Kako se priblizavamo,sve je vise ravnica,livada,suma . I znam,uskoro smo tu,u meni najdrazem gradu,ili mozda je bolje reci gradicu. Sanskom Mostu. Nema se tamo mnogo toga vidjeti,nema muzeja,nema kulturno historijskih gradjevina,rijetke su tamo i galerije,ali nesto me ipak vuce da opisem taj grad,grad na devet rijeka. Kroz centar grada protice rijeka Sana,u tom dijelu je vec sasvim mirna,tiho zubori,necujno prolazi kroz grad,kao da ne zeli remetiti mir i spokoj koji vlada posvuda . Naravno,u Sanskom Mostu mora postojati i most. Ljeti se tu odrzavaju skokovi ,i to je mozda jedno od najvaznijih dogadjanja,ako ih i ima ,jer ponavljam,miran je i tih taj gradic . Glavna ulica povezuje dva suprotna dijela grada,i moglo bi se reci da je duga,bar za ta neka mjerila manjih gradova. Tu su mnogobrojne pekare , restorani,kafici,prodavnice,kiosci. Tu je i gimnazija,za vrijeme skolske godine moze se vidjeti kako ucenici s ruksacima na ledjima ulaze u tu ustanovu,bijelih zidova , sa velikim prozorima koji se pruzaju citavom duzinom zgrade.Ljeti je tu jos poneki ucenik,sjedi na klupi ,u hladu velikog hrasta . Kada se dodje do dijela gdje glavna ulica prestaje,nalazi se gradjevina na koju su Sanjani najponosniji , i kakva se ,po mom subjektivnom misljenju ,rijetko gdje moze vidjeti. Hamzibegova dzamija,ujedno i jedina u Bosni i Hercegovini sa cetiri munare.Zanimljiva je to prica,kako su one nastale . Dzamija,sagradjena u 16 . vijeku,je u pocetku imala dvije munare. Medjutim,zavrsetkom rata,u spomen na svoju bracu,ali i ostale sehide,jedan od rijetkih prezivjelih boraca,dao je izgraditi jos dvije munare,pa je ova dzamija na neki nacin postala simbol Sanskog Mosta , naslikana i opisana mnogo puta u djelima i slikama sanskih pisaca i umjetnika . Iza dzamije je pijaca,i odredjenim danima tu se moze svasta vidjeti i kupiti. Ipak,najzanimljiviji su ljudi koji se tamo okupljaju. Od prodavaca koji glasno nude svoje proizvode,mladih ljudi koji tamo kupuju,pa sve do nana koje podbocene stapom lagano obilaze tezge i procjenjuju voce i povrce koje im se nude. Ostalim danima to je samo igraliste na kojem se djeca igraju razlicitih sportova i igara. Na pijacu se nastavljaju uski sokaci i mahale,sa gusto poredanim kucama . Sve to govori o ljubaznosti i prisnosti tih ljudi,Sanjana.Uvijek su veseli,razgovorljivi,ljubazni i spremni pomoci,i to je ono sto me iznova i iznova najvise zadivljuje kada god dodjem u Sanski Most.

Tesko je objektivno opisati grad u kojem provedes sest godina,ali ni ne trudim se.Ovo je bio jedan sasvim subjektivan putopis,ali nista drugo nisam ni ocekivala. Jer Sanski Most je grad za koji me mnogo toga veze ,i za mene ce uvijek biti najljepsi .