LIJEČNIČKI VJESNIK

GOD. 46. ZAGREB, SEPTEMBAR 1924. BROJ 9.

Sa deimato-venero-urološkog odjela bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu;šef prim. Dr. Blašković.

Liječenje kroničkih prostatitida autovakcinom.Dr. Ante T u r i n a , sek. liječnik, Zagreb.

Na inicijativu gosp. prim. Dr. Blaškovića počeo sam pred 10 mjeseci sa pravljenjem autovakcine, iz prostatičnog sekreta, kroničkih prostatitida na dermato-venero-urološkom odjelu. B. M. Sest. nakon što je od 1922. radjeno s autovakcinama izvadjariim u bakteribloškom zavodu u Zagrebu.

Običnom se terapijom, u većini slučajeva, usprkos svakog nastojanja nije dobilo pozitivnih rezultata kod krvničkih prostatitida, to se u ovo kratko vrijeme na razmjerno malom broju pacijenata, došlo do zamašnih uspjeha.

Jednostavan način aktivne imunizacije bio je u Africi, Aziji te Indiji_ davno prije poznat, nego li u Evropi, gdje su svojevoljno akvirirajući laku infekciju boginja, postajali imuni protiv neizbježive bolesti.

Riječ „vakcina“ nalazimo prvi puta u literaturi u prvoj polovici XVIII. stoljeća, drugi put je susrećemo u drugoj polovici XIX. stoljeća.

Aktivna je imunizacija po P a s t e u r u i K o c h u stvorena, dok je poW r i g h t u izradjena. W r i g h t je zapravo početnik gonokokovih vakcina, ko­jom je uspješno djelovao na liječenje gonoroičnih prostatitida, epididi- mitida i artritida, što su engleski i američki auktori potvrdili. '

U Njemačkoj je prvi B r u c k objelodanio svoja opažanja aktivne i pasivne imunizacije, te je ustvrdio, da se samo aktivnom imunizačijom može na gonoroične komplikacije uplivisati, ali ne izliječiti.

Dobrih rezultata imao je C o l e kod artritida i epididiinitida, J a - k o w l e v i J a s s n i t z k y kod epididimitida, prostatitida i kroničkih uretritida, isto tako T e d e s c o , H e c h t , K l a u s n e r i drugi.

U najnovije se doba liječenje gonor. komplikacija baziralo na fabrič­kim gonokokovim preparatima, dočim se manji broj auktora bavio S auto­vakcinama.

Prema našim mikroskopskim nalazima, kod kron. prostatitida ne igraju gonokoki gotovo nikakve uloge, već razne druge bakterije, tako da se naše liječenje baziralo na autovakcinama a kasnije da postignemo što bolje re­zultate, kombinirali smo ga sa diatermijom i masažom. Diatermijom se postizava jačanje prostatične muskulature i time ekspresiju reteniranih produ­kata ( F r i s c h ) a poglavito jaku hiperemiju tkiva, koja traje kroz nekoliko sati.

mNekolicina novijih auktora drži autovakcinu terapijom proteinovih tje-

lešaca, o čemu smo mi po našim uspjesima o protivnom uvjereni.P i r o n d i n i kao i ostali referenti internacionalnog urološkog kongresa

u Rimu odlučno se ispoljuju protiv autovakcine kao terapiji proteinovih tje- lešaca. Za specifično djelovanje vakcine govori poglavito okolnost, da po­boljšanje nastupa brzo — većinom već nakon malih doza vakcine — ako ona sadržaje bakterije, koje su uzročnik bolesnih pojava.

Doduše autovakcina, ako se odmah upotrjebi sa jakim dozama, može prouzročiti općenitu reakciju, što smo i opazili kod 2 pacijenata, kojima je bilo uštrcano intraglutealno 1 milijarda bakterija, našto su dobili kroz neko vrijeme intenzivno jake bolove u križima i prostati. Ti se bolovi sigurno baziraju na toksičkom učinku samih uštrcanih bakterija.

Način upotrjebe autovakcine je takav, da se počinje sa malim dozama od 25— 50 milijona te se postepeno dozu diže do 1 a i više milijarda, dok pri tome valja uvijek paziti na reakciju organizma.

W r i g h t u svojoj radnji o opsoninima spominje pozitivnu i negativnu fazu reakcije te upozorava, da se nikad ne dade nova doza vakcine dok nije reakcija prošla.

U praksi se ne može ustanovljivati opsonini indeks poslije svake injekcije, već se terapeuti ravnaju po sveopćem stečenom iskustvu, da reakcija prolazi od 2—8 dana prama jačini upotrjebljene doze.

Prostata je po mikroskopskoj gradji tubulozna žlijezda nutarnje sekre­cije, čiji su tubuli duboko u muskulaturi usadjeni, jer ne samo da eksprimira sekret iz odvodnih kanala, već tim sekretom dobivaju spermatozoi svoju pomičnost, koji se u vezikuli seminales i duktusu deferensu u nepomičnosti nalaze. To F i i r b r i n g e r o v o opažanje dokazao je S t e i n a c h eksperi­mentalno.

Muskulatura prostate je po E c k h a r d u inervirana nervima erigentes, dok su M i s l a v s k y i B o r m a n n dokazali, da uz ove dobiva inervaciju nerva hipogastrikusa iz gangl. mesent. infer.

Prostatični sekret je mliječna kiselo reagirajuća tekućina proteinovih supstancija, koja se mikroskopski sastoji od lecitinovih zrnašca, epitelija, pojedinih limfocita i amiloidnih tjelešaca.

Akutne prostatitide podijelio je S e g o n d ua) kataralne prostatitide ( F r i s c h ) t. j. katar tubuloznih žlijezda. Ta

se prostatitida ne može palpatorno ni mikroskopski diagnosticirati;b) kod folikularne prostatitide ( F i n g e r - F r i s c h ) dolazi do gnojnog

katara tubuloznih žlijezda sa nabubrenjem folikularnih stijenki. Neprestanim nagomilanjem se sekreta te opturacijom izlaza, dolazi do malih apscesa;

c) kod parenhimatozne se prostatitide uz stijenke odvodnih kanala i stijenke folikula intenzivnije upaljuju tako, da cijelo tkanje prostate odeblja i time se prostata znatno poveća.

U gore navedenim je slučajevima terapija ekspektativna, jer može nastati samovoljna restitutio ad integrum. U protivnom slučaju upali se parenhim folikula te nastane folikularni apsces; ti apscesi konfluirajući mogu pretvoriti cijelu prostatu u jednu gnojnu masu.

Iz kataralne te folikularne prostatitide razvije se kronična prostatitida, kojoj je najčešći uzročnik gonokok. ( Z e i s s l . )

Kronične prostatitide mogu biti bez naročitih smetnja za bolesnika, do­čim druge mogu pokazivati cijeli kompleks smetnja, koje su katkada tako udaljene od genitalnog trakta, da se ni bolesnik a često ni liječnik ne sjete, da im je uzrok kronična prostatitida. Simptomi koji se kod kron. prost.

371

opažaju jesu: smetnje kod uriniranja, jaki bolovi, abnormna sekrecija, bolne promjene spolnih funkcija i na koncu razne pojave sa strane nervnog sistema. . ,

Imali smo nekoliko pacijenata, koji su se godinama i na razne načine bezuspješno liječili, dok su svi ti simptomi i poteškoće po izliječenju kron. prostatitide potpunoma iščezli. U genitalnoj sferi mogu po kron. prost, na-, stati razni abnormni pojavi kao eiaculatio praecox, česte polucije, nedovoljne erekcije, djelomična ili potpuna impotencija. Kron. prost, može biti uzrok jakih bolova u stražnjem dijelu mokraćne cijevi, kod ejakuiacije uz dugo­trajne kontrakcije sfinktera i perinealne muskulature.

Ovo stanje utječe pogubno na centralni nervni sistem a k tome pri­dolaze nervozne pojave, kao bolovi u križima, osjećaji topline i hladnoće po hrptenjači i razne neuralgije sa strane pleksusa lumbosakralnoga. Opažanja tih neprestanih bolova djeluju depresivno na bolesnika, čine ga melanko­ličnim te hipohondrom, dok 11a koncu ne proizvedu cijeli kompleks simptoma seksualne neurastenije.

Prema našim opažanjima i stanje stražnje uretre imade ogromni utjecaj na kompleks neurasteničkih simptoma. Češće nam se naime dogodilo, da su neurasten. simptomi, nakon potpunog izliječenja prostatitide, tek djelomično iščezli. Kad smo započeli s energičnijom terapijom stražnje uretre, osobito kolikulusa (sonde, tuširanje sa koncentr. otopinama lapisa, kaustika) mogli smo pacijenta riješiti posvema njegovih tegoba.

Kod akutnih smo prostatitida nalazili često u preparatu gonokoka, dočim kod kroničkih nije nam uspjelo do danas još nikad naći gonokoka, ali smo nalazili često diplokoka, strepto- i stafilokoka, bacterium coli, sar- cina bakterija i raznih saprofita. To je zapravo i potaklo primariusa B l a š - k o v i ć a na pravljenje autovakcine raznih bakterija i koka kao uzročnika sekundarne infekcije.

Drugi autori kao i L e F u r našli su kod kron. prostatitida u većini slučajeva diplokoka, raznih koka, malih bakcila, rjedje strepto- i stafilokoka a najrjedje gonokoka.

N e i s s e r , F i n g e r i W ä l l s c h su ustvrdili, da mogu gonokokigodinama perzistirati u prostati, dočim drugi autori medju njima i C a s p e r upozoruju, da gonokoki tijekom vremena iščeznu i ustupe mjesto drugim bakterijama.

Ovi nalazi kod kron. prostatitida tumače se tako, da gonokokovainfekcija proizvede upalu tubularnog tkiva, a na bazi takove kataralne upale mogu se laglje razvijati razne sekundarne.infekcije, kojima osobito pogoduju česte cirkulacione promjene prostate, koje su u vezi sa seksualnim kongestijama.

Naša se iskustva baziraju na 38 autovakcinom liječena slučaja.Kao uzročnici nadjeni su

diplokoki 31 (od toga 2 puta gramnegat. diplokoki)stafilokoki 2gonokoki gramnegat. 1 (kod apscesa prostate) razni 4

Od tih izliječenobez diatermije 4 sa diatermijom 26

neizliječeno 5poboljšano 1nijesu dovršili kuru 2

Pošto je gonorea jedna od najraširenijih bolesti a njezine komplikacije za njome ne zaostaju, to bi bilo shodno, da se ovome načinu liječenja dade što veća pažnja.

372

Pravljenje autovakcine po uputi bakteriološkog zavoda je posve jedno­s tavno . Ekspresijom prostatičnog sekreta, jedna se kap prenese na kosi agar te sterilnom vatom začepi.

U termostatu od 37°C— 39°C porastu kolonije. Kolonije se od agara odijele sa 0 '5 % fenolom i tim načinom dobijemo homogenu emulziju bakterija, kojoj se dolijeva toliko 0 '5 % fenola, dok se sa standardom od 1 mil. bakterija ne izjednači. Iza 24 se sata inokulacijom na agar osvjedo­čimo o njezinoj apsolutnoj sterilnosti.

Razrjedjenja se naprave od 50 miliona — 1 milijarde.Manje doze uštrcavali smo intraglutealno svakog trećeg dana, dok smo

veće doze davali u sve većim razmacima od 5—7 dana.Osim minimalnih temperatura nijesmo do sada imali nikakovih toksičkih

pojava, što i pogoduje ovom našem liječenju, što ga pacijenat vrlo lako snaša.0 doziranju autovakcine mišljenja su jako podijeljena: kao početnu

dozu uzimaju 10— 30 milijuna, M a c k a y 50 mil., F o r s e l i u s 100 mil., a drugi i više. Kao najveću dozu većina autora 1000 milijuna, S p e a r e s ne prelazi 100 mil.,. B e t h y n e 250 mil., a M a c k a y 1500 milijuna. F u e r s t 1.0.000 mih a F o r s e l i n o 20.000 milijuna.

V o l l m o n d je sa pokusima na životinjama dokazao, da je autovakcinu najbolje davati svakog 5. dana u križajućim dozama, s kojima dobije m aksi­mum stvaranja antitjelešaca a minimum toksičkih učinaka.

U načinu aplikacije takodjer su mišljenja jako podijeljena. Mnogi uštr­cavaju autovakcinu potkožno, intramuskularno i intravenozno.

Na tom polju je V o l l m o n d stekao zasluga, dokazavši, da je najbolje injicirati intramuskularno, jer su te injekcije najaktivnije a manje štetne.

Resum e.

Dr. Ante T u r i n a , Zagreb: D i e B e h a n d l u n g c h r o n i s c h e r P r o s t a ­t i t i s m i t A u t o v a k c i n e .

Der Autor befasst sich ausführlich mit den Erscheinungen der akuten und chronischen Prostatitis und erörtert seine Versuche zwecks ihrer Be­handlung mit Autovakcine.

Die Zubereitung der Autovakcine ist sehr einfach: Durch Expression erhaltenes Prostatasekret (1 Tropfen) wird auf schiefen Agar übertragen; die Eprouvette steril mit Watta verschlossen. Im Thermostate bei 37— 39° C wachsen die Kolonien, die mit 0 '5% Phenol vom Agar abgespiihlt und zu einer homogenen Emulsion verarbeitet werden, bis sie mit dem Standard von 1 Mil. Bakterien ausgeglichen ist.

Der Autor benützte Verdünnungen von 50 Mil. bis 1 Miliarde. Die In­jektionen werden intragluteal verabreicht.

Insgesamt behandelte er 38 Fälle, davon waren: Diplokokken 31 (2 mal gramnegativ), Staphylokokken 2, gramnegativ. Gonokokken 1 (bei Abscessus prostatae), 4 verschiedene. Heilung wurde in 26 Fällen mit Diathermie kom­biniert erzielt; in 4 übrigen ohne jegliche andere Behandlung; 1 Fall bes­serte sich, bei 5 Fällen war die Behandlung erfolglos; 2 Fälle haben die Kur nicht vollendet.

Der Autor empfiehlt weitere Versuche.

373

Sa kirurškog odjeljenja zakladne bolnice u Zagrebu; šef primarij dr. Gottlieb.

Genitalne fistule rjedje etiologije.Dr. Artur Ho r v a t , sekund. liječnik, Zagreb.

Genitalne su fistule u većini slučajeva posljedice dugotrajnih ili pato­loških porodjaja, gdje vještačke pomoći uopće nije bilo ili je ista bila manj­kava i pogrješna. Drugi su etiološki momenti mnogo rjedji.

Takovi su na primjer: nekroze nakon vaginalne terapije radijem, loša aplikacija pesara kod prolapsa, posljedice ginekoloških operacija ili direktne ozljede (trauma kod udarca ili pada, kod kriminalnih abortusa i t. d .J. Zbog rijetkosti i obogaćenja kazuistike genitalnih fistula priopćujem ove slučajeve sa kirurškog odjela zakladne bolnice.

1. A. K., 20 god. stara neudata, ne sjeća se nikakokvih ozbiljnijih bolesti. Prije 2 god. stavila je po savjetu jedne žene kao orah veliki nepravilni bridoviti komad alauna u vaginu. U njenom selu se to sredstvo (pod ime­nom stipsa) navodno rabi kao antikoncipijens. Kako do naumljene kohabitacije nije odmah došlo, već tekar nakon dva dana, ostao je alaun cijelo to vrijeme u vagini. Tada je kod koitusa osjetila bol, ali je. isti do kraja dovršila. I njen je zaručnik osjetio bol i post coitum opazio na vršku penisa malu ozljedu, koja je krvarila. Slijedeći je dan opazila, da je taj alaun — samo mnogo manji komad — izašao kod defekacije per rectum. Od toga doba opaža, da joj kod mikcije urin ne ide kroz orif. uretrae, a osim toga izlazi iz rektuma voda, pomiješana blatom, a kada ima proljev, blato da izlazi kroz vaginu. Menstruirala je i dalje redovito, samo je opazila, da je za vrijeme menstruacije blato pomiješano krvlju. Koitus je obavljala i nadalje kroz ovo vrijeme. Navodno zbog srama i straha, pacijentkinja nije do sada po­tražila liječničkoga savjeta.

Status praesens: malena, gracilna, sekundarni seksualni znakovi dobro razvijeni, vanjsko genitale b. o. Himen defloriran. Na prednjoj vaginalnoj stijeni od prilike u sredini iste 1 cm, dugačka brazgotina. Metalni kateter uveden kroz orif. uretrae ext. pomalja se iza spomenute brazgotine u vagini i pokazuje, da je na ovom mjestu kontinuitet uretre prekinut na distanci od 1 cm, i blizu sfinktera vesicae kateter opet iščezava u mjehur. Okolina toga defekta brazgotinasta. Stražnja vaginalna stijena visoko gore u svodnici jako brazgotinasto odebljana. Usred toga nalazi se za prst prolazni otvor, koji vodi u rektum, portio prema tome otvoru jako privučena. Uterus malen, ne dade se točno ograničiti, fiksiran. Adneksa se ne pipaju. Diagnoza: fistula uretro-recto-vaginalis.

Odlučeno bje, da se fistule u dva maha zatvore i to najprije rektova- ginalna, da ne bi nakon event, neuspjeha operacije uretrovaginalna rana bila inficirana. 18. XII. 1923., budu nakon vrlo mučnog mobiliziranja rektovaginalne fistule i portio vaginal, uteri rubovi fistule i brazgotinaste okoline ekscidirani. Vaginalna sluznica na tom mjestu otpreparirana. Šav rektuma i šav vaginalnog otvora catgutom (prim. Gottlieb); postoperativni tok bez osobitosti. Kod prve defekacije nakon tri dana ne dolazi blato iz vagine. Pošto je defekt uretre dosta velik, činilo se, da če njegova mobilizacija zbog prostranih brazgotina na prednjoj vaginalnoj stijeni biti teška, bude kao predoperacija za uretrovaginalnu operaciju 11. 1. 1924. učinjena sectio alta i suprasimfizerna drenaža mjehura u svrhu osiguranja šavi mobilizirane uretre.30. I. 1924. budu u lumbatnoj analgeziji najprije ispreparirani rubovi uretre, uretra daleko mobilizirana, tako da su se rubovi iste dali bez znatnije na­petosti sašiti, preko toga se sašije vaginalna sluznica. Deseti dan poslije operacije bude trajni suprasimfizerni kateter odstranjen. Pacijentkinja urinira

374

spontano. Po koja kap izlazi kroz bivšu fistulu. Nakon nekoliko dana zaraste ona posvema i pacijentkinja bude 26. II. 1924. zdrava otpuštena.

Teško je u ovom slučaju reći u koliko su spomenute fistule nastale uslijed direktne ozljede kod kohabitacije, tim što je strano tijelo u vagini mehanički probilo vaginalne stijenke ili da li je nastupila nekroza uslijed kemijskog djelovanja alauna na vaginalnu sluznicu i paravaginalno tkivo. Znamo da se alaun sa bjelančevinom i sluzi spaja te djeluje desinficirajući. Kao takav se upotrjebljava u ginekologiji kod liječenja fluora. Osim toga djeluje lako jetko. Nije vjerojatno, da je nekroza u tolikoj dimenziji nastu­pila isključivo uslijed jetkog djelovanja alauna, već mi se čini najvjerojatni­jim, da su se oba faktora kemijski i mehanički kombinirala i tako je došlo do spomenute komunikacije izmedju vagine s jedne strane te rektuma i uretre s druge strane.

U pristupačnoj mi literaturi nijesam našao sličnoga slučaja. Spomenuti se slučaj može smatrati kao indirektna kohabitaciona ozljeda. Veće ozljede kod kohabitacije ipak su rjedje pojave. R o s e n b e r g , S c h e f t e l , S p r i n gf e l d i W e i n z i e r l opisali su vestibulo-rektalne, odnosno vagino-rektalne fistule nastale poslije koitusa. (Vidi literatura: Zentrbl. f. Gyn. br. 42., g. 1920.)

Drugi niže navedeni slučaj čini mi se zanimiv takodjer zbog etiološkog faktora i raznih okolnosti, koje su uplivisale na postavljanje operacionog plana.

2. N. M. 47 god. stara neudata. U junu 1923. god. operirana i misli, da joj je izvadjena maternica. 5—6 dana poslije operacije opazila je, da je neprestano mokra, da ju tjera često na vodu, a pri tom da urinira uvijek samo nekoliko kapi. Vaginalni nalaz: vagina slijepo zatvorena. U dnu vagine na prednoj stijeni za 2 prsta prolazan defekt, koji vodi u mjehur, kojega stijenka djelomično kroz fistulu prolabira. U mjehuru se pipaju inkrustacije. Kod käteiriziranja udara metalni kateter na inkrustirano tijelo. Ponovni pokušaji cistoskopije izjalove se zbog nemogućeg punjenja mjehura. Nakon dugotrajnog pokušaja uspije kroz fistulu izvući inkrustirani dosta veliki tam­pon hidrof. gaze. Pacijentkinja se osjeća laglje i boli koje je opisala, kao da ju nešto bode u vagini, osobito kada sjedi, mnogo su manje. Dnevno ispiranje mjehura sa Hg oxycyanatom, kod toga se još u nekoliko navrata isplahnu male inkrustacije.

Fistula je uslijed dosta uske vagine i svog visokog položaja vrlo teško pristupačna vidu tako, da se mora očekivati kod operacije vaginalnim putem da će se naići na možda nepremostive poteškoće. Stoga bude odlučeno, da se fistula zatvori abdominalnim putem. 31. III. 1924. bude učinjena mediana laparotomija. Omentum je u Douglasu lako adherentan i dade se tupo razrije­šiti. Uterus i adneksa fale. Mala zdjelica svagdje lijepo peritonizirana, bez rezidua kakove upale. Mjehur maksimalno skvrčen leži iza simfize. Fundus se kuša extraperitonizirati, što ali zbog kidanja peritoneja ne uspije. Trbušna se šupljina tamponima dobro zaštiti i kroz peritonej se mjehur na njegovoj donjoj stijenci odljušti od vagine do fistule, koja je i sada u velikoj dubini zdjelice vidu teško pristupačna. Uz dosta veliki napor uspije mjehur sašiti i mjesto fistule sa vaginom pokriti i fiksirati. Mjehur se onda napuni oxycy­anatom i ne pokazuje se nigdje defektan. Kroz Douglas se u vaginu drenira jodoformgazom. Iznad jodoformgaze se načini svod od peritoneja, koji se iz Douglasa ispreparira i sašije sa peritonejem mjehura. Drenaža prevezikal- nog prostora. Šav trbušnih stijenki u etažama. Pezzerov trajni kateter. Post- operativni tok osim supfebrilnih temperatura kroz prvih nekoliko dana bez osobitosti. Deveti se dan odstrani Pezzer. Pacijentkinja je kontinentna i uri­nira svaki sat, kasnije svaka 2 sata. Dnevno ispiranje mjehura. 28. IV. cisto- skopski nalaz pokazuje osim lake cistitide na mjestu šavi male granulacije.

Kapacitet mjehura 20Ö ccm. Urinira noću 2— 3 puta. Pacijentkinja se izvrsno oporavila i bude zdrava otpuštena.

Namiče se pitanje, kako je nastala ta fistula, odnosno kako je gaza dospjela u mjehur. Postoperativne fistule osobito nakon proširene ekstirpa­cije uterusa po Freund-Wertheimu nijesu nipošto rijetke. Te su fistule to češće, što je dalje karcinomatozna infiltracija zahvatila paravezikalno tkivo. U našem slučaju, gdje se takodjer radilo o totalnoj ekstirpaciji zbog Ca cor­poris uteri, kako smo od dotičnog operatera doznali, karcinomatozna infil­tracija uopće nije zahvatila paravezikalno tkivo, operacija je išla normalnim tokom. Nije vjerojatno, da bi zaboravljena gaza u abdomanu provalila u mjehur, jer kod operacije fistule nijesmo u okolici mjehura našli nikakovih promjena, koje bi zato govorile. Najvjerojatnije je mišljenje dotičnog opera­tera, da je gaza kod mijenjanja vaginalnog tampona silom zaturana u mjehur, a da liječnik toga nije opazio.

Kod postavljanja operacionog plana vodila nas je namisao, da izaberemo onu metodu operacije, koja najviše računa s ovim okolnostima:

a) vrlo teška pristupačnost fistule, b) poslije ekstirpacije uterusa po Wertheimu, dislocirani ureteri. Vaginalni put nam se zbog toga a priori nije činio podesnim. Pristupačnost dala bi se polučiti samo sa velikim Schu- chardtovim pomoćnim rezom, povrjedu dislociranih uretera teže bi bilo zaprječiti. Preostaje dakle abdominalni put. Ovdje dolaze dvije metode u obzir: 1. Trendelenburgova endovezikalna metoda, po kojoj se mjehur suprasimfizernim rezom ekstraperitonealno otvori i tako učini unutrašnjost mjehura, odnosno stražnja stijenka vidu direktno pristupačnom. Prednost se te metode pogla­vito sastoji u tome, što se zaraslice u cavum Retzii dadu bolje odljuštiti nego vaginalnim putem, nadalje bolji pregled cijelog operacionog polja i pristu­pačnost fistule i manja opasnost povrjede uretera. No ne usvajaju svi autori ove prednosti. Tako je n. pr. Zwe i f e l kod jedne operacije vezikovaginalne fistule, po Trendelenburgu naišao na takove poteškoće, da ju nikako ne pre­poručuje (Monatsch. f. Geb. u. Gyn. 1920. B. III.) Trendelenburgova me­toda sigurno nije bila predvidjena za slučajeve poslije totalne ekstirpacije uterusa, jer je nemoguće doći do mjehura exstraperitonealnim putem. Druga je stara metoda, kako ju je D i t t e l preporučio, abdominalni transperitonealni put. Ta je metoda dosta slabo poznata. Razlog je tomu, što se u priručni­cima ili samo sa nekoliko riječi spominje ili je uopće izostavljena. U V e i d- t o v o m priručniku u opširnoj S t o e c k e l o v o j obradbi genitalnih fistulanije niti spomenuta; Z w e i f e l je tu metodu sigurno ne poznavajući je kao Dittelovu god. 1920. preporučio kao svoju i nazvao ju „perabdominalnom“. Mi smo se u našem slučaju odlučili na ovu posljednju metodu, koja se sastoji u tom, da se mjehur intraabdominalno ođljušti od vagine i tako učini fistula pri­stupačnom. Kod operacije se očekivane poteškoće nijesu pokazale znatnima, pak prema našem uspjehu u navedenom slučaju preporučamo dakle Dittelovu intra- ili transperitonealnu metodu kao metodu izbora u slučajevima gdje:1. fistula visoko gore teško pristupačna leži i isključuje vaginalni put; 2. gdje je nemoguće mjehur ekstraperitonealno preparirati. Toj metodi postoji prigo­vor, da je opasnost infekcije peritoneja velika. Taj je prigovor sigurno neo­pravdan, jer opasnost nije nipošto veća, nego kod drugih operacija u abdomenu.

Resum e .Dr. Artur H o r v a t , Z ag reb : S e l t e n e r e G e n i t a l f i s t e l n .

1. Als seltene Koitusverletzung wurde an der Chirurg. Abteilung des Stif­tungsspitals in Zagreb folgender Fall beobachtet. Ein 20-jähriges Mädchen schob sich vor 2 Jahren ein wallnußgrosses Stück Alaun in die Scheide zum Zwecke der Konzeptionsverhinderung. Beim Koitus, den sie nach 2 Tagen

375

376

danach ausiibte, verspürte sie einen heftigen Schmerz. Der Bräutigam hatte sich dabei auch eine blutende Wunde an der Glans penis zugezogen. Am nächsten Tag ging das Stück Alaun, viel kleiner, per rectum ab. Seit jener Zeit beobachtet Pat. daß ihr bei der Miktion Urin aus der Scheide und bei Diarrhoe Stuhl aus der Vagina abgehe. Pat. menstruiert regelmäßig. Während der Menstruation sei der Stuhl blutgemischt. Der Aufnahmebefund zeigte eine uretro-vaginale und eine recto-vaginale Fistel. Die Etiologie dieser Fistel kann nicht nur der leicht ätzenden Wirkung des Alauns auf die Vaginal­schleimhaut zugeschrieben werden, sondern es kombinierten sich wahrschein­lich die chemische Wirkung auf die Schleimhaut mit der starken mechani­schen Wirkung beim Koitus. Die operative Heilung zuerst der rectovaginalen Fistel und später der uretrovaginalen Fistel, nach vorheriger suprasymphysärer Blasendrainage gelang vollkommen.

2. N. M. 47 Jahre alt wurde auf der obigen Abteilung wegen vollkom­mener incontinentia urinae aufgenommen. Sie war vor einigen Monaten anderswo wegen Ca uteri nach Freund-Wertheim operiert. 5— 6 Tage nach der Operation bemerkte I^at. daß sie immer naß sei und einen ständigen Urindrang spüre. Der Aufnahmebefund zeigte eine vesico- vaginale Fistel. Durch die Fistel, die für 2 Finger durchgängig ist fühlte man in der Blase einen inkrustierten Körper. Nach mehrmaligen Versuchen gelang es durch die Fistel einen inkrustierten Gazestreifen herauszuziehen. — Nachdem die Fistel hoch oben saß und starke Narbenzüge dieselbe fixierten, weiters die Gefahr der Verletzung der durch die vorangegangene Operation dislozierten Ureteren, wären bei der operativen Schliessung der Fistel im vaginalem Wege die grössten Schwierigkeiten zu erwarten gewesen. Es wurde daher beschlossen die Fistel auf abdominalem Wege zu schliessen. Dazu standen zwei Methoden zur Verfügung. 1. Die Trendelenburgsche endovesicale extra­peritoneale Methode; 2. Dittels perabdominale transperitoneale Methode. Wir entschlossen uns für die letztere. Bei der Operation zeigten sich wider Erwarten die Schwierigkeiten viel geringer und möchten wir nach unserem Er­folge Dittels Operation als Methode der Wahl empfehlen in Fällen, l . w o die Fistel hoch oben schwer zugänglich liegt und dadurch der vaginale Weg ausgeschlossen ist; 2. wo es unmöglich ist die Blase extraperitoneal freizulegen.

Iz dispanzera za tuberkulozu, Osijek.

Sedimentacija eritrocita kod tuberkuloze.Dr. Karlo W e i s s m a n n , Osijek.

Nijedna zarazna bolest nije tako šarolika u kliničkoj slici kao tuber­kuloza. Prva zaraza tuberkuloznom klicom moguće još u djetinjstvu, zatim njen razvoj sve do potpune slike jedne teške plućne tuberkuloze, tako je raznolik, da nam se nekad čine promjene u kliničkoj slici najčudnovatije. Jednoć nadjemo veliko jedno zavapnjeno mjesto u kojem donjem plućnom režnju (primarno žarište), a da se bolesnik ni ne sjeća, da je imao kakove simptome, a drugi put, tek je opazio gubitak na težini, nešto povišene tem­perature, klinički nadjemo tek jedno malo mjesto, koje se najvećom pažnjom moglo pronaći. Iz ovog se nekad kinematografskom brzinom unatoč pažnje razvije teška tuberkuloza. Kod ovakove promjenljivosti u kliničkoj slici do­lazi nam dobro svaka metoda, koja nam potpomaže upotpuniti našu kli­ničku sliku.

377

Često nam dolaze zaplašeni roditelji, da je kod njihovog djeteta kon- statovan katar plućnog vrška, pitajući sada nas ima li opasnosti ili ne. U istinu mi se služimo raznim znakovima aktiviteta, kao što su: vlažni ronhi, povišena temperatura, gubitak na težini, povećana slezena i t. d. Osim toga pridolaze nam još i druge metode kao tuberkulin-reakcija, P i r q u e t , uro- chromogena reakcija, albumino-reakcija, a onda B e s r e d k a i W a s s e rm a n n o v a reakcija. Unatoč svemu tomu nijesmo uvijek sigurni, jeli je proces aktivan; tek dulja klinička opažanja mogu nam utvrditi neaktivnost jednog procesa. Prvo ne nalazimo kod svakog plućnog nalaza sve znakove aktiviteta, a drugo kamo bi mi došli, ako bi se samo na temelju Pirqueta ili Kochove reakcije bacili čitavom modernom terapijom na bolesnika. Zato nam je dobro došla ponovno otkrivena upotreba sedimentacije eritrocita, koja je poznata bila starim liječnicima, a sada po F a h r ä u s u opet uvedenu u klinici. Za kliniku preinačili su ju W e s t e r g r e n i L i n z e n m e i e r i još neki drugi autori, ali u glavnom se upotrebljava metoda ovih autora. Premda se obje metode osnivaju na istom principu, to se konačni rezultati drugčije registri­raju. Dok po L i n z e n m e i e r u računamo vrijeme u minutama, što prodje, dok je sedimentacija eritrocita (S. E.) dovršena do stanovite jedne granice, to po W e s t e r g e n u računamo visinu stupa plasme u stanovito vrijeme. 0 samoj metodici ne ću pisati, jer je poznata iz Š i l o v i ć e v e radnje u Liječ. Vjes. Ja sam upotrjebio metodu po L i n z e n m e i e r u , koja ima samo tu lošu stranu, što se mora reakcija vrlo često i u razmacima od više sati kontrolirati.

Poznato je, da je s. e. kod svih onih procesa ubrzana, gdje dolazi do raspada u tkivu. Jasno je, da će biti sedimentacija tim većma ubrzana, što je veći raspad tkiva u organizmu. Prema tome vidimo, -da ova reakcija nije specifična za tuberkulozu i ne možemo ju upotrjebiti za diferencijalnu di­jagnozu od drugih bolesti. Jer lues, graviditet, neoplazma, daju ubrzanu sedimentaciju, što više isto je nadjemo za vrijeme menstruacije (Linzenmeier). Zato je nužno, da idemo pararelno s ostalim kliničkim simptomima, i da ju ne činimo, ako još postoji koja komplikacija ili interkurentna bolest.

Većina autora, koji su upotrjebili s. e. kod tuberkuloze, stavili su kao prvo pitanje: vodi li svaka aktivna tuberkuloza do ubrzane s. e.? U samom pitanju leži pogrješka. Dobro veli G. K l e m p e r e r , da iz jedne seroreakcije tražiti aktivitet plućnog procesa mora dovesti do neuspjeha, jer je nelogično. Aktivnost jednog infekcijoznog procesa t. j. naginjati na daljnje širenje p ro ­cesa jedan je kompleksni klinički pojam, koji se tek može dobiti iz mnogih pojedinih simptoma i liječničkog posmatranja.

Jedna seroreakcija može vrijediti samo za dijagnozu, a nikada ne može odlučivati prognozu jedne zaraze. Promjena u serumu samo je djelovanje onih bakterija, što napadaju, a koje nijesu direktno proporcijonalni sveukupnom djelovanju. Aktivitet jedne zaraze može se samo upoznati pomoću liječničkog posmatranja cjelokupnog organizma. Liječnički sud može upotpuniti jedna seroreakcija, ali nikada ga ne može zamijeniti.

Iskustvo nam je pokazalo, da kod inaktivnih procesa t. j. gdje je plućni nalaz stacionaran, a subjektivno kao objektivno sveopće stanje vrlo dobro, da je s. e. normalna. Dok smo kod aktivnih procesa uvijek našli ubrzanu s. e. To ne znači još, da i obrnuto stvar vrijedi, t. j. da ubrzana s. e. mora pokazivati aktivni proces. Mi ovdje tražimo odviše od jedne seroreakcije, koja je ali od eminentne važnosti onda, ako imamo još koji poznati znak aktiviteta. Tako nadopunjujući našu kliničku sliku možemo doći do jednog sigurnog rezultata. Može nam se desiti, da bolesnik ima supfebrilne tempe­rature, kao što sam vidio kod jednog odraslog bolesnika, gdje je bila pozi­tivna reakcija po M o r o - u , gdje je sveopće stanje bilo vrlo dobro i gdje se klinički nije moglo ništa pronaći, a s. e., koju smo zato načinili ispala je

normalno. Prosudili smo slučaj kao neaktivan, unatoč supfebrilne tempera­ture. Kasnije se ispostavilo, da je naš sud bio ispravan, supfebrilne temper, spale su bez terapije.

Uzmimo jedan drugi slučaj. Bolesnik po zanimanju postolar 35 g. star, vrlo dobro ugojen. Anamneza familije bez važnosti. On sam imao je u vojsci „špickatar“ i radi toga otpušten. Iza toga čuvao se i vrlo ugojio. Do nedavno osjećao se dobro, a sada je nešto umoran i kašlje. Ne znoji se u noći i nije osjetio povišenu temperaturu.

Status praes.: Srednjeg stasa, ugojen. Boja lica rumena, isto i vidljive sluznice. Prsni koš širok, dobro svodjen, kratak, Perkutorno nadje sfe preko lijevog vrška prikraćen zvuk, inače zvuk normalan. Donje granice plućiju pomične. Auskultatorno, preko lijevog vrška ekspirium produžen i oštriji, inače vezikularno disanje. Srce bez osobitosti, bilo 60 u minuti, arterija ra­dial. dobro napeta, bilo ritmički. Trbuh bez osobitosti. Slezena se ne mogu palpirati. Status krvi: e. 4.000.000. 1. 8.000. Sahli 80. Razmaz krvi osim nešto umnoženi broj limfocita bez osobitosti.

Rentgenološki (Dr. Ornstein): Lijevi vrh do ključne kosti difuzno po- tamnjen. Hilus na obje strane proširen. Na lijevoj strani dva zavapnjena mjesta. Urokromogenova reakcija neg., tuberkulin-reakcija jako pozitivna. Temperatura u jutro 36.5 u večer 37.1 pod jezikom. U sputumu koji nema gnojnih dijelova nema bacila tuberkuloze. Sedimentacija eritrocita bila je dovršena za 75’. Premda je klinički izgledao proces za jedan kronični stacionaran proces to je ipak s. e. bila ubrzana. Medjutim kad smo bolesnika kasnije opet vidjeli, temperature je imao 37'5—37.8 u večer pod jezikom, a preko lijevog vrška mogli su se iza kašlja čuti vlažni diskretni ronhi. Dakle je ovo jedan slučaj, gdje nam je s. e. pokazala prije pogoršanje plućnog procesa nego ostali klinički simptomi.

Tako nam je i u mnogim sličnim slučajevima s. e. nadopunila kliničku sliku i olakšala prosudjivati pojedini slučaj. 1 obrnuto se već desilo, gdje je klinička slika pokazivala jedan stacionaran proces, a rentgenolog držao iz slike za jedan progredijentan slučaj, a s. e. bila je normalna. To smo se odlučili izjaviti slučaj kao stacionaran. Do sada se bolesnik dobro osjeća i premda je zaposlen nema temperature. Kod nekojih slučajeva, gdje je s. e. bila normalna, a ipak je postojala sumnja na jedan tuber, proces, načinio sam po G r a f e - u probatornu tuberkulin-reakciju. Ali je ova rijetko upli- visala na s. e. te je pitanje, da li nije promjena u s. e. nastala uslijed drugih okolnosti. Jer L ö h r je pokazao promjenu u s. e., kad je parente- ralno ubrizgao bjelančevinu, hipertoničnu rastopinu natrijevog klorida i t. d.

Mnogi autori pokušali su upotrjebiti s. e. za prosudjivanje prognoze. U tu svrhu nastojali su si olakšati stvar tim, što su uzeli poznatu udjelbu tuberkuloze po G e r h a r d t u - T u r b a n u ili po F r a e n k e l - G r ä f f u (Aschoff) i tražili vrijednost s. e. u pojedinim stadijima po Turbanu ili vri­jednost s. e. kod koje forme tuberkul. po Fraenkel-Gräffu. Ujedno su s time pokušali pronaći uporabu s. e. u dijag. smislu izmedju same plućne tuber­kuloze u pogledu razlikovanja po stadijima i oblicima. D r e i fu s i He c h t , te F r i s c h i S t a r l i n g e r u tom pogledu vrlo su povoljnog shvaćanja. Medjutim stoji, da su klinički teži slučajevi, koji daju lošu prognozu uvijek praćeni ubrzanom sedimentacijom, tako da i tu možemo reći, da reakcija ide pararelno s progredientnim procesom. Vrlo je teško naći čiste forme tuberku­loze i zato je još teže iz sedimentacije uvrstiti koji slučaj u stanovitu šemu. Teško je već same plućne tuberkuloze uvrstiti tačno u stanovitu šemu, a pogotovo još pomoću jedne seroreakcije. Što veći aktivitet procesa i što je više proširen proces tim brža sedimentacija. To odgovara i udjelbi tuber­kuloze u stadije i temperaturu. Iz normalne s, e, ne smijemo zaključiti na

378

379

dobru prognozu, ako ne odgovaraju za to još i drugi klinički simptomi. Još jedno pitanje imamo da si stavimo, a to je, koje vrijednosti su normalne, a koje su već patološke. Ta je vrijednost jasna za onoga, tko je vidio kojom ekstremnom brzinom kod teških slučajeva sedimentacija napreduje u roku od 12 minuta do granice, dok opet kod normalnih slučajeva još iza 1000 minuta nije dosegla sedimentacija granicu. D r e y f u s i H e c h t uzimaju vrijednosti preko 200 minuta kao normalno vrijeme. Dok F r i s c h i S t a r - l i n g e r uzimaju srednje vrijednosti za muške 200, za žene 100 minuta. Vrijednosti ispod ovih brojeva uzimaju kao patološke. K a t z i V e s t e r g r e n uzimaju kao vrijeme za sedimentaciju za žene 250, za muške 350 minuta. Držimo, da su vrijednosti po F r i s c h u preniske, dok po K a t z u previsoke.

U samo značenje reakcije ne ću se upuštati, jer nemam vlastitog is­kustva. O značenju, teoriji može si svatko radnju F a h r a e n s a , H ö b e r a , S t a r l i n g e r a i druge proučiti. Meni je bilo stalo prikazati sedimentaciju eritrocita kao jedno važno pomagalo i nadopunjak u prosudjivanju pojedinih slučajeva plućne tuberkuloze.

Rćsume.Dr. K. W e i s s m a n n , O sijek: L a s e d i m e n t a t i o n d e s g l o b u l e s

r o u g e s e n c l i n i q u e d e t u b e r c u l o s e .

L’auteur apporte sur la sćdimentation des globules rouges et leurs valeur en clinique chez des tuberculoses poulmonaires. II montrait, que ce phenomene est un tres bon moyen comme aide pour porter un jugement sur diagnostique et prognostique de la tuberculose poulmonaire commun avec les autres simptomes cliniques.

L i t e r a t u r a : 1. L i n z e n m e i e r : Krit. Sammelreferat, Dtsch. med. W. 1922.— 2. H a s e l h o r s t : Praktische Brauchbarkeit der Senkungsreakt. Dtsch. m. W. 1922.— 3. K a t z : Differentialdiag. bei Lungentub. Kl. Woch. 1922. — 4. F r is c h - S t arl i ng e r : M. Klinik 1921. No. 38-39. — 5. S c h m i d t : Über die Bedeut, der Senkung. Bei­träge zur Klinik der Tuberkulose, 55. B. — 6. K r i m p h o f : Über prakt. klin. W ert der Sedirn. Beiträge Bd. 55. — 7. V e s t e r g e n : Kurzer Bericht der S. R. bei Tub. Brauers Beiträge z. Kl. d. T. 46. 1921. — 8. W. N e u m a n n : Beginnende Tuber.

Pyorrhoea alveolaris.Dr. Ljudevit D e z s ö , Zagreb.

Ovo je vrlo diskutovano, a ipak još uvijek nerazjašnjeno pitanje zu- barstva. Postavljene su teorije u velikom broju, no koje se u većini slučajeva nijesu mogle održati

Znamo, da je A.P. kronična bolest, koja može kroz godine da potraje uslijed destruktivne periostitide i razaranjem alveolarnih nastavaka. Jedan je pri tom etiološki važan momenat, što se većinom u zrelijoj starosti pojavljuje.

Histologijom A.P. u prvom redu se osobito bavio R ö m e r , dok u no­vije doba N e u m a n n , G o t t l i e b , W i d m a n n i W e s k i .

Nailazimo na tipičnu izraslinu epitela papile zubnog mesa. Epitelna izraslina spusti se na vrat zuba u dubinu, uništava lig. circulare, a kasnije čitav periodontium, tek konačno se načini papila kao kesica iz epitela sve više i više. Kesica je puna gnoja, koji se pod pritiskom izlučuje. Dolazi do jednog epitelnog granuloma papile zubnog mesa, te nastaje vrlo brzo na­padno stapanje koštanog alveolarnog ruba. Uslijed razaranja periodontija i lig. circulare postaju zubi pomični te ispadaju, a potom cikatrizacija i tim je čitav proces dokončan.

W e s k i dijeli A.P. na tri klase i to:1. Razaranje se dešava u pravokutnoj ili horizontalnoj ravnini kao pro­

duljenje alveole, prama W i d m a n n o v o m nazivu: Ostitis alveolaris ho- rizontalis.

2. Čišćenje pomoću lijevaka; nazvana po Widmannu: Ostitis alveolaris infundibularis.

3. Granulomatozni proces počima na jednoj strani koljena i raste prama apikalnom dijelu u istoj formi, kao apikalni granulom. Po Widmannu: Ostitis alveolaris unilateralis et apicalis.

Prof. A r k ö n y nazvao je istu bolest: Caries alveolaris specifica.Bilo je bezuvjetno potrebno, da se prije nego što predjemo na etiološke

momente u kratko osvrnemo na patološko stanovište, budući da je ispravno shvaćanje i sud bez toga gotovo nemoguć.

Što se tiče etiologije, mi imamo danas tri različite grupe shvaćanja:1. Lokalni uzrok.2. Općeniti i lokalni uzrok.3. Općenito razrušenje.Prva grupa zastupa teorije, koje se baziraju u tome, da je ovo obo­

ljenje prouzrokovano bakterijama ili pak pogrješnim dinamičkim odnošajima.U drugu grupu spadaju teorije, koje jedno općenito oboljenje obu­

hvaćaju, s uzajamnim djelovanjem lokalnog odnošaja.Treća grupa zastupa stanovište, da je A.P. simptom općenitog oboljenja,

čiji se simptomi na alveolama pokazuju.Kad prelistamo literaturu onda nailazimo na slijedeća gledišta. A r k ö n y ,

R i g s i G a l i p p e bijahu prvi, koji su zastupali lokalni povod. Po M ü l l e r n tri su faktora; koji se moraju uzeti u obzir: 1. predisponirajuće okolnosti,2. lokalni podražaj i 3. bakterije. Nikotin može po Mülleru povoljno djelo­vati na razvitak A.P.

R h e i n razlikuje pyorrhoeu simplex i complex; simplex s lokalnim postankom, complex s lokalnim i općenitim postankom. L o o s misli, da bi to bila lokalna bolest kolijevke zuba, a ne jedna općenita bolest, koja bi tobože ostavljala tragove na dijelovima kolijevke zuba. R ö m e r je bio prvi, koji je anomalijski razmještaj zuba istaknuo kao uzrok A.P. Na taj način dolazimo do dviju danas najznamenitijih teorija, koje imaju samo sporedne razrede. To su teorije K a r o l y a i B ö da . Teorija B o d a je veoma iscrpi­vog i izradjenog shvaćanja. Dinamična teorija ima svoju najjaču potporu u po W i d m a n n u postavljenom patološki-anatom skom nalazu. Bolest se širi u pravcu pritiskivanja.

K a r o l y e v a teorija opterećenja bila je polazna tačka B o d o v a . — K a r o l y i naime tvrdi,da kod atipičnog položaja zubi i kod mostova krivom artikulacijom dolazi radi preopterećenja zubova do A.P. G o t t l i e b misli, da vitalitet zuba igra pri tom važnu ulogu, jer da A.P. nastupa naime samo onda, ako zub nije dosta rezistentan. B o d o misli, da kod fiziološkog pre­griza nastaje jedna atrofija alveolarnog nastavka, a pritisak sa strane bio bi etiološki momenat A.P., dok je atrofija patološki produkat. Po B ö d o v o j teoriji nije neophotno nužno, da svi zubi moraju imati jednaki udio bolesti.

Postoji slijedeća formula A.P.

Pogledajmo do sada istaknute teorije. Shvaćanje, da je to jedna opće­nita bolest lako se može pobiti, jer u većini slučajeva nema nikakovih boli, nema šećera u mokraći, niti preobilje mokraćne kiseline. Dakle kao pravilo vrijedi A.P. bez općenitog oboljenja; pojmljivo je oslabljenje tijela radi drugih bolesti ili je radi slabog hranjenja, koje je za vrijeme rata podu-

381

piralo razvitak A.P. Nikotin i alkohol takodjer djeluju na razvitak bolesti. Što se tiče nikotina držim, da on ima veću ulogu kod stvaranja zubnog kamena i uslijed toga nastaje sekundarna infekcija. Zubni kamen predstavlja jedno vanredno sklonište za bakterije, koje tada pod vanjskim pritiskom velikom lakoćom opkole povrijedjeni periodontium i alveole.

P a t t e r s e n tvrdi, da se kod A.P. može očekivati jedna faringitida, a ' faringitide se pojačavaju drugim štetnim stvarima kao što je nikotin i alkohol.

Općenito liječenje A.P. nije dovelo do danas do cilja. Mislim pri tom na liječenje arsenom ili željezom.

Nadalje imademo dinamične teorije. Vrlo ih je teško pobijati. Do sada fale eksperimenti na životinjama, koji bi ove teorije potvrdjivali, tako da se one za sada mogu tek indirektno potvrditi. Eksperimenti na životinjama oteščani su s razloga, što su se najbolje dali izvesti na majmunskim ili onim živo­tinjskim lubanjama, koje imaju čovjeku slično zubalo.

Jedino i samo W i d m a n n - N e u m a n n o v a operacija mogla bi po­bijati dinamičnu teoriju. Zašto? Jer izvadja operaciju, pri kojoj se ne mije­njaju dinamične okolnosti. Alveola se oslobadja oteklina i po W i d - m a n n o v i m navodima u 4000 slučajeva nastupilo je ozdravljenje. Kad bi dinamična teorija bila ispravna, morala bi se atrofija dalje da širi i da se nove epitelne otekline pojave. Prvo oduševljenje za operaciju već je minulo i vijesti nijesu ni iz daleka tako povoljne, kao što su bila saopćenja W i dm a n n a i N e u m a n na. Izvještaji M a m l oka , Mü n z e s h e i m er a, Ad l o f a , S z a b o i B o n i s a takodjer su nepovoljni, te broj recidiva mora da bude prilično velik.

Izvadjati prilično veliku operaciju a sa vrlo sumnjivim rezultatom ili uopće bez njega mora da bude vrlo malo primamljivo. Kod operacije bivaju sekundarni produkti i znatan dio oboljelog tkiva odstranjeni, imalo bi se nadalje priklopiti jedno ravno tkivo, koje ne bi moglo dalje da služi kao zaklonište bakterija, dakle pri tom dolazi do privremenog mirovanja tog procesa. Pravi uzrok dinamične pogrješke nije time još odstranjen, jer na­stupa recidiva. S moje strane pratio sam operaciju s velikom skepsom.

Shvaćanje, da je A.P. prouzrokovana bakterijama, dominiralo je dugo vremena, a dominira gotovo i danas. Sada je uvjerenje o bakteriološkom uzroku oboljenja vrlo slabo te i moja dosadašnja iskustva upućuju me di­namičnim teorijama.

Bacimo pogled na današnju bakteriologiju A.P.F i s c h e r je uzeo kao uzročnike A.P. spirohete. Znamo da ove spiro-

hete zauzimaju mjesto izmedju dviju velikih grupa bakterija usne šupljine, naime medju životinjskim i bilinškim ( K o l l e ) mikrobima. Tri su glavne grupe spiroheta, koje mi u normalnim ustima nalazimo:

1. Spyrochaeta dentium; II. Spyrochaeta buccalis; III. Spyrochaeta media.Spyrochaeta dentium može se na serum-agaru gojiti. Spyrochaeta bu­

ccalis je najveća, koja se nalazi u ustima, dok media zauzima srednje mjesto po veličini. Sve gore navedene spirohete nijesu patogeničke. Jedino je mo­guće da su sve ostale spirohete, koje ćemo spomenuti, naročito L i b o n t o v e (Sp. perfringens, spironaem, dentium Koch, spirillum, spitigenum Miller, Spyr. micro- i macrod entium) više mutacije nego potpuno nove separatne spirohete. Dugo je vremena naglašavao G o d by, da se A.P. pomoću ameba može da izazove. G l y n i (Bordeaux) dijeli u ustima nadjene amebe u dvije grupe:

I. Entamoeba gingivalis, iz kulture se ne može da odgoji. Veličina 10 do 20 mikrona. Uvijek se može naći a naročito kod A.P. Gnoj još nikada nije opažen.

II. Amoeba limax, nalazi s e n omjeru 25% normalno u ustima. G o d b y je kasnije napustio amebe i uzeo kao uzročnik leptotrix iz uzgojene mate­rije A.P.

R o j a s (Lisabon) tvrdi, da A.P. biva isključivo preko strepto- i sta­filokoka prouzrokovana, dok je Li b o n t o n pristaša teorije, da spirohete prouzrokuju infekciju, dok strepto- i stafilokokove invazije smatra jedino kao sekundarnu infekciju.

Proučavao sam nekoliko slučajeva A.P. bakteriološki i mikroskopski po ovoj shemi: Friški preparati iz ustiju bojadisani: 1. jednostavno sa karbol-fuksinom, 2. Gramom, 3. Giemsom.

Istodobno cijepljenje gnoja na agar-bujonu i serum-bujonu. U 10 slu­čajeva početne A.P. moglo se konstantirati spiroheta i lept triksa. Ali čim je bolest većma napredovala, pojavljivao se sve veći i veći broj stafilokoka i streptokoka.

Na agar pločici dobio sam uvijek tri vrste stafilokoka i nekoliko ko­lonija streptokoka. Staphylococcus aureus, albus i citrens u svakom slučaju su se nalazili, dok je naprotiv gojenje spiroheta na serum-agaru ili serum- bujonu u spomenutim slučajevima bilo bezuspješno.

R o j a s naglašava općenito u posljednjoj svojoj radnji (štampanoj u ‘„Semaine dentaire“), da je jedini razlog A.P. strepto- i stafilokokcija. Ovo shvaćanje po bakteriološkom nalazu bilo je shvatljivije i stoga je R o j a s poduzeo liječenje vakcinom.

On je preporučao Besredkovu vakcinu mjesno primijeniti. Njegovi bi rezultati u tom pogledu morali biti sjajni. Nakon što sam našao veliku množinu strepto- i stafilokoka, pokušao sam u 5 slučajeva čistu terapiju vakcinom lokalno primijeniti, ali sa vrlo neugodnim uspjehom.

Injekcije su bile posvema površne i submukozne. Pogrješka bi even­tualno mogla i ovdje biti, jer nije bezuslovna upotreba potrebna. Materija je bila kod pojedinog pacijenta cijepljena i u svim (trim) slučajevima dobio sam čistu kulturu stafilokoka, a u dva slučaja stafilo- i streptokoka.

Kod injekcija bijahu upotrebljene vakcine državnog sero-terapeutskog instituta u Wienu.

Serija I. Kod prve injekcije ' /2 ccm sa 5 milijuna klica, kod druge injekcije 1 ccm i 10 milijuna klica, a kod treće 2 ccm i 20 milijuna klica.

1. Gospodja 0 . K. 45 god. stara. Lijevi i donji molarni klimajući, gnojno. Na agarovoj pločici 3 kolonije stafilokoka.

16./11. 1924. prva injekcija; nikakova reakcija.23./II. 1924. druga injekcija; popodne lice nabreknuto, oči jedva se

vide, crveni osip i temperatura do 40°.Treća injekcija tek nakon 17 dana (12./IIL); bez reakcije.Uspjeh nemoguće konstatovati; gnojenje traje dalje; zubno meso po­

plavilo.2. B. K. 38 g. stara. Općenita A.P. Na mandibuli još tri incizivna zuba

pomična. Na agarovoj pločici stafilokoki. Na 5./11. 1924. prva injekcija i u razmaku od sedam dana daljnje četiri injekcije.

Bez djelovanja i bez rezultata.3. A. E. 48 god. stara. Općenita A.P. sa silnom sekrecijom gnoja. Na

agarovoj pločici stafilokoki. Prva injekcija 5./II. 1924. bez reakcije; druga injekcija 14./I1I. Poslije podne bilo je lice jako otečeno, da pacijenat nije mogao otvarati očiju. Temperature nije bilo, puls normalan; ostali nalazi i apetit dobar.

Narednog dana naveče lice opet normalno. Treća i četvrta injekcija bez naročite reakcije.

Nakon treće injekcije sekrecija je postala minimalna. Zubi, koji su prije bili pomični, učvrstili su se,

382

383

4. A. J. 40 g. stara. Općenita A.P. sa pomičnim gornjim molarima. Na agarovoj pločici stafilokoki. Vakcine dane. 6./1V. prva injekcija. Popodne temperatura, lice otečeno. Ostale injekcije bez reakcije, ali i bez ikakvog vidnog uspjeha.

5. K. S. 50 god. star. Na agaru stafilo- i streptokoki. Pokušaji sa po­lovičnom dozom; bez ikakova uspjeha i reakcije. Unatoč apliciranja vakcine nikakovog uspjeha. Rado sam po navodima Rojasa, a da nijesam imao ni­kakvog uspjeha. Pet dosadašnjih slučajeva doista je malen broj, no ipak bi se bar neki uspjeh morao pokazati; ovako držim, da je ovo dovoljno, da od drugih pokusa odustanem. Gornji pokusi ipak pružaju indirektni dokaz, da stafilokokova i streptokokova etiologija ne će biti tačna.

L i b o n t o n naglašava protivno: on daje kombiniranu kuru, t. j. in­jekciju salvarsana i vakcine. Da ove lokalne injekcije salvarsanove ne teku tako glatko, lako si je predočiti. Terapije dakle na podlozi bakteriološke etiologije A.P. koje su iznesene, prilično su slabo utvrdjene. Moramo se bezuvjetno opet povratiti dinamičnoj teoriji.

Nedavno spomenuo je M a m l o k i nasljednost A.P., a imao sa m xi u mojoj praksi slučaj, gdje su i majka i kći trpjele od A.P. Ova se nasljed­nost dade upravo pomoću dinamične teorije protumačiti. Ne biva doduše A.P. nasljedjena, no odnošaj artikulacije, koji kasnije prouzrokuje A.P.

Terapija se može prama tome da bazira na uspostavljanju tačne arti­kulacije i na pobijanju sekundarne infekcije. Općenito stanje individua igra svakako veliku ulogu kod A.P.

Kod jednog općenito bolesnog čovjeka, na pr. pacijenta, koji je bolestan uslijed promjene tkiva, dašto da se atrofija mnogo brže razvija nego kod inače zdravog čovjeka.

Moje je mišljenje nakon prokušanih metoda, da če lagano no sigurno nestati sve one, koje se ne baziraju na odnošaju artikulacije, kao radioema- nacija, d’arzonvalizacija, piocianaza, vakcina i seroterapija.

Prije nego zaključim, dužnost mi je ovom prilikom izraziti najtopliju hvalu g. Dr. Eugenu Romanu, direktoru Jugoslavenskog Serum Zavoda, na njegovoj prijaznosti i dozvoli, da se mogu neograničeno poslužiti materijalom i spravama i svim onim, čim raspolaže njegov institut.

Resum e .

Dr. L u d w i g D e z s ö , Zagreb: B e i t r a g z u r F r a g e d e r A l v e o l a r ­p y o r r h o e .

Die letzten Jahre brachten verschiedene Theorien über den Ursprung und Behandlung der Alveolarpyorrhoe, jedoch keine einzige konnte einwand­frei bestehen. K a r o l y i und B o d o waren die ersten, die die dynamischen Veränderungen des Gebisses als Ursache der A P. annahmen. Sie empfahlen als Therapie die Herstellung der normalen Bissverhältnisse.

Der Autor untersuchte 30 Fälle von A.P. im jugoslavischen Serum- Institut und kam zur Überzeugung, dass die Spyrochaeten nicht jene Rolle spielen wie man es früher angenommen hat. Die Strepto- und Staphylokokken können auch nur als secundär eingedrungene Bakterien aufgefasst werden. Die A.P. ist nichts anderes als eine Druckatrophie mit secundären Infections- erscheinungen.

384

IZ PRAKSE.0 medjusobnom uticaju nutarnjih bolesti.

Dr. Aleksandar B a n d , Zemun.

Poznato je, da istodobno oboljenje na dvim unutarnjim bolestima imade djelovanje, da jedno oboljenje prevalira tako, te na drugu bolest u tolikoj mjeri utiče, da ona ili slabije ili jače izbija ili prolazi.

Djelovanje je dakle u tom smjeru, da jedna bolest drugu u razvoju ili intenzitetu priječi ili pojačava.

L o e w y publikovao je mnogo takovih opažanja, medju njima i svoja sopstvena opažanja u ratu.

Mi koji smo rat preturili, znademo da je bilo vrlo mnogo t. zv. „Miscb- infection“. Bilo je oboljenja istodobno na tifu i dizenteriji, ili tifu i koleri, ili pako na tifu, dizenteriji i koleri. Nadalje istodobna oboljenja na rekurensu i malariji itd. I tu smo mogli da primjetimo, kako jediv* bolest utiče povoljno na drugu. Dizenterija i kolera uticale su u tom smislu, da su znatno poti­snule temperaturu kod tifa.

Poznato je nadalje uticanje erizipela kože 11a novotvorevine, osobito na one lupoznog ili luetičnog karaktera, pa uticaj ne sarkome i karcinome, zatim uticaj malarije na progresivnu paralizu. Pa najzad i uticaj dobraca na tuberkulozu pluća.

V e i e l je u Münch, med. Woch. br. 25., god. 1923. iznio još nekoliko sopstvenih opažanja, kao povoljni uticaj dobraca na myelitis transversa, di- zenterije na uloge, škrleta na tuberkulozu pluća i t. d.

Iz svoje sopstvene prakse hoću da u kratko opišem jedan zanimivi slučaj uticanja malarije na seroznu upalu porebrice.

I. R. 18. g. star iz Makedonije. Obolio je pred 3 dana na jakom probadanju na desnoj strani pluća. Perkusijom ustanovim eksudat do' polovice skapule. Auskultacija potvrdjuje diagnozu. Probnom punkcijom ustanovio sam serozni eksudat. Temp. 38°— 38'53. Pregledao sam bole­snika prije podne i za poslije podne odredio sam punkciju.

Jedan sat nakon što sam otišao od bolesnika, budem hitno pozvan natrag, jer da sada bolesnik ima vrlo veliku vatru. Temp. 40'8°. Moram priznati, da nijesam zapravo znao u čem je stvar. Možda su prvi znaci jednog empijema? Ne znam. Infekcija je kod probne punkcije bila isključena. — Punkciju sam na to odložio za sutradan, odredio mrzle obloge i ostao u stavu iščekivanja'.

Sutradan, kad sam ponovno došao, bio je pacijenat posvema beztemperature (360). Pripovjeda, da se silno znojio i da mu je sadadobro. Anamnestički doznao sam, da je pred dvije godine bolovao na groznici. Pregled krvi: Malaria tertiana.

Pregledam pluća i na svoje začudjenje nadjem, da je eksudat spao na polovicu. Sjetio sam se medjusobnog uticaja unutarnjih bolesti, stoga nijesam htio da ordiniram chinin, nego sam odlučio, da i drugi eventualno i treći napad sačekam. Drugi napad je propisno došao, ovaj put sa temperaturom od 40°. Sutradan eksudat više nijesam mogao naći. Antimalarična terapija; bolesnik se za 3 dana pridigao a eksudat se potpunoma izgubio.Ovaj slučaj je po mom mnijenju tipičan slučaj medjusobnog uticaja

nutarnjih bolesti, pa ga stoga predajem javnosti.

385

Rčsumć.Dr. A l e k s a n d a r B a n d , Zemun: Ü b e r g e g e n s e i t i g e B e e i n f l u s s u n g

i n n e r e r K r a n k h e i t e n .

Verfasser schildert einen Fall von Pleuritis exsudativa mit grossem serö­sen Ergüsse bei einem Patienten, welcher während dieser Erkrankung an Malaria tertiana erkrankte. Durch das Hinzutreten von Malaria schwand der pleuritische Erguss nach zwei Anfällen vollständig.

Nešto o toksinima u mokraći.Dr. J. M a r č e l ić , asistenat internog odjeljenja državne bolnice, Šibenik.

Ovim smo eksperimentima htjeli pronaći, da li izlučivanje toksina u mokraći stoji pod uplivom veget. nerv. sistema. Eksperimente smo ovako proveli. Eksperimentiralo se najviše sa pacijentima tuberkuloznima na plu­ćima, u nekoliko slučajeva bolesnima od tifusa. Pacijenti su za vrijeme pokusa jednako hranjeni i davana im je jednaka količina vode. U svim pokusima upotrijebili smo mokraću bez bjelančevine, izlučenu od 8— 10 sati izjutra. Iz mokraće smo obarali bjelančaste sastojine alkoholom, filtrirali kroz stakleni pamuk, ostatak na filtru otapljali u destiliranoj vodi. Tu bismo mutnu tekućinu oštro iscentrifugirali te tom čistom preostalom tekućinom pravili pokuse. Količinu smo otopljenih proteoza odredjivali po Mikro-Kjel- dahiu. Toksicitet smo pak odredjivali efektom otopine prema koloidalnom Ag kao peroksidazi.

Pri tome se ukazalo, da je toksicitet mokraće najuže vezan uz više proteoze, čije su oborine s alkoholom reverzibilne i koje proteoze imaju osebine plasteinogene sa rastopinom papayotina; isto tako ide toksicitet mokraće uporedo sa napetosti površine.

Kao podražaj za veget. nervni sistem upotrjebili smo supkutanu injek- kciju O'Ol— 0015 pilocarp. hydrochlor. Treba da spomenemo, da je efekat pilocarpinom bio mnogo jači, kad bismo ga injicirali pol sata iza što je pacijenat uzeo 0 7 5 phenacetina (upliv neostriatuma; Freund, Dresel). P o ­znato je, da pilocarpin djeluje u organizmu pojačavajući oksidaciju i pri tome umanjuje količinu fosfata u mokraći. Isto tako pojačava alergiju.

Oslonivši se o to upitasmo se, da li pilocarpin jednako djeluje kod lakše i teže bolesnih u gore spomenutom smjeru i da li se pri tome mije­nja toksicitet mokraće.

Pokusa smo učinili preko 60, konfrontirane mokraće bile su skoro jednakih spec, težina.

Od učinjenih pokusa možemo u glavnom da zaključimo, da pilocarpin kod lakše bolesnih umanjuje toksicitet mokraće, kod težih pak ostavi jednak toksicitet ili ga pojača. Pri tom mijenjanju toksiciteta ima mnogo gradacija n. pr. ima slučajeva, gdje sam pilocarpin umanji toksicitet dok pilocarpin -j- phenacetin pojačava.

Analogno djeluje pilocarpin na količinu fosfata u mokraći.Mislim da je očigledna sličnost tih fenomena sa negativnom i pozitiv­

nom fazom alergije kod t. z. podražajne terapije.L i t e r a t u r a : F r e u d e n b e r g - G y ö r g y : München, med. Wochenschrift, 1922.;

V o l l m e r : Klin. Wochenschrift, 1923.; V o l l m e r : Zeitschrift für ges. exper. Medizin, Band 40.

386

Referati.Pedijatrija.

Prof. Gröer: Idiopatička anoreksija djece.(Wiener med. Wochenschrift, br. 20. g. 1924.)

Anoreksija je kronično nastupajući sindrom označen teškom bestečnošću, pomanjkanjem ishrane kod dobrog inače ili samo nešto zaostalog rašćenja tijela, uz nervoznost i sklonost k neuropatiji. Želudac anatomski i funkcio- nelno kod toga je netaknut.

Liječenje: Promjena okolice, prisutnost djeteta, koje dobro jede. Stroga točnost u davanju hrane: 5 obroka dnevno. Dovoljno vode. Nikakovi lijekovi za otvorenje. Slane kupelji 3 X 11 tjednu. Ležanje prije jela kroz 1 sat. Kaostomachicum ac. hydrochl. dil. u miksturi. Dr. C u l e k .

Dr. K assow itz: Doprinos kontroli djelovanja lijekova kod hripavca.(Wiener med. Wochenschrift, br. 20. g. 1923.)

Ispitivao je Na bromat. i luminal. Osim sedativnog djelovanja nemaju nikakvog djelovanja, koje bi se moglo objektivno ustanoviti. Većina lijekova djeluje sugestivno. Dr. C u l e k .

Dr. Furchtgott: Profilaksa m orbila.(Prakticky lekaf, br. 4., g. IV.)

U inkubacijonom je stadiju moguće provesti profilaksu te time spri­ječiti razvitak morbila. Rabi se profilaktički serum tj. rekonvalescentni mor- bilozni serum, koji ako je podavan u pravo vrijeme i u dostatnoj količini djeluje pouzdano. Imunizacija je jednostavna. Djeci u inkubacijono vrijeme (2.— 8. dan), što prije, to bolje uštrcamo 5— 6 cm3, najmanje ali 3 cm3 imunizacijonog seruma potkožno u stegno. Serum si može svaki sam prire­diti iz krvi djeteta 7—44 dana poslije dobraca, uzete sterilnim načinom.Posudu podstavimo koso, pošto tako dobijemo najviše seruma, koji otpipe- tiramo, te na svakih 10 cm3 dodajemo 1 kap koncentr. karbolne kiseline.

Uz ove uvjete (krv uzeti 7.— 14. dan, uštrcavati 2. najkasnije 6. dan inkubacije, obrok 6 cm3, najmanje 3 cm3) imade uspjeha u 100% slučajeva.

Dr. C u l e k .

Dr. Brezlik: N agla smrt u dječijem vijeku.(Bratislavske lekärske listy, br. 4. g. 1924.)

Slučaj nagle smrti kod dječaka 8 g. starog, zdravog, kod kojeg je i klinički i patološko-anatomski ustanovljen status thymicolymphaticus, sa do sada n a j v e ć i m poznatim timusom u literaturi (56 gr.) uz hiperplaziju tonzila, štitne žlijezde, mezenterijalnih i ostalih žlijezda, degeneraciju miokarda i bubrega. ' Dr. C u l e k .

Dr. Doskočil: Fenom en b lijedosti kod skarlatine.(Prakticky Ićkar, br. 4. g. IV.)

Ovaj „Auslöschphenomen“ kod skarlatine znači, da osip na mjestu intra­kutane injekcije sera rekonvalescenta ili normalnog čovjeka poblijedi. (Schulz

387

i Charleton). Ovu blijedost izazivlju albumini i globulini; lumbalni punk'tat i materinsko mlijeko bilo je bez djelovanja. Skarlatinozni osip reagira tim fenomen'om na intrakutanu injekciju normalnog seruma, ili seruma od rekon­valescenta, počimajući od 4. tjedna bolesti, dočim serum oboljelih od skar- latine ili rubeole iz vremena egzantema ili odmah iza njega nema te s p o ­sobnosti. Dr. C u l e k .

Dr. Brezlk: Sekrecija želučanih sokova kod dojenčadi.(Bratislavskć lekarske listy, br. 3., g. 1923.)

Konstatira na temelju umjetnog hranjenja dojenčadi ove činjenice: Se­krecija je iza čaja sa ili bez šećera znatna, tako da može producirati i slo­bodnu solnu kiselinu. Evakuacija je želuca iza čaja brža nego iza mlijeka.

Žensko mlijeko prouzrokuje umjerenu sekreciju kroz prva 2 sata, teje ista blaža od one kod razrjedjenog kravskog mlijeka, koje prouzrokuje intenzivnu sekreciju. Slobodna HCI opažena nije. Kravsko mlijeko prije se usiruje od ženskog a želudac se brže ispražnjuje, dakle utroba mora jače da radi. Dr. C u l ek .

Dr. Brdllk: A spiracija stranih predm eta i status thym olym phaticus.(Bratislavske lekarske listy, br. 5., g. 1922.)

Navadja 11 obdukcijonih nalaza, te pretresa ova pitanja: Vjerojatno je, da kod ovakove djece postoji faring, hiperestezija kombinirana s anestezijom laringa, te se uz ovaj momenat kod disanja na usta kod limfat. djece možerastumačiti aspiracija. Limfat. djeca teže podnašaju aspiraciju nego zdravadjeca a ekspektoracija je uslijed slabog i trošnog mišičja takodjer slaba.

Dr. C u l e k .

Interna.

Zeckw er; Senilna atrofija jetara.

(Pathologica, No. 373., g. 1924.)

Autor donosi, u Journal of Laboratory br. 8. svoje studije o progresiv­nom smanjivanju jetara tijekom godina i dolazi do slijedećih zaključaka: Težina jetara normalnoga čovjeka od 40 godina iznosi okruglo 1550 gr., izmedju 50—60 god. spadne težina na 1400 gr., od 60— 70 god. na 1300 gr. a prema 80-tim godinama na nešto više od jednog kilograma.

Dr. J. P a j a s .

Dr. Klein: P ato log ija i terapija kroničnih proljeva.

(Priručna knjižnica časopisa Prakticky lekar, br. 3.)

Pregled svega što je do danas poznato o raznim kron. proljevima. Patološka fizijologija proljeva. Istraživanje stolice. Crijevna dispepsija. Kvasna crijevna dispepsija. Truležna dispepsija. Klin. slika njihova. Pravi crijevni katar. Proljev živčanog i psihičkog uzroka. Reflektorički proljev. Proljev kod bolesti živaca.

Simptomatički proljev kod sveukupnog pobola, kod tuberkuloze, kod pobola endokrinog ustroja, kod perniciozne anemije.

Nepravi proljev. Crijevne stenoze, postdizenterički proljev.Dr. C u l e k ,

Dr. Henner: D ystonia muscul. deform ans na bazi epidem ičkeencefalitide.

(Časopis ceskych lekarti, br. 21. g. 1924.)

Sinonima: Torsionsdystonie, dysbasia lordotica progres., progress. Tor- sionsspasinus. Opis slučaja kod 16-godišnjeg nedegeneriranog mladića. Jednoć je te vrsti, koja spada u okvir hepatolentikularne degeneracije, kod koje imade nekakovo značenje rasna predilekcija, drugi put je samo sindromom, koji djelomično ili potpuno torzivnu grč oponaša. Ovaj sindrom je vjero­jatno u najvećem dijelu ekstrapirainidalan te može da bude izazvan kojom god anatomičkom lezijom sa maksimumom opsega izmedju central, ganglija i srednjeg mozga. Torzivni spazmus u mnogom pogledu sličan je eksperi­mentalnoj decerebralnoj rigidnosti kod životinja (majmuna).

Pojam ekstenznog parkinsonskog sindroma traži reviziju. Pisac je mni­jenja, da predleže a vjerojatno da je i svaki put predležala distonija, i to ili potpuna, ili djelomična, te da je t. zv. ekstenzni parkinsonski sindrom bliži sindromu distonije, nego parkinsonskom sindromu. Članku je dodano 48 filmskih povećanih snimaka raznih faza distonije kod kretnja i hoda.

Dr. C u l e k .

388

Dr. Netoušek: Colopathia m ucom em branacea.

(Bratislavskć lekarske listy, br. 1., g. 1923.)

Kazuistično priopćenje neobičnog oblika crijevne neuroze kod gospodje, koja več dulje vremena pati od pobola kao kolika, lokaliziranih u lijevoj polovici dolnjeg trbuha za više sati, za koje vrijeme nema stolice. U stolici sluz u obliku vrpca i krpica.

Diagnoza se oslanjala na 3 temeljne pojave tog sindroma i to: moto­ričke (tvrda i teška stolica), senzitivne (kolika) i sekretoričke (sluz u sto­lici) promjene.

Liječenje je veoma tegotno. Hrana bez najmanjeg fizikalnog ili kemičkog podražaja, kao kod teškog tifusa Regulacija stolice s uljenim i mucilagi- noznim lijekovima (paraffin, Cristolax); irigacija, drastica ili soli su kontra- indicirane. Tople obloge, atropin. Stalna struja i masaža. Dr. C u l e k .

Dr. Sigm und: E longacije duodena.

(Časopis českych lekarü, br. 46 , g. 1923.)

Kliničko značenje. Ako motrimo naporan rad dvanaesnika, koji dolazi iza kraće ili dulje .umornosti, ono konvulzivno stezanje, kojim nastoji da istjera sadržaj, ne ćemo ni časak sumnjati, da u tome leži glavni uzrok gastroptoze. U mnogim slučajevima hrana istisnuta u duodenum vraća se kroz oslabljeni pilorus natrag u želudac i prouzrokuje tako novo njegovo opterećenje. Uz to dolaze sekundarne poteškoće, trakcija za ductus chole- dochus i pancreaticus, neprestano natezanje senzitivnih vlakanaca po elon- giranom duodenu, koji se uz to još konvulzivno steže — sve dostatni raz­lozi, da se rastumače one poteškoće atonika, kojima je nivo osjetljivosti znatno snižen. Dr. C u l e k .

Oto-rino-laringologija.

Dr. W allisch: G lossitis exfo lia tiva chronica.(Wiener med. Wochenschrift, No. 16., 1924.)

Vrlo rijedak slučaj kod bolesnice 50 g. st. i strastvene pušačice. Jezik odebljan, vise s njega čitave krpe debele sluznice, rubovi su izgriskani uslijed bolova. Slučaj je liječen sa t. jodi; izliječenje. Dr. C u 1 e k.

Dr. Kryže: Angiom a desnog etm oidalnog predjela.

(Časopis českych lćkaru, br. 6., g. 1924.)

Opis tumora sa živahnom pulzacijom u desnom etmoidalnom predjelu. Tumor bilo je moguće znatno stisnuti, uzurirao je k o s t i bio je egzulceriran na prednjem rubu, uslijed toga bilo je veoma vjerojatno, da če doći do arte- rijelnog krvarenja. Kod kompresije a. carotis communis pulzacija je prestala i tumor je kolabirao. Ligatura a. carotis externa bila je bez uspjeha, ligatura carotis comm, spriječila je posvema dolazak krvi u tumor, koji je nekrotizirao. Ko- lateralna cirkulacija uredila se tako, da nijesu nastupile nikakove povrjede moždjana. Kasnije neznatne pojave (11 dana) bile su prouzročene bačenim komadićima tromba u koju granu a. striatae ili chorioideae. Dr. C u l e k .

Dr. T esar: B ilješke o stranim predm etim a u jednjaku i o kom pli­kacijam a istih.

(Prakticky lekar, br. 1. g. IV.)

Strano tijelo zadrži se obično u tipičkim mjestima fiziološkog suženja jednjaka i to: i z a p l o č e c a r t ii. c r i c o i d . , gdje strani predmeti najčešće se zadrže, u visini b i f u r k a c i j e t r a h e j e i luka aorte, te u visini h i a ­t u s o e s o p h a g e u s o š i t a .

Patološke strikture- j e s u : 1. prirodjene; 2. brazgotine iza lukšije, kise­lina, iza difteričnih ili luetičnih čirova; 3. uslijed tum ora: benignog (papil­loma, myoma, adenoma, polyp) malignog (sarcoma i carcinoma)* koji a k o " leže u blizini cart, cricoid. mogu da budu veoma pogibeljni, pošto se lako dogodi kod ezofagoskopije perforacija, koja se smrtno svršava; 4. kompre- sivne stenoze su rijetke, te se nalaze tek kod razudbe. Jednostavnu stenozu znade prouzročiti struma; 5. spastičke stenoze.

Pisac savjetuje, da liječnik n i k a d a n e k u š a s t r a n i p r e d m e t v a d i t i sa tako pogibeljnim instrumentarijem kao što su Kirminssonqve kliješte, Haeckerov, Weissov ili Grafeov aparat, a isto tako nikada da n e r a b i s o n d e , jer pokušaj potisnuti strani predmet u želudac može da bude veoma pogibeljan, isto tako je pogibeljno vaditi strani predmet iz jednjaka uz kontrolu rentgenološkog štita; jedini je danas uspješni način vadjenje uz pomoć ezofagoskopa. Ezofagotomiju provest ćemo samo onda, ako je ezofagoskopija posve zatajila, sluznica edematozno nabujala, visoka toplina, vrat otečen ili emfizem, koji pokazuje, da je proces prešao već u mediastinum.

Oštri predmeti mogu prouzročiti dublje ozljede, kojima slijedi peri- oesophagitis, mediastinitis, te smrt. ili se razvije kron. periezofag. apsces.

Od oštrog predmeta može doći do fisure sluznice ili še komad sluznice otrgne. Uslijed dugog djelovanja stranih predmeta tlakom može da se razvije nekrotični čir ili ezofagotrahealna fistula. , ,

Kadikada m ože-sakupljena rastvarajuća se hrana u d i v e r t i k u l u tlakom prouzročiti dekubitus stijenke, flegmonu i apsces, koji perforira u

389;

390

mediastinum i može provaliti i u prsnu šupljinu. Konačno može strani pre­dmet osim oštećenja jednjaka i susjedne utrobe nabosti krvne sudove, na­ročito velike žile. Krvarenje, koje je prouzročilo strano tijelo, a nije prou­zročeno nikakovom pogibeljnom manipulacijom ekstrakcije, rijetko kada je pogibeljno, te se dade obustaviti namazanjem sluznice adrenalinom ili 10% gelatinom.

Pisac rezimira: Većina se komplikacija stranog predmeta u jednjaku svršava smrtno a najveći dio prouzročen je pogibeljnom manipulacijom ša sondom bez kontrole oka. Za to je diagnoza i ekstrakcija najsigurnija jedino uz ezofagoskop. Dr. C u l ek .

Izvještaj o II. god. skupštini č. si. o to laringološkog društva u Pragu19. i 20. svibnja 1923.

Knjiga o 220 str. iz koje navadjamo sadržaj.A. G l a v n e t e m e :

Doc. Dr. Pfecechtel: Fiziologija i patologija otolitičkog ustroja.

A n a t o m i j a . Funkcije ustroja (orijentacija prama vertikali, regulacija tonusa mišičja u različitom položaju i kod stanovitih faza raznih kretnja. Tonički labirintalni refleksi (refleksi postoja, refleksi uslijed kretnja od ka- nalikula, refleksi uslijed položaja od otolita, kaloričke reakcije). Teorija funk­cije otolita. Posljedice jedno- i obostrane labirintektomije. Farmakologija otolitičkog ustroja.

K l i n i č k i d i o . Metode istraživanja otolit. ustroja. Istraživanje povrjeda orijentacije prama vertikali. Refleksivno skretanje očiju.

Razdioba povrjeda: Periferne povrjede. Pobol sakulo-utrikularnih pruga u n. acust. Centralne povrjede otolitičkog sustava.

Prof. Cisler: Sklerom u Č. SI.

Do 1908. god. bilo je u Češkoj 24 slučaja skleroma, za 3 god. kasnije našao je Frankenberger 12, a zajedno sa slučajevima motrenima na klinikama narasao je broj na 74. Od tog vremena do god. 1918. ustanovljeno je kli­nički dalnjih 75 sluč., od kojih pripada na Češku 33, Moravsku 14, Slova­čku 6, Potkarpatsku Rusiju 2 sluč.

S k l e r o m p o j a v l j u j e s e u s v i m d i j e l o v i m a d r ž a v e , n e s a m o k o d Č e h o s l o v a k a v e ć i k o d o s t a l i h n a r o d n o s t i , može se prenesti dodirom i ne može se o infekcioznosti i kontagioznosti njegovoj više ni sumnjati.

Pojavljuje se u svakom deceniju života, većinom kod nižih slojeva. Promjena vanjskog nosa ne mora uvijek da bude, dočim i n t r a n o s n i h i m a d e s k o r o b e z i z n i m k e .

Bakteriološko istraživanje bilo je od 19 sluč. 12 puta pozitivno, te je ustanovljen bac. Frischov i to iz infiltrata ili razmazom ili nacijepljenjem na agar i kulturom.

Liječenje, koje je bilo prije jedino paliativno, (istruganje infiltrata, kauterizäcija, resekcija) pokazuje u novije doba i novih načina. Dilatacija sa Schrötterovim katetrima je dobra, jer infiltrati se gube, ali ne može spri­ječiti recidiva. Fibrolisyn čini se, da nema djelovanja. Laringostomija i odstra­njenje svega, što je patološko. Rentgen po R y d y g i e r u nije samo izvrsno palijativno sredstvo, već se postizava s njime i potpuno izliječenje, što potvrdjuje i prof. Cisler sam.

391

Salvarsan bio je u većini slučajeva negativan. Etiološki sa produktima bacila skleroma počeo je liječiti V y m o l a (Honlov rhinosklefln), iza njega K u t v i r t , koji je došao do zaključka, da je moguće s njime p r o c e s o b u s t a v i t i i t o e t a p n i m l i j e č e n j e m i u p o r a b o m p r e p a r a t a s p r o g r e s i v n i m i n t e n z i t e t o m . Ovim cijepljenjem sprječava se dal- nji porast infiltrata, tkivo dobiva nekakovu rezistenciju prama mikrobima i produciraju se specifičke tvari, koje uništavaju mikrobe u organizmu. U naj­novije vrijeme hvale nekoji liječenje sa radijem, odnosno uz podavanje tartari stibiati.

No čini se, da je etiološko liječenje jedino na pravome putu quoad sanationem. Opaženo je, da je preboljeli tif povoljno djelovao na sklerom ( L u b l i n e r ) , po G e r b e r u i trudnoća.

Prof. Vymola: Sklerom.

Sa histološke strane postoji u naziranju na sklerom stanovita razno­likost raznih autora, koja se može rastumačiti time, što sklerom kod svog razvitka poprima razne faze promjena (metamorfoze), tako da se nalazi tiču zapravo raznih stadija skleromatoznog pobola,

Terapija: V a n j s k a s r e d s t v a . 2 % ac. carbol., 1% sublimat, ac. pyrogal., arg. nitr. i zinc, sulphur, u supstanciji, pasta s mliječnom kiselinom) kreosot, mogu pobol poboljšati, ali ne izliječiti.

P a r e n h i m a t . i n j e k c i j e : 1 % ac. carbol., sublimat, 1 % t- jodi, 2% natronsulfonat, arsen, arsenobenzol, fibrolysin — s istim uspjehom kao vanjska sredstva.

K i r u r š k o l i j e č e n j e pokazalo se zgodnijim od prijašnjih sredstava: dilatacija, galvaničko ispaljivanje, laringotomija uz dilataciju.

R e n t g e n se u najnovije doba smatra dobrim sredstvom naročito kod skl. laringa, isto tako liječenje radijem. K a h l e r preporuča radium-bromid. P a w l o w s k i priredio je rhinoselerin iz kultura, koji uštrcan, prouzrokuje na oboljelom mjestu upalu, fagocitozu, te koji imunizira okolicu. Dakle dje­luje tu toksin.

H o n l je odabrao u svrhu liječenja bakterijelnu plazmu ili protein, koji je isparivanjem kondenziran na 1/ 1o. Ovim sredstvom liječio je K u t v i r t 4 sluč. i postigao je privremenu imunizaciju i spriječio je širenje pobola u okolicu. Kasnije pojačan je preparat pridodanjem suspenzije bakterija, koje su umrtvene kod 54° C. Dosadanji uspjeh upućuje, da se sa pokusima na­stavi. Slijedi opis 13 motrenih slučajeva.

B.) R e f e r a t i .

Prof. Kutvirt: Okulomotoričke povrjede kod pobola otitidom.

(Paraliza abducenta, okulomotorija, trohlearisa). Kratak opis više slu­čajeva.

Doc. Dedek: Angioneuroze gornjih puteva disala.

(Pseudoerysipelas, hydrorhoe našališ, akutni ograničeni edem, oedema fugax, opisani prvi put po Quinckeu.)

Dr. Greif: Bakteriološka komponenta simptomovog kompleksa t. zv. genuine ozaene i njezino značenje u etiologiji i terapiji pobola.

Ne priznaje značenja infekcioznom agensu Perez-Hofer-Shigovu, koji da sudjeluje samo sekunderno.

392

Dr. Horäk: K pitanju fiziološkog značenja tonzila.

Saglasan je s Fleischmannom, koji je odustao od svoje tvrdnje, da su tonzile žlijezde s unutarnjom sekrecijom, kao što i da mogu u okolicu slati redukcijone tvari.

Dr. Horäk: Štedljiva anestezija sluznica

ne da se dobro provesti sa 3% Hirschovom otopinom, ali sa 5 % istom v o d e n o m otopinom (bez ac. carbol.) postizava se točna anestezija grkljana isto kao sa 20% kokainom, uz to je manje otrovna i vrlo jeftina.

Dr. Jodasovä Miloslava: Slučaj osteomijelitide kostiju lubanje od kron. empijemafrontalnih sinusa.

Opis jednog slučaja, kojemu se pridružila upala mozgovnih opna.

Dr. Köhler: Dermoidalna kista nosnog korjena.

Opis slučaja.

Dr. Ledi: K terapiji gnojnih meningitida,

Opis dvaju sluč. izliječenih operativno na slijedeći način: Otkrije se dura mater ispod squamma temp, u okrugu od 1 cm a ispod dure se uštr­cava fiziološka otopina (30—40 cm3) uz tlak prama onome, s kakovim odlazi likvor kroz iglu, koja se uvela u lumbalnu šupljinu. Iza toga se uštrca 20 do 30 cm3 1% rivanola u subduralnu šupljinu, a tlak se ostavi nešto poja­čan. Uspjeh kod prvog slučaja već peti dan.

Dr. Seemann: Subniukozni rascjep tvrdog nepca.Dr. Soukup: Postoperativno liječenje akutnih sredoušnih upala s mastoiditidom.

Šupljina se dezinficira s rivanolom 1 : 500. Liječeno je tako 134 tre- panacija sa 41% potpunog izliječenja.

Dr. Špulakova: Panitrin u otologiji.

Predbježni refarat. Uporabiv je kod labirintitida, tzv. živčanoj nagluhosti, kod koje je uzrok u pobolu cirkulacijonog aparata (arterioskleroza), infek- cijozne bolesti (neuritis acustica) i kod nagluhosti u starosti (presbyakusis), .kod svježe otoskleroze, i kod ostalih bolesti, kod kojih druge metode nijesu imale djelovanja. Injicira se iza uha izmjenično, jedan put kroz 7 dana, ukupno 8 injekcija.

Prof. Ninger: Povrjede u postignuću cilja kod hoda, kod pobola vestibularnog ustroja.

Pokazuje na jednom slučaju serozne labirintitide, kako promjena polo­žaja glave imade upliv na postignuće cilja hodom, — kod abnormalnih prilika labirinta.

Dr. Ledi: Prilog k liječenju skleroma.Uštrcavao je na prijedlog prof. K a b e l i k a intravenozno 5 cm3 1%

tartar, stibiatus, kroz više dana do 1 tjedan po jednu. Za nekoliko časova iza injekcije nastupa jako pojačanje sekrecije sluzi, kraste se odljušte te budu uslijed kašlja odstranjene. Kasnije opaža se svježe crvena sluznica, infiltrati se smanjuju, dapače i brazgotine budu mekše. Uz to znatan porast

393

na težini i svjež izgled. Svi tako liječeni slučajevi pokazivali su veliko po­boljšanje sa nadom na potpuno izliječenje, te su dokazani kao klinički, bakteriološki i histološki sklerom.

Dr. Viškovsk^: K terapiji akutnog otrovanja kokainom.Iz pokusa na kuniću proizlazi, da je veronalnatrium najbolji protulijek,

jer utišuje grčeve, a pred morfijem imade tu prednost, da ne djeluje na centrum disanja. Calciumchlorid ne može spriječiti grčeve, ali djeluje podra- žajnini načinom na centrum disanja, koje je kod otrovanja kokainom najviše ugroženo.

Kod čovjeka moralo bi se intravenozno dati kao prvi obrok barem0.25 veronalnatrija u 5 % otopini i ponoviti injekcije prama potrebi. Cal­ciumchlorid u 10% otopini intravenozno u obroku 4 puta većem od obro­ka kokaina. (5— 10 cm3 10% otopine). Uštrcavati veoma polagano.

C. D e m o n s t r a c i j e — 6 slučajeva. Dr. C u l e k .

Terapija.M agnol — zam jena D akinove otopine.

Dr. W. K u l k a (u „Wiener med. Wochenschrift“, br. 30 g. 1924.) piše o Magnolu: Magnol je bazički spoj magnezijeva hipoklorita, nije topiv u vodi ali uz dodatak slabih kiselina n. pr. natriumhydrokarbonata u preobilju vode oslobadja se lagano hipoklorova kiselina te 0 5 postotna otopina Magnola ostaje kroz 30 dana nepromijenjena. Upotrjebljava se kod manjih torpidnih gnojnih rana, panaricija, flegmona, kao kupelj u 0 .5% otopini; kod difterije kao grgača (0.25%); kod stomatitis ulcerosa za .isp iranje ustiju ('A i 1/2% otopina) i kod-alveolarne pioreje. Kod tvrdokorne ok-siuriaze, gdje opeto­vano zataji santonin, klizma od % 1 0 25 postotne otopine Magnola sigurno djeluje. Jednako se može upotrjebiti kod fetidnih iscjetka vagine (pyometra, Ca) te za ispiranje mjehura kod cistitida. — Djelovanje Magnola (iz domaće tvornice ,,Kaštel“-Karlovac) je isto kao i ono Curul-Dakinove otopine, dakle uz manju komponentu klora odnosno 0.2 podražaj epitela i tkiva rane (me­haničko ispiranje rane izazvanom limforeom). — Dolazi u trgovinu u ta­bletama: natriumhydrokarbonat ä 2,0 g — magnesiumhypochlorit ä 0'65 g, koje otopljene u 0'5 1, odnosno 1,0 1 daju 0 5 odnosno 0'25 postotnu otopinu. Ne valja ga upotrjebljavati uz metalne instrumente. Dr. Janko P a j a s .

Dr. Schw ank: Andriolovi preparati u derm atologiji.(Češka dermatologie, br. 7. g. V.)

Andriolove masti znače obogaćenje terapeutskog arzenala u dermato­logiji. Osobito su to razni ekcemi i ulcera cruris, kod kojih je djelovanje frapantno, dalje lichen ruber planus, trichophytia i acne. Andriol. bismutova kombinacija, u kojoj je jod u topivom obliku kombiniran s bismutom, apli- kovana u obliku masti, djeluje regenerativno na bolesno tkivo a ujednosnažno dezinficira. Imade indikaciju kod eczema chron., ulc. cruris, ulcera carcinomatosa i gummosa.

Kombinacija joda s uranom dolazi u slaboj koncentraciji III. i jačoj VI., djeluje kod lupus vulg., trichophytia, lichen rub. planus. Dr. C u l e k .

Dr. Sacha: T erapija trahom a supkonj. injekcijam a hydr. oxycyanati.(Bratislavske lekärske listy, br. 5. g. 1924.)

Kod svježe granulozne forme bez panusa uštrcao je supkonjunktivalno !/ 2 cm3 l% o solucije sa V2 cm 3 2°/0 novokain otopine. Iza injekcije slijedi znatan

394

edem vjedja i spojnice, prekrvljenje i dosta znatni bolovi kroz 2— 3 dana. Za tjedan dana vidi se djelovanje injekcije. Zrna se oploštuju i nestaju, ali ne jednako, recidive nijesu isključene, za to je kod svježih slučajeva napu­stio te injekcije. Kod starijih slučajeva daje injekciju izravno iza limba, ili direktno iza bulbusa u otopini 001, cocaini 0 3, aq. destil. 30. (2 cm8). Me­toda treba još daljnjeg ispitivanja i iskustva. Dr. C u l e k .

Helminal, novo sredstvo protiv askarida.

Dr. G u n t r u m (u „Therapie d. Gegenwart“ br. 8 g. 1923.) piše: Po­tanka istraživanja oko novog sredstva H e l m i n a l a (Merck) pokazala su, da se taj preparat može smatrati potpunom zamjenom za Santonin i 01. Cheno- podii. Helminal ima dapače veliku prednost u tomu što nije otrovan. Prire- djuje se u tabletama i u formi Helminal-granula i davan je i maloj djeci (od 2 godine), te su ga bezuvjetno podnosila. Djeca uzimaju Helminal općenito rado i u većini slučajeva nastupio je željeni uspjeh. Rijetko kada se morala provesti još druga kura. Dalnji pokusi treba da odluče, da li se Helminal može s jednakim uspjehom davati i kod oksiura. — ć.

Lijek protiv ankilostom iaze.Prof. Z i e m a n n (u „Med. Klinik“ br. 8 g. 1924.) izvješćuje o svojim

uspjesima kod liječenja ankilostomiaze. Kod ankilostomiaze, koja je u nekim predjelima endemski raširena (100% sveg pučanstva), obično se liječilo sa 01. chenopodii pomiješano ša 01. ricini, pa Thymol i ß-naphtol, poglavito za liječenje en masse. Kao suvereno sredstvo preporuča se tetrahlorugljik (CCU), koji nema štetnih djelovanja ni kod djece ni gravidnih, ne treba pretpriprava, djeluje i kod punog želuca; uz dodatak 01. chenopodii tjera i askaride. Normalna doza 3 ccm (1 ccm == 1.6 CC14). Djelovanje mu je dokazano neosporivo u 95°/0- Dr. J. P a j a s .

Dr. H. Mac Lean: Insulin „A. B“.(The Lancet, I. 1923.)

Dolazi u ampulama od 5 i 10 cm3 sterilnog sadržaja. 1 cm 8 = 20 jedinica ili 2 prosječna obroka. Pripravlja se na temelju nove metode čiš­ćenja, kojom je moguće eliminirati 90% čvrstih tvari, sadržanih u konačnom produktu. Injicira se potkožno na nadlaktici ili drugom mjestu. Alkal. otopine u svrhu sterilizacije štrcaljke imadu se izbjegavati, dakle čišćenje alkoholom i acid, carbol. Dijeta se mora prije injekcije urediti. Injicira se 7® sata prije jela. Obrok je 7z cm3 = 10 jedinica, no može se i više. Ako je r.a početku liječenja sadržaj krvi na slador normalan, može se propisati 5 jedinica. Ako je veći od 0 1 3 °/0 sacchar., može se dati i 10 jedinica. Pad še­ćera u krvi imade maksimum 3—6 s. iza injekcije. Ako se količina šećera nije smanjila, može se obrok oprezno povećati. Ako padne količina ispod0.07%, nastupa hipoglikemijska reakcija (tjeskoba, slabost, omaglica). Od- stranit će se sladorom ili glikozom per os, u teškim slučajevima intrave­noznom injekcijom 5% otopine glikoze.

Intravenozna injekcija ovoga insulina nije ni sigurna, niti djeluje, isto tako per os je bez djelovanja.

D i a b e t e s i g l i k o z u r i j a s o b z i r o m n a n o v o l i j e č e n j e s i n s u l i n o m . Najprije se mora sigurno ustanoviti, da li se u istinu radi o diabetesu. Da isključimo renalnu glikozpriju, damo bolesniku obrok od 50 gr. glikoze ili sladora od trstike. Iza 2— 3 sata bolesnik ispusti mokraću, koja se istraži. Ako nema šećera, ili samo neznatno, bit će glikozurija renalnog

395

izvora, te nije zgodna za liječenje insulinom. Pazimo i na aceton i kis. acetoctovu. Ako nema acetonu ni traga, ne treba liječenja s insulinom a isto lako, ako dijetet. liječenjem ide bolesniku na bolje.

Liječenje započimlje sa 2 obroka ä 10 jedinica dnevno, V2 sata prije glavnog jela a mokraća izlučena kroz 24% se istražuje. Kod tog obroka ostaje se 3 dana a ako mokraća još sadrži šećer, pojača se obrok na 15 jedinica 2 X dnevno. Ako još dalje postoji, može se jutarnji obrok pojačati 11a 20 jedinica. Ako ni onda iza nekoliko dana ne iščezne glikozurija, po­jačat će se i drugi obrok na 20 jedinica. Ako sada glikozurija nestaje, od­govara obrok približno dijeti, te se snizi na 15 jedinica.

D i j e t a z a m l a d o g , d o s t a t e š k o u p o s l e n o g b o l e s n i k a : 9'30 do p. Injekcija 20 jedinica insulina.

Z a j u t r a k 19'45— 10 s. Ugljikohidr. pröteini mast kalorije23 5 g. zobene kaše 1 jaje62'5 gr. slanine 15'5 gr. bijelog kruha 15'5 gr. maslaca 125 gr. povrća 15'5 gr. maslinovog ulja

( J ž i n a 1 s. p o p.1 jaje 32 gr. sira 15'5 gr. maslaca2 Callard biskvit 125 g. povrća

P o s l i j e p o d n e 3.30 s. čaj sa 15'5 gr. skorupa 1 biskvit15'5 gr. maslaca )

5'30 s. injekcija 15 jedinica insulina V e č e r a 8 s a t i

156 gr. mesa 125 gr. ribe 47 gr. bijelog kruha 32 gr. maslaca 125 gr. povrća 155 gr. maslin. ulja

Ukupno , 56 84 164 2036Uz to k svakome jelu prama želji kava, čaj, bujon. Insulin ne liječi,

več samo poboljšava pojave a ne može se davati per os. Važno je, da se iza svake injekcije dade bolesniku hrana, koja sadrži ugljikohidrate, onda se može ustvrditi, da je insulin neškodljiv. — Dobavlja ga The British Drog. Houses Ltd. Graham Street, City Road London N. 1. Dr. C u l e k .

Stovarsol (190) —- odlično preventivno sredstvo protiv sifilisa .

L e v a d i t i i F o u r n i e r publicirali su god. 1922. u „Annales de rinstitut Pasteur“ prve rezultate sa s t o v a r s o l o m (l’acide acćtyloxyamino- phenilarsinique). — Eksperimenti na majmunu i zecu a poslije i ljudima davali su izvrsne rezultate. — Kod ljudi, koji su se dobrovoljno javili, a koji su bili inficirani na skarifićiranom mjestu s mnogo spiroheta, ako

396

se daq stovarsol nije se razvio sifilis. Noviji eksperimenti kao i opažanja klinička u 29 slučajeva potvrdjuju predjašnje uspjehe.

U nekojim je slučajevima zaraza bila gotovo već sigurna. (Jedan je muž napr. s primarnim afektom sedam dana sa svojom ženom.)

Stovarsol (190) dolazi u trgovinu komprimiran u dozi 0'25 g. — Do­ziranje je ovakovo: Daje se u dvije serije po 3 dana, .medju tim dvima serijama je pauza od 4 dana. Dnevno se daje 0 7 5 g. (ti jutro 0'50 a na večer 0'25 g.) Indiciran je stovarsol u svakom slučaju gdje postoji opasnost sifilitične infekcije.— Čim se to preventivno liječenje prije zavede, to ima više nade za uspjeh. — Sedam još dana iza infekcije liječenje obično uspije. Ako je liječenje počelo iza 7 dana, to Fournier preporučuje 3 serije po 3 dana (dnevno 0 75 g) a medju serijama po 3 dana pauza.

Komplikacije su rijetke i nedužne (povišena temperatura, laki eritema). Kontraindikacija nema.

Rezultati eksperimentalni kao i dosadanji klinički uspjesi preporučuju upotrjebu stovarsola. Ipak pojava arsenorezistentnih, koju opažamo kod svih spojeva arsenovih, a i još nedovoljna iskustva, upućuju nas ipak na stano­vitu rezervu. Dr. K a s t i .

Prof. Schrumpf: Liječenje d iabetesa sa Fornetovim insulinoni per os.

(iz klin: Petra 1. u Parizu.)

Insulin u Langerhansovim insulama regulacijom je elemenat spaljivanja ugljikohidrata. Čim taj uzmanjka, pojavit će se diabetes. Injekcija insulina uspostavlja opet ravnotežu, te će nestati glikozurije i hipoglikemije. Razni ti preparati daju se potkožno. Iznimno kod acidoze i teške kome intravenozno. Djelovanje će biti brže, ali više silovito. Stepen djelovanja raznih insulina nije jednak, dakle prije uporabe moramo dobro poznavati njegov titr, t. j. stepen djelovanja, jer insulin nije nepogibeljno sredstvo. Dok pomanjkanje njegovo izazivlje diabetes, višak njegov opet izazivlje sindrom hipoglikemije. Dakle isti odnošaj kao kod' miksedema prama tireotoksikozama. Ova hipo­glikemija javlja se posebnim stanjem nervoznosti „unutarnjim“ drhtajima, ubrzanjem bila, proširenjem zjenica, slabosti, jakim osjećajem glada, znojenjem.

Osim toga injekcije ostavljaju često infiltrate, koji su bolni, dugo traju, nekada se mijenjaju u flegmone, a i inače je liječenje dugotrajno.

Zato upozoruje na Fornetov preparat per os, u obliku pilula, sastavljen na isti način, kako postupaju bakteriolozi za priredbu bakter. vakcina, koje se imadu gutati, umjesto injekcija.

Djelovanje je isto kao kod I. za injekciju. Kod svakog slučaja ustano­vit ćemo točnije vrst i težinu diabetesa. Bolesnika podvrgnimo dijeti i usta­novimo toleranciju prama ugljikohidratima i acidozi. Kada smo postigli ravnotežu, onda odredimo obrok insulina, potreban, da se niv6 šećera održi na l 1— .1;2% . Onda uredjujemo sastav dijete, dok dodjemo do inedje obroka ugljikohidrata, koju bolesnik uz insulin može dobro podnašati. Uvijek ćemo nastojati, da dodjemo do dijete što bogatije na šećeru. Ako je obrok insu­lina prekoračen, i pokažu se pojave hipoglikemije, odstranit ćemo ih tečajem nekoliko sati sokom od narandža ili čokoladom. Obrok insulina varira iz­medju 1— 3 pil. dnevno, uvijek sat prije jela, koje sadržaje ugljikohidrate. Iza 4—6 tjedana kontroliramo bolesnika ponovno kroz više dana, tada se obično može obrok već sniziti.

Kod kome počimljemo s injekcijama 5—6 cm 3 insulina „Brand“ intra­venozno a istovremeno uštrcavamo 200— 300 cm3 20% otopine glikoze (vrlo polagano uštrcavati) i ponavljamo te dvije injekcije, dok stanje ne prodje.

Možemo u isto doba per venam dati i onabaine, odnosno i malene obroke natriumkarbonata, te predjemo na insulin per os. Insulin dakle nije ljekovito sredstvo, već više protuotrov, koji mora bolesnik neprestano da uzimlje, ako hoće da živi normalno, te će se osobito inteligentni diabetičar naučiti sam dozirati insulin per os, kada mu je u obliku pilula pri ruci. Dr. C u l e k .

Ergotam in kod Basedow a.Prof. P o r g e s (u „Ars Medici“ br. 6., 1924.) donosi izvještaj o nekoliko

slučajeva, gdje je upotrjebio E r g o t a m i n kod Basedowa. Nakon injekcije 025 mg. tog preparata popušta lupanje srca, drhtanje, nemir, besanica i znojenje, protrusio se smanji a i otvor vjedja. U četiri slučaja poboljšala se bolest nakon 10— 14 dana na injekcije 0'25 mg. dvaput na dan. Jednako djeluje i na klimakterične smetnje. Dolazi u trgovinu i pod imenom Gynergen a bazična je supstanca iz secale cornutum. Dr. J. P a j a s .

Dr. Lungwitz: Insulin Fornetov.Zavod za mikrobiologiju Saarbrücken proizvadja insulin u obliku pilula,

1.— 111. jakosti, te je pisac suglasan u cjelini sa mnijenjem prof. Schrumpfa u Parizu glede djelovanja pil. Fornetovih, te zaključuje: Kod lakih i sred­njih slučajeva su pilule vrlo dobre, dapače imadu prednost, pred otopljenim insulinom. Kod teških slučajeva preporuča i on engleski insulin „A. B. Brand“ jer je sterilan i fiziološki ispitan. Uzimlje se 3 puta dnevno prije jela 1—3 pil. broja I.— 111. Dr. C u l e k .

Dr. P etlach : Drosera rotundifolia.(Prakticky lekar, br. 3., g. IV.)

Drosera sadržaje proteolitički p e p t i č k i ferment, koji slabije djelujeod pepsina, dalje kiselinu jabučnu, limunovu, mravlju, propionovu, gatovui taninovu, osim toga jtiglon boju, koja je oxy-nafto-chinon a i ß., CioH80 3 te je aperiens.

Kod uporabe per os može se očekivati od ovog fermenta djelovanje, slično djelovanju one bjelančevine, koja pospješuje probavu, no to djelovanje daleko zaostaje iza djelovanja želučanog soka sa pepsinom. Nije moguće misliti, da bi Drosera imala upliv na odstranjenje promjena na arterijama kod arterioskleroze. Dr. C u l e k .

Pb. m ag. K alousek: Drosera rotundifolia i njezina kem ička svojstva.(Prakticky lćkaf, br. 2., g. 1924.)

Drosera sadržaje proteolitički enzim posebnog tipa i jakog djelovanja. Osim toga sadržaje još druge, bliže nepoznate kemičke tvari, vrlo osjetljive na reakciju s jodom i ferrikloridom te Fehlingom. Dr. C u l e k .

Dr. Cafourek: U spješna uporaba intraglutealnih injekcija po liva len t­nog streptokok. T avelovog serum a kod skarlatine.

(Prakticky lekar, br. 3., g. 1924.)

Prikazuje veliku epidemiju škrleta u Gjulavesi (Slavonija), gdje je upo­trjebio Tavelov serum u obroku od 20 cm3 kod odraslih u obje gluteje, kod manje djece 10 cm3 intraglutealno, te 10 cm3 supkutano; kad je i sam obolio izliječen je istom terapijom bez ikakovih drugih lijekova. Ovako liječio je više, od 30 sluč., sve uspješno i bez komplikacija. Dr. C u l e k .

39?

Hexal i N eohexal u dječjoj praksi.

Dr. H i r s c h (u „Riedel-Archiv“ No. 3., 1924.) referira: Oba preparata upotrjebio je kod 68 djece u dobi od 2 mjeseca do 14 godina kod obolje­nja urogenitalnog aparata i to kod koli- i gonoroičke cistitide, cistopielitidei bakteriurije, te je potpuno ozdravljenje uslijedilo nakon 6—32 dana bez ikakvih nepoželjnih komplikacija. Kod tuberkulozne meningitide je izostao u 5 slučajeva svaki vidljivi efekat. Pisac preporuča ne premalene doze, jer seinače ne postizava b r z i uspjeh. Dr. J. P a j a s .

Dr. Vejdovsky: Reargon kod liječenja očnih bolesti.(Češka dermatologie, br. 8., g. V.)

Kod očne blenoroe nije se pokazao zgodnim, te se ove upale liječe jednako dobro jeftinijim preparatima Ag. Niti kod folikul. akut, katara nema nikakove prednosti. Djelovanje na bijeli stafilokok bilo je uspješno. Okopodnaša reargon u 5 —20% otopini. Dr. C u l e k .

Dr. Neumann: Novi terapeutski pokušaji sa činom.

(Češka dermatologie, br. 9., god. V.)

Kod liječenja fluor albus dobili stno u Stannydu sredstvo izvrsnih kva­liteta. Rabio ga je kod raznih blenorea a naročito kod jednostavnog bijelog fluora s posvemašnjim uspjehom. — I kod negonor. i postgonor. uretritida muškaraca je Stannyd koristan. Konačno pokazao se dobrim kao' sredstvo za provokaciju.

Za ispiranje žena: V2— 1 žličicu u toplu vodu (1 1.).Za tampone: Stannydi ad irrigat. 2—5, glycer. puriss. ad gr. 100. Misce

exactissime. DS. Za tampone. Za muškarce: Stannydi ad irrigat. 0 0 5 —0 2 ad gr. 200. Dr. C u I e k.

Dihloren kao narkoticum.

Dr. A l b r e c h t (u „Wiener med. Wochenschrift,“ br. 29. g. 19.'4.) piše: Pisac se mnogo bavio proučavanjem narkotika, poglavito njihovih štetnih djelovanja te je pod konac došao do zaključka, da su eter i kloroform u omjeru 10— 15% kloroforma i 40—45% etera, dakako uz prethodnu injek­ciju atropin-morfin najpodesniji. Preporučivalo se i omjer 1 : 6 do 1 :7, Što bi odgovaralo odnosu 14 : 86 odnosno 12 : 88. Sve to nije zadovoljilo pisca, i on je od 1918. počeo rabiti dihloren (C, H„ Cl2). koji je te godine proučio taj spoj na životinjama. Postoje dvije izomere tog preparata sa vrelištima '52" i 60" i onaj prvi je idealni narkoticum, a drugi je po djelovanju jednak kloroformu. Pokusi su pokazali, d a ' j e utjecaj na mijenu tvari malen, bjelančevine se manje raspadaju nego uz kloroform a štetno djelovanje na velike žlijezde i srčani mišić je neznatno. Dihloren i eter aa partes ne djeluje štetno na je­tra, nema urobilinogenurije, albuminurije nema.

Kod narkoze je pisac postupao kako slijedi: 30 minuta pred operaciju 0 0 2 —003 morfina i 0 0 0 0 5 —0001 atropina injicirano, narkoticum se mora podavati lagano. Duboka narkoza nastupa nakon 10 minuta, pacijenti' usnulagano. Dok nastupi narkoza treba relativno mnogo narkotika. U stadiju ekscitacije dolazi do toničkih i kloničkih grčeva, koji mogu potrajati do par minuta, a ruke se zgrče u tzv. Geburtshelferstellung. Kad nastupi dubok san narkoza se lako dalje podržaje. Budjenje je vrlo ugodno. Promjena u tlaku krvi nema. Jedina neugodnost je u grču glasnica, koji kadikad nastupi u

399

ekscitaciionom stanju. Pisac j e ' uvijek upotrjebio dihloren s eterom u omjeru 1 do 3 dijela etera na 1 dio dihlorena. I?veo je bez smetnja preko 500 operacija.

Interesantno je, da se pisac tuži, kako je teško nabavljao dovoljne ko­ličine dihlorena, jer se isti izradjuje u — J a j c u u B o s n i .

Dr. janko P a j as .

Troparin.

Predstojnik inter, ambulatorija za vojnike Dr. K. M ü l l e r n saopćuje svoja iskustva o djelovanju ovog novog lijeka kod unutarnjih bolesti (u „Wiener med. Wochenschrift“, br. 23. 1923). Autor hvali sastav t r o p a r i n a (domaće tvornice „Kaštel“ — Karlovac), koji kombinacijom papaverina s no- vatropinom (nietilovim nitratom homatropina) snizuje s jedne strane tonus glatkih mišića a s druge strane paralizira završetke simpatikusa u njima. Stoga se uporaba toga lijeka proteže na sve one slučajeve, gdje valja pre- dusresti ili obuzdati grčevite i bolne kontrakcije glatkih mišića. Takovih je stanja kod unutarnjih bolesti vrlo često, pogotovo, gdje još valja smanjiti i ograničiti sekreciju žlijezda, čemu izvrsno služi novatropinova komponenta.

Autor citira dosadašnje uspjehe s troparinom na temelju članaka i iz­vještaja prof. P a l a Dra. E. P a c h n e r a i Dra. 0 . S t r a u s s a , koji su iskušali taj lijek kod oboljenja želuca i crijeva, kod plućnih bolesti i kod kroničnih živčanih bolesti sa spastičnim grčevima (osobito kod tabes dor­salis i multiple skleroze), te prelazi na svoja vlastita iskustva kod velikog broja svojih slučajeva, gdje je imao osobitih uspjeha kod bolnih grčeva disala, probavnog trakta, kod grčeva žučnih organa i kod pobijanja znojenja ftizičara. Autor navadja nekoliko tipičnih slučajeva (ulcus pylori, ulcus du­odeni, peritonealne bolne adhezije nakon operacije ulc. ventr., asthma bron­chiale, tbc. pulmonum sa znojenjem, dispnoe i želučanim grčevima) i ističe uspjehe s ovim preparatom, gdje je svagdje nakon nekoliko dana uspjelo kupirati bolove i odstraniti grčeve te znojenje, dok su sva druga uobičajena sredstva zatajila. Rabio ga je jednako uspješno u tabletama per os i sa sup- kutanim injekcijama. Konačno autor potcrtava i fakat, da je radi razmjerno niske cijene troparin po mnogim blagajnama za osig. radnika pripušten u blagajničkoj praksi.

T erapeutske b ilješke.

Nove praktične štrcaljke za gonoreju.

Dosadanje štrcaljke, koje su se upotrjebljavale, zaostajale su za ovim novim štrcaljkama, jer su svaki puta kod. uporabe morale biti nanovo pu­njene, te je bolesnik, kojemu je bilo prepisano višekratno uštrcavanje, morao sobom nositi i štrcaljku i bocu sa tekućinom za uštrcavanje.

Nova ,,Acykal-štrcaIjka“ čini to posvema suvišnim. ,,Acykal-štrcaljk a“ imade posebni rezervoar, u kojem imade dovoljno mjesta za tekućinu, koja je odredjena za uštrcavanje kroz cijeli dan, te od te tekućine odredjuje ko­ličinu za jedno uštrcanje, koja se onda automatski uštrca. — Štrcaljka sama je veoma spretna i malena, tako da se može nositi u džepu, dočim joj je vršak, koji dolazi u uretru, providjen posebnim štitićem u formi kapice, kojoj je svrha da osim čistoće, koja je tim zaporoin osigurana, hermetički zatvara samu štrcaljku, te štiti tekućinu od kemičkog rastvaranja. Radi svoje prak­tičnosti upotrjebljava se ne samo za ,,Acykal-uštrcavanje“, kako bi se to iz imena moglo zaključivati, nego za sve vrsti uštrcavanja kod gonoreje, te je i u Jugoslaviji već veoma dobro uvedena.

400

Liječenje ulcera cruris sa Reimerovom mašću.

Ima 4 oblika: Ung. i pasta plumbi 4%, bismuti 1 °/o, cupri 0 5% i ar- genti. Djeluju na ulcera veoma povoljno, te ih treba izmjenično primjenjivati.

Liječenje svraba cataminom.

Ovo je liječenje do sada najbolje. Liječenje traje 3 dana, mast ne draži, ne maže, a uz to je i jeftina.

Salol kod boginja.

Pokazao se dobrim u Mississipi, kod zadnje epidemije. Davan je 4 x dnevno po 0 6 5 gr. Brazgotine bivaju manje, naročito, ako je podavao već u praeeruptivnom stadiju.

Rheumakesin

antirheumaticum, antiarthriticum, antinervinum, za vanjsku porabu.

Cholaktol,

koji sadržaje ol. menthae pip. u krutom obliku, te je prama najnovijim iskustvima jaki cholagogum. Dolazi u obliku draggees ä 0'0125 gr. ol. menth. pip. Obrok 2— 3 kom. 3—4 puta dnevno odmah iza jela. Uspješan je i kod hyperemesis gravid.

Mianin

jako je dezinfek. sredstvo, skoro ravno sublimatu, posve neotrovno. M. je natrijeva sol paratoluolsulfokloramida : CH3 C6 H4SO2 N Cl Na. 3 H2 O. Za rane 3— 5 : 1000; Irigacije vagin. 1—3 : 1000; Mast 5 : 25 Aq -j- 25 Ad. lanae; Zas:p 5 : 30—50 bol. alba. Dolazi u obliku praha ili pločica, te je vrlo jeftin.

Albusol

Čista je bjelančevina bez fermenta, ptomaina, toksina i soli, daje se potkožno ili intravenozno.

Indikacije: skrofuloza (intravenozno 3— 5 cm3) trichophytia (5 cm3 u du­boke slojeve). Jedno uštrcanje bilo je dostatno k izliječenju. Tumori adneksa, parametritide (intraven. 2 cm3 svaki 2—3. dan). Slabosti iza toksičkih bolesti, flegmone, ekcemi; u okulistic i: blenorea, trahom, iritis, skrofuloza, neuralgije.

Potpuno je ravan caseosanu.

Prof. Penzoldt: Ostvarajući lijekovi.(Ars Med. br. 5., g. 1924.)

Dao je njem. povjerenstvu za lijekove slijedeće razdjelenje:1. Sredstva, koja osobito sprječavaju rezorpciju: Calomel, natr. sulph.,

magnes sulph., sal. therm. Carol., p. magnes. c. rheo.2. Sredstva, koja podražuju tanko crijevo: Ricinus, ol. sesarni, ol. oliv.,

parafin, liq., tub. jalappae, podophyllin.3. Sredstva, koja podražuju debelo crijevo: Rheum., aloe, senna, rhain-

nus frangula, cascara.4. Neoficinelna sredstva: Istizin, sennatin, peristaltin, colocynthin, ci-

truilin (per rectum).

401

Liječenje opstipacije kod pretilih.

Natr. sulphur. 30, natr. citr. 20, natr. phosphor. 10. — Jednu žličicu u jutro s čajem.

Liječenje choreae minor, lumbalnim punkcijama

preporuča u s v j e ž i m slučajevima S a l o m o n . Djelovanje je promptno. Napadaji smjesta prestaju.

Dr. Strauss: Liječenje arthritis deformans s injekcijama miriona.

(Wiener med. Wochenschrift, br. 19., g. 1924:)

Imao je uspjeha u 80°/o, posve bez uspjeha niti jedan slučaj. Injekcije svaki 2— 3. dan, u postepeno uvećanom obroku 3 —5 cm3.

Književnost.

Gjaja Ivan: Osnovi fiz io log ije .(Beograd, 1923., drž. štamparija, 410 strana, 97 slika.)

Ovaj udžbenik, prvi te vrste kod nas, namijenjen je autorovim sluša­čima fiziologije na filozofskom fakultetu u Beogradu, no prirodno je, da mora pobuditi interes i kod liječnika svojim sadržajem.

Sadrži naime više nego bi se moglo zaključivati iz naziva. Taj bi nai­me obzirom na autora i njegov djelokrug na filozofskom fakultetu opravda­vao očekivanje, da će se njegovo djelo baviti prije svega opće fiziološkim pojavama, dakle da se radi o općoj, odnosno komparativnoj fiziologiji kao ekvivalentu zoološke sistematike na filozofskim fakultetima.

Autor odlučio se za drugo riješenje kod pisanja ovog udžbenika, kako kaže u predgovoru: „Rasporedio i razvio sam gradivo na osnovu jedne opšte biološke ideje vodilje, da je promet materije i energije osnovna pojava života, kojoj su podredjene sve fiziološke funkcije“.

Na taj način došlo je do razdiobe materijala u četiri dijela: Mijena tvari, mijena energije, funkcije organa i funkcije odnosa (živčani i mišični sistem, osjetila) te je prirodno obzirom na autorov originalni znanstveni rad i na njegove uvodne riječi, da su poglavlja o mijeni tvari i energije obra- djena sa mnogo većom ljubavi i opširnošću nego funkcije pojedinih organa. Od 397 strana teksta otpada na ova poglavlja skoro polovica — 190 strana — te su u njima u glavnom dobro prikazani najvažniji podaci koli statičke toli dinamičke biokemije (sastav hrane, ekskreta i promet pojedinih dijelova hrane u tijelu, mijena energije).

Nekoliko stranica posvećeno je i prikazu ishrane biljaka i posebnih tipova bakterielne ishrane, dok se glavni dio odnaša na ispitivanja mijene tvari i energije kod više organizovanih životinja.

1 poglavlja o organskim funkcijama napisana su prema podacima o fiziologiji kralježnjaka, u prvom redu sisavaca a sa posebnim obzirom na čovjeka. Ovdje se ograničuje autor samo na najvažnije činjenice u pretpo­stavci, da je anatomija i histologija čitaocu dobro poznata. Prema tome je prikaz funkcije pojedinih organa kratak, ali dovoljan za svrhe, kojima je ovaj udžbenik namijenjen.

Autor je prošao francuskom školom, što se vidi po stilu, koji nije ni­malo suh i lako je razumljiv, mjestimice skoro previše popularan, vidi se to po slikama, koje su većim dijelom preuzete iz francuske literature a izve­dene su jednostavno, ali jasno.

402

Dvije stvari rado bi istaknuo ovom prilikom. Opaža se, da autoru nije stajalo kod pisanja ove knjige na dispoziciju dosta literature, što ne će za­čuditi nikoga, tko znade čedne prostorije i uredjaj sa kojim ima Gjaja izvoj- štiti za fiziologiju ono mjesto, koje joj pripada i na filozofskom fakultetu. Glavni materijal iz kojega je Gjaja crpio i mogao samo crpsti, bila je fran­cuska literatura i to još ne čitava. Kako ću na nekojim primjerima dalje prikazati, bilo bi korisno, da je mogao provjeriti razna data i u engleskoj ili njemačkoj literaturi, ukoliko ih nemože radi čednog uredjaja kontrolirati i demonstrirati sam, no baš zato treba kvitirati sa priznanjem odvažnost autorovu i njegov osjećaj dužnosti prema svojim slušačima, da im ovim udžbenikom pruži mogućnost učiti barem osnovne podatke u materinskom jeziku.

Druga primjetba stoji u djelomičnoj vezi sa prvom. Izgleda, da je knjiga pisana u priličnoj žurbi, jer inače je nemoguće protumačiti više pogrje- šaka, koje su se potkrale u tekst. Nekoje od njih su kadre zbuniti neupu­ćenog čitaoca, jer o istom predmetu govori se kako to suvislost razlaganja iziskuje na dva mjesta, a na svakom u drugom smislu.

Tako na strani 91. ubraja autor želatinu u paranukleoproteide (francu­ski termin za fosfoproteide) premda je na strani 67. u sistematici proteina ispravno uvrštena u proteoide. Ili prema kapitoli o prometu masti na strani 110. „Želučani sok ne sadrži fermeuta masnih tela, lipazu“, dok na strani 271. nalazi se u poglavlju o želučanoj probavi, premda sa nedovoljno obra­zloženom rezervom, konstatacija, da je u želucu lipaza prisutna. Na strani 243. fungiraju m. intercostales externi ispravno kao i n s p i r a t o r n i mišići (trebalo bi ali ispraviti navode za ostale mišiće kao n o r m a l n e inspiratore), a na strani 246. „proizvode isti smanjivanje zapretnine grudnoga koša pa prema tome doprinose aktivnome i z d i s a n j u “.

Jednako će teško biti razumljivo za početnika strujanje krvi u venama unutar grudnoga koša. Na strani 216. navadja se, što nije u skladu sa či­njenicama, da je krvni tlak u pretkomorama i za vrijeme sistole n i ž i od tlaka u ovim venama, dok na primjeru zračne embolije (strana 249.) u vezi sa tumačenjem negativnog intratorakalnog tlaka vidi se ispravno, da je krvni tlak u ovim venama negativan a prama tome u pretkomorama v i š i .

Nadalje bi trebalo ispraviti nauku o probavi ugljikohidrata u želucu (strana 107., 275.) obzirom na kretnje želuca (i Arthus se izražava u tom pravcu vrlo oprezno), stavak o hemolizi u vezi sa hipertoničkim otopinama (strana 195.), interpunkciju kod analize seruma (šećera = glikoze nas tran i 201), kapitolu o koagulaciji krvi (203), nauku o automaciji srca (kod Sta- niusovih ligatura i Arthusov tekst je pogrješan), tumačenje slike stalnog i promjenljivog elementa kao normalne krivulje krvnog tlaka (228.), podatak o visini krvnog tlaka kod čovjeka (231., preuzet krivi podatak Arthusov), kapitolu o limfi radi razlikovanja tkivnog soka (239.), opis umjetnog disanja (250.), kod ukrštanog krvotoka (256.), nadopuniti da su podvezane i arterije vertebralne, ispraviti zakon izlučivanja u bubrezima (263.), način djelovanja pilokarpina (269.), prisutnost amilaze u crijevnom soku (279), nomenklaturu iiilus i himus (281), kapitolu o štitnjači i paratireoidnim tjelešcima (288), hipofizi i slezeni (290.), opis Gowersovog puta (306., 320), nomenklaturu Gollovog i Burdachovog snopa- (308.), tok Reilove trake (318, en avant kod Arthusa treba razumjeti u proksimalnom a ne ventralnom pravcu), cerebel- lofugalne puteve (321), prikaz perifernih živaca (323.), fiziologiju corpora quadrigemina (330.), tumačenje vazodilatatora (335.), nekoje činjenice o funk­ciji osjetila (osjetni organi kao ćelije 338., njušni predjel nosne šupljine 348.), Valsalvov pokus (349.), kapitolu o vestibularnom aparatu (353.), cili- jarni mišić (359.), tumačenje crne boje zjenice (362.), strukturu mišićne pro-

403

toplazme (371.), trajanje latencije trzaja (376.), konačno tumačenje Galvani- jeva pokusa (379.).

Od priloženih slika trebalo bi promijeniti shemu bubrega (260.), koja nije sasvim tačna i shemu oka (355) radi priključka leće na corpus ciliare (srčano tijelo?).

Pri kraju želio bi autoru, da njegova nastojanja oko proširenja i upot­punjenja njegova zavoda budu što prije okrunjena uspjehom i da u što kra­ćem roku imade priliku pristupiti drugom izdanju svog udžbenika, koji će nakon ovih ispravaka biti važnim doprinosom izgradnji domaće stručne literature. F. S rn e t a n k a .

Od uredništva.Naredni s v e č a n i broj bit će isključivo posvećea našoj s t ro­

goj medicinskoj znanosti , te će s obilnim sadržajem i s l ikama izaći 15. oktobra o. g. N adam o se, da će dostojno reprezentirati našu znanost prama inostranstvu i pokazati njen napredak prama zad ­njoj proslavi Zbora prije 25 godina. — Ako ga koji član ne bi do konca oktobra primio, neka ga smjesta reklamira, jer je naklada

ograničena.

Liječnički Vjesnik izlazi svakog 15. u mjesecu, i to sa znanstvenim sadržajem i prilogom sa staleškim vijestima (člancima o staleškim pitanjima, referatima vo radu liječ. društava, kongresa te omanjim bilješkama) na 5—6 štampanih araka. Članovi Zbora dobivaju ga besplatno, dok pretplata za nečlanove iznaša godišnje Din. 150'—, za inozemstvo Din. 200'—, za djake Din. 100'—. Pojedini brojevi stoje Din. 25'—. — Rukopisi i svi dopisi šalju se na: U r e d n i š t v o i u p r a v a L i j e č n i č k o g V j e s ­n i k a , K a r l o v a c . — Rukopisi imadu se pisati tintom i samo na jednoj strani pap ira ; poželjno jc da se udese pisaćim strojem. — Zaključak redakcije svakog 5. u mjesecu. Članarinaj pretplata i sve ostale n o v č a n e pošiljke šalju se blagajniku Dru. Oskaru W e i s s ju , Zagreb, Nikolićeva ul. 8. Telefon 762. — Oglase računam o: za jednokratno uvrštenje: '/i str. D 300'—, 2/3 sti‘. D 216'—, */2 str. D 180'—, Vs str. D 120'—, V-i str. D 96'— ; za višekratno uvrštenje i službene oglase dajemo srazmjeran popust. Z avo­dima za oglašivanje dajemo l'0°/0 provizije.' Posebni prilozi primaju se uz umjerenu ci­jenu prema dogovoru. M o l i m o r a d i r e d o v i t o g d o s t a v l j a n j a l i s t a , d a n a m s e o d m a h t a č n o j a v i ' s v a k a p r o m j e n a b o r a v i š t a .

Vlasnik i izdavatelj: Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medjumurja u Zagrebu. — Uz pomoć redakcionalnog odbora uredjuje Dr. Vladimir J e l o v š e k .

Tisak Dioničke štamparije d. d. Karlovac.

Predm et: Sreski liječnik ü Delnicama, namještenje.

N atleča j.Kod sreskoga poglavarstva u D e l n i c a m a imade se popuniti mjesto s r e s k o g a

l i j e č n i k a t. j. državnoga činovnika, pak se ovime raspisuje natječaj za popunjenje toga mjesta.

Uvjeti- namještenja jesu:1. Natjecatelj mora biti državljan Kraljevine Srba, Hrvata i S lovenaca i mora biti

vješt u govoru i pismu hrvatsko-srpskom ili slovenačkom jeziku, za dokaz tome' priložiti domovnicu izdanu po nadležnom općinskom poglavarstvu.

2. da je tjelesno i duševno zdrav, što imade dokazati liječničkom svjedodžbom uredovnog liječnika.

3. da nije prekoračio 40 g. života svoga a za dokaz tome predložiti krsni list.4. ovjerovljeni prepis svoje diplome Dra. univ. medic, ili nostrifikaciju iste, ako

nije promoviran na kojem sveučilištu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.5. da ne stoji pod skrbništvom ili stečajem, da nije pravomoćno odsudjen radi

kažnjivog čina počinjenog iz koristoljublja i da kazne radi nije otpušten iz državne službe. Za dokaz svjedodžba o ponašanju izdana po nadležnoj policijskoj vlasti.

6. da je udovoljio svim propisima, da je bo ln ičkoslužbovan je najmanje-2 godine(?) izvršio. Za dokaz tome ne sam o svjedodžbu ravnateljstva bolnice na kojoj je službovao, već ista mora biti supotpisana po svakom glavaru odjela te bolnice na kojem je službovao.

7. s ovim mjestom skopčane su sve prinadležnosti, koje pripadaju liječniku u državnoj službi stojećem.

Sve molbeniče propisno biljegovane neka mi se predlože do 30. s e p t e m b r a 1924U Karlovcu, dne 16. augusta 1924.

V e lik i župan p rim o rsk o -k ra jišk e o b la sti:Za velikog župana:

B ano vac v. r.

Predm et: Sreski li ječnik u Vrginmostu, namještenje.

N atječ a j.Kod sreskog poglavarstva u V r g i n m o s t u imade se popuniti mjesto s r e s k o g

l i j e č n i k a t. j. državnog činovnika, pak se ovime raspisuje natječaj za popunjenje toga mjesta.

Uvjeti namještenja j e s u :1. Natjecatelj mora biti državljan Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ,niora biti

vješt u govoru i pismu hrvatsko-srpskom ili slovenskom jeziku, a za dokaz tomu prilo­žiti domovnicu izdanu po nadležnom općinskom poglavarstvu.

2. da je tjelesno i duševno potpuno zdrav, što imade dokazati liječničkom svje­dodžbom uredovnog liječnika.

3. da nfie prekoračio 40. god. života svoga, a za dokaz tome priložiti krsni list.4. ovjerovljeni prepis svoje diplome Dr. univ. medicine ili nostrifikaciju iste, ako

nije promoviran na kojem sveučilištu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.5. da ne stoji pod skrbništvom ili stečajem, da nije pravomoćno osudjen radi

kažnjivog čina počinjenog iz koristoljublja i. da kazne radi nije otpušten iz državne službe. Za dokaz svjedodžba o ponašanju izdana po nadležnoj policijskoj vlasti.

6. da je udovoljeno svim propisima, da je bolničko službovanje najmanje 2 god.(?) izvršio. Za dokaz tome ne samo svjedodžbu ravnateljstva bolnice, na kojoj je službovao, već ista mora biti supotpisana po svakom glavaru dotičnog odjela te bolnice na kojem je službovao.

7. s ovim mjestom skopčane su sve prinadležnosti, koje pripadaju liječniku u državnoj službi stojećem.

Sve nrolbenice propisno biljegovane neka mi se predlože do 30. s e p t e m b r a 1924.U Karlovcu, dne 16. augusta 1924.

V e lik i župan p rim o rsko - k ra jišk e o b la sti:Za velikog župana :

B anovac v. r.