NAKLADNI ZAVODMATICE HRVATSKEIZABRANADJELA L. N. TOLSTOJA

UREDNIKJAKSA KUAN

NASLOV ORIGINALA. H.

1958

RIJEKA TISKARA, RIJEKA

L. N. TOLSTOJ

RAT I MIRKNJIGA DRUGA

PREVEOZLATKO CRNKOVI

Sedmo izdanje

1976NAKLADNI ZAVODMATICE HRVATSKEZAGREB

KNJIGA DRUGA

PRVI DIO

I

Na poetku godine 1806. vraao se Nikolaj Rostov kui na dopust. Denisov je takoer poao kui u Vorone pa ga jeRostov nagovorio da putuje s njim do Moskve i da odsjednekod njih. Na pretposljednjoj je stanici Denisov sreo nekogdruga i popio s njim tri boce vina pa se putem do Moskve,iako put bijae izrovan, nije budio leei na dnu potanskihsaonica pokraj Rostova, koji je bivao sve nestrpljiviji to su sevie primicali Moskvi.Hoemo li ve jednom? Hoemo li ve jednom? O, ove dosadne ulice, duani, peciva, fenjeri i fijakeristi! - miljaeRostov poto su ve bili prijavili svoje dopuste na mitnici iuli u Moskvu.- Stigli smo, Denisove! Spava! - ree on i nae se cijelimtijelom naprijed, kao da se nada da e tako ubrzati kretanjesaonica. Denisov se ne odazva.- Eno onog ugla na raskru gdje obino stoji Zahar sasvojim fijakerom; eno i Zahara, i onoga istog konja. Eno iduania u kojemu smo kupovali medenjake. Hoemo li vejednom? Deder!- Pred koju emo kuu? - zapita koija?- Ama eno pred onu na kraju, onu veliku, kako je nevidi! Ono je naa kua - ree Rostov - ta ono je naa kua!- Denisove! Denisove! Evo nas.Denisov podie glavu, iskalja se i nita ne odvrati.- Dmitrije - obrati se Rostov lakaju to sjedae nakozliu. - Pa to kao da je kod nas svjetlo?- Tako je, i kod tatice se u kabinetu svijetli.- Jo nisu legli? A? ta misli?- Pazi da ne zaboravi da mi odmah izvadi onu bluzu - nadoda Rostov opipavajui svoje nedavno porasle brkove.- De, potjeraj - viknu koijau. - Ama probudi se, Vasja obrati se Denisovu koji je opet bio oborio glavu. - Ama de, potjeraj, dat u ti tri srebrnjaka za pie, potjeraj samo! - viknu Rostov kad su saonice bile ve tri kue do njihova ulaza. Njemu se inilo da se konji ne miu s mjesta. Napokonsaonice skrenue nadesno prema ulazu: Rostov ugleda vieglave poznati vijenac s odbijenom tukaturom, ulaz u kuui stup na ploniku. Saonice nisu jo ni stale, a on iskoi iznjih i potra u trijem. Kua je bila tako nepomina i neprijazna kao da je se i ne tie tko je doao. U trijemu ne bijaenikoga. Zaboga, je li sve u redu? - pomisli Rostov i zastade na as, sa zebnjom u srcu, ali odmah potra dalje kroztrijem i uz poznate nakrivljene stepenice. Ista ona kvaka navratima, zbog koje se grofica ljutila to je prljava, isto seonako teko otvarala. U predsoblju je gorjela lojanica.Stari Mihajlo spavao je na krinji: Lakaj za pratnju, Prokofije, onaj koji je bio toliko snaan da je podizao koiju za zadnji kraj, sjedio je i pleo opanke od krajaca. On pogledau vrata to su se otvorila, i ravnoduan se i dremovan izrazna njegovu licu iznenada pretvori u oduevljen i preplaen.- Boe sveti! Mladi grof! - povika on kad poznademladoga gospodara. - Kako to? Zlato moje! - i tresui se oduzbuenja, Prokofije jurnu vratima to vode u salon, zacijeloda najavi, ali se, oito, predomisli, vrati i obisnu o ramemladom gospodaru.- Jesu li zdravi? - zapita Rostov izvlaei ruku iz njegova stiska.- Jesu, hvala bogu! Svi, hvala bogu! Ba su malo prijepoveerali! Daj da te pogledam, vaa svjetlosti!- Je li ba sve u redu?- Jest, hvala bogu, hvala bogu!Smetnuvi potpuno s uma Denisova i ne hotei da ga itko pretekne, Rostov svue bundu i na prstima potra u mranuveliku dvoranu. Sve je bilo isto - isti kartaki stolovi, istiluster u navlaci; ali je netko ve vidio mladoga gospodara, i onne stie dotrati ni do salona kad neto munjevito, poputvihora, izletje iz pobonih vrata, obujmi ga i stade ga cjelivati.I neko drugo, pa tree, isto takvo bie izleti na druga, treavrata; opet zagrljaj, opet poljupci, opet usklici i suze radosnice.On ne mogae razabrati tko je i gdje je tata, tko je Nataa, atko Petja. Svi su vikali, govorili i ljubili ga, sve u isti mah.Samo majke nije bilo meu njima - to je znao.- A ja nisam znao ... Nikoluka ... mili moj!- Evo ga ... naega ... Kolja, mili moj... Promijenio sise! Nema svijea! aja!- Ama poljubi mene!- Duice ... a mene.Sonja, Nataa, Petja, Ana Mihajlovna, Vera, stari grof, svi su ga grlili; i sluge i sobarice napunie sobu govorei iklicajui.Petja mu se obisnuo o noge.- A mene! - vikae on.Poto ga je bila privukla k sebi i izljubila mu cijelo lice, Nataa je odskoila od njega i, drei se za skut njegove bluze,skakala kao koza, sve na istom mjestu, i prodorno vriskala.Svuda su oko njega bile sjajne oi pune ljubavi i suza radosnica, svuda usta to su traila poljupce.I Sonja je, crvena kao rak, drala njegovu ruku i sva sjala zapiljivi se blaeno u njegove oi koje je toliko iekivala.Navrila je ve bila esnaestu godinu i bila veoma lijepa,napose u ovom trenutku sretne i oduevljene ivahnosti. Nijeodvajala oi od njega i suspregnuta se daha smijeila. On jezahvalno pogleda, ali je sve jo ekao i traio nekoga. Staragrofica jo nije dolazila. I eno, zaue se koraci za vratima.Tako hitri koraci da to nisu mogli biti koraci njegove majke.Ali je to ipak bila ona, u novoj haljini koju jo nije vidio na njoj i koju je saila dok njega nije bilo kod kue. Svi gapustie, i on potra k njoj. Kad su se sastali, ona klonu nanjegove grudi plaui. Nije mogla podii glavu i samo ju jepritiskivala na hladne gajtane njegove bluze, Denisov je uaou sobu, a da ga nitko nije ni primijetio, i tu stajao gledajui ihi trljajui oi.- Vasilije Denisov, prijatelj vaega sina - predstavi segrofu koji ga je upitno gledao.- Dobro doli! Znam, znam - ree grof grlei i ljubeiDenisova. - Nikoluka nam je pisao... Nataa, Vera, evoDenisova.Ista se ona sretna i ushiena lica okrenue Denisovljevoj kosmatoj figuri i okruie ga.- Duo, Denisove! - kliknu Nataa u krajnjem zanosu pamu priskoi, zagrli ga i poljubi. Svi se zbunie zbog Natainapostupka, Denisov takoer pocrvenje, ali se osmjehnu, uhvatiNatainu ruku i poljubi je.Denisova odvedoe u sobu koju su spremili za nj, a Rostovljevi se svi okupie u salonu oko Nikoluke.Stara grofica sjedila je uz njega i nije mu isputala ruku koju je svaki as ljubila; ostali se natiskali oko njih i pratilisvaku njegovu kretnju, rije i pogled ne odvajajui od njegasvojih oduevljenih i zaljubljenih oiju. Brat i sestre su seprepirali i otimali tko e stajati blie njemu, i tukli se okotoga tko e mu donijeti aj, rupi ili lulu.Rostov bijae neobino sretan zbog ljubavi koju su mu iskazivali; ali je prvi trenutak sastanka bio tako boanstvenda mu se sad inilo malo ove sree i sve je jo neto oekivao.Sutradan su ujutro putnici spavali gotovo do deset sati.U prednjoj sobi bijahu razbacane sablje, torbe, kese, otvoreni kovezi i blatne izme. Netko je maloas donio dva para oienih izama s ostrugama i metnuo ih pored zida. Sluge sudonosile umivaonike, vrelu vodu za brijanje i oienu odjeu.Mirisalo je na duhan i mukarce.- Hej, Grika, daj lulu! - viknu promuklim glasomVaska Denisov. - listaj, Rostove!Rostov podie svoju raupanu glavu s topla jastuka otirui sanjive oi.- A to, je li kasno?- Kasno je, prolo je devet sati - odgovori Natain glasi iz susjedne se sobe zau utanje ukrobljenih haljina, apati djevojaki smijeh, a pored odkrinutih vrata pomae netomodro, vrpce, crne kose i vedra lica. To bijahu Nataa, Sonjai Petja koji su doli da vide je li ustao.- Ustaj, Nikolenjka - zau se ponovo Natain glas predvratima.- Odmah!Petja je u tom asu u prvoj sobi ugledao i dohvatio sablje i, osjeajui onaj ushit koji obuzima djeake kad vide svogstarijeg brata vojnika i smetnuvi s uma da se sestrama nepristoji da vide neodjevene mukarce, otvorio vrata.- Je li ovo tvoja sablja? - povika on. Djevojice odskoie u stranu. Denisov, prestraena pogleda, sakri svoje dlakave noge pod pokriva i obazre se na druga traei od njegapomo. Petja ue i vrata se ponovo zatvorie. Za vratima serazlegnu smijeh.Nikolenjka, obuci kuni kaput i izii - ree Nataa.- Je li ovo tvoja sablja? - zapita Petja. - Ili je vaa? - obrati se on poniznim potovanjem brkatome i crnomDenisovu.Rostov se urno obrije, obue kuni haljetak i izie iz sobe. Nataa je obula jednu izmu s ostrugom i nazuvala drugu.Sonja se vrtjela oko nje i ba htjela da rairi haljinu i dasjedne kad on ue. Obje su bile u jednakim, novim, modrimhaljinama - svjee, rumene i vesele. Sonja utee, a Nataauhvati brata ispod ruke i odvede ga u salon gdje zavrgoerazgovor. Nisu stizali pitati i odgovarati jedno drugome napitanja o tisuu sitnica koje su samo njih mogle zanimati.Nataa se smijala na svaku rije koju je izgovorio on i koju jeizgovorila ona, ne zato to bi bilo smijeno ono to su govorili,nego to je bila vesela i to nije mogla obuzdati radosti koja jenalazila oduka u smijehu.- Ah, kako je divno, sjajno! - uzvikivala je na sve.Rostov osjeti kako mu se pod tolikim zrakama ljubavi, prvi put nakon pola godine, u dui i na licu iri onaj djetinji osmijeh kojim se nije ni jednom osmjehnuo otkako je otiaood kue.- Zbilja, uj - ree ona - jesi li sad pravi mukarac?Strano mi je drago to si mi brat. - Ona mu pogladi brkove.- Htjela bih znati kakvi ste vi, mukarci? Jeste li kao i mi?Niste?- Zato je Sonja pobjegla? - zapita Rostov.- A da. To je cijela pria! Kako e govoriti onji? Tiili vi?- Kako mi padne na pamet - ree Rostov.- Govori joj vi, molim te. Poslije u ti rei zato.- Ma zato?- Dobro, rei u ti sad. Ti zna da je Sonja moja prijateljica, takva prijateljica da bih za nju metnula ruku u vatru.Evo pogledaj! - Ona zasue svoj muselinski rukav i pokazana svojoj dugoj, mravoj, i njenoj ruci ispod ramena, visokoiznad lakta (na mjestu koje prekrivaju i plesne haljine)crveni biljeg.- To sam ja sebe opekla da bih joj dokazala koliko jevolim. Uarila sam, naprosto, ravnalo na vatri i pritisnula ga.Sjedei u svojoj nekadanjoj uionici na divanu s jastuiima na naslonima i gledajui u te Nataine uagrene oi, Rostov se ponovo vrati u onaj svoj obiteljski, djetinji svijet,koji ni za koga drugoga osim za njega nije imao nikakvasmisla, ali koji je njemu pruao ponajljepe uitke u ivotu;i da netko opee svoju ruku da dokae svoju ljubav, nije muse inilo uzaludno - on je to shvaao i nije se tome udio.- Pa ta? Je li to sve? - zapita on.- Ama takve smo prijateljice da je divota! To s ravnalom - to nije nita; ali mi emo biti prijateljice do groba.Kad ona nekoga zavoli, onda voli do groba; a ja to ne razumijem, ja zaas zaboravim.- Pa ta onda?- Eto, ona toliko voli mene i tebe. - Nataa odjednomporumenje. - Ta sjea se, prije nego si otiao ... Rekla tije neka sve zaboravi? ... Rekla je: ja u ga uvijek voljeti,a on neka bude slobodan. To je zbilja divno i plemenito! Je li,je li? Je li da je plemenito? - zapitkivae Nataa tako ozbiljnoi uzbueno da je bilo oito da je to to sad govori govorilaprije kroza suze. Rostov se zamisli.- Ja nipoto ne povlaim svoju rije - ree on. - A,osim toga, Sonja je tako divna da ne znam koji bi se luakodrekao svoje sree?- Nemoj, nemoj tako - povika Nataa. - Mi smo ve o tome razgovarale. Znale smo da e ti tako rei. Ali tako sene moe jer, razumije li, ako ti tako kae - smatra da sivezan svojom rijeju, onda ispada kao da je ona to namjernorekla. Ispada da je ti ipak silom uzima za enu i ispada kakone treba.Rostov uvidje da su to one dobro smislile. Sonja ga je jo juer zapanjila svojom ljepotom. Danas ju je vidio na trenutak i uinila mu se jo ljepom. Bila je draesno esnaestogodinjedjevoje i oito ga je strastveno voljela (u to nije ni askasumnjao). Zato je sada ne bi volio, pa ak se i oenio, miljaeRostov, ali... sada ga oekuje jo toliko drugih uitaka iposlova! Jest, one su to lijepo smislile - pomisli - treba daostanem slobodan.- Pa lijepo - ree on - poslije emo se porazgovoriti.Ah, kako mi je drago to te vidim! - dometnu on. - A taje s tobom, nisi li se iznevjerila Borisu? - zapita je brat.- Ama gluposti! - viknu Nataa kroza smijeh. - Nemislim ni na njega ni na koga drugoga, i neu ni za kogada znam.Gle, gle! Pa ta e onda?- Je l ja? - priupita Nataa i sretan joj smijeak ozarilice. - Jesi l vidio Duporta?- Nisam.- Nisi vidio Duporta, uvenog plesaa? Onda ne moeto razumjeti. Evo ta u ja. - Nataa uhvati prstima suknjukao plesaice, otra nekoliko koraka, okrenu se, poskoi u zraki udari nogom o nogu te stade na vrhove cipela i proe takonekoliko koraka. - Stojim, je li? Vidi li! - kazivae ona, alise ne odra na prstima. - Eto ta u ja! Nikada se ni za koganeu udati nego u postati plesaica. Samo o tome nikome nirijei!Rostov prsnu u tako veseo i grohotan smijeh da mu Denisov u svojoj sobi pozavidje, a Nataa se ne mogae suzdrati da mu se ne pridrui. - Zbilja, je li da je dobro? - zapitkivae neprestano.- Dobro je. Vie se ne misli udati za Borisa?Natau obli rumen.- Neu se ni za koga udavati. Njemu u rei isto tako kadga vidim.- Gle, gle! - opet e Rostov.- Ama jest, sve su to gluposti - nastavi eretati Nataa.- A ta, je li Denisov dobar ovjek?- Dobar je.- E pa do vienja, oblai se! Je li Denisov straan?- Zato bi bio straan? - zapita Nicolas. - Nije, Vaskaje silan.- Ti ga zove Vaska? ... udno. A ta, je li jako dobar?- Jako je dobar.I Nataa stade na prste i izae iz sobe onako kako izlaze plesaice, ali se smijeila onako kako se smijee samo sretnepetnaestogodinje djevojice.Kad je u salonu sreo onju, Rostov se zacrvenio. Nije znao kako bi se drao prema njoj. Juer su se u prvom trenutkuradosti poljubili zato to su se sastali, ali su danas osjeali dato ne mogu uiniti; on je osjeao da ga svi, i mati i sestre,gledaju upitno i paze kako e se vladati prema njoj. On jojpoljubi ruku i ree joj vi - Sonja. Ali se njihove oi sretoei rekoe jedne drugima ti i njeno se poljubie. Ona ga jesvojim pogledom molila da joj oprosti to se usudila prekoNatae podsjetiti na njegovo obeanje i zahvaljivae mu nanjegovoj ljubavi. On joj je pak svojim pogledom zahvaljivaoto mu je ponudila slobodu i kazivao je, ma ta se dogodilo,nikad nee prestati voljeti, jer je nemogue nju ne voljeti.- Kako je ipak udno - ree Vera ugrabivi trenutak kad su svi utjeli - to Sonja i Nikolenjka govore sad jedno drugome vi i dre se kao da se ne poznaju.Verina je primjedba bila umjesna, kao i sve njezine primjedbe, ali, kao i nakon veine njenih primjedaba, svima bjee nelagodno, i ne samo Sonja, Nikolaj i Nataa, nego istara grofica, koja se plaila te sinove ljubavi prema onjizbog koje bi mu mogla izmai sjajna partija, pocrvenje kaodjevojica.Na veliko udo Rostovljevo, Denisov se pojavi u salonu u novoj odori, napomaen i namirisan, isto onako dotjerankakav je bio u bitkama, i tako udvoran prema damama ikavalirima da to Rostov nije nikako oekivao od njega.

II

Kad se Nikolaj Rostov vratio iz vojske u Moskvu, ukuani su ga doekali kao najboljeg sina, junaka i premilog Nikoluku; rodbina - kao dragog, simpatinog i pristojnogmladia; znanci - kao pristalog husarskog porunika, vjetogplesaa i ponajboljeg moskovskog momka za enidbu.Rostove je poznavala sva Moskva; novaca je stari grof imao te godine dovoljno jer je ponovo zaloio sva svoja imanja, paje tako Nikoluka vrlo lijepo provodio vrijeme, pribavivi sebidobra kasaa i jahae hlae po najnovijoj modi, kakve jonitko u Moskvi nije nosio, i izme po najnovijoj modi s veomailjastim vrcima i malenim srebrnim ostrugama. Vrativi sekui, Rostovu bijee veoma ugodno da, nakon stanovitog izbivanja, okua stari nain ivota. Njemu se inilo da je ve zreoi odrastao ovjek. Sjeao se kako je bio oajan to nije poloioispit iz vjeronauka, kako je od Gavrile pozajmljivao novac zafijaker, kako se potajno ljubio sa onjom - svega se togasjeao, ali kao djetinjarija koje su mu sad bile vrlo daleke.Sad on - husarski porunik u srebrom izvezenoj dolami, svojnikim georgijevskim kriem, priprema svog kasaa zatrku s poznatim ljubiteljima konja, starijim i uglednim ljudima. Veerom odlazi jednoj poznatoj dami na bulevaru. Onvodi mazurku na plesu kod Arharovih, razgovara se o ratu sfeldmaralom Kamenskim, navraa u Engleski klub i tie ses jednim etrdesetogodinjim pukovnikom s kojim ga jeupoznao Denisov.Njegova je ljubav prema caru poneto oslabila u Moskvi jer ga za to vrijeme nije viao. Ali je ipak esto priao o caru, o njegovoj ljubavi prema njemu i nagovjetavao da jo nekazuje sve, da se jo neto skriva u njegovim osjeajima premacaru to ne mogu svi shvatiti, i iz dna je due oboavao, kao i svi Moskovljani u to vrijeme, cara Aleksandra Pavloviakoga su tada u Moskvi prozvali anelom u ljudskom liku.Za tog kratkotrajnog boravka u Moskvi, prije no to se vratio u vojsku, ne samo da se nije zbliio sa onjom, nego se,naprotiv, otuio od nje. Ona je bila veoma lijepa, draga i oitoga je arko voljela, ali je on bio u onim mladenakim godinama kad se mladiu ini da ima toliko posla da se nema kadtime baviti i kad se boji za koga vezati - uva svoju slobodukoja mu je potrebna za kojeta drugo. Kad je za svog boravkau Moskvi pomiljao na onju, govorio je sam sebi: E, jo eih mnogo, mnogo takvih biti i ima ih tamo negdje koje jo nepoznajem. Jo u stii kad zaelim da se pozabavim i ljubavlju,a sad nemam kad. Osim toga, inilo mu se da ga enskodrutvo nekako ponizuje u njegovoj muevnosti. Odlazio je nabalove i u ensko drutvo pretvarajui se da to ini protivsvoje volje. Trke, Engleski klub, banenje s Denisovom, odlaenje onamo - to je bilo neto drugo - to je priliilo pravomhusaru.Na poetku se oujka stari grof Ilija Andreji Rostov brinuo oko priprema za ruak u Engleskom klubu u astdolaska kneza Bagrationa.Grof je hodao dvoranom u kunom kaputu i izdavao naloge klupskom ekonomu i uvenome Feoktisu, glavnom kuharuEngleskoga kluba, o nabavljanju i spravljanju pargi, svjeihkrastavaca, jagoda, teletine i rie za ruak u ast kneza Bagrationa. Grof je bio lan i predsjednik kluba od njegova osnutka.Njemu je bilo povjereno da priredi gozbu u ast Bagrationovuzato to je malo tko kao on znao prirediti gozbu tako bogato idoekljivo, a pogotovo zato to je malo tko znao i bio voljan dadometne od svojih novaca, ako ustreba, za prireivanje gozbe.Klupski kuhar i ekonom radosno su sluali grofove naloge, jersu znali da se ni kod koga drugoga ne moe toliko zaraditi naruku koji je stajao nekoliko tisua.- Pazi onda, kreste, kreste metni u kornjainu juhu, zna!- Dakle, tri hladna jela? ... - priupita kuhar.Grof se zamisli.- Ne moe manje od tri ... Majoneza jedno - ree onbrojei na prste.- Onda kaete da kupim velike keige? - zapita ekonom.- A ta moe, kupi kad ba ne daju. Zbilja, roeni moj,umalo ne zaboravih. Pa treba jo jedno predjelo. Oh, boemoj! - On se uhvati za glavu. - Ta tko e mi dovesti cvijee?Mitenjka! O Mitenjka! Skoknider, Mitenjka, do naeg imanja- obrati se on upravitelju koji je uao na njegov poziv -skoknite do naeg imanja i reci Maksimki vrtlaru nekaodmah potjera kmetove na kuluk. Kai mu neka sve iz staklenika dovue ovamo i neka umota u pustine. Hou da do jutrabude ovdje dvjesta saksija.Poto je izdao jo mnogo razliitih naloga, on ve krenu grofici da se odmori kad se sjeti jo neega vanog pa sevrati, dozva natrag kuhara i ekonoma i ponovo stade zapovijedati. S vrata dopre lak muki hod, zveckanje ostruga, i u sobuue mladi grof, rumen, crnih bria, oito odmoren i oporavljen od lagodnog ivota u Moskvi.- Eh, brajko moj! Ne znam gdje mi je glava - ree staracosmjehujui se kao da se stidi pred sinom. - Da mi bar tihoe pomoi! Treba nam jo pjevaa. Glazbu imam, ali bitrebalo pozvati i Cigane, je li? Vi vojnici to volite.- Zbilja, tatice, ja mislim da se knez Bagration, kad sespremao za bitku kod Schngrabena, nije toliko brinuo kao visada - ree sin osmjehujui se.Stari grof se pretvarae da se ljuti.- Jest, lako je govoriti, ali pokuaj sam.I grof se okrenu kuharu koji je, pametna i smjerna lica, gledao pozorno i ljubazno as oca, as sina.- Vidi li ti ovu mlade, Feoktise, a? - ree on. - Smijese nama - starcima.- ta ete, vaa svjetlosti, oni bi samo dobro jeli, a kakose sve to spremi i servira, to se njih ne tie.- Tako je, tako je! - viknu grof i veselo uhvati sina zaobje ruke. - E pa zna ta, ba si mi dobro doao! Sjedismjesta u dvoprene saonice i otii Bezuhovu i reci mu da te jeposlao grof Ilija Andrejevi i da ga molim neka ti dade svjeihjagoda i ananasa. Nitko ih drugi vie nema. Ako ga nema kodkue, svrati do kneginjica, a odande, pazi dobro, poi naRazguljaj - Ipatka, koija zna gdje je to - potrai ondjeIljuku Cigana, onoga koji je kod grofa Orlova onda plesao,sjea li se, u bijelom kazakinu,[footnoteRef:1] i dovedi ga ovamo, k meni. [1: Vrsta gornjeg kaputa.]

- Da i Ciganke povedem? - zapita Nikolaj smijui se.- De, de!...Uto ue neujnim koracima u sobu Ana Mihajlovna, poslovna, zabrinuta i ujedno kranski smjerna, kao i uvijek. Iako je Ana Mihajlovna svaki dan zatjecala grofa u kunomkaputu, on se svaki put pred njom zbunjivao i molio je da muoprosti to je tako obuen.- Nita, nita, dragi grofe - ree ona zatvarajui smjernooi. - Ja u otii Bezuhovu - ree ona. - Mladi je Bezuhovdoputovao i sad emo, grofe, dobiti sve iz njegovih staklenika.Ionako je trebalo, da ga pohodim. Poslao mi je pismo od Borisa.Borja je sad, hvala bogu, u tabu.Grof se obveseli to Ana Mihajlovna preuzima jedan dio njegovih obaveza pa zapovijedi da upregnu za nju malu koiju.- Recite Bezuhovu neka doe. Ja u ga zapisati. ta, je lidoao sa enom? - zapita on.Ana Mihajlovna prevrnu oima, a na licu joj se odrazi duboka alost...- Ah, dragi moj, on je veoma nesretan ovjek - reeona. - Ako je istina ono to govore, onda je to strano. I tkobi to pomislio kad smo se onoliko radovali njegovoj srei! Aon je takva uzviena, nebeska dua, taj mladi Bezuhov! Jest,ja ga alim iz dna due i potrudit u se da ga utjeim kolikomogu.- Pa ta se dogodilo? - zapitae oba Rostova, starii mladi.Ana Mihajlovna duboko uzdahnu.- Kau da je nju Dolohov, sin Marije Ivanove, sasvimkompromitirao - proaputa ona tajanstveno. - Pjer mu jepomogao, pozvao ga sebi u kuu u Petrogradu, i eto ... Onaje dola ovamo, a taj neboja za njom - ree Ana Mihajlovnaelei pokazati da je na Pjerovoj strani, a zapravo iskazujuinehotinom intonacijom i jedva primjetnim osmijehom, da jena strani neboje, kako je nazvala Dolohova. - Kau da jePjer sav utuen zbog te nesree.- Svejedno mu recite neka doe u klub - ipak e se rastresti. Bit e bajoslovna gozba.Sutradan, 3. oujka, izmeu jedan i dva sata popodne, oko dvjesta i pedeset lanova Engleskog kluba i pedesetak gostijuoekivahu na ruak dragoga gosta i junaka austrijskog pohoda,kneza Bagrationa. Kad su stigle vijesti o bici kod Austerlitza,Moskva je u prvi mah bila zateena. Rusi su u to vrijeme bilitoliko navikli na pobjede da, na glas o porazu, jedni naprostonisu vjerovali, a drugi su pokuali objasniti taj udni dogaajnekakvim neobinim razlozima. U Engleskom klubu, gdje suse okupljali svi oni koji su bili ugledni, oni koji su dobivaliobavijesti iz prve ruke i koji su imali utjecaja, nije se u prosincu mjesecu, kad su poele stizati vijesti, uope govorilo oratu ni o posljednjoj bici, kao da su se svi zarekli da ute.Ljudi koji su vodili glavnu rije, primjerice: grof Rastopin,knez Jurij Vladimirovi Dolgorukov, Valujev, grof Markov,knez Vjazemski, nisu ni dolazili u klub nego su se sastajalipo kuama, u svojim intimnim drutvancima, tako da oniMoskovljani koji su prepriavali to su drugi govorili (meukoje je spadao i Ilija Andreji Rostov) nisu neko vrijeme imalivoa ni odreenog miljenja o ratnoj situaciji. Moskovljani sunasluivali da neto nije u redu i da je teko raspravljati otim tekim vijestima, pa su zato radije utjeli. Ali nakon nekogvremena pojavie se, kao porotnici to izlaze iz vijenice, ivelike zvjerke koje su diktirale miljenje u klubu, i svi stadoegovoriti jasno i odreeno. Bili su otkriveni uzroci tom nevjerojatnom, neuuvenom i nemoguem porazu Rusa, i sve serazjasnilo, i po svim su zakucima Moskve govorili jedno teisto. Ti su uzroci bili: izdaja Austrijanaca, loe snabdijevanjevojske, izdaja Poljaka Przybiszewskoga i Francuza Langerona, Kutuzovljeva nesposobnost (ovo se samo aputalo),mladost i neiskustvo cara koji se oslonio na loe i nitavneljude. Ali su svi govorili da je vojska, ruska vojska, bila izvanredna i da je poinila uda od junatva. Vojnici, oficiri i generali bili su - heroji. Ali junak nad junacima bio je knezBagration koji se proslavio u bici kod Schngrabena i u povlaenju od Austerlitza, gdje je jedini proveo svoju kolonu upotpunom redu i cijeli dan odbijao dvostruko jaeg neprijatelja. Tome to je Bagration iziao u Moskvi na glas kaojunak pripomoglo je i to to on nije u Moskvi imao nikakvihveza i to je bio stranac. U njegovu se liku odavala poastobinom ruskom vojniku, borcu, koji nema veza i koji nespletkari i koga uspomene jo od talijanskog pohoda veu saSuvorovljevim imenom. Osim toga se time to su se njemuodavale takve poasti, najbolje pokazivalo negodovanje ineraspoloenje prema Kutuzovu.- Kad ne bi bilo Bagrationa, il faudrait linventer[footnoteRef:2] - ree aljivina inin, parodirajui Voltairove rijei. Kutuzovanije nitko spominjao, a neki su ga potajno grdili i zvali gadvorskom lutkom i starim satirom. [2: Trebalo bi ga izmisliti.]

Cijela je Moskva ponavljala rijei kneza Dolgorukova: ovjek plete, plete, pa se i zaplete koji se tjeio za naporaz uspomenama na prijanje pobjede, te Rastopinoverijei kako francuske vojnike treba sokoliti pred bitku patetinim frazama, kako s Nijemcima treba logino raspravljati uvjeravajui ih da je opasnije bjeati nego napredovati;ali da ruske vojnike treba samo obuzdavati i moliti ih: lake!Svuda su se prepriavale sve nove i nove prie o pojedinimprimjerima junatva koje su pokazali nai vojnici i oficiri kodAusterlitza. Ovaj je spasio zastavu, onaj pobio pet Francuza,a onaj, opet, sam nabijao pet topova. Oni koji nisu poznavaliBerga priali su o njemu kako je, ranjen u desnicu, uzeo sabljuu ljevicu i krenuo naprijed. O Bolkonskomu nisu nita govorili, a samo su oni koji su ga dobro poznavali alili to je mladpoginuo ostavivi za sobom bremenitu enu i oca udaka.

III

Treega oujka se po svima prostorijama Engleskog kluba razlijegao amor razgovora i, poput pela u proljee, motalise amo-tamo, sjedili, stajali, sastajali se i rastajali se gosti ilanovi kluba u odorama, frakovima i poneki jo napudranii u kaftanima. Napudrani livrirani lakaji, u niskim cipelama idugim arapama, stajali su kod svakih vrata i pozorno pratilisvaki pokret gostiju i lanova kluba kako bi ih podvorili.Veina prisutnih bijahu stari, ugledni ljudi irokih, samosvjesnih lica, debelih prstiju, sigurnih kretnji i glasova. Takvi sugosti i lanovi sjedili na odreenim, uobiajenim mjestima iokupljali se u odreenim i uobiajenim drutvancima. Neznatan dio prisutnih bijahu sluajni gosti - mahom mladi ljudimodu kojima bijahu Denisov, Rostov i Dolohov koji je ponovopostao oficir u Semjonovskom puku. Na licima se mladih ljudi,napose oficira, zrcalilo ono osjeanje prezirna potovanjaprema starcima koje kao da govori starom pokoljenju: Mismo spremni da vas cijenimo i potujemo, ali upamtite dabudunost pripada ipak nama.Tu je bio i Nesvicki, stari lan kluba. Pjer, koji je po eninoj zapovijedi pustio kosu, skinuo naoari i bio odjeven pomodi, hodao je kroz dvorane turoban i sumoran. Njega jeovdje, kao i svagdje, okruivala atmosfera to su je stvaraliljudi koji se sklanjaju pred njegovim bogatstvom i s kojima jeon, vian da gospodari, razgovarao rastreseno i prezirno.Po godinama je trebalo da bude s mlaima, a po bogatstvu i vezama ubrajao se meu stare i ugledne goste pa je stoga iaood jednih do drugih. Najugledniji su starci bili u sreditu skupina kojima su se smjerno pridruivali ak i neznanci da ujuznamenite linosti. Velike su se skupine obrazovale oko grofaRastopina, Valujeva i Narikina. Rastopin je priao kako suAustrijanci koji su bjeali potisnuli Ruse, pa su Rusi moralibajunetama kriti sebi put kroz bjegunce.Valujev je povjerljivo priopavao kako je Uvarov doao iz Petrograda da dozna miljenje Moskovljana o Austerlitzu.U treem je skupu Narikin pripovijedao o vijeanju austrijskoga vojnog vijea na kome je Suvorov zakukurijekaoodgovarajui tako na glupost austrijskih generala. inin, kojise tu naao, htjede se naaliti pa ree da Kutuzov, oito, nijemogao od Suvorova nauiti ni tu laku vjetinu - da kukurijee kao pijetao; ali starkelje omjerie strogim pogledomaljivinu napominjui mu time da je ovdje i na dananji danneprilino govoriti tako o Kutuzovu.Grof Ilija Andreji Rostov zabrinuto je i uurbano hodao u svojim mekim izmama iz blagovaonice u salon, pozdravljajui se brzo i posve jednako i s uglednim i s neuglednimosobama koje je sve odreda poznavao, a kadikad je traiooima svog stasitog junaka sina, zaustavljao radosno nanjemu svoj pogled i podmigivao mu. Mladi je Rostov stajaopokraj prozora s Dolohovom s kojim se nedavno bio upoznaoi do ijeg mu je poznanstva bilo mnogo stalo. Stari grof muprie i rukova se s Dolohovom.- Izvoli doi k meni kad poznaje mog junaka ... zajedno ste bili ovdje, zajedno ste inili junatva... A! VasilijeIgnjatjiu ... zdravo, stari - obrati se on starkelji koji jeprolazio, ali nije ni dorekao pozdrava kad se sve uskomea,lakaj dotra i prestraena lica najavi: Izvoljeli su doi!Zacilikae zvonca; starijeine kluba potrae prema ulazu; gosti koji su bili ratrkani po razliitim sobama, sabie se ujednu gomilu, kao ra kad se strese na lopati, i zaustavie seu velikom salonu pred vratima dvorane.Na vratima se predvorja pojavi Bagration, bez eira i sablje koje je, po klupskome obiaju, ostavio kod vratara. Nijebio u kapi od astrahana, s nagajkom preko ramena, kakva ga jevidio Rostov u noi uoi bitke kod Austerlitza, nego u tijesnojodori s ruskim i stranim odlikovanjima i s georgijevskomzvijezdom na lijevoj strani grudi. On je, oito, maloas, prijeruka, podrezao kosu i zaliske to je promijenilo njegovu fizionomiju nagore. Na njegovu licu bijae neto bezazleno isveano to mu je, onako otrih i muevnih crta lica, davaloak pomalo komian izraaj. Bekleov i Fjodor PetroviUvarov doli su s njim i zaustavili se na vratima elei da on,kao glavni gost, poe ispred njih. Bagration se smete jer nijehtio iskoristiti njihovu uljudnost; tako svi zastadoe na vratima i napokon Bagration poe ipak naprijed. Stupao je poparketu sobe za primanje snebivljivo i nespretno, ne znajuikud bi s rukama - bio je viniji i lake mu je bilo hodati podkiom tanadi preko oranice, kao to je iao pred Kurskimpukom u Schngrabenu. Starjeine ga kluba doekae kodprvih vrata, rekoe nekoliko rijei kako su radosni to videtako draga gosta i, ne doekavi njegova odgovora, opkoliega, kao da su ga zarobili, i odvedoe u salon. Kroz vrata sesalona nije moglo ni proi od lanova i gostiju koji su nagrnuli,gurali jedan drugoga i pokuavali preko tuih ramena vidjetiBagrationa, kao da je kakva rijetka zvijer. Grof je IlijaAndreji najodlunije, smijui se i neprestano govorei:Makni se, mon cher, makni, makni! prokrio put kroz svjetinu, proveo goste u salon i posjeo ih na srednji divan. Velikezvjerke, najugledniji lanovi kluba, okruie pridolice. GrofIlja Andreji ponovo se progura kroz mnotvo, izie iz salonai nakon minute se vrati s jo jednim starjeinom nosei veliksrebrn pladanj koji prui knezu Bagrationu. Na pladnju bijaepjesma spjevana i tiskana u ast junaku. Kad ugleda pladanj, Bagration se uplaeno obzirnu kao da trai pomo. Ali u svim oima proita zahtjev da se pokori. Osjeajui da je u njihovojvlasti, Bagration dohvati odluno, objema rukama, pladanj iljutito i prijekorno pogleda grofa koji mu ga je pruio. Netkousluno uze iz Bagrationovih ruku pladanj (inae bi ga on, inilo se, drao tako do veeri i iao s njim k stolu) i upozori gana pjesmu. Pa dobro, proitat u - kao da ree Bagrationpa upre svoje umorne oi u papir i stade ozbiljno i paljivoitati. Sam stihotvorac uze pjesmu i poe je itati naglas. KnezBagration sluae oborene glave.

Proslavi Aleksandra vijek I ouvaj nam Tita[footnoteRef:3] na prijestolju. [3: Tito je bio rimski car, poznat po svojoj dobroti.]

Budi straan voa, ali i dobar ovjek,U domovini Rifej, a Cezar na bojitu.Da ni sretni Napoleon Koji ve okusi tko je BagrationNe dirne vie u Ruske Alkide[footnoteRef:4]... [4: Alkid je bio nadimak grkoga junaka Herakla, unuka Alkejeva.]

Ali nije ni dovrio itanje kad ceremonijar objavi gromovitim glasom: Jelo je gotovo! Otvorie vrata, iz blagovaonice zagrmje poloneza: Grom pobjede razlijee se, hrabri Ruse,veseli se - a grof Ilja Andreji pogleda ljutito autora koji jei dalje itao pjesmu, da se pokloni pred Bagrationom. Svipoustajae osjeajui da je objed vaniji od stihova, a Bagration pokorno poe prvi k stolu. Njega posjedoe na elo stolaizmeu dva Aleksandra - Bekleova i Narikina, to je takoer bilo znaajno s obzirom na carevo ime; trista ljudi posjedae u blagovaonici prema inu i ugledu, ugledniji - bliepoasnom gostu, onako isto prirodno kao to je voda, kad serazlije, dublja ondje gdje je zemljite nie.Ba pred ruak grof Ilja Andreji predstavi knezu svoga sina. Bagration ga poznade i ree nekoliko nesklapnih inevjetih rijei kakve su bile i sve ostale rijei koje je izgovorio toga dana. Grof je Ilja Andreji radosno i ponosno obilazio sve pogledom dok je Bagration govorio s njegovim sinom.Denisov, Nikolaj Rostov i njegov novi znanac Dolohov sjedili su gotovo u sredini stola. Suelice njima sjede Pjer do kneza Nesvickoga. Grof je Ilja Andreji s ostalim starjeinama kluba sjedio suelice Bagrationu i nutkao kneza utjelovljavajui u sebi moskovsku gostoljubljivost.Njegov trud nije bio uzaludan. I posna i mrsna jela bila su izvrsna, ali on ipak nije mogao biti posve miran dok se ruaknije zavrio. Namigivao je toiocu, zapovijedao apatom slugama i prilino uzbueno oekivao svako jelo koje je poznavao.Sve je bilo divno. Kad iznesoe drugo jelo, golemu keigu(ugledavi je, Ilja Andreji pocrvenje od radosti i snebivanja),lakaji ve stadoe, uz prasak, otvarati boce i toiti ampanjac.Nakon ribe, koja se gostima prilino svidjela, grof Ilja Andrejizgleda se s ostalim starjeinama. Bit e mnogo zdravica, valjazapoeti! - apnu pa dohvati pehar i ustade. Svi mukomumukoe oekujui ta e rei.- U zdravlje carevo! - kliknu on i istog se asa njegovedobre oi ovlaie suzama od radosti i zanosa. U istom trenutku zasvirae Grom pobjede razlijee se. Svi poustajae ikliknue hura!. I Bagration kliknu hura! istim onimglasom kojim je kliktao na polju kod Schngrabena. Oduevljeni glas mladoga Rostova izdvajao se izmeu svih trista glasova. Samo to nije plakao.- U zdravlje carevo - vikae on - hura! - Iskapi svojpehar i tresne njime o pod. Mnogi se povedoe za njegovimprimjerom. I dugo odjekivahu glasni usklici. Kad su glasoviumuknuli, lakaji pokupie razbijeno posue, i svi posjedaesmijeei se svojoj vici i razgovarajui se. Grof Ilja Andrejiponovo ustade, pogleda u papiri to je leao pokraj njegovatanjira i nazdravi u ast junaka naeg posljednjeg pohoda,kneza Petra Ivanovia Bagrationa, a plave mu se oi ponovoovlaie suzama. Hura! - kliknu ponovo trista gostiju, aumjesto glazbe zaorie glasovi pjevaa koji su pjevali kantatuPavla Ivanovia Kutuzova:

Prepreka se Rus ne boji,Hrabrost je jamstvo pobjedama,Dok su u nas Bagrationi,Dumani su pod nogama - itd.

Tek to su pjevai otpjevali, zaredae se nove i nove zdravice, i grof Ilja Andreji sve se vie i vie raznjeivao, i sve se vie razbijalo posua, i sve se vie vikalo. Napijalo se uzdravlje Bekleova, Narikina, Uvarova, Dolgorukova, Apraksina, Valujeva, u zdravlje klupskih starjeina, u zdravlje svihlanova kluba, u zdravlje svih gostiju kluba i, naposljetku,posebno u zdravlje prireivaa ruka grofa Uje Andrejia.Kod te je zdravice grof izvadio rupi, pokrio njime lice ipolio se suzama.

IV

Pjer je sjedio suelice Dolohovu i Nikolaju Rostovu. Mnogo je i pohlepno jeo i pio, kao i uvijek. Ali su oni koji su ga dobropoznavali vidjeli danas na njemu neku veliku promjenu. Zarukom je neprestano utio i gledao oko sebe kiljei i mrteise, ili se zagledao nekamo i trljao potpuno rastreseno hrbatsvoga nosa, lice mu je bilo sjetno i tmurno. inilo se da i nevidi i ne uje to se dogaa oko njega i da jednako misli oneemu tekom i nerijeenom.To nerijeeno pitanje to ga je muilo bijahu nagovjetaji kneginjice u Moskvi o Dolohovljevoj intimnosti s njegovomenom i anonimno pismo, koje je jutros dobio i u kojemu je,s onim runim saaljenjem to je svojstveno svim anonimnimpismima, stajalo kako on slabo vidi kroz svoje naoari i kakoje samo za njega tajna da mu Dolohov ara sa enom. Pjernije nipoto povjerovao ni kneginjiinim nagovjetajima nipismu, ali mu je sad grozno bilo da gleda pred sobom Dolohova. Svaki put kad bi mu se pogled ukrstio s Dolohovljevimdivnim drskim oima, Pjer je osjeao kako mu se u dui budineto uasno i gadno, pa je bre-bolje okretao glavu od njega.Sjeajui se i nehotice cijele prolosti svoje ene i njenih odnosa s Dolohovom. Pjeru bijae jasno da je ono to je stajalo upismu moglo biti istina, da je u najmanju ruku moglo nalikovati na istinu, kad se ne bi ticalo njegove ene. Pjer se i nehotice sjeao kako se Dolohov, kome je poslije rata bilo sve vraeno, vratio u Petrograd i doao k njemu. Koristei se svojimprijateljstvom s Pjerom iz doba kad su zajedniki banili,Dolohov mu je doao pravo u kuu i Pjer ga je primio podsvoj krov i pozajmio mu novaca. Pjer se sjeao kako je Helena,smijeei se, izraavala svoje nezadovoljstvo to Dolohov stanuje kod njih, i kako je Dolohov pred njim ciniki hvalioljepotu njegove ene, i kako se otada pa sve do dolaska uMoskvu nije odvajao od njih.Jest, krasan je on - miljae Pjer - poznajem ga ja. On bi posebno uivao da okalja moje ime i da me izvrgne rugluba zato to sam se zauzimao za nj, primio ga i pomogao mu.Ja znam i razumijem to bi ta prijevara znaila u njegovimoima, kad bi to bila istina. Jest, kad bi to bila istina; ali ja uto ne vjerujem, ne smijem i ne mogu vjerovati. Sjeao seizraaja to ga je poprimalo Dolohovljevo lice u asovimaokrutnosti, kao onda kad je vezao policijskog nadzornika zamedvjeda i gurao ga u vodu, ili kad je bez ikakva razlogaizazivao ovjeka na dvoboj, ili ubijao iz pitolja koijaevakonja. Taj je izraaj bivao esto na Dolohovljevu licu kad biga on gledao. Jest, on je naletica - miljae Pjer - njemunije nita da ubije ovjeka, njemu se zacijelo ini da ga se sviboje, njemu to zacijelo godi. On zacijelo misli da ga se i jabojim. I odista ga se bojim - miljae Pjer, i opet je kod tihmisli osjeao kako mu se neto strano i gadno budi u dui.Dolohov, Denisov i Rostov sjedili su sad suelice Pjeru i inilose da su neobino dobre volje. Rostov je veselo razgovarao sasvoja dva prijatelja, od kojih je jedan bio smion husar adrugi uven megdandija i vjetrogonja, i kadikad bi podrugljivo pogledao Pjera koji je na tom ruku udarao u oi, onakozamiljen, rastresen i golem. Rostov je neprijateljski gledaoPjera, prvo zato to je Pjer za njega, husara, bio bogat civil,mu ljepotice, jednom rijeju baba; drugo zato to Pjer, onakozamiljen i rastresen, nije poznao Rostova i nije odzdravio nanjegov poklon. Kad su pili u zdravlje carevo, Pjer se biozamislio pa nije ni ustao ni uzeo pehar.- A ta je s vama? - doviknu mu Rostov gledajui ga ioduevljeno i ljutito. - Zar ne ujete: u zdravlje carevo!Pjer uzdahnu, pokorno ustade i ispi svoj pehar, a kad svi posjedae, obrati se Rostovu smjeei se svojim dobroudnimsmijekom.- A ja vas nisam ni poznao - ree. Ali Rostovu nije bilodo toga, on je klicao hura!- Nee li obnoviti poznanstvo - upita Dolohov Rostova.- Nek ide s milim bogom, budala - ree Rostov.- Treba paziti mueve ljepunih ena - ree Denisov.Pjer nije ni mogao uti to su govorili, ali je znao da govore o njemu. On pocrvenje i okrenu glavu.- A sad, u zdravlje lijepih ena - ree Dolohov pa seozbiljno, s peharom u ruci, okrenu Pjeru osmjehujui se kutovima usana. - U zdravlje lijepih ena, Petrua, i njihovihljubavnika - ree on.Pjer je oborenih oiju pio iz svog pehara ne gledajui Dolohova i ne odgovarajui mu. Lakaj koji je dijelio primjerkeKutuzovljeve kantate stavi jedan list pred Pjera, kao preduglednijeg gosta. On ga htjede uzeti, ali se Dolohov naepreko stola, istre mu list iz ruke i stade itati. Pjer pogledaDolohova i obori pogled - neto strano i gadno to mu nijedalo mira za cijeloga ruka probudi se i svega ga obuze. Onse nae cijelim svojim gojaznim tijelom preko stola.- Kako se usuujete uzeti! - viknu on.Kad su zauli taj uzvik i vidjeli koga se tie, Nesvicki i susjed s desne strane urno se i prestraeno obratie Bezuhovu.- Okanite se, okanite, ta vam je? - aputahu prestraeni glasovi. Dolohov pogleda Pjera svojim svijetlim, veselimi okrutnim oima osmjehujui se isto onako, kao da veli: E,ba mi je drago.- Ne dam - izgovori on razgovijetno.Pjer problijede, usna mu zatitra i on istre list.- Vi... vi ste ... nitkov! ... Izazivam vas na dvoboj -ree on, odmae stolac i ustade. U tom istom asu kad je touinio i izgovorio te rijei, osjetio je da je pitanje o krivnjinjegove ene, koje ga je muilo cijeli taj dan, bilo konanoi nesumnjivo potvrdno rjeenje. Mrzio ju je i zauvijek raskinuo s njom. Iako ga je Denisov molio da se ne mijea u to,Rostov je pristao da bude svjedok Dolohovu pa se poslijeruka dogovorio s Nesvickim, Bezuhovljevim svjedokom, ouvjetima dvoboja. Pjer je otiao kui, a Rostov, Dolohov iDenisov ostadoe do kasno uveer u klubu sluajui Ciganei pjevae.- Onda, do sutra u Sokoljnicima - ree Dolohov opratajui se s Rostovom na vratima kluba.- I ti si miran? - zapita Rostov.Dolohov zastade.- Evo gledaj, otkrit u ti u dvije rijei svu tajnu dvoboja. Ako ide na dvoboj i pie oporuke i njena pisma roditeljima, ako misli da moe poginuti, onda si - budala ijamano si izgubljen; a ide li s vrstom namjerom da njegaubije to je mogue bre i da to bude to pouzdanije, ondaje sve u redu. Kao to mi je na lovac na medvjede u Kostromi esto govorio: ta kako se ne bi, veli, bojao medvjeda? Ali im ga spazi, proe te sav strah i samo pazi da ti ne umakne!Eto tako i ja. A demain, mon cher![footnoteRef:5] [5: Do sutra, dragi moj!]

Sutradan, u osam sati ujutro, Pjer i Nesvicki stigoe u Sokoljniku umu i tu ve zatekoe Dolohova, Denisova iRostova. Pjer je nalikovao na ovjeka koji se zavezao u mislikoje se nikako ne tiu onoga to ga oekuje. Njegovo upalolice bijae uto. Oito nije spavao te noi. Rastreseno je gledaooko sebe i mrtio se, kao da mu sunce udara u oi. Dvije suga misli bile posve zaokupile: krivica njegove ene o kojojnakon probdjevene noi nije vie nimalo sumnjao, i nevinostDolohovljeva koji nije imao nikakva razloga da uva tuuast. Moda bih ja na njegovu mjestu uinio isto tako - miljae Pjer - tavie, sigurno bih uinio isto tako; emu ondataj dvoboj, to umorstvo? Ili u ja njega ubiti, ili e on menepogoditi u glavu, u lakat, u koljeno. Da odem odavde, da pobjegnem i sakrijem se negdje - padalo mu je na pamet. Aliba u trenucima, kad su mu dolazile takve misli, pitao jeneobino mirno i rastreseno, to je ulijevalo potovanje onimakoji su ga gledali: Hoemo li skoro, je li gotovo?Kad je sve bilo spremno, sablje pobodene u snijeg da oznae granicu do koje je trebalo prii, i pitolji nabijeni,Nesvicki pristupi Pjeru.- Ja ne bih ispunio svoju dunost, grofe - ree onplaljivim glasom - i ne bih opravdao povjerenje i ast kojeste mi ukazali time to ste me izabrali za svoga svjedoka, kadvam u ovom vanom trenutku ne bih rekao svu istinu. Jadrim da nema dovoljno razloga da se ovaj dvoboj odri i danije vrijedno oko toga prolijevati krvi... Vi niste bili u pravu,raestili ste se malo ...- Ama jest, strano je glupo ... - ree Pjer.- Dopustite mi, dakle, da kaem da alite, i ja samuvjeren da e nai protivnici pristati da prihvate vau ispriku- ree Nesvicki (koji, kao i ostali svjedoci i kao svi u takvimprilikama, nije jo vjerovao da e doista doi do dvoboja). -Vi znate, grofe, da je kudikamo pametnije priznati svojupogreku nego tjerati mak na konac. Ni s jedne strane nijebilo uvrede. Dopustite mi da pregovaram ...- Nemojte, ta tu ima da se govori! - ree Pjer - Svejedno je ... Dakle, je li gotovo? - doda. - Recite mi samokamo da idem i kamo da pucam? - ree osmjehujui se neprirodno i blago. Dohvati pitolj i stade ispitivati kako se okida,jer dotada nikad jo nije drao pitolj u rukama, to nije htiopriznati. - Ah, da, da, tako je, znam, samo sam zaboravio -ree.- Nikakvih isprika, apsolutno nita - ree DolohovDenisovu koji je takoer pokuao da ih pomiri i takoer doaodo oznaenog mjesta.Odredie mjesto za dvoboj, osamdesetak koraaja od ceste na kojoj su ostale saonice, na malom proplanku u borovoj umi,prekrivenom snijegom koji je posljednjih dana bio okopnio odjugovine. Protivnici su stajali etrdeset koraaja daleko jedanod drugoga, svaki na jednom kraju proplanka. Svjedoci su,brojei korake, otprtili po mokrom i dubokom snijegu od onogmjesta gdje su stajali do sablji Nesvickova i Denisova koje suoznaavale barijeru[footnoteRef:6] i koje bijahu pobodene na deset koraajajedna od druge. Jo bijae jugovina i magla; ovjek nije mogaonita vidjeti dalje od etrdeset koraka, ve je tri minute svebilo spremno, a jo su se skanjivali da ponu. Svi su mukommuali. [6: Crta koja razdvaja protivnike i koju oni ne smiju prijei.]

V

- Pa da ponemo! - ree Dolohov.- Moemo - ree Pjer jednako se osmjehujui.Nastadoe grozni trenuci. Bilo je oito da se sukob koji je izbio ni zbog ega ne moe vie niim sprijeiti, da se razvija sam od sebe, nezavisno od ljudske volje, i da se dvobojmora odrati. Denisov stupi prvi naprijed do barijere i objavi:- Budui da su protivnici odbili da se pomire, neka izvolezapoeti - neka uzmu pitolje i, kad ja izbrojim tri, nekapou u susret jedan drugome.- Je ... dan! Dva! Tri! - uzviknu ljutito Denisov i sklonise u stranu.Obojica pooe prtinicom i stadu se sve vie i vie pribliavati razaznavajui jedan drugoga u magli. Protivnici su imali pravo da na putu do barijere pucaju kad hoe. Dolohov je iao polagano ne podiui pitolja i gledajui svojim svijetlim, sjajnim i plavim oima u lice svom protivniku. Na ustima mu igrae, kao i uvijek, neto nalik na osmijeh.Na rije tri Pjer poe hitimice naprijed silazei s prtinice i gazei po cijelcu. Ispruio je desnu ruku u kojoj je draopitolj bojei se, oito, da ne ubije sebe iz pitolja. Ljevicu jebriljivo sklanjao za lea, jer je neprestano htio da pridrinjome desnicu, a znao je da ne smije. Poto je proao pet-estkoraka i zagazio s prtinice u snijeg, Pjer pogleda preda se, paopet brzo u Dolohova, povue prstom kako su ga uili i opali.Nikako nije oekivao tako jak prasak pa se tre od vlastitapucnja, a onda se osmjehnu sam sebi poto se tako ponio istade. U prvi mah nije mogao nita vidjeti od dima koji jezbog magle bio osobito gust; ali drugi hitac, koji je oekivao,izostade. Samo je uo Dolohovljeve uurbane korake, a krozdim ugleda njegov lik. Drao se jednom rukom za lijevustranu, a drugom stezao sputen pitolj. Lice mu bijae blijedo.Rostov mu pritra i neto ree.- Ne ... nije - procijedi Dolohov - ne, nije gotovo - pa,posrui i hramljui, prijee jo nekoliko koraka do samesablje i klonu na snijeg pokraj nje. Lijeva mu ruka bijae svakrvava, pa je otare o kaput i podupre se njome. Lice mu jepodrhtavalo, blijedo i natmureno.- Izvo... - poe Dolohov, ali ne mogade ujedanputizgovoriti - izvolite - doree na jedvite jade. Pjer se jedvasuzdravae da ne zaplae, pa potra Dolohovu i ve htjedeprijei prostor koji je razdvajao dvije barijere, kad Dolohovviknu. - K barijeri! - I Pjer, shvativi o emu je rije, stadepokraj svoje sablje. Dijelilo ih je tek deset koraaja. Dolohovobori glavu na snijeg, pohlepno zagrize u snijeg, pa opetpodie glavu, ispravi se, podavi noge i sjede traei vrstouporite. Gutao je hladan snijeg i sisao ga; usne su mu podrhtavale, ali se neprestano smijeio; oi su mu sijevale odpakosti i napora posljednje snage koju je prikupljao. Podiepitolj i naniani.- Stanite porebarke, zatitite se pitoljem - dobaciNesvicki.- Zatitite se! - ne otrpje ak ni Denisov da ne doviknesvom protivniku.Pjer je nemono rairio noge i ruke i, osmjehujui se blago, saalno i pokajniki, isprsio se svojim irokim grudima pred Dolohovom i tuno ga gledao. Denisov, Rostov i Nesvicki zamurie. Istodobno zaue i hitac i Dolohovljev bijesan krik.- Pokraj! - kriknu Dolohov i nemono klonu glavom nasnijeg. Pjer se uhvati za glavu, okrenu i poe natrag u umugazei samo po snijegu i izgovarajui naglas neke nerazumljiverijei.- Glupo je... glupo! Smrt... la ... - ponavljaemrtei se. Nesvicki ga zaustavi i odveze kui.Rostov i Denisov odvezoe ranjenoga Dolohova.Dolohov je, sklopljenih oiju, utke leao u saonicama i nijednom rijeju nije odgovarao na pitanja koja su mu zadavali; ali kad uoe u Moskvu, odjednom se prenu i, pridigavi smukom glavu, uhvati za ruku Rostova koji je sjedio uz njega.Rostova prenerazie potpuno nov i neoekivan zanos i njenostna Dolohovljevu licu.- Pa kako je? Kako se osjea - zapita Rostov.- Loe! Ali nije vano. Gdje smo, prijatelju! - zapitaDolohov isprekidanim glasom. - U Moskvi smo, znam. Zamene nije vano, ali sam nju ubio, ubio... Ona nee togapodnijeti. Nee podnijeti...- Tko? - zapita Rostov.- Majka moja. Moja majka, moj aneo, moj oboavanianeo, majka - i Dolohov proplae stiui Rostovu ruku.Kad se donekle smirio, objasni Rostovu da ivi s majkom ida ona nee preivjeti ako ga bude morala gledati kako umire.Zamoli Rostova da ode k njoj i da je pripravi na ovo.Rostov poe naprijed da izvri to mu je reeno i osvjedoi se, na svoje veliko udo, da Dolohov, taj kavgadija i naletica Dolohov, ivi u Moskvi sa starom majkom i grbavomsestrom, i da je neobino njean sin i brat.

VI

Pjer se u posljednje vrijeme malokad viao sa enom u etiri oka. I u Petrogradu i u Moskvi bijae im kua neprestanopuna gostiju. One noi poslije dvoboja nije otiao u lonicu,nego je, kako je esto inio, ostao u golemom oevom kabinetu,onome istom u kome je umro grof Bezuhov.Prilegao je na divan i htio zaspati ne bi li zaboravio sve ono to je doivio, ali nije mogao. U dui mu se odjednom digla takva bura osjeanja, misli i uspomena te ne samo da nije mogao spavati, nego nije mogao ni sjediti na jednommjestu, pa je morao skoiti s divana i brzim koracima hodatipo sobi. as mu je izlazila pred oi ona u prvim danima nakonvjenanja, nagih ramena i umorna, strastvena pogleda, i odmah mu je uz nju izlazilo pred oi Dolohovljevo lijepo, drsko,vrsto i podrugljivo lice, kakvo je bilo na ruku, i to isto Dolohovljevo lice, blijedo, uzdrhtalo i bolno, kakvo je bilo kad seokrenuo i pao u snijeg.Ta ta se dogodilo? - pitae sam sebe. - Ubio sam ljubavnika, jest, ubio sam ljubavnika svoje ene. Jest, to se dogodilo. Zato? Kako sam to mogao uiniti? - Zato to sam se oenio njome - odgovori mu nekakav unutranji glas.A to sam ja tu kriv? - pitae on. - to si se oenio a da je nisi volio, to si obmanuo i nju i sebe - i on se ivo sjetionoga trenutka poslije veere kod kneza Vasilija kad je izrekaoone rijei koje mu nikako nisu htjele prijei preko jezika: Jevous aime[footnoteRef:7]. Sve je to zbog toga! Ja sam i onda osjeao -miljae on - osjeao sam i onda da to nije ono pravo, danemam na to pravo. Tako je bilo. Sjeti se medenoga mjesecai pocrvenje zbog sjeanja na to. Osobito je ivo, uvredljivo isramno bilo ono sjeanje kad je jednom, uskoro nakon svojeenidbe, u po bijela dana doao u svilenom kunom kaputu izlonice u kabinet i tu zatekao glavnog upravitelja koji sesmjerno poklonio, pogledao Pjeru u oi pa u njegov nonikaput i malo se nasmjehnuo, kao da je tim osmijehom htionamjerno, smjerno pokazati da je i on sretan zbog sree svogaprincipala. [7: Volim vas.]

A koliko sam se puta ponosio njome, ponosio se njenom velebnom ljepotom, njenim drutvenim taktom - miljae on- ponosio se tom svojom kuom u kojoj je ona primala svekoliki Petrograd, ponosio se njenom uznositou i ljepotom.Eto sad ime sam se ponosio?! Mislio sam tada da je ne razumijem. Koliko sam puta, zadubljujui se u njen karakter, govorio sebi kako sam kriv to je ne razumijem, i kako je vazdamirna, zadovoljna, i kako nema nikakvih prohtjeva ni elja,a sva je odgonetka bila u toj groznoj rijei da je razvratnica:rekao sam sebi tu groznu rije i sve mi je postalo jasno!Anatol je dolazio k njoj da uzajmi novaca i ljubio joj gola ramena. Ona mu nije davala novaca, ali je putala da je ljubi.Otac je u ali poticao njenu ljubomoru; ali je ona mirno sesmijeei, govorila da nije tako glupa pa da bude ljubomorna - neka radi ta hoe, govorila je o meni. Pitao sam je jednomprilikom nema li znakova trudnoe. Ona se prezirno nasmijalai rekla da nije luda da bi htjela imati djece, i da ona od menenee imati djece.Zatim se sjetio grubosti i jasnoe njenih misli i vulgarnosti njenih izriaja koji joj bijahu svojstveni, iako je bila odgojenau visokom aristokratskom drutvu. Nisam ja neka glupaa ...idi pa probaj ... allez vous promener[footnoteRef:8] - govorae ona. Videi koliko se ona dopada starim i mladim mukarcima i enama, Pjer esto nije mogao pojmiti zato je on ne voli. Paja je nikad nisam ni volio - kazivae sam sebi Pjer. - Znaosam da je razvratnica - ponavljae u sebi - ali se nisamusudio to priznati. [8: Gubite se.]

I sad Dolohov, eno ga gdje sjedi u snijegu i silom se smijei i moda umire uzvraajui na moje kajanje nekakvim prijetvornim junaenjem!Pjer je bio od onih ljudi koji, uza svu svoju takozvanu slabost karaktera ne trae nikoga kome bi povjerili svojejade. On je sam u sebi prokuhavao svoje jade.Svemu je, svemu samo ona kriva - kazivae sam sebi.- Ali ta mi to vrijedi? Zato sam se vezao s njom, zato samjoj rekao ono Je vous aime koje je bilo la i jo gore negola - kazivae sam sebi. - Ja sam kriv i treba da snosim ...ta? Osramoenje svog imena, nesretan ivot? Ama sve je toglupost - pomisli - i osramoenje imena i ast - sve jerelativno, nita ne zavisi od mene.Luja XVI su smaknuli zato to su oni govorili da je nepoten i zloinac (pade na pamet Pjeru) i imali su pravo sa svoga stanovita, isto onako kako su imali pravo oni koji suumirali za nj muenikom smru i ubrajali ga meu svece.Zatim su smaknuli Robespierrea zato to je bio despot. Tko jeprav, a tko kriv? Nitko. A kad si iv - onda ivi: sutra eumrijeti, kao to sam ja mogao umrijeti prije jednog sata. Ivrijedi li se toliko kinjiti kad ovjeku preostaje da ivi tektrenutak u usporedbi s vjenou? Ali u asu kad je vemislio da se smirio ovakvim rasuivanjem, izie mu odjednompred oi ona, i to u onim trenucima kad joj je on jae no ikadiskazivao svoju prijetvornu ljubav, i on osjeae kako mu krvnavire u srce i kako mora ponovo ustati, kretati se, i lomiti,i kriti sve to mu doe pod ruku. - Zato sam joj rekao Jevous aime - ponavljae neprestano u sebi. I kad je po desetiput ponovio to pitanje, pade mu na um Molireovo mais quediable allait il faire dans cette galre?[footnoteRef:9] i nasmija se sam sebi. [9: Koji ga avo na galiju nosi? - poznata uzreica koja potjee iz Molireove komedije Scapinove spletke.]

Nou je pozvao sobara i zapovjedio mu da spremi stvari za put u Petrograd. Nije vie mogao ivjeti s njom pod istimkrovom. Nije mogao sebi zamisliti kako bi sad govorio s njom.Odluio je da sutra otputuje i da ostavi pismo u kojemu e jojpriopiti svoju nakanu da se zauvijek rastane s njom.Ujutro, kad sobar ue u kabinet nosei kavu, Pjer leae na otomanu i spavae s rasklopljenom knjigom u ruci.On se probudi i dugo se preplaeno obzirae ne shvaajui gdje se nalazi.- Grofica je zapovjedila da pitam je li kod kue vaasvjetlost - zapita sobar.Ali Pjer ne stie jo ni odluiti kako e odgovoriti, kad sama grofica, u bijeloj atlasnoj kunoj haljini, izvezenoj srebrom, jednostavno zaeljana (dvije velike pletenice en diadme[footnoteRef:10] obavijahu dva puta njenu ljupku glavu), ue u sobumirno i dostojanstveno; samo na njenu mramornom, ponetoispupenom elu bijae mrtina gnjeva. Napokolebljivo mirnakao i uvijek, nita nije govorila pred sobarom. ula je za dvoboj i dola da govori o njemu. Priekala je dok sobar nijeostavio kavu i iziao. Pjer je bojaljivo pogleda preko naoarapa, kao to zec kad ga opkole psi i dalje lei pred oima svojihneprijatelja obarajui ui, tako i on pokua nastaviti itati;ali je osjeao da je to besmisleno i nemogue pa je ponovobojaljivo pogleda. Gledala ga je ne sjedajui i prezirno seosmjehujui i ekala dok ne izie sobar. [10: Poput dijadema.]

- to je to opet? ta ste uradili, pitam vas? - ree onaotro. - Ja? ta sam uradio? - ree Pjer.- Naao se junaina! Hajde recite kakav je to dvoboj?ta ste htjeli time dokazati! ta, pitam vas? Pjer se tromo okrenu na divanu, zausti da odgovori, ali ne mogae.- Kad vi ne odgovarate, ja u vam rei... - proslijediHelena. - Vi vjerujete svemu to vam kau. Netko vam jerekao ... - Helena se nasmija - da je Dolohov moj ljubavnik - ree ona francuski onako bezobrazno otvoreno kako jeobino govorila, izgovarajui rije ljubavnik kao i bilo kojudrugu rije - i vi ste u to povjerovali! Ali ta ste time dokazali? ta ste dokazali tim dvobojem? To da ste budala, quevous tes un sot, a to su ionako svi znali! ta e od toga biti?To da u biti na sprdnju cijeloj Moskvi; to da e svaki reikako ste vi u pijanstvu, ne znajui za sebe, izazvali na dvobojovjeka na koga ste bez razloga ljubomorni - Helena je govorila sve glasnije i sve se vie raspaljivala - i koji je bolji odvas u svakom pogledu.- Hm ... hm ... - promrmlja Pjer i namrti se ne gledajui je i ne miui se.- I kako ste mogli povjerovati da je on moj ljubavnik? ...Zbog ega? Zbog toga to sam rado s njim? Kad biste vi bilipametniji i simpatiniji, radije bih bila s vama.- Ne govorite sa mnom... molim vas - proaputapromuklo Pjer.- Zato da ne govorim! Smijem govoriti i slobodno uvam rei da ima malo ena koje uz takva mua kakav ste vine bi nale sebi ljubavnik (des amants), a ja to nisam uinila - ree ona. Pjer zausti da neto kae, pogleda je udnimpogledom, izraz kojega bijae njoj neshvatljiv, i ponovo legne.On je u tom asu fiziki patio - steglo ga u grudima i nijemogao disati Znao je da mora neto uiniti kako bi se izbaviote patnje, ali ono to je htio uiniti bijae odvie strano.- Najbolje e biti da se raziemo - izgovori on isprekidanim glasom.- Da se raziemo, molim lijepo, samo ako mi dadete imutak - ree Helena. - Da se raziemo, ba ste se sjetili imeete me uplaiti!Pjer skoi s divana i jurnu na nju glavinjajui.- Ubit u te! - viknu i zgrabi sa stola mramornu ploutakvom snagom kakvu nije nikad ni slutio u sebi, zakoraknuprema njoj i zamahnu na nju.Helenino se lice izoblii od straha; ona vrisnu i odskoi u stranu. U njemu se probudila oeva krv. Pjer outje zanos i ljepotu bijesa. Baci plou, razbi je i, prilazei Heleni rairenih ruku, zaviknu: Napolje! tako stranim glasom da svi u kui protrnue zauvi taj krik. Tko zna to bi Pjer uinio utome trenutku da Helena ne pobjee iz sobe.Nakon sedmicu dana Pjer je izdao eni punomo da upravlja svim velikoruskim posjedima, to je iznosilo dobrupolovinu njegova imutka, i otputova sam u Petrograd.

VII

Bilo je prolo dva mjeseca otkako su u Lise Gore stigle vijesti o bici kod Austerlitza i o smrti kneza Andreja a, poredsvih pisama preko poslanstva i pored svih traganja, nije bilopronaeno njegovo tijelo niti je bio meu zarobljenicima. Najgore je za njegovu obitelj bilo to to su se ipak mogli nadatida su ga na bojnom polju nali tamonji stanovnici pa damoda lei negdje prizdravljajui ili umirui, sam, meutuincima, i da ne moe da se javi. U novinama, iz kojih jestari knez najprije doznao o porazu kod Austerlitza, pisalo je,kao i uvijek, veoma kratko i neodreeno, da su Rusi nakonsjajnih bojeva morali povui i da je povlaenje izvreno upotpunom redu. Stari knez je iz toga slubenog izvjea razabrao da su nai bili potueni. Sedmicu dana nakon novina kojesu donijele vijest o bici kod Austerlitza, stie pismo od Kutuzova koji izvjetavae kneza o sudbini to je zadesila njegovasina.Va je sin, na moje oi - pisae Kutuzov - sa zastavom u rukama, pred pukom, pao kao junak, dostojan svog ocai svoje domovine. Na alost, moju i cijele armije, jo nije poznato - je li iv ili nije. I sebe i vas tjeim nadom da je vasin iv, jer bi inae bio i on spomenut meu oficirima koji supronaeni na bojnom polju, spisak koji mi je dostavljen prekoparlamentara.Stari je knez primio tu vijest kasno uveer, kad je bio sam u svome kabinetu, a sutradan je, kao i obino, poao u svojujutarnju etnju; ali je utke proao i pored upravitelja, i poredvrtlara, i pored graditelja i, mada je naoko bio ljut, nikomenije nita rekao.Kad je kneginjica Marja u uobiajeno vrijeme dola k njemu, on je stajao za tokarskom klupom i tokario, ali se, poobiaju, nije obazro na nju.- A! Kneginjica Marja! - ree odjednom neprirodnimglasom i odbaci dlijeto. (Toak se jo vrtio. Kneginjica Marjaje dugo pamtila to zujanje toka koje je bivalo sve slabijei koje se za nju stopilo s onim to je uslijedilo.)Kneginjica Marja mu se priblii, ugleda njegovo lice i odjednom se neto slomi u njoj. Oi joj se zamutie. Ona jepo oevu licu koje ne bijae ni tuno ni potiteno, nego srditoi neprirodno suzdrljivo, vidjela da se, eto, nad njom nadvilai da e je smrviti strana nesrea, najgora u ivotu, nesreakakve jo nikad nije doivjela, nepopravljiva, nepojmljivanesrea, smrt onoga koga voli.- Mon pre! Andr?[footnoteRef:11] - ree negraciozna, nespretnakneginjica, tako neizrecivo arobna u bolu i samoprijegoru daotac ne izdra njena pogleda, nego se okrenu i zajeca. [11: Oe! Andrej?]

- Javili su mi. Nema ga ni meu zarobljenicima ni meuginjenicima. Kutuzov pie - viknu on prodorno kao da timuzvikom hoe da otjera od sebe kneginjicu - poginuo je!Kneginjica nije pala, nije joj pozlilo. Bila je ve blijeda, ali kad u te rijei, lice joj se promijeni i neto zasja u njenimsvijetlim, divnim oima. Kao da se radost, nekakva viaradost, nezavisna od ovozemaljske alosti i radosti, razli prekoone silne alosti to je bila u njoj. Ona zaboravi na strah predocem, prie mu, uhvati ga za ruku, privue k sebi i zagrli gaoko mravog i ilavog vrata.- Mon pre - ree. - Ne okreite se od mene, plakatemo zajedno.- Gadovi, hulje - viknu starac odmiui lice od nje. -Upropauju vojsku, upropauju ljude! Zato? Idi, idi, reciLizi!Kneginjica nemono klonu u naslonja pokraj oca i zaplae. Pred oi joj izie brat u asu kad se opratao s njom i Lizom,njeno i nekako uznosito. Vidje ga u asu kad je njeno i podrugljivo vjeao oko vrata ikonicu. Je li vjerovao? Je li sadondje? Je li ondje, u prebivalitu vjenoga mira i blaenstva- miljae ona.- Mon pre, ispriajte mi kako se to dogodilo? - zapitaona kroza suze.- Idi, idi; poginuo je u bici u kojoj su odveli u smrt cvijetruskog naroda i rusku slavu. Idite, kneginjico Marja! Idi ireci Lizi! Ja u doi za tobom.Kad se kneginjica Marja vratila od oca, mala je kneginja sjedila za runim radom i pogledala je onim osebujnim, dubokim, sretnim i mirnim pogledom koji je svojstven samo trudnicama. Bilo je oito da joj oi nisu vidjele kneginjicu Marju,nego da su ponirale u dubinu sebe - u neto sretno i tajanstveno to se zbivalo u njoj.- Marie - ree ona odmiui se od erefa i zavaljujuise - daj mi ruku.Ona uhvati kneginjiinu ruku i poloi je sebi na trbuh. Oi su joj se smijale u oekivanju, usna se naunicom sezadigla i ostala tako, kao u sretna djeteta.Kneginjica Marja kleknu pred nju i sakri lice u nabore njene haljine.- Evo, evo - uje? Osjeam se tako udno. A zna li,Marie, da u ga veoma voljeti - ree Liza gledajui zaovusjajnim i sretnim oima. Kneginjica Marja ne mogae podiiglavu - plakala je.- ta ti je, Maa?- Nita... tako sam se raalostila ... raalostila sam sezbog Andrej a - ree ona otirui suze o snahina koljena. Nekoliko je puta toga jutra kneginjica Marija poinjala pripravljatinevjestu i svaki se put rasplakala. Mada mala kneginja nijebila pronicava i mada nije shvaala koji je razlog tim suzama,ipak su je one uznemirivale. Nita nije govorila, ali se nemirnoosvrtala traei neto. Stari knez, koga se uvijek bojala, ueprije ruka u njenu sobu neobino nemirna i srdita lica i bezrijei izie. Ona pogleda kneginjicu Marju pa se zamisli, a uoima joj bijae onaj izraaj panje, usredotoene u samu sebe,kakav je esto u trudnica, pa odjednom brinu u pla.- Jeste li dobili kakvu vijest od Andreja? - zapita ona.- Nismo, zna da jo nije mogao stii izvjetaj, ali se monpre uzrujava, a ja se bojim.- Nita, dakle?- Nita - ree kneginjica Marja gledajui netremicesnahu svojim zranim oima. Odluila je da joj nita ne kaei nagovorila je oca da zataje tu stranu vijest pred snahomdok ona ne rodi, to je trebalo uskoro da se dogodi. KneginjicaMarja i stari knez, svako na svoj nain, nosili su i krili svojutugu. Stari knez nije se htio nadati - zakljuio je da je knezAndrej poginuo i, mada je poslao jednog inovnika u Austrijuda traga za njegovim sinom, naruio je u Moskvi spomenikkoji je kanio podii u svom vrtu i svima govorio da mu je sinpoginuo. Trudio se da ivi isto onako kao i prije, ali ga je izdavala snaga - manje je hodao, manje jeo, manje je spavao isvakim je danom bivao sve slabiji. Kneginjica Marja nije gubila nadu. Molila se za brata kao da je iv i svakog asa oekivala vijest o njegovu povratku.

VIII

- Ma bonne amie[footnoteRef:12] - ree mala kneginja ujutro 19. oujkanakon doruka i usna joj se s naunicom, po staroj navici,zadie; ali kako je u toj kui, od dana kad je stigla stranavijest, ne samo u svakom osmijehu ve i u tonu govora, pa aki u hodu, bilo tuge, tako je i sad osmijeh male kneginje kojabijae podlegla opem raspoloenju - iako mu nije znalarazloga - bio takav da je jo vie podsjeao na opu alost. [12: Dobra moja prijateljice!]

- Ma bonne amie, je crains que le fruschtique (commedit Foka - kuhar) de ce matin ne maie pas fait du mal.[footnoteRef:13] [13: Dobra moja prijateljice, bojim se da mi jutronji fritik (kako kae kuhar Foka) nije nakodio.]

- A ta ti je, duo? Blijeda si. Ah, jako si blijeda - reeprestraeno kneginjica Marja pritravajui snahi svojim mekim tekim koracima.- Vaa svjetlosti, da poaljemo po Marju Bogdanovnu?- ree jedna od sobarica koje bijahu tu. (Marja Bogdanovnabila je primalja iz kotarskog grada koja je stanovala u LiimGorama ve drugu sedmicu.)- Pa zbilja - prihvati kneginjica Marja - moda jeistina. Idem ja. Courage, mon ange![footnoteRef:14] - Ona poljubi Liu ihtjede izii iz sobe. [14: Samo hrabro, anele!]

- Ah, nemoj, nemoj! - A osim bljedoe, na licu se malekneginje odrazi djetinji strah od neizbjenih tjelesnih muka.- Non cest lestomac... dites que cest lestomac, ditesMarie, dites...[footnoteRef:15] - I kneginja zaplae poput djeteta koje pati,muiavo i ak pomalo prijetvorno, krei svoje male ruke.Kneginjica istra iz sobe da zovne Marju Bogdanovnu. [15: Ma to je od eluca ... reci ti, Marja, da je od eluca, reci...]

- Oh! Mon Dieu! Mon Dieu![footnoteRef:16] - ula je za sobom. [16: Oh, Boe moj! Boe moj!]

U susret joj je ve dolazila primalja vana i ozbiljna lica, briui svoje male bijele punane ruke.- Marja Bogdanovna! ini se da je poelo - ree kneginjica Marja gledajui babicu prestraenim i razrogaenimoima.- Pa hvala bogu, kneginjice - ree Marja Bogdanovnane ubrzavajui koraka. - Vi, djevojke, ne treba da to znate.- Ali kako da jo nije stigao lijenik iz Moskve? -priupita kneginjica (Po elji Lie i kneza Andrej a poslali su,kad je bilo vrijeme poraaju, po ginekologa u Moskvu i sadga oekivali svakoga asa.)- Nije vano, kneginjice, ne bojte se - ree Marja Bogdanovna - i bez lijenika e sve dobro proi.Nakon pet minuta kneginjica u iz svoje sobe kako nose neto teko. Ona izviri - posluitelji su, tko zna zato, nosiliu spavaonicu koni divan koji se nalazio u kabinetu knezaAndreja. Na licima nosilaca bijae svean i miran izraz.Kneginjica Marja sjedila je sama u svojoj sobi oslukujui glasove u kui, otvarajui gdjekad vrata kad je tko prolazio,i napeto gledala ta se dogaa u hodniku. Nekoliko je enalaganim korakom prolazilo u jednom i drugom smjeru osvruise na kneginjicu i okreui se od nje. Ona se nije usuivalanita pitati, zatvarala je vrata, vraala se u sobu, pa assjedala u naslonja, as uzimala molitvenik, as padala nakoljena pred ikonama. Na nesreu i udo svoje, osjeala je daje molitva ne umiruje. Odjednom se vrata njene sobe tihootvorie i na pragu se pojavi, ubraena rupcem, njena staradadilja, Praskovja Savina, koja nije gotovo nikad ulazila unjenu sobu, jer joj je knez zabranio da ulazi.- Dola sam, Maenjka, da posjedim malo s tobom - reedadilja - i evo, donijela sam, anele moj, kneeve vjenanesvijee da ih zapalim pred ugodnikom bojim - ree ona iuzdahnu.- Ah, ba mi je drago, dado!Milostiv je bog, golubice moja! - Dadilja uga zlatom ovijene svijee pred ikonama i sjede s arapom u rukamapokraj vrata. Kneginjica Marja uze knjigu i stade itati. Tekkad bi se razlegli glasovi ili bat koraka, kneginjica bi pogledala dadilju uplaeno i upitno a dadilja nju umirujui je. Posvim se dijelovima kue bilo rairilo i sve obuzelo isto onoosjeanje to je proimalo kneginjicu Marju koja je sjedilau svojoj sobi. Prema vjerovanju da rodilja manje pati ako manje ljudi zna za njezine muke, svi su se pretvarali da nitane znaju; nitko nije o tome govorio, ali se na svoj sluinadizapaala, pored uobiajene ozbiljnosti i poniznosti to su nalagale lijepe manire koje su vladale u kneevoj kui, nekakvaopa briga, krotkost i svijest da se u tome trenutku zbiva netoveliko i nedokuivo.U velikoj se djevojakoj sobi nije razlijegao smijeh. U posluiteljskoj su sobi svi sjedili i utjeli, kao da su u pripravnosti. Kod sluinadi su se palile zublje i svijee i nitkonije spavao. Stari knez je hodao po kabinetu stajui na cijelepete i poslao je Tihona Marji Bogdanovoj da je pita: ta je?- Reci samo ovo: knez je zapovjedio da pitam ta je? Pami doi rei ta je rekla.- Javi knezu da su trudovi poeli - ree Marja Bogdanovna i znaajno pogleda izaslanika. Tihon ode i javi knezu.- Dobro - ree knez i zatvori vrata. Tihon nije vie uoni najmanjeg uma iz kabineta. Odmah zatim ue Tihon ukabinet da toboe popravi svijee pa ugleda kneza gdje leina divanu. Tihon pogleda kneza, njegovo smueno lice, zavrtjeglavom, utke mu se prikui, poljubi ga u rame i izie a danije popravio svijee ni rekao zato je dolazio. Obred, najvelianstveniji na svijetu, i dalje se obavljao. Minula je veeri nastala no. A uvstvo iekivanja i krotkosti pred nedokuivim nije slabilo nego raslo. Nitko nije spavao.Bijae jedna od onih oujskih noi kad zima kao da bi htjela da se izdovolji pa s mahnitom srdbom sipa svoje posljednje snjegove i vijavice. U susret lijeniku Nijemcu, kogasu oekivali svakog asa i pred koga su poslali odmorene konje na glavnu cestu gdje se odvaja seoski put, pooe konjanici s fenjerima da ga provedu preko rupaga i zamrznutihbara.Kneginjica Marja ve je odavno bila odloila knjigu i sjedila utke uprvi svoje sjajne oi u smeurano dadiljino lice koje je poznavala do najsitnijih pojedinosti, u prameni sijede kose to joj je izvirio ispod rupca, i u otoboljenu bradu.Dadilja Savina je s arapom u rukama po stoti put priala tihim glasom, a da ni sama nije sluala ni poimala svojih rijei, kako je pokojna kneginja u Kiinevu raala kneginjicuMarju i kako je mjesto babice bila uz nju neka moldavskaseljanka.- Bog e pomoi, doktori nisu nikad potrebni - govoraeona. Najednom vjetar naglo udari u prozor s kojeg je bioskinut jedan okvir (na kneev su zahtjev uvijek na dan etrdeset muenika[footnoteRef:17] skidali u svakoj sobi po jedan okvir), odgurnu slabo zasunut zasun, zalepra suknenom zavjesom i,unijevi u sobu hladnou i snijeg, utrne svijeu. KneginjicaMarja se lecnu; dadilja odloi arapu, prie prozoru, nae senapolje i stade loviti odbaeni okvir. Hladni se vjetar igraokrajevima njena rupca i sijedim ispalim pramenovima kose. [17: Dne 9. oujka po starom kalendaru, a 22. oujka po novom.]

- Kneginjice, rode, netko se vozi propektom! - ree onadrei okvir i ne zatvarajui ga. - S fenjerima; bit e da jedoktor...- Ah, boe moj! Hvala bogu! - ree kneginjica Marja.- Treba mu poi u susret - on ne govori ruski.Kneginjica Marja zaogrne al i potra u susret putnicima. Dok je prolazila predvorjem, vidjela je kroz prozor nekakvuekipau i fenjere pred ulazom. Izie na stubite. Na stupu odograde stajae lojanica i kapae na vjetru. Posluitelj Filip,prestraena lica i sa svijeom u rukama, stajae dolje, naprvom odmoritu. Jo nie, za zavojem, razlijegao se bat toplihizama. I neki glas, koji se kneginjici Marji uini poznat,govorae neto.- Hvala bogu! - ree glas. - A tata?- Legli su - odgovori glas starjeine posluge Demjanakoji se ve naao dolje.Zatim jo neto ree onaj glas, Demjan odgovori neto, i bat se toplih izama stade bre pribliavati uza stubini zavoj kojise nije mogao vidjeti. To je Andrej - pomisli kneginjicaMarja. - Ne, nije mogue, to bi bilo odve neobino -pomisli ona, a istog se asa dok je to mislila, na odmoritu na kojemu je stajao posluitelj sa svijeom ukaza lice i pojava kneza Andreja u bundi s ovratnikom pokrivenim snijegom.Jest, to je bio on, ali blijed i mrav i promijenjena, udnovatoraznjeena, ali nemirna izraaja na licu. On se uspe uza stepenice i zagrli sestru.- Niste dobili moje pismo? - zapita on i, ne doekaviodgovora koji ne bi bio ni dobio, jer kneginjica nije moglagovoriti, vrati se pa se s ginekologom, koji je odmah za njimuao u kuu (sreli su se na posljednjoj stanici), ponovo brzimkorakom uspe uza stepenice i ponovo zagrli sestru.- Kakva sudbina! - ree on. - Maa draga! - Pa svuebundu, izu izme i poe u kneginjine odaje.

IX

Mala kneginja leae na jastucima, u bijeloj kapici. (Bolovi tek to bjehu popustili.) Pramenovi se crne kose kovrahu okonjenih vrelih, oznojenih obraza; rumena draesna ustaca susnom pokrivenom crnim maljama bijahu otvorena, i ona seradosno smijeila. Knez Andrej ue u sobu i stade pred nju,kraj donjeg ela divana na kojemu je leala. Sjajne oi kojegledahu djetinje uplaeno i uzbueno zaustavie se na njemu,ali im se izraz ne promijeni. Ja vas sve volim, nikome nisamnita naao uinila pa zato sad patim? Pomozite mi - kazivae taj izraz. Vidjela je mua, ali nije poimala to znai da seon sad pojavio pred njom. Knez Andrej obie divan i poljubije u elo.- Duice moja - izusti on: rije koju joj nikad dotad nije rekao. - Bog je milostiv... - Ona ga pogleda upitno i djetinje prijekorno.Oekivala sam da e mi ti pomoi, a ni od tebe nita, nita! - rekoe njene oi. Nije se iznenadila to je doao;nije shvatila da je doputovao. Njegov dolazak nije nimaloutjecao na njene muke niti ih je mogao ublaiti. Trudovi seobnovie i Marja Bogdanovna posavjetova knezu Andreju daizie iz sobe.Lijenik ue u sobu. Knez Andrej izie i sretne kneginjicu Marju pa joj ponovo prie. Stadoe se razgovarati apatom, alisvakog asa prekidahu razgovor. ekali su i oslukivali.- Allez, mon ami[footnoteRef:18] - ree kneginja Marja. Knez Andrejuputi se opet eni i sjede u susjednoj sobi. Neka ena prestraena lica izie iz sobe i smete se kad ugleda kneza Andreja.On prekri lice rukama i prosjedi tako nekoliko minuta. Krozvrata dopirae jadno, nemono, ivotinjsko stenjanje. KnezAndrej ustade, prie vratima i htjede ih otvoriti. Netko ih jedrao zatvorena. [18: Idi, dragi moj!]

- Ne moete, ne moete! - javi se odande neiji uplaeni glas.On se ushoda po sobi. Jauci prestadoe, proe jo nekoliko trenutaka. Odjednom se straan vrisak - to nije bio njenvrisak, ona nije mogla tako vriskati - prolomi u susjednojsobi. Knez Andrej pritra vratima, vrisak utihnu, razlegnu sedjeji pla.Zato su donijeli dijete? - pomisli u prvi mah knez Andrej. - Dijete? Koje dijete? ... Otkud dijete? Ili, da senije rodilo dijete?Kad iznenada shvati sav radostan znaaj toga plaa, suze ga stadoe guiti i on se nalakti objema rukama na prozorskudasku i zaplae jecajui, kao to plau djeca. Vrata se otvorie.Iz sobe izie lijenik, zasukanih rukava na koulji, bez kaputa,blijed, vilica mu se tresla. Knez Andrej mu se obrati, ali galijenik rastreseno pogleda i proe bez rijei. Ona ena istrai, kad ugleda kneza Andreja, uzvrtje se na pragu. On ue ueninu sobu. Ona leae mrtva u istom onom poloaju ukojemu ju je vidio prije pet minuta, i isti onaj izraz, madajoj oi bjehu sad ukoene i obrazi blijedi, bijae na tom draesnom djetinjem licu s usnom prekrivenom crnim maljama.Ja vas sve volim i nikome nisam nita naao uinila, a ta ste uinili od mene? - kazivae njeno arno, jadno, mrtvo lice.U kutu sobe kmeknu i pisnu neto maleno, crveno, u bijelimdrhtavim rukama Marje Bogdanovne.Dva sata nakon toga ue knez Andrej laganim korakom u oev kabinet. Starac je ve sve znao. Stajao je tik uz vratai im su se otvorila, starac utke obujmi svojim starakimtvrdim rukama, kao klijetima, sinov vrat i zarida kao malodijete.Nakon tri dana opojae malu kneginju i knez Andrej se pope uz stepenice do lijesa da se oprosti s njom. I u lijesubijae isti onaj izraz na licu, mada joj oi bjehu sklopljene.Ah, ta ste uinili od mene? - govorae ono svejednako iknez Andrej osjeti kako mu se u dui neto slomi i kako jekriv zbog neega to ne moe vie ni popraviti ni zaboraviti.Nije mogao plakati. Starac se takoer uspe i poljubi njenuvotanu ruku to je mirno i visoko leala na drugoj, i njemunjeno lice ree Ah, ta ste i zato ste ovo od mene uinili? Astarac se ljutito okrenu kad ugleda to lice.Pet dana nakon toga krstie mladoga kneza Andreja Andrejia. Dojkinja je bradom pridravala pelene dok je sveenik gujim perom pomazivao smeurane crvene dlanie itabanie djetetu.Podrhtavajui i bojei se da ga ne ispusti, nosio je kum - djed napre oko limene utuene krstionice i predao gakumi, kneginjici Mariji. Knez Andrej je, strepei od strahada ne udave dijete, sjedio u drugoj sobi i ekao da se zavriobred. On radosno pogleda dijete kad mu ga iznese njegovadadilja i klimnu zadovoljno glavom kad mu dadilja pripida grudica voska koju su s kosicom bacili u krstionicu nijepotonula, nego zaplutala na vodi.

X

Stari grof se pobrinuo da zabauri Rostovljevo sudionitvo u dvoboju izmeu Dolohova i Bezuhova pa je Rostov, mjesto da bude degradiran kako je oekivao, postao autantmoskovskoga general-gubernatora. Zbog toga nije mogaos cijelom obitelju otputovati na selo nego je cijelo ljeto ostaona svojoj novoj dunosti u Moskvi. Dolohov je ozdravio, aRostov se neobino sprijateljio s njim dok je on prizdravljao.Dolohov je bolestan leao kod majke koja ga je strastveno injeno voljela. Starica Marja Ivanovna, koja je zavoljelaRostova zato to je bio Fedjin prijatelj, priala mu je estoo svom sinu.- Jest, grofe, on je odvie plemenit i iste due za ovaj na dananji pokvareni svijet - govorila bi ona. - Vrlinunitko ne voli. Ona svakome bode oi. Eto, recite sami, grofe,je li to pravedno, je li to poteno od Bezuhova? A Fedja ga je,plemenit kakav jest, volio pa ni sad ne kae nikad nijednerune rijei o njemu. A zar nisu u Petrogradu zajedno inilione objeenjakluke s nadzornikom, zbijali neke ale? Bezuhovunije bilo nita i Fedja je sam iznio sve na svojim leima! taje samo pretrpio! Dobro, vratili su mu in, ali kako da mu i nevrate? Ja mislim da takvih junaka i sinova domovine nijeondje mnogo bilo. I sad - taj dvoboj? Pa imaju li obraza,osjeaju li togod ti ljudi? Zna da je jedinac sin u majke paga ipak izazove na dvoboj i puca pravo u njega! Srea te namse bog smilovao. I zbog ega? Ta oko koga se u ovo naedoba ne pletu spletke? Tko mu je kriv to je tako ljubomoran?Dobro, ali je to mogao prije dokazati, a ovako je trajalo cijelugodinu dana. I ta je uinio, izazvao ga na dvoboj misleida se Fedja nee tui zato to mu je duan. Kakve li podlosti!Kakve li gnusobe! Ja znam, dragi moj grofe, da ste vi razumjeli Fedju i zato vas, vjerujte mi, volim od sveg srca. Njegamalo tko razumije. To je tako uzviena, aneoska dua.Sam je pak Dolohov, dok je prizdravljao, govorio Rostovu tako kako nitko ne bi od njega oekivao.- Ja znam da me dre za zla ovjeka - kazivae on -pa neka! Ja neu ni za koga da znam osim za one koje volim;ali koga volim, volim ga toliko da u i ivot za nj dati, a sveu ostale pregaziti ako mi stanu na put. Ja imam svoju predragu, oboavanu majku, dvojicu-trojicu prijatelja, tu ubrajam i tebe, a na druge se osvrem samo toliko koliko su mikorisni ili tetni. A svi su gotovo tetni, pogotovo ene. Jest,duo moja - nastavljae on - sretao sam mukarce koji suvoljeli, koji su bili plemeniti, uzvieni; ali ena, osim gadurakoja se prodaju - bile one grofice ili kuharice, svejedno -nisam jo susreo. Nisam jo naiao na onu aneosku nevinost,odanost koje ja traim kod ena. Kad bih naao takvu enu,dao bih za nju i ivot. A ove!... On uini prezirnu kretnju. -I vjeruje li mi, ako mi je jo stalo do ivota, to je samo zatoto se jo nadam da u se namjeriti na takvo nebeko bie kojebi me preporodilo, proistilo i uzvisilo. Ali ti to ne razumije.- Razumijem, veoma dobro razumijem - odgovaraeRostov koji je bio pod utjecajem svoga novopeenog prijatelja.U jesen se obitelj Rostovljevih vrati u Moskvu. Na poetku zime vrati se i Denisov i odsjedne kod Rostovljevih. Ti prvi dani zime 1806. koje je Nikolaj Rostov proveo u Moskvibijahu meu najsretnijim i najradosnijim danima, i za nj, i zacijelu njegovu obitelj. Nikolaj je privukao u roditeljsku kuumnogo mladih ljudi. Vera je bila dvadesetogodinja lijepa djevojka; Sonja esnaestogodinje djevoje sa svim arima tekprocvala cvijeta; Nataa napola gospoica, napola djevojica,sad djetinje smijena, sad djevojaki zamamna.U Rostovljevu je domu zavladala u to doba nekakva osobita ljubavna atmosfera, kako ve biva u kui gdje ima veoma dragih i veoma mladih djevojaka. Svaki mladi koji je dolaziou Rostovljevu kuu i gledao ta mlada, prijemljiva djevojakalica, to su se smijeila neemu (zacijelo svojoj srei), i tu ivahnu uurbanost, sluao tu ensku mlade koja bijae na svespremna i puna nade, kako nevezano, ali ljubazno sa svimavrlja, sluao te neskladne zvukove, as pjesme, as svirke,osjeao je istu onu spremnost da se zaljubi i da se nada sreikoja je obuzimala i mlade u kui Rostovljevih.Meu mladim ljudima koje je Rostov doveo bijae jedan od prvih - Dolohov koji se svima u kui svidio osim Natai.Ona se zbog Dolohova nije malne posvadila s bratom. Tvrdilaje da je on znao, da je u dvoboju s Bezuhovom Pjer imaopravo a Dolohov krivo, da je on neugodan i neprirodan.- Nemam ta da razumijem! - vikae Nataa uporno isvojeglavo. - On je znao i nita ne osjea. Eto, ja volim tvogDenisova, koji je i bekrija i sve ostalo, ali ga ipak volim pa,prema tome, razumijem. Ne znam kako bih ti rekla; kod njegaje sve utvreno, a ja to ne volim. Denisova ...- Ama Denisov je neto drugo - uzvrati Nikolaj i natuknu da prema Dolohovu ak ni Denisov nije nita - trebarazumjeti duu tog Dolohova, treba ga vidjeti kad je s majkom, kakvo je u njega samo srce!- To ja ne znam, ali je meni s njim nelagodno. A znali ti da se on zaljubio u onju?- Kakva glupost...- Sigurna sam, vidjet e.Nataino se proroanstvo obistinjavalo. Iako nije volio ensko drutvo, Dolohov je stao esto zalaziti u njihovu kuu,i pitanje radi koga dolazi bijae ubrzo rijeeno (mada nitkoo tome nije govorio) da dolazi radi onje. I premda se nikadne bi usudila rei, Sonja je to znala i prilikom svakog jeDolohovljeva dolaska crvenjela kao rak.Dolohov je esto ruavao kod Rostovljevih, nije proputao nijednu predstavu na koju su oni ili i dolazio je na plesoveadolescentes[footnoteRef:19] Jogelu na kojima su svagda bili Rostovljevi.Najvie je panje obraao na onju i gledao je takvim oimada ne samo to ona nije mogla izdrati taj pogled a da se nezacrveni, nego su se i stara grofica i Nataa crvenjele kad bigod opazile taj pogled. [19: iparica.]

Bilo je oito da se taj snani, udni mukarac nalazi pod neodoljivim utjecajem te crnomanjaste, ljupke djevojke koja jevoljela drugoga.Rostov je zapaao neto novo izmeu Dolohova i onje; nije ni pokuavao odrediti kakvi su ti novi odnosi. Sve suone u nekoga zaljubljene - miljae on o onji i Natai. Alise nije vie osjeao tako lagodno uz onju i Dolohova kao prijei sve je ee izostajao iz kue.S proljea godine 1806. stadoe svi opet govoriti o ratu s Napoleonom s jo veim arom nego prole godine. Izilaje naredba da se na svaku tisuu ljudi ne novai samo desetnovaka nego jo deset rezervista. Svagdje su proklinjaliBonapartea, a u Moskvi se govorilo samo o ratu koji je biona pomolu. Obitelj se Rostovljevih zanimala za te ratne pripreme samo zbog toga to Nikoluka nije nikako pristajaoda ostane u Moskvi i to je samo ekao da Denisovu isteknedopust pa da se poslije praznika vrati s njim u puk. Taj odlazak ne samo to mu nije smetao da se zabavlja, nego ga je jovie poticao na zabavljanje. Velik je dio vremena provodioizvan kue, na rukovima, veerama i balovima.

XI

Na trei dan Boia ruao je Nikolaj kod kue, to se u posljednje vrijeme rijetko dogaalo. Bio je to sveani oprotajni ruak, jer je poslije Bogojavljenja odlazio s Denisovomu puk. Na ruku je bilo dvanaest osoba, meu kojima Dolohovi Denisov.Nikad se ljubavno raspoloenje, atmosfera zaljubljenosti nije tako snano osjeala u kui Rostovljevih kao u te blagdanske dane. Grabi trenutke sree, ini sve da te vole i samse zaljubljuj! Jedino je to ono istinsko na svijetu - sve jeostalo besmisao. A time smo mi jedino zaokupljeni - kazivae ta atmosfera.Nikolaj je izmorio dva para konja i jo nije dospio obii sva mjesta kamo je trebao da ode i kamo su ga zvali te je,kao i uvijek, doao kui ba pred ruak. im je uao, zapazioje i osjetio napetu, ljubavnu atmosferu u kui, ali je osimtoga zapazio da su neki lanovi drutva neobino zbunjeni.Osobito su uzbueni bili Sonja, Dolohov, stara grofica i pomalo Nataa. Nikolaj shvati da se prije ruka zacijelo netodogodilo meu onjom i Dolohovom pa je, onako tankoutan,bio za rukom veoma njean i oprezan s njima. Te je isteveeri, treeg dana blagdana,, trebalo da se kod Jogela (uiteljaplesa) odri jedan od onih plesova koje je on o blagdanimaprireivao za sve svoje uenike i uenice.- Nikolenjka, hoe li ii Jogelu? Hajde, molim te - reemu Nataa - tebe je posebno pozvao. I Vasilij Dmitri (to jebio Denisov) ide.- Kamo ja sve ne bih poao na grofiinu zapovijed! -ree Denisov koji je u Rostovljevoj kui, ale radi, preuzeoulogu Nataina viteza. - Spreman sam da pleem i pas dechle.[footnoteRef:20] [20: Vrsta plesa s rupcem.]

- Ako stignem! Obeao sam Arharovima da u doik njima, kod njih je sijelo - ree Nikolaj.- A ti? ... - obrati se on Dolohovu. Ali im to izgovori,primijeti da nije trebalo da pita.- Doi u, moda ... - odgovori hladno i ljutito Dolohov pa pogleda onju i namrti se, a onda pogleda Nikolajaistim onakvim pogledom kakvim je na ruku u klubu gledaoPjera.Neto nije u redu - pomisli Nikolaj, a jo je vie u to povjerovao zbog toga to je Dolohov odmah poslije rukaotiao. On pozva Natau na stranu i zapita je to se dogodilo.- Pa ja sam te traila - ree Nataa koja dotra do njega.- Govorila sam ti ja, a ti nisi htio vjerovati - ree onalikujui. - Zaprosio je onju.Koliko se god Nikolaj za to vrijeme malo zanimao za onju, ipak, kao da se u njemu neto slomilo kad je to uo. Dolohovje bio dobra i u neku ruku sjajna partija za sirotu onju kojaje bila bez miraza. S gledita stare grofice i drutva nije gasmjela odbiti. I stoga se prvo Nikolaj, kad je to uo, rasrdio naonju. Ve se spremio da kae: Krasno, razumije se, trebazaboraviti na obeanje iz djetinjstva i prihvatiti; ali nije nidospio da kae ...- I pomisli samo! Odbila ga je, odbila zauvijek - reeNataa. - Rekla mu je da voli drugoga - nadoveza nakonkrae utnje.Pa drugaije i nije mogla postupiti moja Sonja! - pomisli Nikolaj.- I koliko ju je samo mama molila, a ona je odbila, i jaznam da ona nee porei to je jednom rekla ...- A mama ju je molila! - ree prijekorno Nikolaj.- Jest - ree Nataa. - Zna, Nikolenjka, nemoj seljutiti, ali ja znam da se ti nee njome oeniti. Ja znam, tkozna otkud, ali pouzdano znam da se ti nee oeniti.- E, to ti nikako ne moe znati - ree Nikolaj. - Alitreba da se porazgovorim s njom. Ba je divna ta Sonja! -dometnu on osmjehujui se.- I te kako je divna! Poslat u ti je.I Nataa poljubi brata i otra.Nakon jedne minute doe Sonja, preplaena, smetena, kao da je neto kriva. Nikolaj joj pristupi i poljubi je u ruku.To bijae prvi put otkako je doao da su govorili u etiri okai o svojoj ljubavi.- Sophie - progovori on bojaljivo, a zatim govorae sveslobodnije i slobodnije - ako elite odbiti ne samo sjajnu,povoljnu partiju; on je osim toga divan, plemenit ovjek ... onje moj prijatelj ...Sonja mu se utee u rije- Ve sam ga odbila - urno e ona.- Ako ga odbijate radi mene, bojim se da sa mnom ...Sonja mu se ponovo utee u rije. Ona ga pogleda moleivim i prestraenim pogledom.- Nicolas, nemojte mi to govoriti - ree ona.- Ali moram. Moda je to kod mene suffisance,[footnoteRef:21] ali bit ebolje da sve kaem. Ako ga vi odbijate radi mene, moramvam rei svu istinu. Ja vas volim, mislim, vie od ikoga ... [21: Uobraenost.]

- I meni je to dovoljno - ree Sonja sva zaarena.- Ali sam se ja bezbroj puta zaljubljivao i zaljubljivat use, iako ni prema kome ne gajim takva osjeanja prijateljstva,povjerenja i ljubavi kao prema vama. Osim toga, ja sam mlad.Mama to ne eli. Ama, naprosto, nita vam ne obeajem. Imolim vas da porazmislite o Dolohovljevoj ponudi - ree onjedva izgovarajui prezime svoga prijatelja.- Nemojte mi to govoriti! Ja nita ne elim. Ja vas volimkao brata, i uvijek u vas voljeti, i nita mi vie ne treba.- Vi ste aneo, ja vas nisam vrijedan, ali se samo bojim da vas ne obmanem.Nikolaj je jo jednom poljubi u ruku.

XII

Kod Jogela su bili najzabavniji plesovi u Moskvi. To su govorile mamice motrei svoje adolescentes[footnoteRef:22] to su izvodiletek nedavno nauene plesne korake; to su govorile i sameadolescentes i adolescents[footnoteRef:23] to su plesali do iznemoglosti; tosu govorili odrasli mladii i djevojke koji su dolazili na teplesove mislei da ih samo poaste svojim dolaskom, a koji suse na njima najljepe zabavljali. Te su godine na tim plesovima bila sklopljena dva braka. Dvije ljepune kneginjiceGorakove nale su enike i udale se, te time jo vie proslavile te plesove. Osebujno je kod tih plesova bilo to to nanjima nije bilo ni domaina ni domaice: samo dobroudniJogel koji je letio poput perca, klanjao se po svim pravilimasvoga umijea i primao od svih svojih gostiju novac za pouku;i to to su na te plesove dolazili jo samo oni koji su eljeliplesati i zabavljati se onako kako to ele trinaestogodinjei etrnaestogodinje djevojice koje prvi put oblae dugehaljine. Sve su one, osim rijetkih izuzetaka, bile ili se bar inile zgodne - tako su se zanosno sve smijeile i tako su im se svima krijesile oi. Ponekad su najbolje uenice, meu kojima je najbolja bila Nataa koja se odlikovala svojom gracioznou, plesale ak i pas de chle; ali na tom su posljednjemplesu plesali samo cossaise, anglaise i mazurku koja je upravoulazila u modu. Jogel je dobio dvoranu u Bezuhovljevoj kui iples je, kako su svi govorili, izvanredno uspio. Bilo je mnogolijepih djevojica, a Rostovljeve su gospoice bile meu najljepima. Obje su bile neobino sretne i vesele. Te se veeriSonja, ponosna to ju je Dolohov zaprosio a ona ga odbila i toje s Nikolajem izvela sve naistac, jo kod kue vrtjela i nijedala djevojci da joj doelja pletenice, i sad je sva sjala odsilne radosti. [22: iparice.] [23: iparice i iparci.]

Nataa nije bila nita manje ponosna to je prvi put u dugoj haljini, na pravom plesu, i bila je jo sretnija. Nosile su bijele muselinske haljine s ruiastim vrpcama.Nataa se zaljubila istog onog asa kad je dola na ples. Nije bila zaljubljena ni