Leto Presu to Na

5/27/2018 Leto Presu to Na

1/161

DORIS LESSINGLJETO PRIJE SUTONA

BIBLIOTEKA BESTSELERUrednik DRAGAN MILKOVINaslov izvornika DORIS LESSING THE SUMMER BEFORE THE DARKPrijevod ANDRINA PAVLINI

Likovna oprema NENAD DOGANDORIS LESSINGLJETO PRIJE SUTONAAUGUST CESAREC ZAGREB 1979

kod kue

Jedna ena stoji na stepenici pred stranjim vratima kue, skrtenih ruku,ekajui.Razmiljajui? Ona to ne bi rekla. Pokuava uhvatiti neto, ili to takorazgolititi da se moe pogledati i odrediti; veje neko vrijeme isprobavalaideje poput mnotva haljina s iste vjealice. Puta da joj se jezikom vrte rijeii fraze istroene poput djejih pjesmica jer na putu prema kljunimiskustvima navada odreuje izvjesne reakcije, a te su ustaljene. Ah, da, prvatjubav!... Odrastanje mora biti bolno! ... Moje prvo dijete, znate... Nisam takomlada kao to sam nekobila. Jasno, izbor jedne a ne neke druge takve

starodrevne fraze rijetko je kad u vezi s neijim osobnim osjeajem, veprijes drutvenom sredinom ili s ljudima koji su s vama nekom zgodom. O prvimosjeajima neke osobe morat ete izvoditi zakljuak po osmijehu za koji onani ne zna da joj je na licu, po nainu na koji joj gorina stee miie usana, ilipo nainu na koji otpuhuje izrekavi: Ne bih htjela opet biti dijete! Sve tefraze koje izviru iz upotrebe kao da ih smilja posebno uspjenapropagandistika kampanja, imaju takvu moda vjerojatno mnogi ljudistalno ponavljaju: Mladost je najljepe doba ivota, ili lena cijeli ivot ivi za5

ljubav, dok stvarno ne uhvate svoju sliku u ogledalu kad govore tako neto ilisu, pak, dovoljno brzi, pa uhvate reakciju na licu prijate-lja.


2/161

Jedna ena stoji na svom stranjem stepenitu skrtenih ruku, ekajui dazavrije voda u kotliu.Vei dio dana nije bilo struje zbog trajka. Tim, njen najmlai, i Eileen, njenaki, odve-zli su se rano na selo, nakupili otpalog drvlja u Epping Forestu

uivajui u svakoj minuti toga posla, napravie vatru na ljunku puteljka inad njom postavie tronog od starog eljeza kojeg su nali zabaenog ugarai.Ta vatra, kuhanje na njoj, promatranje i ale o njoj, predstavljala je obiteljskoveselje cijelog dana. No ovu je enu sve to prilino raz-draivalo. Samo dakotlizapjeva trebalo je dvadeset minuta; nije se mogla prisjetiti je li tijekomgodina ula kotlikoji pjeva. Elektrika je mir vode za tren pretvorila u nemir,i pjevanje je postalo stvar prolosti. ..Moda je beutna? Moda ni Tim ni Eileen koji su naposljetku ipak odrasli, s

devetnaest i dvadeset i dvije godine, nisu uivali u sitnim majstorijama togadana toliko koliko se inilo vesu se pretvarali zbog drutvenosti? Njihovo jeponaanje, u stvari, bilo jednako nekoj staroj frazi, konvencija koje se ljudine znaju liiti za volju istine to god ona bila?Uzmimo nju samu. Iskreno govorei, postaje sa sve veom nelagodomsvjesna toga, ne samo da stvari koje govori i puno onog o emu razmiljaskida s vjealice i navlai na se, veje i ono to stvarno osjea opet netodrugo.ena raskrsti ruke, napravi par koraka prema glupoj napravi usredljunanog puteljka, gurnu nekoliko suvaraka pod kotlitamo gdje senakrivio zbog komada savijene ice iz trono-6ga i osluhnu: mijenja li se uope ton pjevanja kotlia? Da, pomisli. Ako nebude struje i sutra, kao to prijete, onda bi bilo pametno nabaviti izletnikitednjak ili neto slino. Izviaki stil kao to je ovaj, u redu je, no to akobude kie ... Rekoe da trajk moe potrajati neko vrijeme. Ovaj je niz prekidastruje doista, ini se, uslijedio vrlo brzo nakon zadnjeg? Nekako izgleda kaoda krize energije grijanje, rasvjeta, gorivo nuno postaju sve uestalije, ibilo bi mudro osigurati se. Moda su Tim i Eileen u pravu: tovar drva mogaobi biti dobra zamisao.ena se vrati na stepenicu, nasloni na zid i ponovo skrsti ruke.Ima javnih, svima zajednikih, dogaaja ratova, trajkova, poplava,potresa; oni su kao via sila. Uvrijeilo se miljenje, razborito ili ne, da tidogaaji, nekouzvieni i rijetki (jesu li ikad takvi bili, ili se radi oiskrivljenom sjeanju?), dolaze sad na prvo mjesto u iskustvu svih ljudi, kaoda je zrak koji je jednom inio klimu neke udaljene zvijezde to je doivjelapropast, namjerio zaguiti nau jadnu planetu. Ta kljuna iskustva, kad verazmiljate o tome, obuhvaaju sve vie i vie ljudi: invazija, rat, graanski

rat, epidemija, glad, poplava, potres, trovanje zemlje, hrane i zraka. Reakcijeodreene za takve sluajeve jo su i vie ustaljene, u okviru: Moramo neto


3/161

poduzeti, ili Kuku lele! Nema toliko izbora u vezi sa: Cijela mi je obiteljpoginula u logoru, ili: etvoro mi je djece umrlo od gladi, ili: Moju sestru injeno dijete ubili su vojnici. No, doista, kao da su klieji za javne dogaajepoteniji od privatnih! Oh, kuku lele! u vezi s time?

Primijeti da je kotlitii, te posegnu u prostor iza sebe, u kuhinju, i izvadiveliki porculanski lonac u kojem je bilo kave. S njim u ru-ci stade blizu vatre ekajui da para uz brbot podigne poklopac kotlia.Glupost je gledati na stvari u smislu uspona i padova; na koncu konca, osobnisu dogaaji, kao i javni, dugorona stvar. Rastu ... Tek kad prou mjeseci,obino godine, netko e rei: Boe, moj se itav ivot izmijenio, govorei ostrasti, ljubavi ili mrnji, braku, zadatku na poslu s posebnim zahtjevima.Moj se ivot izmijenio jer sam se ja promijenila.Para sad snano djeluje na poklopac kotlia i izlazi na grli.

Uhvati drakajnika rukavicom za prihva

anje zagrijanih sudova i prelikaveni prah iteom i opasnom vodom. Poloi kotlipored vatre, ali ne na

tratinu jer bi na njoj ostao okrugli uti trag, te odgurnu nekoliko napolaizgorjelih iba iz sredita vatre; ako bude kie ne smije zaboraviti zaklonitinjih i drvo to nije izgorjelo. Nije ona planinka da bi unijela zapaliti vatrumokrim drvetom.Uze kotliu jednu ruku, lonac za kavu u drugu, i napusti stranje dvoritekreui u kuhinju.Mene tale, fino me melju u mlinovima . . .Takve se stvari govore ili osjeaju s izvjesnim zadovoljstvom. Ta je injenicasigurno neto posebno? Osjeaj da je neto postignuto je naroit?Naposljetku, imaju ga isto tako ljudi meu onim (razmjerno malobrojnim)stanovnicima svijeta koji zastupaju stav da ovjeji ivot nije vaniji odivota kukca, kao i meu onima koji se dre starog shvaanja da je vano toradimo jer smo vani Bogu. Ili Bogovima. No zato da ikome bude stalo da lise on, ona, promijenie, stekoe znanje, da li sazree, na-rastoe, ako su on iliona kukac? Ili leptir? Jer uope nema sumnje da doista postoji osjeaj, a on jevjerojatno najdublji koji imamo, da je8ono to je najvanije ono to uimo ivei. Taj osjeaj treba pripisatinavici, neem to je ostalo iz davnijih, primitivnijih vremena? Osjeaju ovlastitoj vanosti koji ima kukac? No on postoji, u to ne treba sumnjati, bezobzira da li je Bog prognan ili proglaen mrtvim. Pred kime bi kukactrebao polagati raune?Mi smo ono to nauimo.Za to esto treba dugo vremena i boli.Na alost, ne treba sumnjati ni u to da je puno vremena i puno boli otilo umalo nauenog ...

Ona doista tako osjea? Da, osjea.


4/161

Jer je potitena? Je li potitena? Vjerojatno. Ona je neto, ima prilino jakosjeaj o neem to ne moe odrediti. ..ena stavi lonac za kavu na posluavnik na kojem su vebile alice itanjurii, lice, eer i cjedilo, i podigne ga; prije no to ga je iznijela iz sobe,

osvrnu se na stol na kojem se nalazilo nagomilano prljavo sue odpodnevnog obroka. Kao i sue od doruka. Moda bi mogla zamoliti Tima daponovo napravi vatru, opet stavi kotlida kuha i onda je pozove kad budedovoljno vode da se opere svo sue? Ne, bolje ne; ne u raspoloenju u kojemse nalazi; bolje da sve to kasnije sama obavi.Jedna ena izie na pokrajnja vrata i krene tratinom zgodno iaranomtratinicama koju je trebalo iati, prema jednom drvetu u svome vrtu. Ta jeena Kate Brown, da bude tonije, Catherine Brown, ili supruga MichaelaBrowna. Paljivo nosi posluavnik i razmilja o pranju sua, te istovremeno

nastavlja svoju osobnu inventuru, osobno razraunavanje . .. elja joj je dabez obzira u kojem se ivotnom razdoblju trenutano nalazi, taj prebrodi

brzo, jer joj se ini da je beskonano dug. Ako na ivot valja gledati u smisluveliajnih trenutaka ili vrhu-9naca, njoj se onda nije nita dogodilo vedugo vremena, i nita vie nemoe ni oekivati do pretakanja kuanskih poslova u starenje.Ponekad se, ako imate sree, neki proces ili razdoblje doista zgusne. Uskoroe se ispostaviti da e Katei to ljeto postati takvo skraeno, veliajno,zgusnuto razdoblje.to e to ona proivjeti? Nita vie vejednostavno starenje, a to jenadovezivanje na, i ponavljanje, ina odrastanja. To se, naravno, dogaasvima: Oh, kako vrijeme leti... Nine znate kako, a ivot je veproao . . . Sve jeu zrelosti. I tako dalje. No u Kateinoni sluaju uope nee biti procesa kojitraje jedno ili dva desetljea, jedva zamjetljivog dok traje, osim u oajnikimpokuajima da se zaustavi neumitno: bojenjem kose, odravanjem eljnu-teine, brinim praenjem mode, jer valja imati elegancije, a ne biti kokaodjevena popni pileta. Starenje je gotovo svakome, ako ne doivi neki udes da mu zemlja klizi pod nogama, vodu koja plavi grad, bombe koje nmunitavaju djecu i ine da mu srce pone otkucavati bez zanimanja za ivot starenje je pitanje godina. Mladi ste, pa onda sredovjeni, no teko je rei kadnastupa prijelaz iz jedno!' razdoblja u drugo. Onda ste stari, no teko daznate kad se to dogodilo. Dolo je do promjena, o da, sutinskih, u vaimstavovima prema onima koji vas okruuju, no vi ih ba i niste svjesni jer ledse sporo topi u dolini. Tako nekako za veinu ljudi. Bojim se da nisam vietako mlada kao neko. No Kate Brown prebrodit e cijelu stvar za nekolikomjeseci: dok se sve ini tako osobnim i uperenim protiv nje, njena strpljivost,dobro raspoloenje, njeno vrijeme da li e zapravo pritisci iz druge, javne

domene, koji tite njen mali ivot dati svemu to proivljava jednu hitnost?Bilo kako bilo, njene


5/161

10vlastite vrline ili sposobnosti nee oblikovati ljetne dogaaje.Kad jednom sve to postane prolost, ona sigurno nee poaliti to se nijedogaalo drugaije. No ona nije mogla unaprijed birati jer nije imala iskustva

za taj izbor, a ni mate. Ne, ne moe eljeti ono to e joj se dogoditi, iakodoista stoji pod svojim drvetom s posluavni-kom u rukama i razmilja Tozbilja traje i traje! Eto to nije pravo: mora postojati neto to bih mogla sadavidjeti, neto to bih mogla sada razumjeti, neki vid djelovanja za koji bih semogla odluiti. . .Odluiti? Kad ja odluujem? Da li ikad odluujem?

Jedna ena, kao to se moglo dogoditi bilo kad tijekom prolih nekolikostotina godina, stoji pod jednim drvetom drei krcati poslu-avnik. Sputaposluavnik na vrtni stol nainjen od neke materije izumljene u prolom

desetljeu. Stol kao da je od eljeza, a tako je lagan da se moe podi

i s dvaprsta i postaviti u ravnoteu da se ne moe prevaliti ako se teret stavi na

jednu stranu.Taj stol ne smatra vlastitim izborom, on je izabran za nju, kao i plastinealice koje izgledaju poput porculanskih.Vrati se do sredine tratine, pa uvlaei dah da bi na prozor dozvala mua,postade svjesnom onoga to e on ugledati kad proviri i kae: Dolazim!Jednu enu kako stoji na travi u bijeloj haljini, bijelim cipelama, s ruiastimrupcem oko vrata.Eto ovdje je domena njenog izbora, svjesnog, namjernog: njen je izgled njenizbor, profinjen jer odgovara ovome predgrau graan-11ske klase i poloaju to ga ona tu ima kao ena svoga mua. I, jasno, majkasvoje djece.Haljinu, zgodnu i neupadljivu, skinula je s vjealice na kojoj je pisalo JolieMadamc. Nosi cipele i arape. Kosa joj je, i sada dolazimo do mjesta gdje je uizbor uloeno najvie snage, frizirana u velikim mekim valovima oko lica nakojem se uspjelo zadrati nekoliko pje-ga na mostu nosa i linim kostima.Njen mu uvijek govori da ih voli na tim mjestima. Kosa joj je crvenkasta, none ivo crvena. Ona je zgodna, zdrava, usluna ena.Stoji na travi, zaklanja oi rukom i uzvikuje: Michael, Michael! Kava!Nejasno lice, iza okana od kojih se odbija sunce, viknu: Evo me!Jedna ena odjevena ba za obiteljsko poslijepodne vraa se tratinom, nooprezno da joj trava ne ostavi trag na cipelima. Da je sama odluivala ila bibosonoga, odbacila arape, nosila neto kao muu-muu ili sari ili sarong, neto

takvo, a kosa bi joj padala na ramena.


6/161

Ne doputa svome izgledu da procvjeta jer je kad su djeca poela ulaziti umladost primijetila da nikako ne vole kad ona oslobaa vlastitu prirodu.Mary Finchley se, pak, odijeva kao da nema djece i kao da je neudata, te jenjena djeca mrze i mrnju ispoljavaju na stotinu naina.

No Kate se uvijek slae s Mary kad kae: Zato da se ne uljepavamo, djeca ne bi smjela biti tirani. U stvari, ona seuvijek nagruje, doista se uvijek nagrivala. No ne misli da su joj djeca zatoiole bolja od djece Mary Finchley.Kate sjeda pod drvo tako da joj je tijelo u sjeni, a noge ispruene premasuncu kao da su bez arapa. Prouava svoju veliku kuu u veli-12kom vrtu. ini to poput nekog tko se oprata, no to samo zato jer su ona injen suprug nedavno razgovarali da bi sad, kad e djeca uskoro odrasti,

moda bilo vrijeme da ponu razmiljati o tome da kupe neto manje. Stan?Mogu kupiti kuu na selu i dijeliti je s prijateljima, moda Finchlevevima.

Kate esto razmilja o tome, no kao o neem dalekom.U meuvremenu, mjesec je svibanj, englesko ljeto hirovito i glupavo; uoekivanju jeseni, u ivotu te obitelji, organizma koji mirno pulsira u junomLondonu, tonije, Blackheathu, nastupio je zijev. U tom predgrau, svakegodine, a naroito kako djeca postaju odrasla ini se kao da ta zajednica, ilispodoba, ili organizam, puca i rasipa se sve dalje i dalje zemaljskom kuglom.Tako jedanput godinje isputa zrak; to poinje krajem proljea, s udisanjemu rujnu.Lani u srpnju, Michael, ugledni neurolog, otiao je na konferenciju uAmeriku, iskoristio priliku da radi tri mjeseca u nekoj bostonskoj bolnici, ivratio se tek u listopadu. Kate je otila s muem na konferenciju, vratila se izobiteljskih razloga, ponovo ga posjetila u rujnu, a njena su se kretanja uvijekpoklapala s kretanjima djece kao to je, naravno, moralo biti. Djeca su cijeloljeto odlazila i dolazila iz raznih krajeva Evrope.Ove je godine Michael trebao otii u istu bostonsku bolnicu na etiri mjeseca zamijenio se s jednim kolegom. Najstariji sin, Ste-phen, star dvadeset i trigodine i na zavrnoj godini studija, sprema se s prijateljima na putovanjeMarokom i Alirom na etiri mjeseca.Eileen, stara dvadeset i dvije godine, prati oca u posjeti prijateljima koje sustekli pre-13klanjske godine na kampiranju u panjolskoj. Drugi sin, James, pozvan je ovejeseni prije poetka semestra na arheoloko iskapanje u Sudanu. to se njesame tie, odluila je da ne ide opet u Sjedinjene Drave. To je dijelom zbogtoga jer ne eli sputavati kerin stil, a znala je da bi dolo do toga. Osim toga,bilo bi i jako skupo da ide troje ljudi. Onda, pitanje je i da li bi sputavala stil

svoga supruga . . . Na tu pomisao pojavi se i odgovarajui osmijeh, gotovo


7/161

grimasa, prikladan moda uz rijei: U svakom braku mora se davati i primati;i te kako je svjesna toga da nema volje da ovaj teren poblie ispita.Tu je jo i Tim koji, iako sada devetnaesto-godinjak kojeg svi potiu da budesamostalan, nema uope planova da nekud putuje. Jest, i uvijek je bio,

teak, problematian. Kuu u junom Londonu trebat e, dakle, odravatiradi njega. Odravat e je ona, majka. Mjeseci to dolaze rasteu se prednjom kao i proteklih ljeta. Ona e biti baza lanovima obitelji koji se vraajukui s fakulteta ili se navraaju na dan ili tjedan na proputovati ju, bil edomaica, njima, njihovim prijateljima, prijateljima njihovih prijatelja. Bit eim na usluzi, svima na raspolaganju.To eljno oekuje: ne samo tolike ljude, vei vlastito gospodarenje, svijest ovlastitoj umjenosti; eljno oekuje i struno ljetno vrtla-renje. Kad oni ona i Michael doista napuste ovu kuu kao par koji se povlai s aktivne

scene, nee im nedostajati ku

a, ve

taj vrt, lijep kao svaki engleski vrt kojegse s ljubavlju njegovalo preko dvadeset godina. inilo se kao da ga nije

zasadio ovjek, veje sam odluio rasti u vidu tratina, hrpica ljiljana, sjenicarua i raznobojnog bilja. Ptice u njemu pjevaju cijele godine, a vjetar njenopirka. Nema gru-14die zemlje koju Kate ne poznaje osobno i da na njoj nije radila, jasno uzpomoglista i rose.Sjedi udiui mirise rua, lavande, majine duice i gleda kako joj suprugizlazi iz kue s gostom.To je Alan Post, nema veze s medicinom veje dravni inovnik koji radi nameunarodnim poslovima: radi za jedno tijelo povezano s Ujedinjenimnarodima. On i dr Michael Brown upoznali su se na aerodromu u LosAngelesu kad im je avion kasnio zbog magle. Igrali su ah, pili viski,razmijenili pozive. Pred tjedan dana naletjeli su jedan na drugoga u GoodgeStreetu i onda zajedno objedovali. Michael je pozvao Alana na nedjeljniobiteljski ruak.Da nije bilo prekida struje, Brownovi bi pripremili tradicionalno nedjeljnojelo, ne radi sebe samih, jer se vie ne pridravaju starih obiaja, veradigosta; obitelj se rado alila na raun toga to, kad ugouju brojne prijatelje,strance, posluuju tradicionalna jela poput seljaka koji ovise o turizmu. Aliprije no to je nekud pobjegla, danas je Eileen skuhala jelo uz Timovu pomo.Skuhala je tursku juhu od krastavaca, hladnu; ispekla ikebab na vatri,pripremila ledeno slatko od kajsija friider je na plin. Popili su punosangrije, recept za to dobio je drugi sin lani u panjolskoj.Michael i Alan Post sjedaju i nastavljaju razgovor u kojem su uivali tijekomruka i kasnije u studiju na katu. Ona ulijeva kavu u zgodne plastine alicekoje je koristila u vrtu otkako se k njima zaletio susjedov pas gonei drugog

psa i razbio cijeli posluavnik pun njena najfinijeg porculana. Dodavi im


8/161

kavu i okoladne vafle, sabrano se smjeka, kao straar, a iza osmijeha moeraspredati vlastite misli. Zapravo, razmilja o svome muu.15Kad god ga vidi ovakvog, s kolegama, posebno s onima iz prekomorskih

zemalja, on kao da je odlutao od nje. Nije to zato to je on od ljudi kojima seponaanje mijenja ovisno o tome s kime su u drutvu uope ne; no sAlanom Postom njegovo vladanje kao da postaje finije, on se iri, ini se kaoda e poletjeti... Kad je prole godine bila s njim u Sjedinjenim Dravama,osjeala se dijelom tog irenja, toga poveanja; kao da je sve te godine brakataj ovjek imao u zalihi neki potencijal koji nikad nije nalazio mjesta zanarastanje unutar obitelji; jasno, raspravljali su o tom njenom dojmu. Napolase nadala da e on moda rei kako je ponekad imao isti utisak o njoj, ali nije.Sad pomisli da e ove godine biti bez ene, samo povremeno s kerkom i toetiri mjeseca; na licu joj se opet pojavi odgovaraju

i osmijeh, hladan,ironian. Zna se smijeiti; kako kau, poradila je na tome osmijehu, ili na

osjeajima koje on predstavlja. Da je sad prava prilika za to, recimo da je upitanju neka mlaa ena (ne ene njenih godina, zakljui, ne Mary Finchley),moda bi se uvalila u stolicu, s ironijom je pogledala i rekla: Moda smo ustanju, kad smo mladi, isuvie napuhati takvu stvar; sitan flert, znate, nemavanosti u pravom braku! Ovaj osmijeh, napola grimasu, zna to i sama,prate estitke upuene njoj samoj; osjeti i olakanje kakav ima osoba kojauspjeno zna izbjei zamku, opasno mjesto ... Sjedei pod ljetnom kronjom,s loncem za kavu u ruci da bi mukarci znali da u njemu ima jo kave,nasmijeena, slua svoje misli: Sebi govorim najuasnije lai! Strano! Zatoto inim? Ima tu neeg to sama sebi naprosto branim da razmotrim.Ponekad s Mary stignem blizu toga, no nikad s nekim drugim. Sad to svesagledaj, pokuaj zadrijeti u to, nemoj dalje16izmiljati te stavove, te prie prestani skidati iste stare haljine s vjealice ... Slua, sada pozorno, to to mukarci govore: ini se da se na neki nain tienje, da se razgovor odnosi na nju venekoliko minuta, no ona nije sluala.Konferencija zbog koje je Alan Post doao u London u krizi je. Bolje rei,jedna komisija te konferencije. Organizacija pod ijom se kapom odvijajusavjetovanja i sjednice zove se Hrana globusa, i bavi se onim toovjeanstvo jede. Ili ne jede. Zbog niza nesretnih okolnosti gripe, jednogslomljenog kuka, smrti jednog ovjeka u Lisabonu kad su lanovi tekomisije vesjedili za okruglim stolom ekajui poetak savjetovanja,ustanovljeno je da nema prevodilaca. Pa, nita lake nego nai odlineprevodioce za francuski, njemaki, panjolski, no tee je nai ljude koji tenogovore portugalski i engleski, a imaju obrazovanje za taj posao koji postavljavelike zahtjeve. A morao je postojati i prevodilac za portugalski, jer se ta

potkomisija bavi kavom; u Brazilu, zemlji koja je prva u svijetu poproizvodnji kave, govori se portugalski. Komisija je privremeno obustavila


9/161

zasjedanje da bi se mogli angairati prevodioci za portugalski. Dva su nali,trae se jo dva. I Alan Post i Michael gledaju Kate ekajui da sama kae dae rado postati trei. Tri godine ranije, Kate je pretipkala uslugu prijateljukoji je loe pisao na stroju knjigu za iroke mase o uzgoju i plasmanu kave

na tritu. Zahvaljujui tome, dosta zna o tom artiklu. to vie, uvijek su jojili jezici. Dobro zna francuski i talijanski, savreno portugalski, jer je napolaPortugalka. Stjecajem okolnosti rano je zavrila kolu jer je bila bistra, pa jeimala stanku od tri godine prije odlaska na fakultet. Na kraju nije otila jer jeodluila2 Ljeto prije sutona17da se umjesto toga uda za Michaela. Godinu je dana provela u LourencoMarquesu s djedom, znanstevnim radnikom. Tamo je govorila samo

portugalski. Kao ki Johna Ferreirae, Portugalca, naturaliziranog Engleza kojije na Oxfordu predavao portugalsku knjievnost, uvijek je sa zahvalnou

bila svjesna injenica da je bogato obrazovana. To bogatstvo darovao joj jedjed opijajui je portugalskom knjievnou, portugalskim pjesnitvom,duhom jezika.to je jo nauila te godine u gradu na rubu Indijskog oceana, godineposveene iskljuivo uitku? U prvom redu, djed joj bijae staromodan,krutih stavova prema enama. Kate nije ni sanjala o tome da bi sesuprostavljala starcu kojeg je voljela; k tome, emu? Tamo je boravila samona kratko. No za to vrijeme nikad ne bi ostala nasamo s mukarcem, bila jezatiena od neugodnog iskustva, u snu ili na javi, te je kuala, beznevoljkosti (kratko vrijeme), atmosferu sloenu od elemenata koji joj bijahutako strani da ih je morala identificirati zasebice. Bila je zatiena i nijeuivala povjerenje. Bila je dragocjena i prezirana. Laskalo joj je potovanjesvake njene elje a opet je znala da kao ena, u djedovu ivotu igra brinoodreenu manju ulogu, kao to je bio sluaj sa njegovom suprugom ikerima. Evo njene slike iz toga razdoblja: djevojka krhka poput kamelije,mrtvaki bijele koe i guste tamnocrvene kose, odjevena u bijelu vezenulanenu haljinu krojenu s namjerom da otkrije i sakrije vrat i ramena, sjedi naverandi u stolici za ljuljanje koju polako njie naprijed-natrag nogom, za kojuzna da djeluje toliko ulno, da mladi ljudi u njenu prisustvu ne mogu od tenoge odvojiti oiju ni matanja. Hladila se vezenom svilenom lepezompokretom koji je nauila od stare dadilje dok su ti ljudi, a svi su prethodno18traili od njena djeda doputenje da joj se obrate, sjedili u polukrugu u lakimnaslonja-ama i upuivali joj komplimente. Bila je 1948. Postigla je velikuspjeh u Lourenco Marquesu: dijelom zato jer je ipak Engleskinja pa niusprkos svim svojim dobrim namjerama nije ba mogla ostati u okviru onoga

to je prepo-ruao djed; dijelom, pak, jer je kombinacija kratke crvene kose ismeih oiju bila rijetkost u zemlji punoj senorita; a i jer je strogost njena


10/161

djeda bila za tu koloniju pretjerana, pa vie nego jednom prilikom Kateinoponaanje, njen poloaj, izgledae kao svojeglava ili muiava predstava,vjerojatno s namjerom da izaziva.Kad se vratila u Englesku, razmiljala je o tom vruem mjestu, punom napola

sakrivenih stvari, a jedna je od njih bila njena eznutljiva elja da bude poputbake koja, osim ako djeda nije izdalo pamenje, zamalo nije htjela napustitiPortugal, jer je to bila prevelika promjena u nainu njena ivota.Lijepa ena, svi su govorili da je tako; divna majka, bogovska kuharica, divno,divno bie, sama toplina i ljubaznost, bez ijedne mane ... da, dobro, kako godsve to bilo da bilo, ta je propaganda, kao to se moglo i predvidjeti, imalasuprotni uinak i Kate se vratila iz portugalske Istone Afrike vie negospremna da poe na sveuilite gdje je trebala studirati romanistiku jezikei knjievnost. Uspjelo joj je da je prime na Oxford i da se smjesti u koledu.

Onda je upoznala Michaela koji je nakon deset godina rada i kljukanjaznanjem bio upravo na poetku karijere. Uselila je u njegov stan i sazadovoljstvom zapoee, kako su ga nazivali, Prvo razdoblje.Da se nije udala, vjerojatno bi na svome podruju postigla neto znaajno.Moda bi po-19stala predava? inilo se da ene rijetko postaju sveuilini profesori. No nijeesto tako mislila; drala je da djeca nisu dosadna. Uz to, njen mu nije jedanod onih koji bi je iskljuili iz svojih interesa, odvojili od zanimljivih ljudi.Ponekad radi prijevode za njega ili njegove kolege. Jednom je ak prevelajedan portugalski roman, to joj je donijelo malo novca ali puno hvale.Upoznaje ljude iz cijeloga svijeta, posebno otkako su djeca poela odrastati idovoditi kui svoje prijatelje iz cijelog svijeta.Da se nije udala ali, dobri boe, bila bi luda da se nije udala, luda da seodluila za romanistiku jezike i knjievnost . . . Michael i Alan Post slue sekavom i ekaju je. Osjea neku vrstu panike. Saznanje o tome pogoravastvar. Glupo je i nerazumno da se osjea uplaenom. Zato? Nije to neto tobi mogla priznati svakome, ak ni Michaelu da se suoena s poslom, aksasvim obinom vrstom zaposlenja, posve iz njene domene i oito u kratkomvremenskom razdoblju, osjea poput okorjele zatvorenice koja zna da e seujutro nai na slobodi. Ali mislim da ja to ne mogu ree. Tim e dolaziti i odlaziti cijelog ljeta.Opazi stezanje muevijevih usnica; ni este rasprave o Timu nisu ublailerazmirice. Michael smatra da je najmlai sin i suvie zatien. Ona, iakoprihvaajui da je moda tako, ne moe vjerovati da bi nain da se stvaristave na svoje mjesto bio taj da ga se izbaci i sredi. Kako to izbaci? Ikuda? I zato bi to to djeak ini bilo tako loe da je za to potreban takoestok lijek? Mrgodi se, prijeti, mrzi, no to je bio sluaj sa svom djecom. Kate

misli da ako i mazi Tima, to ini zato jer je mu prema njemu nepoten; jasnojoj je da na tom podru-


11/161

20ju ima i suvie osjeaja da bi se moglo pravo razmotriti; ima o tome svojestavove, zna se da su njezini i da ih ona brani u krugu obitelji i izvan njega. No ta komisija nee raditi due od ... kako dugo si rekao? upita Michael

Alana.No do sada je Alan shvatio da mu i ena imaju neki problem, pa ree, negledajui ni u jedno veu daljinu, u kuu iz koje je iziao mlad momak iprilazio im: Najdulje mjesec dana, ne vie. Evo Tima ree Kate, a to je znailo: Ne pred djecom. Kad Tim stie podstablo, bilo je jasno da je stariji no to se inilo iz daljine zbog njegove krhkegrae i laka koraka. Ba se mrgodi. Zapiljivi se u majku, ree: Mama, jako mi je ao, no predomislio sam se. Fergusonovi me pozivaju u

Norveku. Pla-ninarite. Idem i ja, ako nema nita protiv. Ne, jasno da nemam, mili ree Kate automatski. Jasno da treba ii.

Drago joj je da ga nee zaobii ljetne radosti, toliko drago kao da sama ide uNorveku. Djeak je pogledao u oca koji mu kimnu. Onda se formalnonasmijei gostu i istog se trenutka pretvori u posve drugaiju osobu,odgovornog ovjeka kakav e postati jednoga dana, no poprimi opet izgledudljiva djeteta kad se obratio majci: Onda dobro, idem se sad pakirati. Putujem noas. I otri u kuu kao dabjei.Ona povie za njim: Time, prije no to ode pobrini se da kotliopet provri je, trebam toplevode za pranje sua. No on ili nije uo, ili nije htio uti. Onda, kad nastupate, Kate? ree Alan. Kada? Sutra? Molim vas!Kate ne ree nita, vese nasmijei u znak pristanka. Zna da bi moglabriznuti u pla. Osjea da se posluimo metaforom kojom21se ona sama sluila, ak je razvijala u mislima i to vedulje vrijeme kao daje iznenada zapuhao veoma hladan vjetar, pravo k njoj, iz budunosti. Ree: Jasno da hou. Mogu li prvo oprati sue? Oni se smiju, ona se smije. Alanonda ree: A da netko drugi opere sue dok vi telefonirate? Da joj jedno ime, jedanbroj i prati u kuu sluei se ugodnom formalnou, nalik na prisnost koja jetako nenametljiva da je gotovo bezlina; ona je prima kao daak ivota nakoji se priprema. Taj njegov nain i osnauje i oputa; on stoji pored nje dokona telefonira i ape joj rijei koje mora izgovoriti, rijei kojima ona nijetako vina, jer imaju prizvuk komisija. Kad je to obavljeno, poljubi je u obaobraza i obgrlivi je rukom povede natrag do drveta na tratini. Naoit je onmukarac, priblino njihovih godina Michaelo-vih i njezinih obiteljski

ovjek, sa suprugom i djecom, odraslom ili u rastu, ovjek koji zarauje puno


12/161

novaca i provodi cijeli ivot putujui od konferencije do konferencije da bigovorio o hrani s ljudima iz stotinjak zemalja. Svia joj se.Razmilja kako e, na koncu konca, jedno vrijeme udisanje onog lakog,bezlinog zraka znaiti za nju oslobaanje i olakanje. Doista joj se svia sve

na njemu ukljuujui i nain odijevanja i nastup: nije joj se ba svialo kakose sad odijeva njen mu, ni kako se ia. No bolje o tome ne razmiljati, jerkonano, nije vano.Razlog zbog kojeg se osjea kao da pada zrakom je to nee biti Tima, panema smisla drati kuu otvorenom.Pod istim stablom vrelo nedjeljno poslijepodne napreduje k veeri, dokmukarci ras-22predaju o nekom medicinskom problemu u Iranu.

U desetak rijei raspravie pitanje iznajmljivanja ku

e.O iznajmljivanju ili neiznajmljivanju kue u prolosti vodie velike rasprave i

svatko je o tome imao svoje odreeno miljenje. Trajale su danima, tjednima.Sad ona ree: E pa, jo je nikad nismo iznajmili, zar ne? to onda? ree Michael. Neka e strana obitelj biti presretna kad touinimo, ak ako i ostavimo stvari u ormarima. No gdje e djeca imati svoj tabor ako se zateknu u Londonu na putu unekom drugom smjeru? Jednom se mogu koristiti i tuom kuom, pa i vrijeme je. No ja, zapravo, mislim da ne ... Sutra zovem agenciju ree Michael Brown i postidi Kate, jer on radi odjutra do mraka i bit e isto toliko zaposlen kao i ona u komisiji.No stvar je u tome da se osjea odbaenom, povrijeenom, jer on smatrapitanje kue tako nevanim.A kad komisija zavri, to e onda raditi? On uzima zdravo za gotovo da e senegdje uklopiti: ona je vrlo prilagodljiva, kao i uvijek, sve od roenja djece.Osvrnuvi se na gotovo etvrt stoljea, shvati da je to znaajka njena ivota:pasivnost, prilagodljivost drugima. Prvo je dijete rodila kad joj je bilodvadeset godina. Posljednje, puno prije tridesete. Kad drugima izlae teinjenice, mnogi joj zavide: velik broj ljudi u brojnim zemljama smatra daobitelji Michaela Browna valja zavidjeti.Ledeni vjetrisigurno pue, iako jo uvijek dovoljno blago: prvi je put uivotu neeljena.23Nije nuno potrebna. Da se blii to vrijeme u ivotu, pouzdano je znala,naravno, vegodinama. ak je napravila planove za nj: studirat e neto,putovati nekud, pozabaviti se ovom ili onom vrstom dobrotvornog rada. Ne

moe, naposljetku, biti ena koja ima nekakav kliker u glavi a ne znati da uzreloj dobi, u punom naponu sposobnosti i snage, valja postati ona


13/161

potvrivana i prouavana pojava ena s odraslom djecom i bez dovoljnoposla, ija se snaga mora usredotoiti sa spomenute djece na manje ranjiveciljeve, za dobro sviju, vlastito i njihovo. Dakle, nema nieg udnog u ovomto se dogaa. Moda je to trebala oekivati ranije?

Nije to oekivala ovog ljeta. Idueg ljeta, ili onog iza toga, da, no ne sada. Onos im se nakanila suoiti bilo je u budunosti. No dogaalo se sada. Samotrenutano, naravno, jer kua e opet biti njihova u rujnu, opet baza koja tudjecu eka s dobrodolicom, a sva su ona sad sve rjee kod kue. No valjavoditi rauna i o muu, ovjeku koji jako cijeni dom i sve to ide uza nj .. .Kad se cijela obitelj zadnji put nala zajedno, svi se istovremeno vratili sfakulteta, kolskih raspusta, putovanja i izleta? Kad razmisli, tome je jakodavno.No injenica je da e ona, ta alfa i omega, ostati kratkih rukava od lipnja do

kraja rujna.

ak bez svoje sobe. To je jakoudan osje

aj, kao da su joj skinulitoplu pokrivku, kao da je ivotinja kojoj deru kou.

Ona i Michael raspravili su, jasno, to pitanje njene budunosti; raspredali onjenim osjeajima, i njegovim. Razgovori o svemu temelj su njihova braka.Oni vjeruju i uvijek su vjerovali da neizreene stvari gnjiju, a stvari to seiznose na vidjelo gube na teini. Njihov je odnos otpoetka voen po tomenaelu.24Mnogo razumnih poniranja uloili su u razmiljanje o sebi samima i svomebraku. Nisu puno grijeili.Primjerice, u zajednikoj spavaonici imaju dvije knjige, jednu uz drugu:knjigu Bertranda Russella s naslovom Osvajanje sree i knjigu Van derVeldea Idealan brak: Michaelu od Kate Russell, Katei od Michaela Vander Velde. Obje posvete imaju jo i Za Prvo razdoblje uz svu moju ljubav.Time je komemorirana injenica da je jedno razdoblje zavrilo kad je moraodoi kraj njihovoj slatkoj ljubavnoj vezi i oni stupie u brak. Znali su da sestvari moraju promijeniti, da slasti mora nestati, i njihovi dugi razgovori osvemu tome bijahu saeti u ovim prijateljskim knjigama Michaelu od Kate,Katei od Michaela, Za Prvo razdoblje. Kad bi sad uzimali te knjige u ruke iotvorili ih na strani s posvetom, mogli biste ih zatei nakreveljene ... izatekoe se tako, to ih je navelo na iskren i zasigurno zdrav smijeh. (Smijehpo definiciji zdrav.) No pitanje je, emu uope kreveljenje? Tako su posvemabili u pravu u vezi s onim to je zavravalo i onim to poinje solidan brakkoji postavlja zahtjeve i biva zadovoljen. Kreveljenje je neumjesno. emuala, ironija? Slino tome, neki drugi, dugi, iskreni, otvoreni razgovori opromjenama i preokretima. Ni jedno ih se ne bi odreklo. No Kate je u svakomsluaju uhvatila samu sebe kako razmilja o tome da moda te skice, ilipsiholoka promatranja ili, ako hoete, vidni znaci koji prate stupnjeve ili

razdoblja njihova braka, i nisu moda ono to bi morali biti.


14/161

Primjerice, razgovor o hladnom vjetru iz budunosti do kojeg je dolo predtri godine: no od tada se dogodie stvari koje ne bijahu za-25crtane, ili o kojima se nisu podnosili rauni... Za deveto ili devetnaesto

razdoblje.Ono to se dogaalo, jest, da se Michaelove usnice steu na spomen Tima kaoi sad kad je rekao: Ujutro zovem agenciju.aljui je u budunost, ostavljajui je po strani. Tako to ona osjea. Tako jeona osjeala, bez obzira na desetak ili tako nekako duhovnih preiavanja,haljina koje skida s vjealice, rijei kojima se slui da opie svoj poloaj .Kakav god da je taj poloaj, kakva god ona doista jest, do kraja te ljetneveeri kao da se sabralo stotinu vlati Kateina ivota. To se ispo-Ijava u

brojnim telefonskim brojevima nar-kanim na komadi

ima papira uz adresesvih vrsta, te u svjesnom nastojanju da se vrate uspomene na djeda kako

sjedi na verandi kamene kue u skrovitu vrtu punom ar-drvea i ljiljana. Chaterino! Jezik valja uiti udiui ga. Pij ga! ivi u njemu!U oekivanju intervjua za procjenu njene sposobnosti brzinskog prevoenja sengleskog, francuskog i talijanskog na portugalski, i obratno, ona bdije cijelunoprethodno poistivi nered: prljavo sue i ostatke hrane i masnoe.Sreom, struja je opet dola oko deset sati uve-e, i ona nanovo ita romankoji je sama prevela oivljujui u sjeanju etnje i razgovore, jela s djedom.Do jutra je toliko uronila u drugi jezik da bi se, da se na ulici sudari s nekim,ispriala na portugalskom.26hrana globusaNo sve to, i njeno paljivo odabiranje haljine prikladne za razgovor, briga touiniti s kosom doista malograanskom frizurom, i ona je to znala njeno, nutarnje prilagoava-nje dranju, da ne bude dranje gospoeMichaela Browna, sve se to pokazalo bespotrebnim. Kad je ula u uredizvjesnog gospodina Char-liea Coopera, on ree: Gospoa Brown? Hvala bogu da ste nali vremena. Poinjete sutra, zar ne?Dobro.Prijatelj i posrednik, Alan Post, opisao ju je kao enu koja ima obitelj, sjajnoznanje, prisiljenu da zanemari spomenutu porodicu i izvue iz neprilike ovuveliku meunarodnu organizaciju. Od poetka pripada posebnoj grupi amater s kojim se postupa kao da ini uslugu.Ispostavilo se da su od etiri zamjene za prvobitnu ekipu od etiri vrsnaprevodioca, dvije opet otpale iz obiteljskih i zdravstvenih razloga. Cijela ta stvar osuena je na propast, ukleta! povie Charlie Cooper. No uvjeren sam da nam vi nosite sreu. I povede je dugim hodnikom koji je

blistao, sjao, s mnogo prozora, do dizala koje je bilo prostrano i u kojem senalazila slika tamnopute ene to se sim-


15/161

27patino smijei berui zrna kave na ivo zelenom grmu, pa onda jo jednimimpresivnim hodnikom pored komisije za maslac i jedne za eer, u veomaprostranu dugu sobu, usred koje je sjao ovalni stol veliine koja vas odmah

navodi da pomislite na neku tvornicu, iji je posao da stvara goleme stolove,duge, ili ovalne, ili okrugle, za potrebe meunarodnih konferencija.Jedna komisija upravo zasjeda. Na stolu su ae vode, pera, olovke, arciispisanog i na-rkanog papira. No stolci su razbacani i prazni; svi delegati suu prizemlju piju vjerojatno kavu zaokupljeni razgovorom uobiajenimza dananje vrijeme, o potpunoj nesposobnosti i nestrunosti svih javnihslubi; takav e razgovor, naravno, postajati sve ei i sve zlonamjernijikako se broj ljudi u svijetu bude poveavao, a usluge, po zakonu inercije, idalje zaostajale za potranjom. Tek sad takti-ni Charlie Cooper ree Kate da

su je oekivali toga jutra u deset kako bi zapo

ela radni dan s po

etkom prvesjednice, a ne u dvanaest, koliko je sada sati ali jasno, nisu joj nita rekli,

nije ona kriva, uvijek je to tako da, vjeruje joj, rekli su joj da navrati uneko doba jutra tipino!No moe li zapoeti odmah, da, ovoga trena, ili bolje reeno, kad se delegativrate s duge pauze za kavu na dunosti toga dana, osim nje, samo je jedansimultani prevodilac s odgovarajuim kvalifikacijama za portugalski jezik.Kate je mislila da e ovo biti uvodni razgovor, i raznoj je zainteresiranojeljadi rekla da e se vratiti kui da pripremi hranu za objed i pobrine se zarublje. No ako bi mogla otii i nazvati, onda . . . Lice Charliea Cooperapretvori se u bolni gr delegati e se popeti ova-28mo za minutu, pozvani su zbog njena, Kateina, dolaska. Uz teki jad, godineto ih je Kate provela trenirajui vlastitu odgovornost zaduenje dozaduenja, otrgoe se od nje u nepovrat. Charlie Cooper nazvat e mjesto nje,jednostavno e rei da gospoa Brown ima drugog posla. Upravo e Eileenprimiti ovu poruku; suspreui poriv da porui keri da je voli i da joj eliuspjeh, Kate se predala u ruke jedne mlade ene koja joj mora dati upute onjenim dunostima. Kod svakog stola nalazio se aparat koji prenosi glasprevodioca do slua-oca. Prenosi ga, izmeu ostalog, putem prekidaa i Kate.Svaki prekidapredstavlja jedan strani jezik. U pregradama staklenih zidova,na oba kraja sobe, nalazi se jo prekidaa, aparata za prijem, slualica. Kateinzadatak bit e da sjedi u jednoj od tih pregrada, slua govore na engleskom,francuskom i talijanskom i prevodi ih dok slua, na portugalski, u predajnikpovezan s uima govornika portugalskog, mahom Brazilijanaca koji negovore engleski, ili pak govore, no ipak vie vole svoj materinji jezik. I ona ebiti neka vrst stroja: u ui e joj se ulijevati jedan jezik, a iz usta izlijevatidrugi.

Ona, jasno, nee povazdan biti sama u svojoj pregradi, ak ni u pomanjkanjuprevodilaca. Bit e estih promjena, odmora i prilika za obnavljanje snage


16/161

tokom posla koji toliko iscrpljuje, kako joj to stalno istie Charlie Cooper; onje obavio telefonski razgovor s njenom porodicom, i to je zaduenje smatraou tolikoj mjeri nevanim da joj nije nita rekao o tome. S njim je u pregradi;na glavi joj slualice; uz njegovu pomoukljuuje i iskljuuje vezu. Dajui joj

upute, kraba poruku na bloku sa zaglavljem da se organizacija iskreno i saaljenjem ispriava zbog pomanjkanja prevodilaca, te moli delegate da buduuviavni i strp-29ljivi. S porukom u ruci leti u potragu za tipkaicom koja bi to pretipkala.Kroz staklo pregrade, Kate, sada sama, preputena sebi, vidi da je sala zakonferencije, gledana s ove male visine, veoma ugodna. Ima visoke prozore.Zidovi su presvueni drvom boje bakra, s puno ara, zavijutaka i uzoraka.Podovi obloeni tamnoplavim tepihom.

U toj se sali odluuju sudbine i mogu

nosti milijuna malih ljudi, koje

eusjeve gajiti, to e jesti, nositi, i misliti.

Charlie Cooper stavlja po jedan papir ispriku, nekim udom umnoenu zakratko vrijeme, na svako mjesto, a veulaze delegati, smijui se i priajui.Kakve li izuzetno privlane gomile ljudi! Takav izbor lijepih mukaraca iena raznih boja, raznih nacija, sigurno bi rado snimio neki filmskiproducent za scenu idealiziranog prizora Ujedinjenih naroda. No da li biglumci mogli uspjeno predstavljati tako savreno nenametljiv autoritet,takvu samouvjerenost? Jer to je dojam koji ostavljaju. Razliku meu njima, tenjihovim pomonicima, tajnicima i raznoraznim inovnicima moete uoitisamo po toj kvaliteti. Svaki mukarac ili ena lagano odlaze do stolice,sjedaju, te dalje razgovaraju i smiju se savrenom lakoom iz koje vriti onajedna rije: Mo. Svaka kretnja, svaki pogled, odraavaju uvjerenje o vlastitojkorisnosti, teini onoga to predstavljaju.Meu odjeom to je nose ima i narodnih nonji. Pet est mukaraca i enaodnekud iz Afrike tako su visoki, skladni i velianstveno odjeveni da porednjih svi drugi izgledaju kao pripadnici manje vrijednih rasa; nabori njihovihhaljina, naunica, pokreti glave svi znaju svoju ulogu. Autoritet mogupredstavljati ak nabori odijela ako ga nosi ovjek ije su odluke30vane za ljude koji tegle vree kave na breuljku udaljenom tisue milja.Izvjetaji poee i Kate ustanovi da joj mozak, taj stroj, obavlja posao glatko.uvi vlastite rijei kako naviru u sasvim razumnom redu, odagnala jenekoliko trenutaka panike, osjeaj da joj je mozak prazan i da e takvimzauvijek ostati; pomoglo joj je i promatranje lica ljudi koji je sluaju. Nikognije uznemirilo ono to su uli; sve je kao to treba biti.U nevjerojatno kratkom vremenu pokazalo se da su prola samo dva sata zamijeni je kolega, a nju poslae da se odmori i pojede dobar objed. Vratila

se svojoj pregradi sa samopouzdanjem, a do pet sati toga popodne-vaosjeala se isto toliko dijelom te organizacije kao to je bila dijelom svoje


17/161

obitelji kojoj se vrati prekasno za veeru, te ustanovi da ju je skuhala njenaki, i da se sve odvijalo sasvim leerno.Do kraja tjedna Kate se uputi u sloenosti te gorke i miriljave trave kojusvijet pije u silnim koliinama; ne moe pravo ni misliti ni na to drugo. A

kua, dovedena u red, eka da je iznajme. Iznajmili su je do kraja rujna, iobitelj je otila u razliitim pravcima a da ona uope nije pomagala. Sve to jerekla bilo je, glasom koji bi jo samo pred tjedan dana bio uznemiren, a sad jeravnoduan: Netko se mora pobrinuti za sve, jer ja nemam vremena. Narastanku je poljubila mua, tri sina i ker, no jo nije stigla osjetiti netoodreeno.Unajmila je sobu u stanu kolegice, ene koja je bila prevodilac ali jeunaprijeena: sad organizira konferencije. Ta selidba iz vlastitog doma u ovusobu, sa svime to je potrebno za nekoliko mjeseci, trajala je pola sata, toliko

koliko joj je trebalo da strpa odjeu u kov

eg.31

Ta joj odjea ionako uope ne koristi. Tijekom tjedna odjurila je u kupovinuhaljina to e joj posluiti, poput vize, za ovakav nain ivota.Suprugu Michaela Browna nije se moglo smatrati loe odjevenom, no Hranaglobusa ne upoljava suprugu Michaela Browna.Prije odlaska u kupovinu upitala je Charliea Coopera koliko e zaraditi.Okruglo, komino, izmodeno lice tako stalno izgleda jer je dadilja tolikimkomisijama zgri se od grinje savjesti. Mila moja! ree. Ispriajte me! Zbilja sam grozan! Trebao sam vam torei prije svega ostalog. No ovo je bio tjedan... zbilja, kad biste samo znalikoliko ste nas zaduili! I spomene iznos zbog kojeg je skoro uzviknula.Upravo na ovakav leeran, sasvim dentlemen-ski nain, kao da ne postojesindikati, plae koje treba tekom mukom izboriti, siromatvo, avet gladi,dogovaraju se primanja ovih meunarodnih funkcionera, tih sretnika bezkojih se ne moe.Kupila je haljine, njih est, razmiljajui kako e pred kraj ona dva tjednaslube u Hrani globusa imati garderobu prikladnu za luksuzno ljetovanje.No ima planove da, moda, posjeti jednu staru prijateljicu u Sussexu, ili tetkuu kotskoj. Nije ozbiljno razmiljala o tome kamo da se uputi.Drugi tjedan je manje naporan. Posao za nju postade neto to obavlja s istotoliko lakoe kao to je vodila domainstvo pred samo par dana to bi biloneshvatljivo. Obavlja ga automatski. Vrijeme izmeu sjednica, kad nije upregradama, provodi u kavanama, promatrajui. Napokon, ona je uljez,smatra da se nema pravo pridruiti ovom povlatenom mnotvu. Ona je pticaselica; sve e to proi za tjedan32dana. No sjedi kao da smatra da ima pravo na sve to nove haljine uvelike

joj olakavaju stvar pije izvrsnu kavu, promatra. To je kao trnica. Ilivesela zabava koja traje bez prestanka.


18/161

ena sjedi u javnoj prostoriji, oputena no pozorna, funkcioner jedne javneorganizacije, dolino odjeven, s odgovarajuim dranjem. No puta da jojivot ili rijei to predstavljaju misli o njenom ivotu prolaze glavom. Jeli to ona dvadeset i pet godina bila dijelom onog vorita napetosti, obitelji,

te zaboravila da je svakidanji ivot, ivot za one koji su bez obitelji, takougodan, bez obaveza? Kako su svi lijepo obueni. Kako je svima koa rumenai sjajna. I kako je lako mukarcu ili eni ui ovamo, ogledati se, zateiosmijehe i simpatine izraze njima namijenjene, onda mahnuti ljudima isjesti sam, na nain koji govori: Treba mi trenutak samoe a oni tu elju,jasno, potuju. Ili leerno, gotovo bezobrazno, pretraiti prostoriju pogledomi nai grupicu kojoj e se i on ili ona pridruiti. Kao da nikad nema ni trunkanapetosti to se za pet minuta moe nai na ulici bilo gdje izvan ovogskrovitog mjesta. Po svim ulicama, ili duanima, ili domovima, teku struje i

kriaju seine

i nove struje. Izvan ove velike javne zgrade traju sukobi. Noovdje? Jesu li ova lijepo udeena iva bia, a svako je izglaano i usjajeno

novcem, ikad patila? Ikad plakala u tami? Ikad poeljela neto to ne mogudobiti? Jasno da jesu, no tome ni traga. Jesu li ikada no to je modaneumjesno pitanje jesu li ikad gladovala?Teko je povjerovati u to. A problemi to ih imaju ine se sad maleni, gotovosmijeni kad pomislite na namjenu ove zgrade, razlog zbog kojeg su stalnopuna ljudi koji zasjedaju. Kate je zaokupljena tim problemima. Stvari su se3 Ljeto prije sutona33vepromijenile: nije ona vie ona ena koja je zamijenila prevodioce koji suimali one neprilike i razboljeli se. Ona je Kate Brown, na hodnicima jepozdravljaju osmijesi i ozarena lica; sve je ee zaustavljaju za savjete iliobavijesti. Gdje kupiti ovu ili onu kremu, ili ono posebno jelo; kako nairestoran, hotel, trgovinu s haljinama, ili mjesto gdje se prodaju pravibritanski vuneni proizvodi ili viski.Tijekom prvoga tjedna imala je vremena samo pomisliti, dok bi se iscrpljenaruila na krevet, da je postala samo djelovanje: postala je, i jest, jezik viedesetaka meunarodnih dravnih inovnika. Ovoga tjedna, budna due jernije iscrpljena, razmilja o tome kako je njeno primarno djelovanje,djelovanje kvalificirane papige, istisnulo, i to veoma brzo, ono kojem jevina. Kako se radi ovo ili ono, kako nai neto? pitaju nju, pridolicu! No,jasno, veje stara pomonica, jer veina ljudi u ovu zgradu dolepra i iz njeodlepra svakih nekoliko dana.Postala je ono to ona jest: bolniarka, ili dadilja, poput Charliea Browna.Majka. Nita zato, za par dana rijeit e se svega toga. Nee vie biti papigaopsjednuta sitnicama i triavim problemima; bit e slobodna ... Kate primijetida se najeila od te pomisli. Primijeti da joj je reakcija: Da sam barem otila s

Michae-lom u Ameriku. Ulovi se kako misli: Kad posjetim Rose, moi u jojpomoi oko djece. Rose je ona prijateljica u Sussexu koju e moda posjetiti.


19/161

No ne eli provesti to ljeto u drugoj obitelji, to je isti kukaviluk. Prijeodlaska na spavanje pogledala je po svojoj novoj sobi i primijetila koliko jeravnoduna prema njoj te pomislila: da, ovo je mnogo bolje nego mojaprostrana obiteljska kua, nego Roseina kua, pu-

34na, krcata, gdje se sudaralo sa stvarima od kojih svaka budi uspomene, imasvoju priu, pripada ovome ili onome, ima znaenje, vanost. Malu sobu kojaima krevet, jednu stolicu, zrcalo da, to bi ona izabrala, kad bi mogla birati... Sanjala je. Kasnije, kada sam te noi dobila svoje mjesto u obrascu, postadeprva od pria u sastavcima, prvi dio putovanja na koji je pola u snu,pokuavala se bolje prisjetiti toga sna, vie pojedinosti. No dok bi s uspjehomoivljavala atmosferu sna, to uvstvo gdje se mijeanu tjeskoba i veselje nanain to bi bio nestvaran u budnom stanju, detalji bi se gubili, nestali. San bi

do jutra postao budila se u tami i pokuavala uhvatiti rep toga sna prije noto izmakne kao poetak nekog epa, prost i izravan.Sputa se breuljkom njoj nepoznatog sjevernjakog krajolika. Netko ree: Vidi, to je ona udna stvar, vidi, tamo lei neto tamno. Pomisli: Pu? Ma nee biti, ne postoji pu te veliine. No to je tuljan; lei nasukan ibespomoan meu suhim stijenjem visoko na hladnom breuljku. Jei.Podie ga. Teak je. Pita ga je li mu dobro, moe li mu pomoi. On zajei, iona sazna da ga mora prinijeti vodi. Kree niz breuljak nosei tuljana narukama.Jednoga dana prije isteka njena dva tjedna, pozove je Charlie Cooper da senau uz kavu. Ona se odazove i on je zapita bi li mogla odvojiti jo mjesecdana za nastavak toga posla. Ova njihova komisija zavrava, no druga trebapoeti radom. Znai, ja sam u redu? upita Kate. Znala je da je tako to se tie samogprevoenja; na po srdanosti naina ovog vjenog funkcio-nera osjea da oneli jo neto rei. Njegov arm ne moe zatajiti. Je li njime osigurao ovo35zaposlenje? No arm treba iskljuiti, ako hoete shvatiti to on stvarno misliili eli: O, draga gospoo Brown, doista je tako. Strano nam je drago da smo vasnali. Srea za nas! Kako je ljubazno od vas da ste nam poklonili svojevrijeme! (Ugodne li igre da im prua uslugu radei za njih, a kad tamo prima tako astronomsku plau; kojeg li iznenaenja naii na tako udvornoponaanje, te dentlmenske manire, ovdje, u ovom najnovijem suvremenomizdanku, meunarodnoj dravnoj slubi.) Doista, vjeruj mi, Kate, valjda sadmoemo jedno drugom rei ti? Tim prije to e biti ljubazna pa za nasnastaviti raditi jo malo a moda i dugo, dugo vremena, ako bude po mojem.Ili da o tome razgovaramo drugom prilikom? No moram priznati da se ne

radi samo o tvojoj doista izvanrednoj spretnosti na poslu, doista izvanrednoj,jer si odmah ula u to ... nekim ljudima potrebni su tjedni i tjedni


20/161

osposobljavanja prije no to to uope mogu obavljati, no tebi.. . ne, ima tu joneto.Svi govore kako si od velike pomoi, na hiljadu naina. Ne laskam. GospoaKingsmead, to je gospoa iz amerike delegacije, govorila je ba jutros da ne

zna kako bi prola bez svih tvojih dobrih savjeta. Valjda si takva zbog svojevelike obitelji? Alan Post priao mi je o svim tim privlanim mladim ljudima,i kako sve to glatko tee .. . No, dobro, stvar je u ovome: ako je netko dobar ujednom poslu, dobar je i u drugom; kad bi mogla ostati s nama jo jedanmjesec i prebaciti se na organizacionu stranu, bilo bi najbolje. Zloin je tratititvoj sjajan prevodilaki talent. No isto su tako dobre tvoje druge kvalitete. Naneki je nain sve to prilino gadno traiti da prestane raditi ono u emu sitako dobra. Ako prihvati, plaa e ti, jasno,36

biti via. Mjesec dana, moemo li raunati sa svega mjesec dana?Jasno da e prihvatiti. S jedne strane radi se o novcu: neem takvom se nije

mogla nadati, osjeala je krivnju to je tarifa, po kojoj je plaena kaoizvanredno inteligentna papiga, tena govora, s materinjskim instinktom,bila gotovo isto tako visoka kao zarada njena mua, lijenika iza kojeg sutolike godine studija i jo vie godina iskustva, a radi kao neurolog konzul-tant. (U Britaniji, ne u Sjedinjenim Dravama, jasno: tamo zarauje punovie.) No sad e joj to izgledati jo i gore, smijeno je. Ali jednostavno moraprihvatiti injenicu da unutar ovog svijeta ne vrijede obina pravila,vrijednosti, standardi. A to se tie njene posebne vjetine o tom su jojosjeaji podvojeni. to e zapravo raditi?Pa, uglavnom ono to radi kod kue. Poinje organizirati stvari, provodipuno vremena telefonirajui, vodi brigu o tome da u pravo vrijeme ljudidou na odreena mjesta ... Onda, odjednom, evo zastoja. Opasnost od tifusa.Uobiajeni sukobi izmeu turistikih potreba i potreba zdravstva sve jeporemetio na nekoliko dana: postoji bojazan da e se sasvim obustaviti svanepotrebna putovanja na Britansko otoje i izvan njih. Epidemija jelokalizirana, no tako rei smjesta izbi trajk na aerodromu. Bit e to dugtrajk, rekoe novine .Onda se ispostavilo da zbog raznoraznih propusta,hotelske sobe za etrdeset delegata koji tek to nisu doli, nisu rezerviranedovoljno rano; jo malo neizbijene neposlovnosti na koju se svi rado ale.Uslijedie rasprave na visokom nivou: telefonski pozivi i telegrami iz, i zaNew York, London, Australiju, Kanadu ... Zakljueno je da nema zakona pokojem bi se ta konferencija trebala odrati u Londonu. To treba biti op-37a konferencija o tome kako upuivati hranu iz mjesta u kojima je imaprevie u mjesta gdje je nema. Postoji puno privlanih i prikladnih gradova.Pariz? Ne, ne, u srpanjskom je ludilu prepun; zbog tekoa oko pokretanja te

konferencije pomie se datum otvorenja; veje gotovo prva polovina lipnja.Pomilja se na razliite gradove u Evropi: Rim, Barcelona, Ziirich


21/161

raspravlja, odustaje. Kate neprestano razmilja, poput kuanice, otelefonskim raunima za sve te odjave, prijedloge i promjene odluka: samoono to se troi na telefone dostajalo bi za hranu tisuu ljudi koja bi trajalatjednima. No ne plaaju je da razmilja kao kuanica, od nje se manje

oekuje. to to? Kao da troi neumjereno mnogo vremena priajui o timproblemima s Charliem Cooperom i drugim funkcionerima. Osjea se kao daje zapela u neem, u organizacijskoj movari: nita se ne kree, sve kasni izanovijeta. Ona pria. Oni priaju. Stalno nazivaju ljude u drugim zemljama da li se sva velika organiziranja uvijek odvijaju na takav nain? Ako jetako, nije udo da ... emu se drati Evrope? pitaju. Naposljetku, ovimsvjetskim putnicima, ovim delegatima koji gotovo neprestano putuju, kojiprovode ivot zasjedajui za krunim ili ovalnim stolovima u svijetlim,zranim sobama, a razni su im gradovi pozadina iza dugih prozora ovim

ljudima nee jako smetati ako na

u svoj arak papira, olovku, pero,

au vodei stalnu sekretaricu u Bejrutu ili Nairobiju, a ne Rimu ili Londonu. Sjeverna

Afrika? Ne, tamo bi bilo prevrue. Da moda pou na sjever Stockholm?To je upravo grad za smirene, be-strasne diskusije. Oslo? Ne, Skandinavija jeprevie na sjeveru, bolje da nau neto cen-tralnije. Mediteran da, ali neLibanon ili Sirija, ne neka arpska zemlja ili neka umijea-38na u neprilike Izraela i Arapa. Turska? Da, to je vebolje Istanbul? Jasno,No tamo je vrue, isto kao i u Sjevernoj Africi ili Rimu. To je istina, no grad jeprivlaan a nije toliko koriten za konferencije: nadalje, bit e bajan zarazgledavanje delegatima iscrpljenim od zasjedanja: u arheolokom,vjerskom, kulturnom i drutvenom smislu. Nije li nelogino otpisati tolikegradove jer su krcati i vrui, a onda rei da Istanbul? Ali trajk? E pa, ljudimogu doi u Francusku i onda prijei u Tursku brodom, brodovi i vlakovi susjajno sluili prije izuma aviona, zar ne? Ali, da morate priznati da avion imeunarodna konferencija idu zajedno.Opet buknu opasnost od tifusa. Charlie Co-oper i Kate Brown uzee slualicuu ruku da bi u Istanbulu organizirali trotjednu konferenciju pod okriljemHrane globusa. Delegati, jo uvijek svaki u svojoj zemlji, obavijeteni su.uznevjerojatan telefonski troak da e Turska imati ast da ih primi, neLondon.Kateino prazno ljeto sad je ispunjeno sve do sredine srpnja, ak i due akobude jo zakanjenja. Osjea da nije smjela dopustiti da se to dogodi. Modaje morala misliti na svoje stanje, na hladan vjetar. Mora razmotritineobuzdane i nekontrolirane nalete osjeaja vezane uz mua, djecu, posebicemua. Jer sad kad ima toliko vremena, osjea se kao da ne radi nita ili vrlomalo, dani su joj prazniji no to su bili zadnjih godina; svjesna je da jojemotivni aparat radi u vakuumu: svi objekti njenih osjeaja su negdje

drugdje, nisu prisutni da bi reagirali s njom ili protiv nje. Ima li smislavoljeti, mrzjeti, eljeti, zamjerati, trebati, ne prihvaati a ponekad sve to u


22/161

vremenu od jednog sata kad je ovdje, sama, slobodna, to je kao darazgovara sama sa so-39bom, to je bezumno ... Ba dobro da e opet biti zauzeta. Bar jo mjesec dana.

Izlazi i kupuje jo haljina, te stvarice to idu uz njih. Ne, i nije ba stvar utome da je ta roba toliko razliita od one koju inae nosi. Stvar je u tomekako je nosi. U smislu stvari kako bi rekao njen djed.Jedna ena stoji ispred velikih zrcala u duanima i gleda hladno, ne baprijateljskom znatieljom jednu enu etrdesetih godina koja je jo uvijekistih oblina kao u djevojatvu s po kojim centimetrom vie ili manje: imalijepu kestenjastu kosu obojenu, naravno, jer brzo izbijaju sjedine. Hladnaznatielja, no ona se lako pretvara u tajni sporazum oi u oi, ene sa enom,koja je kuma onoj aljivoj grimasi to tako obara ... Obara, jer ini se da

ponitava njenu slubenu sliku ili sliku pri danjem svjetlu. Da, bolje je izbjeidugo izmjenjivanje pogleda koji probadaju i cijelo vrijeme prijete da e

pokrenuti gromoglasan smijeh: da, ona to zna, oekuje je bestidan smijeh naraun itave te vraje stvari.. . Vrsta smijeha u kojem ona i Mary Finchleyuivaju (njime se naslauju? koriste ga kao preventivu?) u zgodama kad suzajedno, same, bez mueva, obitelji, gostiju.Ne, mora koraknuti nazad, pogledati se u cjelini i potvrditi da pred njom stojipomodna ena ugodne vanjtine, na rubu sredovje-nosti. Jo uvijek na rubu nije odluila da ue u to doba. Moe rei bestrasno gledajui svoju sliku, dajoj se lik, njene osobine, udovi, grudi, usta, kosa i vrat ne razlikuju od onihkojima je privukla desetak mladia pred gotovo etvrt stoljea, s kojima seudala za svoga mua. Ne razlikuju se; moda su i bolji, jer je u tu tvorevinuutroena i kemija i medicina i dijeta i njega kose, zuba i oiju; kako bi ona40sad izgledala da se, recimo, rodila u nekom sirotinjskom predgrau uBraziliji?Ono to je drukije nije opipljivo. Pitanje je to, neeg to nevidljivo nosi sasobom. Razlog zato je, kad je bila mlada ena, taj isti izbor pribora zubi,oi, bokovi i tako dalje, privlaio, a sada ne privlai, ili tek toliko kolikoprivlai i kod bilo koje ene njenih godina (u manjini su one koje se nisu dalevan iz trgovine draima od prilino rane dobi, zbog niza razloga, asiromatvo je prvi), osjetljiva je stvar duha. Ovo zasigurno nije prava rije,no koja je prava: stanje, poloaj, pojava? Ona nije spadala u izvor privlanostitipa: Stojim na raspolaganju, doite omirisati i okusiti. U njenom sluaju to jetako jer sad je, a to vedugo traje, supruga i majka kojoj nije stalo, ili neesto ai onda ne za dugo, da privlai mukarce, osim svoga supruga.Sve su to, jasno, mu i ena raspravili iscrpno i poteno. Tako i treba. Zabrak, tako teak i opasan, od poetka su razradili plan. I toga su se stalno

drali, nisu dozvoljavali da se srui... No Kate je ipak svjesna da ono toizmjenjuje s Mary Finchley u susretima to ih zovu sjednice krava stoji u


23/161

suprotnosti s brakom. Zato toliko razmiljanja o Mary? U stvari, ozlojedilaju je reakcija njene stare prijateljice na vijesti o ovom novom poslu:Veseli smijeh, koji se Katei uvijek inio sirovim, te: E pa, hvala bogu na tome. A bilo je i vrijeme!

U svakom sluaju, njoj je sad u redu da se gleda u razliitim ogledalima, upaliplamen, i pusti neke struje da poteku. Ne, ne kao u onim rijetkim zgodamanezaustavljive privlanosti tijekom braka (Mary ih kritiki naziva svijet sepredaje pohoti) kad bi krenula nekom mu-41karcu. Sada ini neto veoma razliito. Upravo ono to ini djevojkaiznenada svjesna svoje privlane moi, tako je sad sa Kate: namjestila jejedan unutarnji termostat, ne s rijeima ti tamo, da, ti, doi po mene, veah, kako ste svi vi beskrajno poeljni; htjela bih biti pristupana, no to ovisi

o vama. Doista, mnogo je uzbudljivije biti takvom, plutati morem opegdivljenja i odobravanja; bilo bi uasno dosadno ograniiti se na jednoga.

To ne ine udate ene. (Osim Mary!) No gle to je sve njena obitelj proivjelazbog toga ne, ne treba joj zavidjeti, oponaati je; vjerojatno je ne smije nisluati, a kamoli zabavljati se s njom kad se sastanu da bi ogovarale i pucaleod smijeha. Uostalom, vrlo vano za Mary. Nijedna zbiljski udata ena nenaravna-va termostat za nekog Toma, Dicka ili Harryja. (Michael i ona suprilino jasno odredili to znai biti zbiljski u braku.) Ne, ako eli ostatiudata. (Ili nema nita protiv toga da bude kao Mary, iji je ivot u tihpetnaest godina koliko je Kate poznaje bio poput francuske komedijeprilagoene, naravno, blagom podneblju junog Londona.) Ono to Kate zna,doista zna, jest da nije svaki brak pravi brak i da su takvi brakovi sve rjei irjei. Ona ima sree u svome. Ako vam je do toga da upotrijebite rijesrea, umjesto da smatrate da je sve to vaa zasluga da ste takvi, bit ete(usprkos Mary), tip ene zbiljski udate za pravog mua. Ako ste jedan odpartnera u takvom braku, to znai da se termostat ne moe podeavatinikako drukije vena jedan nain. Osim, jasno, u onim kratkim i nevanimprilikama kojima se Mary toliko ruga, jer kae da vam nanose maksimalnubol uz minimalno zadovoljstvo . . . Ako nije u stanju ozbiljno razmiljati osvome braku a da joj svakog trenutka ne upadne Mary42Finchlev, onda bolje da sasvim prestane razmiljati.Prije no to se proglasila potpuno obnovljenom ode veoma skupom frizerukoji si uze slobodu i sa simpatijom spusti ruke da poivaju na njenimramenima, dok joj je preko glave gleda sliku u zrcalu. Gleda sirovinu za svojuumjetnost, a onda zapita da li joj kosa oduvijek ima taj crveni ton. Jasno da jeon u pravu, no ona se uvijek bolala da je tamnocrveno, koje joj s pravompripada, preupadno za enu njenih godina. On na to ree Kojeta! i ona

izie iz salona s tamnocrvenom kratkom frizurom koju je, okreui glavu,


24/161

osjeala kao teret teke svile koja joj udara o obraze. I te kako dobro pamti daje nekobilo tako.Uzrujava je to priznavanje vlastite mladosti. Osjea da se suvie uzbuuje.Kad bi barem njen Michael bio tu da uiva u njoj. A onda joj, iznenada, bi

drago da je daleko, u Bostonu. Kakvi su to preokreti osjeaja, koji im jerazlog? tijekom samo jednog sata njene su misli o Michaelu dovoljnoproturjene za jednu luakinju. Zato? Sigurno nije istina da je uvijek takav ida to tek sad poinje shvaati? No barem je sigurna da joj je drago da je nemogu vidjeti djeca o, ne, nema tog mladog bia koje bi rado vidjelo dragumamu tako sjajnu i blistavu.Ali oni se razasue svijetom, po Norvekoj i Sudanu, Maroku i NovojEngleskoj; poput delegata o kojima je donedavno vodila brigu, poputdelegata koji upravo u ovom trenutku paku ju kovege u razliitim zemljama

i oprataju se od ena, djece, i od mueva, u par sluajeva.Ostaju jo tri dana prije no to mora otii u Tursku ako avionski trajk

prestane na vrijeme; ako ne, morat e ii vlakom. Tri dana.43Nema to raditi dok ne pone konferencija. Osjeaj krivnje da nita ne radi atoliko je plaaju, navodi je da predloi Charlieu Cooperu da u tom vremenuobavi neki drugi posao: moda bi, na primjer, mogla pomoi prevodiocima.Po prvi put vidi Charliea uzrujanog. Ponavlja svoje brojne primjedbe o njenojvrijednosti. A to ona radi? Ispija kavu sa Charliem, razgovara, sjedi dvaputdnevno s njim i ovjekom koji je ef njihova odsjeka i raspravljaju oaranmanima. To je posao? Dobri boe, kad bi preuzela reorganizaciju ovogodsjeka to vie, ove zgrade, sa svim jatima i jatima sjajno plaenih ... moraprestati, osim toga, to nema veze s njom. Moda toliko kritizira jer jojmanjka iskustva za .. . glupost, sve je to glupost; cijela ta vraja ekipa sasvojim komisijama, konferencijama, vjenim bla-bla-bla, je velika sljeparija;to je mehanizam koji mora namaknuti nevjerojatne sume novca za nekolikostotina mukaraca i ena.Nema nikakva smisla razmiljati na ovaj nain; ako je plaaju da sjedi ukavanama i razmilja, onda e sjediti u kavanama i razmiljati. Konano koliko je godina prolo otkako je imala vremena za razmiljanje? Gotovodvadeset i pet. U stvari, zadnji put kad je bila u mogunosti da sjedioputeno, draesno izloena, nasmijeena, bilo je to one godine kad jeposjetila djeda. I tada je, u zaprepaujue zavodljivoj bijeloj haljini, sjednom nogom koja je oputeno visjela sa strane poput slomljena krila pticedok je drugom ritmiki gurala stolicu za ljuljanje, slala valove seksualneprivlanosti u svim smjerovima razmiljala, razmatrala, putala da jojrijei koje predstavljaju ideje to ih ima o vlastitom ivotu prolijeu glavomdok ih je gledala ... Je li vetada bila predmet ovog klackanja osjeaja? Ako je

tako,44


25/161

ne sjea ga se. Moda je ona bijela haljina koju nikad nije mogla obui a da sene osjeti prepredenom, nepotenom, ulnom, predstavljala jedan kraj vage, aono o emu je razmiljala drugi? Razmiljala nije prava rije? Ono to jepratila kako joj prolazi mozgom bilo je prilino neobuzdano, da, sjea se, bila

je kritiar, a nestrpljivost je kuhala iza onog sporog, slatkog osmijeha kojegsu oduvijek hvalili, i kojeg jo uvijek hvale.Meu inim Charlie Cooper. Ona je u ovu organizaciju unijela atmosferuljubavi i razumijevanja, a time je obiljeena i njena funkcija u vlastitomdomu. Je li to uinila jasno nesvjesno zbog hladna vjetra? Plai li je da jesamo spretan prevodilac koji stie u devet i trideset i odlazi u pet, a umeuvremenu radi tono ono za to je plaena? Osjea li ona da to nijedovoljno? Bilo je to dovoljno za druge prevodioce, etiri mukarca i jednuenu. No oni su jo uvijek na istom poslu, prevoenju, i slue se svojom

vjetinom, a ona, Kate, unaprije

ena je. Je li to zato tako jer zrai dru-garstvom, a to je za birokraciju te oragnizacije dobitak? Znaju li oni zato

su je odredili a u Turskoj svima predstavlja zajedniku majku?Srdana linost, rekoe. Drug. Simpa-tica.Ova velika javna prostorija ispunjena stolovima no nije i prenatrpana, imapuno mjesta najbolje je mjesto gdje moe u miru sjediti; udnovato je datako prometno mjesto moe biti toliko intimno. Puno intimnije od njenesobe u stanu u Burke Streetu, gdje njena kolegica rado pria kad doe nou, aujutro nudi aj s toastom. Ona je, ukratko, osamljena. I za nju je Kate Browndrug.45No ovdje jasno, vie nema toliko skrovi-tosti. Prije, kad bi urno ulazilaizmeu dva prevoenja, navraala po sendvi, u elji za kavom, hranom, svese inilo sluajnim. Tako je bilo jer ju je zasljepljivalo. No vese na njnavikava, ne moe sjediti a da je ne ponese predano razmiljanje oprivlanosti ove nove klase, meunarodnih slugu, a svi su mladi ili mlaahni,a ako su sredovjeni, to su na moderan nain, sa starou kao neprijateljemkojeg dre u ahu. Lako je izgubiti svu nepristupanost divei se toj odjei,kozmetici, upadnoj opreci izmeu brojnih smeih, ruiastih i utih puti.Kojeg li sklada! Koliko to sve umiruje: sigurno e ovako izgledati budunost zajednice veoma prosvijeenih bia, a sva su prijateljski raspoloena,neborbena, prijazna i susretljiva u meusobnim susretima iako ih, tijekomstvarnih sjednica oko stolova za konferencije, sputava nacionalna borba.Model odnosa meu spolovima, kao i obino, najlake je prepoznati: veze bezobaveza i prijateljstva koja idu uz meunarodne konferencije i komisije.Djevojke koje rade na ovom mjestu iz srednje su, ili vie srednje klase,debitantkinje, taj se izraz odnosi na njih, ili odnosio se, zapravo. Imamosve te debice govorio bi Charlie Cooper. Svaka je pravo srce, to bi mi

bez njih? Nisu ovdje da nau mueve, boe sauvaj, udat e se za sebisline kad za to doe vrijeme, tu uivaju u zanimljivom poslu. To znai u


26/161

drutvu privlanih mukaraca i ena, naravno, iz vie desetaka raznihzemalja uz mogunost da im bude predloen posao u kojoj od tih zemalja.Charlie Cooper se simpatino alio: Zbilja, ponekad mislim da vodimo agenciju za zapoljavanje na visokom

nivou. To46znai poeljne pratioce, ako ne i aktivne ljubavne veze. Delegate koji ploveovom zgradom predvidivim i vrlo organiziranim tokovima, ove djevojkeprate na izvrsne veere, u kazalite, pruaju im veze bez uzice, izborsekretarice koja izaziva zavist a koju e povesti kui (na kratko, prije no toEmma ili Jane odlui da je vrijeme da promijeni klimu), u ured u New Yor-ku,ili Lagosu, ili Buenos Airesu. Dok sjedi ovdje na miru, toliko nevidljiva kolikojoj to polazi za rukom to je kao da sjedi u kazalitu.

Sutra mora poeti s radom jedna nova komisija: Sintetska hrana za Tre

isvijet.

To, sve u svemu, treba biti skromniji pothvat od velike stvari u Turskoj, nodelegati stiu svim brodovima sa Starog kontinenta. I gle, do jedanaestujutro, sve tajnice i djevojke iz centra za informacije poredae se dvoranom,same ili u parovima, ne gledajui vrata na koja e ui njihovi partneri u seksuili prijateljstvu za narednih mjesec dana ili tako nekako. Delegati, svihveliina, boja, oblika i stupnjeva naoitosti, stiu uglavnom sami. Te sedvije ekipe (teko je ne opisati ih sportskim terminima: priprema, pozor,start!) uzajamno mjer-kaju. Radi se o strunom postupku; dob, stupanjfizike spremnosti, smisao za odijevanje, mogui seksualni uinak, sve se tomoe ocijeniti s nekoliko pogleda. Onda zapoinje proces mijeanja. Smijem li sjesti ovdje? Ja sam Fred Wa-naker iz New Yorka. Gospoica Hanover? Ja sam Hesukia iz Gane.Do kraja prvog dana parovi su veizdvojeni, ili je lako vidjeti na koji e nainto uiniti.Kao u kazalitu jo i bolje, jer ona je meu glumcima.47Iako nerado. Na putu za Istanbul, gdje e toliko raditi da nee stiirazmiljati, pa sad ne eli biti rastrojena sad zna, gotovo je uvjerena, da jeCharlieu Cooperu i svemu novcu trebala rei ne i udesiti da ostane uLondonu, u jednoj sobi, tiho, sama. Savreno sama.U meuvremenu, iako joj je termostat podeen na nisko, mora otklanjatiponude. Uestalost kojom joj se nudi neki ovjek, crn, sme, maslinaste putiili ruiasti, s Je 1' ovo mjesto slobodno?, tjera je da baci pogled na samusebe iz drugog kraja sobe, onako kako je gledaju ti mukarci. Vidi, kao ubrojnim ogledalima, enu zaprepaujue tamnocrvene kose, veoma bijeleputi i s toplim pogledom osjeajnog panijela. (Odbojnost prema potrebi da

voli i daje, navodi je da se naziva psom, ili ropkinjom; svjesna je da je to zanju neto novo, ili misli da je tako.) No ta ena, kojoj pristupaju toliki


27/161

mukarci, dvadeset je godina starija od nekih djevojaka. To znai da na prvipogled (s drugog kraja sobe i zaklonjena tolikim ljudima koji prolazeprostorijom) ne izgleda kao da ima etrdeset i neto godina. U onom je stanjuvjene mladosti na koju je usredotoeno toliko vremena i nastojanja enskog

roda. (Ili, bolje reeno, a tako misli sve ee, postaje time opsjednutaenskog roda dobro stojeih naroda svijeta gdje ene ne izgledaju stare strideset godina). Ako promatra paljivo, nezasli-jepljena osobnom tatinomili predrasudom, vidi da taj ovjek koji joj prilazi, bez obzira na njegovu dob,gotovo neprimjetno oklijeva kad shvati da ona nije (kao to se ini nadaljinu) u cvatu tridesetih godina. No nakon oklijevanja, poto je podvrgnutavjetom, profesionalnom pregledu (svojstvom kurvi, ili fotografu) kojim semeusobno ocjenjujemo u takvim susretima na seksualnom iliprofesionalnom

48tritu, on uvijek sjedne, i kao da ga sasvim zadovoljava ono to nalazi:simpatino drutvo z,a kavu. Tako se ini da njen unutarnji termo-stat ipakprima nareenja.No ona nije ovdje za tu vrst zadovoljstva to sigurno prua zadovoljstvo.eli sjediti u miru, opustiti se, razmiljati... Mora poduzeti vie no to jepodeavanje plamika, tako da je mukarci, pridruivi joj se, smatrajuugodnim drutovm. No to? Valjda se ne mora odrei minke, nositi starakehaljine i preruiti se u rugobu? (Kate je u jednoj verziji one enskenedoumice to je, u krajnosti, predstavlja mlada djevojka koja je skratilasuknju do kukova, raskopala svu dugmad na koulji, osim dva, te proveladva sata u minkanju: Odurnog li mukarca, stalno zuri u mene, kako sesamo usuuje? Ili pomodarka koja nosi izrez do struka a lea joj gola;hladno motri mukarca koji pogledom guta njene drai, trepavice joj trepu:Vi ste gnjavator. , Pa da, jasno da je smijeno od nje, Kate, oekivati da seprerui u staricu samo zato jer ... Ubrzo otkriva da, kad eli biti sama, moraruno sjesti, zgurena ili obeshrabrena dranja, a noge nedolino kriviti. Kadto ini, mukarci je ne vide. Moe se zakleti. Ako sjedi zgodno, upripravnosti, a noge su joj u odgovarajuem poloaju, daje signal. Ako sjediotromboljena i oputena, netko e joj prii i sjesti pored nje tek ako.su svamjesta u kava-nici zauzeta. A tada je dovoljno da ovjesi lice da bi nanovozadobila svoju osamu, i to vrlo dobro.Doista neobino! Evo je gdje sjedi, Kate Brown, onakva kakva je uvijek bila,samosvojna, s vlastitim mozgom, vlastitom svijeu, i gleda svijet iza proeljasamo neznatno drukiji od onog kojeg je odravala od esnaeste go-4 Ljeto prije sutona49dine. Stvar je to samo loeg dranja, ako ovjesi grudi i poprimi izgled Da,

kad ba morate ... ljudi je ne vide. To joj daje osjeaj nepovezanosti, kaoda je neto ispalo iz stroja. Jer svjesna je, vrlo svjesna, toliko uzbuena kao


28/161

da se radi o najvanijoj stvari u njenu ivotu, da ona ena koja sjedi tamo ipromatra, a klone je se ili je nipodatavaju mukarci koje bi inae privukla,nije nimalo dru-gaje od one koja bi ih opet sve mogla okrenuti sebi ako bipreudesila svoju sliku: usne, miice lica, pokrete oiju, uspravila lea i

ramena. Eto kako se sigurno osjea glumac, glumica, kako to mora da jenaporno, osjeaj da se vlastito ja uvijek pri iza toliko razliitih privida.U daljini vidi Kate Ferreiru, u tankoj bijeloj vezenoj lanenoj haljini kako stojioslonjena o stup verande na kojoj su bavice s bijelim ljiljanima. Ta sedjevojka smijei nekim mladiima. Ona im se smije u lice, no oni je cijelugutaju oima. Kroz prozore dnevne sobe to se otvaraju na verandu vidistaru Mariju, djedovu domaicu koja kaka sjedei na taj nain da moemotriti Kate i mukarce. Toga joj je dana rekla: Ne bi smjela sjediti s tolikozadignutom suknjom. Suknja joj je skliznula iznad koljena. Dan ranije Kate

je za tenis obukla grimizne kratke hlae i Marija je rekla da je draesna.Prole je zime Kate pratila taj prizor s vlastitom keri: Eileen je nosila kratku

suknju cijelog dana, preko pola bedara. Naveer je obukla dugu haljinu, doglenjeva. Kako je sjela na pod, primijetila je da joj neki mukarac motriglenjeve: instiktivno je preko njih navukla haljinu a mukarcu uputila kivanpogled.Ona djevojka na verandi je li bila drug, topla linost?50Vjerojatno nije. Zar te kvalitete nije stvorila vjena disciplina supruge,majke, domaice?Ako se, kad doe u Tursku, bude ponaala kao da je nevidljiva, a termostat jojne samo ukljuen na nisko vejoj i simpatije sasvim iskljuene, ako odbijeda bude plemenska majka, to e se onda dogoditi? No doista je zanimljivastvar ta da bi se mogla zakleti da ljudi koji su je uposlili pojma nemaju zatoje upoljavaju, zato im je toliko stalo da je dobiju. Tako Charlie Cooper, iakomukarac, ima posve istu kvalitetu. Dakle to znai da on ne zna zato radi natome poslu?Meu prevodiocima koji su otili i tako iza-zvali krizu koja je dovela nju,Kate, na ovo sjedalo, jedna je ena srednjih godina koja, kako kae Charlie,vrijedi u zlatu koliko je teka. U nastojanju da tono izvue koje su tonjene kvalitete, Kate je od njega mogla uti jedino da Starije ene imajudaleko vie strpljenja od mladih.U komisiji za koju je prevodila Kate, bila je jedna delegatkinja iz SjeverneAfrike: visoka, elegantna, domiljata, pristala, spokojna, dostojanstvena.Odijevala se ponekad u odjeu svoje zemlje, pa je u tome izgledala kao nekabajna ptica, a ponekad u pariku: bila je drukija od Kate: obje bi ene rekleda nemaju nita zajedniko. No moglo se primijetiti da kad je nema ukomisiji, stvari ne idu glatko. Zar njen nain tako nemaran, tako otar,

tako prijazno nesklon i ni u kojem sluaju namijenjen podmazivanju kotaa


29/161

nema veze s time? Toj je komisiji pruila istu kvalitetu to je Kate dajesvojoj organizaciji i nevanim problemima.Ako ona, Kate Brown, mora postati stalna slubenica ove organizacije, to ejoj biti prava funkcija? No, jasno je jedno, provodit e

51mnogo vremena priajui s Charlie Cooperom pijui kavu, a na konferenciji smukarcima koji priaju o tome kako organizirati ovo ili ono. Radei.Ako doista ostane, onda je vjerojatno da e uskoro naslijediti Charliev posao,a on e, kao po zakonu, biti unaprijeen. Ona odgovara za njegov posao, noon, na viem poloaju, vjerojatno e se osjeati nelagodno, u neprilici, ne napravom mjestu no nikad nee znati zato je tako.Ono za to on ima toliko smisla jest to prua nekakav nevidljivi fluid iliemanaciju poput kraljice termita, a njen duh (ili takva nekakva rije

elektricitet) ispunja leglo, povezujui pojedince koji ne mogu imati nikakvedruge veze.

Eto to ena radi u obitelji to je Kateina uloga u ivotu. A ona je tu funkcijuobavljala skupa s lijepom mladom enom iz Afrike, za komisiju koja je sadzavrila. Sad e ponovo igrati tu ulogu u Turskoj. To je navika. Poinjeshvaati da moe prihvatiti zaposlenje u ovoj organizaciji, ili nekoj drugojpoput nje, ni iz kojeg razloga vezato to se ne moe iskljuiti iz uloge kojaosigurava slatki sok, utjehu, toplinu, simpatiju. Ne zato jer joj posao trebaili ga eli obavljati. U dvadeset i neto godina kako je supruga i majka postalaje neto poput stroja.U kutu nemirne bune sobe sjedi sabrana prilika, enska, sputena pogleda,prilino zgrb-ljenih lea: u njegovanim joj, no isuvie spretnim rukama,dnevne novine, sve je to podeeno da bi se oduprlo vrsti hladnoe to jesigurno osjea ivotinja kojoj ivoj deru kou, ili onoj hladnoi to je osjeanovoroeno janje kad izlazi iz vlane topline majine utrobe i pada nazaleeno tlo dok pue vjetar sa susnjeicom. /52Naravno, bilo bi lako zadrati hladni vjetar u daljini: mogla bi to initineogranieno dugOi Jo godinama. Mora samo rei obitelji, novost koju bioni, zna, pozdravili s olakanjem, da je odluila prihvatiti zaposlenje. A ondanai pravu vrstu posla. Ovdje, vjerojatno, to da ne? to bi moglo bitikorisnije veda radi za Hranu globusa? Onda e u sebi maziti i paziti biekoje je svo toplina i arm, linost koja nema veze s njom, s onim to onadoista jest, jedin* kom koja sjedi, motri i primjeuje iza tih toplih smeihoiju, njegovane koe, tekih lukova tamnocrvene kose.No tri tjedna, mjesec dana, imat e previe posla da razmilja o ovimstvarima: vodit e brigu o drugima. A sutra u ovo vrijeme tako razmiljauoi odlaska u Istambul ono to sad osjea i o emu razmilja, rezultati

trodnevne brino uvane samoe, init e se prilino daleki. Najbolje totamo moe raditi, naj~ vjerojatnije je, da upamti da je donijela te zakljuke,


30/161

sutinske zakljuke, i pridravati se ak i ako se ne uspije sjetiti ovoga nadue od par ukradenih minuta svakog prenatrpanog dana.Te noi san joj se ponovo uvue u poinak nastavak sna o tuljanu. Sad joj,pojavivi se dvaput, najavljuje svoju vanost. Napola je zaboravila prvi dio:

sad ga se mora sjetiti... tako brine ak i dok se odvija drugi dio.Tuljan je teak i sklizav. Teko ga je drati na rukama. Ona tetura meuotrim stijenjem. Gdje je voda, gdje je more? Kako moe znati ide li u pravomsmjeru? Panika da ne ide u pravom smjeru tjera je da naglo skrene udesno pdravni na breuljku, i ide tako neko vrijeme, no tuljan se poinje migoljiti, injoj je jasno da je u poetku ila u pravom smjeru. Opet odlui krenuti nasjever. Jadni tuljan ima na boko-53vima brazgotine: lomio se kopnom da bi doao do mora te je razderao kou

na stijenama i kamenom tlu. Ona je zabrinuta jer nema masti za te rane, aneke su svjee i krvave. Ima i puno oiljaka od starih rana. Moda neko niskooporo grmlje to izrasta iz kamenja ima medicinska svojstva. Ona paljivospusti tuljana koji joj poloi glavu na noge, podalje od kamenja, i posegnudolje i na stranu pa upnu nekoliko vraka jednog grma. Nema naina da sesmelje to zelenilo, te ga ona provae i ispljune tekuinu iz svojih usta natuljanove rane. ini joj se kao da one vezacjeljuju, no ne moe se zadrati ijo togod poduzeti, te opet podigne tuljana i s njim mukotrpno krene dalje.Kate je, naravno, znala da e je ispaljivati od jedne odabrane bezlineOrganizacije do druge, za par sati, pomou neke odabrane bezline zranekompanije. Ona je, poput sviju nas, upoznala putem radija, televizije,filmova, meunarodnu dravnu slubu i njen nain ivota. No nije bilo tako.Uoi polaska trajk je konano otkazan i nije bilo dvojbe o njenu letu. Donarednog jutra evo drugog trajka, ovaj put trajka administrativnog osoblja.Kate je vlakom otputovala u Pariz, gdje je oekivala da e poletjeti za Rim: uParizu joj je reeno da je toga dana ceste za aerodrom blokirala nekademonstracija stranih radnika, mahom panjolaca i Talijana teko da euzletjeti toga dana. Krenula je vlakom u Rim. Tamo se trebala odreieljeznice i prijei na avion. Dolo je do prometnih krkljanaca, nereda, svihmoguih zastoja, no napokon joj uspije da se prebaci. No prilino kasno. UTurskoj, sredina je onakva kakvoj se nadala, poveze je blistavo ist auto,samu, kroz gomilu ljudi koji se nikad ne bi mogli ponadati da e sjesti u takavauto ako im nije posao da ga ili voze ili odravaju. Iz-54dvojena iz okoline na sve naine, osim pogledima, sa vozaem razgovarafrancuski. Hotel je, duhom i stilom prava zgrada za Hranu globusa. Soba jepoput kutije koju je napustila. No zato to kasni, tako se dugo zadrala, stieu isto vrijeme kad i delegati koje oekuju. Nije obavljeno tisuu nunih

stvarica, a manjka im i jedan prevodilac. Tek to je otpremila prtljagu usobu, veje stupila na scenu: na nju se okomila zlovolja, ona je sad olienje


31/161

atmosfere nespremnosti na koju se ale delegati u cijelom ovom ogromnomhotelu kao to se i ona alila juer i prekjuer, u Londonu, Parizu i Rimu.Konferenciji je dodijeljen cijeli kat. Velika sala u kojoj e se odravatisavjetovanje slina je onoj to ju je upravo napustila, a na nju gotovo da

pomilja kao na dom. Presvuena je sjajnim drvom od poda do stropa, nona podu nema debelog saga veje oploena ploama na kojima je preslikanuzorak iz neke damije. U sredini ove sobe nalazi se ogroman stol, ovaj putpravokutan, opremljen slualicama, prekidaima i gumbima. Sad joj jedunost da se pobrine da svako mjesto dobije papir za rkanje i aranje ako nastupi dosada kad delegati govore isuvie dugo te olovke, penkale ivodu. Odnosno, ona to ne obavlja sama, mora se pobrinuti da hotelskinamjetenik koji se time bavi ne zaboravi na to. Zove se Ahmed, mlad ovjek,podebeo i blijed, nepokolebljivo ugodan i nasmijeen, njena kopija, njen

saveznik, njen brat. Govori francuski, njemaki i engleski; drago mu je da onazna ono to on ne zna talijanski i portugalski. Zna sve o hotelijerstvu, no

jo nije pomagao na konferencijama; bolje rei, poznaje poslovnekonferencije, no oekuje da e ova biti drukija. Konferiraju na razliitimjezicima. Kad je Ahmedu priao55djeak u gajtanima, s pucetima, Kate je ula kako se naredba daje i prima naturskome. Nije ula taj jezik otkako je prispjela u zemlju. Dok bi sjedila ipriala s Ahmedom, stajala i priala, hodala i priala, pravila planove oudobnosti drugih, ula bi turski, no nejasno, kao udaljen zvuk, nita drugo.Posvuda oko nje, van ovog hotela, ima jedan svijet gdje joj ui, ak i kad sustvarno i naposljetku izloene turskom, iznenada zataje i ne shvaaju: jezikkoji ne poznaje je poput okana povrno oiena stakla, neproziran, bolan;ui joj se, kao da ih kudi, napreu dok dvije sobarice avrljaju na hodniku vjeruju da to moraju shvatiti, a ako ne, na njima je greka. Bez Ahmeda bibila kao komadibeskorisne gvoarije.Imao je potrebnog iskustva o nonom ivotu, restoranima, plesaicama,damijama, crkvama i odgovarajuim kratkim putovanjima van Istanbula ovim redom, po stupnju korisnosti. Grad, kad ga se gleda s visine od nekolikostotina stopa, no na brzinu, primamljiv je sjaj krovova i srebrnkaste vode,ulica to su, kao i sam turski jezik, daleko, s bujnim ivotom u kojeg ona,jasno joj je, mora zagrabiti s razumijevanjem ... Ptica joj proleti u visini oijudok stoji kod prozora. Takvu jo nikad nije vidjela. Osjea da joj nepoznatsvijet prilazi na istanane naine i gleda pticu kako prelijee vodu koju Crnomore alje do tornjeva i kupola na drugoj obali, dok Ahmed pored nje ekaodgovor na pitanje o izboru jela. Otkako se i zadnji delegat spustio s nebesa,ekaju ih razonoda, izleti, kulturni uici svih vrsta, a da se i ne spominjudivna jela desetak nacija. Veih troe, jer ovi mukarci i ene kao da su

sasvim neznatno iscrpljeni, toliko svi imaju iskustva s prelaenjem


32/161

kontinenata, pristiui lijepo odjeveni i leerni, avrljajui meusobno nadese-56tak jezika. Jasno je da e ovo biti konferencija u ugodnoj atmosferi i dobrom

raspoloenju. Sviaju se jedni drugima. Tako je to, konano, oduvijek, s ovimadministratorima, tako dobrostivim suparnicima, ovim pristojnim tumaimanacionalnih interesa. Jer, bez obzira koliko su nesloni dok sjede okogolemih stolova, i s kolikom snagom nameu prava svoje zemlje, ili se akoptuuju za dvolinost: Nacija X stavila je kukce u ljetinu ove sezone da binam upropastila trgovinu!... Ne, cijelom je svijetu jasno da su vam kukci uusjevima jer ih ne uzgajate kako treba... Nikom drugom ne dajete da izvuekorist vevlastitoj zemlji, uvijek sve prigrabite sebi!. .. Ba suprotno, elimopomoi nesretnoj brai u siromanim zemljama da, upravo kao da se radi o

mnogo djece koja se sva

aju; no bez obzira u kolikoj je mjeri i kakoesto sveto, kasnije u hotelskim predvorjima i za ankovima, te po kavanama i

restoranima, kreveti da se i ne spominju, sve je samo razumijevanje ibratstvo. Naravno, jer ovi ljudi rade isti posao, provode ivot na posve istinain sve im je zajedniko.Te se veeri Kate pridruila jednoj grupi ljudi koji su se naputovali a nisuimali sree da prije vide Istanbul. Onog trena kad je napustila hotel, nala seu gradu legende, tajni i ljubavi, ba kao to ga knjige-vodii opisuju na svimjezicima koje ona govori, i mnogima to ih ne govori. Tu su grupu sainjavaliMadame Phiri, lijepa crnkinja, dama na francuski nain iz Sierra Leone, nekigospodin Daniel iz Brazili-je i izvjesni gospodin Ferrugia iz Italije. Veerali suu turskom restoranu jer se barem toliko oekuje od njih, obili dva bara gdjesu vidjeli plesaice trbunih plesova i gutae sabalja, i sloili se da e uskoroista ta etvorka otii u jedno selo udaljeno pedeset milja gdje su ne-57davno otkrivene neke zanimljive starine. Bilo je to, svi su se sloili, rastajuise u predvorju te noi, posebno ugodno vee; govorili su kao znalci, a to ijesu. Onda su rano otili spavati, to jest prije jedan ujutro, jer sutra poinjekonferencija.Kate je ipak nala vremena, prije no to je zaspala, da pomisli na svogaMichaela u kako je mislila Chicagu, gdje provodi nekoliko dana s jednimstarim kolegom koji je emigrirao u Sjedinjene Drave. Pomislila je i na svojeetvoro djece. Primijetila je da se bol to se javila u vezi s njima odmahsmirila; znala je da vecvate, iri se, raste ona je eljena, potrebna; traite je po cijeli dan i vei dio noi.A sad, u onih nekoliko slobodnih minuta koje ima tokom svakog dana, opaaspori rast svog zanosa motri ga dovoljno ravnoduno. S obzirom da ima isuvie posla da bi dugo razmiljala, moe otvoriti vrata mislima to bi bile i

previe bolne da imaju vremena da navale: kako je drago bilo njenoj obiteljikad je rekla da ima posla na svojoj konferenciji u Londonu i nema vremena


33/161

za pakiranje, organiziranje i pripreme, a u Timovu je glasu osjetila olakanjakad je rekla: Oh, dragi, jesi li spreman za Norveku? alim, jednostavno imam isuvieposla za ...

injenica je da je njena slika ili predodba nje same kao toplog sreditaobitelji, izvora nevidljivih zraenja kao kraljice termita, zastarjela, ima tomevedvije ili tri godine. (Da joj moda neto nije u redu s pamenjem? Sve viejoj se ini kao da ima nekoliko garnitura pamenja, a jedna proturjeidrugoj.) Istina je da zebe dvije godine, tri i vie u svakom sluaju otkako sudjeca odrasla. injenica da je to potrajalo, da je to bio proces, da nikad nijebilo trenutaka kad je mogla rei: Sad su odrasli,58prolo je je li to tako zato jer joj se sjeanja promeu u lazove? Jasno, nije

ona prava Kate zebla; ta je osoba ostajala, kao uvijek ili barem u gorkimtrenucima bez buke van pozornice, sve promatrajui s puno humora. No touskraivanje je bilo dosta bolno; esto je sjedila sama u svojoj sobi, u bijesuzbog saznanja o nepodnoljivom nepotenju. Nepravda, bol zbog toga

Documents

Leto Presu to Na