Linden MetodaCharles Linden

Rešenje za anksiozni poremećaj, panični poremećaj i fobije

Posvećeno mojoj supruzi, koja je bila uz mene svo vreme mog anksioznog poremećaja i uz koju sam razvio

ovaj program.

Sadržaj

DobrodošliUvodDevet zapovesti

NA PRIJEVODU SA ENGLESKOG ZAHVALJUJEMO SLIJEDEĆIM ČLANOVIMA FORUMA:

1 – Moja priča – LIDIJA; UNA ..............................................................................25

2 – Anatomija anksioznosti- JOZI; EQUILIBRIUM; EBONY..............................55

3 – Fobije – EBONY...............................................................................................89

4 – Zaustavljanje anksioznosti – PJHARVEY........................................................96

5 – Odvra?anje misli & tehnike opu?tanja – JOZI................................................100

6 – Disanje – PJHARVEY.....................................................................................111

7 – Lekovi – PJHARVEY.....................................................................................119

8 – Ishrana – BELFEGORA..................................................................................135

9 – Pu?enje i alkohol – BELFEGORA..................................................................152

10 – Nastavak putovanja – ZMAJ?ICA................................................................156

11 – Polo?aj – LISA..............................................................................................159

12 – Faktori okru?enja – LU SALOME................................................................164

13 – De?ja anksioznost – AHIL............................................................................167

14 – Stvari koje treba uzeti u obzir – LISA...........................................................179

15 – Vodi? za partnere – RITM.............................................................................183

16 – Zaklju?ak - RITM.........................................................................................196

Re?nik terminaKontakti

Uredila : EBONY

Bez obzira kako se vaš?e stanje manifestuje, metode u okviru ovog

programa JESU odgovor, jedini odgovor, jedini pravi način na koji ćete se

otarasiti paničnih napada, anksioznih stanja i fobija.

Bez obzira šta ste naučili od drugih psihologa, doktora ili terapeuta, vi

MOŽETE biti ponovo dobro. Zapravo, vi ste JEDINA osoba koja to može

uraditi za vas.

Dobrodošli u program koji predstavlja odgovor na panične poremećaje i

anksioznost - "Lindenova Metoda".

Nabavili ste ovaj program da bi se otarasili frustrirajućih i stravičnih

simptoma Paničnog poremećaja i ostalih anksioznih stanja poput Socijalne

fobije, Agorafobije i Paničnih napada. Odmah vam mogu reći da ste doneli

pravu odluku da investirate u ovaj program. SADA je vreme da se zaustavi

začarani krug destruktivnih misli i aktivnosti koji uništavaju kvalitet vašeg

života.

Ovde nema nikakvih tajni, iz središta svetog mesta "Klub za oporavku od

panike i anksioznosti", ponosno vam tvrdim da se "sveti gral" vašeg

kompletnog oporavka nalazi duboko u vašem umu, vašem srcu i na

stranicama ovog programa.

Program je veoma lak, evo šta treba da radite:

1. Radite na 9 zapovesti u toku narednih 9 dana. UPIJTE svaku

informaciju odatle u potpunosti – PROŽIVITE TO!

2. Pročitajte priloženi materijal detaljno (nekoliko puta ako je potrebno).

3. Vežbajte samo-hipnozu sa CD-a dva puta dnevno.

4. Radite Tai-Chi vežbe sa video snimaka što češće.

5. Radite upravo ono što vas ovaj program podučava.

Morate razumeti sledeće:

SVETI GRAL PONOVNE DOBROBITI JE SASTAVLJEN IZ 2 MOĆNA

ELEMENTA, A TO SU:

1. ODVRAĆANJE MISLI – PONOVNO USPOSTAVLJANJE

BALANSA IZMEĐU LOGIČNIH, SVESNIH MISLI I

PODSVESNIH NAVIKA KOJE UZROKUJU VAŠE

ANKSIOZNO PONAŠANJE I SIMPTOME.

2. DISANJE – PRAVILNO DISANJE I POLOŽAJ ZA

POSTIZANJE PRAVILNE FIZIČKE RAVNOTEŽE

Ponovno uspostavljanje balansa između svesnog i podsvesnog uma zahteva

od vas vežbanje nekoliko važnih pravila (vežbi) koji u potpunosti okupiraju

vašu psihu, omogućujući na taj način vašem svesnom umu da se odmori dok

se podsvesni um izleči prirodnim putem. Ova pravila smo nazvali "Devet

Zapovesti". Pročitajte ih, pročitajte ih ponovo i razumite ih.

Tehnike pravilnog disanja su takođe dostupne u okviru ovog programa.

OVAJ PROGRAM ćE VAS PODU?ITI SLEDEćEM:

1. Va? um MO?E biti oslobo?en va?eg stanja. Mo?i ćete da pro?irite

va?e mentalne i fizi?ke granice, vratite se natrag u "realan" svet.

2. Vi MO?ETE prestati sa tra?enjem odgovora u ud?benicima i na

Internetu. Vi?e nećete osećati potrebu da nalazite odgovore, već da

ka?ete ljudima ?ta ste nau?ili.

3. Vi MO?ETE naterati sebe i probati nove aktivnosti. Ranije ste se

osećali izolovano i upla?eno, sada ćete ?eleti da iza?ete napolje i

otkrijete nove, neverovatne stvari za videti i uraditi.

4. Va? emocionalni rolerkoster JESTE gotov. Ova zastra?ujuća vo?

nja se zavr?ila, da bi bila zamenjena u?ivanjem, srećom i mirom.

5. Senzacije i bolovi MOGU biti zauvek odstranjeni. Zbog toga ?to

simptomi vi?e nisu va?ni, mo?ete prestati da se fokusirate na njih i

po?ete napred.

6. Mo?ete prestati da ?ivite u va?em stra?nom i izolovanom svetu.

Prisiljavanje, strah, tuga, frustracije i bes koje ste jednom imali sada

zauvek nestaju i bivaju zamenjeni pozitivno?ću i unutra?njom snagom

za koju nikada niste znali da je posedujete. Uve?bali ste sopstveni um

da bude dovoljno moćan da stvori zastra?ujuće senzacije, sada mo?ete

tu snagu preusmeriti da stvorite ne?to mnogo bolje.

7. Sada mo?ete imati bolje i stabilnije veze sa drugima. Bilo da ste na

poslu ili kod kuće, va?a komunikacija sa drugima je lak?a i prijatnija.

Ne uznemiravate druge, drugi vas ne uznemiruju. Kakvo olak?anje!

8. Mo?ete zaustaviti negativnost, tugu i depresiju. Obuzeće vas miran

?ivot tamo gde je nekada bila trauma i zastra?ujuća iskustva.

9. Sve ovo mo?ete uraditi sa lakoćom. Potrebno je da sledite pravila i

URADITE ono ?to se od vas tra?i sa najvećim mogućim zalaganjem.

PAZI OVAMO! OVO JE VEOMA BITNO!

Veoma, veoma je va?no da razumete "mentalni stav" u kome treba da

budete da bi ste dozvolili da ovaj program bude u?inkovit.

Pre nego ?to se zaputite na va?e putovanje, dozvolite da vam prvo pojasnim

KAKO treba da razmi?ljate da bi ste prihvatili date informacije koje će

oterati va?u anksioznost, zauvek!

Dozvolite da vam ispri?am pri?u, mo?da ste je ?uli ranije, mo?da niste, ali je

veoma va?no da razumete njeno zna?enje. Odakle ova pri?a poti?e nije

toliko bitno, ali informacije radi, mogu vam reći da ovu pri?u koriste Zen u?

itelji da objasne proces u?enja potencijalnim studentima:

U?enik i Zen master sede za stolom i piju ?aj. Zen u?itelj pita u?enika ?ta

mo?e da mu ka?e o Zenu. U?enik po?inje da prevr?e po svojim sveskama,

bele?kama, knjigama. Dok u?enik pri?a, Zen u?itelj mu sipa ?aj u ?oljicu.

Zen u?itelj ne prestaje da mu sipa kada je ?olja puna, ve? nastavlja da sipa

dok se ?aj preliva izvan ?olje. "Za?to nastavljate da sipate ?aj kad mi se ?olja

napuni do vrha?", zapita u?enik. Zen u?itelj odgovara, "Kako mogu da te

nau?im bilo ?ta o Zenu ako prvo ne isprazni? svoju ?olju!"

Ako u moj program uvedete svo pre?a?nje znanje koje posedujete o svom

stanju, sve prvobitne ideje, iskustva, strahove i nadanja, uvek ?ete se vra?ati

na njih kako bi ih upore?ivali sa mojim idejama.

Moje ideje nisu spiritualne, uvrnute, pla?ljive ili nerazumljive, ve? su to lake

nau?ne metode zasnovane na stvarnim iskustvima i rezultatima. Ne postoje

nuspojave (osim dobrobiti), nema interakcija, nema nikakvih opasnosti.

Duboko unutar vas samih vi znate da ste va?e stanje razvili kao odgovor na

ne?to ?to vam se dogodilo u pro?losti... bilo da je to: stres, gubitak, porodi?

ni problemi, ili ne?to drugo... ovo je nebitno i od ovog trenutka ?elim od vas

da prestanete sa tra?enjem krivca za va?e stanje; ?elim od vas da

prestanete da razmi?ljate ili pri?ate o ?emu god mislite da je uzrokovalo

va?e trenutno stanje. Bilo ?ta da se desilo bi?e uvek zakopano u dubinama

va?eg uma, nikada ne mo?e biti obrisano. Me?utim, vi mo?ete spre?iti da

va? um vadi ta se?anja iz va?ih arhiva, pri ?emu direktno uti?e na va?u sada?

njost i budu?nost. Ovo se?anje, kao i navike koje ste razvili da se "borite" sa

ovim se?anjem su ono ?to odr?ava va?e stanje, to je ono ?to vas konstantno

vrti u krug.

Evo jo? jedne pri?e koja divno ilustruje ono o ?emu govorim:

Dva kalu?era hodaju putem. Jedan hoda se velikim ozbiljnim tonom na licu,

dok drugi jednostavno hoda korak po korak. Dolaze do male reke. Jedna

mlada devojka im se pribli?i. Ona ih pozdravi, oni nju pozdrave. Onda im se

ona obrati: "Dobra Gospodo, ne mogu sama pre?i preko potoka, da li bi

jedan od vas mogao da me prenese?" Prvi kalu?er odmahnu glavom i re?e

"NE!". On se dr?i pravila: kalu?erima nije dozvoljeno da dotaknu ?ene.

Drugi kalu?er se sagnu dole tako da se ?ena mogla popeti na njegova

ramena. Onda svo troje pre?o?e preko reke, i kalu?eri se onda razi?o?e od

devojke.

Kalu?eri nastavljaju svojim putem. Prvi je veoma ljut i uznemiren. Drugi

sasvim mirno kora?a. Kada vi?e nije mogao da izdr?i, prvi kalu?er upita

drugog: "KAKO SI SAMO MOGAO??? Zna? koja su pravila o nama i ?

enama!" Drugi kalu?er se zaustavi pa mu re?e: "Prijatelju moj, ja sam onu

devojku ostavio tamo jo? kad smo pre?li potok. Za?to je ti jo? uvek nosi? na

ramenima?"

Kalu?er koji je preneo devojku preko potoka je imao znanje, se?anje na

ono ?ta bi TREBALO da uradi, ali je ipak to ignorisao, zakopao je to

duboko. Razum onog prvog kalu?era mu je govorio da ipak ne bi trebalo da

prenosi devojku preko potoka... on je tako i postupio i nastavio da nosi

sopstveni teret na sebi.

Vi tako?e mo?ete osloboditi sami sebe od ne?eljenih i negativnih misli.

Zaboravite lekove, psihijatrijske seanse i ostale metode KONTROLE koje se

koriste svakodnevno na celom svetu, sa veoma malo ili bez uspeha... ovo

ovde je upravo odgovor, ali vi ste ti koji morate na?i odgovor u sebi i

ukloniti ono ?to predstavlja "uzrok" va?eg stanja. Zakopajte va? uzrok

duboko, prekrijte ga kamenjem i nikada vi?e ne pri?ajte o tome. Sa malo ve?

banja, vide?ete kako va?e svesno poku?avanje da radite ovo postaje va?a

"druga priroda", ne?to instiktualno.

DA LI VI RAZUMETE OVO?

Neki ljude shvate ovo po prvi put, neki po drugi put, a mnogi po tre?i ili ?

etvrti put, pa ?ak i 20-ti put ponovnog ?itanja. Va?e je samo da razumete

ovo!

SADA, STAVITE VA?E STANJE U NAJMRA?NIJI DEO VA?EG

UMA I, KOLIKO GOD VA?E STANJE VAS PODSE?ALO DA JE

STRA?NO, IGNORI?ITE GA!

Sada ?ete verovatno re?i... ali to stanje me ?ini da se ose?am lo?e, toliko je

zastra?uju?e sve, ne mogu da ga ignori?em.... Ja sam se tako?e ose?ao tako

na po?etku, ali ako samo razmislite o tome, va?a anksioznost, va?i napadi

panike, u stvari bilo koji element va?eg stanja vas nikada nije povredio ili

doneo ne?to lo?e, zar ne? Iako veoma neprijatni i zastra?uju?i, nikada vam

nisu i nikada vam ne?e naneti ?tetu, a razlog je jednostavan:

NIKADA NIKO NIJE BIO POVRE?EN OD STRANE SENZACIJA,

SERIJA NERVNIH IMPULSA!

Da li ste nekada gledali horor film? Ako jeste, zna?ete da vas film upla?i do

odre?enog stepena, i to varira od osobe do osobe. Vi ste reagovali na taj

strah serijama fizi?kih senzacija, to je u stvari anksioznost... ZAR NE?

Kada ste zavr?ili gledanje filma, va?e anksiozne senzacije su se povukle, ali

se mo?da i dalje pla?ite da se neko ?udovi?te mo?da ne nalazi ispod va?eg

kreveta. Slede?eg jutra, se?anje na film je i dalje tu, ali je anksiozno stanje

nestalo. Logi?no razmi?ljanje koje ste vi izveli koriste?i svoj svesni um vas

je uverilo da, iako zastra?uju?i, taj film NIJE STVARAN, da vas ?UDOVI?

TE ne mo?e stvarno povrediti!

Va?a anksioznost se povukla zato ?to ste VI uverili svoju podsvest da

prestane da bude anksiozna, da zaboravi na ?udovi?te, sakrili ste to ?udovi?

te time ?to ste radili neke druge stvari koje odvra?aju va?e misli i na taj na?

in sami sebi ste rekli: "To nije stvarno – ne mo?e me povrediti". Vi ste

kontrolisali va?u podsvest – SVESNO! Kako ste to uradili?

Da rezimiramo, zakopali ste ovo ?udovi?te tako ?to ste odvra?ali va?e misli i

rekli sebi da to nije stvarno.

KORISTILI STE ODVRA?ANJE MISLI I AFIRMACIJE – VIDITE LI

KOLIKO JE TO MO?NO? To ste sve uspeli sa veoma malo truda.

Sada zamislite da je va?a anksioznost upravo to ?udovi?te iz filma. ?ta ?ete

uraditi da bi ste ga zakopali? Da uzmete pilule... to je stvarno sme?no kad

razmislite malo o tome... Za?to bi iko uzimao pilule da bi zaustavio se?anje

na ne?to? Ili mo?da mo?ete pose?ivati psihijatra svake nedelje koji ?e vas

samo podsetiti va?eg se?anja na anksioznost, na taj na?in podse?aju?i vas o

va?em stanju, daju?i mu dodatnu snagu i svest! Ne ba? tako dobra ideja. ?ta

bi onda mogao biti odgovor?

ODVRA?ANJE MISLI - ODVRA?ANJE MISLI - ODVRA?ANJE

MISLI...

... da bi ste stekli nove navike, da bi ste zakopali stare navike ?to dublje i da

bi ste usvojili pozitivne podsvesne radnje... KOLIKO JE TO LOGI?NO U

STVARI?

Evo i kako ?ete to posti?i... Zove se "Devet zapovesti". Tih 9 zapovesti

predstavljaju princip svega ?to sam upravo spomenuo.

U slede?ih 9 dana otkri?ete zna?enje svakog od ovih principa i nau?iti kako

da ih implementirate u va?e svakodnevne aktivnosti sve dok ne postanu

automatske, instinktualne, kao ?to je to va?a anksioznost sada. Ali morate

sami otkriti na?in kako da ih naterate da rade za vas.

SVE ?TO JA MOGU DA URADIM JESTE DA VAM POKA?EM KOJE

SU TO METODE, DA VAM KA?EM DA SU STVARNO U?INKOVITE I

DA VAM KA?EM ?TA SA NJIMA DA RADITE! Ja sam mnogim, mnogim

ljudima rekao za ove principe i skoro svakoj osobi je postalo bolje kad su ih

implementirali u svoj ?ivot. Mnogi od njih su bili prepla?eni, agorafobi?ni,

klaustrofobi?ni, opsesivni, ali na kraju svi su bili zahvalni.

?ivite po ovih devet zapovesti!

DEVETZAPOVESTI

Va?e putovanje u dobrobit po?inje ovde!

Charles Lindenwww.panic-anxiety.com

Prekinite da se borite protiv anksioznosti, tu bitku ne mo?ete dobiti...

zamenite anksioznost sa novonastalom ?e?njom za ?ivotom.

Da bi ste izbegli "zamku anksioznosti" u kojoj ste sada, MORATE nau?iti

novo, ne-anksiozno pona?anje koje se nalazi duboko u va?em umu kao

neurolo?ke staze. Ove neurolo?ke staze je ono gde se nalaze se?anja i

navike, i lo?e i dobre. Anksiozno pona?anje je navika, kontrolisana

podsvesnim umom ali sposobna da reaguje na svesne nadra?aje.

Eliminisanje "anksiozne navike" je isto kao i eliminisanje bilo koje druge lo?

e navike... prestanite da radite to dovoljno dugo i navika ?e se sama od sebe

povu?i!

Kada ste u?ili da vozite, u po?etku je sve izgledalo jako te?ko i verovatno ste

mislili da nikada to ne?ete nau?iti. Ko?ili ste prejako, pritiskali kva?ilo kada

to nije trebalo... ali je tokom vremena sve postalo instinktualno, podsvest je

preuzela tu naviku. Anksioznost funkcioni?e po istom principu. Stvorili ste

uverenje da je anksioznost normalno pona?anje i sada se vi pona?ate u

skladu sa tim uverenjem tako ?to usmeravate svoju pa?nju na senzacije i

misli koje anksioznost donosi. Konstantno tra?ite odgovore, pose?ujete

doktore i izbegavate odre?ene "pla?ljive" situacije... vi u stvari OSNA?

UJETE va?u anksioznost.

Kada bih vam sada rekao da nekako "zaboravite" da vozite, na primer,

mislili bi ste da je to nemogu?e, zar ne? Verovatno zato ?to bi ste mo?da oti?

li negde i ne bi ste vozili u narednih 6 meseci, ali bi ste i dalje mogli da

vidite ljude koji voze, tako da bi "vo?nja" za vas i dalje bilo ne?to normalno.

Posle 6 meseci bi ste usko?ili u kola, i mo?da u po?etku malo neobi?no,

vozili bi ste normalno.

Ako bih vam sada rekao da u narednih 12 meseci, gde god da odete sa bilo

kim, morate da vozite vilju?kar-vozilo i da ne?ete biti u mogu?nosti da u?

ete, vozite ili uop?te vidite bilo koji auto, va? mozak bi sagradio novu

neurolo?ku stazu, vi biste zakopali "naviku" vo?nje duboko u va?u podsvest.

Posle ovoga, bilo bi vam veoma te?ko da se vratite i vozite auto, naravno,

ubrzo bi ste to mogli, jer se se?anje na datu naviku brzo ponovo aktivira.

Eliminacija bilo koje navike podrazumeva izbegavanje bilo ?ega ?to je

vezano za tu naviku... sve je tako logi?no i ima smisla. Tako da...

izbegavajte anksioznost! Ovi principi, nazvani "Devet Zapovesti", jesu klju?

uspeha. Moraju biti uve?bavani sve dok ne postanu instinktualne radnje.

Jedini na?in da odvratite sebe od lo?ih navika jeste da prona?ete ne?to ?to ?e

odvratiti va?e misli od tih navika.

Neki ljudi mogu pro?itati "Devet Zapovesti" i implementirati ih iz momenta,

zapravo mnogi ljudi pro?itaju ovu sekciju samo jednom i nikada se ne vrate

na nju opet, drugima ?e mo?da trebati nekoliko dana ili nekoliko nedelja.

OVO JE JEDINI NA?IN IZLE?ENJA ANKSIOZNOSTI I

ANKSIOZNIH STANJA.

UPAMTITE OVA PRAVILA, ?ITAJTE IH NAGLAS SVE DOK IH

NE UPAMTITE KAO PAPAGAJ. VE?BAJTE SVAKO PRAVILO,

SVAKOG SATA SVAKOG DANA SVE DOK VAM TO NE POSTANE

INSTINKTUALNO.

PRVA ZAPOVEST

PRESTANITE DA POSE?UJETE BILO KOG DOKTORA NA KOG

NALETITE

Ovo mo?da zvu?i jednostavno, ali je veoma, veoma va?no. Ovde poku?

avamo da uradimo 2 stvari; prvo da doka?emo va?em svesnom umu da vam

nije potrebno uverenje od doktora da bi ste ponovo bili dobro, MORATE

prekinuti ovaj krug jer je to upravo ono ?to vas vrti u krugu tako ?to

konstantno podse?a va? podsvesni um da vam je potrebno uverenje. Drugo,

potrebno je da "reprogramirate" um da instinktualno (podsvesno) ne tra?i

uverenje.

JEDINI na?in da ovo uradite jeste da "ve?bate" novu naviku. Sve ?to vi?e

svesno spre?avate sebe u potra?nji za uverenjem od doktora ili neke druge

osobe, sve manje ?ete to morati da radite. Uskoro ?e neurolo?ke staze u

mozgu koje stvaraju staro, anksiozno pona?anje biti zamenjene novim

navikama.

Razmislite malo unazad, koliko ?esto ste bili u poseti doktoru od kada ste

razvili va?e stanje? Verovatno nekoliko puta. Osim prepisivanja lekova ili

upu?ivanja kod nekog drugog, npr psihologa ili psihijatra, sve ?to je doktor

uradio jeste to ?to vas je uverio da niste "bolesni" (neki doktori ?ak to i ne

rade). Ok, ako je to sve ?to ?ete dobiti od va?eg doktora... za?to uop?te i?i?

Mislim, zar ve? do sada niste imali dovoljno uverenja? Mo?ete i?i kod

doktora kolko god puta ?elite i dobiti isti tretman svaki put... U ?emu je onda

poenta?

NIJE POTREBNO DA IDETE KOD DOKTORA!

PRESTANITE SA TOM ANKSIOZNOM NAVIKOM ODMAH!

Mo?ete se pitati kako je to mogu?e a da ne postanete jo? vi?e upla?eni.

Odvra?anje misli! Svaki put kada pomislite neku negativnu misao ili iskusite

neki novi simptom, razoru?ajte ga; ne dozvolite da misao ili senzacija stanu

na put novim, ili osna?e stare navike. Onog trenutka kada se osetite

anksiozno ili kad vam je lo?e, uradite ne?to drugo za promenu. Pustite

glasnu muziku, pevajte uz nju, pri?ajte s nekim na telefonu (ali ne spominjite

va?u anksioznost). Radite to sve dok se simptomi ne povuku, ali NE

KONTAKTIRAJTE NIKOGA za bilo kakvo uverenje.

DRUGA ZAPOVEST

RAZGOVARAJTE SA VA?IM PSIHIJATROM O IZBACIVANJU

LEKOVA IZ UPOTREBE

Donesite odluku da izbacite iz upotrebe va?e lekove protiv anksioznosti.

Razgovarajte sa va?im psihijatrom o postepenom smanjivanju leka. Ako

vam doktor ka?e da je trenutno nemogu?e izbaciti lek iz upotrebe, budite

strpljivi, ali neka to bude va? plan na duge staze. Ne zaboravite da iako je

va?no da budete pod kontrolom doktora prilikom izbacivanja leka iz

upotrebe i da morate uvek kontaktirati doktora pre toga, doktor vas zapravo

ne mo?e naterati da uzimate nijedan lek.

Anksiozna stanja mogu biti "za?ti?ena" pomo?u lekova. To zna?i da va?e

anksiozno stanje, koje stoji duboko u va?oj podsvesti, mo?e biti sakriveno

pomo?u va?ih lekova, ?to mo?e umanjiti potencijalnu u?inkovitost ovog

programa. Da bi ste se u potpunosti otarasili anksioznosti, va?no je da va?e

stanje ne bude pod uticajem lekova. Ovo ne zna?i da ovaj program ne?e

uspeti, ho?e, samo ?e mo?da du?e potrajati.

Nikada ne zapo?injite proces izbacivanja leka iz upotrebe bez medicinskog

nadzora. Izbacivanje leka iz upotrebe mo?e proizvesti "povratnu anksioznost",

me?utim, omogu?i?e vam da se suprotstavite anksioznosti i pobedite je. Kori??

enje lekova da bi ste kontrolisali anksioznost je isto kao kada bi ste stavili

metalnu plo?u izme?u va?ih nerava i va?eg mozga. Uklonite li metalnu plo?u,

simptomi se vra?aju. Ako koristite moj program da spre?ite pogor?avanje

simptoma i za "reprogramiranje" misaonih procesa, vi ?ete PRIRODNIM PUTEM

zameniti va?u anksioznu naviku sa novim ne-anksioznim navikama.

TRE?A ZAPOVEST

PREKINITE DA ISTRA?UJETE VA?E STANJE

Prestanite sa istra?ivanjem va?eg stanja, to vas samo udaljava od istine i re?

enja koje se nalazi upravo ovde. Sve informacije o fiziologiji anksioznosti

koje ?e vam ikada trebati se nalaze u ovom programu.

Samim ?inom istra?ivanja va?eg stanja, vi konstantno podse?ate va?

podsvesni um da imate anksioznost. Jednom kada pro?itate poglavlje

"Anatomija anksioznosti", sklonite knjigu, verujte u to ?to ste nau?ili,

verujte svim srcem da je to istina, da vam dodatne informacije nisu potrebne,

da je sa vama sve u redu, da doktori ni?ta nisu prevideli. Dijagnoza

anksioznih stanja je ta?na, VI IMATE ANKSIOZNOST!

Svaki put kada imate potrebu da pro?itate poglavlje "Anatomija

anksioznosti", preusmerite pa?nju na ne?to drugo. Testirajte sami sebe,

uverite se sami koliko mo?ete biti jaki!

Od sada pa na dalje:

Ne tra?ite informacije o anksioznosti po Internetu.

Ne kupujte knjige o anksioznosti, niti pose?ujte biblioteke da bi ste prona?li

takve knjige.

Ne pitajte druge ljude o va?em stanju.

Ne ?itajte ponovo poglavlje "Anatomija anksioznosti".

Doka?ite sami sebi da vam nije potrebno uverenje, jer zato ?to ste

neverovatno jaki, (morate biti jaki da bi ste se izborili sa va?im stanjem –

svakim danom postajete sve ja?i) vi se mo?ete izboriti sami. Razradite ovu

novu "ne-istra?ivanje" naviku, ve?bajte je i u?inite je instinktualnom.

?ETVRTA ZAPOVEST

SLEDITE SAMO OVU METODU

Koristite samo Linden Metodu! Ne kombinujte je sa nekom drugom

metodom terapije; to ?e samo dodatno zbuniti podsvesni um.

Ovo je veoma va?no. MORATE se koncentrisati samo i jedino na ovu

metodu. Mnogo ljudi sa anksiozno??u probaju mnogo, mnogo tehnika,

programa, ve?bi, tretmana, medikamenata, terapija, bilo ?ta na ?ta nalete…

Istina je, da je uspeh ostalih metoda ograni?en. TO NIJE SLU?AJ SA

OVOM METODOM!

Ne poku?avam da omalova?im tehnike drugih ljudi; jednostavno tvrdim da

kombinovanje raznih tehnika i terapija zbunjuje psihu. Na primer, ako vam

ja predlo?im da sklonite va?u anksioznu naviku tako ?to ?ete je "zakopati"

duboko, i zameniti je sa novom ne-anksioznom navikom, ali vam va?

psihijatar preporu?uje da iznosite na videlo tu va?u anksioznu naviku, da je

analizirate, pri?ate o njoj sa drugima, onda ?e ona uvek biti prisutna tu, zar

ne?

Ova vrsta interakcije je upravo ono ?to od vas tra?im da izbegavate.

PETA ZAPOVEST

PRESTANITE DA PRI?ATE O VA?EM STANJU

Ovde je potrebno veoma malo obja?njenja. Prestanite da ulazite u raspravu o

va?em stanju sa drugim ljudima tokom razgovora. Ponovo ka?em, ovo ?e

samo zbuniti va? podsvesni um, pri ?emu ?e va?a lo?a navika opet usko?iti i

postati jo? ja?a. Morate poku?ati i zakopati tu lo?u naviku, zaboraviti na nju,

oduzeti joj mo?.

Kada okon?ate neku svoju vezu sa drugom osobom i ose?ate se tu?no, koja

je najgora stvar koju mo?ete uraditi? Da pri?ate o toj drugoj osobi! ?to pre

po?nete da zaboravljate osobine te druge osobe, kako je izgledala, stvari koje

vam je pri?ala itd… to ?ete manje bola osetiti. A kada upoznate neku novu

osobu koja vam se svi?a,… BIV?A je zaboravljena … Mora da vam se

nekada tako ne?to dogodilo. Sli?no je i sa selidbom, prebacivanja iz jedne u

drugu ?kolu, gubitka ku?nog ljubmca… bilo ?ta ?to podrazumeva gubitak

nekoga ili ne?ega… gubitak, bol ili tuga postaju sve manji i manji.

Sami sebi na?ite najbolji na?in za sticanje ove navike i ve?bajte to. Pri?anje

o tome kako se ose?ate ?e samo dodatno hraniti va?u anksioznost.

?ESTA ZAPOVEST

PRESTANITE DA SE OSLANJATE NA DRUGE LJUDE

Prestanite da se oslanjate na druge ako imate anksioznost. Oslanjanje na

druge ljude vam daje samo privremen oslonac, a morate se suo?iti sa

situacijom svojom glavom. Niko vam ne mo?e pomo?i, SAMO VI SAMI!

Pre nego ?to poku?ate da kontaktirate nekoga za uverenje, STANITE,

pomislite da tim korakom samo dodatno hranite va?u anksioznost, sami

poradite na ovome. Prona?ite tehnike koje vam najvi?e odgovaraju i

URADITE TO!

Vi to mo?ete… razmislite unazad malo, da li vam je iko ikada stvarno

pomogao kada ste bili anksiozni? Uklonio simptome umesto vas? NIJE! Vi

ste UVEK morali sami da se izborite sami; sami ste prolazili kroz tu oluju i

izbavili se iz nje. Od sada pa na dalje shvatite da vam niko ne mo?e pomo?i

sem vas samih.. i vi imate mo? da to uradite ovog trenutka.

SEDMA ZAPOVEST

NE PRISE?AJTE SE ELEMENATA VA?EG ANKSIOZNOG STANJA

Kako se va?a anksioznost povla?i, ne prise?ajte se, ne zami?ljajte, niti

razgovarajte o mislima i senzacijama koje ste imali tada. Ako to radite, to ?e

omogu?iti va?em umu da se zadr?i na tim se?anjima, potrebno je da pustite

podsvesni um da zaboravi stare navike. Ako odlu?ite da pri?ate o tome kako

ste pobedili anksioznost, kada vam bude bolje, uradite to, ali budite povr?ni

po pitanju toga. Recite ljudima da ste nekada bili anksiozni, ali ne ulazite u

detalje.

OSMA ZAPOVEST

ODVRA?AJTE MISLI – NEKA TO BUDE VA?A NOVA NAVIKA –

UVEK!

Odvra?anje misli jeste klju?e uspeha da bi ste se u potpunosti otarasili

anksioznosti. Kada ni?ta ne radite, onda se va? svesni um odmara, dosa?uje,

na taj na?in va? um se mo?e ponovo fokusirati na stare anksiozne misli i

navike. Neka odvra?anje misli bude va?a nova navika. Ako razmislite malo

o tome, ljudi koji ve?baju svakog dana neki sport, koji imaju neki hobi, koji

su uklju?eni u bilo kakvu aktivnost, samo hrane svoje navike. Samo ?to su

njihove navike zdrave, ne-anksiozne navike, odli?ne za odvra?anje misli.

VI TO TAKO?E MO?ETE!

Kada imate slobodnog vremena, ispunite ga aktivnostima koje vam odvra?

aju misli od anksioznosti, ili uve?e, idite u krevet i spavajte. Kod ku?e, u

kolima ili bilo gde da ste, pustite glasnu muziku i pevajte uz nju. ISPUNITE

SVAKI MINUT VA?E SVAKODNEVNICE.

DEVETA ZAPOVEST

PRESTANITE DA STAVLJATE ANKSIOZNOST U CENTAR PA?

NJE

Prestanite da organizujete va?e svakodnevne obaveze i aktivnosti u odnosu

na va?e stanje. Ne izbegavajte odre?ene situacije kako bi ste udovoljili

anksioznosti, jer ako to radite, anksioznost ?e se udobno smestiti u stolicu u

va?em umu gde ?e sedeti i mu?iti vas.

BUDITE GLAVNI!

Ako svoj ?ivot organizujete u odnosu na anksioznost, pomislite unazad… da

li vam je anksioznost ikada nanela neku ?tetu? NIJE! Gde god da ste bili,

kod ku?e ili negde napolju, uvek ste bezbedni.

?to vi?e mo?ete izlaziti iz svog "ograni?enog prostora", br?e ?ete

reprogramirati svoj podsvesni um da reaguje normalno na situacije koje vam

ina?e izazivaju anksioznost.

(Lidija prevela prvi dio)

1. MOJA PRICA

Rodjen sam u Vor?esteru 1968. godine. Moj otac je u to vreme dobio prvi

siguran posao i pro?lo je oko 3 godine dok moji kona?no nisu stali na noge.

Otac je osnovao sopstevnu firmu kada sam imao 9 godina i vrlo brzo uspeo

da nam osigura finansijsku sigurnost. Nismo bili bogati, ali smo imali

dovoljno da u?ivamo u normalnom ?ivotu, idemo na praznike...Oduvek sam

bio anksiozno dete, mada nisam siguran da je uvek neophodno previ?e

analizirati pro?lost, mozda je ponekad bolje jednostavno gledati samo

napred.

Imao sam oko 13 godina kada sam prvi put iskusio pravu anksioznost. Kako

je do toga do?lo, ni sam nisam siguran. Doktori su mislili da je to zbog

hormonskih promena uzrokovanih pubertetom, ali ja jednostavno mislim da

sam samo nasledio anksioznu prirodu.

Prvim tinejd?erski dani bili su period u kome sam pro?ivljavao anksioznost

koja se manifestovala fobijom od ?kole. Nisam ja mrzeo ?kolu, u?itelje ili

decu. Vi?e sam bio prepla?en da ?u se zaraziti ne?im smrtonosnim u ?

kolskoj laboratoriji... stradati dok igram ragbi ili se ubiti strujom u

laboratoriji za fiziku. Hranu i pice sam propustao kroz zube da se uverim da

u njima nema nista ?to bi mi na?kodilo. Za vreme ?kolskih odmora obi?no

sam sedeo s medicinskom sestrom koja je radila u ?koli ili koristio telefon za

u?enike, ne bih li namolio majku da dodje po mene. Uradio sam to toliko

puta u roku od par meseci... nikada nije do?la pomene. No?u sam plakao

sam u svojoj sobi, ose?ao sam se tako sam i upla?en...

Nisam bio privla?an de?ak, pomalo sam li?io na devoj?icu i tokom 70ih, sa

dugom kosom i buckastim grudima, ja sam potvrdio porodi?nu istoriju

buckastih. Nisam bio sre?no dete, mada mi se ?ini da sam odavao takav

utisak, zato ?to me se svi takvog se?aju...

Se?am se da sam se pla?io susretanja sa ljudima koje ne poznajem. Mraka u

sobi no?u. Da se ?etam sam...I sada ponekad osetim neski sli?an strah kao

onda, samo sada znam ?ta je to, a onda nisam imao pojma ?ta mi se de?ava,

verovatno sam mislio da je to sasvim normalno.

Gledaju?i nazad u to vreme, ?kola je bila zastra?uju?e iskustvo. Zadirkivali

su me mnogi profesori, ?ak me i direktor zvao "debeli", de?aci iz ?kole su

me maltretirali, a u?itelji su im se jednostavno pridru?ili.

Jedan posebno, g. Vilson, bio je posebno napadan. Stalno sam mu bio na

meti - imao je obi?aj da ispusti klju?eve i da me natera da ih podignem, pa

me ?utnuo u pozadinu. Jednom je to tako jako uradio, dasam morao da idem

kod lekara. Slomio mi je jednu malu kost - Coccux. Taj isti u?itelj mi je

jednom prilikom sakrio priru?nik iz Francuskog pre ?asa, da bi imao

problema sa profesorom Francuskog. Sre?om, ovaj profesor je to video i

zvao moje roditelje i to sredio s njima. Mrzeo sam ?kolu, dijagnostikovana

mi je fobija od ?kole i anksioznost...

Doktor mi je prepisao kratko le?enje antidepresivima i mama me je zadr?ala

ku?i nekoliko nedelja, tokom kojih sam se zabavljao i izlazio sa njom.Efekat

nije bio momentalan, ali posle nekoliko nedelja prestao sam da budem toliko

anksiozan i postao skoro normalan tinejd?er, sa samo povremenim napadima

anksioznosti... Izrastao sam, smr?ao, postao privla?niji. ?ak i sam sebi, ?to

mi je popravilo samopouzdanje, da se lak?e nosim sa ljudima i bolje

podnosim situacije u kojima sam se pla?io. Sve do kraja tinejd?erskih dana

imao sam problema i zadirkivali su me da sam bucko, ali kako sam izrastao

ve?i i sna?niji od drugih de?aka, stalno sam ulazio u tu?e sa njima, a budu?i

da me u?itelji nisu podnosili, stalno sam ja bio kriv.

Tokom godina sam shvatio da bolje funkcioni?em sa ?enama nego sa mu?

karcima i imao sam ?elju za normalnom, zdravom vezom. Jedna od njih je

trajala ?ak tri godine i naglo je prekinuta kada sam imao 19. Ni danas ne

znam za?to... To iskustvo je bilo osnova za moje kasnije nepoverenje u veze

na du?e vreme.Tada to nisam mnogo analizirao, ali mislim da mi je to

poljuljalo samopouzdanje vi?e nego ?to sam mislio.

Krenuo sam na Umetni?ki koled?, hteo sam da studiram Grafi?ki dizajn. ?

elja da postanem doktor je nestala kada sam imao oko 16 godina, posle

godinu dana volontiranja u lokalnoj bolnici, kada sam shvatio da rad sa

bolesnim ljudima i nije put za podizanje raspolo?enja, a i rad sa hemijom mi

nije bio dovoljno zanimljiv da mi zadr?i koncentraciju. Voleo sam da crtam,

ali nisam uspeo da se uklju?im u na?in ?ivota studenata sa umetnosti, pa sam

napustio Umetni?ki koled? i ostao sam bez planova za budu?nost.

Tokom leta sam upoznao neke Nemice koje su bile na praznicima u Velsu i

posle provedenog vikenda kod njih u Nema?koj, odlu?io sam da je Nema?ka

zemlja u kojoj bih voleo da ?ivim i

tamo sam se preseliou februaru. Imao sam 19 godina.

?eleo sam da pobegnem od stalne zabrinutosti za svoju budu?nost, ?to je bila

stalna dilema u mojoj porodici. Vi?e nisam mogao da podnosim stalne

kritike. ?inilo mi se da ?inim pravi potez u tom trenutku, jer posle toliko

godina kritikovanja mojih krivih poteza, po?eo sam da sumnjam da uop?te

mogu da opstanem sam. Re?io sam da to postignem po svaku cenu. Moji su,

dok su mi mahali i smesili se na rastanku, verovatno mislili da du se vratiti

za nekoliko meseci, ako ne i za par nedelja. Ostao sam skoro 5 godina.

Posle kursa nema?kog jezika na Hajdelberg univerzitetu, zaposlio sam se u

NATO-u. Posao je bio te?ak, radio sam po ugovoru i to po 15 sati dnevno, 7

dana nedeljno. Zabavljao sam se sa te?kom i zahtevnom devojkom

Nemicom, imao sam finansijskih problema, bio sam pod stalnim stresom i

postajao sam sve vi?e o?ajan i umoran. Moj ?ef Toni je bio velika podr?ka,

postali smo prijatelji, skoro da mi je postao roditelj, predpostavljam da je

tako i govorio.

Kada sam napustio Nema?ku, nikome se nisam javio pa ?ak ni tomu, ?to ?u

zauvek ?aliti. Takav ?ivot mi je bio konstantan stres, po?eo sam da ose?am

stalnu vrtoglavicu i slabost, noge su mi se tresle i kad sam stajao i kad sam

hodao. Po?eo sam da ose?am pritisk u levom ramenu, za ?ta sam mislio da je

nedijagnostikovani problem sa srcem. Imao sam problema sa varenjem, ose?

ao sam bolove u grudima, imao sam dijareju. Sa 24 godine sam shvatio da

moram da promenim svoj na?in ?ivota. Upravo to sam i uradio.

Vratio sam se u Englesku i shvatio da moja porodica nije ista kao kad sam ih

ostavio. Nekako su se odrodili i to je delovalo vrlo uznemiravaju?e.

Brat mi je bio na Univerzitetu, otac je pre?iveo operaciju na scu, i sve nam je

to promenilo na?in komunikacije.Bio sam uveren da imene ?eka ista takva

sudbina.

Otac i ja se nikada nismo gledali direktno u o?i, njegov prakti?ni um nije

mogao da razume moj na?in ?ivotne filozofije i to je prouzrokovalo mnogo

nesuglasica tokom godina. Deda mi je umro dok sam bio u Nema?koj, a

kako sam bio jako vezan za njema, stra?no mi je nedostajao i jo? uvek mi

nedostaje.

Brzo po povratku u Englesku oti?ao sam kod lekara. Rekao mi je da patim

od anksioznosti i prepisao mi anti-depresiv. Posle 2 meseca bezuspe?nog

tra?enja posla odlu?io sam da odem na Maljorku preko leta, dok ?ekam

mesto na Univerzitetu.

Bio sam na Maljorci mnogo puta na praznicima sa porodicom, pa sam mislio

da ?e mi topli, ?isti vazduh pomo?i da se vratim u ?ine. 7. maja sam stigao

tamo i odmah na?ao posao na ?i??enju jahti.

Zabavljao sam se tokom leta, nisam pio alkohol, ali sam po?eo da pu?im

kanabis sa prijateljima. Delio sam stan sa momkom iz Dorseta, koji je imao

nevi?enog uspeha sa devojkama, a ja sam se pomirio s tim da budem sre?an

i uz svoja ograni?enja u?ivam samo u novim prijateljstvima koja sam stekao.

Dosta sam smr?ao preko leta i uz kombinaciju fizi?kog posla i vo?nje

bicikle, do?ao sam u odli?nu formu. Vrlo brzo sam prestao sa anti-

depresivima i po?eo da ?ivim na mineralnoj vodi i salatama.

Kako se leto bli?ilo kraju, po?eo sam da ?alim ?to moram da napustim

Maljorku, ali sam morao da krenem na Univerzitet i u Englesku sam se

vratio u septembru. Ose?ao sam se kao ponovo ro?en, bio sam u dobroj fizi?

koj formi i mentalno osve?en i opu?ten.

Krenuo sam na studije na Univerzitetu Hambersajnd u oktobru. Posle 5

godina ?ivota u inostranstvu, preseljenje iz Vor?estera na Hol je bio prili?

an ?ok. To mi je ulivalo veliki strah, a mra?ne zimske no?i i nedostatak

ikoga poznatog uz sebe samo je pogor?avalo situaciju. Bio sam usamljen i

upla?en, prve dve nedelje na Holu bile su zastra?uju?e, nikoga nisam vi?ao,

ni sakim pri?ao. Bilo je olak?anje krenuti na predavanja, me?utim,

predavanja su bila preobimna, sve te knjige, video trake, stru?ni izleti, bilo je

to previ?e za mene i moju osnovu u ?kolovanju. Znao sam da ulazim i u

finansijske probleme, ali nisam mogao ni?ta da preduzmem.

Ubrzo po po?etku predavanja upoznao sam devojku iz Ju?nog Velsa i zbli?

ili smo se tokom nekoliko slede?ih meseci.Patila je od Kronove bolesti

(vrsta bolest probavnih organa), pre?ivela te?ku operaciju i to je izazvalo

mnoge zdravstvene probleme. Kako sam vi?e otkrivao o njenoj bolesti, vi?e

sam se bavio njenim zdravljem i u prvo vreme je to odli?no funkcionisalo.

Kad razmislim sada, predpostavljam samo da mi je prijalo da nekome

budem potreban.

Imala je periode u kojima se sasvim dobro ose?ala, ali je to umelo naglo da

se promeni, naro?ito posle vitaminskih inekcija koje je primala jednom

mese?no. Kako smo se upoznavali, postajala je otvorenija prema meni i

njeno pravo ja je po?elo da se pojavljuje. Posle nekog perioda do?la je do

izra?aja njena sopstven anksioznost.Posle slu?anja jedne radio emisije o

tome, bila je opsednuta time da se tokom operacija zarazila HIV-om, i od

tada je to jedina tema o kojoj je pri?ala.

Letela je iz raspolo?enja u raspolo?enje, pakovala se i odlazila usred no?i,

plakala ili upadala u neku vrstu transa, sede?i u svojoj sobi i bulje?i u prazno

satima, ljuljaju?i se napred nazad. U tim momentima, ni jedan poku?aj da joj

se odrvati pa?nja nije uspevao. Moj brat je prisustvovao tome jednom

prilikom i nije razumeo za?to se ja uop?te upli?em u sve to, ali ja sam to

jednostavno ?eleo, kao ?to sam ?eleo i da se neko brine o meni.

Ubrzo je to po?elo da me umara i psihi?ki i fizi?ki. Njeni roditelji uop?te

nisu bili od pomo?i, ?ak je njen otac, vojno lice, krivio mene za njeno stanje.

Bio je opsednut svojoj ?erkom, a njena je majka, koja je bila malo mudrija,

bolje shvatala situaciju, ali je izgleda bila nemo?na da uradi bilo ?ta. Iako su

svi na?i prijatelji videli ?ta se de?ava i govorili da se brinu za mene, znao

sam da suprostavljanje njenom ocu ne bi imalo efekta.

Postajao sam sve vi?e anksiozan. Ose?ao vrtoglavicu, dezorijentisanost,

nestabilnost i po?elo je da me pritiska u grudima, gubio sam dah. Umi?ljao

sam da umirem od neg stra?not, bolesti srca ili kancera, AIDS-a. Moja

anksiozna logija je po?ela da mi govori - ako ona ima AIDS, mora da imam i

ja!

Anksioznost je primala razli?ite forme i to mi nikada nije bilo jasno, jo?

uvek tragam za nekim pouzdanim izvorom informacija o tome, ali nisam na?

ao kompletan odgovor. O tome ?e biti re?i kasnije.

Po povratku ku?i tokom letnjeg raspusta, odlu?io sam da odem kod porodi?

nog doktora. Bio je vrlo saose?ajan i do?ao je do zaklju?ka da patim od

akutne anksioznosti. Sa 24 godine bilo mi je ta?ko da shvatim tako ne?to.

Predpostavljam da sam imao vi?e uvida u to kako funkcioni?e ljudsko telo

jer mi je majka bila medicinska sestra, a i nasledio sam ne?to od njenog

interesovanja za medicinu, ?to je je i odvelo do toga da volontiram u

lokalnoj bolnici i ?elje da studiram medicinu, cilj koji sam kasnije napustio.

Suzdr?ano sam prihvtio dijagnozu. Danas znam da je to sasvim uobi?ajeno

za stanja vezana sa anksiozno??u. Uvek mi je bilo pomalo neprijatno da

uzimam lekove, verovatno zato ?to sam oduvek bio anksiozan u dubini du?e,

ali lekar me je uveravao da ?e moji simptomi mnogo br?e nestati ako

budem ?to pre po?eo da ih uzimam. Jedino ?to sam ?eleo je da mi bude

bolje, nije mi bilo va?no na koji na?in. U 24. su mi pabovi i devojke bili

mnogo bli?i, strah od smrti i fizi?kih bolesti bili su daleki kao nebo.

Doktor je odlu?io da je najbolji tretman lekovima za smirenje, koji ?e spre?

iti simptome zabrinutosti i dao mi podstrek da donesem neke ?ivotne odluke

koje ?e umanjiti stres. Pristao sam da pijem lekove, postao uveren da ?inim

pravu stvar i ose?ao sam da sa na putu izle?enja.

Tablete su me ?inile sposobnijim za borbu. Efekat je trajao prili?no kratko,

ali sasvim dovoljno da posle 2 mg ujutro mogu da isplaniram dan. Dale su

mi snagu i za borbu s anksiozno??u moje devojke, koja je bila te?a i te?a

svakim danom. Majka me je uveravala da je i ona uzimala Diazepam,

Valijum kako su ga uobi?ajeno zvali, i da joj je puno pomogao u sresnom

vremenu, u ?ta sam i ja uveren, samo pod uslovom da se doktori pridr?avaju

preporu?ene doze.

Nikada nisam dobio uputstvo sa mojim tabletama.Uvek su se nalazile samo

u fla?ici za lekove, bez uputstva za upotrebu. Danas znam ?ta u njima pi?e o

doziranju i preporu?enom periodu uzimanja. Da sam onda to znao, stvari bi

bile mnogo druga?ije. Obaveza doktora je bila da meinformi?e o mogu?im

opasnostima od du?e upotrebe Benzodiazepama, ili u najmanju ruku da ih

prepi?e pridr?avaju?i se uputstva.

Posle par dana od po?etka uzimanja diazepama, po?eo sam da ose?am neke

nove simptome - podrhtavanje srca, znojenje i druge uznemiruju?e stvari. To

je je odmah zabrinulo. Prva pomisao mi je bila da umirem. Pozvao sam

ordinaciju i zakazao za isti dan.

Maniri su mu bili savrseni. Sedeo je mirno i saslu?ao sve ?to sam imao da

ka?em. Onda je odlu?io da doza koju mi je prepisao o?igledno nije dovoljna

za nekoga moje te?ine i odlu?io da mi dozu udvostru?i: 2mg ujutro i 2mg

uve?e. Oti?ao sam ku?i sa ube?enjem da ?ovek sa toliko iskustva u le?enju i

kori??enju te vrste lekova i sa godinama ?kolovanja iza sebe, zna ?ta radi i

kako da le?i nekoga ko ima 24 godine i boluje od blage anksioznosti.

To ve?e sam uzeo drugu prepisanu tabletu i ustvari par dana takve terapije

sam se ose?ao odli?no. Po?eo sam da se ose?am sna?nije i spremno da

prevazi?em probleme.

Briga je bio moj povratak na univerzitet i povratak mojoj devojci, ali sam

znao sta mi je ?initi. Nakon duge rasprave sa roditeljima bio sam odlu?an da

na?em re?enje za stres koji sam iskusio.

Re?enje je bilo da telefoniram ocu moje devojke. Ona je imala nekako ?udan

odnos sa svojim ocem, biv?im vojnim licem obuzetim vla??u. Jako se

pouzdao u nju i nije ?eleo da veruje da je ona sposobna za bilo ?ta lo?e.

Manipulisalaje njim kao sa svojom igra?kom, a on je bio uveren da je ona

nevina?ce ?isto kao prvi sneg. Nije imao ni najmanju ?elju da me podr?i u

mojim namerama daj joj se pomogne, mislio je da imam nameru da na?

kodim njoj i njihovoj porodici, ?to nije moglo biti dalje od istine. Poslati

smo neprijatelji.

Bio sam vrlo zabrinut jer je po?ela da izostaje sa predavanja, la?e tutore i

roditelje, za ?ta sam ja na kraju ispadao odgovoran. Po?eo sam da radim

njene zadatke umesto nje i da je pravdam zbog izostanaka. Jedne no?i sam

oti?ao u krevet i nisam mogao da spavam. Delom zbog toga ?to je ona svo

vreme plakala, ali i zato ?to je po?elo da mi se ?iri neko ?udno ose?anje da

buljim iako zatvorim o?i. Jako sam se upla?io.

?ekao sam jo? par dana, ali sam svakim danom do?ivljavao novo ?udno ose?

anje. Neprijatnost je postajala sve ja?a, ose?ao sam da mi se uko?ila jedna

strana lica, kao da vu?e na dole. O?i su mi ponekad suzile i pljuva?ka mi je

curila s jedne strane usta. Leva ruka mi je ponovo postajala te?ka, vrat, rame

i ki?ma su me boleli. Po?eo sam da sumnjam da imam tumor mozga, ?ta bi

to ina?e moglo biti? Doktoru sam ponovo oti?ao posle par dana. Ali sam

sada zaista ose?ao da vi?e ne mogu da se borim, da gubim razum!

Doktor je i dalje bio uveren da je to samo anksioznost i da je realno da dozu

pove?am na 3 x po 2mg diazepama dnevno. Rekao je i da slobodno mogu da

dodam jo? ?etvrtinu tablete ako ose?am da mi je potrebno. Osetio sam olak?

anje. Definitivno mi jeste bilo bolje nakon ?to popijem tabletu, a doktor me

je uveravao da ?e periodi kada se ose?am lo?e izme?u dve tablete biti sve

kra?e. Prihvatio sam savet i vratio se ku?i.

Sve vi?e sam ostajao u ku?i. Ose?ao sam rizik pri izlasku i gledao sam da

nikada ne idem sam. Ose?ao sam se slab i glup, ose?ao sam da su ljudi po?

eli da mi se smeju. Niko nije mogao da shvati za?to se tako pona?am.

Po?eo sam da ose?am goru?u bol u grudima; to me je samo ubedilo da sam

fizi?ki i to smrtno bolestan. Gotovo sam se skroz otu?io od ljudi na

univerzitetu, ?ak je imoj tutor primetio da se ne pona?am "normalno",

pozvao me u svoju kancelariju i poku?ao da sazna u ?emu je problem.

Ustezao sam se da mu ka?em u ?emu je problem, jer sam mislio da bi to

imalo uticaja na moje studije. Rekao sam mu da se ne ose?am dobro i za

probleme sa mojom devojkom. Bio je vrlo saose?ajan i predlo?io mi da se

redovno vi?amo da me podr?i i pomogne mi da sve to ne uti?e na moje

ocene. Osetio sam olak?anje ?to mi je pru?io podr?ku i razumeo me.

Nikada nisam imao pravi napad panike, ali su moji simptomi postali akutni i

do?ivljavao sam jake napade anksioznosti, koji su bili sve intenzivniji i

razvijali se mnogo br?e nego kod svakodnevne, generalne anksioznosti. Bio

sam upla?en i nesiguranu to ?ta mi se de?ava, umi?ljao sam sr?ane

probleme, ?to je jo? vi?e doprinosilo anksioznosti.

Bolovi u grudima su se pogor?avali.Ose?aj gu?enja i utrnutosti lica

uveravali su me da od koje god bolesti bolujem, to postaje sve gore i gore.

Odlu?io sam da posetim doktora da se konsultujem oko tih bolova. Stvarno

sam se pla?io najgoreg. Otac mi je imao dupli baj-pas u svojoj 42. godini, pa

ni ja nisam bio imun na sr?ane probleme. Doktor je znao za probleme mog

oca i bio je zabrinut kada sam mu izneo probleme. Izraz zabrinutosti na

njegovom licu samo je jo? vi?e raspalio moje strahove. Preporu?io mi je da

odem u lokalnu bolnicu na neke testove i kako je to izgovorio osetio sam

kako mi krv navire u lice, srce je po?elo da lupa, ose?aj gu?enja je postao jo?

gori, po?eo sam da se znojim i bio sam ube?en da umirem. Anksioznost se

prelila i preplavila me kao ogroman talas. To je bio po?etak jednog od

mnogih pani?nih napada koje ?u iskusiti.

Doktor mi je zakazao hitan pregled, ali sam ipak morao da ?ekam skoro

nedelju dana. Uradili su mi rendgenski snimak plu?a. Jo? neki dan

neizvesnosti dok mi nisu stigli rezultati. Naravno, negativni. Doktor je do?ao

do zaklju?ka da patim od hroni?ne bolesti organa za varenje, ?to je jedan od

uobi?ajenih simptoma anksioznosti.To mi nisu rekli tada,neko tek za

nekoliko dana, za koje su moji strahovi porasli jo? vi?e. Prepisali su mi

sredstvo za smanjenje ?eluda?ne kiseline, da bi mi le?ili probleme sa ?

elucem.

Duboko u sebi sam znao da ne?to nije u redu, bivalo mi je lo?ije svakog

dana. Moja devojka je prolazila kroz u?ase; njeno uverenje da umire od

AIDSa poslata nam je oboma opsesija. Danju ili no?u, po?injala je da vi?e i

vri?ti, pakovala se i odlazila bez ikavog razloga. Tr?ao sam za njom niz

ulicu i vra?ao je nazad u 4 sata ujutro, i ?esto imao stra?ne napade panike

dok je ona spavala.

Tokom slede?ih meseci oboje smo se skroz povuki, iz ku?e smo izlazili

skoro samo da kupimo hranu, osim ?to sam ja i?ao i na predavanja, koja je

ona skoro skroz zapostavila. Nisam ?eleo da ona padne na ispitima, ali

pritisak je postao preveliki i na kraju sam tutoru objasnio situaciju. Razumeo

je u potpunosti, saose?ao se samnom i rekao da je neko vreme posmatrao

pona?anje moje devojke i da je jako zabrinut i za mene. To je bilo takvo

olak?anje!

Simptomi su mi se stalno izmenjivali, lista je bila skoro beskrajna, sve sam

se te?e borio. Mislio sam da definitivno ludim, a moja iracionalna

razmiljanja samo su me terala dalje u tome.

Po?eo sam da razmi?ljam o smrti, to mi je gotovo postala opsesija, sa

mislima o smrti sam se budio, sa njima sam uve?e legao u krevet. To je bilo

zastra?uju?e, ali ne kao ono ?to je tek bilo predamnom.

Po?elo je jako postepeno. U pe?etku sam to ignorisao kao glupe iracionalne

misli, ali postajalo je sve napadnije, pa sam i ja postajao sve zabrinutiji. Po?

eo sam da umi?ljam svakave agresivne i seksualne fantazije sa ljudima koje

sam sretao. ?lanovi porodice, prijatelji studenti, pa i totalni neznanci bili su

objekti tih fantazija. Razgovara sam sa ljudima, a u isto vreme sam ga zami?

ljao u nekom seksualnom ili agresivnom de?avanju samnom. Zami?ljao sam

da ih divlja?ki udaram ili sam u seksualnim odnosu sa njima, a jo? je

uznemiruju?e bilo to ?to to nije imalo veze sa polom te osobe, pa me moja

potencijalna homoseksualnost jo? vi?e pla?ila. Kada sam prolazio pored

kuhinjskog no?a, zami?ljao sam sebe kako bodem nekoga ili sebe, a ?ak i

otvoren prozor je prouzrokovao fantazije da nekoga bacam kroz njega ili da

vidim njekoga kako visi kroz prozor. Pro?lo je mnogo nedelja pre nego ?to

sam odlu?io da krenem kod psihologa i moj doktor me podr?ao u tome.

Psiholog me je uveravao da je le?io i druge pacijente koji su imali iste misli

kao ja i nekako me uverio da ne?u poludeti. Dogovorili smo nedeljne seanse

koje sam morao da pla?am od svog studentskog fonda. Imao sam stipendiju,

ali studiranje nije bilo jeftino, pa sam po?eo da upadam u finansijsku krizu, a

kao bruco? i bez pomo?i od roditelja, primao sam mnogo manje para od

ostalih studenata, ?to je bio jo? jedan dodatni stres.

Tokom narednih meseci nije bilo pobolj?anja. Doktor mi je prepisao lek

Stelazine, da mi razbije anksioznost. Naravno da nije imamo ba? nikakvog

uticaja, osim ?to me ?inio nervoznim. Kada je video da Valijum vi?e ne

deluje, rekao je da bih trebalo da ga uzimam po potrebi. Mislim da sam u

jednoj fazi uzimao 6-8 puta po 2mg dnevno, a kasnije nastavi sa 5. Pove?ao

sam dozu koliko sam smatrao da treba, ali se moja lista simptoma i dalje

pove?avala, pa sam po?eo da mislim da je ?ivot definitivno nepodno?ljiv.

Ose?ao sam se tako sam i niko nije mogao da mi uputi prave re?i. A samo

sam ?eleo da mi neko ka?e ?ta mi se to de?ava!

Sve vi?e sam postajao agorafobi?an, uop?te nisam ?eleo da izlazim, a kada

sam nekako uspeo da prekora?im ku?ni prag ose?ao sam se jo? lo?ije,

mnogo, mnogo lo?ije. Nisam smeo da vozim sam, i odlazak samo do tr?nog

centra koji je bio udaljen 20ak metara od ku?e ispunjavao me u?asom.

Psiholozi i doktori su uspevali da objasne samo deo simptoma koje sam

imao, ?itaju?i o anksioznosti iz nekih ud?benika. Brinulo me to ?to mnoge

stvari nisu uspeli da objasne.

Pojavila mi se neka vrsta urinarne infekcije koja se ogledala u svrabu, bolu i

ose?aju gorenja. Doktor me je poslao na pregled, ali su rezultati opet bili

negativni.Kasnije sam shvatio da je to po?elo onda kada sam krenuo sa

Valijumom. Bila je tu ?itava lista simptoma i ose?aja koje sam iskusio za

vreme tog zastra?uju?eg perioda mog ?ivota. Izne?u ih u nadi da bi se ljudi

mo?da mogli identifikovati i shvatiti ?ta im se de?ava.

Borio sam se skoro godinu dana, a ?ivot mi nije postajao ni malo lak?i. Iako

smo i dalje ?iveli zajedno, sve sam se vi?e udaljavao od svoje devojke. Na

mesto ose?aja i potrebe da pomognem, do?li su ose?aji tuge i ljutnje, ?eleo

sam samo da odem. Nadao sam se da ?u to mo?i da uradim za vreme letnjih

praznikajer bi tako mogao to da izvedem bezbolnije, kako se ionako vra?am

na odmor u Vor?ester. Bio je to kukavi?ki na?in da se zavr?i jedna veza, ali

vi?e nisam bio sposoban da se borim ni sa njom ni sa strahom od vi?anja i

sukoba s njenim ocem kada bude dolazio za vreme praznika. Postajala je sve

opsednutija, izgledala je bolesno i ose?ao sam se stvarno tu?no i zabrinuto

zbog nje, ali ona i njen otac su mi stvarno zagor?ali skoro 2 godine ?ivota,

pa je rastanak bio izvestani preporu?ljiv.

Sa?ekao sam kraj semestra i rastali smo se obe?avaju?i jedno drugom posete

tokom leta. Nisam imamo nikakve namerada to i u?inim, ali je njen otac bio

sasvim jasan da ne sme da se desi bilo ?ta ?to bi uznemirilo njegovu ?erku.

Pla?io sam se mogu?e konfrontacije s njim, ne zato ?to sam se pla?io njega,

vi?e zato ?to sam se pla?io onoga ?to je mogao da uradi da mi ?ivot postanje

nemogu? na studijama.

Bojao sam se da bih mogao da se potu?em s njim, pa sam samo stajao sa

strane i gledao ?ta radi. Skupljao je njene stvari. Poslednja kap je bila kad je

uzeo moj VCR, ona je tvrdila da ga je sama platila, a nije ?ak ni rentu za

stana pla?ala. Prodala je i ne?to od svojih stvari, ?ak i skupu kameru svog

oca da bi kupila cigarete i alkohol. Bila je neljubazna prema njemu svo

vreme, ali je on i dalje bio o?aran njom. Kada su njihova kola kona?no

nestala sa vidika ose?ao sam olak?anje, ali i usamljenost. Polako sam se

spakovao, zaklju?ao stan i vratio se u Vor?ester. Putovanje ku?i je bilo

verovatno najte?e putovanje koju sam ikada imao. Bio sam sam, tako daleko

od ku?e i bilo mi je jako lo?e.

Nisam se ose?ao ba? dobrodo?ao u porodi?nu ku?u. Predpostavljao sam da

sam jednostavno navikao da ne ?ivim tu i imao sam utisak da im kvarim

privatnost u njihovoj novoj, promenjenoj porodici. Nisu razumeli kako se

ose?am, poku?avao sam mnogo puta da im objasnim, ali oni jednostavno

nisu bili "opremljeni" da to shvate. Postoje samo dve vrste ljudi koje su

kvalifikovane da vam bilo ?ta objasne ili posavetuju vas u vezi s

anksiozno??u - ljudi koji je ose?aju i ljudi koji su je ose?ali! Naravno,

doktori, psiholozi i psihijatri mogu da je dijagnostikuju, razvijaju lekove i

tretmane za le?enje, ali ako nikada nisu pripadali ovim dvema grupama,

kao ?to sam ve? pomenuo, ne mogu biti stvarno kvalifikovani da razumeju.

Moja majka je iskusila anksioznost posle dedine smrti i pila je lekove koji su

joj stabilizovali stanje. Koliko znam, to joj se vi?e nikada nije ponovilo. I ?

ak iako je bila sklona da se saose?a i shvata moje stanje, ja sam se

jednostavno ose?ao potpuno sam.

Stalno sam se sva?ao sa roditeljima, ?to sam vi?e tra?io pomo? postajali su

sve lju?i. Ponekad se sve svodilo na za?arai krug - ?to vi?e tra?im pomo?,

sve me vi?e ignori?u, a ?to me vi?e ignori?u, ja se vi?e borim da uvide

problem i da mi pomognu. Mogu da razumem njihovu frustraciju ?to nisu

mogli da mi pomognu, ali ponekad je sve ?to je potrebno - strpljenje,

ljubaznost i poneki zagrljaj, a ?ini mi se da je to i bilo sve ?to mi je trebalo

od njih... Ne mogu ih kriviti za njihovu nesposobnost da pomognu, svi smo

mi proizvod svojih sopstvenih iskustava i okru?enja, a oni nikada nisu istekli

tu ve?tinu. Bog zna da ja nikada ne?u tako gre?iti sa svojom decom.

U to vreme sam uzimao izme?u 20 i 40 mg Valijuma, Stelazin i Prozak

svaki dan, svaka tableta stvorena da poni?ti negativne simptome (kako sam

kasnije saznao) onih drugih.Kao izme?u ?eki?a i nakovnja! Do kraja

raspusta sam bio na kraju nerava.

Odlu?io sam da ?u se po povratku u Hol radikalno promeniti i biti

produktivan, pa sam se i prijavio na Volvorhamptom univeryitet da tamo

zavr?im predavanja. Ipak sam pregurao 2 godine na univerzitetu u Holu i

nisam hteo to da protra?im. Volverhampton univerzitet me je uskoro primio

i to je bilo olak?anje.

Re?io sam i da poku?am da radim preko leta, neki poslovi bi mogli da mi

poprave CV i pru?e mi tako potrebnu finansijsku potporu.Nisam ba? bio u

stanju da radim, ali sam verovao da sam sam ionako "proklet" i radio ne

radio, ?ta imam da izgubim?

Kontaktirao sam lokalnu TV stanicu i uspeo da dobijem privremeni posao.

Studio je bio bukvalno niz ulicu, uspevao sam do njega da stignem a da ne

izgubim kontrolu, ali ose?aj gu?enja je i dalje bio tu. Po?eo sam da radim i

posle kratkog vremena sam shvatio da mi je ?efica lepa i pametna. Odmah

smo se zbli?ili, vrlo brzo razvijaju?i lepo prijateljstvo, koje se postepeno

pretvorilo u vezu, ali je ona bila u to vrme bila u jednoj dugogodi?njoj vezi

za koju je tvrdila da je mrtva. Nije ni?ta znala o mom stanju, a ja sam

prilagodio svoj ?ivot i na?e dru?enje na taj na?in i sa toliko ve?tine, da ona o

tome ni?ta nije saznala.

Raskinula je sa svojim dugogodi?njim partnerom posle prili?no burne sva?e,

ali mu se, zbog ose?aja krivice, vratila posle mesec dana. Naravno da sam

bio razo?aran ali sam poslu?ao savet prijatelja i ostao po strani, da bih joj

dao vremena da sama donese odluku, ali sam i protiv svoje volje stalno

razmi?ljao kako sam je izgubio zauvek. Posle jo? jednog meseca, ona ga je

kona?no napustila i sve je bilo savr?eno.

Do tada je ve? saznala da imam neke zdravstvene probleme. To pitanje je

jednom moralo da se potegne, tako da smo seli i ja sam joj sve ispri?ao. Bila

je neverovatna, razumela je i saose?ala se, ali sam siguran da nije pojma

imala ?ta bi moglo da se desi i ?ta se uop?te de?avalo samnom. Jo? uvek

sam uzimao neke doze Valijuma, Stelazina i Prozaka, ali tokom nekoliko

poslednjih meseci mi se ?inilo da sam se nekako stabilizovao i neki

simptomi su bili u opadanju, ali ?u o tome jo? pri?ati kasnije.

Vrlo brzo smo uspostavili solidnu vezu; medijum joj je rekao da ?e ona biti

moj an?eo ?uvar. Ispostavilo se da je bila u pravu. Nisam mogao po?eleti

partnera koji bi me vi?e podr?avao. Bilo bi joj tako lako oti?i, ali je uvek

ostajala i podr?avala me, ne znam ?ta bih radio bez njene podr?ke. Kako je

vreme prolazilo i ?ivot postajao sve sre?niji, po?injao sam da shvatam da je

jedini podsetnik na simptome bolesti bio koktel lekova koje sam jo? uvek

pio. Doze su bile prili?no niske, neki ljudi su koristili i 5 do 10 puta ve?e i u

to vreme imalo je smisla pomisliti da bi njima bilo mnogo te?e odvikavanje,

ali sada znam da je apstinencijalna kriza nezavisna od doze lekova koje

koristimo.

Kona?no sam pre?ao u novu ambulantu, preselili smo se u obli?nji gradi? i

ja sam zara?ivao ne?to para rade?i ograni?eno radno vreme na TV stanici.

Jo? uvek nisam putovao i imao sam svakodnevne napade panike. Ve?inu

vremena sam se ose?ao bolesni, ali se dalo izdr?ati. Za to sam vi?e mogao

zahvaliti samouveravanju da ne?u umreti, nego ?to sam se stvarno bolje ose?

ao. Najuznemiruju?i simptom je bila impotencija, infekcije urinarnih organa,

paraliza, osipi,dijareja i tinitus. Ostalo su bili ono ?to bih ha nazvao klasi?

nim simptomima anksioznosti i kao takve sam ih mogao zanemariti. Niko

nije mogao objasniti ?ta mi se to doga?a, svi rezultati pretraga su bili

negativni, homeopate, imunolozi, psihijatari i psiholozi nisu imali pojma.

Ose?ao sam se napu?ten od ljudi koji bi morali znati u ?emu je problem.

Sigurno nisam jedina osoba na svetu koja pati od ovog stanja... ili jesam?

U lokalnoj bolnici je po?eo da radi novi pripravnik i re?io sam da zaka?em

kod njega. Moja logika je bila da je doktor koji je u skorije vreme zavr?io

studije, sigurno vi?e obave?ten o najnovijim terapijama i dostupnim

lekovima.Njegova prva reakcija je bila totalno zgra?anje i neverica, prvo ?to

je bilo koji doktor mogao tako dugo da me dr?i na dijazepamu, a drugo da je

jedna u stvari generalno zdrava osoba mogla biti toliko dugo pogre?no le?

ena bez adekvatne dijagnoze od strane toliko stru?nih lica.

Nastavak prevela - Una

Nisam povjerovao ni u kakva obecanja o odvikavanju bez popratnih pojava.

Ona mi je objasnila sta mi se sve moze desiti kad pocnem smanjivati

Diazepam i njena predvidjanja su se obistinila.

Odlucio sam da se zadrzim na dozi od 2 mg, kao i da prekinem smanjivanje

doze sitnim zagrizima tablete, sto su mi ranije savjetovali da radim. Poceo

sam da uspostavljam novi rezim pozitivnog razmisljanja o onome sto sam

odlucio, ali sam u isto vrijeme bio jako uplasen onim sto bi se moglo desiti.

Vec prvi dan sam se osjecao bolje, ne sasvim dobro, ali nekako drugacije,

recimo. Smanjivao sam dozu za male komade, ali je to bilo dovoljno da

osjetim promjenu. Sad mi je jasno da je takvo smanjenje i nezadrzavanje na

jednoj dozi imalo poseban uticaj na proces moje terapije. Drugog dana sam

se osjecao veoma napeto. Probudio sam se sa istim onim poznatim

osjecajem unutrasnje drhtavice, a sve to praceno osjecajem i mislima o

tamnoj buducnosti i sudbini. Pretpostavljam da sam se do tada vec navikao

na slicna osjecanja, pa sam se lako aklimatizovao i prilagodio novim

simptomima.

Slicna osjecanja sam dozivio i ranije i, iako nisam zelio da se vrate, nisu me

toliko plasila. Prepustanje sebe simptomima je zapravo bio veoma vazan dio

mog oporavka. Nije to bilo prepustanje necemu nad cime nemamo kontrolu.

Radilo se zapravo o osjecanjima, koja su ponekad znala biti jako neprijatna,

ali naucio sam da sto im vise pridajemo vaznosti, to cemo produziti njihovu

prisutnost.

Nakon dvije sedmice, opet sam odlucio da smanjim dozu tableta. Odlucio

sam da za cetiri nedjelje smanjim svoju dozu za pola miligrama, tako da

svaka od mojih doza - jutarnja, popodnevna i vecernja iznosi 1mg. Ovakvo

smanjenje ne zvuci kao veliki napredak, ali je zapravo imalo veoma dobar

efekat.

Postajao sam sve napetiji, osjecajuci neku vrstu recidiva. Imao sam utisak da

sam cep na flasi, koju sam muckao cetiri godine i onda naglo otvorio. Moji

nervi su ponovo ozivjeli, skupa sa zbunjenim mozdanim impulsima. Moji

osjecaji su isli u krajnost, u jednom moment nisam znao kako se osjecam, a

potom sam bivao preplavljen razlicitim osjecanjima, jos gorim nego prije.

Imao sam osjecaj da me neko drzi za vrat. Dok sam hodao, moglo se vidjeti

kako sam se tresao, a osjecao sam kao da me neka nevidljiva ruka gura da

padnem na celo. Satima sam sjedio i dirao kosu, sto mi je na neki nacin

davalo osjecaj da sam ziv. Osjecao sam da mi mozak polako otkazuje. Sad

znam da je to bio samo jos jedan u nizu simptoma odvikavanja od tableta,

kao proizvod zbunjenih nervnih impulsa.

Stalno sam zvao ljekare u lokalnoj bolnici, danju i noci. Iako sam znao da

sam im dosadio i iako mi je bilo jasno da je rijec o iracionalnim strahovima,

nisam se mogao oduprijeti sebi. Sjecam se tako da sam stajao na prozoru

gornjeg sprata svoje sobe, drzeci se za okvir prozora i telefonirajuci. Molio

sam bilo koga iz bolnice za pomoc. Nisu mi dozvoljavali da dodjem. Jednom

sam se ipak odlucio otici, pa su me vratili kuci. Osjecao sam se kao gubav,

niko nije htio da mi pomogne. Zvao sam i djevojku po deset puta na dan, a

ona je bila i tuzna i ljuta sto nije u stanju da mi pomogne. Plasio sam se da

cu ostati i bez nje. Bio sam potpuno bespomocan.

Povremeno sam osjecao derealizaciju, cudan osjecaj – kao da zivim u snu.

Ponekad, kad bih se gledao u ogledalo, nisam bio u stanju da se prepoznam.

Moji nosni otvori su mi se cinili kao tuneli, imao sam osjecaj da ne mogu

kontrolisati svoje disanje. Imao sam jasno osjecanje da mozak u lijevom

dijelu moje glave nekako strci iz mog cela, glava mi je bila sva utrnuta.

Samo sam oci, koje su pekle, nekako osjecao drugacije. Davale su mi osjecaj

da sam ziv. Bile su jako osjetljive na svjetlost.

Pokusavao sam da objasnim ljudima svoje osjecaje. Govorio sam im da se

osjecam kao da zivim u sopstvenoj podsvjesti i da samo zbog podsvijesti

moje tijelo funkcionise. Moj svjesni um je polako otkazivao. Tada mi se

moje objasnjenje cinilo savrseno jasno, ali ipak me niko nije razumio. Po

citavu noc bih lezao budan, zureci u prostor. Cak i kad su mi oci bile

zatvorene imao sam osjecaj da buljim u nesto. Kako cudan osjecaj, cime je

izazvan?

Zaspivao bih i budio se, moja djevojka je bila moj andjeo. Neko bi me drugi

na njenom mjestu odbacio. Ona me je tjesila, drzala i ubijedjivala da je sve

uredu. Nocima...

Ponekad bih se jedva dovukao do kupatila. Bol u grudima je bio

nepodnosljiv i ja sam mislio da mi srce otkazuje. Ponekad bih tako satima

stajao drzeci se za umivaonik, polivajuci se hladnom vodom i zureci u lice u

ogledalu, koje mi je uzvracalo pogled stranca. Bila je to osoba sa sivom

kozom, upalim ocima, modrim usnama, koja se, znojece i tresuci se, vidno

borila za dah. Imao sam osjecaj da ce mi srce iskociti. Tako snaznu napetost

nisam osjetio nikad ranije.

Tokom dana sam uglavnom bio sam. Posjetioci ne bi dolazili. Bio sam

iznenadjen sto niko od moje porodice nije cak ni pitao kako sam. Nikada

nisu zeljela pricati sa mnom, kad sam u velikim krizama. Uvijek su se

javljali kad mi je bivalo bolje, da pitaju treba li mi kakva pomoc. Poceo sam

osjecati da me oni zele iskjucivo zdravog, ili u slucajevima kad sam ja

njiima za nesto potreban. Ovo je potkrepilo moje misli da sam sam na ovom

svijetu, i to me je jos vise rastuzilo i unervozilo.

Prosao sam kroz neka zaista zastrasujuca iskustva i simptome, kroz osjecaje

koje bi i normalnog covjeka zbunile i uplasile. Nesto sto bi vecina ljudi

opisala kao osjecanje pijanstva.

Jednom sam tako sjedio u dnevnoj sobi i gledao Velsskog zmaja. Nikad

nisam saznao da li sam sanjao ili halucinirao. Po citave dane sam sjedio na

podu u dnevnoj sobi, i tako umotan u carsaf gledao TV. Nisam mogao sjediti

na sofi, nije mi bilo ugodno. Osjecao sam toplotne promjene sve vrijeme.

Smjenjivali su se periodi kad bih se znojio i kad bih se smrzavao. Osjecao

sam ostre bolove u cijelom tijelu. Rebra, ruke, stopala, sve me je boljelo.

Sada znam da su to bili simptomi vezani za hiperventilaciju. Cak i tokom

dana, kad mi je bilo bolje, osjecao sam se kao da imam gripu – preznojavao

sam se, tresao i osjecao se slabo.

Ponovo sam poceo da brinem opsesivno za svoje srce. Stalno sam osjecao

sopstveni puls. Ne znam sta sam htio da saznam, jer puls nije dovoljna

informacija za utvrdjivanje bilo kakve dijagnoze. Iako nije imalo nikakvog

smisla, ali moj napeti um je zelio da provjeri da li sam jos ziv. Nastavio sam

da pratim svoj puls svakodnevno, sve dok mi se stanje nije pocelo

popravljati.

Mnogo kasnije sam u tramvaju primijetio mladica, koji je radio istu stvar i

djelovao prilicno zabrinuto. Izgledao je potpuno zdrav, ali ja sam znao kroz

sta prolazi. Zelio sam da porazgovaramo, ali nisam nasao prave rijeci da

zapocnem razgovor. Ponekad sam osjecao kao da me usne svrbe i kao da je

neka cudna energija u meni – u mojim rukama, nogama, plucima, ledjima.

Kad bi se ove emocije intenzivirale, bih sve vise gubio dah. Jednom sam se

osjecao kao da sam bacen u sobu, kroz sobu, osjecaj je bio toliko mocan, da

je jednom moja djevojka skocila iz stolice pored mene. Ona bi tako dosla

kuci nocu i podigla bi me sa sofe ili poda. Jedva da sam bio u stanju da

stojim. Kad bismo izasli prosetati oko baste, ja sam visio na njoj, skoro bez

snage da disem. Kad sam morao ici od dnevne sobe to toaleta, pridrzavao

bih se za zid. Ponekad sam mislio da necu biti u stanju da ustanem citav dan,

sve dok ona ne dodje.

Pripremanje jela i pica bio je prevelik zalogaj za mene, jer bih u tom slucjau

bio predaleko od telefona, koji mi je trebao ukoliko bi me uhvatio panicni

napad. Zanimljivo je to da koga sam god od rodbine zvao za pomoc, nije se

pojavio, a ona nije bila u mogucnosti da napusti svoj posao. Osjecao sam se

tako sam.

Kako se moje opste stanje pocelo poboljsavati, tako sam ja polako poceo da

koristim Internet, koji nije bio samo dobro sredstvo skretanja paznje, nego i

beskrajno vazan izvor informacija o mojim stanjima napetosti i panike.

Shvatio sam da je oko mene mnogo ljudi, koji se osjecaju kao ja. Da sam bar

mogao pricati s njima.

Pokusao sam polako krenuti u setnju sam, ni sam ne znam koliko puta.

Nisam uspijevao. Jednom sam dosao do prodavnice na uglu, ali sam se tu

skoro zaledio. Pozvao sam djevojku, koja je dosla po mene. Bio sam tako

uplasen. Kupci su mislili da sam potpuno lud. Osjecanja su bila jaka, a

grcevi misica i stegnutost u grudima tako stvarni.

Kako je vrijeme prolazilo, ja sam smanjivao doze Diazepama. Poceo sam

zapazati napredak kod sebe i poceo sam izlaziti van cesce. Nisam putovao

daleko, ali sam povremeno odlazio u prodavnicu ili na neke porodicne

dogadjaje. Ponekad sam funkcionisao dobro, bez puno simptoma, napetost u

grudima, grcevi i poteskoce u disanju. U drugim slucajevima, desavalo mi

se da pocnem paniciti, ali sam ipak uspijevao da se iskontrolisem. Ponekad

bih zavrsio u toaletu nekog paba, umivajuci se hladnom vodom. Moja

rodbina je ignorisala te trenutke, ali me je ona, moj Andjeo, uvijek ispod

stola cvrsto drzala za ruku. Kako bih uopste prezivio bez nje?

Poceo sam shvatati da kolicina hrane koju unosim u organizam utice na

stepen moje napetosti. Vise o ovome cu pisati kasnije, ali je ovo vjerovatno

imalo veze sa promjenama krvi u seceru, kao i sa cinjenicom da mi je

disanje bilo otezano.

Nastavio sam od osjecam paniku u toku noci. Spavao sam svega dva do

cetiri sata u prosijeku. Budio sam se naglo, srce mi je jako lupalo.

Zastrasujuce, ali bezopasno iskustvo.

Nakon cetiri mjeseca, uzimao sam dozu od pola miligrana, tri puta dnevno.

Zatim sam odlucio da eliminisem svoju podnevnu dozu, a potom i nocnu.

Sljedecih nekoliko sedmica sam osjecao intenzivnu nocnu paniku, ali bio je

to drugaciji osjecaj. Imao sam osjecaj da postajem jaci i da me napetost ne

napada tako snazno kao prije. Vremenom sam se osjecao sve bolje i bolje.

Doveo sam sebe u stanje da se fizicki mogu nositi sa svim osjecajima i

mislima, koji su me uznemiravale.

Moji simptomi su se mijenjali, uznemirujuce misli polako iscezavale i ja

sam ponovo poceo da se osjecam – kao ja. U pocetku sam vidio samo

nagovjestaje”starog” mene. Pricajuci sa nekim ljudima, vracale su mi se

davne uspomene i emocije. Ponekad bi to bile uspomene iz djetinjstva,

ponekad miris skolskih rucaka. Jednom prilikom sam se smijao necemu sto

sam cuo na TV-u, i odmah potom sam se zapitao – ko se to zapravo smije?

Poceo sam da shvatam je Diazepam zajedno sa napetoscu privremeno

paralizovao i moje emocije, ili dijelove moje licnosti. Plac, radost, i sva

ostala osjecanja, koja normalni ljudi svakodnevno srecu i pokazuju, kod

mene su bila kao utrnuta, zaledjena.

Moja probava je i dalje bila problematicna, a nesto kasnije sam saznao da bi

se moglo desiti da taj problem imam i trajno, jer Diazepam je vjestacki

opustao moj stomak i funcije probave dugo vremena, tako da sad moj

organizam nije bio u stanju sam da se izbori. Lijekovi i moja napetost su

nepovratno uticali na nerve stomaka, koji su ukljuceni u probavu hranu.

Iz sedmice u sedmicu mi je bivalo sve bolje. Panicni napadi su bivali sve

blazi. Moj probavni sistem, medutim, nije vise bio u stanju da vari hranu

koju sam ranije uzimao. Nisam se osjecao dobro kad bih uzimao tesku,

masnu, jako zacinjenu hranu i poceo sam brinuti, jer mi se cinilo da je hrana

generalno uticala lose na mene. Plasio sam se da cu razviti neki poremecaj

ishrane, ukoliko se ne hranim ispravno.

Sada znam da proces odvikavanja od Benzodiazepina izaziva pad secera u

krvi. Kako unosenje hrane u organizam povecava nivo secera, tako je moj

organizam bio popuno zbunjen. Secer mi je padao i rastao, a tako i moja

energija. Osjecao sam se prilicno lose.

Poceo sam osjecati simptome rapidnog stomacnog praznjenja. Cim bih

pocinjao da jedem osjecao sam da sam sit, a onda sam svega par minuta

nakon jela morao ici u toalet. U narednih par sedmica sam testirao koja mi

hrana ne odgovara, i shvatio sam da treba da izbjegavam - skrobastu hranu.

Poptuno sam prestao da jedem hljeb, krompir i paste i bilo mi je bolje. Ipak,

nastavio sam da pazim na svoju ishranu.

Kako su sedmice prolazile, ja sam se osjecao sve bolje. Moje tijelo se

normalizovalo, simptomi su postajali sve rjedji, kao i panicni napadi, koji su,

iako su se prorijedjavli, i dalje bili moj glavni problem. U naredna dva

mjeseca sam se polako “skidao” sa Stelazemina, i iako sam se plasio da cu

proci kroz zestoku aptsinencijsku krizu kao sa Dijazepamom, nije se desilo.

Povremeno sam sam osjecao manje napade ankziosnosti, ali to je na srecu

bilo sve.

Sad znam da sam u to vrijeme imao kandidu u crijevima, sto je jedna od

uobicajenih nus pojava uzimanja benzodiazepina. Ovaj mi problem ne smeta

previse, jer pazim na svoju ishranu. Nesto kasnije cu opsirnije pisati o

ovome problemu. Tek nedavno sam saznao da se to stanje zove

Apstinencijski benzodijazepinski sindrom, te da sda se zapravo radi o

sasvim zasebnoj i priznatoj - bolesti.

Odlucio sam da potrazim pomoc od nadleznih ustanova, pa sam stupio u

kontak sa psihologom koji se bavio kognitvno-bihejviaralnom terapijom.

Ovaj ljekar je bio veoma priznat od strane Britanskog Udruzenja

Psihoterapeuta. Udruzenje je za mene zaista bilo od velike pomoci,

obezbijedivsi mi listu sa imenima najboljih psihoterapeuta u zemlji, a jedan

od njih je radio na nekih petnaest milja od mene. Kognitivna terapija se

sprovodi kao serija domacih zadaca u kojima se susrecemo sa situacijama,

koje u nama stvaraju napetost. Uci nas, takodje, kako se suprotstaviti

napetosti, nositi sa njom i promijeniti nacin razmisljanja i neka iracionalna

vjerovanja u vezi sa nasom napetoscu.

Kognitivna terapija ne podrzumijeva samo sjedenje i pricanje u sobi sat

vremena. Naravno, i to se radi, ali ja sam sobu uvijek napustao sa puno

novih znanja, koja sam odmah nesvjesno poceo primijenjivati u ispunjavanju

mojih “domacih zadataka”.

U jednom momentu sam shvatio da je disanje najodgovornije za stanje

anksioznosti. Sto smo napetiji, to se misici grudi vise skupljaju i takodje

postaju napeti, sto otezava normalno disanje. Isto se moze desiti ljudima koji

satima sjede u jednom te istom, najcesce nepravilnom polozaju ili ljudima

koji, zbog posla ili iz bilo kod drugo razloga, cesto drze tijelo u neprirodnom

polozaju. Promjenom disanja, mnogi drugi procesi u tijelu se hemijski

mijenjaju. Nivo oksigena i karbon diokisda moze bitno uticati na to kako se

osjecamo i kako razmisljamo, pa je u medicini opsteprihvacena teza da

nepravilno disanje moze izazvati napetost i depresiju. Kasnije cu reci nesto

vise o tome.

Kako sam se osjecao sve bolje, sto mi je i moj psihoterapeut potvrdio,

odlucio sam da pocnem da se bavim nekim hobijem. Brzo sam shvatio da ce

to biti fotografija, jer sam se i kao mladji zanimao za to. Bavljenje

fotografijom podrazumijeva savrsenu mjesavinu kreativnosti i tehnicke

vjestine, i ukjucuje vjezbe i tijela i uma.

Kupio sam kameru, i kako u pocetku nisam jos bio siguran sam izvan kuce,

uglavnom sam slikao zanimljive stvari oko kuce. Psa, cvijece, prijatelje koji

su dolazili u posjetu. Malo pomalo, izasao sam u bastu i slikao je, potom

sam krenuo ulicom i pravio zanimljive fotografije, na kraju sam se spustio

na glavnu ulicu, pa u park i postepeno - sve dalje i dalje od kuce.

Pogled kroz objektiv kamere mi je mnogo pomogao u savladavanju moje

bolesti.

Shvatio sam koliko ljepote oko mene postoji i kako sam te ljepote bio lisen

predugo vremena, ne shvatajuci da je ona oko mene..

Koncentrisanje na to da napravim dobru fotografiju uticalo ja ne to da vise

ne mislim samo o svojim opsesivnim mislima

Potpuno se uzivljujuci u ovaj hobi, ja sam dopustio mojoj podsvijesti da se

malo opusti. Konacno je prevladala moja svijest i ja sam poceo zaista da

uzivam u fotografiji.

Zelio sam da se osjecam dobro, jer sam se istinski nastojao posvetiti ovom

hobiju. Logika je konacno preuzela svoju ulogu i ubrzo je podsvijest pocela

da gubi uticaj, koji je na mene imala ranije.

Skretanje

Uredu, ja jos uvijek imama ponekad napade napetosti, iako ne tako snazne

kao ranije. Onog mometa kad se osjetimo psihicki jacim, i fizicki problemi

polako nestaju, a mi ponovo pronalazimo svijet u kojima su nam prijatelji i

rodbina opet interesantni.

Nekako, oni neprijatni simptomi vise nemaju toliki uticaj na nas, ni fizicki,

ni psihicki. Osjecaj da opet mozemo biti zdravi je zaista veliki podstrek. To

je nesto kao kad je neko na strogoj dijeti i ukoliko ne vidi nikakvo

poboljsanje, bice mu teze da nastavi sa borbom, ali ukoliko neko primijeti da

je koja kila spala i da izgleda bolje, bice to veliki stimulans za njega.

Funkcionise, vjerujte mi.

Uskoro sam poceo ici na lekcije Taj Ci-a, drevne kineske borilacke vjestine,

koja podrazumijeva spore, kontrolisane pokrete. Taj Ci ne pomaze samo kod

formiranja misica, nego i ispravlja nepravilno disanje prilikom anksioznosti.

Nakon svakog casa, imali smo malo vremena za meditaciju. To mi je mnogo

pomagalo da se opustim. Ponekad bih cak i zaspao.

Uz pomoc svog ucitelja sastavio sam vjezbe za sebe, bazirane na Qi Kung

programu, takodje u uskoj povezanosti sa Taj Ci vjestinom. Za samo

nekoliko sedmica osjecao sam se bolje. Puno sam radio, osjecao se veoma

umorno, ali rijetko sam bio anksiozan.

Prozak mi je u apstinencijskoj krizi puno pomogao, ali sam u isto vrijeme

morao prolaziti kroz brojne nus pojave – od kojih su promjene raspolozenja i

gojenje bile najneprijatnije. Nakon dva mjeseca polako sam prestao uzimati i

Prozak. Povremeno sam se osjecao napet, ali na kraju je vrijedilo. Moja

tezina se vratila na normalu, vise se nisam osjecao osamuceno i pospano,

ponovo sam ja nekako bio – ja. Citav novi svijet se poceo otvarati za mene.

I dalje sam pazio na svoju ishrani u trudio se da secer unosim u manjim

obrocima, Moja agorafobija se brzo popravila, a ja sam poceo da putujem.

Odlazio sam i na duza putovanja. Potpuno sam se vratio na moju idealnu

kilazu i, nakon skidanja sa Diazepama, nisam osjetio vise nijedan strasan

simptom apstinencijske krize.

Brzo sam se vratio u normalu. Bilo je zapanjujuce i za mene, i za moju

porodicu, kako je krhka granica izmedju bolesti i zdravlja, u oba smjera.

Znao sam da jednog momenta mogu biti dobro, a drugog vec lose, ali nikad

nisam ni sanjao da cu se tako brzo oporaviti. Prestao sam piti lijekove

potpuno. Sasvim cist i sobodan!

Kad bi postojala ikakava kompenzacija za ono kroz sta sam prosao u

apstinencijskoj krizi odvikavanja od Diazepama, takvu nadoknadu bih ja

sigurno zasluzio.

Koliko mi je poznato, Evropski sud je na udaru tuzbi bivsih zavisnika o

benzodiazepinima, koji od velikih farmaceutskih kompanija traze

kompenzaciju za to sto su proizvodili ove lijekove. Ukoliko uspiju, otvorice

se kapija za bukvalno milione ovakvih zrtvi sirom svijeta.

Kad se osvrnem unazad, jasno mi je da je moja bolest bila potpuno pogresno

dijagnozirana i lijecena, kao i nekako gurnuta u stranu od velikog broja

neadekvatnih ljekara. Trebalo mi je citavih pet godina da nadjem ljekara,

koji bi shvatio sta se sa mnom desava i znao kako mi pomoci.

Mi previse vjerujemo ljekarima, smatrajuci njihov sud nepogresivim. Ne

trazimo drugo misljenje, rijetko pitamo za tretman koji nam je preporucen,

lijekove, koji su nam prepisani ili nus pojave koje bismo mogli imati od njih.

Mislimo i vjerujemo ljudima, samo zato sto imaju diplomu i godisnje

pregledaju na stotine pacijenata, prepisuju lijekove i ustanovljavaju

dijagnoze. Vjerujemo i mislimo da im je stalo. Ja sam zivi primjer da ovakva

pretpostavka moze biti veoma pogresna.

Izgubio sam osam godina, zbog bolesti koju sam mogao izbjeci. Niko me

nije prisilio da uzmem tablete, ali uzeo sam ih jer su mi bile prepisane i jer

sam vjerovao doktorima, koji su ih prepisivali. Za cetiri godine, koliko sam

uzimao Diazepam, nikad nisam dobio stampan papir sa upustvima za

upotrebu, niti sa detaljima o nus pojavama, kao i podatkom koliko se dugo

ovakve tablete smiju koristiti. To je bila odgovornost ljekara, koju su oni

izignorirali i zato ih ja smatram odgovornim za moju bolest. Oni, medjutim,

i dalje zive lijepe, ugodne zivote, rade dobro placen posao i mirno spavaju.

Ja danas pomazem drugim judima, koji su slicnoj situaciji u kojoj sam ja

bio. Vecina njih nije zavisna o Valijumu, ali ga uzima pod nadzorom ljekara.

Najcesce pitaju za savjete o anksioznosti i ja sam sretan kad mogu da im

pomognem. Ono sto je sigurno jeste da anksioznost i depresija postaju sve

ucestalije bolesti u danasnjem drustvu, bez obzira na zanimanje, kojim se

neko bavi. Ljudi su u borbi sa nevjerovatnim osjecanjima.

Analizirajuci tehnike, koje sam ja koristio u svom oporavku, ubrzo sam

shvatio koje od njh zaista mogu pomoci drugim ljudima, a koje ne. Jos

uvijek nisam naisao na osobu, kojoj nisam pomogao. Program koji sam na

osnovu svog iskustva uoblicio zove se Devet stubova (baza, nosaca) – (Nine

Pillars), a sastoji se od devet principa. Takodje sam, kao dodatno sredstvo,

kreirao video kasetu, sa umirujucom muzikom i nacinima postizanja auto-

hipnoze.

Sada imam 34 godine i ove godine sam upravo realizovao dva plana –

ozenio sam svoju djevojku-andjela i dobili smo prekrasnog sina. Nemam

vise problema sa agorafobijom, nisam imao panicni napad tri godine, ali i

dalje izbjegavam suvise stresne situacije. Vodim normalan zivot ponovo.

Vozim se avionima, brodovima i ne plasim se novog jutra.

Charles Linden

2. ANATOMIJA ANKSIOZNOSTI

"Anksioznost i pani?ni napadaji su abnormalne reakcije na normalne

situacije". Kao moderna ljudska bi?a uklju?eni smo u ?ivot stresa na poslu,

pla?anja ra?una i raznih socijalnih kontakata koja mogu biti izvor stresa.

Ako pogledate unazad 100 godina, ?ivot prosje?nog pojedinca se radikalno

promijenio. Izlo?eni smo stresu iz raznih izvora koji nisu niti postojali prije

100 godina. Problem je u tome sto nismo fizi?ki evoluirali u tako malo

vremena da se mo?emo nositi sa sociolo?kim stresom, da modificiramo na?e

fizi?ko i kemijsko stanje kako bismo mogli funkcionirati efikasno pod

takvim uvjetima.

Nivoi anksioznosti su porasli kada su se javljale razne situacije koje su

uzrokovale porast adrenalina u krvi. Adrenalin se lu?i da pripremi tijelo za

"borbu ili bijeg". Ta funkcija je evoluirala da bi pripremila tijelo za akciju

kada smo suo?eni sa opasnosti i nu?na je za na?e pre?ivljavanje.

Kada je ?ovjek ?ivio u daleko manje naprednom okru?enju, u prapovijesti

kada smo bili ne samo lovci, ve? i lovina, bili smo plijen mnogim divljim ?

ivotinjama. Kada je planinski lav napao na?eg pretka, izazvane su u tijelu

razne kemijske reakcije kako bi ga pripremile za borbu ili za bijeg. Zato se i

zove "borba ili bijeg" reakcija. Kako ?iv?ani impulsi koji dolaze do mozga

signaliziraju opasnost, mozak ?alje poruku adrenalinskim ?lijezdama da

puste adrenalin u krvotok. Tako tijelo postane sposobno za brze reakcije,

sna?nije je i laganije. Svi smo ?uli fraze poput "tako me je bilo strah, skoro

sam se usrao u ga?e" ili sli?ne. Tada je na?e tijelo bilo u stanju "borbe ili

bijega". OK, vratimo se na planinskog lava; da bismo bili sposobni pobje?i

od njega tijelo se rje?ava mokra?e i izmeta (da bi postalo lak?e, i da bi mogli

brze tr?ati). Voda se povla?i iz tijela ?ine?i usta suhim, najve?i organ na

tijelu - na?a ko?a – problijedi budu?i da se krv skre?e prema unutarnjim

organima i mi?i?ima. Krv koja je sakupljala apsorbirane hranjive sastojke u

podru?ju crijeva je isto skrenuta, zbog ?ega se usporava probava; osje?aj

koji ?esto prati to stanje su poznati "leptiri?i u trbuhu", a mo?e se

manifestirati kao nagon za povra?anjem ili potpuno obustavljanje probave.

Tijelo se po?inje znojiti kako bi se ohladilo, a mi?i?na napetost uzrokuje

drhtanje tijela. Osjeti se poja?avaju, zjenice se ra?ire kako bi oko bilo

sposobno uhvatiti fine i brze pokrete, bolje ?ujemo kako bismo mogli

detektirati tihe ?umove. Srce pumpa krv br?e kako bi opskrbilo mi?i?e sa

krvlju, a izgleda da i preska?e kako se poja?ava koncentracija adrenalina.

Kako se svi ti procesi odvijaju, tijelo je pripremljeno za borbu ili bijeg. Lav

napada i na?e tijelo reagira tako sto tr?imo najbr?e sto mo?emo, spasimo se

bijegom na drvo, adrenalin se potro?i, rad srca se uspori i tijelo se vrati u

normalu. Ok, sada zamislite isti scenarij, ali ovaj puta ispada da je lav u

grmu zapravo bio zec, pa adrenalin ostaje neiskori?ten jer nismo niti bje?ali

niti se borili. Nivo adrenalina u krvi je sada vi?i nego ?to je bio.

Pretpostavite da vam se to stalno doga?a. Kako vrijeme prolazi, tijelo se

navikava na povi?eni nivo adrenalina u krvi.

To?no se to de?ava na?em tijelu u modernom vremenu. Bijes u prometu,

brige oko novca, djeca koja se tuku, pritisci na poslu i razni ra?uni koje treba

platiti - sve to pove?ava nivo adrenalina u krvi. Tijelo je stalno u nekakvom

odra?enom stanju, spremno "na borbu ili bijeg". Neki ljudi se mogu nositi sa

pove?anom

ekscitacijom, neki se ?ak bave opasnim sportovima kao sto je "bungee

jumping"

ili skakanje s padobranom, ali izgleda da oni imaju visi "normalni" nivo

adrenalina. Pani?ni poreme?aji se obi?no razviju kao reakcija na strah od

pani?nog napadaja. Ovo je gotovo za?arani krug budu?i da se osoba onda

slu?i izbjegavanjem kako bi kontrolirala potencijalno anksiozne situacije.

Tako razvije fobiju i poreme?aj se pogor?ava.

TO JE NAU?ENO PONA?ANJE!

Kako sam napisao na po?etku knjige, kako se pove?ava nivo anksioznosti,

podsvjesni um se prilago?ava i mijenja svoju definiciju "normalnog", kako

bi se prilagodio na?em pona?anju. Ovo se doga?a iznova i iznova, i kako se

anksioznost pove?ava i kako se po?inju javljati pani?ni napadaji, tako mozak

pretpostavi da je stvaranje anksioznosti savr?eno normalno i stvara se navika

anksioznosti.

ANKSIOZNI POREME?AJI

Postoje 5 glavnih anksioznih poreme?aja; mo?da ste iskusili jedan, dva ili

vi?e ovih stanja, a oni su:

OP?ENITI ANKSIOZNI POREME?AJ

PANI?NI POREME?AJ ILI PANI?NI NAPADAJ

FOBIJE

POST TRAUMATSKI STRES POREME?AJ (PTSP)

OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREME?AJ

OP?ENITI ANKSIOZNI POREME?AJ

budu?i da je nivo adrenalina umjetno povi?en zbog raznih uzro?nika stresa,

mo?emo iskusiti ne?to sto se zove op?enita ili visoka anksioznost. To znaci

da tijelo funkcionira pri vrlo visokom nivou anksioznosti i uzrokuje ?itav niz

anksioznih simptoma. Ti simptomi nisu sli?ni onima koji se javljaju pri

pani?nim napadajima. Premda su neugodni, nisu toliko ekstremni kao kod

pani?nih napadaja. Mo?ete osjetiti stezanje u ?elucu, srce po?inje brze kucati

ili ?ak sporije, ili Mo?ete osjetiti treperenje, podrhtavanje srca. Mo?ete osje?

ati kao da se znojite, da vam se vrti ili da ste mlitavi, osje?ate op?eniti nemir.

ne?to kao kad imate gripu i kad vam podrhtavaju noge. mo?da vam dolaze

uznemiruju?e misli ili se osje?ate depresivno. To je savr?eno normalno i

prolazno, to je jednostavno kemijski odgovor na anksioznost i ne smije se

mije?ati sa depresijom. Te misli i osje?aji su neugodni, ali su bezopasni

(premda su neugodni). Sustavi u tijelu koji su zahva?eni anksiozno??u

mijenjaju kemiju tijela prili?no drasti?no, uklju?uju?i razine odre?enih

kemikalija u mozgu, pogotovo serotonina - kemikalije koja je zadu?ena za

raspolo?enje. Lijekovi koji

kontroliraju razinu serotonina u mozgu mogu ukloniti neke depresivne

simptome i u nekim slu?ajevima smanjiti anksioznost. Prozac, Seroxat i

Zispin su neki od takvih lijekova. Vrlo je va?no da shvatite kako anksioznost

mo?e simulirati depresiju. mo?da osje?ate da ste depresivni, ali anksioznost

mo?e biti vrlo uznemiruju?a, i stalni neugodni simptomi vas mogu u?initi da

se osje?ate tu?no i usamljeno.

Najve?i problem u toj situaciji je sto vas o?aj tjera od doktora do psihologa

do

psihijatra, budu?i da o?ajni?ki tra?ite neko rje?enje. Mnogi dolaze u

ordinaciju da bi na kraju samo dobili lijekove kao sto su antidepresivi ili

sedativi. Ono sto je istina, je da sebi Mo?ete pomo?i bez ikakvih lijekova, ne

postoji ?arobna pilula. Lijekovi mogu prikriti stvaran problem, a budu?i da

problem zanemarujete, obi?no se pojavljuje ponovo, obi?no u puno goroj

varijanti nego prije. U procesu skidanja sa lijekova, mogu?e je da vam se

pojave simptomi koji su sli?ni depresiji, te vam psihijatar mo?e dati pogre?

nu dijagnozu. Ukoliko osje?ate da bi to moglo biti tako, obavezno mu to

recite. Nije uvijek lako odvojiti anksioznost i depresiju prilikom dijagnoze,

premda su ta dva stanja prili?no razli?ita. Antidepresivi mogu biti u?inkoviti

ako su ispravno pripisani, ali neki doktori imaju tendenciju da ih dijele kao

bombone.

Va?i simptomi su bitni, ali je bitno i va?e mi?ljenje, te mi?ljenje okoline

kako se

razvijalo va?e stanje. To omogu?uje psihijatru postavljanje to?ne dijagnoze -

sto je uzrok va?eg stanja i kako je nastalo. Tada se odlu?uje za najprecizniju

terapiju, bilo da su to lijekovi ili psihoterapija.

Ljudsko tijelo je veoma otporno, ?ak i u stanjima anksioznosti smo jaki,

premda se mo?da ne osje?amo tako. Neki ljudi ?e se osje?ati napeto zbog

misli kako ?e im otkazati srce zbog stalnog lupanja, boli u prsima i sl. To

naprosto nije istina.

Nitko nikad nije umro od anksioznosti. Pogledajte kako sporta?i treniraju i

pove?avaju otkucaje srca, jednako kao sto se vama pove?avaju kroz

anksioznost; njihovo srce nije prestalo kucati, jel' tako? Srce je mi?i?, a

pove?anje broja otkucaja ga ja?a i vje?ba. Ne biste se zabrinjavali zbog

povi?enog pulsa nakon tr?anja za autobusom, za?to se onda brinete kada

vam se to dogodi zbog anksioznosti? Nuspojava tih stanja je sto se osje?ate

umorno i drhtavo nakon sto to pro?e. mo?da se osje?ate kao da ste otrcali

maraton. osje?aji umora i boli su nu?ne nuspojave. Sad znate da to Mo?ete

o?ekivati, pa se ne zabrinjavajte kad vam se to dogodi slijede?i puta. Mnogi

anksiozni ljudi se ?ale na bolove u mi?i?ima i op?enitu slabost, ali to je sve

normalno. Napetost mi?i?a mo?e uzrokovati bol ili osje?aje zategnutosti u

tijelu; naj?e??e je to bol u prsima, vratu i ramenima. Napetost u tim

dijelovima mo?e biti uznemiruju?a, napetost u prsima vas mo?e ostaviti bez

daha ili sa boli u rebrima, mo?e vam se javiti osjet utrnu?a ili osjetljivosti u

prsima ili dojkama. Bol u mi?i?ima vrata i le?a mo?e stisnuti krvne ?ile ili ?

ivce; to zna uzrokovati glavobolje ili migrene, ali i mo?e vam se javiti osje?

aj da vam je glava osjetljiva ili bolna. Tijekom mog stanja, nekad, lijeva

strana lica bi mi utrnula, o?i bi mi postale vodenaste i slinio bih iz usta, sa

strane. Kasnije sam shvatio da je to uzrokovano napeto??u mi?i?a koji su

pritiskali ?ivce u vratu, ali kada sam prvi put to iskusio bio sam vrlo upla?en.

Sada znam da mi masa?a vrata uklanja tu napetost, a time i te osje?aje; ovo

funkcionira kod ve?ine ljudi. Takvi problemi mogu biti vrlo uznemiruju?i.

Bio sam vise puta kod lije?nika op?e prakse zbog takvih problema i nikada

nisam dobio savjet sto ih uzrokuje. Pogledajte poglavlje o uklanjanju

napetosti. Iskusio sam mnogo problema povezanih sa ?ivcima: osjete ?

arenja, ekstremne hladno?e, utrnutosti, osjeti iglica, te?inu u udovima, da ne

govorim o osje?aju kao da sam nekako izvan svog tijela (bar mi se tako ?

inilo). Naj?udniji i najvi?e uznemiruju?i simptomi, a opet potpuno

bezopasni.

Morate uvijek zapamtiti i shvatiti da je ?iv?ani sustav u svakom centimetru

va?eg tijela. ?iv?ani zavr?eci su doslovno svugdje, oko svakog organa, mi?i?

a i oko svakog kvadratnog milimetra va?e koze. Napetost mo?e uzrokovati

mnoge osjete koje do?ivljavate kroz anksioznost. Kasnije ?u opisati neke

vrlo efikasne metode za uklanjanje napetosti, koje ?e ukloniti te osjete i

iglice.

Primijetio sam da su anksiozni ljudi vrlo spretni u poja?avanju simptoma, jer

usmjeravaju svu svoju svijest na njih. Tako se javljaju psihosomatski

poreme?aji. Na primjer, osje?ao sam kako me boli lijeva ruka. Sada znam

kako je ta bol uzrokovana slabom cirkulacijom zbog napetosti, ali tada sam

bio siguran da je sa mnom ne?to ozbiljno. Postao sam opsjednut sa svim

svojim simptomima, koncentrirao se na osjete. Dan i no? sam o?ekivao bol, i

svaki put je do?la. Oti?ao sam lije?niku da me pregleda, no nije na?ao

nikakvo fizi?ko obja?njenje. ?im mi je doktor rekao da mi nije ni?ta, osje?aj

je prestao. Ista stvar mi se dogodila nekoliko tjedana kasnije. Boljele su me

prepone i mislio sam da je sigurno ne?to ozbiljno. Pro?li su tjedni prije nego

sam smogao hrabrosti oti?i doktoru. Obavljeni su pregledi - opet ni?ta. ?im

sam vidio nalaze, bol je nestala i nije se vratila. Sada, kada me ne?to boli,

ka?em sam sebi "ok , ovo je bol, ne?e me ubiti, nije nikad prije i vjerojatno ?

e prestati". Tada sam se okupirao s ne?im i bol je nestala. Nemojte dozvoliti

da vas ti neugodni osje?aji zaokupiraju ili brinu. Jednostavno su neugodni i

to je sve. ?ivci govore mozgu kako bi se trebao osje?ati i mozak reagira.

Osjeti koje osje?ate nisu nikada ozlijedili nikoga, niti ?e to ikada napraviti.

Svi simptomi anksioznosti su jednostavno zbunjeni ?iv?ani impulsi, i

premda osje?ate kako je kraj blizu, to sigurno nije istina.

PANI?NI POREME?AJ

Pani?ni napadaj – nagli ili intenzivni strah, anksioznost ili osje?aj nadolaze?

e propasti, koji dose?e vrhunac vrlo brzo. (Naj?e??e nekoliko minuta nakon

po?etka). Poznata su tri tipa pani?nih napada, to su;

SPONTANI PANI?NI NAPADAJ - udru?eni sa pani?nim poreme?ajem ovi

napadaji dolaze bez upozorenja u bilo koje vrijeme neovisno o situaciji ili

lokaciji. Ova vrsta napadaja ne treba vanjski pokreta? da po?ne. Spontani

pani?ni napadi ?esto se javljaju za vrijeme sna, bude?i osobu za vrijeme

trajanja i uzrokuju?i da osoba misli da ima sr?ani udar ili ne?to sli?no. Pani?

ni napadaji doga?aju se svjesno kao odgovor na neobi?ni osjet. Drugim rije?

ima, kada neobi?ni osjeti, koji su ?esti u anksioznim poreme?ajima

najednom dignu glave, bolesnikova neposredna reakcija je panika. Mozak je

programiran da reagira tako tijekom ponavljanih iskustava. Ta reakcija

zapo?inje silaznom spiralom simptoma anksioznosti., ?to je vi?e simptoma,

to osoba vi?e pani?ari i ?to vi?e osoba pani?ari to se javlja vi?e simptoma.

Strah se hrani strahom i tako zapo?inje krug.

SPECIFI?NI PANI?NI NAPADAJI – ovi napadaji se doga?aju povezano sa

specifi?nom situacijom ili mjestom koje uzrokuje strah. Ovi napadi su naj?

e??e odgovor na agorafobiju ili PTSP gdje ponovno posje?ivanje mjesta

saobra?ajne nesre?e na primjer, mo?e uzrokovati napad.

SITUACIONI PANI?NI NAPADAJI – bez obzira ?to se ovi napadaji, poput

specifi?nog pani?nog napadaja ?esto de?avaju u odre?enim situacijama, oni

nisu uzrokovani tom situacijom. Na primjer ?ena koja je imala pani?ni napad

u autobusu, mo?e ga pretrpjeti u toj situaciji slu?ajno. Ona je predodre?ena

da ima napadaje u autobusu ali oni nisu odgovor na strah od autobusa.

Do?ivljavaju?i prisutnost najmanje ?etiri simptoma navedena ispod zna?i da

ste najvjerovatnije do?ivjeli pani?ne napadaje. Ako se osje?ate neo?ekivano

jako anksiozno sa manje od ?etiri simptoma, to ?to do?ivljavate se zove

ograni?eni napad simptoma. Ograni?eni napad simptoma se doga?a naj ?e??

e kod osoba koje su na putu oporavka.

1 Ubrzano kucanje ili lupanje srca, palpitacije

2 Preznojavanje

3 Vidljivo ili unutarnje drhtanje (tremor ili podrhtavanje)

4 Osje?aj gu?enja

5 Slabo ili plitko disanje

6 Bol ili nelagodnost u prsima

7 Mu?nina ili nelagoda u trbuhu

8 Vrtoglavica,nesvjestica ili nestabilnost

9 Osje?aj praznine u glavi

10 Derealizacija (osje?aj nestvarnosti)

11 Depersonalizacija (osje?aj odvojenosti od sebe)

12 Strah od gubljenja kontrole ili ludila

13 Parestezija (obamrlost dijela ili cijelog tijela ili zujanje u u?ima )

14 Hladni ili topli valovi po tijelu

Akutna anksioznost manifestira se kao kombinacija op?e anksioznosti i

pani?nih napadaja ili ponekad kao redoviti i intenzivni pani?ni napadaji. Oba

stanja su jako neprijatna. Ako osoba vodi pribli?no normalan neometan ?ivot

i do?ivljava pani?ne napadaje u odre?enoj situaciji, to je stanje s kojim se

malo lak?e izlazi na kraj. Ovaj obrazac je malo manje traumati?an i osoba

naj?e??e zna ?to je ?ini anksioznom i mo?e se pripremiti. Ta osoba mo?e

naprotiv, razviti strategiju da izbjegava to ?to izaziva paniku. Na primjer,

osoba koju je ugrizao pas mo?e razviti strah od svih pasa i imati pani?ne

napade svaki put kad vidi ili ?uje psa, osoba tada razvija fobiju, i to se zove

specifi?na fobija. To je vrlo jasan primjer nau?enog pona?anja gdje svjesni

um ima lude odluke da izbjegava pse zbog straha od anksioznosti, koja vodi

nesvjesni um da bude reprogramiran da reagira sa anksiozno??u svaki puta

kada osoba susretne psa. Ovo unutar sebe mo?e biti rije?eno naprotiv tako ?

to neki ljudi mogu izbjegavati napu?tanje ku?e samo zbog slu?aja da ne

susretnu psa i to mo?e razviti njihovo anksiozno pona?anje dovode?i do

agorafobije, stanje koje ko?i slobodu geografskog kretanja u svrhu

izbjegavanja situacija koje izazivaju anksioznost. Agorafobija je naj?e??e

pogre?no definirana kao strah od otvorenih prostora, tako?er mo?e

uzrokovati anksioznost u brojnim socijalnim situacijama uklju?uju?i gu?vu,

odla?enje daleko od ku?e i od ljudi u koje se ima povjerenja. Koriste?i

metode zacrtane u ovome programu rasklopit ?e se va?e anksiozne navike

pospremljene u va?em nesvjesnom i pomo?i vam ponovno izgraditi nove,

manje anksiozne obrasce pona?anja.

Agorafobija je jedan od najdestruktivnijih elemenata anksioznih poreme?aja.

Va?no je da osoba ne koristi izbjegavanje kao strategiju kontrole

anksioznosti. Ako vas psi uzrokuju da pani?arite, bilo bi najbolje da se

postepeno ponovno upoznate sa njima dok se fobija ne smanji ili eventualno

ne nestane.

Op?a anksioznost sa pani?nim napadajima je kompliciranije stanje za

razrije?iti. Ekstremna panika mora biti suzbijena prvo i jedino kontrolom

op?e anksioznosti koja usporava oporavak. Va?no je razumjeti da se pani?na

reakcija mo?e zaustaviti na svojem putu, zahtjeva vje?bu ali postoje brojne

tehnike koje sam nau?io i koje su jako djelotvorne.

«Magi?na tableta» koju ljudi tra?e je u biti……

ISPRAVNO DISANJE

Promjena procesa disanja koja se doga?a procesom anksioznosti mo?e biti

poni?tena vje?bama disanja. Pokazat ?u razli?ite alternative u?enja

ispravnog disanja kasnije, ne trebaju biti dosadne ili neugodne i mogu se

kombinirati sa drugim oblicima vje?bi. Vje?be disanja ?e pomo?i ispraviti

kemijsku neravnote?u uzrokovanu nepravilnim disanjem dok u?ite nove

odgovore na stimulatore anksioznosti. Ovaj program je popra?en cd-om sa

vizualnim vje?bama i Qi Kung video vje?bama, oba promoviraju ispravne

na?ine disanja.

MOGU?I SIMPTOMI PANI?NOG I

GENERALIZIRANOG ANKSIOZNOG POREME?

AJA

Ove simptome predstavljam ne kao kona?an zbroj

anksioznosti, ve? kao priru?nik mogu?ih simptoma koje

osoba s anksiozno??u, ponovljenom anksiozno??u ili

depresijom mo?e iskusiti.

Simptomi su tipi?ni za bilo koji anksiozni poreme?aj.

Mo?da ste patili o mno?tva njih a mo?da neki koje ste

osjetili nisu ovdje spomenuti. Priroda anksioznosti je

takva da se simptomi mogu mijenjati i manifestirati na

mnogo razli?itih na?ina. Simptomi koje vi osje?ate

mogu biti druk?iji, vi?e ili manje intenzivni nego kod

drugih. To ne zna?i ni?ta, svi smo na?injeni od druk?

ijeg materijala. Ako patite od anksioznosti, velika je

vjerojatnost da simptomi koje osje?ate uzrokuje ba?

ona.

OSJE?AJ GU?ENJA I ZADIHANOSTI

Ovaj osje?aj je me?u najmu?nijim anksioznim

simptomima. Ponekad imate osje?aj da vam se prsni

ko? ne mo?e dovoljno ra?iriti da primi zrak koji je

potreban va?em tijelu, a ponekad imate osje?aj kao da

vam netko priti??e jastuk na lice. Ono ?to trebate

zapamtiti ako vam se to dogodi jest da je to samo osje?

aj uzrokovan pretjeranim nervnim impulsima. Ovi

simptomi vam ne?e niti vam mogu nauditi; ne?ete

prestati disati, ne?ete se onesvijestiti, ne?ete se ugu?iti.

Kao kod svih anksioznih simptoma, ?to vi?e se

koncentrirate na njih i dajete im kredibilitet, to vi?e ?ete

ih osje?ati. Otkrio sam da je odvra?anje pa?nje

najefikasnije oru?je protiv svih anksioznih simptoma,

u?inite ne?to ?to ?e vas totalno zaokupiti. Poku?ajte

neki fizi?ki rad ako mo?ete. Shvatio sam da je glasno

slu?anje, dok s psom ?e?em u parku, vrlo u?inkovit na?

in relaksacije i odvra?anja pa?nje kad nemate ni?ta

drugo. Metode odvra?anja pa?nje objasnit ?u kasnije.

Za vrijeme pani?nog napada mo?ete do?ivjeti ono ?to

se zove hiperventilacija, kad disanje postane prebrzo i

preplitko. Zbog toga krv uzima previ?e kisika, ?to

uzrokuje mnoge neugodne pani?ne simptome i produ?

uje ih. Naju?inkovitiji na?in kako da se borite s ovim je

metoda 'papirnate vre?ice', o ?emu ?e biti rije?i u

poglavlju 'kako zaustaviti anksioznost'. To je jedan od

najboljih na?ina da se napad zaustavi.

LUPANJE SRCA, USPORENI OTKUCAJI,

PALPITACIJA

Anksioznost u krvotok osloba?a adrenalin koji ubrzava

rad srca, pa imate osje?aj kao da vam srce treperi i

preska?e. To je savr?eno normalno i ne mo?e vam na?

koditi ni na koji na?in. Poslije ?u objasniti metode s

pomo?u koji mo?ete otkloniti ovaj osje?aj. Usporeni

otkucaji su tako?er jedna od uobi?ajenih zna?ajki

anksioznosti. I opet, to ne zna?i da ?e vam srce prestati

kucati, mo?da se i ?ini ?udno i uzbunjuju?e, ali ne obra?

ajte pa?nju na to i vjerojatno ?e nestati samo od sebe.

BOL U PRSIMA

Zbog mi?i?ne napetosti, bol u prsima vas zbilja mo?e

upla?iti. Prva reakcija svih koji pate od anksioznosti, a

osjete bolu prsima, je da umiru od infarkta. To nije

istina. Bol kod infarkta je vrlo razli?ita od ove i obi?no

ne po?inje u prsima. Duboko disanje i vje?be opu?tanja

vrlo su uspje?an na?in smanjivanja ovih simptoma. Ako

vam netko mo?e izmasirati gornji dio le?a, ramena i

prsa, to ?e opustit umorne i bolne mi?i?e.

'KNEDLA' U GRLU I POTE?KO?E S GUTANJEM

Globus hystericus je to?an termin za ovaj simptom.

Javlja se zbog kontrakcije mi?i?a u grlo zbog stresa i

napetosti. Ponekad vam se ?ini da ne mo?ete ni?ta

progutati i ako to poku?avate, jo? vi?e pogor?avate

stvar. Ovo je jo? jedan od simptoma koji ?e nestat ako

ga ignorirate. Potpuno je bezopasan i ne?ete zbog toga

prestati disati, jesti ili piti, samo je vrlo neugodan.

BLJEDILO

Budu?i da se za vrijeme anksioznog napada krv povla?i

u mi?i?e, fine krvne ?ile koje ko?i daju tu ru?i?astu,

zdravu boju primaju manje krvi i ko?a gubi svoju boju.

To nije opasno i boja ?e se vratiti na normalu ?im se krv

normalizira nakon napada. Neki ljudi s generaliziranim

anksioznim poreme?ajem mogu stalno izgledati pomalo

blijedi, ali to je normalno i vratit ?e se u normalu.

ZNOJENJE

Znojenje je normalna tjelesna reakcija koja ima za cilj

smanjiti tjelesnu temperaturu. Kad se tijelo zagrijava, ?

lijezde znojnice osloba?aju znoj. Isparavaju?i, znoj

uklanja toplinu, rashla?uju?i tijelo. Za vrijeme

anksioznog napada tijelo se sprema na bijeg ili za borbu

i osloba?a znoj da bi se ohladilo od predstoje?ih napora.

Kako napetost popu?ta, razina znoja se vra?a u

normalu.

DRHTANJE I TRE?NJA (vidljivo ili unutarnje)

Drhtimo i tresemo se kad nam je hladno ili kad smo

nervozni. To je normalna reakcija na strah i/ili pad

tjelesne temperature. Javlja se kada se mi?i?i gr?evito

ste?u stvaraju?i trenje me?u samim mi?i?ima i drugim

tkivom. Trenje stvara toplinu koja podi?e tjelesnu

temperaturu. Za vrijeme anksioznih napada normalno je

osjetiti drhtanje i tre?nju. Pro?i ?e.

BOLOVI U VRATU I RAMENIMA, UKO?ENOST

LICA ILI GLAVE

Krvne ?ile i ?ivci koji opskrbljuju lice i glavu zapo?inju

u vratu i ramenima. Mnogi od tih ?ivaca i krvnih ?ila

idu preko lica i glave. Kad je tijelo pod stresom, ti su

dijelovi prvi na udaru napetosti. Uko?enost lica mo?e

biti vrlo neugodna ali obi?no se nemate zbog ?ega

brinuti, jer je rezultat napetosti. Imao sam razdoblja kad

mi je lice bilo potpuno uko?eno. Kad sam posjetio

fizioterapeuta koji mi je objasnio te ?injenice i nau?io

me kako smanjiti napetost, mogao sam prekinuti uko?

enost. ?inio sam to ?vrsto si masiraju?i vrat i ramena;

ponekad sam zamoli svoju djevojku da me izmasira.

Profesionalni masa?eri vrata i glave su skupi, ali ima

puno onih jeftinijih u salonima ljepote, fitness centrima,

a postoje i mobilne usluge koje se mogu na?i u

poslovnim adresarima.

Mi?i?i koji obi?no naginju glavu kada kimate smje?teni

su sa stra?nje strane vrata, i obi?no se napetost stvara u

njima. Prelaze?i prstima prona?ite to?ku na pozadini

glave gdje prestaje lubanja i po?inju nje?niji mi?i?i

vrata, gdje je vrat spaja s dnom lubanje. Pal?evima sna?

no masirajte to podru?je, mo?da ?ete osjetiti tek lagano

popu?tanje u napetim dijelovima, no ako to redovno ?

inite mo?e pomo?i. Malo je poznato da ve?ina

glavobolja koje se smatraju migrenom podrijetlo imaju

u napetosti vrata i mogu se olak?ati ovom masa?om.

BRZO ?ELU?ANO PRA?NJENJE

Ovo mo?e biti vrlo neugodna nuspojava i anksioznosti i

sredstava za smirenje. U takvom stanju osje?ate se kao

da ste vrlo brzo siti, ponekad kao da ne mo?ete disati.

Ubrzo nakon jela mo?e se javiti proljev i osje?aj kao da

se cijeli probavni sustav zaista brzo prazni. Shvatio sam

da izbjegavanje za?injene hrane i bilo kakve teku?ine

prije, za vrijeme i neposredno nakon jela poma?e

dobroj probavi. Izbjegavajte kiselu hranu i pi?a, kao i

gazirana pi?a, i poku?ajte jesti ?to je mogu?e vi?e svje?

u hranu, osobito povr?e poput kupusa, brokule, karfiola

koji mogu biti kuhani u vodi ili na pari ili pak dinstano

na malo maslinova ulja. O dijeti ?e poslije biti rije?i.

LO?A PROBAVA, ?GARAVICA, KONSTIPACIJA I

PROLJEV

U napadima anksioznosti tijelo usmjerava krv iz razli?

itih dijelova u mi?i?no tkivo kako bi ga opskrbilo

kisikom potrebnim 'bje?i ili bori se' odgovor. Jedno od

podru?ja gdje ima najvi?e krvi je podru?je oko

probavnog trakta. Krv tamo skuplja hranjive tvari iz

hrane koju jedemo. Budu?i da se kod anksioznosti krv

preusmjerava od trbuha, probava se usporava a mi?i?i

oko trbuha se mogu zgr?iti. Dolazi do lo?e probave, ?

garavice, konstipacije ili proljeva. Najbolje je

izbjegavati antacide i druge lijekove za ako je mogu?

e, ?a?a hladnog mlijeka najprirodniji je i lagani antacid,

a u trgovinama zdravom hranom mo?ete na?i mnogo

prirodnih sredstava protiv konstipacije. Vje?be i neke

tehnike relaksacije vrlo su u?inkovite u uklanjanju

nekih od ovih neugodnih simptoma, o ?emu ?e biti rije?

i kasnije.

SEKSUALNA DISFUNKCIJA

Impotencija, odnosno nemogu?nost da se postigne i

odr?i erekcija poga?a mnoge mu?karce iz vi?e razloga.

Ponekad je razlog fizi?ke prirode, a li je ?e??e psiholo?

ke. Koda anksioznih dva su razloga impotencije. Kao

prvo, kad se osje?ate lo?e, seks je posljednje o ?em

razmi?ljate, a i nije tako ugodan kad vam srce lupa,

noge su poput ?elea i kad imate osje?aj da ?ete se

onesvijestiti. Kao drugo, lijekovi poput sedativa i

antidepresiva mogu uzrokovati impotenciju. To je vrlo

uznemiruju?e, ne samo zato ?to seks ?ini gotovo

nemogu?im, ve? i zato ?to je to pitanje mu?evnosti i

ponosa, i mo?e mu?karca dovesti u vrlo neugodan

polo?aj. No najvjerojatnije je to privremeno i prolazno

stanje koje ?e se pobolj?ati ?im se popravi va?e op?e

stanje i osje?aj zdravlja. Najbolje je, za vrijeme

anksioznih epizoda, prona?i neke druge na?ine u?ivanja

u sexu. Nemojte ga izbjegavati, izbjegavanje bilo koje

situacije koja mo?e dovesti do anksioznog napada nije

preporu?ljivo, a i va? ?e se partner osje?ati odba?eno

ako ga budete stalno odbacivali. Objasnite mu kako se

osje?ate i ?to bi bila najprihvatljivija alternativa. ?ene

tako?er pate od seksualne disfunkcije uzrokovane

anksiozno??u ili lijekovima, a obi?no se ispoljava kao

mi?i?na napetost, suho?a vagine i nesposobnost da se

postigne orgazam. Ako se ne osje?ate dovoljno sigurno

i sna?no za seks s penetracijom, poku?ajte sa

senzualnom masa?om i nje?nijim seksualnim ?inima, a

to ?e vam pomo?i i da se opustite. I puno je bolje od

meditacije!

SIMPTOMI INFEKCIJE URINARNOG TRAKTA

Lijekovi mogu imat mnoge i ponekad vrlo ?udne

simptome. Dok sam uzimao diazepame patio sam od

svraba, peckanja i boli kod mokrenja. Dvaput sam i?ao

na pregled i sve je bilo u redu. Kad sam prestao s

diazepamima, simptomi su nestali. Uvijek je dobro da

te stvari provjerite kod lije?nika, ali ako i imate

infekciju, ona se mo?e vrlo lako izlije?iti. Piti mnogo

vode dobro je za zdravlje, a osobito ako ste pod

stresom.

OSIP

Osip, mrlje ili suha ko?a vrlo su ?esti simptomi

anksioznosti i stresa. Prili?no su ?esti ekcemi u obliku

osipa oko nosa, na obrazima i ?elu. Zbog toga se ne

morate brinuti i obi?no nestaje ?im vam bude bolje. U

du?anima zdrave hrane prodaju se prirodne kreme i

losioni koji su vrlo u?inkovite kod svraba, suhe ko?e i

osipa.

SLABOST I TRNCI U RUKAMA I NOGAMA

(STOPALIMA)

'Bje?i ili bori se' reakcija vrlo je intenzivna i mobilizira

mnoge tjelesne sisteme. Cirkulacija, razina kisika i

uglji?nog dioksida u krvi se mijenja, a mi?i?i su napeti i

spremni za akciju. Sve ove promjene imaju dubokog

utjecaja na tjelesne osjete, a slabost ekstremiteta

(ruke, ?ake, noge, stopala) jedan je od tih osjeta. Trnce

uzrokuje nakupljanje uglji?nog dioksida iz krvi u

udovima. Ako protresete udove, mo?ete pobolj?ati

cirkulaciju u tim podru?jima. Ovi simptomi nisu opasni

i s vremenom ?e nestati. Lagane vje?be tako?er mogu

pomo?i u slabljenju ovih simptoma. OVI SIMPTOMI

NE ZNA?E DA DO?IVLJAVATE INFARKT ILI

BILO KOJI NEUROLO?KI PROBLEM.

STRUJNI ?KOVI U TIJELU

?iv?ani sustav je vrlo kompleksna mre?a ?ivaca s

elektri?nim nabojem koji se nalaze u svakom

centimetru va?eg tijela, oko svakog organa i pru?aju se

kroz cijelu ko?u, najve?i organ tijela. Abnormalni

nervni impulsi izazvani anksiozno??u mogu izazvati ?

itav niz ?udnih osjeta. Iako su prili?no bezopasni, mogu

biti vrlo neugodni. Ja sam ponekad imao osje?aj da sam

prikop?an na struju, sa strujnim udarima u rukama,

nogama, stopalima, ?akama i prsima, a ponekad sam

imao osje?aj da me gura neka nevidljiva ruka. Ponekad

dok bih hodao jasno sam osje?ao ruku na ?elu koja me

gura natrag. Razgovarao sam s mnogima koji su patili

od anksioznosti a imali su iste a ponekad i gore

simptome. Smanjenje op?e razine anksioznosti i

pravilno izvo?enje vje?bi disanja mnogo su mi pomogli,

i kad se razina moje anksioznosti smanjila, ovi su

simptomi nestali. Nemojte se koncentrirati na njih,

odvratiti misli na ne?to drugo, oduzmite im snagu i

oni ?e NESTATI, obra?ajte pa?nju na njih i ostat ?e.

SUHA USTA

Budu?i da se za vrijeme anksioznog napada teku?ine

povla?e u druge dijelove tijela, usta ostaju suha.

Pijuckajte vodu ili cuclajte slatki?e kako bi ovla?ili

usta. U ekstremnim slu?ajevima doktor vam mo?e

prepisati neku teku?inu, ali je ona vrlo skupa. Suho?a

vam ne mo?e na?koditi i nestat ?e kada se anksioznost

smanji.

NESANICA

Jedan od najmu?nijih posljedica anksioznosti, nesanica,

nemogu?nost je da se zaspi i spava. Patio sam od

nesanice vrlo dugo, no shvatio sam da je mogu

kontrolirati bez pilula od kojih se sljede?i dan osje?ate

lo?e i umorno. Prva stvar koju trebate zapamtiti jest

da ?to vi?e brinete zato ?to ne mo?ete zaspati, to ?e biti

gore. Brojne i uznemiruju?e misli dovoljno su

neugodne i po danu, a no?u su gotovo nepodno?ljive.

Evo mog plana spavanja, no potrebna je vje?ba pa stoga

ne odustajte.

Popijte ?alicu kamilice 20-tak minuta prije uobi?

ajenog vremena za spavanje. ?aj od kamilice

sadr?ava prirodni sedativ a mo?ete ga kupiti u

vre?icama u supermarketu. Negdje se prodaje s

medom i limunom. Na okus se morate naviknuti,

mo?da vam se ne svidi, ali ustrajte. Kamilicu

mo?ete piti i tokom dana da smanjite anksioznost

(ograni?ite se na ?etiri ?alice dnevno jer se mo?

ete osje?ati pospano)

Ako se ?ivcirate zato ?to ne mo?ete zaspati, ostat ?

ete le?ati budni. Prije spavanja malo se rastresite,

radite ne?to u ?em u?ivate, gledajte TV, slu?ajte

glazbu, pletite ili ple?ite, bilo ?to. ALI RADITE

TO DOK SE NE UMORITE. Ne idite u krevet

prije nego ste istinski umorni i na rubu da

zadrijemate u stolcu. Ako i zaspete u stolcu,

zamolite partnera da vas ne budi.

Ako ste ve? u krevetu, ustanite, popijte ne?to i

gledajte TV. Kad se umorite, poku?ajte ponovno.

Ako ne uspijete, ponovite postupak. Ako ostanete

budni do ranih jutarnjih sati, ne brinite, dva ili tri

sata sna bolja su nego ni?ta. ?to vi?e vje?bate

dobar san, vi?e ?e ga biti.

Kasete za relaksaciju su dobre, a i TV u spava?oj

sobi. Ako TV smeta va?em partneru, nabavite

slu?alice. Ako se usred no?i probudite, pri?ekajte

pet minuta da vidite ho?ete li zaspati ponovo, ako

ne upalite TV. Ako imate timer, namjestite ga i

gledajte TV dok ne zaspite.

Smanjite kofein. Ve?ina misli da se kofein nalazi

samo u kavi. To nije to?no. Nalazimo ga u

gaziranim pi?ima, vru?oj ?okoladi i ?aju.

Nemojte kavu prestati piti naglo jer mo?ete

izazvati apstinencijsku krizu.

Okupajte se ili istu?irajte prije spavanja. Jeste li

primijetili kako djeca brzo zaspe kad ih okupate?

Ako ?elite propisno zaspati, ne pijte alkohol.

Alkohol je stimulans, on osloba?a hormon zvan

noradrenalin, prirodni stimulans.

Dono?enje posla ku?i, dr?at ?e vas budnim dok god

ga radite, a i puno dulje.

Boravite na prirodnom svjetlu ?to je vi?e mogu?e, ?

e?ite ili sjedite u parku. Znanstveno je dokazano

da ?to ste ?ivlji tijekom dana, bolje ?ete spavati

no?u. OVO DJELUJE!

Koristite moj CD za vizualizaciju u krevetu.

Vje?bajte ?to vi?e mo?ete, ali ne pretjerujte. NE

VJE?BAJTE do tri sata prije odlaska u krevet,

to ?e vas razbuditi.

Isklju?ite elektri?ne ure?aje u svojoj sobi… iz uti?

nice!

Ne jedite previ?e uve?er. Probava mo?e potrajati, a

le?anje nije dobro za probavu.

NO?NE MORE

Snovi i no?ne more mogu opona?ati stvarnost. Kad smo

odmorni i zadovoljni, snovi su nam ugodni i obi?no ih

se ne sje?amo. Kad smo zbunjeni i uznemireni,

vjerojatno ?e takvi biti i na?i snovi. No?ne more su

neugodne ali bezopasne. ?to vi?e vje?bate dobar san,

radite vje?be disanja i opu?tanja to ?e vam snovi biti

ljep?i.

STRAH OD LUDILA I GUBITKA KONTROLE

Svi mi imamo strah od ludila i gubitka kontrole, ali

budite uvjereni da ne?ete poludjeti. Ludilo nije

svjestan ?in; oni koji pate od ozbiljnih mentalnih bolesti

nisu svjesni svog puta do njih. Ne?ete poludjeti.

Zbrkane nervne poruke u mozgu u umornim ?ivcima i

umornom tijelu ne sadr?avaju ludilo. Misli su nesvjesna

produkt mo?dane aktivnosti. Ako ste anksiozni, tu?ni,

ljuti ili pod stresom, to utje?e i na va?e misli; ne samo

raspolo?enje nego i tjelesna kemija. razina kisika u krvi

mo?e utjecati na mo?danu aktivnost i sredi?nji nervni

sistem, kao i druge tjelesne kemikalije poput

adrenalina, hormona pa ?ak i vitamina. Ove neugodne

misli, osje?aji i potpuno iracionalni strahovi ne mogu

na?koditi niti vama niti drugima. Bilo kakva misao o

ozlje?ivanju sebe ili drugih je samo misao. Kako se

tijelo opu?ta i postaje manje anksiozno, misaoni proces

se vra?a u normalu.

POJA?ANA DEPRESIVNOST I SUICIDALNE MISLI

Depresija je rije? koja se obi?no krivo upotrebljava za

opisivanje raznih stanja. Svakodnevno ?ujem ljude

kako govore: «Depresivan sam, osje?am se u?asno,

dosta mi je svega!» To, u ve?ini slu?ajeva, nije

depresija. Depresija je niz kemijskih disbalansa koji su

vrlo povezani s anksioznim poreme?ajem i bogu mu biti

nuspojavom. Anksioznost ima mnoge znakove

depresije i mo?e je vrlo dobro opona?ati. Kad netko ode

lije?niku, ?ale?i se na lo?e raspolo?enje i poti?tenost,

najjednostavnije je prepisati prozac ili seroxat ili neki

drugi antidepresiv. Pitam se koliko je ljudi, koji trebaju

samo preispitati i reorganizirati svoj ?ivot, na

antidepresivima. U redu, ima ludi koji olak?anje doista

nalaze u terapiji lijekovima, ali u mnogo slu?ajeva ljudi

koji stvarno ne trebaju lijekove dobivaju ih kao da su na

nekakvoj teku?oj vrpci medicinske prakse. U Rusiji,

gdje su lijekovi preskupi da bi ih dijelili kao bombon?i?

e, lije?nici za anksioznost i depresiju prepisuju posebne

vje?be. I imaju vrlo visok postotak uspje?nosti u lije?

enju na taj na?in. Zapadni je svijet postao prelijen u

pronala?enju rje?enja za neke lak?e bolesti. Najlak?e je

za vrijeme pauze za ru?ak skoknuti do doktora i dobiti

mjese?nu zalihu valiuma ili prozaca. Oti?i u ?etnju, na

tr?anje ili na fitness prete?ak je posao.

Ako vam je dosta svega, ako pla?ete i zbog najmanje

sitnice, u redu je, anksioznost je u?asno stanje; no ako

je pobijedite otkrit ?ete razlog da ?ivite ?ivot punim

plu?ima. Obe?avam vam da ?ete sigurno iz te situacije

izi?i ja?i nego kad ste u nju u?li.

Razmi?ljanje da bi najbolje bilo da se ubijete ne samo

ne samo da je kukavi?ko nego i u?asno sebi?no. Bit ?

ete ja?a osoba ako se budete borili i pobijedili ovo

stanje. ?ivot se mo?da ?ini turobnim, ali niti jedan ?ivot

nije turobniji, niti za vas niti za va?e bli?nje. Ako volite

?ivot, borite se za njega. Ustrajte i imate ?ete prosvje?

eniji ?ivot, vidjet ?ete mra?nu stranu postojanja i izi?i ?

ete na drugu stranu. Budisti?ki monasi tim putem idu

godinama da bi postigli prosvje?enje, a vi ?ete ga dobiti

tako ?to ?ete ozdraviti. Prolaze?i kroz svoju bolest

postao sam puno sna?nija, suosje?ajnija i inteligentnija

osoba. Sada znam ?to zna?i voljeti i biti voljen, ?ivjeti ?

ivot voljeti svaki trenutak i svaku stvar koja ga

predstavlja. O ovom obliku prosvjetljenja govorit ?u

kasnije; vrijedan je truda.

AGRESIJA

Kad se osje?ate umorno, bolesno, kad vam je svega

dosta i kad vam va?e stanje ne da naprijed, naravno da ?

ete biti ljuti. Promislite malo o situaciji koja vas je

naljutila. Ako taj doga?aj pomno prou?ite, shvatit ?ete

da je pravi razlog va?oj ljutnji zapravo tuga. Agresija je

i normalna reakcija na strah, stanje 'bje?i ili bori se'

priprema nas ba? na to, da bje?imo ili da se borimo, a

ponekad se ?ini da je borba najbolji odgovor. U ovom

slu?aju, fizi?ki se maknite iz te situacije, u drugu sobu

ako je mogu?e, duboko udahnite, ?ekajte pet minuta i

ponovno promislite. Dakle, odgovor vam je bio kriv,

osim ako u sobu nije u?la puma.

SIMPTOMI POPUT GRIPE

Kod gripe u krvotok se ispu?taju antitijela koja

napadaju viruse. Kombinacija antitijela i infekcije ?ini

da se osje?ate slabim, bolnim i da se znojite.

Anksioznost ima sli?ne simptome, slabost u mi?i?ima,

znojenje i bol. Vjerovali ili ne, ?to vi?e fizi?ki radite,

to ?e vam biti bolje. Nemojte se forsirati, ali lagana vje?

ba pomo?i ?e da se iskoristi vi?ak adrenalin u va?oj

krvi, a pomo?i ?e i da pravilno di?ete. Utoplite se, pijte

puno teku?ine, jedite malo i ?esto kako bi regulirali

razinu ?e?era u krvi.

PROBLEMI S VIDOM (ISKRIVLJENE SLIKE)

Osloba?anje adrenalina kad se tijelo priprema za

nadolaze?u opasnost uzrokuje mnoge fizi?ke promjene.

Za vrijeme anksioznog napada, tijelo priprema o?i da

zamijete i najmanji pokret; to ?ini tako da se zjenice ?

ire kako bi u?lo ?to vi?e svjetla. Zbog toga su anksiozni

ljudi tako osjetljivi na jaku svjetlost i ?esto nose sun?

ane nao?ale kako ne bi manje naprezali o?i. Ja sam

nosio nao?ale stalno bilo da je bilo sun?ano, ki?no ili

obla?no. Jaka osjetljivost na svjetlo jedan je od

problema s vidom. Ponekad vam se ?ini da se mrtvi

predmeti mi?u, ravne povr?ine se mre?kaju poput

morskih valova, stvari postaju nestvarne, kao u snu, i

ponekad mi se ?inilo kao da gledam kroz dim ili maglu,

?ak i kad sam vani. Sve je to povezano s iskrivljenim i

zbrkanim signalima koje mozak dobiva od osjetilnih

organa za vrijeme anksioznog napada. Ne morate zbog

njih brinuti i oni ?e s vremenom nestati.

POREME?AJ SLUHA

To se zove tinitus, a obi?no se do?ivljava kao zvonjenje

i ?kripanje u jednom ili oba uha. Tinitus mo?e

uzrokovati vi?e faktora, a mo?e biti i nuspojava

sedativa ili antidepresiva; mo?e se pojaviti i zbog

blagog porasta krvnog tlaka za vrijeme anksioznog

napada ili je samo rezultat zbrkanih nervnih signala.

Ni?ta od ovoga ne mo?e vam na?koditi i trebate sve

ignorirati, nestat ?e s vremenom. Shvatio sam da je slu?

anje glazbe preko slu?alica najbolji na?in kako da se

nosim s tinitusom. Glazba nadja?ava zvonjavu u u?ima

i ?ini je puno podno?ljivijom.

HORMONALNI PROBLEMI

Anksioznost mo?e utjecati na razne sustave u tijelu,

izme?u ostalog i na endokrini. Taj je sistem odgovoran

za ravnote?u u ?lijezdama koje lu?e hormone. Iako te ?

lijezde lu?e hormone, one ne kontroliraju njihovu

razinu u tijelu. To ?ini mozak. Zbunjuju?e poruke u

mozgu i ?iv?anom sustavu mogu dovesti do blagog

poreme?aja u lu?enju hormona. Kad se razina

anksioznosti vrati u normalu, vratit ?e se i razina

hormona. Nekoliko je primjera gdje ti hormoni

izazivaju ozbiljnije probleme, no njih mo?e rije?iti va?

lije?nik.

?ene mogu primijetiti poreme?aje u menstrualnom

ciklusu a mu?karci promjene raspolo?enja zbog

promjenjive razine testosterona.

GLAVOBOLJE I OSJE?AJ ?VRSTOG 'OBRU?A'

OKO GLAVE

Kao ?to sam ranije spomenuo, napetost u vratu i

ramenima mo?e izazvati veliku nelagodu, migrene i

uko?enost. Osje?aj kao da imate ?vrsti obru? oko glave

uzrokuje napetost mi?i?a koji pokrivaju lubanju.

Stegnute krvne ?ile i ?ivci u tom tkivu mogu izazvati

vrlo bolne simptome poput boli u o?ima, licu i zubima.

Pogledajte u odlomku o vratu i ramenima kako da rije?

ite ove probleme. Poslije ?u objasniti druge tehnike za

smanjenje ovih simptoma.

PECKANJE O?I

Smanjenje vlage u o?ima, kad se tjelesne teku?ine za

vrijeme anksioznog napada preusmjeravaju drugdje,

dovodi do peckanja, suhih i osjetljivih o?iju. U ljekarni

mo?ete kupiti kapljice za o?i, puno ?e vam pomo?i da

rashladite o?i i smanjite suho?u.

AGORAFOBIJA

Agorafobija je normalan odgovor na anksioznost i

samoobranu. Kad se osje?amo ugro?enima, ?elimo se

povu?i negdje na sigurno, poput kornja?e u svoj oklop.

Kod anksioznosti je vrlo va?no da uspostavite kontrolu

nad takvom reakcijom. Izbjegavanje situacija nije u?

inkovit na?in borbe s agorafobijom. Agorafobija mo?e

biti vrlo iscrpljuju?a i jedan od najte?ih anksioznih

simptoma. Nemojte prestati izlaziti van; ako to po?nete

raditi ubrzo ?ete vidjeti da svaki put kad se trebate suo?

iti s vanjskim svijetom dobivate napade panike. Panika

vas mo?e uhvatiti ?ak i doma od same pomisli da

trebate i?i van, zato nema smisla da se tako pona?ate.

Koriste?i taktike odvra?anja pa?nje koje preporu?ujem,

nau?it ?ete kako se vratiti natrag u svijet i kako u?ivati

u njemu kad to u?inite. Za ovo je potrebno vje?be i

vremena, ali se mo?e u?initi.

HALUCINACIJE

Obi?no ih imaju osobe u apstinencijskoj krizi i mogu

biti doista zastra?uju?e ako ne znate ?to su i otkuda

dolaze. Halucinacije su jo? jedan od prolaznih

simptoma. Ako ste u apstinencijskoj krizi, pro?i ?e, a

ako niste posavjetujte se s lije?nikom, mo?da su

nuspojava lijekova koje koristite.

OSJE?AJ JEZE I BOCKANJA U KO?I

?iv?ani zavr?eci u su ?ivi i elektri?ki nabijeni. to mo?

ete osjetiti kao da vam se ko?a je?i, bockanje ili ?

kakljanje. To je rezultat zbrkanih nervnih impulsa i ne

mo?e vam na?koditi. Ignorirajte ih i s vremenom ?e

nestati.

POJA?ANA OSJETLJIVOST NA SVJETLO, ZVUK,

DODIR I MIRIS

Svi ovi osjeti pripremaju vas vidite, ?ujete, nju?ite i

osje?ate bolje i ja?e kad se pripremate na 'obranu ili

bijeg'. Mogu biti vrlo neugodni ali nisu opasni,

privremeni su i vratiti ?e se u normalu kad se smanji

razina anksioznosti. Tehnike opu?tanja i vje?be disanja

pomo?i ?e vam da smanjite ove simptome.

HIPERAKTIVNOST

Hiperaktivnost je rije? kojom se opisuje niz simptoma

zbog kojih osje?ate da morate br?e govoriti i raditi

stvari. Zbog toga se mo?ete osje?ati smu?eno i

iracionalno, i mo?ete raditi stvari koje ina?e ne ?inite.

Ovo je uobi?ajeno obilje?je anksioznosti i

apstinencijske krize i s vremenom ?e pro?i.

DRAMATI?AN PORAST SEKSUALNIH OSJE?AJA

Budu?i da se mozak mu?i s uznemiruju?im i zbrkanim

porukama iz cijelog tijela, neki od misaonih procesa

mogu postati iskrivljeni i pretjerani. Seksualne misli i

osje?aji vrlo su sna?ne ?ak i kada smo zdravi, oni

pokre?u mehanizme privla?nosti kad susretnemo

nekoga tko nam se svi?a i kreiraju seksualne osje?aje

koje imamo za neke ljude. Ovi osje?aji mogu u

anksioznih postati pretjeranima i iskrivljenima, ?ak mo?

emo osjetiti i razmi?ljati o ne?emu ?to ina?e smatramo

neprihvatljivim. Nekim ljudima javljaju se perverzne ili

homoseksualne misli. To sasvim sigurno ne zna?i da ?

ete poludjeti, da ?ete postati homoseksualac ili

biseksualac. To jednostavno mozak propituje va?a sr?

na uvjerenja o sebi. ne obra?ajte pa?nju na ove misli,

kao i ve?ina neobi?nih simptoma kod anksioznosti, i

one ?e pro?i. Imao sam mnogo takvih misli u

apstinencijskoj krizi i dok sam se oporavljao od

anksioznosti. U po?etku su me jako uznemirivale, ali

kad sam shvatio proces koji ih proizvodi, nau?io sam

ignorirati ih. I nestale su.

BOL U LICU ILI VILICI SLI?NA ZUBOBOLJI

Ve?inu ovih simptoma izaziva napetost, ne samo u licu,

vrati i ramenima koja se onda javlja kao bol u vilici i

zubima, ve? i napetost u vilici samoj. Anksiozni ljudi ?

esto znaju ?vrsto stisnuti ili ?kripati zubima kad

spavaju, a i kad su budni. Ova napetost mo?e izazvati

jake neuralgije i bol u vilici, licu i zubima. Najbolje i

bilo da je uklonite smanjenjem napetosti, ali ako je vi?

e ne mo?ete podnijeti, pomo?i ?e i tableta protiv

bolova.

DEREALIZACIJA I DEPERSONALIZACIJA

Ovi simptomi poga?aju na?in na koji do?ivljavate sebe.

Derealizacija je osje?aj da se vi sami i sve oko vas

nestvarni, poput sna, kao da sve vidite kroz maglu ili

nekakav filtar. Ove sam simptome iskusio nekoliko

puta u mojoj bolesti, i bili su vrlo uznemiriju?i.

Depersonalizacije je osje?aj kao da ste izvan tijela i da

ga gledate iz drugog ugla. I ovo sam do?ivio puno puta.

Prepla?ilo me je ali i zainteresiralo. Primije?eno je da u

pani?nim napadima ljudi do?ivljavaju i

depersonalizaciju i derealizaciju. Neki najprije do?ive

depersonalizaciju koja onda izazove paniku i

derealizaciju.

Nije va?no da razumijete fiziologiju ljudskog tijela, va?

no je da zapamtite da se svaki simptom koji osje?ate

mo?e objasniti. Ne mozgajte nad onim ?to osje?ate,

prometnite se u nekoga korisnijeg, u?inite ne?to

konstruktivno, vje?bajte, u?ite nove vje?tine i bje?ite iz

tjelesnih zamki u kojima ste se na?li zarobljeni. Bit ?e

vam bolje, potrebno je samo vremena i truda.

FOBIJE

Dva glavna tipa fobija povezna sa anksioznim poreme?ajem su socijalna

fobija i specifi?na fobija. Ljudi sa socijalnom fobijom imaju preplavljuju?i i

ometaju?i strah od promatranja, osramo?ivanja ili poni?avanja u socijalnim

situacijama, koje vode do izbjegavanja mnogih potencijalno ugodnih i zna?

ajnih aktivnosti (agorafobija). Ljudi sa specifi?nom fobijom do?ivljavaju

ekstremne, ometaju?e i iracionalne strahove od ne?ega ?to ima malo ili

nikakve stvarne opasnosti, strah vodi izbjegavanju objekata i situacija i mo?

e uzrokovati nepotrebna ograni?avanja ?ivota (kao ?ena koja izbjegava

autobuse nakon panike u busu).

POSTTRAUMATSKI STRESNI POREME?AJ (PTSP)

PTSP je stanje koje nastaje kao rezultat suo?avanja sa prijetnjom od stvarne

smrti, sebe ili drugih, na primjer svjedo?enje ili sudjelovanje u saobra?ajnoj

nesre?i ili ratu. Glavni simptomi PTSP-a su pani?ni poreme?aj i povratni

flash backovi ili no?n more. Sindrom Zaljevskog rata, bolest koja je

zahvatila mnoge vojnike koji su bili aktivni na du?nosti za vrijeme sukoba je

oblik posttraumatskog stresnog poreme?aja. PTSP ne igra va?nu ulogu u ve?

ini anksioznih poreme?aja ali ako osje?ate da PTSP ?ini dio va?e bolesti

preporu?ljivo je konzultirati doktora op?e prakse ili psihijatra.

OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREME?AJ (OKP)

OKP je ime dano stanju koje uzrokuje svjesne ili nesvjesne misaone procese

kao kompulzivna kontrola va?ih aktivnosti. Za ove radnje se ka?e da su

opsesivne jer ?esto uklju?uju normalnu radnju koja se ponavlja opet i opet

iznova ?ine?i ?to je opisano kao ritual. Te kompulzije ?esto uklju?uju rituale

kao kompulzivno pranje ruku, brojanje, provjeravanje (dali ste isklju?ili plin,

na primjer), ?i??enje i drugo pretjerivanje sa normalnim radnjama. Ovi

kompulzivni rituali mogu ozbiljno i prili?no destruktivno utjecati na

normalan ?ivot i ponekad mogu biti popra?ene drugim anksioznim poreme?

ajima kao ?to su agorafobija ili pani?ni poreme?aj. Uobi?ajeno lije?enje

ovog stanja bazirano je na terapiji. Kada pacijent shvati da su njegove radnje

iracionalne, mo?e koristiti terapijske vje?be kako bi se utrenirao da reagira

prikladnije i eventualno ponovno nau?i normalno pona?anje. Kori?tenjem

taktike skretanja u mome programu mogu?e je eliminirati te kompulzije iz ?

ivota. Tajna je u u?enju kako skrenuti um sa neprikladnih rituala na

prikladnije, «normalne» navike. Ljudi mogu do?ivljavati pani?ne napade sa

bilo kojim od pet glavnih anksioznih poreme?aja, nema striktnih pravila za

obrazac povezanih stanja i simptoma u pani?nome poreme?aju, niti je svaki

isti.

3.FOBIJE

?TO SU FOBIJE?

Fobije su iracionalan, nedobrovoljan i neprikladan strah (ili odgovor) na

uobi?ajene situacije ili stvari. Ljudi koji imaju fobije mogu iskusiti pani?ne

napadaje kada su suo?eni sa situacijom ili objektom u kojoj se osje?aju fobi?

no. Kategorija simptoma nazvana fobi?ni poreme?aj spada unutar ?ireg

podru?ja anksioznih poreme?aja.

Fobije su podjeljene u tri skupine: