Lakiranje drveta vodorazredivim premazima20.01.2008. | Đorđe Ilić dipl. ing. | DRVO-tehnika

Vodorazredivi premazi za spoljašnju upotrebu

Vodorazredivi lakovi predstavljaju grupu ekoloških premaza, koji sadrže minimalne količine

organskih rastvarača, ne poseduju otrovne i samozapaljive materije.

Prednosti vodenih premaza su: znatno veća trajnost u spoljašnjim uslovima, smanjena emisija

rastvarača, veće zadržavanje nivoa sjaja, film vremenom ne menja boju (ne žuti), ujednačenost

boje je znatno veća, ima izuzetnu elastičnost, nisu podložni odlepljivanju filma od podloge, nisu

zapaljivi, popravke na završenim površinama su znatno lakše i oprema se pere vodom.

Lakovi za spoljašnu upotrebu koji se razređuju vodom predstavljaju vodenu disperziju akrilnih

smola, koje kada se nanesu na drvo stvaraju film u dve faze:

Prva faza je isparavanje vode iz filma

Druga je mehanička fuzija čestica smole u disperziji

Brušenje i priprema stolarije

Brušenje drveta pre nanošenja impregnanta treba izvršiti brusnim papirom granulacije 150-180.

Kada se na drvo nanesu premazi koji u sebi imaju vode, oni mogu prouzrokovati podizanje

vlakana. Najlakši način da se otkloni ovaj problem je da se između dve faze brušenja drvo navlaži

mlakom vodom, osuši i obrusi. Brušenje se vrši papirom od aluminijum-cink-stearata i nije

poželjno brusiti čeličnom vunom.

Temeljni lak se brusi granulacijom 240-320, 24 h posle nanošenja, a u zagrejanim prostorijama i

na temperaturama višim od 25°C i nakon 6-8 h.

Nanošenje vodenog laka

Vodeni lak moguće je nanositi standardnom opremom (gravitacionim pištoljem), pištoljem sa

nadpritiskom ili membranskom pumpom. Optimalni otvor dizne je 2 do 2,5 mm, pritisak je 3 do 4,5

bara. Kod nadpritiska dizna je od 1,3 do 1,8 mm, pritisak u posudi sa lakom je 2 do 3 bara.

Kod većeg obima proizvodnje preporučuje se airless pumpa. Pritisak u airless pumpi je od 100 do

160 bara, a otvor dizne je 11 do 18. Poželjno je da pumpa poseduje predgrejače i temperatura

laka ne bi trebalo da bude viša od 35°C.

Vodeni lakovi za spoljašnju upotrebu se nanose u debelom filmu (do 300 μm) pa je potrebno da

sve ivice budu zaobljene (radijus R3 ili konus 3 mm) da bi se dobio ravnomeran nanos laka.

Greške i problemi prilikom rada sa vodorazredivim premazima

Većina proizvođača vodenih lako-va preporučuje toniranje bezbojnog završnog laka, jer paste u

sebi sadrže transparentne okside gvožđa koji su UV stabilni. Površine koje su lakirane

pigmentiranim završnim lakovima ne menjaju boju i duže traju.

U slučaju pojavljivanja belih fleka na lakiranoj površini lak ne treba dirati. Kada se spoljašnji uslovi

poboljšaju vlaga iz filma ispari i lak postaje transparentan. Ova pojava se može znatno umanjiti

ako su uslovi za nanošenje laka optimalni (temperatura, vlažnost u prostoriju, debljina nanosa i

drugo).

Prilikom korišćenja vodenih lakova na drvetu koje ima puno tanina (hrast, jasen, meranti…)

vodeni lakovi često apsorbuju ove materije iz drveta, menjaju mu boju i utiču na kvalitet i trajnost

lakirane površine. Kod ovih vrsta drveta obavezno je naneti bezbojni temeljni lak preko

impregnanta.

Četinari sadrže velike količine smola (bor, ariš, smrča…) koje vremenom izlaze na površinu

drveta. Na tim mestima se pojavljuju fleke koje nemaju uticaja na kvalitet nanetog laka.

Vodeni lakovi zru nekoliko meseci i za to vreme mogu da apsorbuju vlagu iz vazduha, zbog toga

je moguće da lakirana površina ostaje zamagljena i beličasta.

Nije poželjno da se vodeni lak nanosi na temperaturama nižim od 15°C i kada je vlažnost

vazduha veća od 70%.

U zimskim mesecima poželjno je da se lak pre nanošenja zagreje na temperaturu od 25 do 35°C

i da se razređuje mlakom vodom.

Vodene lakove ne treba mućkati, već samo mešati jer se u tom slučaju pojavljuju mehuri na

lakiranoj površini. Mehuri se mogu pojaviti i ako sveže lakirane elemente izložimo direktnoj

sunčevoj svetlosti.

Bobice, mehurići na filmu, bele fleke i drugo, mogu se javiti kada se koristi neadekvatna oprema.

Poželjno je da korisnici testiraju lakove na maloj i neupadljivoj površini drveta pre aplikacije na

celu površinu.

Čuvanje vodenih lakova

Vodeni lakovi i impregnanti se čuvaju na temperaturi višoj od 5°C i nižoj od 35°C. Poželjno je da

posude sa lakovima budu podignute sa betonske podloge (na paletama) i da su zatvorene.

Kada se otvori originalno pakovanje sa vodenim premazom lak i impregnant su izloženi spoljnjem

uticaju i postaju pogodni za razvoj gljivica i bakterija. Pojava promene boje (zamućenje), mirisa i

viskoziteta siguran je znak da je lak zaražen i neupotrebljiv. Ova pojava se može smanjiti

držanjem laka na nižim temperaturama 5 do 10°C, a moguće je i u lak i impregnant staviti

fungicide i baktericide koje preporučuje proizvođač laka.

Održavanje drveta lakiranog vodorazredivim premazima

Stolarija se očisti blagim rastvorom PH neutralnog tečnog deterdženta, na koji se posle sušenja

nanosi sredstvo za zaštitu od vode i UV zraka. Sredstvo za zaštitu se najčešće izrađuje od

neutralnih silikona ili neoprenskih zaptivača (zbog svoje vodoodbojnosti). Stolarija se čisti i štiti 1

do 2 puta godišnje.

Zaštitu drvenarije ne bi trebalo vršiti na temperaturama nižim od 15°C i u vreme direktne

izloženosti sunčevoj svetlosti.

TEHNIKE BAJCOVANJA DRVETA – Dekorativna površinska obrada drveta20.01.2008. | Dr Milan Jaić | DRVO-tehnika

Bajcevi se najčešće nanose četkom, prskanjem ili valjanjem. U industriji se koriste druge,

vrlo specifične tehnologije, u zavisnosti od vrste proizvoda i primenjenog bajca.

Nanošenje bajca četkom

Mada je metod nanošenja četkom u profesionalnom lakiranju uglavnom isčezao, on se još uvek

relativno često koristi za bajcovanje. Ovaj metod se posebno koristi za bajcovanje površina

komplikovanog oblika. Nanošenje prskanjem bi u ovakvim slučajevima prouzrokovalo stvaranja

vrtloga u uglovima, što bi dovelo do nejednake distribucije, sa svetlijim prugama na linijama vrha.

Ako se bajc nanese četkom, površina će biti jednomerno obojena.

Bajc obično ima mali suvi ostatak i drvo ga potpuno apsorbuje. Zbog toga se tragovi koje

ostavljaju dlake četke ne vide kada se koristi četka za nanošenje, što nije slučaj kada se četka

koristi za nanošenje laka. Bajc bi trebalo naneti na površinu u debelom sloju, a zatim ga treba

razmazati i poravnati dugim pokretima četke u pravcu vlakana. Treba koristiti četke sa veoma

mekom dlakom.

Prednosti i nedostaci korišćenja ovog metoda su tipične za nanošenje tečnih materijala četkom.

Nanošenje bajca prskanjem

Za nanošenje bajca prskanjem obično se koriste konvencionalni pištolji za lakiranje ili pumpe koji

rade na niskom pritisku sa pištoljima sa mešanjem vazduha – airmix. Ova tehnika se uglavnom

koristi za bajcovanje ravnih površina.

U poređenju sa nanošenjem četkom, prskanjem se postiže veća produktivnost, mada se

prskanjem proizvod dosta i rasipa. Mora se izbeći nastanak turbulencije, posebno ako predmet

ima ćoškove. Zato treba raditi sa relativno niskim pritiskom od oko 2-2,5 bara, a dizne treba da

budu manje od onih koje se obično koriste za nanošenje laka, između 1,3 i 1,5 mm.

Ravnomerna obojenost se dobija čak i u zonama veće apsorpcije kada se bajc nanosi prskanjem,

tj. ista količina bajca se nanosi po celoj površini. S druge strane, boja će izgledati tamnija ako se

bajc nanese četkom u zonama gde drvo apsorbuje veću količinu proizvoda (na ivicama ili blizu

čvorova, npr.). Količina koju treba naneti zavisi od vrste drveta i proizvoda koji se obrađuje. Male

količine bajca sa rastvaračem koji se brzo suši ili, kao alternativa, vodeni bajcevi sa velikim

molekulima koji ne mogu da u većoj meri prodru u drvo koriste se npr. za bukvu ili trešnju, koje se

odlikuju nejednakom površinskom apsorpcijom.

Kada se bajcuju sklopljeni proizvodi (npr. stolice), bajc se nanosi potapanjem ili se prska

pištoljima sa elektrostatičkim raspršivanjem. Ova tehnologija u kombinaciji sa određenim bajcom

daje veoma ujednačen efekat bojenja.

U proizvodnji građevinske stolarije (prozora - ramova) često se koriste uređaji sa rotacionim

raspršivačima (diznama). Pri nanošenju bajc se raspršava u vrlo sitne čestice, zahvaljujući

centrifugalnoj sili, i na taj način omogućava se prodiranje bajca u dovoljnoj meri.

NEKOLIKO SAVETA KAKO DA DOBIJETE SAVRŠENO OBAJCOVANO DRVO

1. Pažljivo izaberite drvo

Plavkasto, izuzetno sunđerasto drvo sa tragovima smole na površini nije pogodno za bajcovanje. Prisustvo mekog drveta ili nepravilan tok vlakanaca imaju za posledicu nejednaku obojenost. Ako se drvo furnira, mora se sprečiti da lepak probije iz pora. Lepak ne upija bajc, tako da će pore ostati neobojene. Ovaj se problem veoma često javlja, posebno kada se koristi karbamidni lepak. Da bi ovakav problem sprečili, koristite smešu lepka sa većom količinom punila (brašna) i manje vode. Lepak nanesite u najmanjoj mogućoj količini. Još jedan savet koji vam dajemo je da dodate 15-20% polivinilacetatnog (PVA) lepka, uz napomenu da koristite lepak bez alkalnih mineralnih punioca koji mogu da ometu kiselinski katalizacioni proces karbamidne smole. Savetujemo vam i da se konsultujete sa proizvođačem lepka pre nego što počnete da radite.

Kada predmet furnirate postavljanjem furnirskih listova u suprotnim smerovima da bi dobili simetričan izgled, često možete primetiti da bajc na levoj i desnoj strani nije isti.

Ovo se dešava zato što su pore furnira koji je okrenut naopako nagnute prema suprotnoj strani. Za ovaj problem nema efikasnih rešenja – jedino rešenje je da popravite boju posle nanošenja prvog sloja bajca ili da nanesete bajc u boji kao završni sloj. Da bi postigli jednoobrazno bajcovanje, važno je da furniri ili masivno drvo potiču od istog debla.

Pre bajcovanja, drvo treba ravnomerno da obrusite korišćenjem brusnog papira koji ima malo veća zrna (N0 120-150). Uvek treba brusiti u smeru protezanja vlakanaca. Brušenje poprečno na vlakanca stvara sitne brazde koje se vide i posle nanošenja bajca. Uvek koristite novi brusni papir. Ako je brusni papir istrošen on će površinu uglačati, što dovodi do nejednake apsorpcije bajca i stvaranja mrlja. Što su zrna grublja, to će površina bolje propuštati bajc, tako da će završni izgled biti tamniji.Vrsta abrazivnog sredstva, stepen u kome je nanet po papiru koji služi kao podloga, tip mašine, brzina obrade predmeta kroz brusilicu i pritisak trake, sve su to promenljive koje mogu da izazovu velike razlike u upijanju bajca i razlike u završnoj boji. Zato njihova vrednost mora biti konstantna sve dok se proces obrade potpuno ne završi.

2. Po završenom brušenju pažljivo uklonite prašinu

Ako u porama ostane i najmanja količina prašine od brušenja, one će u većoj meri upiti bajc, što će dovesti do stvaranja tamnih tačaka. Kod nekih egzotičnih vrsta drveta, prašina od brušenja može čak i da spreči upijanje bajca.

3. Nanošenje bajca na ravne površine mora uvek početi od ivica

Ako radite na horizontalnim površinama, uvek radite od dna prema vrhu. Kada se koristi pištolj za prskanje, važno je naneti bajc u dva sloja, kako bi bio ravnomerno razliven. Ako horizontalne površine imaju pruge ili vertikalni de-zen, prvo nanesite bajc na te površine, a zatim ravnomerno na celu površinu. Drvo u ivičnoj zoni upija više bajca od površina paralelnih sa podužnom osom. Ovaj fenomen je uzrok veće obojenosti ovih tačaka, što je naročito vidljivo ako se bajc nanosi četkom ili sunđerom. Ako koristite četku, na ove površine nanesite bajc koji je više razblažen.

Ovaj fenomen će biti manje vidljiv ako se bajc nanese prskanjem, jer će naneta količina biti ista za celu površinu. Nanošenje četkom, krpom ili sunđerom je bolje rešenje ako želimo da pore drveta budu više naglašene, ili ako su površine vrlo složene. Kao što smo već rekli, vazduh u pištolju za prskanje stvara vrtloge kod nepopunjenih uglova u drvetu, što sprečava da se bajc ravnomerno rasporedi.

4.  Uvek unapred pripremite dovoljnu količinu bajca u željenoj nijansi

Ako se za vreme rada mora pripremiti i dodatna količina bajca, može doći do grešaka pri mešanju i stvaranja različitih nijansi.

Pre i tokom upotrebe bajc treba dobro promešati, jer su neke vrste (npr. beli bajc) veoma teške i mogu da se natalože, što će dovesti do toga da je površina različito nijansirana.

5.  Različite delove drveta koji će kasnije biti sastavljeni u celinu mora bajcovati ista osoba

Različite osobe različito rukuju pištoljem za prskanje. Nanošenja bajca mogu izgledati različito, sa manje ili više upadljivom obojenošću ako ih izvršavaju različite osobe.

Nanošenje bajca valjanjem, sunđerom ili krpom

Kada se u industrijskoj proizvodnji mora bajcovati ravna površina, proizvod se nanosi posebnim

mašinama koje ga raspoređuju po površini velikim valjcima. Bajcevi koji se koriste za ovakve

mašine pripremljeni su na specifičan način.

Nanošenje sunđerom ili krpom se koristi kada želimo da postignemo ravnomernost boje i/ili kada

želimo da se pore istaknu, da se više vide. Pošto se bajc nanese na površinu u debelom sloju

četkom ili prskanjem, višak se uklanja sunđerom ili krpom bez dlačica.

Ako je boja ista, ovom tehnikom ćemo postići svetlije nijanse nego ako koristimo četku ili

prskanje, a i završni efekat će biti ravnomerniji. Ne samo da krpe ili sunđeri otklanjaju svaki višak

iz pora poroznog drveta, već imaju i odlike punioca, zbog čega su i same pore vidljivije. Bajcu koji

će se tretirati metodom krpe ili sunđera potrebno je dosta vremena za sušenje da bi majstor

mogao da obavi svoj posao dok je on još uvek u tečnom stanju na površini.

 

Dekorativna površinska obrada drveta – Greške bajcovanja drveta

0 

EmailShare

Izvor: Serbianfurniture.org

Bajcovanje drveta je osnovna faza kada je neki proizvod završen i kada je dekorativni efekat presudan da kupac bude zadovoljan. Najčešće greške koje nastaju kod bojenja

drveta mogu da se poprave bez odbacivanja obradka (stvaranja škarta), ali greške koje nastaju u fazi bajcovanja drveta, posebno kada se površina oblikuje, skoro uvijek dovode do odbacivanja obradivanog predmeta.

U fazi bajcovanja drveta mogu da nastanu sljedeće greške:

1. Neravnine koje nastaju zbog nejednakog stepena upijanja

Ovo je greška koja se najčešće javlja i koja može da nastane zbog više razloga.

Već smo pomenuli da tvrdo drvo ima zone oko čvorova koje imaju povećanu moć upijanja. Ove zone izgledaju tamnije, jer u njih prodire veća količina bajca. Pomenuli smo i da je moć upijanja veća kod ivica drveta i govorili smo o mikroporoznosti kod nekih vrsta, kakve su bukva i trešnja. Mekše vrste drveta (četinari) često napadaju bakterije koje ga, mijenjajući strukturu drveta, čine sunđerastim, što povećava moć upijanja. Ova promjena kod drveta nije vidljiva prije nego što ga obojimo. Znači, važno je da uvijek koristite zdravo i kvalitetno drvo.

Kada bajc ne može potpuno da prodre u drvo, površina izgleda kao da je pokrivena mnoštvom sitnih mrlja. Ova greška se češće javlja kod tvrdih vrsta drveta i kada se bajc sa rastvaračima nanese u velikoj količini.

Kada se na tvrdom drvetu koristi velika količina bajca sa rastvaračima i ako ovi proizvodi ne mogu da prodru u drvo u fazi sušenja, na površini će se stvoriti mnoštvo malih mrlja. Ovaj problem se riješava povećavanjem moći upijanja drveta (površina se brusi krupnijim zrnima), smanjivanjem količine bajca za nanošenje ili povećavanjem odnosa za razblaživanje.

2. Pojava tamnijih mrlja blizu vlakana pri korišćenju vodenih bajceva

Čak i kada je drvo dobro obrušeno, tanka vlakanca drveta ostaju na njegovoj površini, a uklanjaju se kada se brusi temeljni lak.

S obzirom na upijajuću prirodu celuloze, ova vlakanca se mogu podići i upiti veću količinu bajca kada se koriste vodeni proizvodi. Zato se bajc povlači do osnove ovih vlakana (prateći površinski napon), što, kada se drvo osuši, ostavlja tamne mrlje pored ovakvih vlakana.

Ova greška se više vidi kod vrsta drveta kod kojih površinska vlakna imaju veću tendenciju da se podignu, posebno kada brušenje nije urađeno dovoljno dobro.

Ovakav problem možete izbjeći ako drvo prije brušenja okvasite. U ovom slučaju, voda će podići površinska vlakanca koja se zatim eliminišu brusnim papirom, tako da ne stvaraju probleme u fazi bajcovanja. Ovaj metod se nekada često primjenjivao, ali se danas rijetko koristi, jer produžava vrijeme obrade. U svakom slučaju, on je i danas podjednako uspješan, kao što je bio i ranije.

3. Neobojene tačke kada se koriste vodeni bajcevi

Kada se, kako je već opisano, površinska vlakanca podignu, njihovi vrhovi se otklanjaju brušenjem temeljnog sloja. Dio vlakanaca koji ostane neobajcovan izgleda kao neobojena tačka.

Da bi ovaj problem riješili, postupite isto kao i kod prethodne obrade, ili brusite drvo papirom sa finijim zrnima koji će ostaviti manje vlakanaca na površini.

4. Bajc koji “ispušta”

U pravljenju tamnih nijansi često se koristi veliki procenat rastvorljivog organskog bajca, kako bi se postigli dobar sjaj i luminansa (svjetlost).

Izbočine u obliku prstena. Kada temeljni sloj može da rastvori prethodno nanijet bajc, jer sadrži rastvorljive organske supstance za bojenje, rastvoreni dio upije lak, što rezultira efektom prikazanim na slici kod tvrdog i poroznog drveta.

Ako se ovakav bajc nanese u debelom sloju na tvrdo drvo, čija je moć upijanja mala, temeljni sloj može da rastvori organski dio bajca i da ga apsorbuje.

Ova greška se vidi kada prvi sloj laka utone u pore i kada se na površini pojave tamnije linije.

Ako je drvo porozno, kad se nanese boja oko pora će se pojaviti okrugle izbočine, sa svijetlijim zonama uz same pore i tamnijim djelovima kod ivica. Ako drvo nije porozno pojaviće se velike mrlje bajca.

Ova greška se teško otklanja. Ako nije mnogo uočljiva može se nanijeti obojeni završni lak, a ako jeste, predmet obrade se mora ponovo obraditi nekom drugom vrstom bajca.

5. Nebajcovane pore

Kada se bajcuje porozno drvo, pore ponekad ostanu svijetlije obojene. Ova greška se javlja iz dva razloga: ili bajc nije mogao da prodre u pore, ili je mogao da prodre, ali je bio izbačen ili nije upijen.

Prvi slučaj se javlja kod nekih vrsta drveta i kod određenih oblika pora: bajc, posebno ako je nanijet prskanjem, ne može da prodre u pore. Da bi riješili ovaj problem, neophodno je da koristite proizvod sa malim površinskim naponom (npr. bajc sa rastvaračem) ili da ga nanesete četkom ili sunđerom i na taj način izvršite mehaničku operaciju koja će pomoć i bajcu da prodre u pore.

Bajc nije penetrirao u pore, koje zato izgledaju kao da nisu obojene

Ova greška je naročito uočljiva ako koristite vodeni bajc. Medutim, postoje i vodeni bajcevi kojima je proizvodač već dodao površinski aktivne agense koji pomažu proizvodu da prodre u pore.

Druga greška se javlja kod određenih vrsta drveća, kao npr. kod hrasta, kestena, jasena itd., čije pore na dnu imaju masne supstance koje odbijaju vodene bajceve.

Pora izgleda kao da je obojena odmah po nanošenju bajca, ali se bajc odbija u toku faze sušenja i izgleda svijetlije. Još jednom, problem se može riješiti korišćenjem bajca sa rastvaračem ili dobro pripremljenim vodenim proizvodima.

POPRAVKE BOJE

Nakon nanošenja bajca i prvog sloja laka, na različitim djelovima obrađenog predmeta mogu se primjetiti razlike u obojenosti. Te razlike mogu biti jako uočljive i trebalo bi ih popraviti. Do ovakvog problema dolazi ako se koriste djelovi različitih stabala, koji imaju različite prirodne boje i koji često sa različitim intenzitetom upijaju bajc. Rezultat je, npr. kod komode, da su četiri dijela koja čine okvir različito nijansirana iako su iste boje.

Još jedan slučaj nejednake obojenosti javlja se kod furniranja. Već smo pomenuli da će, ako različito okrenemo listove furnira tako da obrazuju simetrični dizajn, boja jednih biti svijetlija u odnosu na boju drugih, iz razloga koje smo već pomenuli.

Da bi postigli ravnomjernu obojenost možete da koristite dvije tehnike:

* bajc se može popraviti

* završni premaz može biti u boji

Kada se popravlja bajc, na površinu temeljnog sloja se, po završenom brušenju i pripremanju za završni premaz, nanose posebne boje. Ubrzo po dotjerivanju bajca obično se nanosi završni premaz, jer se ovi proizvodi veoma brzo suše (5 – 100 sekundi).

Bajc se dotjeruje na površini temeljnog sloja i drvo ga ne može upiti.

Ako je nanošenje ravnomjerno i boja će biti jednoobrazna. Mogu se popraviti samo svijetliji djelovi, tako da dobiju tamniju nijansu ili se može popraviti cijela površina obrađenog predmeta.

MODERNI EFEKTI BOJENJA DRVETA

Da bi razumjeli prednosti koje novi efekti bojenja drveta pružaju projektantima enterijera i krajnjem korisniku, važno je da razumijete kako se mijenja prostor u kome se razmješta namještaj. Današnji kriterijumi za izgradnju kuća idu ka manjim sobama koje, igrajući se bojom drveta, arhitekta ili dekorater moraju da učine da prostorija izgleda veća nego što to zaista jeste, kako bi kuća bila pogodnija za život.

Iz tog razloga, drvo je počelo da se lakira sve svijetlijim pastelnim nijansama, ali je tako postignuta perfekcija učinila da površine izgledaju kao da su plastične. Zato je moda favorizovala lakiranje u efektu otvorenih pora, koje više naglašava strukturu drveta i površini daje manje plastičan i življi izgled.

Najbolja alternativa ovim metodama je posebno bojenje drveta u kome se umjesto supstanci za bojenje koriste pigmentirajuće supstance, kako bi se dobio efekat koji je između lakiranja i transparentnog bojenja. Ovako se mogu dobiti veoma atraktivne pastelne boje, uz koje se struktura drveta vidi i namještaj se čini manje “teškim”.

Polutransparentna pigmentacija drveta je vrlo zanimljiva alternativa bajcovanju. Razlika je u tome što, dok bajc prodire u drvo, sa transparentom bojom pigmentacija se dobija

jednostavnim nanošenjem obojenih supstanci na površinu, s poluprekrivajucim efektom. Pigmenti su veoma male čvrste čestice u tečnosti (koja može biti voda ili rastvarač) u obliku rastvorene faze. Obično ne penetriraju u drvo. Kada se uporede sa korišćenjem bajca, rezultat je bitno različit, jer tretirajući drvo (koje uvijek ima svoju boju) bajcom krajnja nijansa će odgovarati interakciji između boje drveta i boje nanijetog proizvoda. Čak i kada se koristi veoma svijetlo drvo, bajcevima je teško dobiti meke pastelne nijanse, a osim toga, svijetli bajc će biti slabo otporan na dejstvo svjetlosti.

Ako se koristi pigmentirajuca supstanca, koja sadrži čvrste čestice sa svojom bojom, boja drveta će biti u većoj ili manjoj mjeri prekrivena.

Razlika u dekorativnom efektu između bajceva sa pozitivnim i negativnim efektom. Primjetićete da je struktura drveta bajcovanog sa pozitivnim efektom (lijevo) ostala tamnija od mekšeg dijela, kao kod prirodnog drveta, dok je izgled drveta bajcovanog sa negativnim efektom suprotan (desno).

Povećavajući količinu nanijetog proizvoda, rezultirajuća boja će biti veoma slična supstancama za bojenje, dok će prirodna boja drveta biti maskirana mikroslojevima pigmenata koji su nataloženi na površini.

Sudeći po njihovim molekularnim svojstvima, pigmenti su mnogo otporniji na svjetlost od bajceva i, s obzirom da u većoj mjeri pokrivaju podlogu, dobijene nijanse će biti mnogo otpornije na svjetlost, čak i kada se radi sa pastelnim bojama.

Tako, samo korišćenjem pigmentirajućih supstanci moguće je dobiti prelijepe polutransparentne pastelne boje, nešto što je skoro nemoguće postići bajcom.

Pigmentacija je tako postala najbolja alternativa lakiranju, koja drvetu daje prirodniji i privlačniji izgled. Još jedan zanimljiv i moderan efekat koji se može dobiti bajcovanjem drveta je “pozitivno” bojenje četinara.

Poznato je da četinari imaju tamniji, tvrđi dio tj. godove, i mekaniji dio između godova koji je svijetlije boje.

Kada se ova vrsta drveta obrađuje običnim bajcom, mekši dio upija više bajca i postaje taman, dok tvrđi dio upija manje proizvoda i ostaje skoro bijele boje. To znači da se dobija upravo suprotan efekat od onog koji ima prirodno drvo prije bajcovanja, i to nazivamo “negativnim” bojenjem.

Postoje specijalni vodeni bajcevi koji mogu da godove oboje u tamniju nijansu. Tako dobijamo poseban efekat, poznat kao “pozitivno” bojenje zato što imitira prirodan izgled drveta.

Pošto je mekši dio drveta zastupljeniji od tvrdog, pri čemu je bojenje isto, drvo odbija više svijetlosti pozitivnim bojenjem, namještaj je manje “težak” i poprima finiji, elegantniji izgled.

- See more at: http://moj-dom.me/boje-i-lakovi/dekorativna-povrsinska-obrada-drveta-%e2%80%93-greske-bajcovanja-drveta/#sthash.47rc7tvM.dpuf