Lingvističke teorije JEKON, Dubrovnik, listopad 2003.

Ranko Matasović Sveučilište u Zagrebu

rmatasov@ffzg.hr http://deenes.ffzg.hr/~rmatasov

Pregled kolegija ❧ 1. Čega su lingvističke teorije teorije? Ontologija lingvistike ❧ 2. Teorije evolucije jezika i lingvističke teorije ❧ 3. U čemu se lingvističke teorije razlikuju? Teorijski neutralni pojmovi ❧ 4. U čemu se lingvističke teorije razlikuju? Pristupi strukturi gramatike. ❧ 5. Objašnjenje u lingvističkim teorijama ❧ 6. Kategorije u lingvističkim teorijama ❧ 7. Problem fluidnosti kategorija ❧ 8. Jezične univerzalije u lingvističkim teorijama ❧ 9. Struktura imenske fraze u lingvističkim teorijama. Pridjevske fraze ❧ 10. Nominativnost i pasiv, ergativnost i antipasiv

1. ONTOLOGIJA LINGVISTIKE Lingvistika kao: ❧ Vještina: antičke teorije gramatike ❧ Grammatik» ™stin ™mpeir…a tîn par¦ poieta‹j kaˆ suggrafeàsin æj ™pˆ tÕ

polÝ legomšnwn (Dionysius Thrax, 1.1) "Gramatika je iskustveno znanje o onome što pjesnici i prozni pisci najčešće kažu".

❧ Gramatika je vještina, tekhne, a ne znanost, episteme. Lingvistika kao: ❧ -povijesna znanost koja proučava povijesne činjenice: mladogramatičari (1870-1930) ❧ nema bitne razlike između lingvistike i prirodnih znanosti: obje skupine disciplina

utvrđuju činjenice i zakonitosti koje ih povezuju Lingvistika kao: ❧ -društvena znanost koja proučava sferu "društvene svijesti": strukturalisti, marksisti

(1930-1960) ❧ “dvije dogme strukturalizma” (Matasović 2001): 1): jezične jedinice imaju identitet

samo unutar sustava 2) dijakronija je irelevantna za sinkroniju. Obje slijede iz “l’arbitraire du signe” (De Saussure): strukturalizam nije razvio ni jezičnu tipologiju, niti pravu teoriju jezika, jer u osnovi jezike promatra kao neusporedive i proizvoljne, u smislu da nisu podložni ograničenjima koje nameće narav ljudskoga uma. Jezici se promatraju kao društvene konvencije.

Lingvistika kao: ❧ -dio kognitivne psihologije koji proučava Univerzalnu Gramatiku, jedan od "modula"

od kojih se sastoji um: Chomsky (1960- ) ❧ lingvistika se bavi jezikom pojedinca, idiolektom “upisanim” u umu govornika, i

univerzalnim principima koje dijele svi jezici (jer proizlaze iz strukture uma). Činjenica da jezici u nekom društvu imaju sličnu, gotovo identičnu strukturu, posljedica je načina kako se usvajaju.

Lingvistika kao: ❧ -dio biologije / antropologije, koji proučava jedan od aspekata ponašanja ljudske vrste:

funkcionalisti "Zapadne obale" (1970- ) ❧ jezična je sposobnost samo dio općih ljudskih kognitivnih sposobnosti, I nije od njih

neovisna (izolirana) kao u generativizmu Jezično ponašanje Da bismo znali "gdje" je jezik smješten, što je "ontologija lingvistike" moramo znati čemu jezik služi, koja je funkcija jezičnog ponašanja. ❧ ✘Može li se različitost obrazaca jezičnog ponašanja svesti pod isti nazivnik?

❧ ✘To-sa pa-ka-na †8 -tablica pisana linearom B, 1200. pr. Kr. ❧ ✘A: Hmm… yes, but… we’ll have to admit we did it, won’t we? B: We can deny it until

the public drops the issue…or? A: No, they won’t buy it…-iz transkripata Bijele Kuće, 20. st.

❧ ✘Gosgerd Mynydawc Enwawc yn reid // Gwerth eu gwledd o vedd vu eu heneid. -iz

srednjovelške poeme Gododdin, 7. st. ❧ ✘A hot and torrid bloom which /Fans wise flames and begs to be / Redeemed by forces

black and strong / Will now oppose my naked will /and force me into regions of despair -iz poeme koju je sastavilo računalo, 20. st.

Jezično ponašanje ❧ U svim je primjerima jezičnoga ponašanja riječ o kompleksnom spletu verbalnih

poruka, koji je neki organizam uputio drugomu da bi utjecao na njegovo (verbalno ili neverbalno) ponašanje.

❧ Jezično je ponašanje intencionalno, dakle jezik ima (biološku, psihološku, društvenu) funkciju.

Funkcije jezika ❧ �Najčešće navođene funkcije jezika (po A. Martinetu, 1982): ❧ �komunikacija ❧ �izražavanje misli ❧ �estetska funkcija ❧ �Sa stanovišta evolucijske psihologije niti jedna od tih funkcija nema smisla (Dawkins

& Krebs 1978) Funkcija jezika ❧ -jezično ponašanje je svrhovito: dio je evolucijske strategije kojoj je cilj povećanje

sposobnosti organizma (fitness) ❧ -ili povećavanjem sposobnosti preživljavanja (prirodna selekcija) ❧ -ili povećavanjem sposobnosti razmnožavanja (seksualna selekcija)

2. EVOLUCIJA JEZIKA I JEZIČNE TEORIJE Charles Hockett, američki lingvist distribucionalističke škole, predložio je da se sljedeća obilježja smatraju definitornim obilježjima ljudskoga jezika: ❧ 1. referencijalnost ❧ 2. neikoničnost (arbitrarnost) ❧ 3. naučenost ❧ 4. sintaksa (gramatička strukturiranost) Ali: ❧ ✘Ad 1) vervet monkeys imaju osobit tip glasanja za različite vrste predatora ("leopard

call"); ❧ ✘Ad 2) glasanje verveta arbitrarno je, kao i glasanje dupina. ❧ ✘Ad 3) mnoge ptice uče kako se glasati, a sličan proces učenja pretpostavlja se i za

primate poput rhesus majmuna; čimpanze mogu naučiti nekoliko stotina riječi. ❧ ✘Ad 4) za sada nema dokaza da ijedna životinjska vrsta posjeduje gramatiku

(konstituentske strukture); čimpanze koji su naučili jezik nikada ne strukturiraju naučene izraze u fraze osim na najelementarnijoj razini (uzeti bananu / dati štap / htjeti vodu)

Evolucija i funkcija ❧ Funkcije jezika jasnije se razaznaju iz dizajna jezika kao “mentalnog organa”

(Chomsky), koji je oblikovan evolucijom ❧ Evolucija jezika dobiva središnju važnost u problemu modeliranja jezične sposobnosti,

odnosno arhitekture lingvističkih teorija. Pregled evolucije čovjeka Evolucija lubanje

U ljudskoj je vrsti za razvitak jezika presudno bilo povećanje neokorteksa; postavlja se pitanje, koji su evolucijski pritisci vodili tomu razvitku. Vokalna produkcija, karakteristična za ljudski jezik, postala je moguća tek podizanjem larinksa. Čini se da nama najbliži evolucijski srodnici (uključujući i neandertalce) nisu imali podignuti larinks:

Teorije evolucije jezika ❧ Nelingvističko pitanje: kada je jezična sposobnost evoluirala ❧ Lingvističko pitanje: zašto? ❧ Tri suvremene teorije: ❧ a) bizoni-su-dolje-pored-jezera teorija: jezik je evoluirao radi bolje koordinacije lova,

izrade oruđa i izbjegavanja predatora. ❧ b) teorija parenja (Miller 2000): jezik je evoluirao jer je donosio evolucijsku prednost

u izboru seksualnih partnera (seksualna selekcija kao motor pokretač evolucije jezika) ❧ c) teorija timarenja (Dunbar 1996): jezik je evoluirao radi socijalne integracije sve

većih grupa hominida, koje se više nisu mogle držati na okupu metodama socijalne integracije koje su uobičajene kod primata (timarenjem, grooming)

Pro et contra teorija evolucije jezika ❧ protiv “teorije parenja” govore: a) ontogenetski razvoj jezika, b) distribucija jezične

sposobnosti u populacijama i među spolovima ❧ u prilog “teoriji timarenja” govori mjerljiva korelacija između veličine korteksa u

primata I veličine grupa, te vremena provedenog u socijalnoj interakciji Veličina grupa među hominidima Relevantnost evolucije jezika za lingvističke teorije ❧ Dizajn “jezičnog modula” može se razabrati kroz njegovu evolucijsku funkciju ❧ Sporna pitanja lingv. teorija neposredno ovise o tome kako je / zašto je jezik

evoluirao: autonomnost sintakse, uloga pragmatike u strukturi gramatike, fluidnost kategorija, problem urođenosti

❧ Dosada je lingvistika uglavnom proučavala jezike post-neolitskih društava Sažetak: ontologija i evolucija jezika Računalna analogija:

❧ �Ukoliko se jezična sposobnost usporedi sa softwareom za sastavljanje jezičnih poruka,

može se tvrditi da je lingvistika tijekom povijesti uglavnom proučavala isprintani tekst; strukturalizam je u prvi plan stavio nadindividualnu narav predmeta proučavanja, kao da se radi o podacima koji kruže internetom, prije negoli ijednom konkretnom programu, koji treba biti predmetom proučavanja; tek generativna gramatika stavlja u prvi plan software, koji se predstavlja kao "univerzalna gramatika", koja je nepromjenljiva i zadana strukturom uma. Suvremeni antropološki pristup jeziku povezan s "funkcionalizmom Zapadne Obale" postavlja nasuprot tomu pitanje:

Koji software je moguće izvoditi na danom hardwareu, koji je rezultat evolucije i adaptacija za određene funkcije?

3. U čemu se lingvističke teorije razlikuju? Teorijski neutralni pojmovi Dubrovnik, 25-30. 10. 2003. ■ Teorija A tvrdi da je točna analiza rečenice Ivan vidi jednoroge u šumi ova: ■ ✘ S > NP1 + VP + PP ■ ✘ VP > V + NP2 ■ ✘ PP > Prep. + NP3 ■ ✘ NP1 > N1, NP2 > N2, NP3 > N3 ■ ✘ V > vidi, Prep. > u, N1 > Ivan, N2 > jednoroge, N3 > šumi Teorija B tvrdi da je točna analiza dane rečenice ova: ■ ✘ S ■ NP VP PP ■ N V NP Prep. NP ■ N1 V N2 N3 ■ Ivan vidi jednoroge u šumi Koja je analiza ispravna? Obje su teorije zapravo potpuno ekvivalentne (za to postoji i matematički dokaz). U pristupu lingvističkim teorijama treba paziti da se one razlikuju i sadržajem, a ne samo heuristički (u tome kako odslikavaju jezične strukture) ili terminološki. ■ Teorije se moraju razlikovati po prediktivnoj moći: teorija mora predviđati koje su

strukture moguće unutar jednog jezika, ili u bilo kojem jeziku. ■ Uobičajeni kriteriji vrednovanja lingv. teorija: neproturječnost, iscrpnost,

ekonomičnost (Hjelmslev): vrijede li doista? Teorijski neutralni pojmovi: pojmovi koje na nekoj razini prihvaćaju sve teorije (premda u nekima mogu igrati ulogu definiranih pojmova, a u drugima - primitiva). ■ U fonologiji: (auto)segment, distinktivno obilježje ■ Leksičke kategorije: N, V, ?Adj. ?Adp. ■ Leksikon

■ Konstituent ■ Konstituentska struktura Gramatička pravila u svim jezicima ovisna su o strukturi (structure-sensitive rules): ■ ✘ Juan hizo afeitar a Alonzo "Juan je dao obrijati Alonza" ■ ✘ Juan hizo afeitarse a Alonzo "Juan se dao obrijati od Alonza" ■ ✘ ¿A quien hizo Juan afeitarse? "Od koga se Juan dao obrijati" ■ ✘ *¿A quien hizo Juan afeitar a Alonzo? "Komu je Juan dao obrijati Alonza?" ■ ✘ (Chomsky 1990) Uobičajen način za prikazivanje konstituentske strukture je konstituentsko stablo (Z. Harris):

Tri testa konstituentskosti: a) permutacija, b) supstitucija i c) koordinacija: Lupu-s malus lepor-em parvu-m crudeliter devora-vi-t vuk-Nsg. zli-Nsg.m. zec-Ak.sg. mali-Ak.sg.m. okrutno proždrijeti-perf.-3sg. a) Leporem parvum lupus malus crudeliter devoravit Lupus malus crudeliter devoravit leporem parvum b) Ille leporem parvum crudeliter devoravit on.m.sg.N Lupus malus eum crudeliter devoravit on.msg.Ak. Quis leporem parvum devoravit? Lupus malus fecit. tko.Nsg. činiti.3sg.perf. c) Lupus malus vulpes-que leporem parvum devoraverunt lisica-i proždrijeti.3pl.perf. Lupus malus leporem parvum murem-que devoravit miš.ak.sg.-i

Problemi za sintaktičke teorije: ■ ✘ 1) Smiju li se grane na konstituentskom stablu sjeći? ■ ✘ 2) Jesu li sva grananja na stablu binarna? ■ ✘ Kwakwala: ■✗ Y?lkw?mas-0-ida b?gwan?ma-x-a w'ats'i-s-a gwaxlhuxw

■ ✗ ozlijediti-N-Dem. čovjek-Ak.-čl. pas-Inst.-čl. štap ■ ✘ "Čovjek je psa ozlijedio štapom" Nekonfiguracionalnost (Bresnan 2000)

S VP NP NP N Adj. N Adj. V lupus malus leporem parvum devoravit

Kalkatungu S NP VP DET N V Adj. N Adj. na-ci kula-ji laji tuar malta japacara-tu moj-Erg. otac-Erg. ubio.je zmije.Abs. mnoge.Abs. pametan-Erg. "Moj pametni otac ubio je mnoge zmije"

■ ✘ Engleski: ■ ✘ The two small children are chasing that dog ■ ✘ *The two small are chasing that children dog ■ ✘ *The two small are dog chasing children that ■ ✘ *Chasing are the two small that dog children ■ ✘ Warlpiri: ■ wita-jarra-rlu ka-pala wajili-pi-nyi yalumpu kurdu-jarra-rlu maliki ■ mali-Du.-Erg. prez.3Du.Subj. loviti-Nepreterit taj.Abs. dijete-Du.-Erg. pas-Abs. ■ witajarrarlu wajilipinyi kapala yalumpu maliki kurdujarrarlu ■ yalumpu kurdujarrarlu maliki wajilipinyi kapala witajarrarlu ■ maliki yalumpu kurdujarrarlu wajilipinyi kapala witajarrarlu ■ ✘ Postoje li u warlpiriju uopće konstituenti, I ako da, koji? Univerzalna struktura konstituenata (X-bar struktura, npr. Chomsky 1995): ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ (Ova''SPEC (velika'MOD ((zdjelaN ))) juhe'COMP) ■ (je'' (brzo' ((pojeo))) (juhu') ■ ALI: ima jezika u kojima se SPEC može pojaviti samo ako nema COMP-a: ■ staroirski tech mór ind ollamon "velika profesorova kuća" ■ kuća velika čl. profesor.Gsg. ■ a tech mór "velika kuća" ■ čl. kuća velika ■ *a tech mór ind ollamon Problem za univerzalnost X-bar sheme mogli bi predstavljati i jezici u kojima je moguće

X'' X' (SPEC) (MOD) X' (COMP) X

zamijeniti međusobni položaj modifikatora i specifikatora, npr. hrvatski konj taj crveni (X - SPEC - MOD), no čini se da nema jezika u kojima je takav poredak neobilježen, a obrnuti obilježen.

Gramatičke relacije ■ ✘ latinski ■ ✘ Puer venit (dječak-Nsg. Dolaziti-3sg.prez.) ■ ✘ Puella venit (djevojčica-Nsg. Dolaziti-3sg.prez.) ■ ✘ Ego venio (ja-N dolaziti-1sg.prez.) ■ ✘ Hostes veniunt (neprijatelj-Npl. Dolaziti-3pl.prez.) Na osnovi prethodnih primjera izdvajamo gramatičku relaciju "subjekt", kao onaj konstituent u rečenici koji stoji u nominativu i izaziva slaganje na glagolu. Međutim, postoje jezici u kojima ni jedan od ta dva kriterija nije zadovoljen: ■ ✘ velški ■ ✗ Mae ffol yn ymlid ei gysgod ■ ✗ pom.glagol(3sg.) budala čestica slijediti njegov(a) sjena ■ ✗ “Budala slijedi svoju sjenu” ■ ✗ Japanski ■ ✗ Kore ga Tanaka san desu ■ ✗ ovo nom. T. gospodin biti ■ ✗ Ovo je gospodin Tanaka ■ ✗ Watasi wa gakusei desu ■ ✗ ja tema student biti(prezent) ■ ✗ “Ja sam student” Gramatičke relacije - subjekt ■ ✗ Tokyo ni wa ikimasita ga, Osaka ni wa ikimasen desita ■ ✗ T. dativ tema ići(preterit) čestica O. dativ tema ići(negativ) kopula(preterit) ■ ✗ “Išao sam u Tokio, ali nisam išao u Osaku” Čestica wa označuje temu (topic), a nije samo ■ ✗ hrvatski ■ ✗ spava mi se Može li u hrvatskom subjekt stajati u dativu? Subjekt kao prototipski pojam (E. Keenan)

■ 1. Subjekt se, za razliku od objekta, obično ne može eliminirati iz rečenice, a da ono što preostane bude potpuna rečenica

■ 2. Subjekt rečenice upravlja povratnim zamjenicama, npr. u hrvatskom Ivan se gleda u zrcalu povratna zamjenica se mora se odnositi na subjekt rečenice.

■ 3. Ako se glagol slaže u nekoj kategoriji s nekom imenskom sintagmom u rečenici, slaže se sa subjektom

■ 4. Subjekt rečenice obično je ujedno i predmet rečenice (eng. topic) ■ 5. Ukoliko više glagola u rečenici dijeli jedan te isti argument, to je gotovo uvijek

subjekt. U hrvatskoj rečenici Ivan pije pivo i jede janjetinu drugi glagol (jede) mora imati isti subjekt kao i prvi (pije).

■ 6. Subjekti u rečenici obično prethode objektima ■ Ukoliko se u nekom jeziku može relativizirati samo jedan konstituent u rečenici, to je

subjekt. Npr. u malgaškom samo subjekt može biti glava u relativnoj rečenici (tj. postoji ekvivalent hrvatske strukture čovjek koji dolazi i čovjek koji vidi lava, ali ne i čovjek kojega vidim ili čovjek, čija puška je na stolu.

■ 7. Subjekt je u pravilu semantički agens. Teorije koje zastupaju autonomnost sintakse u odnosu na semantiku i pragmatiku ne mogu prihvatiti definicije sintaktičkih pojmova poput Keenanove definicije subjekta. Takve definicije ne mogu prihvatiti ni formalne teorije u kojima svaki pojam mora biti definiran diskretno, tako da postoji algoritam za provjeru njegove pravilne upotrebe (skup nužnih i dovoljnih uvjeta).

4. U čemu se lingvističke teorije razlikuju. Pristupi strukturi gramatike Sintaktičke teorije mogu se dijeliti po dva kriterija: 1) jesu li formalizirane ili nisu 2) prihvaćaju li autonomnost sintakse ili ne 3) imaju li dvije ili jednu razinu ■ ✗ ■ autonomistička formalizirana dvorazinska ■ a) kognitivna gramatika (Langacker) - - - ■ b) funkcionalna gramatika (Givón) - - - ■ c) emergentna gramatika (Hopper) - - - ■ d) konstrukcijska gramatika (Goldberg) - + - ■ e) gramatika uloga i referenci (Van Valin) - +/- - ■ f) leksičko-funkcionalna sintaksa (Bresnan) +/- + - ■ g) relacijska gramatika (Blake) + + + ■ h) minimalizam (Chomsky) + + + ■ i) GPSG (Sag, Gazdar) + + - Generativizam i funkcionalizam ■ Svojstva 1 i 2 obično idu zajedno, stoga teorije koje dijele ta dva obilježja možemo

zvati generativističkima, a one koje nemaju ni jedno od ta dva obilježja - funkcionalističkima.

■ Ne postoji skup učenja koja su zajednička svim funkcionalistima i svim

generativistima. No načelno sve te teorije dijele pristup lingvističkom objašnjenju, koji jezične pojave objašnjava na temelju njihove funkcije; one gledaju na jezik kao instrument, oruđe adaptirano određenim funkcijama, a forma/struktura jezika evoluira i prilagođava se tima funkcijama. Generativističke teorije objašnjavaju jezične pojave postulirajući biološki zasnovanu, urođenu univerzalnu jezičnu sposobnost.

Model gramatike u teoriji upravljanja i vezivanja (GB, Chomsky 1990):

Fonetska forma

Logička forma

s-struktura

Leksikon d-struktura

Model gramatike u minimalizmu (Chomsky 1995):

Fonetska Forma Fonetska forma Logička forma

Leksikon

Spell out

Model gramatike u funkcionalizmu (Gramatika upravljanja i vezivanja, RRG, npr. Van Valin & LaPolla 1997):

SEMANTIČKA REPREZENTACIJA

SINTAKTIČKA REPREZENTACIJA

PRA

GM

ATIK

A

5. Objašnjenje u lingvističkim teorijama • "If you start from the assumption that nothing about language is innate, if you're

wrong, you'll eventually have to face the fact. .. But starting with an old-fashioned Generative innatist hypothesis, if you're wrong you'll never discover it --your theory would be falsified only if it could be proven that something you assume is innate is actually explainable in other terms, but if you assume that there are no other explanations for your data, you won't look for them, and that is a good way not to find them." (De Lancey, 12)

Tri tipa objašnjenja: • povijesna, funkcionalna i strukturalna objašnjenja U generativizmu u načelu nisu dopuštena povijesna i funkcionalna objašnjenja. Primjeri objašnjenja • Zašto su OV jezici u pravilu postpozicionalni (npr. japanski, turski, hetitski)? • Strukturalno objašnjenje: konzistentan poredak glave i zavisnog dijela konstituente: V,

Adp su glave, O (NP) i NP (unutar PP-a) su zavisni dijelovi. Jezici se ravnaju prema head-first ili head-last parametru.

• Funkcionalno/povijesno objašnjenje: OV jezici su postpozicionalni jer se adpozicije često razvijaju iz glagola; štoviše, takvo objašnjenje je ujedno i empirijska hipoteza - u većini OV postpozicionalnih jezika moći će se pokazati da su njihove adpozicije postale od glagola (npr. tibetski)

Primjeri objašnjenja • Topikalizacija (left dislocation) • Tajski (SVO): • khon naan maj ruucak "Ne znam toga tipa" • osoba ta NEG poznati • Engleski (SVO) • Jack I'd recognize immediately • J. ja.bih prepoznati smjesta Primjeri objašnjenja • Francuski (SVO) • ce mec, je ne le connais pas • taj tip ja NEG njega poznati.1sg. NEG • "Ne znam toga tipa" • Hrvatski (SVO) (?) • Taj tip, ja ga ne znam

• funkcionalističko objašnjenje: univerzalno je obilježje jezika da tema (topic) prethodi

komentaru (focus). Zbog toga gotovo svi jezici dopuštaju premještanje teme na početak (RRG: left detached position)

Primjeri objašnjenja • Minimalističko objašnjenje: premještanje (movement) konstituenata na početak

rečenice ne proturječi niti jednom principu UG-a; izostavljanje koreferentne zamjenice određuje se gapping-parametrom.

• Struktura UG-a određena je principima I parametrima Teorija UG mora biti -restriktivna (primjenljiva samo na prirodne jezike)

• -naučiva (pokazati kako dijete u kratko vrijeme ovlada jezikom) • -jednostavna (imati minimalan teorijski aparat) -

deskriptivno I eksplanatorno adekvatna Objašnjenja u generativizmu I funkcionalizmu • Principi su univerzalni I nenaučeni, parametre dijete usvaja na osnovi ograničenog

inputa. Parametri objašnjavaju razlike među jezicima: npr. Pro-drop parametar, wh-in situ parametar, itd.

• U funkcionalizmu objašnjenja moraju kognitivno prihvatljiva: ukazivati na koji se

način jezične strukture uklapaju u ono što inače znamo o organizaciji uma. Zašto nema jezika u kojem se tema (topic) dislocira na kraj rečenice? Zbog ikoničkog principa kognitivne salientnosti

Primjeri objašnjenja • "unaccusative hypothesis": • Lakhota: wa-kte "ubijam ga" • wa-ńiwa "plivam" • ma-kte "ubio me" • ma-t'a "umirem" • Slična opreka postoji u mnogim jezicima na drugoj razini, npr. u talijanskom perfektu

(sono morto, ali l’ho ammazzato) Generativistička i funkcionalistička objašnjenja • Generativističko objašnjenje: postoje dvije klase glagola, unaccusative verbs and the

unergative verbs, koji su u leksikonu različito supkategorizirani (unakuzativni glagoli u d-strukturi imaju S, ali ne i O, a unergativni glagoli imaju u D-strukturi O, ali ne i S.

• Funkcionalističko objašnjenje: subjekti glagoli stanja (teme) su semantički/kognitivno

sličniji subjektima neprelaznih glagola radnje nego agensima (subjektima prijelaznih glagola radnje. Objašnjenje leži u univerzalnim svojstvima semantičkih uloga, ne u parametarskoj razlici među jezicima.

6. Kategorije

JEKON, Dubrovnik 2003 • • Opozicija između imenica i glagola je univerzalna: • nutka (De Lancey 2000: 30): • wala:k-ma qu:?as "čovjek ide" • ići-Indik. čovjek • qu:?as-ma "on je čovjek" • čovjek-Indik. • ?i:h-ma: "on je velik" • velik-Indik. • wala:k-ma ?i:h "veliki ide" • ići-Indik. velik • u:kwil-ma qu:?as-?i "on je u odnosu spram čovjeka" • prema-3sg. čovjek-čl. • wala:k-ma qu:?as-?i "(taj) čovjek ide" • qu:?as-ma wala:k-?i "onaj koji ide je čovjek" • ali: *qu?as-ma wala:k • Većina teorija pretpostavlja barem četiri leksičke kategorije: N, V, Adj. i Adp. • N = [+N -V] V = [-N +V] Adj. = [+N, +V] Adp. =[-N, -V] • U mnogim jezicima riječi pridjevskoga značenja izražavaju se kao imenice (kečua,

hausa) ili glagoli (mandarinski, japanski) • Jedino leksički elementi koji su -N (glagoli i adpozicije) mogu pripisivati padeže. PRIDJEVI U nekim jezicima nema morfoloških osobitosti pridjeva, ali neke, makar kako slabo izraženosti, sintaktičke osobitosti riječi koje znače svojstva ipak postoje. • kineski: • ta pao-le • 3sg.trčati-perf. "on je otrčao"

• ta gao-le • on visok-perf. "on je postao visok" • ta bu-pao • on neg-trčati "on ne trči" • ta bu-gao "on nije visok" • Međutim, samo riječi koje izražavaju svojstva mogu dobiti neke modifikatore: • ta hen gao 'on je vrlo visok" / *ta hen pao • Samo takve riječi mogu doći u komparativnoj konstrukciji: • ta bi wo gao • 3sg. nego ja visok "on je viši od mene" / *ta bi wo pao • Ali u tajskom svi glagoli mogu doći u svim konstrukcijama i sa svim modifikatorima: • khaw dii maak • 3sg. dobar vrlo "On je vrlo dobar" • khaw yim maak "on se jako smije" • Međutim, ako obični glagoli dođu u komparativnoj konstrukciji, mora se upotrijebiti

modifikator maak: • khaw yim maak kua phom • 3sg. smijati se vrlo nego ja(m.) "on se više smije od mene" • khaw dii kua phom • 3sg. dobar nego ja(m.) "On je bolji od mene" • *khaw yim kua phom Pridjevi: zaključak • Posljedice za lingvističku teoriju su sljedeće: (1) ili na temelju ovakvih suptilnih

razlika ipak priznajemo univerzalnost sintaktičke kategorije "ADJ" u dubinskoj strukturi, i dopuštamo da ta kategorija u nekim jezicima jednostavno ne igra ulogu u površinskoj sintaksi osim iznimno, ili (2) privaćamo jedino semantičku/pojmovnu razliku između kategorije svojstva i kategorije stvari, za koju imamo ionako dovoljno

psiholoških dokaza, i tvrdimo da se ta semantička/pojmova opreka u različitoj mjeri gramatikalizira u jezicima svijeta. (1) je odgovor generativne gramatike, (2) je odgovor većine funkcionalističkih škola.

Fluidnost kategorija Relacijske imenice postoje u velikom broju jezika i nije jasno kako ih treba sinkronijski promatrati (dijakronijski, radi se o imenicama koje su na putu da se gramatikaliziraju kao adpozicije). Njihovo postojanje dovodi u sumnju tezu o diskretnosti kategorija koje se drže neke teorije (npr. generativna gramatika), odnosno pretpostavku o postojanju nužnih i dovoljnih uvjeta (algoritma) za identifikaciju kategorija u svim jezicima.

A) RELACIJSKE IMENICE eng. in back of, on top of, on behalf of / *in backs of, *on high top of, *on the behalves of P' Prep. X N PP Prep. NP on top of the refrigerator Što je čvor X? Za razliku od pravih NP-a, ne može se proširiti bilo kako, već može dominirati samo N i PP.

7. Jezične univerzalije i lingvističke teorije JEKON, DUBROVNIK 2003 ❚ � Univerzalije u poretku sintaktičkih kategorija otkrio je J. Greenberg (1963). ❚ � Univerzalije: ❚ � -apsolutne (“svi jezici imaju obilježje A”) ❚ � -implikacijske (ako jezik L ima obilježje A, onda ima ih obilježje B”) ❚ � istraživanja univerzalija moraju se provoditi na reprezentativnom uzorku jezika Greenbergove univerzalije ❚ � Osnovni pojmovi među kojima se utvrđuju korelacije ne moraju nužno biti definirani,

jedino je važno da se u svim jezicima izdvajaju iste jedinice (N, V, Adj., itd). ❚ � Dobivene korelacije su statistički relevantne, ali imaju iznimaka. ❚ � Primjeri univerzalija: ❚ � (1) ako je jezik VSO, onda je u njemu pravilan poredak N-Gen. ❚ � (2) ako jezik ima kategoriju roda, onda ima I kategoriju broja Pokušaji objašnjenja univerzalija ❚ ✘ J. Hawkins: beziznimne univerzalije logički složene strukture, npr. (SOV & Adj.-N) >

Gen.-N ❚ ✘ W. P. Lehmann: utvrđivanje osnovnih tipova, OV i VO; odstupanja od idealnih tipova

objašnjavaju se dijakronijski, npr. litavski poredak Gen.-N (žmogaus knyga ‘čovjekova knjiga’) odstupa od idealnog tipa (S)VO jer je naslijeđen iz ie. prajezika koji je bio SOV tipa.

❚ � T. Vennemann: jezici teže dosljednom poretku operator-operand ❚ ✘ Operator-operand: OV & Postp & RelN & AdjN & GenN & DetN & NumN & VAux

& AdvAdj - burušaski, japanski, kannada, turski ❚ ✘ Operand-operator: VO & Prep & NRel & NAdj & NGen & NDet & NNum & AuxV

& AdjAdv - fulbe, svahili, joruba. Samo je sedam navedenih jezika u izvornoj Greenbergovoj bazi od trideset jezika dosljedno s obzirom na položaj operator/operand. Osim toga, u postojanje nekih korelacija može se posumnjati ako se promatra dovoljno velik broj uistinu neovisnih slučajeva (genetski i arealno neovisnih jezika).

❚ ✘ Problem: kakav je hrvatski s obzirom na poredak sintaktičkih kategorija? Dokaz da je

hrvatski SVO jezik vidi se u tome, što rečenicu s prijelaznim glagolom i dvije imenice srednjeg roda (koje ne razlikuju N i Ak.) svaki govornik prirodno interpretira tako da je prva imenica subjekt, npr. Tele vidi janje svatko će protumačiti tako da je tele = S, a janje = O.

Implikacijske univerzalije ❚ � Najpreciznije istraživanje fenomena sintaktičkih univerzalija je Dryer 1992: ❚ � -nova metoda konstrukcije reprezentativnog uzorka jezika: statističke hipoteze moguće

je opovrći samo osporavanjem valjanosti uzorka na kojem je provođena statistička analiza

❚ � -osnovna jedinica uzorka nije pojedini jezik, već genus (grana koja vremenskom

dubinom odgovara, otprilike, romanskim jezicima). Kao relevantne korelacije uzimaju se samo one koje su potvrđene u dovoljnom broju genusa i to na svim kontinentima (da se izbjegnu mogući makroarealni utjecaji).

Ovo su univerzalije koje prema Dryeru uistinu postoje u jezicima svijeta. ❚ ✘ OV > Post, tj. jezici s OV poretkom obično imaju poslijeloge, a ne prijedloge. ❚ ✘ VO > Prep., tj. jezici s VO poretkom gotovo uvijek imaju prijedloge. ❚ ✘ OV > Gen.-N ❚ ✘ VO > N-Gen. (ova je korelacija znatno slabija zbog mnogih jezika Nove Gvineje i

Južne Amerike koji su VO i Gen.-N). ❚ ✘ OV > Std.-Adj. (Std. = standard usporedbe, npr. od čelika u usporedbi tvrđi od čelika) ❚ ✘ VO > Adj.-Std. ❚ ✘ OV > PP-V (PP = adpozicijski izraz) ❚ ✘ VO > V-PP ❚ � OV > Adv.-V (Adv. = načinski prilozi) ❚ � VO > V-Adv. ❚ � OV > Pred.-Kop. (Pred. = imenski predikat, Kop. = kopula) ❚ � VO > Kop.-Pred. Objašnjenja univerzalija ❚ � Objašnjenja: Head-parameter theory (minimalizam): pogrešna predviđanja ❚ � -između Adj.-N i OV nema korelacije ❚ � -između Adv.-Adj. i OV nema korelacije ❚ � Branching direction theory (?funkcionalizam): kategorije koje se granaju, granaju se

konzistentno na istu stranu. Stoga su, primjerice, adpozicije (negranajuće, leksičke kategorije) na istoj strani NP-a (granajuće kategorije) na kojoj je glagol (V, leksička kategorija) u odnosu prema objektu (NP, granajuća kategorija). Konzistentnost smjera

grananja olakšava procesiranje rečenice. S obzirom na položaj glave (NP) i relativne rečenice (Rel) i OV, odnosno VO, nema korelacije, iako bi teorija to trebala predvidjeti. To je stoga što je poredak N-Rel univerzalno favoriziran, budući da suprotni poredak zahtijeva "zavisnost na daljinu" (strukturu tipa koji-je-jučer-u-gradu-moju-majku-vidio-čovjek...)

9. Struktura imenske fraze u lingvističkim teorijama

JEKON, Dubrovnik 2003 Koja je sintaktička struktura pridjeva s dopunom u atributivnom položaju, npr. čaša puna piva, ili rijeka bogata ribom? Takvi pridjevi postoje u većini jezika s pridjevima Generativna gramatika (uključujujći minimalizam) prikazuje pridjevske fraze u terminima univerzalne X-bar strukture. To ne predstavlja problem, jer u generativizmu nema obavezne podjele na granajuće i negranajuće kategorije.

■ ✘[čaša [puna piva]] Problem s pridjevskim frazama: RRG. U toj sintaktičkoj teoriji temeljna je podjela na granajuće kategorije, koje se prikazuju u konstituentskoj projekciji, i ne-granajuće kategorije (operatore), koji se prikazuju u operatorskoj projekciji. Međutim, pridjevi s dopunom (u atributivnom položaju) kao da su granajuća kategorija, a ipak su operatori. Kako ih prikazati, ako želimo da svaki element u sintaksi zadrži samo jednu projekciju na kojoj je prikazan?

Spec. Det. Adj. Comp. e e puna piva

??

N Nuc

čaša puna piva

■ ✘[čaša [puna piva]] Moguće rješenje: pridjevske fraze kao relativne rečenice ■ ✘ U jezicima često postoje ograničenja na atributivnu upotrebu pridjevskih fraza.

Ograničenja na predikativnu upotrebu nema. ■ ✘ Pridjevske fraze u jezicima imaju slična svojstva kao relativne rečenice: pojavljuju se

na istoj strani imenice na kojoj stoje i relativne rečenice, čak i ako je poredak N-Adj. u dotičnom jeziku različit od poretka Rel-N: usp. hrv. otac ponosan na svojeg sina, ali: dobar otac. Upotreba zamjenice svoj također potvrđuje da se radi o (?dubinskoj) relativnoj rečenici (svoj u hrvatskom mora biti koreferentno sa subjektom glagola u rečenici; u primjeru otac ponosan na svojega sina to mora u stvari biti pridjev, koji zamjenjuje glagol u relativnoj konstrukciji): v. Matasović “Adjective phrases”, http://wings.buffalo.edu/socsci/linguistics (ponekad je potrebno prvo se spojiti na server wings.buffalo.edu, a potom tražiti članke iz RRG-a.).

Ukoliko su pridjevi s dopunom uistinu vrsta relativne rečenice, tada ih valja prikazivati kao što se u RRG-u prikazuju relativne rečenice. Dolje je prikazana fraza koja na njemačkom znači "Otac koji je ponosan na svojeg sina":

PERIPHERYN COREN ARG NUC NUCN PP REF NP Prep. Pron. N Adj. N Der auf seinen Sohn stolze Vater

10. Nominativnost i pasiv, ergativnost i antipasiv

JEKON, Dubrovnik 2003 Funkcije pasiva: ■ ✗ 1) jedan od argumenata prijelaznog glagola uklanja se iz jezgre (valencija glagola se

smanjuje; 2) pacijens (objekt prijelaznog glagola) postaje subjektom (jedinim argumentom glagola).

■ ✗ 1) i 2) su logički neovisni: u staroirskom se u pasivu događa 1), ali objekt glagola ostaje u akuzativu:

■ ✗ Ind lóich marbait inna slógu ■ ✗ čl. ratnici-Npl. ubijati.3pl.prez. čl. vojska-Ak.pl. ■ ✗ "Ratnici ubijaju vojske" ■ ✗ Inna slógu marbtair (lasna lóechu) ■ ✗ čl. vojske-Ak.pl. ubijati.3pl.prez.pas. čl.+prep. ratnici-Ak.pl. ■ ✗ "Vojske bivaju ubijane (od ratnika). Primjeri pasiva ■ ✘ Pasiv: Ivan vidi jednoroga u šumi: Jednorog je viđen od Ivana u šumi (sintaktički

pasiv) ■ ✘ Iohannes unicornum in silva videt: unicornus a Iohanne in silva videtur

(morfološki pasiv) Pasiv u dvorazinskoj teoriji (relacijska gramatika, Blake 1990) Odnos aktiva i pasiva intuitivno je predočen u simbolizmu "relacijske gramatike":

1 2 P -inicijalna razina 1̂ 1 P finalna razina Iohannes unicornus videre 2 > 1, a inicijalni 2 postaje "chômeur" (kada neki argument izgubi gramatičku relaciju na nekoj razini, postaje "chômeur" (može se izostaviti)

Pasiv u dvorazinskoj teoriji: GB IP NP1 I' INFL VP e V' PP V NP1 e videtur unicornus a Iohanne move α Pasiv u jednorazinskoj teoriji: RRG ■ ✘ Različita pravila za pripisivanje “pivota” (privilegiranog sintaktičkog argumenta): ■ ✘ u aktivnoj rečenici: pivot (=subjekt) = A (actor) ■ ✘ u pasivnoj rečenici: pivot = U (undergoer) ■ ✘ sintaktičke strukture obiju rečenica su različite u svakom pojedinom jeziku, no pravilo

o razlikovanju aktiva i pasiva jednako je u svim jezicima Jednorazinske teorije sustavnost odnosa aktiva i pasiva prikazuju pravilima pridruživanja padeža i/ili statusa privilegiranog sintaktičkog argumenta ("subjekta"), a dvorazinske teorije istim skupom transformacija ili pravila pomicanja kojim se objekt iz d-strukture pomiče u poziciju subjekta u s-strukturi.

Ergativnost ■ ✘ tonganski ■ ✘ Na?e ta:mate?i ?e Te:vita ?a Ko:laiate ■ ✘ preterit ubiti ergativ David apsolutiv Golijat ■ ✘ "David je ubio Golijata" ■ ✘ Na?e lea ?a Tolu ■ ✘ preterit govoriti apsolutiv Tolu ■ ✘ "Tolu je govorio" U ergativnoj konstrukciji jedini argument neprelaznog glagola tretiran je u sintaksi isto kao drugi argument (obično pacijens) prijelaznoga. To je tako neovisno o tome ima li dotični jezik padeže ili ne. Umjesto o ergativnim jezicima, opravdanije je govoriti o ergativnim konstrukcijama. Neki su jezici takvi da je u njima većina struktura rečenice ergativno, a neki su takvi da su samo neke konstrukcije ergativne. ■ ✘ Ograničena ergativnost: hetitski (Matasović 2001) ■ ✘ pahhur-0 uh-hun ■ ✘ vatra-aps. vidjeti-1sg.pret. ■ ✘ "Vidio sam vatru" ■ ✘ pahhur-0 kiš-ari ■ ✘ vatra-aps. postati-3sg.prez. ■ ✘ "Nastaje vatra" ■ ✘ pahhun-anz antuhša-n kuen-zi ■ ✘ vatra-erg. čovjek-ak.sg. ubiti-3sg.prez. ■ ✘ "Vatra ubija čovjeka" Sintaktička ergativnost ■ ✘ Dyirbal (Dixon 1979: 127): sintaktička ergativnost ■ ✘ nguma-nggu yabu-0 [dunggara-ngu-0] bura-n ■ ✘ otac-Erg. mati-Abs plakati-Rel.-Abs vidjeti-Pret. ■ ✘ "Otac je vidio majku koja je plakala" ■ ✘ nguma-nggu [dunggara-ngu-ru] yabu-0 bura-n

■ ✘ otac-Erg. plakati-Rel.-Erg. mati-Abs. vidjeti-Pret. ■ ✘ "Otac, koji je plakao, vidio je majku" ■ ✘ nguma-0 [yabu-nggu bura-ngu-0] dunggara-nyu ■ ✘ otac-Abs majka-Erg. vidjeti-Rel.-Abs. plakati-Pret. ■ ✘ "Otac, kojega je majka vidjela, je plakao" Sintaktička ergativnost i antipasiv ■ ✘ Argument u relativnoj rečenici mora biti subjekt neprelazne ili objekt prijelazne

rečenice, ne može biti subjekt prijelazne rečenice; ako se u relativnoj rečenici upotrijebi prijelazni glagol, mora se "antipasivizirati":

■ ✘ nguma-0 [bural-nga-ngu-0 yabu-gu] dunggara-nyu ■ ✘ otac-Abs. vidjeti-Antipas.-Rel.-Abs. mati-Dat. plakati-Pret. ■ ✘ "Otac, koji je vidio majku, plakao je" ■ ✘ U "antipasivu" semantički agens dolazi u apsolutiv, a pacijens se uklanja iz jezgre

rečenice (dolazi u dativ ako se izriče). ■ ✘ Vidjeli smo kako u malgaškom (i u drugim jezicima) jedino subjekt može biti

relativiziran (gore, predavanje br. 3); sada vidimo da u ergativnom jeziku također samo subjekt može biti relativiziran, ali samo ako subjekt shvatimo kao "jedini argument neprelaznog glagola ili pacijens prijelaznoga", odnosno kao argument u apsolutivu. To dovodi u sumnju univerzalnost definicije subjekta, pa stoga neke teorije taj pojam zamjenjuju univerzalnijim (pivot, odnosno "privilegirani sintaktički argument" u RRG).

Sintaktička ergativnost i antipasiv ■ ✘ Equi-NP deletion u djirbalu: ■ ✘ balan guda bunga-n banggul yaranggu buran ■ ✘ on+apsolutiv pas sišao je on+ergativ čovjek+erg. vidio je ■ ✘ "Pas je silazio i viđen je od čovjeka" ■ ✘ Ako se želi reći "Pas je silazio i vidio je čovjeka", glagol mora doći u "antipasiv" Ergativnost kao problem za sintaktičke teorije ■ ✘ Pitanja umjesto zaključka: ■ ✘ 1) može li se antipasiv opisati analogno pasivu u nominativnim jezicima, i kako? ■ ✘ 2) kako u generativizmu opisati “subjekt” pomoću konstituentske strukture u

sintaktički ergativnim jezicima? ■ ✘ 3) ima li RRG objašnjenje različitog sintaktičkog ponašanja “subjekta” u sintaktički

ergativnim jezicima, ili samo opisuje različitost struktura u terminima pripisivanja statusa “privilegiranog sintaktičkog argumenta” (pivota)?

Je li lingvistika kao znanost uopće zrela za izgradnju obuhvatnih teorija?