Lica u osiguravajućim odnosima

Osiguravač i ugovorač osiguranja su ugovorne strane u ugovoru o osiguranju ali se pored njih u osiguravajućim odnosima mogu pojaviti i druga lica.

Već u momentu zaključivanje ugovora može se ugovoriti da korisnik osiguranja neće biti ugovorač osiguranja već neko treće lice koje je navedeno u ugovoru o osiguranju.

Korisnik osiguranja može biti lice koje u momentu zaključivanja ugovora nije poznato ako se ispune zakonom ili ugovorom predviđeni uslovi.

Osiguravač

Osiguravač je društvo za osiguranje koje je dobilo dozvolu nadležnog organa za nadzor osiguranja da obavlja poslove osiguranja.

Osiguravač zaključuje ugovor o osiguranju direktno ili preko zastupnika koji istupaju u njegovo ime i za njegov račun.

Kako se osnivaju društva za osiguranje, njihov poslovanje i prestanak regulišu se posebnim zakonom. U svakom ugovoru o osiguranju navodi se naziv društva za osiguranje i njegovo sedište.

Osiguranik i ugovorač osiguranja

1. Osiguranje imovine

Ugovorač osiguranja je lice koje je zaključilo ugovor o osiguranju. To može biti fizičko i pravno lice.

Osiguranik je lice čija je stvar, odnosno imovinski interes osiguran.

Ugovorač osiguranja i osiguranik su najčešće isto lice. Ako npr. privredno društvo zaključi ugovor o osiguranju loma mašina ono je

kao vlasnik mašina koje koristi u proizvodnji osiguranik, ali je i ugovorač osiguranja jer je sa osiguravačem zaključilo ugovor o osiguranju. Polisu osiguranja potpisuje ovlašćeno lice društva (direktor ili neko drugo lice koje ima ovlašćenje društva). Takođe, ako je vlasnik vozila osigurao rizik građanske odgovornosti za štete iz upotrebe vozila on je i ugovorač osiguranja i osiguranik.

2. Osiguranje lica

Ugovorač osiguranja je lice koje je zaključilo ugovor i ima osnovnu obavezu da plati premiju.

Osiguranik je lice u čijem životu treba da nastupi predviđeni osigurani događaj: smrt, bolest, invaliditet. U teoriji prava osiguranja i u osiguravajućoj praksi lice na čiji je život zaključeno osiguranje naziva se i “osigurano lice”.

Ugovorač osiguranja i osiguranik su najčešće isto lice. Ako neko lice zaključi osiguranje od posledica sopstvene nezgode ono je i ugovorač osiguranja i osiguranik. Ako pak neko lice zaključi ugovor za slučaj smrti, povrede, bolesti nekog drugog lica prvo lice je ugovorač osiguranja a lice u čijem životu treba da nastupi navedeni događaj je osiguranik. To je najčešće kod kolektivnih ugovora kada npr. privredno društvo zaključi osiguranje od nezgode svojih radnika, ugovorač osiguranja je privredno društvo, a osiguranik je svaki radnik koji je osiguran od nezgode i na spisku je osiguranika koji je sastavni deo ugovora o osiguranju.

Osigurano lice

Osim u osiguranju lica (kada se koristi umesto zakonskog pojma “osiguranik”) pojam “osigurano lice” sreće se i u osiguranju imovine kada ugovor obezbeđuje osiguravajuće pokriće ne samo ugovoraču osiguranja (osiguraniku) već i drugim licima kao što su zaposleni, bračni drug, deca ili bliski srodnici ugovorača osiguranja. Npr. osiguranje građanske odgovornosti koje zaključi privredno društvo pokriva ne samo zakonsku odgovornost tog društva za štete koje mogu nastati trećim licima u vezi obavljanja osigurane delatnosti već i odgovornost zaposlenih. Ili, ako lekar koji obavlja privatnu praksu zaključi osiguranje od svoje profesionalne odgovornosti ugovor o osiguranju pokriva i odgovornost medicinskih sestara, tehničara i drugih lica koja rade zajedno sa njim. Lekar je ugovorač osiguranja i osiguranik, a ostala lica su “osigurana lica”.

Korisnik osiguranja

1. Osiguranje imovine Pojam “korisnik osiguranja” se ređe koristi u imovinskim

osiguranjima. Zakon o obligacionim odnosima koristi ovaj pojam samo u odredbama koje se odnose na osiguranje lica.

U teoriji i praksi osiguranja korisnikom se naziva: - lice za čiji račun je zaključeno osiguranje (osiguranje za tuđ račun i

za račun koga se tiče) - treće oštećeno lice koje ima pravo na naknadu štete od

osiguravača kod koga je štetnik zaključio osiguranje od odgovornosti za štete koje može prouzrokovati u obavljanju delatnosti ili u svakodnevnom životu.

2. Osiguranje lica

Korisnik osiguranja je lice koje ima pravo na osiguranu sumu iz ugovora o osiguranju lica.

Korisnik može biti ugovorač osiguranja kada npr. zaključi osiguranje života za slučaj doživljenja. Ako doživi godine koje su predviđene ugovorom osiguravač je dužan da mu isplati osiguranu sumu.

Kada nije korisnik, ugovorač osiguranja određuje lice koje će to biti. Ako ugovorač osiguranja nije i osiguranik za određivanje korisnika zakon zahteva saglasnost osiguranika (ako npr. jedno lice zaključi osiguranje za slučaj smrti svog supruga u korist dece: suprug je osiguranik a deca su korisnici osiguranja).

Nosioci stvarnih prava na osiguranoj stvari

Iako nisu ugovorne strane ni korisnici osiguranja u smislu zakonskih

propisa određena lica mogu postavljati određene zahteve osiguravaču.

Ako neko ima pravo zaloge na osiguranoj stvari (npr. vlasnik osiguranog vozila založio je vozilo da bi bezbedio potraživanje koje prema njemu ima lice koje mu je pozajmilo novac; banka obezbedi svoje potraživanje po osnovu kredita stavljanjem hipoteke na kuću koji je vlasnik osigurao od rizika požara i dr.). Ako na založenoj stvari nastane osigurani slučaj (vozilo bude ukradeno, zgrada izgori u požaru) založni poverilac ima pravo da od osiguravača zahteva isplatu naknade iz osiguranja do iznosa svog potraživanja.

Pribavilac osigurane stvari

U toku trajanja osiguranja čiji je predmet pokretna ili nepokretna stvar može doći do prodaje te stvari ili otuđenja po drugom osnovu (npr. poklon) i tada lice koje je pribavilo stvar ima pravo da zahteva naknadu iz osiguranja ako je

- ugovor o osiguranju prenet na pribavioca - stvar oštećena ili uništena usled nastanka

događaja koji je pokriven osiguranjem.

Treće oštećeno lice kod osiguranja od građanske odgovornosti

Lice koje je pretrpelo štetu za čiji je nastanak odgovorno lice koje je zaključilo osiguranje od građanske odgovornosti ima po zakonu pravo da se direktno obrati osiguravaču da mu naknadi štetu. Treća oštećena lica mogu da zahtevaju od osiguravača naknadu štete u sudskom i vansudskom postupku. Zakonsko pravo na direktnu tužbu omogućava oštećenim licima da pokrenu spor protiv osiguravača kao tuženog iako nisu sa njim zaključila ugovor. Dok ovo pravo nije bilo priznato oštećenim licima ona su mogla da tuže samo štetnika (osiguranika koji je osigurao svoju odgovornost). U istoriji osiguranja od građanske odgovornosti pokazalo se da ovakvo rešenje nije dobro jer otežava položaj oštećenih lica ali i osiguranika protiv koga se vodi sudski postupak. Iz tih razloga je u svim savremenim zakonima priznato oštećenim licima pravo na direktnu tužbu prema osiguravaču sa kojim je štetnik zaključio osiguranje od građanske odgovornosti.

Zastupnici i posrednici osiguranja

Zastupnici osiguranja Pojedinci i pravna lica (u formi akcionarskih društava i

društava sa ograničenom odgovornošću) mogu da obavljaju poslove za osiguravača u njegovo ime i za njegov račun. Oni zastupaju osiguravača prilikom zaključenja ugovora i rešavanja odštetnih zahteva. Ugovor o osiguranju koji je potpisao zastupnik obavezuje osiguravača.

Zastupnik nije osiguravač, on samo obavlja pravne radnje umesto osiguravača. Zato bez obzira što je polisu potpisao zastupnik, osiguranik ima pravo na naknadu iz osiguranja samo od osiguravača.

Posrednici osiguranja

Pravna lica ( u formi akcionarskih društava i društava sa ograničenom odgovornošću) mogu da posreduju između lica koja žele da zaključe ugovor o osiguranju i osiguravača radi zaključenja ugovora.

Kod nas nije dozvoljeno da se poslovima posredovanja bave fizička lica što je inače dozvoljeno u drugim zemljama. Posrednici imaju zakonsku obavezu da zaključe osiguranje od građanske odgovornosti za štete koje bi mogli da prouzrokuju u obavljanju poslova posredovanja (npr. posrednik ne obavesti klijenta da je osiguravač insolventan; pogrešno obavesti klijenta da ne može da se osigura od određenog rizika; ne obavesti klijenta da je rizik od koga klijent želi da se zaštiti isključen iz osiguranja i dr.).

Ostala lica

1. Poverioci ugovorača osiguranja Poverioci ugovorača osiguranja mogu u određenim

slučajevima da zahtevaju da im osiguravač vrati deo premije koju je njihov dužnik platio za osiguranje a koja je nesrazmerna njegovim imovinskim mogućnostima. Ovo pravo prema osiguravaču postoji ako se steknu uslovi prema pravilima građanskog prava koji su potrebni za opozivanje dužnikovih pravnih poslova.

Poverioci nemaju druga prava prema osiguravaču (da im isplati osiguranu sumu ili naknadu štete).

2. Poverioci kojima je polisa predata u zalogu Ako je polisa osiguranja života data poveriocu radi

obezbeđenja duga, poverilac može da zahteva otkup polise kao i ugovorač osiguranja.

Ako npr. banka uslovi davanje stambenog kredita zalaganjem polise osiguranja na život zajmoprimca ona stiče i pravo na otkup polise koje je inače pravo koje pripada ugovoraču osiguranja. Ako zajmoprimac ne vraća kredit banka može da zahteva od osiguravača da joj isplati matematičku rezervu osiguranja života do iznosa njenog potraživanja.

3. Lice koje je pretrpelo štetu prilikom sprečavanja nastupanja osiguranog slučaja ili prilikom spasavanja

Pravo da se obrate osiguravaču radi naknade štete iako nisu sa njim u ugovornom odnosu izuzetno se priznaje i licima koja su učestvovala u sprečavanju nastanka osiguranog slučaja ili sprečavanju da nastanu veće posledice već nastalog štetnog događaja. Ovo pravo kod nas nije predviđeno zakonom već ga priznaje sudska praksa. Jedino u osiguranju transporta uslovi osiguranja predviđaju da je u slučajevima tzv. zajedničke havarije osiguravač dužan da naknadi trećim licima štetu koju su pretrpela u vezi sprečavanja nastupanja osiguranog slučaja.