NAKLADNI ZAVODMATICE HRVATSKEIZABRANA DJELA L. N. TOLSTOJA

UREDNIKJAKSA KUAN

NASLOV ORIGINALA. H.

k1958

RIJEKA TISKARA, RIJEKA

L. N. TOLSTOJ

RAT I MIRKNJIGA PRVA

PREVEOZLATKO CRNKOVI

Sedmo izdanje

1976NAKLADNI ZAVODMATICE HRVATSKEZAGREB

KNJIGA PRVA

PRVI DIO

I

- Eh bien, mon prince, Gnes et Lucques ne sont plus que des apanages, des imanja, de la famille Buonaparte. Non,je vous prviens, que si vous ne me dites pas, que nous avonsla guerre, si vous vous permettez encore de pallier toutes lesinfamies, toutes les atrocits de cet Antichrist (ma parole, jycrois) - je ne vous connais plus, vous ntes plus moj vjernirob, comme vous dites.[footnoteRef:1] Pa dobar veer, dobar veer! Je voisque je vous fais peur,[footnoteRef:2] sjedite i priajte! [1: E da, knee, Genova i Lucca su tek posjedi, imanja obitelji Bonaparte. Pazite, ja vas upozoravam, ako mi ne kaete da je ovo rat, ako jo sebi dopustite da branite sve gadarije, sve grozote toga Antikrista (potenja mi, ja vjerujem da on to jest) - ja vas vie ne poznajem, vi niste vie moj vjerni rob kao to kaete.] [2: Vidim da sam vas uplaila.]

Tako govorae u srpnju 1805. uvena Ana Pavlovna erer, dvorska dama i pouzdanica carice Marije Feodorovne, doekujui monoga i uglednoga kneza Vasilija koji je prvi stigao nanjeno veernje sijelo. Ana Pavlovna je kaljala ve nekolikodana, imala je gripu, kako je sama govorila (gripa je tada bilanova rije koju je malo tko upotrebljavao). U svima je pismima koje je jutros raznio livrirani sluga stajalo mahomisto:Si vous navez rien de mieux faire, M. le comte (ili mon prince), et si la perspective de passer la soire chez unepauvre malade ne vous effraye pas trop, je serai charmede vuos voir chez moi entre 7 et 10 heures. Annette Scherer.[footnoteRef:3] [3: Ako nemate nikakva pametnijeg posla, gospodine grofe (ili knee), i ako vas odvie ne plai perspektiva da provedete veer kod jedne sirote bolesnice, bit e mi veoma drago da vas primim izmeu 7 i 10 sati. Annette Scherer.]

- Dieu, quelle virulente sortie![footnoteRef:4] - nimalo se ne zbunjujui takvim doekom, odgovori knez u izvezenoj dvorskoj odoris odlijima, u dugim arapama, niskim cipelama, i vedra izrazana plosnatu licu. [4: Gospode, kakav estok napad!]

Govorio je onim izvjetaenim francuskim jezikom kojim su ne samo govorili nego i mislili nai djedovi, i onim tihim,pokroviteljskim intonacijama to su svojstvene velikodostojniku koji je proivio cijeli svoj vijek u visoku drutvu i nadvoru. Priao je Ani Pavlovnoj, poljubio je u ruku priklonivisvoju namirisanu i sjajnu elu i mirno sjeo na divan.- Avant tout dites moi, comment vous allez, chre amie?[footnoteRef:5]Umirite me - ree on ne mijenjajui glasa, tonom iz kojegaje, uza svu uljudnost i sauee, izbijala ravnodunost pa aki ironija. [5: Najprije mi, draga prijateljice, recite kako ste?]

- Kako da ovjek bude zdrav ... kad moralno pati! Zarmoe, ako ima osjeaja, ostajati miran u ovo nae doba? -ree Ana Pavlovna. - Nadam se da ete cijelu veer ostatikod mene?- A proslava kod engleskoga poslanika? Danas je srijeda.Moram se bar pojaviti - ree knez. - Kerka e doi pomene i odvesti me.- Mislila sam da je dananja proslava otkazana. Je vousavoue que toutes ces ftes et tous ces feux dartifice commencent devenir insipides.[footnoteRef:6] [6: Moram vam priznati da sve te proslave i vatrometi postaju pomalo neukusni.]

- Kad bi oni znali da vi to elite, otkazali bi proslavu -ree knez po navici, kao automat, govorei ono to ak nije nihtio da drugi vjeruju.- Ne me tourmentez pas. Eh bien, qua-t-on dcid parrapport la dpche de Novosilzoff? Vous savez tout.[footnoteRef:7] [7: Nemojte me muiti! Pa dobro, to je zakljueno u vezi s Novosiljcevljevom porukom? Vi sve znate.]

- Kako da vam kaem? - ree knez hladnim tonom izkojega je izbijala dosada. - Qua-t-on dcid? On a dcid queBuonaparte a brlle ses vaisseaux, et je crois que nous sommesen train de brler les ntres.[footnoteRef:8] [8: ta je zakljueno? Zakljueno je da je Bonaparte spalio sve svoje lae, a ja mislim da mi sad spaljujemo nae.]

Knez Vasilije govorae uvijek lijeno, kao glumac koji ponavlja rijei iz staroga komada. Ana Pavlovna Serer bijae, naprotiv, i pored svojih etrdeset godina, neobino ivahnai poletna.Biti entuzijastkinja - postalo je njenom drutvenom obavezom, i ponekad, kad joj se i nije htjelo, gradila se da je entuzijastkinja samo da ne iznevjeri oekivanja onih kojisu je poznavali. Suzdrljiv smijeak koji je neprestano lebdio na licu Ane Pavlovne, mada nije pristajao njenim prestarjelim crtama, izricao je, kao u razmaene djece, da jeona uvijek svjesna svoje ljupke mane od koje nee, ne moe,niti smatra za potrebno da se odvikne.Usred razgovora politikim zbivanjima Ana Pavlovna se raestila.- Ah, ne spominjite mi Austrije! Ja moda nita ne razumijem, ali znam da Austrija nee rata, niti ga je ikad htjela. Ona e nas izdati. Rusija mora sama spasiti Evropu. Nadobroinitelj zna svoje uzvieno poslanje i on e ga izvriti.To je jedino u to vjerujem. Naega dobroga i divnog caraoekuje najvea uloga na svijetu, a on je tako dobar i krepostan da ga bog nee nikad napustiti, i on e ispuniti svojeposlanje i zadaviti hidru revolucije koja je sada jo stranijau liku toga ubojice i zlikovca. Mi sami treba da iskupimo krvpravednika. Na koga se moemo osloniti, pitam vas ja...Engleska, sa svojim trgovakim duhom, nee nikad shvatitiniti moe shvatiti svu veliinu due cara Aleksandra. Odbilaje da napusti Maltu. Hoe da se osvjedoi, trai primisao usvakoj naoj akciji. ta su rekli Novosiljcovu? ... Nita. Oninisu shvatili niti mogu shvatiti odricanja naega cara koji netrai nita za se, nego eli dobro cijelome svijetu. A ta suobeali? Nita. A i ono to su obeali nee ispuniti! Pruska jeve izjavila da je Bonaparte nepobjediv i da mu ni cijelaEvropa ne moe nita ... A ja ne vjerujem ni Hardenberguni Haugwitzu ni jedne jedine rijei. Cette fameuse neutralitprussienne, ce nest quun pige.[footnoteRef:9] Ja vjerujem samo u bogai u uzvienu sudbinu naega dragog cara. On e spasitiEvropu!... - Ona odjednom umukne podsmjehujui se i samasvojoj plahovitosti. [9: Ta famozna pruska neutralnost samo je zamka.]

- Mislim - ree knez smjekajui se - da su mjestonaega dragog Vincingerodea poslali vas pruskome kralju, vibiste ga na juri osvojili. Tako ste rjeiti. Hoete li mi datiaja?- Odmah. A propos[footnoteRef:10] - dometnu ona poto se opet umirila - veeras e kod mene biti dva veoma zanimljiva ovjeka, le vicomte de Mortemart, il est alli aux Montmorencypar les Rohans,[footnoteRef:11] iz jedne od najboljih francuskih porodica.To je jedan od dobrih, pravih emigranata. I zatim, labbMorio[footnoteRef:12] - poznajete li taj veliki um? Car ga je primio.Znate li? [10: Uzgred budi reeno.] [11: Vikont Mortemart, on je u rodu s Montmorencyma po Rohanima.] [12: Opat Morio.]

- A! Bit e mi veoma drago - ree knez. - Recite mi- doda on posve nehajno, kao da se upravo neega sjetio,a zapravo je to bio glavni cilj njegova posjeta - je li istinada limpratrice-mre[footnoteRef:13] eli da barun Funke bude imenovanza pravoga tajnika u Beu? Cest un pauvre sire, ce baron, ce quil parait[footnoteRef:14]. - Knez Vasilije htio je pribaviti svom sinuto mjesto koje su preko carice Marije Feodorovne nastojaliisposlovati barunu. [13: Carica majka.] [14: Taj je barun, ini se, neka bijeda.]

Ana Pavlovna samo to ne sklopi oi u znak da ni ona ni bilo tko drugi ne moe suditi tome ta je drago ili ta sesvia carici.- Monsieur le baron de Funke a t recommand l'impratrice-mre par sa soeur[footnoteRef:15] - ree samo toliko, turobnoi hladno. Kad spomenu caricu, lice Ane Pavlovne izricaeduboku i iskrenu odanost, potovanje i turobnost to je,uostalom, bivalo svaki put kad bi u razgovoru spomenulasvoju veliku zatitnicu. Ona ree da je njeno velianstvoizvoljelo iskazati barunu Funkeu beaucoup destime,[footnoteRef:16] i pogledjoj ponovo zasjeni turobnost. [15: Gospodina baruna Funkea je preporuila carici majci njena sestra.] [16: Mnogo potovanja.]

Knez ravnoduno umuknu. Ana Pavlovna je, onako dvorski i enski spretno i snalaljivo kako je umjela, htjela i bocnuti kneza zato to se drznuo tako govoriti osobi koju je netko preporuio carici i u isti ga mah utjeiti.- Mais propos de votre famille[footnoteRef:17] - nastavi ona - znateli da vaa kerka, otkako izlazi u drutvo, fait les dlices detout le monde. On la trouve belle, comme le jour.[footnoteRef:18] [17: Nego, to se tie vae obitelji.] [18: Svakoga oarava. Kau da je lijepa kao san. ]

Knez se nakloni u znak potovanja i zahvalnosti.- esto mislim tome - proslijedi Ana Pavlovna nakonasovite utnje primiui se blie knezu i prijazno mu sesmijeei, kao da time hoe rei da su politiki i drutvenirazgovori zavreni te da sad poinje prijateljska besjeda -esto mislim tome, kako je katkad srea u ivotu nepravednoraspodijeljena. Zato vam je sudbina dala dvoje tako divnedjece (osim Anatola, vaega mlaeg, njega ne volim - odsijeeona kao na panju zadignuvi obrve) - tako prekrasne djece?A vi ih uistinu najmanje cijenite i stoga ih niste ni zavrijedili.I ona se, kao i obino, ushieno osmjehnu.- Que voulez-vous? Lavater aurait dit que je nai pasla bosse de la paternit[footnoteRef:19] - ree knez. [19: ta se moe? Lavater bi rekao da nemam oinske izboine na glavi. (vicarac J. Lavater pokuao je nauno utvrditi fiziognomiju).]

- alu na stranu Htjela bih s vama ozbiljno razgovarati.Vi znate da sam nezadovoljna vaim mlaim sinom. Meunama reeno (lice joj poprimi turoban izraz), govorilo se njemu pred njenim velianstvom, i alili su vas ...Knez nita ne odgovarae, ali ona utke oekivae odgovor i znaajno ga gledae. Knez Vasilije se namrti.- ta mogu ? - ree napokon. Vi znate da sam za njihovodgoj uinio sve to samo otac moe uiniti, a ipak su obojicaispali des imbciles.[footnoteRef:20] Hipolit je bar miran glupan, a Anatolje - nemiran. To je jedina razlika meu njima, - ree onosmjehujui se pomalo neprirodno i ivahnije nego inae ipokazujui osobito jasno u nastalim borama oko usta netoneoekivano grubo i odbojno. [20: Budale.]

- Zato uope imaju djecu takvi ljudi kao to ste vi? Kadne biste bili otac, ne bi vas mogla ni zbog ega prekoriti -ree Ana Pavlovna i podie zamiljen pogled.- Je suis votre[footnoteRef:21] vjerni rob, et vous seule je puis lavouer.[footnoteRef:22]Moja djeca - ce sont les entraves de mon existence.[footnoteRef:23] jemoj kri. Ja to tako sebi tumaim. Que ,voulez-vous ...[footnoteRef:24] -On poutje izraavajui gestom da se pokorava krutom udesu. [21: Ja sam va.] [22: I jedino vama to mogu priznati.] [23: Ona su smetnja u mome ivotu.] [24: ta se moe?]

Ana Pavlovna se zamisli.- Nikad niste pomislili da oenite svoga razmetnoga sinaAnatola. Kau - nadoveza ona - da stare djevojke ont lamanie des mariages.[footnoteRef:25] Ja mislim da jo ne patim od te slabosti,ali znam jednu petite personne[footnoteRef:26] koja je veoma nesretna sasvojim ocem, une parente nous, une princesse[footnoteRef:27] Bolkonska.- Knez Vasilije nita ne odgovarae, iako je, shvativi i sjetivi se brzo kao pravi svjetski ovjek, pokazao pokretomglave da je primio do znanja te injenice. [25: Pate od manije da ene druge.] [26: Malu osobu.] [27: Jednu nau roakinju, kneginjicu.]

- Znate li vi da mene taj Anatol stoji etrdeset tisuarublja godinje - ree on poto, oito, nije mogao zaustavitimuna toka svojih misli. On poutje.- ta e biti za pet godina ako ovako nastavi? Voillavantage dtre pre.[footnoteRef:28] Je li bogata ta vaa kneginjica? [28: Eto prednosti onoga tko je otac.]

- Otac joj je veoma bogat i krt. ivi na selu. Znate, toje onaj poznati knez Bolkonski koji je jo za pokojnoga carabio maknut i koga su prozvali pruskim kraljem. Veomaje pametan, ali udan i neugodan. La pauvre petite estmalheureuse, comme les pierres.[footnoteRef:29] Ima brata, onoga koji senedavno oenio s Lise Meinen, autant Kutuzova. Veerase doi ovamo. [29: Jadna je mala strano nesretna.]

- Ecoutez, chre Annette[footnoteRef:30] - ree knez i uhvati odjednomsugovornicu za ruku pregibajui je, tko zna zato, nadolje. -Arrangez-moi cette affaire et je suis votre[footnoteRef:31] najvjerniji rob tout jamais ( - comme mon seoski knez mcrit des[footnoteRef:32] izvjetaje: - kao Petar - p). Ona je iz dobre obitelji i bogata je. To je ono to meni treba. [30: Sluajte, draga Annette!] [31: Udesite mi to pa u zauvijek biti va ...] [32: Kako mi moj seoski knez pie.]

I onim neusiljenim i familijarnim gracioznim kretnjama,koje su bile karakteristine za nj, on dohvati ruku dvorskedame, poljubi je pa je onda nekoliko puta zanjie i zavali seu naslonja gledajui u stranu.- Attendez[footnoteRef:33] - ree Ana Pavlovna razmiljajui neto. - Veeras u jo porazgovarati tome s Lise (la femme du jeuneBolkonski).[footnoteRef:34] I moda e to uspjeti. Ce sera dans votre famille,que je ferai mon apprentissage de vieille fille.[footnoteRef:35] [33: ekajte.] [34: Lizom (enom mladoga Bolkonskoga).] [35: U vaoj u obitelji izuiti zanat starih djevojaka.]

II

Salon se Ane Pavlovne stade malo-pomalo puniti. Dolo je petrogradsko visoko drutvo, ljudi najrazliitiji po dobi i karakteru, ali jednaki po drutvu u kojemu su ivjeli; dola jekerka kneza Vasilija, ljepotica Helena, da odveze oca naproslavu kod poslanika. Bila je u plesnoj haljini s cariinimmonogramom.[footnoteRef:36] Dola je i uvena kao la femme la plus sduisante de Ptersbourg[footnoteRef:37] mlada, malena kneginja Bolkonska kojase zimus bijae udala, a sad vie nije izlazila u veliko drutvo,jer je bila bremenita, ali je jo ila na manja sijela. Doao jei knez Hipolit, sin kneza Vasilija, s Mortemartom, koga jepredstavio drutvu; doao je i opat Morio, i mnogi drugi. [36: U carskoj su Rusiji dvorske dame i djevojke koje su zavrile viu kolu nosile na odjei cariin monogram.] [37: Najzamamnija ena Petrograda.]

- Vi jo niste vidjeli - ili: - vi ne poznajete ma tante?[footnoteRef:38] - pitala je Ana Pavlovna pridole goste i veoma ih ozbiljnodovodila malenoj starici s visoko vezanim vrpcama, koja jedomiljela iz druge sobe im su poeli pristizati gosti. Potomdomaica izgovarae njihova imena, prenosei polagano pogleds gosta na ma tante, i onda odlaae. [38: Moju tetku.]

Svi su gosti obavljali obred pozdravljanja tetke koja je svima bila nepoznata, nezanimljiva i nepotrebna. Ana Pavlovna je turobno i sveano pratila njihovo pozdravljanje i utke ga odobravala. Ma tante je istim rijeima govorilasvakome njegovu zdravlju, svom zdravlju i zdravljunjena velianstva, koje je danas, hvala bogu, bolje. Kad sugosti, koji se iz pristojnosti nisu urili, odlazili od starice,osjeali su olakanje to su izvrili teku obavezu i cijele jojveeri nisu vie prilazili.Mlada je kneginja Bolkonska dola s runim radom u zlatom izvezenoj barunastoj torbici. Njena je lijepa gornjausna, s jedva primjetljivom crnom naunicom, bila prekratkaza njene zube, ali se zato draesno otvarala i jo draesnijeod vremena do vremena razvlaila i sputala na donju. Kaoi u svih veoma privlanih ena, njeni su se nedostaci -kratka usna i poluotvorena usta - inili kao posebne draikoje su samo njoj svojstvene. Svi su rado gledali tu lijepu,ivahnu i zdravu buduu majku to tako lako podnosi stanjeu kojemu se nalazi. Starcima i natmurenim mladiima to suse dosaivali inilo se da i sami nalikuju na nju poto suproveli i porazgovarali neko vrijeme s njom. Tko je gods njom razgovarao i mogao pri svakoj rijei vidjeti njenvedri osmijeh i blistave bijele zube koji su se neprekidnopomaljali, mislio je da je veeras neobino privlaan. A to susvi mislili.Mala kneginja, gegajui se, s torbicom u ruci, obie sitnim, brzim koracima stol i, popravljajui veselo nabore na haljini, sjede na divan pokraj srebrnoga samovara, a sve totako kao da je sve to god ini partie de plaisir[footnoteRef:39] za nju iza sve one oko nje. [39: Zabava.]

- Jai apport mon ouvrage[footnoteRef:40] ree ona otvarajui svojutorbicu i obraajui se svima. [40: Ponijela sam svoj runi rad.]

- Pazite, Annette, ne me jouez pas un mauvais tour[footnoteRef:41] -okrenu se ona domaici. - Vous mavez crit, que ctait unetoute petite soire; voyez comme je suis attife.[footnoteRef:42] [41: Ne tjerajte egu sa mnom!] [42: Pisali ste mi da e to biti posve maleno drutvo; vidite kako sam dotjerana.]

I ona rairi ruke da pokae svoju sivu ukusnu haljinu s ipkama, koja je tik ispod grudi bila opasana irokomtrakom.- Soyez tranquille, Lise, vous serez toujours la plus jolie[footnoteRef:43] - odvrati Ana Pavlovna. [43: Budite bez brige, Lizo, uvijek ete biti najljepi.]

- Vous savez, mon mari mabandonne[footnoteRef:44] - produi onaistim tonom obraajui se generalu - il va se faire tuer.Dites moi, pourquoi cette vilaine guerre[footnoteRef:45] - upita ona knezaVasilija i, ne doekavi odgovora, obrati se keri kneza Vasilija, lijepoj Heleni. [44: Znate li da me moj mu ostavlja.] [45: Ide u smrt. Recite mi, emu taj gadni rat?]

- Quelle dlicieuse personne, que cette petite princesse![footnoteRef:46] - ree tiho knez Vasilije Ani Pavlovnoj. [46: Kako je draga osoba ta mala kneginja!]

Ubrzo iza male kneginje ue krupan, debeo mladi oiane glave, s naoarima, u svijetlim hlaama po tadanjoj modi,s visokim aboom i u smeem fraku. Taj debeli mladi bijaenezakoniti sin znamenitoga velikaa iz doba carice Katarine,grofa Bezuhova, koji je upravo bio na samrti u Moskvi. Nijebio jo ni u kakvoj slubi, tek je nedavno stigao iz inozemstvagdje je bio na kolovanju, i sad je prvi put bio u drutvu.Ana Pavlovna ga je pozdravila naklonom glave kojim jepozdravljala ljude s dna hijerarhije svog salona. Ali usprkostakvu pozdravu, na licu se Ane Pavlovne, kad je primijetilaPjera, pojavio izraz nemira i straha, kao kad ovjek ugledaneto preglomazno i neprikladno u svojoj okolini. Meutim,mada je Pjer doista bio neto vii od ostalih mukaraca u sobi,taj je strah ipak mogao pobuditi samo njegov pametan iujedno plaljiv, pronicav i prirodan pogled kojim se razlikovaood svih prisutnih.- Cest bien aimable vous, monsieur Pierre, d'tre venuvoir une pauvre malade[footnoteRef:47] - ree mu Ana Pavlovna zgledajuise uplaeno s tetkom kojoj ga je upravo privodila. Pjer promrmlja neto i nastavi zvjerati oima po sobi. Radosno se,veselo nasmijei i pokloni maloj kneginji kao dobroj znanicite prie tetki. Strah je Ane Pavlovne bio opravdan, jer jePjer otiao od tetke a da nije ni sasluao njena pripovijedanja zdravlju njena velianstva. Ana Pavlovna ga prestraenozaustavi rijeima: [47: Veoma je ljubazno od vas, gospodine Pjer, to ste doli da obiete jadnu bolesnicu.]

- Poznajete li opata Morioa? On je veoma interesantanovjek ... - zapoe ona.- Jest, uo sam za njegov plan vjenom miru, i to jeveoma interesantno ali teko da je izvedivo ...- Mislite li? ... ree Ana Pavlovna tek toliko da netokae pa da se ponovo posveti dunostima domaice, ali Pjernaini suprotnu neuljudnost. Najprije je otiao a da nijesasluao subesjednicu; sad je pak svojim razgovorom zadraosugovornicu koja je imala posla na drugoj strani. Sagnuo jeglavu, raskreio svoje duge noge i stao razlagati Ani Pavlovnojzato on smatra da je opatov plan neostvariv.- Poslije emo se razgovarati tome - ree Ana Pavlovna smijeei se.I, poto se tako otarasila mladia koji se nije umio vladati, ona nastavi obavljati dunost domaice, sluajui i zagledajui svagdje pomalo, spremna da priskoi u pomo tamo gdjeje razgovor zapinjao. Kao to vlasnik predionice, poto jerasporedio radnike, prolazi kroz radionicu, zapaajui svakizastoj ili neuobiajen, kripav, odvie jak zvuk vretena pa muurno prilazi, koi ga ili podeava da prede kako valja - takoje i Ana Pavlovna, prolazei kroz svoj salon, prilazila skupinikoja je umuknula, ili drugoj koja je bila suvie glasna, i jednom rijeju ili premjetajem nanovo pokretala jednakomjeran,pravilan razgovorni stroj. Ali ju je usred svih tih briganeprestano progonio strah zbog Pjera. Zabrinuto ga je pogledala dok je pristupao Mortemartovoj skupini i poslije opatovoj. Pjeru, koji se kolovao u inozemstvu, bijae to prvo sijelokojemu je prisustvovao u Rusiji. Znao je da je tu okupljenasva petrogradska inteligencija i stoga je sve gutao oima poputdjeteta u prodavaonici igraaka. Sve se bojao da e mupromai pametni razgovori koje bi tu mogao uti. Gledajuiotmjena i samosvjesna lica prisutnih, sve je vrijeme oekivaoneto izvanredno pametno. Naposljetku je pristupio Moriou.Razgovor mu se uini zanimljiv pa se zaustavi vrebajuipriliku da iskae svoje misli, kako to ve rado ine mladiljudi.III

Sijelo je Ane Pavlovne bilo u punome jeku. Vretena su s vie strana ujednaeno i neumorno zvrala. Osim ma tante,pokraj koje je sjedila samo neka vremena dama mrava,isplakana lica, pomalo neobina u tom sjajnom skupu, drutvose podijelilo u tri skupine. U jednoj je, preteno mukoj, usreditu bio opat; u drugoj, mlaoj - ljepotica kneginjicaHelena, kerka kneza Vasilija, i ljepuna, rumena, odviepunana za svoje godine, mala kneginja Bolkonska. U treoj- Mortemart i Ana Pavlovna.Vikont je bio pristao mladi blagih kretnji i crta lica, koji je, oito, smatrao da je slavna linost, ali je, kako je bio dobroodgojen, skromno nudio svoje usluge drutvu u kojemu senalazio. Ana Pavlovna je, oito, ugoavala njime goste. Kaoto dobar matre dhotel[footnoteRef:48] iznosi na stol, kao neto nadzemaljskidobro i lijepo, komadi govedine koji u prljavoj kuhinji nebismo htjeli ni pogledati, tako je i Ana Pavlovna, te veeriservirala svojim gostima najprije vikonta, pa onda opata, kaoneto boanski ukusno. U Mortemartovoj se skupini povederije ubojstvu vojvode Enghienskoga. Vikont ree de jevojvoda Enghienski izgubio glavu sa svoje velikodunosti ida je Bonaparte imao posebnih razloga da bude kivan nanjega. [48: Osoba koja upravlja poslugom oko stola.]

- Ah! voyons. Contez-nous cela, vicomte[footnoteRef:49] - ree AnaPavlovna, radosno osjeajui kako ta reenica podsjea naneto la Louis XV[footnoteRef:50] - contez-nous cela, vicomte. [49: Ah, zbilja! Pripovijedajte nam tome, vikonte!] [50: Iz doba Luja XV.]

Vikont se nakloni u znak poslunosti i uljudno se osmjehnu. Ana Pavlovna sakupi sve goste oko vikonta i pozove ih daposluaju njegovo prianje.- Le vicomte a t personnellement connu de monseigneur[footnoteRef:51] - apnu Ana Pavlovna jednome od njih. - Le vicomteest un parfait conteur[footnoteRef:52] - dobaci drugome. - Comme on voitlhomme de la bonne compagnie[footnoteRef:53] - ree treemu; i vikont je bio iznesen drutvu u najljepem i za nj najpovoljnijem svjetlu, kao rostbif[footnoteRef:54] na vrelu pladnju, posut zelenjem. [51: Vikont je osobno poznavao vojvodu.] [52: Vikont je vrstan pripovjeda.] [53: Kako se odmah moe poznati ovjek iz boljega drutva.] [54: Napola peena govedina na aru.]

Vikont je ve htio otpoeti prianje i jedva se primjetno osmjehnuo.- Prijeite ovamo, chre Hlne[footnoteRef:55] - ree Ana Pavlovnaljepotici kneginjici koja je sjedila malo dalje, u sreditu drugeskupine. [55: Draga Heleno!]

Kneginjica Helena se smijeila; ustala je, jednako se smijeei smijekom savreno lijepe ene, isto onako kakoje i ula u salon. Lako utei svojom bijelom plesnom haljinom, ureenom krznom i barunom, i blistajui bjelinomramena, sjajem kose i dragoga kamenja, ona proe izmeumukaraca koji se razmakoe, i pravo, nikoga ne gledajui,ali se svima smijeei i kao ljubazno dajui svakome pravoda pari oi na ljepoti njena stasa, punih ramena i veoma otkrivenih, po tadanjoj modi, grudi i lea, kao da sobom unosiblijesak bala, prie Ani Pavlovnoj. Helena je bila toliko lijepada ne samo da nije u nje bilo ni traga koketeriji nego, naprotiv, kao da je zazirala od svoje bjelodane ljepote, to jedjelovala odve silno i neodoljivo. Kao da je eljela, a nijemogla umanjiti djelovanja svoje ljepote.Quelle belle personne![footnoteRef:56] - govorae svatko tko ju je vidio. Kao da je zapanjen neim neobinim, vikont slegne ramenimai ponikne oima u trenutku kad je sjedala pred njega ijednako ga obasjavala onim potpuno istim smijekom. [56: Da lijepe li osobe!]

- Madame, je crains pour mes moyens devant un pareilauditoire[footnoteRef:57] - ree on sagibajui glavu i smijeei se. [57: Gospoo, bojim se da nisam dorastao ovakvu sluateljstvu.]

Knjeginjica se nalaktila svojom golom punom rukom na stoli i nije smatrala za potrebno da bilo ta kae. ekalaje smijeei se. Za sve je vrijeme prianja sjedila uspravno,pogledajui kadikad as svoju punu lijepu ruku to je bilaovla ispruena na stolu, as svoje jo ljepe grudi na kojimaje namjetala briljantnu ogrlicu; nekoliko je puta poravnavalanabore na haljini, a kad bi prianje bilo neobino dojmljivo,osvrtala se na Anu Pavlovnu i istoga asa poprimala onaj istiizraz koji je bio na licu dvorske dame, pa se onda opet umirivala smijeei se vedro. Za Helenom je kod ajnog stola i mala kneginja.- Attendez-moi, je vais prendre mon ouvrage[footnoteRef:58] - pripomenu ona. - Voyons, quoi pensez-vous?[footnoteRef:59] - obrati se onaknezu Hipolitu. - Apportez-moi mon ridicule.[footnoteRef:60] [58: ekajte na mene, uzet u svoj rad.] [59: ta je, ta ste se zamislili?] [60: Donesite mi moju torbicu!]

Osmjehujui se i govorei svima u isti mah, kneginja izazove odjednom pomicanje gostiju, pa sjede i veselo popravihaljinu i kosu.- Sad je dobro - ree nekoliko puta, zamoli da se zaponei lati se posla.Knez Hipolit joj donese torbicu, obie je pa primae blie naslonja i sjede do nje.Le charmant Hippolyte[footnoteRef:61] iznenaivao je sve svojom neobinom slinou s ljepoticom sestrom, ali jo vie time to je, uza svu tu slinost, bio grozno ruan. Crte su im lica bilejednake, ali je u nje sve obasjavao dobar, zadovoljan, mlad,vazda isti smijeak i neobina, antika ljepota tijela; bratovo je lice, naprotiv, bilo zasjenjeno idiotizmom i neprekidno je odraavalo samosvjesnu zlovolju, a tijelo mu jebilo mravo i slabo. Oi, nos, usta - sve se skupljalo u nekuneodreenu i dosadnu grimasu, a ruke je i noge uvijek draoneprirodno. [61: armantni Hipolit.]

- Ce nest pas une histoire de revenants?[footnoteRef:62] - ree on potoje sjeo uz kneginju i urno prinio oima svoj lornjon, kao dabez tog pomagala i ne moe govoriti. [62: Da nije pria duhovima?]

- Mais non, mon cher[footnoteRef:63] - u udu e pripovjeda slijeuiramenima. [63: Ama nije, dragi moj.]

- Cest que je dteste les histoires de revenants[footnoteRef:64] - opete knez Hipolit, i to tako da se vidjelo da je najprije izrekaote rijei a onda istom shvatio ta one znae. [64: Ja, naime, ne podnosim prie duhovima.]

Govorio je tako samosvjesno da nitko nije mogao odgonetnuti je li veoma pametno ili veoma glupo to to je rekao.Bio je u tamnozelenom fraku, u hlaama boje cuisse de nymphe effraye,[footnoteRef:65] kako je sam govorio, te u plitkim cipelamai dugim arapama. [65: Bedra prestraene nimfe.]

Vicomte je veoma zgodno ispriao anegdotu, koja se tada mnogo prepriavala, kako je vojvodinja Enghienski potajnoiao u Pariz na sastanak s M-lle George[footnoteRef:66] i kako je ondje zatekao Bonapartea, koji je takoer uivao naklonost uveneglumice, i kako je Napoleona, kad je susreo vojvodu, sluajnouhvatila nesvjestica, od koje je i inae patio, i tako se naaou vojvodinim rukama, to vojvoda nije iskoristio, ali sekasnije Bonaparte ba zbog te velikodunosti osvetio vojvodismru. [66: Gospoicom George.]

Prianje je bilo veoma dopadljivo i zanimljivo, napose na onom mjestu gdje suparnici poznaju jedan drugoga, i damesu, ini se, bile uzbuene.- Charmant[footnoteRef:67] - ree Ana Pavlovna osvrui se upitno namalu kneginju. [67: Draesno.]

- Charmant - proaputa mala kneginja zabadajui igluu svoj rad, kao da je prianje toboe tako lijepo i zanimljivoda ne moe dalje raditi.Vikont je shvatio tu njenu pohvalu pa se zahvalno osmjehnuo i nastavio pripovijedati; ali je dotle Ana Pavlovna, koja je neprekidno pogledavala njoj stranoga mladia, opazila da on odvie vatreno i buno govori neemu s opatom, pa stoga pohita u pomo na to ugroeno mjesto. Pjerje doista uspio zavri s opatom razgovor politikoj ravnotei, i opata je, oito, zainteresirao mladiev prostoduan arte je stao razvijati svoju omiljelu misao. Obojica su odvieivahno i prirodno govorila i sluala, a ba je to bilo ono tose nije svidjelo Ani Pavlovnoj.- Sredstva su - evropska ravnotea i droit des gens[footnoteRef:68] -kazivae opat. - Treba samo da jedna jaka drava, kaoRusija, koja se proslavila svojim barbarstvom, nesebino stanena elo saveza kojemu je cilj evropska ravnotea - i ona espasiti mir! [68: Meunarodno pravo.]

- A kako ete postii takvu ravnoteu? - zapoe upravoPjer, ali im u tom asu pristupi Ana Pavlovna, strogo pogleda Pjera i zapita Talijana kako podnosi ovdanju klimu. Talijanovo se lice uas izmijeni i poprimi uvredljivo prijetvoran, sladunjav izraz koji mu je, oito, bio svojstven u razgovoru sa enama.- Toliko sam oaran krasotom uma i obrazovnoudrutva, napose enskoga, u koje sam imao sreu da budemprimljen da nisam ni stigao pomisliti na klimu - ree on.Ana Pavlovna ne naputae vie opata i Pjera i pripoji ih glavnoj skupini da bi ih lake mogla nadzirati.U taj je as u salon ula nova osoba. Bio je to mladi knez Andrej Bolkonski, mu male kneginje. Knez Bolkonski bijaeonieg rasta, veoma lijep mlad ovjek izrazitih i otrih crtalica. Sve je na njemu, od umornoga, mrzovoljnog pogleda pasve do lagana, odmjerena hoda, bilo u oitoj opreci s njegovommalom ivahnom enom. On je, oito, ne samo dobro poznavaosve prisutne nego su mu svi oni ve toliko dodijali da ih vienije mogao ni pogledati ni sluati. ini se da mu je od svihtih dosadnih lica najvie dodijalo lice vlastite ljepune ene.Okrenuo se od nje a grimasa mu iskrivila lijepo lice. Poljubiu ruku Anu Pavlovnu pa primiri i ogleda cijelo drutvo.- Vous vous enrlez pour la guerre, mon prince?[footnoteRef:69] - upitaga Ana Pavlovna. [69: Polazite u rat, knee?]

- Le gnral Koutouzoff - ree Bolkonski naglaujuiposljednji slog zoff kao Francuz - a bien voulu de moi pouraide-de-camp ...[footnoteRef:70] [70: Zaelio je da mu budem autant. ]

- Et Lise, votre femme?[footnoteRef:71] [71: A Liza, vaa ena?]

- Otii e na selo.- Nije li grehota to nas liavate svoje divne ene?- Andr - ree njegova ena obraajui se muu istoonako koketno kako se obraala drugima - da zna kakvunam je priu ispriao vikont M-lle George i Bonaparteu!Knez Andrej zamuri i okrene se. Pjer, koji od samoga dolaska kneza Andreja nije skidao s njega svoga radosnog,prijateljskog pogleda, prie mu i uhvati ga za ruku. KnezAndrej se ne osvrnu i napravi grimasu koja je izricala da jeljut na onoga tko ga dira, ali kad ugleda Pjerovo nasmijanolice, osmjehnu se neoekivano dobrim i prijatnim osmijehom.- Gle, gle!... I ti u visokom drutvu! - ree on Pjeru.- Znao sam da ete vi doi - odvrati Pjer. - Doi uk vama na veeru - doda potiho da ne omete vikonta kojije nastavio priati. - Mogu?- Ne, ne moe - ree knez Andrej smijui se i upozoravajui Pjera stiskom ruke da ne treba ni pitati. Htio je joneto dodati, ali uto ustade knez Vasilije i njegova kerka, pai mukarci poustajae da ih propuste.- Oprostite, dragi vikonte - ree knez Vasilije Francuzu poteui ga ljubazno za rukav da ostane sjediti - ta me nesretna proslava kod poslanika liava uitka, a vas ometa uprianju. Teka srca naputam vae arobno sijelo - ree AniPavlovnoj.Njegova kerka Helena, pridravajui ovla nabore na svojoj haljini, poe izmeu stolica, a smijeak joj na prekrasnom licu bijae jo vedriji. Pjer je gledao gotovo prestraeno,zaneseno tu ljepoticu dok je prolazila mimo njega.- Veoma je lijepa - ree knez Andrej.- Veoma - ree Pjer.Knez Vasilije uhvati u prolazu Pjera za ruku i okrene se Ani Pavlovnoj.- Uljudite mi ovoga medvjeda - ree. - Ve je mjesecdana kod mene, a sad ga prvi put vidim u drutvu. Nita nijetako potrebno mladu ovjeku kao drutvo pametnih ena.

IV

Ana Pavlovna se nasmijei i obea da e se pozabaviti Pjerom koji je, kako je znala, bio po ocu u rodu s knezomVasilijem. Vremena dama koja je sjedila s ma tante urnoustade i dostie kneza Vasilija u predsoblju. S lica joj nestaoizraz prijetvornoga zanimanja. To dobro, isplakano lice odavae sada samo nemir i strah.- Knee, ta imate da mi kaete mom Borisu - zapita ona sustiui ga u predsoblju. (Izgovarala je ime Borisneobino, naglaavajui o.)[footnoteRef:72] - Ja ne mogu ostati dulje u Petrogradu. Recite mi kakve vijesti mogu ponijeti svom jadnomdjeaku? [72: U rijei Boris Rusi naglauju posljednji slog.]

Mada je knez Vasilije nevoljko i gotovo neuljudno sluao vremenu damu i ak pokazivao nestrpljenje, ona mu se ljubazno i ganutljivo smijeila te ga uhvatila za ruku ne bi liga zadrala.- Samo da kaete jednu rije caru, sin bi mi bio odmahprebaen u gardu - moljakae ga ona.- Vjerujte mi da u uiniti sve to mogu, kneginjo -odvrati knez Vasilije - ali mi je teko moliti cara; savjetovaobih vam da se preko kneza Golicina obratite Rumjancevu. Tobi bilo pametnije.Vremena dama bijae kneginja Drubecka i pripadae jednoj od najboljih porodica u Rusiji, ali je bila siromana i odavno napustila visoko drutvo, pa je izgubila nekadanjeveze. Dola je u Petrograd da isposluje premjetaj jedinca sinau gardu. Zamolila je Anu Pavlovnu da je pozove na svojesijelo i dola je i sluala vikontovo prianje samo zato da sesastane s knezom Vasilijem. Prestraila se njegovih rijei;njeno negda lijepo lice odavae ozlojeenost, ali samo na trenutak. Tada se iznova nasmijei i snanije stisne ruku knezuVasiliju.- Sluajte, knee - ree ona - nikad vas nisam nitamolila, nikad vas neu moliti, nikad vam nisam spominjalada vam je moj otac bio prijatelj. Ali vas sad kumim bogomda uinite to za moga sina pa u vas smatrati za svoga dobrotvora - nadoda urno. - Nemojte se ljutiti nego mi obeajte.Molila sam Golicina, ali je on odbio. Soyez le bon enfant quevous avez t[footnoteRef:73] - govorae ona nastojei se osmjehnuti, a uoima joj bijahu suze. [73: Budite onako dobri kakvi ste bili nekada.]

- Tata, zakasnit emo - ree kneginjica Helena kojaekae kad vrata, okrenuvi svoju lijepu glavu na antikimramenima.Drutveni je utjecaj, meutim, kapital koji valja dobro uvati da ne propadne. Knez Vasilije je to znao i, poto jejednom zakljuio da sam vie ne bi mogao nita traiti kadbi se zauzimao za sve one koji ga mole, malo je kad iskoriivao svoj utjecaj. U ovoj je prilici, ipak, nakon ponovnemolbe, osjetio neto nalik na grinju savjesti. Ona je imalapravo. Za svoje prve uspjehe u slubi imao je zahvaliti njenuocu. Osim toga, on je po njenu vladanju vidio da je ona od onih ena, napose majki koje, kad sebi neto uvrte u glavu, ne odustaju od toga sve dotle dok im se ne ispune elje, a inaesu kadre da svakog dana, svakog asa dodijavaju, pa ak i daprave scene. Ta ga posljednja mogunost pokoleba.- Chre Ana Mihajlovna - ree on a glas mu, kao iobino, odavae familijarnost i dosadu - meni je gotovo nemogue uiniti to to vi elite; ali da vam dokaem kolikovas volim i koliko cijenim uspomenu na vaega pokojnog oca,uinit u nemogue; va e sin biti prebaen u gardu, evo vammoje ruke. Jeste li zadovoljni?- Dragi moj, vi ste moj dobroinitelj! Ja sam to i oekivala od vas; znala sam koliko ste dobri.On htjede otii.- ekajte malo, jo samo rije-dvije. Une fois pass auxgardes ...[footnoteRef:74] - ona se smete. - Vi ste dobri s Mihajlom Ilanonoviem Kutuzovom, preporuite mu Borisa za autanta.Tada bih bila bez brige i tada bi ... [74: Kad jednom prijee u gardu ...]

Knez Vasilije se osmjehnu.- To ne obeavam. Vi ne znate koliko salijeu Kutuzovaotkako je postao vrhovni zapovjednik. Sam mi je rekao da suse sve moskovske gospode dogovorile da mu svu svoju djecudadnu za autante.- Molim vas, obeajte mi, neu vas prije pustiti, dragi mojdobroinitelju!- Tata - ponovi isto onako ljepotica. - Zakasnit emo.- E pa, au revoir,[footnoteRef:75] zbogom. Vidite li? [75: Do vienja.]

- Onda ete sutra rei caru?- Svakako, a za Kutuzova ne obeavam.- Molim vas, obeajte, obeajte, Basile - doviknu za njimAna Mihajlovna smijeei se smijekom mlade kokete, koji jojje nekad zacijelo bio svojstven, ali sad nije nikako pristajaonjenu izmodenu licu.Ona je vjerojatno smetnula s uma svoje godine pa je iz navike upotrijebila sva prokuana enska sredstva. Ali im jeon iziao, lice joj opet poprimi onaj isti hladni, lani izraz kojije i prije bio na njemu. Vratila se u drutvo, kojemu je vikontneprestano priao, i opet se gradila da slua vrebajui pogodantrenutak da ode, jer je obavila svoj posao.- A ta kaete na cijelu tu posljednju komediju du sacrede Milan?[footnoteRef:76] - zapita Ana Pavlovna. - Et la nouvelle comdiedes peuples de Gnes et de Lucques, qui viennent prsenterleurs voeux M. Buonaparte. M. Bounaparte assis sur untrne, exauant les voeux des nations! Adorable! Non, maiscest en devenir folle! On dirait, que le monde entier a perdula tte.[footnoteRef:77] [76: Krunidbe u Milanu.] [77: I nova komedija: narodi Genove i Lucce dolaze da podastru svoje elje g. Bonaparteu. G. Bonaparte sjedi na prijestolju i usliava elje naroda. Krasno! to je da ovjek poludi! ovjek bi rekao da je cijeli svijet izgubio glavu.]

Knez Andrej se osmjehnu gledajui pravo u lice Ani Pavlovnoj.- Dieu me la donne, garde qui la touche[footnoteRef:78] - ree on(Bonapartove rijei koje je ovaj izgovorio prigodom krunidbe).- On dit quil a t trs beau en prononant ces paroles[footnoteRef:79] -dometnu on pa jo jednom ponovi te rijei na talijanskome:Dio mi la dona, guai a chi la tocca. [78: Bog mi je daje, neka se uva svatko tko je dirne.] [79: Kau da je bio veoma lijep dok je to govorio.]

- Jespre enfin - proslijedi Ana Pavlovna - que a at la goutte deau qui fera dborder le verre. Les souverainsne peuvent plus supporter cet homme, qui menace tout.[footnoteRef:80] [80: Nadam se da je to napokon ona kap zbog koje e se preliti aa. Vladari ne mogu vie trpjeti toga ovjeka koji prijeti svemu i svakomu.]

- Les souverains? Je ne parle pas de la Russie[footnoteRef:81] - doekavikont uljudno i zdvojno. - Les souverains, madame! Qu'ontils fait pour Louis XVII, pour la reine, pour madame Elisabeth? Rien[footnoteRef:82] - nastavi on zagrijavajui se sve vie. - Etcroyez-moi, ils subissent la punition pour leur trahison de lacause des Bourbons. Les souverains? Ils envoient des ambassadeurs complimenter lusurpateur.[footnoteRef:83] [81: Vladari? Ne govorim Rusiji.] [82: Vladari, gospoo! ta su oni uinili za Luja XVII, za kraljicu, za gospou Elizabetu? Nita.] [83: I vjerujte mi, sad plaaju to su izdali Burbone. Vladari? Oni alju poslanike da veliaju uzurpatora.]

I on uzdahnu prezirno i opet se pomae. Knez Hipolit, koji je dugo kroz lornjon promatrao vikonta, odjednom se kod tihrijei okrenu cijelim tijelom maloj kneginji, zatrai od nje iglu i stade joj tumaiti, crtajui iglom po stolu, grb obitelji Cond. Pri tome se drao tako vano kao da ga je kneginja to molila.- Bton de gueules, engrl de gueules dazur - maisonCond[footnoteRef:84] - kazivae on. [84: S pravim grbom obitelji Cond nema ovo nikakve veze. Prijevod bi te reenice glasio otprilike ovako: Crvena pruga nazubljena crvenom i plavom bojom - porodica Cond.]

Kneginja ga je sluala smijeei se.- Ostane li Bonaparte jo godinu dana na francuskomprijestolju - nastavi vikont zapoeti razgovor, kao ovjek kojine slua druge nego samo slijedi tok svojih misli neemu toon najbolje poznaje - otii e se predaleko. Intrigama, nasiljem, progonima, smaknuima, francusko e drutvo, mislimdobro francusko drutvo, biti zauvijek istrijebljeno, a onda ...On slegnu ramenima i rairi ruke. Pjer je taman zaustio da neto kae jer ga je razgovor zanimao, ali ga Ana Pavlovna,koja je budno pazila na nj, sprijei u tome.- Car Aleksandar - ree ona turobno, kao i uvijek kadje govorila carskoj obitelji - objavio je da e samim Francuzima prepustiti da odaberu oblik vladavine. A ja mislim danema sumnje da e sav narod, kad se oslobodi tog uzurpatora,pohrliti u naruje zakonitom kralju - ree Ana Pavlovnanastojei ugoditi emigrantu i rojalistu.- Teko je u to povjerovati - ree knez Andrej. -Monsieur le vicomte[footnoteRef:85] dri posve opravdano da se ve otilopredaleko. Mislim da e biti teko vratiti se na staro. [85: Gospodin vikont.]

- Koliko ja znam - uplete se opet u razgovor Pjer crvenei se - gotovo je sve plemstvo ve prelo na stranuBonapartea.- To kau bonapartisti - odvrati vikont ne gledajuiPjera. - Sad je teko doznati javno mnijenje Francuske.- Bonaparte l dit[footnoteRef:86] - ree knez Andrej podrugljivo sesmijeei. (Bilo je oito da mu se vikont nije sviao i da sunjegove rijei, mada ga i nije gledao, bile uperene protivnjega.) [86: To je Bonaparte rekao.]

- Je leur ai montr le chemin de la gloire - nastavion nakon krae utnje ponavljajui opet Napoleonove rijei- ils nen ont pas voulu; je leur ai ouvert mes antichambres, ils se sont prcipits en foule ... Je ne sais pas quel point il a eu le droit de le dire.[footnoteRef:87] [87: Pokazao sam im put do slave, ali ga oni nisu htjeli slijediti; otvorio sam im vrata svojih predsoblja i oni su nagrnuli u gomili. Ne znam kakvo je imao pravo da to kae.]

- Aucun[footnoteRef:88] - odvrati vikont. - Nakon ubojstva vojvodeni najpristraniji ljudi ne vide vie u njemu heroja. Si mmea a t un hros pour certains gens - ree vikont obraajui se Ani Pavlovnoj - depuis lassassinat du duc il y a unmartyr de plus dans le ciel, un hros de moins sur la terre.[footnoteRef:89] [88: Nikakvo.] [89: Ako je i bio heroj za neke ljude, nakon umorstva vojvode jedan je muenik vie na nebu, a jedan heroj manje na zemlji.]

Ana Pavlovna i ostali nisu jo ni dospjeli da smijekom odobre te vikontove rijei, kad se Pjer ponovo uplete u razgovor, a Ana Pavlovna ga vie nije mogla u tome sprijeiti,iako je predosjeala da e lanuti neto nezgodno.- Vojvoda Enghienski bio je smaknut - ree Pjer -zbog toga to su to traili dravni interesi; i za mene je veliina Napoleonove due ba u tome to se on nije plaio dapreuzme na se odgovornost za taj postupak.- Dieu! Mon Dieu![footnoteRef:90] - proapta prestraeno Ana Pavlovna. [90: Boe moj! Boe moj!]

- Comment, monsieur Pierre, vous trouvez que lassassinat est grandeur dme?[footnoteRef:91] - ubaci mala kneginja smijeeise i privlaei runi rad. [91: Kako, gospodine Pjer, vi u ubojstvu vidite veliinu due?]

- Ah! Oh! - povikae razliiti glasovi.- Capital![footnoteRef:92] - uskliknu knez Hipolit na engleskome i uzese udarati dlanom po koljenu. Vikont tek slegnu ramenima. [92: Sjajno!]

Pjer sveano pogleda iznad naoara sluaoce.- Govorim to zato - produi on mahnito - to su Burboni bjeali pred revolucijom preputajui narod anarhiji; ajedino je Napoleon umio da shvati revoluciju, da je nadvlada,i zato radi opega dobra nije mogao stati na pol puta zbogivota jednog ovjeka.- Ne biste li preli za onaj stol? - ree Ana Pavlovna.Ali joj Pjer ne odgovori i nastavi govoriti.- Zaista - govorae on zanosei se sve vie - Napoleonje velik zato to se izdigao iznad revolucije, iskorijenio njenezloupotrebe, a zadrao sve to je dobro - i graansku jednakost, i slobodu govora i tampe - i samo je tako mogao doi na vlast.- Jest, da se on, kad je doao na vlast, nije koristio njomeda ubija, da ju je dao zakonitom kralju - ree vikont - ondabi on za mene bio velik ovjek.- On to nije mogao uiniti. Narod mu je dao vlast bazato da ga oslobodi od Burbona i zato to je vidio u njemuvelika ovjeka. Revolucija je bila velika - produi mesje Pjerodavajui tom mahnitom i izazovnom umetnutom reenicomda je veoma mlad i da eli izrei sve u jedan mah.- Revolucija i ubojstvo kralja neto su veliko? ... Nakonovoga ... Ama ne biste li preli za onaj stol? - ponovi AnaPavlovna.- Contrat social[footnoteRef:93] - ree vikont osmjehujui se edno. [93: Drutveni ugovor (naslov poznatog Rousseauova djela).]

- Ja ne govorim ubojstvu kralja. Ja govorim idejama.- Jest, idejama pljake, ubojstva i ubojstva kraljeva -upade ponovo ironian glas.- To su bile krajnosti, razumije se, ali one nisu tolikoznaajne, ve su znaajna prava ovjeka, osloboenje od predrasuda, graanska jednakost; a sve je te ideje Napoleon ouvao u svoj njihovoj snazi.- Sloboda i jednakost - ree prezirno vikont kao da senapokon odluio da dokae tom utokljuncu kako su glupenjegove rijei - sve su to zvune rijei koje su ve odavnokompromitirane. Ta tko ne voli slobodu i jednakost? Ve jeSpasitelj propovijedao slobodu i jednakost. Zar su ljudi poslijerevolucije zadovoljniji? Nipoto. Htjeli smo slobodu, a Bonaparte nam ju je oteo.Knez Andrej je, smijeei se, promatrao as Pjera, as vikonta, as domaicu. Premda je Ana Pavlovna bila vinadrutvu, u prvim se trenucima Pjerova ispada skamenila oduasa; ali kad je primijetila da se vikont, usprkos Pjerovimsvetogrdnim rijeima, nije raspaljivao, i kad se uvjerila da jenemogue zabauriti te rijei, prikupila je svu snagu pa sepridruila vikontu i napala govornika.- Mais, mon cher M. Pierre[footnoteRef:94] - ree Ana Pavlovna - kakotumaite postupak velikoga ovjeka koji je mogao bez sudasmaknuti vojvodu ili naprosto bilo kojega nedunog ovjeka? [94: Ali dragi moj gospodine Pjer!]

- Ja bih upitao - ree vikont - kako monsieur objanjava osamnaesti brumaire? Nije li to bila prijevara? Cestun escamotage, qui ne ressemble nullement la manire dagirdun grand homme.[footnoteRef:95] [95: je sljeparija koja nimalo ne dolikuje veliku ovjeku.]

- A zarobljenici u Africi koje je pobio - ree mala kneginja. - To je grozno! - i ona slegnu ramenima.- Cest un roturier, vous aurez beau dire[footnoteRef:96] - ree knezHipolit. [96: Kaite vi ta hoete, ali je on puanin.]

Mesje Pjer nije znao kome da odgovori, pa je sve obuhvatio pogledom i osmjehnuo se. Njegov osmijeh nije bio kao u drugih ljudi kod kojih se ozbiljan izraz lica postepeno pretvara u osmijeh. Kod njega je, naprotiv, ujednom, asovitonastajao ozbiljan i ak pomalo mrgodan izraz lica i pojavljivao se drugi - djetinji, dobar, ak i priglup, koji kao da moliza oprotenje.Vikont koji ga je prvi put vidio odmah shvati da taj jakobinac nije nipoto tako straan kao njegove rijei. Sviumukoe.- Zar biste htjeli da vam svima odjedanput odgovori? -ree knez Andrej. - Osim toga, u postupcima dravnika valjaluiti postupke privatne osobe, vojskovoe ili cara. Tako semeni ini.- Tako je, tako je, razumije se - prihvati Pjer kogaobradova ta pomo.- Mora se priznati - proslijedi knez Andrej - da jeNapoleon velik kao ovjek na Arcoleskom mostu,[footnoteRef:97] u bolniciu Jaffi gdje prua ruku kunicima, ali... ali ima i drugihpostupaka koje je teko opravdati. [97: Arcole je selo u Lombardiji gdje je Napoleon izvojevao znaajnu pobjedu i pokazao veliku hrabrost.]

Knez Andrej koji je, oito, htio ublaiti uinak Pjerovih netaktinih rijei ustade spremajui se da ode i dajui migeni.Odjednom knez Hipolit ustade i stade mahati rukama zadravajui prisutne i molei ih da jo askom sjednu teprozbori.- Ah! aujourdhui on ma racont une anecdote moscovite, charmante: il faut que je vous en rgale. Vous mexcusez, vicomte, il faut que je raconte en russe. Autrement on ne sentira pas le sel de lhistoire.[footnoteRef:98] [98: Ah, danas sam uo jednu zgodnu priicu iz Moskve, moram vas poastiti njome. Oprostite, vikonte, to je moram ispriati na ruskome. Inae bi priica izgubila svoj ar.]

I knez Hipolit poe govoriti ruski onako kako govore Francuzi koji provedu oko godinu dana u Rusiji. Svi zastadoe: knez Hipolit je tako ivo i uporno traio da sasluajunjegovu priicu.- U Moscou ima jedna gospoa, une dame. A ona jako krta. Trebala su joj dva valets de pied[footnoteRef:99] za koiju. I jako visoka rastom. To je bilo za njen ukus. A imala je i une femmede chambre,[footnoteRef:100] isto jako visoka rastom. Ona je rekla ... [99: Sluge.] [100: Sobaricu.]

Tu se knez Hipolit zamislio i oito se muio razmiljajui.- Ona je rekla ... Da, ona je rekla: Djevojko ( la femmede chambre), obuci livre[footnoteRef:101] i hajde sa mnom, za koiju, fairedes visites.[footnoteRef:102] [101: Livreju.] [102: U pohode.]

Tu knez Hipolit frknu i prasnu u smijeh mnogo prije svojih slualaca, to izazva nepovoljan dojam za pripovjedaa.Ipak se mnogi, a meu njima i vremena dama i Ana Pavlovna, osmjehnue.- Ona je krenula. Iznenada se digao jak vjetar. Djevojkaizgubila eir, i dugake kose se raupale ...Tu vie nije mogao izdrati i stao se isprekidano smijati i govoriti kroza smijeh:- I svi su ljudi vidjeli...I to je bio svretak priice. Mada je bilo neshvatljivo zato ju je ispriao i zato ju je morao ispriati ba na ruskome,ipak su Ana Pavlovna i ostali cijenili drutveni takt knezaHipolita koji je tako zgodno zakljuio nezgodan i neobziranispad mesje Pjera. Nakon priice razgovor se razvodnio ipretvorio u sitna beznaajna naklapanja posljednjem i iduem balu, predstavi, tome kad e se, gdje e se i tko s kimesastati.

V

Poto su se zahvalili Ani Pavlovnoj na njenom charmante soire,[footnoteRef:103] gosti se stadoe razilaziti. [103: Draesnu sijelu.]

Pjer je bio nespretan. Debeo, vii od srednjega rasta, velikih crvenih ruku, nije znao, tono se kae, ui u salon, a jo manje izii iz njega, to jest rei prije odlaska togod osobitozgodno. Osim toga je bio rastresen. Kad je ustao, zgrabio jemjesto svog eira trorogi eir, ukraen generalskom perjanicom, i drao ga, cupkajui perjanicu, sve dok ga general nijezamolio da mu ga vrati. Ali je to to je bio rastresen i tonije znao kako da ue u salon i govori u njemu bilo obilatonadoknaeno njegovim dobroudnim, skromnim i jednostavnim dranjem. Ana Pavlovna se okrenu njemu i, pokazujuida mu kranski smjerno oprata njegov ispad, klimne muglavom i ree:- Nadam se da u vas opet vidjeti, ali se isto tako nadamda ete promijeniti svoja miljenja, dragi moj mesje Pjer -ree ona.On nita ne odgovori, samo se nakloni i pokaza svima jo jednom svoj osmijeh koji nije nita govorio, tek moda ovo:Miljenja su miljenja, ali vi vidite kako sam ja dobar i silanmomak. I svi, pa i Ana Pavlovna, osjetie to isto.Knez Andrej ode u predsoblje i podmetnu lea lakaju koji ga zaogrne platom, te ravnoduno sluae askanje svoje enes knezom Hipolitom koji je takoer doao u predsoblje. KnezHipolit stajae pokraj ljepukaste bremenite kneginje iuporno je gledae kroz lornjon.- Idite, Annette, prehladit ete se - govorae mala kneginja opratajui se s Anom Pavlovnom. - Cest arrt[footnoteRef:104] -dometnu tiho. [104: Sporazumjele smo se.]

Ana Pavlovna je ve stigla da se porazgovori s Lizom snubljenju zaove male kneginje za Anatola.- Pouzdajem se u vas, draga prijateljice - ree AnaPavlovna isto tako tiho - vi ete pisati njoj i obavijestiti me,comment le pre envisagera la chose. Au revoir[footnoteRef:105] - i ona izieiz predsoblja. [105: Kako e otac gledati na to. Do vienja!]

Knez Hipolit prie maloj kneginji, nae se posve nad nju i uze joj neto potiho govoriti.Dva lakaja, jedan kneginjin, drugi njegov, ekahu da prestane razgovor i stajahu sa alom i redengotom u rukamasluajui njima nerazumljiv francuski jezik i drei se kaoda razumiju ta se govori, ali nee da to pokau. Kneginja.;e, kao i obino, smjekala dok je govorila i smijala dok jesluala.- Ba mi je drago to nisam otiao poslaniku - govorae knez Hipolit - dosadno je ... Divna veer, nije li tako,divna?- Kau da e bal biti veoma lijep - odvrati kneginjazadiui usnu s naunicom. - Sve e lijepe ene iz drutvabiti na okupu.- Nee sve, jer vas nee biti; nee sve - ree knez Hipolit i radosno se nasmije, pa zgrabi al od sluge, gurnuviga ak malo, te zaogrnu alom kneginju. Da li zbog nespretnosti ili namjerno (to nitko iv ne bi znao rei), on dugo nijesputao ruke, poto ju je ve bio zaogrnuo alom, i kao da jegrlio mladu enu.Ona se graciozno mae u stranu, jednako se smijeei, okrenu se i pogleda mua. Knez Andrej je bio sklopio oi iinilo se da je umoran i pospan.- Jeste li spremni? - upita enu mjerei je pogledom.Knez Hipolit obue urno svoj redengot koji mu je, po najnovijoj modi, dopirao do poda i, zapleui se u njemu, potra napolje za kneginjom kojoj sluga pomagae da se popneu koiju.- Princesse, au revoir[footnoteRef:106] - povika on zapleui jezikom istokao i nogama. [106: Do vienja, kneginjo!]

Kneginja je, zadiui haljinu, sjedala u tami koije; mu je namjetao sablju; knez Hipolit je htio da bude na usluzi,a svima je samo smetao.- Dopustite, gospodine - obrati se knez na ruskomehladno i mrzovoljno knezu Hipolitu koji mu je bio na putu.- akam te, Pjer - ree ljubazno i njeno taj isti glaskneza Andreja.Prednji jaha krenu i tokovi koije zatropotae. Knez Hipolit se na prekide smijae stojei na ulazu i ekajui vikonta kome je obeao da e ga odvesti kui.

- Eh bein, mon cher, votre petite princesse st trs bien,trs bien[footnoteRef:107] - ree vikont kad sjede s Hipolitom u koiju. -Mais trse bien.[footnoteRef:108] - On poljubi vrkove svojih prstiju. - Ettout--fait franaise.[footnoteRef:109] [107: Bogme, dragi moj, vaa je mala kneginja veoma, veoma zgodna.] [108: Zbilja veoma zgodna.] [109: I ba kao da je Francuskinja.]

Hipolit frknu i zasmija se.- Et savez-vous que vous tes terrible avec votre petitair innocent[footnoteRef:110] produi vikont. - Je plains le pauvre mari, cepetit officier, qui se donne des airs de prince rgnant.[footnoteRef:111] [110: A znate li da ste vi strani s tim svojim nedunim licem.] [111: alim njena jadna mua, onog oficiria koji se vlada kao kakav vladar.]

Hipolit opet frknu i ree kroza smijeh:- Et vous disiez, que les dames russes ne valaient pas lesdames franaises. Il faut savoir sy prendre.[footnoteRef:112] [112: A vi ste rekli da ruske dame nisu dorasle francuskima. Treba znati s njima.]

Pjer je stigao prije domaina i otiao, kao da je kod kue, u kabinet kneza Andreja i odmah, po navici, legao na divan,dohvatio prvu knjigu s police (bili su to Cezarovi Zapisi),nalaktio se i poeo itati od sredine.- ta si to uinio od mademoiselle Serer? Sad e seuistinu razboljeti - ree knez Andrej ulazei u kabinet i trljajui svoje malene, bijele ruke.Pjer se obrnu cijelim tijelom tako da divan pod njim zakripa, okrenu svoje razdragano lice knezu Andreju, osmjehnu se i odmahnu rukom.- Ma taj je opat veoma zanimljiv, ali ne razumije svekako treba ... Ja mislim da je vjeni mir mogu, ali ne znam,kako da kaem ... Samo ne politikom ravnoteom ...Kneza Andreja, oito, nisu zanimali takvi apstraktni razgovori.- Ne smije, mon cher, uvijek govoriti sve to ti je nasrcu. Pa dobro, jesi li se napokon odluio ta e? Hoe li postati konjiki gardist ili diplomat? - zapita knez Andrej nakon asovite utnje.Pjer sjede na divan podavivi noge.- Zamislite, jo ne znam. Ne svia mi se ni jedno nidrugo.- Ali treba valjda da se na neto odlui? Tvoj otac eka.Kad mu je bilo deset godina, Pjera su poslali s odgojiteljem opatom u inozemstvo gdje je ivio do svoje dvadesete godine. Kad se vratio u Moskvu, otac je otpustio opata i rekao mladiu: Sad idi u Petrograd, pogledaj malo oko sebe i biraj.Ja pristajem na sve. Evo ti pismo za kneza Vasilija i evo tinovci. Pii mi svemu, u svemu u ti pomoi. Pjer je vetri mjeseca odabirao karijeru i nita nije radio. tome muje izboru i govorio knez Andrej. Pjer protare elo.- Ali bit e da je on mason - ree mislei na opata skojim se upoznao te veeri.- Sve su to snohvatice - prekide ga ponovo knez Andrej- porazgovorimo se radije poslu. Jesi li bio u konjikoj gardi? ...- Ne, nisam bio, ali znate ta mi je palo na pamet i tasam vam htio rei. Sad se ratuje protiv Napoleona. Kad bito bio rat za slobodu, ja bih shvatio i prvi stupio u vojsku;ali pomagati Engleskoj i Austriji protiv najveega ovjeka nasvijetu ... to nije lijepo ...Knez Andrej tek slee ramenima na te Pjerove djetinjaste rijei. On je svojim dranjem pokazivao da se na takve djetinjarije ne moe nita odgovoriti; i zaista je na to bezazlenopitanje bilo teko odgovoriti drugaije nego to je odgovorioknez Andrej.- Kad bi se svatko borio samo iz uvjerenja, rata ne bini bilo - ree on.- To bi ba i bilo najbolje - ree Pjer.Knez Andrej se ironino osmjehnu.- Veoma je vjerojatno da bi to bilo najbolje, ali do toga nikad nee doi...- Dobro, zato vi idete u rat? - zapita Pjer.- Zato? Ne znam. Tako treba. Osim toga, idem ... - onzastade. - Idem zato to ovaj ivot, koji provodim ovdje, ovajivot - nije za mene!

VI

U susjednoj sobi zauta enska haljina. Kao da se osvijestio, knez Andrej se tre a na licu mu se pojavi onaj isti izraz koji je imao u salonu Ane Pavlovne. Pjer spusti noges divana. Ue kneginja. Bila je ve u drugoj, kunoj, ali istotako elegantnoj i novoj haljini. Knez Andrej ustade i uslunojoj primae naslonja.- Ja esto mislim - progovori ona, kao i uvijek, francuski, sjedajui hitro i ustro u naslonja - zato se Annettanije udala? to ste vi svi, messieurs, glupi to se niste njomeoenili. Oprostite mi, ali vi uope ne poznajete ene. A kakavste vi svadljivac, mesje Pjer!- I s vaim se muem neprestano svaam; ne razumijemzato hoe da ide u rat - ree Pjer obraajui se kneginjibez ikakva sustezanja (koje je tako esto u dranju mladamukarca prema mladoj eni).Kneginja se lecnu. Vidjelo se da su je Pjerove rijei ujele za srce.- Oh, pa ja mu to isto govorim! - ree ona. - Ja nerazumijem, nikako ne razumijem zato mukarci ne moguivjeti bez rata? Zato mi, ene, nita ne elimo, zato namnita ne treba! Evo, prosudite sami! Ja mu neprekidno govorim: ovdje je striev autant, na sjajnom je poloaju. Svi gapoznaju, svi ga cijene. Nedavno sam kod Apraksinovih ulakako jedna gospoa pita: Cest ca le fameux prince Andr?Ma parole dhonneur![footnoteRef:113] - ona prsnu u smijeh. - Svagdje gatako lijepo doekuju. Mogao bi lako biti carski autant. Znate,car se razgovarao s njim veoma milostivo. I ja sam ve govorila s Annettom, to bi se moglo veoma lako urediti. ta vimislite? [113: Je li to taj uveni knez Andrej? Potenja mi!]

Pjer pogleda kneza Andreja i zapazi da se taj razgovor ne dopada njegovu prijatelju pa nita ne odgovori.- Kad putujete? - zapita on.- Ah! ne me parlez pas de ce dpart, ne men parlez pas.Je ne veux pas en entendre parler[footnoteRef:114] - kaza kneginja istim onim udljivim i obijesnim tonom kojim je govorila s Hipolitom u salonu, i koji, oito, nikako nije pristajao obitelji koje je Pjer bio tako rei lan. - Danas, kad sam se sjetila datreba prekinuti sa svim tim dragim odnosima ... A zatim, znaAndr? - ona znaajno namigne muu. - Jai peur, jaipeur[footnoteRef:115] - proaputa ona i strese se. [114: Ah, ne govorite mi tom odlasku, ne govorite mi njemu! Ne elim nita uti tome.] [115: Bojim se, bojim se!]

Mu je gledae kao da se zaudio to vidi da osim njega i Pjera ima jo netko u sobi: ipak se upitno, hladno i uljudnoobrati eni:- ega se boji, Lizo? Ne mogu da shvatim - ree on.- Eto, kako su svi mukarci sebini; svi, svi su sebini!Zbog nekih svojih muica, tko zna zato, naputa me i utamniuje samu na selo.- S ocem i sestrom, ne zaboravi - tiho e knez Andrej.- Svejedno u biti sama, bez mojih prijatelja ... A htiobi da se ne bojim.Ton joj bijae ve gunav, usna joj se zadigla ne dajui licu radostan, ve zvjerinji, vjeveriji izraz. Ona zautje kaoda smatra da je nezgodno pred Pjerom govoriti svojoj bremenitosti, a to je ba bilo ono najvanije.- Ipak nisam shvatio de quoi vous avez peur[footnoteRef:116] - reepolako knez Andrej ne odvajajui oiju od ene. [116: ega se boji?]

- Non, Andr, je dis que vous avez tellement, tellementchang ...[footnoteRef:117] [117: Ali, Andreju, kaem ti da si se veoma, veoma promijenio ...]

- Lijenik ti je rekao da ide rano spavati - ree knez Andrej. - Mogla bi ve poi.Kneginja ne ree nita, samo joj odjednom zadrhta kratka usna s naunicom; knez Andrej ustade, slee ramenima i proepo sobi.Pjer gledae preko naoala zaueno i bezazleno sad njega, sad kneginju, i promekolji se kao da i on hoe ustati, ali seopet predomisli.- ta me briga to je tu mesje Pjer - ree odjednommala kneginja i ljepuno joj se lice razvue u planu grimasu.- Htjela sam te ve davno pitati, Andr: zato si se takopromijenio prema meni? ta sam ti skrivila? Odlazi u vojsku,ne ali me. Zato?- Lise! - izusti samo knez Andrej; ali u toj rijei bijaei molba i prijetnja i, to je najvanije, uvjerenje da e se onasama pokajati zbog svojih rijei; ali ona urno nastavi.- Postupa sa mnom kao s bolesnicom ili djetetom. Sveja vidim. Zar si prije pola godine bio takav?- Lise, molim vas da prestanete - ree knez Andrej joizrazitije.Pjer koji se za tog razgovora sve vie i vie uzbuivao ustade i prie kneginji. inilo se da ne moe podnijeti suzai kao da e i sam zaplakati.- Umirite se, kneginjo. To vam se samo tako ini zatoto, uvjeravam vas, ja sam isto okusio ... zato ... zato to ...zbilja, oprostite, tu su drugi suvini... Nemojte, umirite se ...Zbogom ...Knez Andrej ga uhvati za ruku.- Nemoj ii, priekaj, Pjer! Kneginja je tako dobra dami nee uskratiti zadovoljstvo da s tobom provedem veer.- Ta on samo na sebe misli - ree kneginja ne zadravajui suza koje su joj navrle na oi od srdbe.- Lise - ree hladno knez Andrej povisujui ton do takekoja pokazivae da je potpuno izgubio strpljenje.Iznenada se srditi, vjeveriji izraz na kneginjinu lijepom licu pretvori u privlaan izraz straha koji izazivae saaljenje;ona nepovjerljivo pogleda mua svojim divnim oima i na licujoj se ukaza onaj plaljiv i pokajniki izraz kakav je u psato brzo, ali jedva primjetno mae oputenim repom.- Mon Dieu, mon Dieu![footnoteRef:118] - izusti kneginja pa zadiejednom rukom skut haljine, prie muu i cjelune ga u elo. [118: Boe moj, boe moj!]

- Bonsoir, Lise[footnoteRef:119] - ree knez Andrej ustajui i ljubei jojuljudno ruku, kao da je neka strana osoba. [119: Laku no, Lizo!]

Prijatelji su utjeli. Ni jedan ni drugi nije zapoinjao razgovor. Pjer je pogledavao kneza Andreja, a knez Andrejje otirao elo svojom malom rukom.- Hajdemo veerati - ree on i uzdahnu, pa ustade ipoe vratima.Uoe u novu, lijepo i bogato namjetenu blagovaonicu. Sve je, od ubrusa pa do srebra, fajanse i kristala nosilo onaj posebni peat novine koji se obino primjeuje u domainstvu mladih suprunika. Usred veere se knez Andrej nalakti nastol i, kao ovjek koji odavno nosi neto na srcu i koji senenadano odluio da sve kae, tako nervozno razdraen kakvaga Pjer nije jo nikad vidio, uze ovako govoriti:- Nikad, nikad se nemoj eniti, prijatelju moj; eto ta tija savjetujem, ne eni se sve dotle dok ne kae sam sebi dasi uinio sve to si mogao, i sve dotle dok ne prestane voljetienu koju si izabrao, dok je potpuno ne upozna; inae ese grdno prevariti i nikad to nee moi popraviti. Oeni sekad bude starac, kad ne bude ni za ta... Inae e propastisve ono to je lijepo i uzvieno u tebi. Sve e protraiti nasitnice. Jest, jest, jest! Nemoj me gledati tako zaueno. elili da neto postane, na svakom e koraku osjeati da je zatebe sve svreno, sve zatvoreno, osim salona gdje e bitijednak dvorskom sluzi i idiotu ... Ma ta!...On odmahnu odluno rukom.Pjer smae naoari, zbog ega mu se lice promijeni izraavajui jo veu dobrotu, i u udu gledae prijatelja.- Moja je ena - nastavljae knez Andrej - divna ena.Ona je jedna od onih rijetkih ena za koje se ne treba bojatida e nam ukaljati ast: ali, boe moj, ta ja sad ne bih daoda nisam oenjen! Ovo govorim prvi put i samo tebi zato tote volim.Govorei to, knez Andrej je jo manje nego prije nalikovao na onoga Bolkonskoga koji je sjedio zavaljen u naslonjau Ane Pavlovne i kroza zube, pritvorenih oiju, izgovarao francuske fraze. Na suhonjavom mu licu podrhtavae svaki miiu nervoznu gru; oi, u kojima je, kako se prije inilo, biougaen ivotni plamen, sijevahu sad sjajnim, jarkim blijeskom.Koliko je god bio miran u svako drugo doba, toliko je, oito,bio ivahniji u asovima uzbuenja.- Ti ne razumije zato ja to govorim - produi on. - Ta to je cio ivot. Ti kae, Bonaparte i njegova karijera -ree on, iako Pjer nije ni spomenuo Bonapartea. - Ti kae,Bonaparte; ali je Bonaparte, dok je radio, iao korak po korakprema svome cilju, bio je slobodan, nije imao nita osim svogacilja - i postigao ga je. Ali im se vee sa enom - odmah,poput okovana sunja, gubi svu svoju slobodu. I ma kolikoimao elja i snage, samo e ti biti na teret i muit e sekajanjem. Saloni, ogovaranja, balovi, tatina, nitavilo - eto ti zaarana kruga iz kojega je na mogu izii. Sad polazim u rat, u najvei rat to ga je ikad bilo, a nita ne znam i ni za tanisam. Je suis trs aimable et trs caustique[footnoteRef:120] - proslijedi knezAndrej - i kod Ane Pavlovne me sluaju. I to glupo drutvobez kojega ne moe ivjeti moja ena, i te ene... Kad bi tisamo znao ta su zapravo toutes les femmes distingues[footnoteRef:121]i uope ene! Ima moj otac pravo. Sebinost, tatina, tupoglavost, beznaajnost u svemu i svaemu - takve su ene kadse pokau onakve kakve jesu. Kad ih pogleda u drutvu, initi se da ima neto u njima, a kad tamo nita, ba nita! Nemoj,nemoj se eniti, dragi moj, nemoj se eniti - zavri knezAndrej. [120: Ja sam veoma ljubazan i veoma zajedljiv.] [121: Sve otmjene ene.]

- Smijeno mi je - ree Pjer - to vi sebe, sebe driteza nesposobna ovjeka, a svoj ivot - za promaen ivot. Sve,sve je jo pred vama. A vi...On ne doree to vi, ali mu ve ton pokazivae kako visoko cijeni svoga prijatelja, i kako mnogo od njega oekuje ubudunosti.Kako on moe tako govoriti? - razmiljae Pjer. Za njega je knez Andrej bio uzor nad uzorima upravo zato toje u najveoj mjeri posjedovao sve one osobine kojih nijeimao Pjer a koje se najbolje mogu izraziti pojmom - snagavolje. Pjer se svagda udio sposobnosti kneza Andreja da semirno razgovara s najrazliitijim ljudima, njegovu izvanrednom pamenju, naitanosti (sve je itao, sve znao, svemuimao pojma) i, nadasve, njegovoj sposobnosti da radi i da ui.Ako je Pjera esto i iznenaivalo to Andrej nema sposobnostida zanesenjaki filozofira (emu je Pjer bio osobito sklon), onni u tome nije vidio nedostatak nego prednost.I u najboljim, najprijateljskijim i najprirodnijim odnosima laskanje ili pohvala isto su tako prijeko potrebni kao to jekolomaz prijeko potreban za tokove da bi se mogli okretati.- Je suis un homme fini[footnoteRef:122] - ree knez Andrej. - to da meni govorimo? Radije govorimo tebi - ree on poto jeasak utio i osmjehnuo se mislima kojima je sebe tjeio. [122: Ja sam svrio svoje.]

Taj se osmijeh istoga trenutka odrazi i na Pjerovu licu.- A ta da meni govorimo? - ree Pjer razvlaei usneu bezbrian, veseo osmijeh. - ta sam ja! Je suis un btard[footnoteRef:123] - I on se najednom sav zajapuri. Bilo je oito da ga je stajalomuke da to kae. - Sans nom, sans fortune ...[footnoteRef:124] ta zbilja... - Ali on ne doree, ta zbilja. - Zasad sam slobodan i dobromi je. Samo nikako ne znam ta da ponem. Htio bih ses vama tome ozbiljno posavjetovati. [123: Ja sam kopile.] [124: Bez imena, bez imutka...]

Knez Andrej ga gledae svojim dobrim pogledom. Ali se u njegovu pogledu, prijateljskom i prijaznom, ipak odraavalasvijest vlastitoj nadmoi.- Ti si mi drag, napose stoga to si jedini ivi ovjek usvemu naem drutvu. Tebi je lako. Odaberi to god eli;svejedno je. Uvijek e biti dobar, samo pazi na jedno! Prestani odlaziti Kuraginovima i provoditi taj ivot. To ti nikakone pristaje, sva ta banenja, husarenja i sve to ...- Que voulez-vous, mon cher - ree Pjer slijeui ramenima - les femmes, mon cher, les femmes![footnoteRef:125] [125: ta e, dragi moj, ene, dragi moj, ene!]

- Ne shvaam - ree Andrej. - Les femmes comme ilfaut,[footnoteRef:126] to je neto drugo; ali les femmes Kuragina, les femmeset le vin,[footnoteRef:127] to ne shvaam! [126: Pristojne ene.] [127: Kuraginove ene, ene i vino.]

Pjer je stanovao kod kneza Vasilija Kuragina i sudjelovao u raskalaenu ivotu njegova sina Anatola, onoga istoga kogasu namjeravali oeniti sestrom kneza Andreja da bi se popravio.- Znate ta! - ree Pjer kao da mu je nenadano pala napamet spasonosna misao. - Zbilja, ja sam na to ve odavnopomiljao. Dok ovako ivim, ne mogu se ni na ta odluiti nitizrelo promisliti. Glava me boli, nemam novaca. Danas me jezvao, ali neu ii.- Daj mi asnu rije da nee ii?- asna rije!

Bio je ve proao sat poslije ponoi kad je Pjer otiao od svoga prijatelja. Bijae lipanjska petrogradska, svijetla no.Pjer sjede u fijaker da krene kui. Ali to joj se vie pribliavao, to je jasnije osjeao da nee moi usnuti te noi koja je bila vie nalik na veer ili na jutro. Niz prazne se ulicemoglo nadaleko vidjeti. Pjer se putem sjeti da se u AnatolaKuragina trebalo veeras da skupi redovito drutvo na kartanje, nakon ega je obino slijedilo pijanevanje to sezavravalo jednom od najdraih Pjerovih zabava.Bilo bi dobro otii Kuraginu - pomisli on. Ali se odmah prisjeti da je zadao asnu rije knezu Andreju da nee vieii Kuraginu.Istoga asa, meutim, kako ve biva kod ljudi koje nazivamo beskarakternim, on poelje tako strastveno da jo jednom okusi taj raskalaeni ivot koji je dobro poznavao, te odlui da ode. Istoga mu asa pade na pamet da rije koju jebio zadao Andreju nema nikakve vrijednosti, jer je jo prijetoga zadao rije knezu Anatolu da e doi k njemu; napokonpomisli da su sve te rijei - neto relativno to nema odreenog smisla, osobito ako se uzme u obzir da e moda vesutra ili umrijeti, ili doivjeti neto tako neobino da nee viebiti ni asnoga ni neasnoga. Takva razmatranja, koja suosujeivala sve njegove odluke i namjere, esto su zaokupljalaPjera. I on krenu Kuraginu.Poto se dovezao do velike kue kod kasarni konjike garde, u kojoj je stanovao Anatol, on se uspe do rasvijetljenaulaza pa krenu uza stepenice i ue na otvorena vrata. U predsoblju nije bilo nikoga; posvuda su leale razbacane prazneboce, ogrtai, kaljae; zaudaralo je na vino, izdaleka su dopirali govor i galama.Kartanje i veera bili su ve zavreni, ali se gosti jo nisu razilazili. Pjer svue ogrta i ue u prvu sobu gdje su na stoluleali ostaci veere, a jedan je lakaj, mislei da ga nitko nevidi, kriom praznio nedopijene ae. Iz tree je sobe dopiralokranje, smijeh, povici poznatih glasova i mumljanje medvjeda. Osam se mladia zabrinuto guralo oko otvorena prozora. Trojica su se igrala s mladim medvjedom koga je jedanvukao na lancu plaei njime drugoga.- Kladim se na Stivensa u sto rubalja! - vikae jedan.- Pazi da ga ne pridravaju - vikae drugi.- Ja se kladim na Dolohova! - vikae trei. - Presi jeci,Kuragine!- De, ostavite na miru Medu, sad padaju oklade.- Na duak, inae ne vrijedi - vikae etvrti.- Jakove! Donesi bocu, Jakove! - vikae sam domain,visok ljepotan koji stajae sred skupine samo u tankoj kouljirazdrljenoj nasred grudi. - Stanite, gospodo! Evo nam naegadragog Petrue - okrenu se on Pjeru.Neki onii ovjek, svijetlih plavih oiju, iji je glas usred svih tih pijanih glasova iznenaivao jer je bio trijezan, povikaod prozora: Doi ovamo - presijeci! - To bijae Dolohov,oficir u Semjonovskom puku, uveni karta i razbija, koji jestanovao s Anatolom. Pjer se smjekao i veselo gledao okosebe.- Nita ne razumijem. emu je rije? - zapita.- ekajte, on nije pijan. Daj bocu - ree Anatol pa uzesa stola au i prie Pjeru.- Najprije pij!Pjer uze trusiti au za aom, pogledajui ispod oka pijane goste to su se okupili oko prozora i sluajui to govore. Anatol mu je toio vino i priao kako se Dolohov okladios Englezom Stivensom, mornarom, koji je tu, da e on, Dolohov, ispiti bocu ruma sjedei na prozoru drugoga kata i nogusputenih kroz prozor.- Deder, iskapi je - ree Anatol pruajui Pjeru posljednju au - inae te ne putam!- Ne, neu - ree Pjer otiskujui od sebe Anatola i prilazei prozoru.Dolohov drae Engleza za ruku i jasno, razgovijetno izgovarae uvjete oklade obraajui se, uglavnom, Anatolu i Pjeru.Dolohov je bio ovjek srednjega rasta, kutrav, svijetlih, plavih oiju. Bilo mu je dvadeset i pet godina. Brijao jebrkove, kao i svi pjeadijski oficiri, pa su mu se vidjela cijelausta koja su bila najneobinija crta na njegovu licu. Linijesu se tih usta izvijale neobino njeno. Gornja se usnica usredini odluno, u obliku otra klina, sputala na donju, debelu, a u kutovima se neprestano ocrtavalo neto nalik nadva smijeka, sa svake strane po jedan; a sve je skupa, naposeS vrstim, drskim, pametnim pogledom, inilo takav dojam daje to lice moralo svakome udariti u oi. Dolohov nije bio bogatniti je imao veza. A unato tome to je Anatol troio nadesetke tisua, Dolohov je drugovao s njim i umio se dratitako da su Anatol i svi oni koji su ih poznavali cijenili Dolohova vie od Anatola. Dolohov je poznavao sve kartake igrei redovito je dobivao. Ma koliko pio, glava mu je vazda bila bistra. I Kuragin i Dolohov su u to vrijeme bili uveni u svijetu petrogradskih bekrija i ispiutura.Donesoe bocu ruma; prozorski su okvir, zbog kojeg se nije moglo sjesti na kosinu pod prozorom, odvaljivala dva lakajakoji su se, oito, urili i pribojavali savjeta i vike okolnegospode.Drei se onako pobjedniki kako je umio, Anatol prie prozoru. Uhvatila ga elja da neto slomi. Odgurnu lakaje ipovue okvir, ali okvir ne poputae. Tada razbi staklo.- Deder ti, junaino - obrati se Pjeru.Pjer dohvati preagu, povue i, uz tresak, ovdje slomi, ondje iupa okvir od hrastovine.- Cijeli okvir napolje, jer e inae misliti da se drim -ree Dolohov.- Englez se hvali... A? ... Je li dobro? ... - ree Anatol.- Dobro je - ree Pjer gledajui Dolohova koji je, dreiu ruci bocu ruma, prilazio prozoru kroz koji se vidjela nebeskasvjetlost i veernje i jutarnje rumenilo to su se slijevali.Dolohov skoi na prozor s bocom ruma u ruci.- Sluajte! - podviknu on stojei na podboju i obraajuise svima u sobi. Svi mukom umukoe.- Ja se kladim (govorio je francuski da bi ga i Englezmogao razumjeti, a nije ba najbolje govorio tim jezikom).Kladim se u pedeset dukata, ili hoete u sto? - pridodaobraajui se Englezu.- Neu, u pedeset - ree Englez.- Dobro, u pedeset dukata - da u ispiti punu bocu ruma ne odvajajui je od usta, ispit u je sjedei pred prozorom,evo tu (on se nae i pokaza kosu izboinu ispod prozora), ada se ni za ta neu drati ... Je li tako? ...- Veoma dobro - ree Englez.Anatol se okrenu Englezu pa ga uhvati za dugme na fraku i, gledajui ga odozgo (Englez je bio niska rasta), stade naengleskome ponavljati uvjete oklade.- Stani - povika Dolohov lupajui bocom po prozoru nebi li svratio panju na se. - Stani, Kuragine; sluajte! Uimli tko ovo isto, ja u mu dati sto dukata. Razumijete li?Englez klimnu glavom a da nije niim pokazao prihvaa li tu novu okladu. Anatol nije putao Engleza i, premda mu jeon klimanjem glave davao znak da je sve razumio, prevodiomu Dolohovljeve rijei na engleski. Mladi mravi husar iz carske garde, koji je te veeri izgubio na kartama, uspe se na prozor, nae se i pogleda dolje.- Uh!... uh!... uh!... zahue on gledajui kameni plonik ispod prozora.- Mir - zavika Dolohov i povue s prozora oficira kojizape ostrugama i nespretno skoi u sobu.Dolohov stavi bocu na prozor da bi je lake mogao dohvatiti pa se oprezno i lagano pope. Spustivi noge i oduprijevi se objema rukama strane prozora, on odmjeri okom gdje e sjesti, sjede, opusti ruke, pomae se na desno pa nalijevo i dohvati bocu. Anatol je donio dvije svijee i postavioih na prozor, iako se ve bilo posve razdanilo. Dolohovljevalea u bijeloj koulji i kutrava glava bijahu osvijetljeni s objestrane. Svi se naetili oko prozora. Englez stajae sprijeda.Pjer se smjekao i nita nije govorio. Jedan od prisutnih, netostariji od ostalih, prestraena i ljutita lica, progura se odjednom naprijed i htjede epati Dolohova za koulju.- Gospodo, to su gluposti, ubit e se - ree taj ovjekkoji bijae razboritiji od ostalih.Antaol ga zadra.- Ne diraj ga, preplait e ga pa e se ubiti. A? ... Ata onda? ... A? ...Dolohov se okrenu namjetajui se i ponovo se odupirui rukama.- Bude li jo netko zabadao svoj nos ovamo - ree oncijedei rijei kroz stisnute i tanke usne - bacit u ga odmahdolje. Eto!...Kad ree eto, on se opet okrenu, opusti ruke, uze bocu i prinese je ustima, zavrti glavu i podie slobodnu ruku uzrak radi ravnotee. Jedan sluga, koji je poeo skupljati stakla,zasta u sagnutom stavu ne odvajajui oiju od prozora i Dolohovljevih lea. Anatol stajae uspravno, razrogaenih oiju.Englez bjee napuio usne i gledae iz prikrajka. Onaj koji jehtio zadrati Dolohova otra u kut sobe, lee na divan i okrenulice zidu. Pjer sakri lice rukama, a lak smijeak kao da muse zaledio na licu, iako je ono sada izraavalo uas i strah.Svi uahu kao zaliveni. Pjer smae ruke s oiju. Dolohov jejo sjedio u istom poloaju, samo je glavu zabacio tako da muse kutrava kosa na zatiljku doticala ovratnika na koulji, aruka se s bocom podizala sve vie i vie podrhtavajui odnapora. Boca se, oito, praznila i ujedno podizala dok se glava naginjala natrag. Kako to tako dugo traje? - pomisli Pjer. inilo mu se da je prolo vie od pola sata. Najednom se Dolohov nae natrag i ruka mu nervozno zadrhti; taj je drhtajbio dovoljan da pomakne cijelo tijelo to je sjedilo na strmojkosini. On se itav pomae i ruka mu i glava od napora jojae zadrhtae. Jedna se ruka podie da se uhvati za podboj,ali se opet spusti. Pjer ponovo sklopi oi i zaree se u sebida ih nee vie otvarati. Odjednom zau kao se sve oko njegapokrenu. Pogleda: Dolohov stajae na prozoru, lice mu bijaeblijedo i vedro.- Prazna je!On hitnu bocu Englezu koji je spretno doeka. Dolohov skoi s prozora. Zaudarao je jako na rum.- Sjajno! Junaina je! To je oklada! Idite k vragu! -vikahu sa svih strana.Englez izvadi kesu i uze odbrojavati novac. Dolohov se mrtio i utio. Pjer skoi na prozor.- Gospodo! Tko se hoe sa mnom kladiti? Ja u uinitito isto - povika on iznenada. - Pa i bez oklade u, eto! Nekadonesu bocu. Uinit u ... Daj bocu.- Neka, neka! - ree Dolohov smijeei se.- Da se nisi pobio s pameu? Tko bi te pustio? Na stepenicama ti se ak vrti u glavi - dobacie s nekoliko strana.- Ispit u je, daj bocu ruma! - viknu Pjer udarajui odluno i kao pijanac po stolici i pope se na prozor.Uhvatie ga za ruke; ali on bijae tako snaan da odgurnu daleko od sebe onoga koji mu se pribliio.- Ne, ovako ga nikad neete odgovoriti - ree Anatol -ekajte, ja u ga nadmudriti. Sluaj, kladit u se s tobom, alisutra, a sad svi idemo k***.- Idemo - zavie Pjer - idemo!... I medu emo povesti ...I on epa medvjeda, obujmi ga i podie uvis te stade ipati s njim po sobi.

VII

Knez Vasilije je izvrio obeanje to ga je na sijelu Ane Pavlovne bio zadao kneginji Drubeckoj, koja ga je molila dase zauzme za njena jedinca sina Borisa. Govorio je caru njemu i Boris je, za razliku od drugih, bio prebaen u gardu Semjonovskoga puka kao zastavnik. Ali, usprkos svim nastojanjima i lukavtinama Ane Mihajlovne, nije bio imenovan zaKutuzovljeva autanta niti mu je bio dodijeljen u slubu.Uskoro nakon sijela Ane Pavlovne, Ana Mihajlovna se vratilau Moskvu pravo svojim bogatim roacima Rostovljevima, kodkojih je uvijek stanovala kad je bila u Moskvi i kod kojih seod malih nogu odgajao i ivio godine i godine njen oboavaniBorenjka, koji je nedavno bio promaknut u in armijskoga[footnoteRef:128]zastavnika i odmah zatim bio premjeten u gardu. Garda jeve bila napustila Petrograd 10. kolovoza, i sin ju je, koji jeostao u Moskvi da nabavi opremu, morao stii na putu doRadzivilova. [128: U ruskoj carskoj vojsci armija je bila sva kopnena vojska osim garde.]

Rostovljevi su slavili imendan majke i mlade kerke Natalije. Od ranoga su jutra neprekidno dolazile i odlazile koije dovozei estitare do velike kue grofice Rostove u Povarskojulici, koju je poznavala cijela Moskva. Grofica je sjedila u salonu s lijepom starijom kerkom i gostima koji su se neprestano smjenjivali.Grofica bijae ena mrava lica istonjakoga tipa, od nekih etrdeset i pet godina, i vidjelo se da su je iscrpla djeca kojihje izrodila dvanaestero. Kako je bila slaba, govorila je i kretala se polako, to joj je davalo ozbiljno dranje koje je ulijevalo potovanje. Kneginja Ana Mihajlovna Drubecka sjedilaje takoer tu kao ukuanka, pomaui pri doekivanju i zabavljanju gostiju. Mlade je bila u stranjim sobama nesmatrajui za potrebno da sudjeluje u primanju posjetilaca.Grof je doekivao i ispraao goste pozivajui ih sve na ruak.- Mnogo, mnogo vam hvala, ma chre ili mon cher[footnoteRef:129] (ma chre ili mon cher govorio je svima odreda, bez najmanjerazlike u tonu, i viima i niima po poloaju od sebe) u mojeime i u ime dragih slavljenica. Pazite, doite na ruak. Uvrijedit ete me, mon cher. Od srca vas molim u ime cijeleobitelji, ma chre. - Te je rijei govorio svima bez izuzetkai bez promjene, a na okruglom, vedrom i glatko izbrijanomlicu bio je vazda isti izraz, i jednako je snano stiskao svakomruku klanjajui se kratko i esto. Poto bi ispratio jednoga gosta, vraao se drugome ili drugoj koji su jo ostali u salonu; primicao je naslonja i, drei se kao ovjek koji voli i umijeivjeti, rairio bi junaki noge i metnuo ruke na koljena, vanuse njihao, nagaao kakvo e biti vrijeme, savjetovao se zdravlju, katkad na ruskome, katkad na francuskom jezikukoji je govorio loe, ali samosvjesno, pa bi ponovo, umorno,ali ustrajno u vrenju svoje dunosti ispraao goste, popravljajui rijetke sjedine na svojoj elavoj glavi, te ih nanovopozivao na ruak. Katkad bi, vraajui se iz predsoblja,skrenuo kroz sobu za cvijee i posluiteljsku sobu u velikumramornu dvoranu gdje su prostirali stol za osamdeset osobai, gledajui posluitelje to su nosili srebrno i porculanskoposue, namjetali stolove i prostirali arovite stolnjake, dozivao Dmitrija Vasiljevia, plemia, koji mu je vodio poslove,i govorio mu; [129: Draga moja ili dragi moj!]

- Hajde, hajde, Mitenjka, pazi da sve bude u redu! Tako,tako - govorae promatrajui zadovoljno golemi razvuenistol. - Najvanije je - serviranje. Jest, jest... - i onda biponovo odlazio u salon i uzdisao, zadovoljan sam sa sobom.- Marija Lavovna Karagina s kerkom! - najavi u basudivovski grofiin lakaj za pratnju ulazei na vrata salona.Grofica asak razmisli i umrknu iz zlatne burmutice s muevom slikom.- Izmorili me ovi pohodi - ree ona. - Dobro, nju ujo primiti. Veoma je uvredljiva. Uvedi je - ree ona lakajuturobno, kao da veli: Hajde, dotucite me!Visoka, punana dama, ponosita dranja, i nasmijeena joj ki okrugla lica uoe u salon utei haljinama.- Chre comtesse, il y a si longtemps... elle a t alitela pauvre enfant... au bal des Razoumowsky ... et la comtesse Apraksine... Jai t si heureuse...[footnoteRef:130] - razlegoe seivahni enski glasovi prekidajui jedan drugoga i mijeajuise sa utanjem haljina i pomicanjem stolica. Zapoe jedanod onih razgovora koji se zapodijevaju jedino zato da bi seza prve stanke ustalo, zautalo haljinama, reklo; Je suisbien charme, la sant de maman ... et la comtesse Apraksine,[footnoteRef:131] i opet zautalo haljinama, vratilo se u predsoblje, obuklo bundu ili ogrta i otilo. Poveo se razgovor glavnojgradskoj novosti tih dana - bolesti uvenoga bogataa iljepotana iz doba carice Katarine staroga grofa Bezuhova, i njegovu nezakonitu sinu Pjeru koji se tako runo ponio nasijelu Ane Pavlovne erer. [130: Ve tako damo, draga grofice... morala je leati, jadno dijete ... Na balu kod Razumovskih ... I grofica Apraksina ... Bilo mi je tako drago.] [131: Veoma mi je drago; mamino Je zdravlje... I grofica Apraksina...]

- Veoma mi je ao jadnoga grofa - ree goa. - Ionakomu je zdravlje slabo, a sad taj jad zbog sina, to e ga ubiti!- ta to? - zapita grofica kao da ne zna emu govorigoa, iako je ve petnaest puta ula ta je uzrok jadu grofaBezuhova.- Eto, takav je dananji odgoj! Ve je u inozemstvu -ree goi - taj mladi bio preputen sam sebi, a sad je uPetrogradu, vele, napravio takva uda i pokore da ga je policija protjerala iz grada.- Ma nemojte! - nato e grofica.- Bio je u loem drutvu - uplete se kneginja Ana Mihajlovna. - Sin kneza Vasilija, on i neki Dolohov, oni su,kau, svata poinili. I obojica su nastradala. Dolohov je degradiran, a Bezuhovljeva su sina prognali u Moskvu. AnatolaKuragina je njegov otac nekako izvukao. Ali su ga ipak protjerali iz Petrograda.- Pa ta su, zaboga, uinili? - zapita grofica.- To su pravi razbojnici, osobito Dolohov - kazivaegoa. - On je sin Marije Ivanovne Dolohove, takve estitegospoe, i ta mislite? Moete li zamisliti, njih su trojica dolinekako do nekog medvjeda, povezli ga sobom u koiju i takodoli glumicama. Policija je dojurila da ih umiri. Oni lijepozgrabili policijskog nadzornika i privezali ga leima za medvjedova lea i bacili medvjeda u Mojku[footnoteRef:132]; medvjed pliva, ainspektor na njemu. [132: Kanal u bivem Petrogradu.]

- Mora da je bila divna nadzornikova prilika, ma chre- viknu grof zakocenivi se od smijeha.- Ah, kakva strahota! ta ima tu smijeno, grofe?Ali se i dame nehotice nasmijee.- Jedva su spasili toga nesretnika - nastavi goa. -I to se tako pametno zabavlja sin grofa Kirila Vladimirovia Bezuhova! - pripomenu ona. - A priali su da je tako dobro odgojen i pametan. Eto to je od njega uinio taj strani odgoj.Nadam se da ga ovdje nitko nee htjeti primiti, usprkos njegovu bogatstvu. Meni su ga ve htjeli predstaviti. Ja sam toodluno odbila jer imam keri.- Zato kaete da je taj mladi tako bogat? - priupitagrofica okreui se od djevojaka koje se odmah stadoe graditi da ne sluaju. - Ta on ima samo nezakonitu djecu. inise ... da je i Pjer nezakonit.Goa odmahnu rukom.- Ima ih on, mislim, dvadesetoro nezakonitih.Kneginja Ana Mihajlovna umijea se u razgovor, jer je, oito, eljela pokazati koliko ima veza i kako poznaje sve drutvene tajne.- Evo ta je posrijedi - ree ona znaajno i takoerpoluapatom. - Poznato je na kakvu je glasu grof Kiril Vladimirovi... Ni sam ne zna koliko ima djece, ali je taj Pjerbio njegov ljubimac.- Kako je starac jo lani bio lijep! - ree grofica. -Nisam nikad vidjela ljepeg mukarca od njega.- Sad se veoma promijenio - ree Ana Mihajlovna. -Htjela sam rei - produi ona - da je knez Vasilije po eniizravan batinik cijeloga imutka, ali je Pjera otac veomavolio, brinuo se njegovu odgoju i pisao caru ... tako da nitkone zna, ako on umre (tako je slab da svakog asa oekuju dae umrijeti, i Lorrain je doao iz Petrograda), kome e pripastitaj golemi imutak, Pjeru ili knezu Vasiliju. etrdeset tisuadua i milijuni. Meni je to sve veoma dobro poznato jer mije ispriao sam knez Vasilije. A i Kiril Vladimirovi mi je pomajci stric u drugom koljenu. On je i Borjin krsni kum -dometnu ona kao da ne pripisuje tome nikakve vanosti.- Knez Vasilije je juer stigao u Moskvu. Ide u reviziju,kako sam ula - ree goa.Jest, ali, entre nous[footnoteRef:133] - ree kneginja - to je samo izlika, a doao je zapravo grofu Kirilu Vladimiroviu kad je doznaoda mu je slabo. [133: Meu nama budi reeno.]

- Ipak je to bilo zgodno, ma chre - ree grof i, kadopazi da ga starija goa ne slua, obrati se gospoicama. -Mogu zamisliti kako je taj nadzornik bio zgodan.I on pokaza kako je policijski nadzornik lamatao rukama, pa ponovo prsne u glasan i dubok smijeh od kojega mu setreslo cijelo tusto tijelo, kao to se ve smiju ljudi koji vazdadobro jedu i, napose, dobro piju. - Tako, molim vas, doitek nama na ruak - ree on.

VIII

Nastade utnja. Grofica gledae gou prijazno se osmjehujui, ne skrivajui, uostalom, da se nimalo nee raalostiti ako goa ustane i ode. Goina kerka ve popravljae haljinu igledae upitno majku, kad se odjednom iz susjednih soba razlee bat nekoliko mukih i enskih nogu, tresak stolice kojuje netko zapeo i prevrnuo je, i u sobu utra trinaestogodinjadjevojica, drei neto pod kratkom muselinskom suknjom,pa se ustavi usred sobe. Bilo je oito da je sluajno, ne misleikamo tri, dopala ovamo. Na vratima se u istom trenutku pojavi student s ovratnikom malinove boje, pa gardijski oficir,petnaestogodinja djevojica i debeo rumen djeak u djejemkaputiu.Grof skoi na noge i, njiui se u hodu, rairi iroko ruke prema utraloj djevojici.- Aha, evo je! - viknu on kroza smijeh. - Svearica! Machre svearica.- Ma chre, il y a un temps, pour tout[footnoteRef:134] - ree groficatoboe strogo. - Samo je mazi, Elie - dobaci ona muu. [134: Sve u svoje vrijeme, draga moja!]

- Bonjour, ma chre je vous flicite[footnoteRef:135] - ree goa -Quelle dlicieuse enfant![footnoteRef:136] - doda ona obraajui se majci. [135: Dobar dan, draga, estitam vam!] [136: Divna li djeteta!]

Crnooka, velikih usta, runa, ali ivahna djevojica, djejih golih ramena, to su joj u trku iskoila ispod bluze, crnih uvojaka zabaenih unatrag, tankih golih ruku i malenih nogu uipkastim gaicama i plitkim cipelicama, bijae u onomdragom uzrastu kad djevojica vie nije dijete, a dijete jonije djevojka. Otevi se ocu, pritra majci i, ne marei ni najmanje za njenu strogu primjedbu, sakri svoje zarumenjelo lice u ipke majina rupca i zasmija se. Smijala se govorei neprekidno neto lutki koju je izvadila ispod suknjice.- Vidite li? ... Lutka ... Mirni... Vidite.I Nataa ne mogae vie govoriti (sve joj se inilo smijeno). Pala je u majin naruaj i zakikotala se tako zvonko i glasno da su se svi, pa ak i ukoena goa, i nehotice nasmijali.- Hajde, bjei, bjei s tom svojom nakazom! - reemajka gurajui toboe ljutito od sebe ker. To je moja najmlaa - obrati se ona goi.Nataa podie naas glavu s majina ipkasta rupca i pogleda je odozdo kroza suze koje su joj navirale od smijeha,pa ponovo sakri lice.Goa, koja bijae prisiljena da promatra tu obiteljsku scenu, smatrae za potrebno da i ona nekako u njoj sudjeluje.- Recite mi, draga moja - ree ona obraajui se Natai - ta vam doe ta Mirni? Kerka, zacijelo?Natai se nije svidio ton kakvim se razgovaraju djeca a kojim joj se goa obratila. Ona nita ne odgovori ve ozbiljnopogleda gou.Meutim se sva mlade, to jest Boris - oficir, sin kneginje Ane Mihajlovne, Nikolaj - student, grofov stariji sin, Sonja - petnaestogodinja grofova sinovica, i mali Petrua - mlaisin, iskupila u salonu, i svi su se, oito, trudili da suspregnu,koliko god mogu, ivahnost i veselost koji su jo izbijali izsvake njihove crte. Vidjelo se da su ondje, u stranjim sobama, odakle su poput vihora dotrali, vodili mnogo veselijerazgovore od ovih gradskim ogovaranjima, vremenu i comtesse Apraksine. Ponekad bi se zgledali i jedva suspreglismijeh.Dva mladia, student i oficir, prijatelji iz djetinjstva, bijahu iste dobi i obojica naoiti, ali ne nalikovahu jedan nadrugoga. Boris bijae visok, plavokos mladi pravilnih finihcrta na mirnom i lijepom licu - Nikolaj pak bijae onizakkutrav mladi otvorena lica. Na gornjoj mu se usni ve ocrtavali crni brii, a cijelo mu lice izraavalo plahovitost i ivahnost. Pocrvenio je im je uao u sobu. Vidjelo se da bi htioneto rei, ali ne zna to; Boris se, naprotiv, odmah snaaoi mirno, veselo ispriao kako je tu lutku Mirni poznavao kaomladu djevu dok je jo imala itav nos, kako se za ciglih petgodina, koliko se on sjea, silno postarala, i kako joj se du cijele lubanje raspukla glava. Poto je to ispriao, pogleda Natau. Ona se okrenula od njega, pogledala mlaeg bratakoji se, zatvorenih oiju, tresa