&u$a.

Se6la Benha%i% (?99R) je ust#rdila kako je s postmodernom do!lo do tri

atalna kraja< smrti o#jeka, smrti po#ijesti i smrti meta"zike. :azaranje su%jekta i

uma, predoeno kao smrt o#jeka, ukazuje na temeljnu krizu na esencijalistikim

pretposta#kama utemeljenih identiteta. Smrt meta"zike o%ilje'ena je krizom

znanja i po#jerenja u postojanje istine. Na kraju, u %liskoj #ezi s &ore na#edenim

nastupa i smrt po#ijesti, o emu &o#ori i 8uredi (200A) 'ale$i nad &u%itkom

sentimentalnosti, koja se ne odnosi samo na pro!lost #e$ i na %udu$nost, a oituje

se smr$u pro&resi#nih ideja, odustajanjem od promjene, utapanjem uimanencijuD

Smrt po#ijesti ujedno podsje$a na kontro#erznu 8uku6aminu (?9A9I ?992)

predikciju o kraju zapadne po#ijesti (sh#a$ene u e&elo#om emancipatorskom

smislu) kao krajnjoj toki ideolo!ke e#olucije o#jeanst#a o%ilje'ene

uni#erzalizacijom zapadnjake li%eralne demokracije kao posljednje& i idealno&

17


18/21

o%lika ljudske #lade. ako se na pr#i po&led tako ne ini, 8uku6ama o#aka# kraj

odreuje tu'nim, %udu$i da krajem po#ijesti s naj&orim ljudskim 'eljama i

stremljenjima nestaju i ona naj%olja.

olitiko odustajanje od #elikih narati#a, t#rdi 8uredi (200A), &u%itak smisla i

s#rhe, cinizam i apatija te, na kraju, odustajanje od po#jerenja u politiku samu kaonemo$nu i dosadnu, osta#lja ljude %ez oslonca i te'i!ta, pa sto&a i ne udi da se

oni s#e&a %oje. Po#jek, na'alost, nije imao sna&e dostojno zamijeniti %o&a na

tronu s#ijeta #e$ se, ini se, smrtno upla!io. Nakon #i!estoljetno& poku!aja

o#lada#anja #lastitom %udu$no!$u o#jek se iz&leda opet prepu!ta sud%ini !to $e,

prema 8rederiku olaku (?9M), imati oz%iljne reperkusije. >n, naime, smatra kako

je osno#a raz#oja s#ake kulture postojanje i dijeljenje poziti#nih slika %udu$nosti

koje potiu o#jeka na kreaciju %olje&a dru!t#a. Bit o#jeka je u transcendenciji

#lastita postojanja, promjeni i po%olj!a#anju se%e, #lastite okoline i #lastito&a

dru!t#a. >dustane li o#jek od 'elje za promjenom, %ilo z%o& straha od mo&u$ih

posljedica te promjene, %ilo z%o& nepo#jerenja u sposo%nost #lastito& uma da

domisli tu promjenu, %ilo z%o& o&ranienja #lastite ma!te da ju oslika na no# i

ino#ati#an nain, %ilo z%o& &lasnih po#ika s politikih &o#ornica da nam promjena

ne tre%a i da je ona iznimno !tetna, !to pak u%ija s#aku nadu, on odustaje od se%e

i od #lastite %udu$nosti, utapa se u uski trenutak sada!njosti te, unato tome !to

di!e i dalje, i!eza#a.

Epra#o zato se danas s#e e!$e zazi#a za%ora#ljena utopijska misao koju

odreujem mi!lju kritike" nade i mate#, mi!lju promjene. Etopijska sna&a kritike

postoje$e& stanja, nade u promjenu postoje$e& i ma!te da se ta promjena i

domisli s#e se #i!e nalaze u temeljima mno&ih dru!t#enih pokreta te eka s#oju

punu reha%ilitaciju. /renutno u do#oljnoj mjeri nema niti nade (koju opra#dano

zazi#a 5rnst Bloch, ?9A?), niti ma!te (iji nedostatak kritiziraju, s#aki iz s#oje

perspekti#e, 8rank 8uredi, 200A. i :ussell @aco%6, 200F.)M

niti kritike (koju su 1ar i5n&els i njiho#i sljed%enici odredili pretposta#kom s#ake dru!t#ene promjene) kao

pretposta#ke s#ako& utemeljeno& i smisleno& pristupa %udu$nosti. Nestajanje

2+ii ,a!"a$an% -na (2*11)3/mije $i 0i$ozo0 matati pitanje je "oje po!tav$ja rvoje uri (2**3) prob$ematizirajui !uvremenu ne#aciju matanja o

ru#a&ijem i bo$jem !vijetu (a ona i ne#aciju utopije) "ao a"tivno!ti "oja pre!tav$ja opa!no orue u ru"ama revo$ucionara%ja$ovu i#ru !anjara i$i iz$izane t$apnje o"onih i obro uh$jeb$jenih inte$e"tua$aca.

1


19/21

%udu$nosti iz politike, o%razo#anja i do%ro& dijela kulture, osta#lja ju prepu!tenom

holi#udskoj distopijskoj ideolo&iji kao i tehnicistikom i instrumentalnom

razumije#anju #remena prirodnih znanosti. Nesposo%nost domi!ljanja i

razumije#anja %udu$nosti ujedinjena sa spoznajom o neizmjernoj snazi o#jeko#a

katastroalno& dose&a i utjecaja na prirodu i s#ijet osta#lja za so%om pusto!straha koji je to #e$i !to su nje&o#i o%jekti zamu$eniji s#ojom nespoznatlji#o!$u i

pomaknuto!$u u #remenu. Strah od %udu$nosti ujedinjen s %eznaem, apatijom i

nekritino!$u nalazi se u samim temeljima su#remene kulture straha, predsta#lja

razliko#ni element s o%zirom na s#e ranije erupcije straha, te, za razliku od s#ih

poziti#nih elemenata osje$anja straha, #odi iskljui#o u paniku i smrt. Epra#o zato

smatram da je suoa#anje sa strahom od %udu$nosti, o%no#a promi!ljanja

o#jeko#a polo'aja u %udu$nosti i raz#oj od&o#ornosti spram %udu$nosti nu'an

predu#jet za uklanjanje straha a onda i usposta#u dru&e i dru&aije kulture,

mo'da ak i kulture nade.

=r. sc. +na 1askalan

nstitut za dru!t#ena istra'i#anja u Ha&re%u

anaTidi.hr

Literatura:

?. +dam, Bar%ara (200A)< 8uture matters< utures knoLn, created and minded.

#$st %entur& Societ&, #ol. M, %r. 2, str. ???3??U.

2. de Beau#oir, Simone (?9A2)< =ru&i pol. Beo&rad< B4H.

M. Beck, Erlich (?992)< :isk societ6< toLards a neL modernit6. OondonI

NeL%ur6 arkI NeL =elhi< Sa&e.

R. Benha%i%, She6la et al. (?99R)< 8eminist contentions< a philosophicalechan&e. Oondon< :outled&e.

F. Bloch, 5rnst (?9A?)< rincip nada. Ha&re%< Naprijed.

U. Brzezinski, H%i&nieL (200)< /errorized %6 V7ar on /errorV. /he 7ashin&ton

ost, 2F. M. 200. =ostupno na

Documents

Kultura Straha Od Apokalipticne Buducnos