Cij

en

a 1

,50

KM

•

Za

in

oze

ms

tvo

1,5

0 €

ISS

N 1

512-8

13X

9771512

813006

GODINA XVII. • •BROJ 204 PROSINAC 2011.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Sretniblagdani!SretniSretniSretniblagdani!blagdani!blagdani!

3

UVODNIK

PROSINAC 2011. BROJ 204

Donacije za "Bobovac"

Svima hvala lijepa!

Varešani u Brisbaneu – 240 AUD,

Mirjana Džoja, Brisbane – 240 KM,

Josipa Čelan, Toronto – 80 CAD,

Nikica Franjić, Trossingen – 65 KM,

Varešani u Sydneyju – 650 AUD,

M. L., Vareš – 20 KM.

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VIJAKA Matilda Franjkić (88).

ŽUPAVAREŠ

UMRLI

Mijo Dujanović (89), Ljubica Zlović rođ. Šimkić (50),Željko Mijatović (61), Josip Filipović (76), Snježana Plejić rođ. Mutić (61), Dragutin Čović (68), Anto Šimundić (73),Marija Franjić rođ. Grabovac (67), Anica Suljuzović (85), Slavko Dodik (79), Mijo Čović (71), Katarina Ljevak (88).

UMRLI

FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI: M. MARIJANOVIĆ

odina završava turbulen-tno. Posljedice krize vid-ljive su napose kod stare dame Europe. Masovni G

štrajkovi i ulični prosvjedi sve su češća slika, a mozak obič-nog čovjeka nafilan je fiskal-nom retorikom, govorom o mjerama za spas eurozone, o obveznicama, kreditnom rej-tingu... Kod nas kuka čak i es-trada, kukanje je naprosto u modi. Mjere štednje i racio-nalnog ponašanja doživljava-ju se kao pogrom. Nitko ih ne želi prihvaćati, a kako i bi kad vlastodršci ne daju nikakav primjer. Riječ odricanje u lek-sikonu političara nemoguće je pronaći u prvom licu jednine niti množine. Na sve to u nas dođe i javni kriminal zabilje-žen u tajnom dokumentu američkog veleposlanstva, a koji je objavio već glasoviti internetski portal WikiLeaks, gdje se navodi: "Kriminalni klanovi povezani s političari-ma i političkim strankama u BiH i dalje napreduju te su najveća prepreka za pristup Europskoj uniji". No, kad se opet primaknu izbori naši bi političari, u svrhu minimizira-nja posljedica katastrofalnog upravljanja zemljom, od toga još mogli izvući argument: "Ma, nije ni ta Europa nešto, vidite li vi neredâ u njoj i još se radi od jutra do mraka". A nije teško našeg čovjeka ni zastra-šiti recimo prispodobom da će, dođe li do usklađivanja na-šeg zakonodavstva s europ-skim, on morati nešto učiniti sa svojim obradivim a zapuš-tenim zemljištem ili će plaćati penale. WikiLeaks ne popu-šta: "Vodeće nacionalističke stranke u BiH godinama su zlorabile svoje pozicije u glav-nim vladinim institucijama,

poduzećima u državnom vlas-ništvu i privatnim kompani-jama kako bi priskrbile pri-vatnu i političku korist..." Pa se u obrazloženju razlaže rad naših dužnosnika na "gušenje pravosuđa usporavanjem is-traga i sudskih procesa, po-maganje ratnim zločincima, napuhivanje tržišta nekretni-na, pranje novca kroz uprav-ljanje kompanijama u BiH ko-je uključuju banke, benzinske crpke, kladionice, restorane, draguljarnice, zaštitarske tvrtke, restorane, kompanije za razminiranje, građevinske tvrtke, telefonske kompanije, te tvrtke za uvoz i izvoz. Ve-ćina korupcije na političkoj razini bila je usmjerena na zloporabu institucija, poput carine, porezne uprave, sek-tora drvne i energetske indus-trije", nabrajaju oni neumor-no.

U susjednoj Hrvatskoj po-jave ove vrste na nedavnim parlamentarnim izborima kažnjene su smjenom vlasti.

HDZ odlazi u oporbu, a nova vlada lijevog centra, uključu-jući liberale i regionaliste, morat će se nositi s katastro-falnim gospodarskim naslije-đem, s nacionalnim dugom koji se penje prema razinama talijanskog i belgijskog, s ne-zaposlenošću do 20 posto i depresivnim raspoloženjem naroda, konstatiraju inozem-ni mediji. Pa ipak, Hrvatska 2013. godine ulazi u EU. "Pa-triotski" bh. mediji rasipaju energiju radujući se da je od-ziv bh. Hrvata na hrvatskim izborima ovaj put bio rekord-no nizak – svega 15% (što zbog smanjenja broja birač-kih mjesta sa 124 na 30 u sa-mo četiri grada: Sarajevo, Mo-star, Banja Luka i Tuzla, što zbog činjenice da se tri za-stupnika u Hrvatski sabor iz BiH biraju uglavnom zbog nji-hovih privilegija i umirovlje-nja, jer zanijeme čim zakorače na Markov trg), dok recimo propuštaju ukazati na činjeni-cu da naše gospodarstvo uop-će nije spremno pratiti ulazak Hrvatske u EU i standarde koji će tada vrijediti, a najveći smo izvoznik u Hrvatsku. Neozbilj-nost i neodgovornost naših vlasti (državna još nije ni us-postavljena, a godina je dana od izbora!) vidljiva je na sva-kom koraku. Zbog neriješe-nog pravnog statusa i neusva-janja državnog proračuna

Zemaljski muzej BiH (kao jed-na od najvećih i najuglednijih znanstveno-kulturnih insti-tucija u jugoistočnoj Europi) nakon 125 godina svoga pos-tojanja mogao bi prestati sa radom, i uz njega još nekoliko poput Muzeja književnosti i kazališne umjetnosti, Povijes-nog muzeja, Umjetničke gale-rije, Kinoteke… Te institucije uputile su alarmantan apel da nisu u mogućnosti platiti reži-je, održavati eksponate, niti osigurati plaće svojim uposle-nicima, dakle situacija ništa bolja od one u ratu.

U Varešu bi se 2011. mogla ocijeniti godinom probuđe-nih nada. Nešto se radilo oko putova, nešto oko industrij-ske i druge baštine, nešto oko novih investicija koje bi treba-le dati prve rezultate u idućoj godini. Ako Vareš ovim tem-pom jednom ponovo procva-te, pravo je pitanje hoće li to imati tko dočekati i hoće li imati tko raditi? No, i u proiz-vodnim halama gdje se već ra-di nije lako, o čemu u ovom broju donosimo prilog iz Tvornice rezervnih dijelova kroz razgovor s novom direk-toricom, a pokušali smo ga napraviti još s bivšim direkto-rom.

A kako i priliči, glavnina je ovoga broja u blagdanskom duhu i ruhu: red stvarnosti, red književnosti, red memo-ara, red marketinga. I kad više ništa nije kao nekad, ono što sa sigurnošću jest zove se – majčina božićna sarma. Svim našim čitateljima u Varešu, kao i diljem svijeta ali sa sr-cem u Varešu, želimo čestit Božić i sretnu Novu godinu uz, kao i uvijek, kalendar na dar.

Između dva broja

Svim našim kupcima i poslovnim prijateljima želimo čestit Božić i sve najljepše u Novoj godini!

Svim našim kupcima i poslovnim prijateljima želimo čestit Božić i sve najljepše u Novoj godini!

Poslovnica Vareš

Obilje sreće, mira i blagosti

za Božić i Novu godinu

želi Vam

IKTRGOVINSKA RADNJA

VAREŠ, ul. Zvijezda 032/844-224

vl. S. Đukić tel. 061/431-352vl. S. Đukić tel. 061/431-352

Čestit i blagoslovljen Božić,

te puno zdravlja, sreće i

uspjeha u 2012. želi Vam

Sve najljepše u 2012. godiniželi Vam

tel./fax 032 783 512 mob. 061 448 399

V A R E Š

Čestit Božić i

sretnu Novu godinu

želi Vam

Čestit Božić i

sretnu Novu godinu

želi Vam

Čestit Božić i

sretnu Novu godinu

želi Vam

STR "Dućan"Vareš

vl. Bruneta Radman

tel./fax 032 845 067 mob. 063 992 922, 063 992 923

PROFI

e-mail: profitex@yahoo.com profitex@bih.net.ba

mob.:tel./fax:

061 794 715032 843 094, 032 849 300

PRODAJA MODNE METRAŽE I KONFEKCIJE NA VELIKO I MALO

Vareš, ul. Zvijezda br. 25, (poslovna zgrada Bobovac)

3

UVODNIK

PROSINAC 2011. BROJ 204

Donacije za "Bobovac"

Svima hvala lijepa!

Varešani u Brisbaneu – 240 AUD,

Mirjana Džoja, Brisbane – 240 KM,

Josipa Čelan, Toronto – 80 CAD,

Nikica Franjić, Trossingen – 65 KM,

Varešani u Sydneyju – 650 AUD,

M. L., Vareš – 20 KM.

IZ ŽUPNIH MATICA

ŽUPA VIJAKA Matilda Franjkić (88).

ŽUPAVAREŠ

UMRLI

Mijo Dujanović (89), Ljubica Zlović rođ. Šimkić (50),Željko Mijatović (61), Josip Filipović (76), Snježana Plejić rođ. Mutić (61), Dragutin Čović (68), Anto Šimundić (73),Marija Franjić rođ. Grabovac (67), Anica Suljuzović (85), Slavko Dodik (79), Mijo Čović (71), Katarina Ljevak (88).

UMRLI

FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI: M. MARIJANOVIĆ

odina završava turbulen-tno. Posljedice krize vid-ljive su napose kod stare dame Europe. Masovni G

štrajkovi i ulični prosvjedi sve su češća slika, a mozak obič-nog čovjeka nafilan je fiskal-nom retorikom, govorom o mjerama za spas eurozone, o obveznicama, kreditnom rej-tingu... Kod nas kuka čak i es-trada, kukanje je naprosto u modi. Mjere štednje i racio-nalnog ponašanja doživljava-ju se kao pogrom. Nitko ih ne želi prihvaćati, a kako i bi kad vlastodršci ne daju nikakav primjer. Riječ odricanje u lek-sikonu političara nemoguće je pronaći u prvom licu jednine niti množine. Na sve to u nas dođe i javni kriminal zabilje-žen u tajnom dokumentu američkog veleposlanstva, a koji je objavio već glasoviti internetski portal WikiLeaks, gdje se navodi: "Kriminalni klanovi povezani s političari-ma i političkim strankama u BiH i dalje napreduju te su najveća prepreka za pristup Europskoj uniji". No, kad se opet primaknu izbori naši bi političari, u svrhu minimizira-nja posljedica katastrofalnog upravljanja zemljom, od toga još mogli izvući argument: "Ma, nije ni ta Europa nešto, vidite li vi neredâ u njoj i još se radi od jutra do mraka". A nije teško našeg čovjeka ni zastra-šiti recimo prispodobom da će, dođe li do usklađivanja na-šeg zakonodavstva s europ-skim, on morati nešto učiniti sa svojim obradivim a zapuš-tenim zemljištem ili će plaćati penale. WikiLeaks ne popu-šta: "Vodeće nacionalističke stranke u BiH godinama su zlorabile svoje pozicije u glav-nim vladinim institucijama,

poduzećima u državnom vlas-ništvu i privatnim kompani-jama kako bi priskrbile pri-vatnu i političku korist..." Pa se u obrazloženju razlaže rad naših dužnosnika na "gušenje pravosuđa usporavanjem is-traga i sudskih procesa, po-maganje ratnim zločincima, napuhivanje tržišta nekretni-na, pranje novca kroz uprav-ljanje kompanijama u BiH ko-je uključuju banke, benzinske crpke, kladionice, restorane, draguljarnice, zaštitarske tvrtke, restorane, kompanije za razminiranje, građevinske tvrtke, telefonske kompanije, te tvrtke za uvoz i izvoz. Ve-ćina korupcije na političkoj razini bila je usmjerena na zloporabu institucija, poput carine, porezne uprave, sek-tora drvne i energetske indus-trije", nabrajaju oni neumor-no.

U susjednoj Hrvatskoj po-jave ove vrste na nedavnim parlamentarnim izborima kažnjene su smjenom vlasti.

HDZ odlazi u oporbu, a nova vlada lijevog centra, uključu-jući liberale i regionaliste, morat će se nositi s katastro-falnim gospodarskim naslije-đem, s nacionalnim dugom koji se penje prema razinama talijanskog i belgijskog, s ne-zaposlenošću do 20 posto i depresivnim raspoloženjem naroda, konstatiraju inozem-ni mediji. Pa ipak, Hrvatska 2013. godine ulazi u EU. "Pa-triotski" bh. mediji rasipaju energiju radujući se da je od-ziv bh. Hrvata na hrvatskim izborima ovaj put bio rekord-no nizak – svega 15% (što zbog smanjenja broja birač-kih mjesta sa 124 na 30 u sa-mo četiri grada: Sarajevo, Mo-star, Banja Luka i Tuzla, što zbog činjenice da se tri za-stupnika u Hrvatski sabor iz BiH biraju uglavnom zbog nji-hovih privilegija i umirovlje-nja, jer zanijeme čim zakorače na Markov trg), dok recimo propuštaju ukazati na činjeni-cu da naše gospodarstvo uop-će nije spremno pratiti ulazak Hrvatske u EU i standarde koji će tada vrijediti, a najveći smo izvoznik u Hrvatsku. Neozbilj-nost i neodgovornost naših vlasti (državna još nije ni us-postavljena, a godina je dana od izbora!) vidljiva je na sva-kom koraku. Zbog neriješe-nog pravnog statusa i neusva-janja državnog proračuna

Zemaljski muzej BiH (kao jed-na od najvećih i najuglednijih znanstveno-kulturnih insti-tucija u jugoistočnoj Europi) nakon 125 godina svoga pos-tojanja mogao bi prestati sa radom, i uz njega još nekoliko poput Muzeja književnosti i kazališne umjetnosti, Povijes-nog muzeja, Umjetničke gale-rije, Kinoteke… Te institucije uputile su alarmantan apel da nisu u mogućnosti platiti reži-je, održavati eksponate, niti osigurati plaće svojim uposle-nicima, dakle situacija ništa bolja od one u ratu.

U Varešu bi se 2011. mogla ocijeniti godinom probuđe-nih nada. Nešto se radilo oko putova, nešto oko industrij-ske i druge baštine, nešto oko novih investicija koje bi treba-le dati prve rezultate u idućoj godini. Ako Vareš ovim tem-pom jednom ponovo procva-te, pravo je pitanje hoće li to imati tko dočekati i hoće li imati tko raditi? No, i u proiz-vodnim halama gdje se već ra-di nije lako, o čemu u ovom broju donosimo prilog iz Tvornice rezervnih dijelova kroz razgovor s novom direk-toricom, a pokušali smo ga napraviti još s bivšim direkto-rom.

A kako i priliči, glavnina je ovoga broja u blagdanskom duhu i ruhu: red stvarnosti, red književnosti, red memo-ara, red marketinga. I kad više ništa nije kao nekad, ono što sa sigurnošću jest zove se – majčina božićna sarma. Svim našim čitateljima u Varešu, kao i diljem svijeta ali sa sr-cem u Varešu, želimo čestit Božić i sretnu Novu godinu uz, kao i uvijek, kalendar na dar.

Između dva broja

Svim našim kupcima i poslovnim prijateljima želimo čestit Božić i sve najljepše u Novoj godini!

Svim našim kupcima i poslovnim prijateljima želimo čestit Božić i sve najljepše u Novoj godini!

Poslovnica Vareš

Obilje sreće, mira i blagosti

za Božić i Novu godinu

želi Vam

IKTRGOVINSKA RADNJA

VAREŠ, ul. Zvijezda 032/844-224

vl. S. Đukić tel. 061/431-352vl. S. Đukić tel. 061/431-352

Čestit i blagoslovljen Božić,

te puno zdravlja, sreće i

uspjeha u 2012. želi Vam

Sve najljepše u 2012. godiniželi Vam

tel./fax 032 783 512 mob. 061 448 399

V A R E Š

Čestit Božić i

sretnu Novu godinu

želi Vam

Čestit Božić i

sretnu Novu godinu

želi Vam

Čestit Božić i

sretnu Novu godinu

želi Vam

STR "Dućan"Vareš

vl. Bruneta Radman

tel./fax 032 845 067 mob. 063 992 922, 063 992 923

PROFI

e-mail: profitex@yahoo.com profitex@bih.net.ba

mob.:tel./fax:

061 794 715032 843 094, 032 849 300

PRODAJA MODNE METRAŽE I KONFEKCIJE NA VELIKO I MALO

Vareš, ul. Zvijezda br. 25, (poslovna zgrada Bobovac)

4 5

VIJESTI

Sjednica općinskog vijeća

14,5 km novog asfalta

Općinsko vijeće Vareš održalo je dana 30. studenog 2011. godine svoju 33. sjednicu i na njoj uspjelo razmotriti obiman dnevni red od 18 točaka. Prva, i svakako jedna od važnijih, bila je Nacrt proračuna Općine Vareš za 2012. godinu. Općinski na-čelnik Hamdo Fatić obznanio je da je proračun za narednu godinu povećan za svega 100.000 KM u odnosu na ovogodišnji te da će iznositi 2.609.000 KM, a dodatni prihodi očekuju se iz sredstava indirektnog oporezivanja. Načelnik je izvijestio i o tome da je napokon profunkcionirala naplata sredstava po osnovi Zakona o šumama, te da se tijekom ove godine u prora-čun slilo 115.000 KM tih sredstava, ali ostaju potraživanja za ranije godine. Nacrt, kao i prateći proračunski dokumenti, usvojeni su uz 7 suzdržanih glasova, a vijećnici SDA uzdržali su se i od bilo kakve diskusije o proračunu. Predstoji javna ras-prava, ali je izražena skeptičnost da će ona išta donijeti, jer građani koji se odazovu obično se mogu izbrojiti na prste.

Usvojen je i Nacrt odluke o utvrđivanju Dana općine; s 15 glasova 'za' i 6 'protiv' prihvaćeno je da taj datum bude 16. kolovoza (datum potpaljivanja prve visoke peći u Varešu). I ovaj nacrt po proceduri uskoro dolazi na javnu raspravu.

Najviše je rasprave bilo oko točke koja je najposlije povu-čena od strane predlagača, a riječ je o inicijativi za donošenje odluke o utvrđivanju cijena komunalnih usluga. Bit svega je u činjenici da je prije godinu dana cijena vode za domaćinstva smanjena na ekonomski neodrživih 0,95 KM/m³ i sada se želi vratiti je na 1,12 KM/m³, što se onda tumači kao poskupljenje i izaziva otpore, no po nekim vijećnicima nerealne otpore jer riječ je o objektivnoj cijeni pri čemu se još zanemaruje činjeni-cu da je i u ovoj izrazito sušnoj godini vodoopskrba na vareš-kom području bila neupitna. U svakom slučaju, odlučeno je, o cijeni vode bit će još rasprave, no najprije na jednom užem sastanku kod općinskog načelnika.

I još jedna zanimljiva informacija – o provođenju kadrov-ske politike u organima Općine Vareš i pravnim subjektima čiji je osnivač Općina Vareš, s akcentom na konstitutivne narode BiH prema popisu iz 1991. godine. U tu svrhu napravljen je zbirni tabelarni prikaz gdje je uspoređeno današnje stanje sa stanjem od prije 10 godina, iz kog je razvidno da se nacionalna struktura u vareškim javnim ustanovama i poduzećima nije značajnije mijenjala, što u brojkama izgleda ovako: Bošnjaci – 270 uposlenika (72,28%), Hrvati – 82 uposlenika (22,10%), Srbi – 13 uposlenika (3,50%) i "ostali" – 6 uposlenika (1,62%). Samo su "ostali" napredovali u proteklih deset godina i dobili 100% veću zastupljenost, dok su Hrvati s 95 uposlenih 2001. godine pali na sadašnjih 82, pa je u tome i najveći disbalans u odnosu na posljednji popis iz 1991. godine, a što će tek idući donijeti...

Kako smo najavili u prošlom broju, iz općinske Službe za prostorno uređenje i obnovu pribavili smo podatke o radovima na putnoj infrastrukturi u godini koja je na izmaku, prema kojima je lokalna putna mreža bogatija za 14.173,5 metara asfalta, a za koje je utrošeno ukupno 1.244.829,09 KM. Asfaltom su povezane Gornja i Donja Borovica u dužini 6400 m, Šimin Potok–Oćevija–Ligatići u dužini od 5390m, Striježe-vo–Brda 900m, Križ–Duboštica 200m i Luke–Pomenići u dužini 1283,5m. Pored navedenog, asfaltiran je i tunel u dužini 390m (mjesec dana prije postavljenog roka). Rekonstrukcija pojedinih krakova gradskih ulica (Novakovići, Glavica…), koja

također podrazumijeva asfaltiranje, odgođena je do proljeća, kao i dionica regionalnog puta (do Ivančeva), a kao razlog navedene su niske temperature.

U "Bobovcu" broj 137 prenijeli smo agencijsku vijest da je 25. travnja 2006. pred Kantonalnim sudom u Zenici potvrđena optužnica za ratni zločin protiv šest pripadnika 322. lake (vareške) brigade Armije BiH, za krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i kršenje Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, i zatim u "Bobovcu" broj 154 od listopada 2007. da je proces završio oslobađajućom presudom "zbog nedostatka dokaza". No, vijest koju su po-sredstvom agencije FENA 2. prosinca ove godine prenijeli bh. mediji iznova je podsjetila na događanja u Varešu nakon što su u njega prodrle snage Armije BiH. U vijesti je navedeno: "Tu-žitelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH podi-gao je optužnicu protiv Muhidina Bašića, rođenog 13. stude-nog 1961. u Olovu, nastanjenog u Sarajevu, zaposlenog u Oba-vještajno-sigurnosnoj agenciji BiH (OSA), državljanina BiH, i Mirsada Šijaka Šikija, rođenog 21. lipnja 1959. u Varešu gdje je i nastanjen, državljanina BiH. Bašić i Šijak sumnjiče se da su za vrijeme ratnog stanja u BiH i oružanog sukoba na području općine Vareš između Armije BiH i HVO-a, konkretno 25. siječ-nja 1994., zajedno s još dva N. N. pripadnika Armije BiH, prekr-šili odredbe člana 3. Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata, nasrtajem na osobno dostojanstvo pre-ma civilnoj ženskoj osobi", priopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

"Muhidin Bašić je u spomenutom periodu bio načelnik Rat-nog odjeljenja službe Državne bezbjednosti Olovo, a Mirsad Šijak je bio vojni policajac, pripadnik 122. lake brigade Armije BiH", dodano je u priopćenju uz napomenu da je optužnica proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

Još jedna optužnica

Škola i društvo

U dalekoj Kambodži

U Osnovnoj školi "Vareš" u sklopu projekta "Obrazovanje za soci-jalnu koheziju i BiH na putu ka EU" kojeg implementiraju Save the Children Norway i Prosvjetno-pedagoški zavod Zenica jesen je bila bogata aktivnostima, a ugošćena su i dva vareška uglednika – Željko Ivanković i Željko Sertić.

U azijskoj državi Kambodži, u glavnom gradu Phnom Penhu, vareš-ka frizerka sudjeluje na Fashion weeku. Ne, nije riječ o rubrici "Vi-jesti iz nesvijesti" koju smo nekoć imali, nego o još jednoj stvarnoj priči iz života naših sugrađana u bijelome svijetu.

R.R.

M.M.

PROJEKTI

USPJEH VAREŠKE FRIZERKE

o informacijama od ravnateljice škole Alme Mandić, dana 26. lis-topada 2011. godine u OŠ "Vareš" Podržan je Okrugli stol na temu

"Slobodno vrijeme mladih kao izazov" s 25 sudionika iz reda nastavnika, pe-dagoga, ravnatelja, roditelja i skrbni-ka, iz OŠ "Vareš", OŠ "Vareš Majdan" i MSŠ "Nordbat 2", a uključujući i dje-latnike Prosvjetno-pedagoškog zavo-da iz Zenice. U dane 11. i 12. studenog održan je seminar za uposlenike škole, predstavnike roditelja i lokalne zajednice OŠ "Vareš" i OŠ "Vareš Maj-dan" na temu "Interkulturalizam".

Dana 18. studenog održan je "Su-sret s piscem Željkom Ivankovićem". Prisustvovali su učenici od prvog do osmog razreda OŠ "Vareš" – oba pro-grama, te njihovi roditelji i nastavnici. Željko je Ivanković pročitao svoju pri-ču "Dva oblačka" i jednu svoju pjesmu, a zatim odgovarao na mnoga pitanja

ijana Berberović, sa supru-gom koji se nalazi u međuna-rodnoj misiji i sinčićem koji je Mjoš uz Stojkoviće govorio eng-

leski jezik jednako kao i materinji, posljednjih par godina s adresom je boravka u Kambodži. U Varešu se, u vlastitom frizerskom salonu, poslije-ratnih godina isticala avangardnošću koja je već onda nadrastala ovo mje-sto. Put u svijet, koliko god to bilo uo-bičajeno za službenike međunarodnih misija i njihove obitelji, ipak je veliki

učenika. Kao pisac koji je odrastao u Varešu, gdje je završio i osnovnu ško-lu, djeci je pričao o svom djetinjstvu, o nastajanju njegovih djela i usput učenike upozorio koliko je bitno da čitaju knjige, da manje provode vri-jeme uz internet i sl.

Dana 24. studenog održana je "Glazbena večer sa Željkom Sertićem", vareškim glazbenikom, članom Sara-jevske filharmonije. Željko je Sertić za-vršio studij za engleski rog u Ljubljani i svira puhačke instrumente. Udjela u ovoj glazbenoj manifestaciji, između ostalih, uzeli su i učenici glazbene sek-cije OŠ "Vareš" pod vodstvom Igora Hingera. Glazbenik je nazočne rodite-lje, učenike i nastavnike upoznao s glazbenim instrumentima, kako se di-jele, kako proizvode zvuk, a posebno je govorio o oboi i engleskom rogu te izveo skladbe "Panis Angelicus", "Ave Marija" i "Ljubavnu priču".

izazov kad je u pitanju jedna ovakva zemlja, o kojoj se obično zna malo ili nimalo. Pa i u takvim podnebljima, naše gore listovi znaju se adaptirati i iskazati. Tako je i Mijana stekla priliku za sudjelovanje na Tjednu mode koji je prvi put održan u toj zemlji. Rame uz rame s dizajnerima iz raznih kra-jeva svijeta i u korak sa svjetskim tren-dovima. Rad s modelima između dva izlaska na modnu pistu. Na ispitu je bila kreativnost, spretnost, brzina…

Uspomene i čestitke...

Zagazili smo već u prosinac, blagdani nam kucaju na vrata, a mi u nevjerici: "Zar već…?"

Dok žurimo za životnim obavezama i bavimo se sitnicama, u misli se polako uvlače uspomene. Pomalo se grijemo na og-njištima davno ugašenim, sretnemo draga lica koja odavno ne bismo prepoznali, grlimo davno izgubljene prijatelje. Lagano šetamo dragim nam gradom i ulicama gdje su neki davni snje-govi naše tragove zameli…

Mi se eto, uporno, makar kroz uspomene vraćamo volje-nom gradu, rodnom selu, ulici staroj. Vraćamo se dragim ljudi-ma, familiji, starim prijateljima i susjedima. Vraćamo se onima kojima bismo izmamili osmijeh, kao i oni nama, svima koji nas se bar još malo sjećaju.

Svima onima koji očekuju radost Božića neka ih ta radost obasja, neka tu radost imaju s kime podijeliti. Svima onima koji očekuju dragog gosta, neka im on pokuca na vrata, neka im polaznik bude. Svima onima koji vape i nadaju se boljem sutra, neka im to bolje sutra svane, neka ga Nova godina donese.

Udruga Varešana "Bobovac" Sydney želi vam sretan Božić i sretnu Novu 2012. godinu!

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

Z A H V A L A

Iskreno hvala Varešanima okupljenim na susretu u Brisbaneu (Australija) na donaciji od 1150 AUD koje su prikupili za potrebe štićenika naše Udruge.

UG "Majka Terezija" Vareš

Je li moguće: asfalt u tunelu?!

Prigodom Dana hrvatske neovisnosti predsjed-nik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović uručio je 11. listopada 2011. godine odlikovanja istak-nutim pojedincima s područja gospodarstva, kulture, znanosti, umjetnosti, sporta, te za sudjelovanje u Do-movinskom ratu. Predsjednik Josipović je u obraća-nju odlikovanim, između ostaloga, naglasio:

"Odlikovanja su dodijeljena osobama koje su na različitim područjima pridonijele – od borbe za slobo-du i neovisnost, gospodarstvu, znanosti, umjetnosti, kulturi pa do očuvanja narodne baštine."

Redom Danice Hrvatske s likom Nikole Tesle za osobite zasluge u inventivnoj djelatnosti i promociju Hrvatske u svijetu odlikovan je i prof. dr. sc. Anto Markotić. M. M.

Akademik Markotić s hrvatskim predsjednikom

ODLIKOVANJE MARKOTIĆU

Članovi Udruge "Bobovac" Sydney poslali su i božićnu donaciju za list "Bobovac", i to: Zlatko Jakić, Čedo Jakić, Jasenko Jakić, Blaženko Barkić, Zdenko Mijatović, Bernard Vijačkić, Mladen Ilić, Tomo Ilić, Josip Josipo-vić, Anto Miletović, Mišo Marjanović, Ambroz Nikolić i Paula Bešlić – svi u iznosu od po 50 AUD.

4 5

VIJESTI

Sjednica općinskog vijeća

14,5 km novog asfalta

Općinsko vijeće Vareš održalo je dana 30. studenog 2011. godine svoju 33. sjednicu i na njoj uspjelo razmotriti obiman dnevni red od 18 točaka. Prva, i svakako jedna od važnijih, bila je Nacrt proračuna Općine Vareš za 2012. godinu. Općinski na-čelnik Hamdo Fatić obznanio je da je proračun za narednu godinu povećan za svega 100.000 KM u odnosu na ovogodišnji te da će iznositi 2.609.000 KM, a dodatni prihodi očekuju se iz sredstava indirektnog oporezivanja. Načelnik je izvijestio i o tome da je napokon profunkcionirala naplata sredstava po osnovi Zakona o šumama, te da se tijekom ove godine u prora-čun slilo 115.000 KM tih sredstava, ali ostaju potraživanja za ranije godine. Nacrt, kao i prateći proračunski dokumenti, usvojeni su uz 7 suzdržanih glasova, a vijećnici SDA uzdržali su se i od bilo kakve diskusije o proračunu. Predstoji javna ras-prava, ali je izražena skeptičnost da će ona išta donijeti, jer građani koji se odazovu obično se mogu izbrojiti na prste.

Usvojen je i Nacrt odluke o utvrđivanju Dana općine; s 15 glasova 'za' i 6 'protiv' prihvaćeno je da taj datum bude 16. kolovoza (datum potpaljivanja prve visoke peći u Varešu). I ovaj nacrt po proceduri uskoro dolazi na javnu raspravu.

Najviše je rasprave bilo oko točke koja je najposlije povu-čena od strane predlagača, a riječ je o inicijativi za donošenje odluke o utvrđivanju cijena komunalnih usluga. Bit svega je u činjenici da je prije godinu dana cijena vode za domaćinstva smanjena na ekonomski neodrživih 0,95 KM/m³ i sada se želi vratiti je na 1,12 KM/m³, što se onda tumači kao poskupljenje i izaziva otpore, no po nekim vijećnicima nerealne otpore jer riječ je o objektivnoj cijeni pri čemu se još zanemaruje činjeni-cu da je i u ovoj izrazito sušnoj godini vodoopskrba na vareš-kom području bila neupitna. U svakom slučaju, odlučeno je, o cijeni vode bit će još rasprave, no najprije na jednom užem sastanku kod općinskog načelnika.

I još jedna zanimljiva informacija – o provođenju kadrov-ske politike u organima Općine Vareš i pravnim subjektima čiji je osnivač Općina Vareš, s akcentom na konstitutivne narode BiH prema popisu iz 1991. godine. U tu svrhu napravljen je zbirni tabelarni prikaz gdje je uspoređeno današnje stanje sa stanjem od prije 10 godina, iz kog je razvidno da se nacionalna struktura u vareškim javnim ustanovama i poduzećima nije značajnije mijenjala, što u brojkama izgleda ovako: Bošnjaci – 270 uposlenika (72,28%), Hrvati – 82 uposlenika (22,10%), Srbi – 13 uposlenika (3,50%) i "ostali" – 6 uposlenika (1,62%). Samo su "ostali" napredovali u proteklih deset godina i dobili 100% veću zastupljenost, dok su Hrvati s 95 uposlenih 2001. godine pali na sadašnjih 82, pa je u tome i najveći disbalans u odnosu na posljednji popis iz 1991. godine, a što će tek idući donijeti...

Kako smo najavili u prošlom broju, iz općinske Službe za prostorno uređenje i obnovu pribavili smo podatke o radovima na putnoj infrastrukturi u godini koja je na izmaku, prema kojima je lokalna putna mreža bogatija za 14.173,5 metara asfalta, a za koje je utrošeno ukupno 1.244.829,09 KM. Asfaltom su povezane Gornja i Donja Borovica u dužini 6400 m, Šimin Potok–Oćevija–Ligatići u dužini od 5390m, Striježe-vo–Brda 900m, Križ–Duboštica 200m i Luke–Pomenići u dužini 1283,5m. Pored navedenog, asfaltiran je i tunel u dužini 390m (mjesec dana prije postavljenog roka). Rekonstrukcija pojedinih krakova gradskih ulica (Novakovići, Glavica…), koja

također podrazumijeva asfaltiranje, odgođena je do proljeća, kao i dionica regionalnog puta (do Ivančeva), a kao razlog navedene su niske temperature.

U "Bobovcu" broj 137 prenijeli smo agencijsku vijest da je 25. travnja 2006. pred Kantonalnim sudom u Zenici potvrđena optužnica za ratni zločin protiv šest pripadnika 322. lake (vareške) brigade Armije BiH, za krivično djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i kršenje Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, i zatim u "Bobovcu" broj 154 od listopada 2007. da je proces završio oslobađajućom presudom "zbog nedostatka dokaza". No, vijest koju su po-sredstvom agencije FENA 2. prosinca ove godine prenijeli bh. mediji iznova je podsjetila na događanja u Varešu nakon što su u njega prodrle snage Armije BiH. U vijesti je navedeno: "Tu-žitelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH podi-gao je optužnicu protiv Muhidina Bašića, rođenog 13. stude-nog 1961. u Olovu, nastanjenog u Sarajevu, zaposlenog u Oba-vještajno-sigurnosnoj agenciji BiH (OSA), državljanina BiH, i Mirsada Šijaka Šikija, rođenog 21. lipnja 1959. u Varešu gdje je i nastanjen, državljanina BiH. Bašić i Šijak sumnjiče se da su za vrijeme ratnog stanja u BiH i oružanog sukoba na području općine Vareš između Armije BiH i HVO-a, konkretno 25. siječ-nja 1994., zajedno s još dva N. N. pripadnika Armije BiH, prekr-šili odredbe člana 3. Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata, nasrtajem na osobno dostojanstvo pre-ma civilnoj ženskoj osobi", priopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

"Muhidin Bašić je u spomenutom periodu bio načelnik Rat-nog odjeljenja službe Državne bezbjednosti Olovo, a Mirsad Šijak je bio vojni policajac, pripadnik 122. lake brigade Armije BiH", dodano je u priopćenju uz napomenu da je optužnica proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

Još jedna optužnica

Škola i društvo

U dalekoj Kambodži

U Osnovnoj školi "Vareš" u sklopu projekta "Obrazovanje za soci-jalnu koheziju i BiH na putu ka EU" kojeg implementiraju Save the Children Norway i Prosvjetno-pedagoški zavod Zenica jesen je bila bogata aktivnostima, a ugošćena su i dva vareška uglednika – Željko Ivanković i Željko Sertić.

U azijskoj državi Kambodži, u glavnom gradu Phnom Penhu, vareš-ka frizerka sudjeluje na Fashion weeku. Ne, nije riječ o rubrici "Vi-jesti iz nesvijesti" koju smo nekoć imali, nego o još jednoj stvarnoj priči iz života naših sugrađana u bijelome svijetu.

R.R.

M.M.

PROJEKTI

USPJEH VAREŠKE FRIZERKE

o informacijama od ravnateljice škole Alme Mandić, dana 26. lis-topada 2011. godine u OŠ "Vareš" Podržan je Okrugli stol na temu

"Slobodno vrijeme mladih kao izazov" s 25 sudionika iz reda nastavnika, pe-dagoga, ravnatelja, roditelja i skrbni-ka, iz OŠ "Vareš", OŠ "Vareš Majdan" i MSŠ "Nordbat 2", a uključujući i dje-latnike Prosvjetno-pedagoškog zavo-da iz Zenice. U dane 11. i 12. studenog održan je seminar za uposlenike škole, predstavnike roditelja i lokalne zajednice OŠ "Vareš" i OŠ "Vareš Maj-dan" na temu "Interkulturalizam".

Dana 18. studenog održan je "Su-sret s piscem Željkom Ivankovićem". Prisustvovali su učenici od prvog do osmog razreda OŠ "Vareš" – oba pro-grama, te njihovi roditelji i nastavnici. Željko je Ivanković pročitao svoju pri-ču "Dva oblačka" i jednu svoju pjesmu, a zatim odgovarao na mnoga pitanja

ijana Berberović, sa supru-gom koji se nalazi u međuna-rodnoj misiji i sinčićem koji je Mjoš uz Stojkoviće govorio eng-

leski jezik jednako kao i materinji, posljednjih par godina s adresom je boravka u Kambodži. U Varešu se, u vlastitom frizerskom salonu, poslije-ratnih godina isticala avangardnošću koja je već onda nadrastala ovo mje-sto. Put u svijet, koliko god to bilo uo-bičajeno za službenike međunarodnih misija i njihove obitelji, ipak je veliki

učenika. Kao pisac koji je odrastao u Varešu, gdje je završio i osnovnu ško-lu, djeci je pričao o svom djetinjstvu, o nastajanju njegovih djela i usput učenike upozorio koliko je bitno da čitaju knjige, da manje provode vri-jeme uz internet i sl.

Dana 24. studenog održana je "Glazbena večer sa Željkom Sertićem", vareškim glazbenikom, članom Sara-jevske filharmonije. Željko je Sertić za-vršio studij za engleski rog u Ljubljani i svira puhačke instrumente. Udjela u ovoj glazbenoj manifestaciji, između ostalih, uzeli su i učenici glazbene sek-cije OŠ "Vareš" pod vodstvom Igora Hingera. Glazbenik je nazočne rodite-lje, učenike i nastavnike upoznao s glazbenim instrumentima, kako se di-jele, kako proizvode zvuk, a posebno je govorio o oboi i engleskom rogu te izveo skladbe "Panis Angelicus", "Ave Marija" i "Ljubavnu priču".

izazov kad je u pitanju jedna ovakva zemlja, o kojoj se obično zna malo ili nimalo. Pa i u takvim podnebljima, naše gore listovi znaju se adaptirati i iskazati. Tako je i Mijana stekla priliku za sudjelovanje na Tjednu mode koji je prvi put održan u toj zemlji. Rame uz rame s dizajnerima iz raznih kra-jeva svijeta i u korak sa svjetskim tren-dovima. Rad s modelima između dva izlaska na modnu pistu. Na ispitu je bila kreativnost, spretnost, brzina…

Uspomene i čestitke...

Zagazili smo već u prosinac, blagdani nam kucaju na vrata, a mi u nevjerici: "Zar već…?"

Dok žurimo za životnim obavezama i bavimo se sitnicama, u misli se polako uvlače uspomene. Pomalo se grijemo na og-njištima davno ugašenim, sretnemo draga lica koja odavno ne bismo prepoznali, grlimo davno izgubljene prijatelje. Lagano šetamo dragim nam gradom i ulicama gdje su neki davni snje-govi naše tragove zameli…

Mi se eto, uporno, makar kroz uspomene vraćamo volje-nom gradu, rodnom selu, ulici staroj. Vraćamo se dragim ljudi-ma, familiji, starim prijateljima i susjedima. Vraćamo se onima kojima bismo izmamili osmijeh, kao i oni nama, svima koji nas se bar još malo sjećaju.

Svima onima koji očekuju radost Božića neka ih ta radost obasja, neka tu radost imaju s kime podijeliti. Svima onima koji očekuju dragog gosta, neka im on pokuca na vrata, neka im polaznik bude. Svima onima koji vape i nadaju se boljem sutra, neka im to bolje sutra svane, neka ga Nova godina donese.

Udruga Varešana "Bobovac" Sydney želi vam sretan Božić i sretnu Novu 2012. godinu!

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

Z A H V A L A

Iskreno hvala Varešanima okupljenim na susretu u Brisbaneu (Australija) na donaciji od 1150 AUD koje su prikupili za potrebe štićenika naše Udruge.

UG "Majka Terezija" Vareš

Je li moguće: asfalt u tunelu?!

Prigodom Dana hrvatske neovisnosti predsjed-nik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović uručio je 11. listopada 2011. godine odlikovanja istak-nutim pojedincima s područja gospodarstva, kulture, znanosti, umjetnosti, sporta, te za sudjelovanje u Do-movinskom ratu. Predsjednik Josipović je u obraća-nju odlikovanim, između ostaloga, naglasio:

"Odlikovanja su dodijeljena osobama koje su na različitim područjima pridonijele – od borbe za slobo-du i neovisnost, gospodarstvu, znanosti, umjetnosti, kulturi pa do očuvanja narodne baštine."

Redom Danice Hrvatske s likom Nikole Tesle za osobite zasluge u inventivnoj djelatnosti i promociju Hrvatske u svijetu odlikovan je i prof. dr. sc. Anto Markotić. M. M.

Akademik Markotić s hrvatskim predsjednikom

ODLIKOVANJE MARKOTIĆU

Članovi Udruge "Bobovac" Sydney poslali su i božićnu donaciju za list "Bobovac", i to: Zlatko Jakić, Čedo Jakić, Jasenko Jakić, Blaženko Barkić, Zdenko Mijatović, Bernard Vijačkić, Mladen Ilić, Tomo Ilić, Josip Josipo-vić, Anto Miletović, Mišo Marjanović, Ambroz Nikolić i Paula Bešlić – svi u iznosu od po 50 AUD.

6 7

Doprinositi modernom projektu

INTERVIEW

n Poštovana direktorice, Tvornica rezervnih dijelova je izgrađena u desetljeću uoči rata. Možete li nas pro-vesti kroz njezin historijat; koliko je zapošljavala u ono vrijeme, kada je izvršena privatizacija, kakva je da-nas njena vlasnička struk-tura i, prije svega, kakve di-jelove izrađuje?o Tvornica rezervnih dijelo-va je izgrađena 1985. godine sa ciljem da se u njoj organizi-ra proizvodnja specijalnih mašinskih rezervnih dijelova i sklopova za potrebe RMK-a, industrije i rudarstva BiH na održavanju proizvodne opre-me, prije svega inostranog po-rijekla. U to vrijeme Tvornica je zapošljavala oko 400 rad-nika.

Danas je u okviru TRD-a Vareš organizirana, na savre-menim alatnim strojevima i drugoj proizvodnoj opremi, proizvodnja strojnih rezerv-nih dijelova, kao i proizvodne opreme po dokumentaciji i uzorku kupaca, ali i po vlasti-tim konstruktivnim rješenji-ma.

Organizacija proizvodnje u TRD-u podržana je savre-menim sistemom upravljanja, praćenjem i kontrolom pro-cesa proizvodnje, što omogu-ćava efikasno ostvarivanje ugovorenih rokova isporuke proizvoda. Osim izrade novih proizvoda, TRD Vareš posve-ćuje značajnu pažnju repara-turi masivnih rezervnih dije-lova, što korisnicima naših us-luga omogućuje znatne ušte-de. U pogledu asortimana naj-zastupljeniji proizvod TRD-a su ozupčeni i drugi elementi za prijenos snage. To su, prije svega konusno-tanjirasti pa-rovi sa ciklopaloidnim ozub-ljenjem po sistemu klinge-berg, pužni prijenosnici, čeo-ni i zupčanici sa unutrašnjim ozubljenjem itd. Pored eleme-nata za prijenos snage, TRD

izrađuje i druge mašinske elemente najrazličitijih oblika uz primjenu klasičnih i novih tehnologija.

Tvornica je locirana u Va-rešu iz više razloga, prije sve-ga duga tradicija u preradi metala nosila je sa sobom per-manentnu izobrazbu vlastitih kadrova jer je u Varešu i prije izgradnje Željezare, koja je puštena u pogon 1891. godi-ne, bila razvijena predindus-trijska proizvodnja čelika i raznih oruđa, alata i drugih artikala od čelika za potrebe domaćinstava. Tradicija obr-ade metala u Varešu seže do davnih vremena. Tu se kovalo oružje za rimske legije, a kas-nije su karavani hitrih bosan-skih konjića odnosile tovare željeza i proizvoda u zamjenu za dubrovačku, carigradsku i drugu robu. I danas, kao svje-doci prošlih vremena, postoje stari majdani gdje se na tra-dicionalni način topi, kuje i kali željezo i izrađuju oruđa i alati. Na tim i takvim tradici-jama izrasle su generacije vrs-nih majstora.

Privatizacija TRD-a je iz-vršena 2004. godine, kada je italijanska firma Siderimpes SRL postala većinski vlasnik kapitala, od tada se vlasnička

struktura mijenjala nekoliko puta u korist većinskog vlas-nika. Danas je TRD dioničko društvo sa privatnim kapita-lom, koje trenutno zapošljava 170 radnika. n Za koja tržišta radite i ka-ko se Tvornica nosi s opće-prisutnom nelikvidnošću u BiH?o Proizvodnja Tvornice je orijentisana u velikoj mjeri na ino-tržište, Tvornica trenutno radi kompletnu valjaoničku liniju za Meksiko i rezervne dijelove za Tursku. Što se tiče domaćeg tržišta, jedan od na-ših najvećih kupaca trenutno je "Arcelormittal" Zenica sa kojim imamo dugogodišnju poslovnu suradnju.

Nelikvidnost sistema i op-ća obustava plaćanja postali su toliko velik problem da su zbog njega postali nervozni i najjači igrači na tržištu, a ne samo "sitne ribe". I "veliki" se još uvijek pokušavaju dogo-voriti iza zatvorenih vrata zbog očuvanja poslovnih od-nosa i eventualnih budućih dobrih poslova, ali i ti razgo-vori postaju sve mučniji. Na našim prostorima vlada neza-pamćena kriza, koja je u veli-koj mjeri izazvana krizom dužničko-povjerilačkih odno-

sa zbog nemogućnosti servi-siranja obaveza prema banka-ma, jer su privredna predu-zeća bankarskom politikom dovedena u poziciju nelikvid-nosti, zbog čega ne mogu da vraćaju kredite, koji su uglav-nom investirani u razvoj. Vla-sti u Bosni i Hercegovini mo-rale bi shvatiti da više nije moguće neproduktivnom po-litikom čuvati socijalni mir i moraju hitno mijenjati svoj odnos prema sveukupnom bankarskom sektoru. Vlada i banke, ukoliko ne budu imali dovoljno sluha da pomognu na način da se prioritetno re-programiraju obaveze priv-rednih subjekata-dužnika, u tom slučaju će morati preu-zeti dio rizika i odgovornosti za moguća socijalna gibanja i nemire do kojih ovakva politi-ka sigurno vodi.

U 2010. Tvornica nije ima-la kontinuitet u poslovanju, čak sve do polovine 2011. go-dine nije mogla dobiti poslove zbog teške situacije na tržištu u ovoj branši. To vrijeme je is-korišteno za investiranje u proizvodnu halu i bolju orga-nizaciju proizvodnje. Nije bilo otpuštanja uposlenika, te se je optimistički gledalo na bu-dućnost i svim snagama se

borilo za posao na domaćem i svjetskom tržištu. Isplata pla-ća je redovna, uposlenici nisu niti jedan mjesec ostali bez svojih zarađenih plata uprkos teškoj situaciji u Tvornici.

U prošloj godini smanjen je broj poduzeća što se direkt-no odražava na stanje u obla-sti zapošljavanja, a uz to bilje-ži se pad ekonomičnosti i po-većanje nelikvidnosti. Nakon teškog perioda recesije u na-šoj zemlji je 26.521 poduzeća ili 15,33% s blokiranim raču-nima; 3.270 poduzeća ili 1,89% s dijelom blokiranih računa; 33,27% odobrenih bankarskih kredita u struk-turi problematičnih. Usljed toga dolazi do drugih proble-ma i uzroka nelikvidnosti, ne-razumijevanje posljedica, su-protstavljeni interesi unutar poduzeća, izostanak planira-nja i analize likvidnosti što je u trenutnom stanju gotovo nemoguće. Posljedice nelik-vidnosti su pritisak povjeri-laca, rast troškova nabavke, gubitak suvereniteta u odluči-vanju, stresno poslovanje, vri-jeme i troškovi sudskih spo-rova. Dolazi do pojava nena-plativih potraživanja, te po-većanja troškova uposlenika. Ne postoje univerzalni stan-dardi likvidnosti, zahtijeva se individualni pristup svakom poduzeću. n Odnedavno se vaši pogo-ni nalaze i u prostoru Cen-tralne radionice, a Tvorni-ca, kako smo načuli, u ovom trenutku ulazi u velike pos-love. Hoće li postojeći kapa-citeti biti dovoljni i hoće li biti primanja ovih radnika? Je li ih moguće naći na va-reškom Birou za zapošlja-vanje?o U Centralnoj radionici se radi dio poslova od velike važ-nosti tako da Centralna radio-nica predstavlja veoma važan segment i bez ovog prostora bi bilo teško održati proizvod-nju. Što se tiče proizvodnih radnika, jako teško je danas naći iskusne majstore tokare, varioce, bravare. U školama je sve manje zastupljeno profili-ranje učenika u ovom seg-mentu, tako da Tvornica re-

dovno vrši obučavanje mla-dih kadrova za određene pos-love, da bi nakon nekoliko mjeseci imali uposlenike za kojima imamo potrebu. Ali, mladi uposlenici nakon neko-liko mjeseci obučavanja tre-baju još nekoliko godina da bi postali iskusni majstori, što iziskuje vrijeme tako da je i ovo jedan od velikih proble-ma u našoj Tvornici. Tvornica trenutno upošljava 170 upos-lenika, a u slučaju potrebe za novim proizvodnim radnici-ma prvo će se obratiti vareš-kom Birou za zapošljavanje. U toku su poslovi za Meksiko i Tursku, a pripremamo se i za veliki projekt za Kuvajt. TRD konstantno radi na osposob-ljavanju kadrova i edukaciji, organizira kurseve stranih je-zika jer je komunikacija jako važna u poslovnim odnosima. n Na koncu, pomalo osob-no, ali neizbježno; najmla-đa direktorica na čelu naj-većeg radnog kolektiva u gradu. Većina bi se uplašila takve odgovornosti. Vi ste se prihvatili opravdati uka-zano povjerenje makar po-slovni ambijent nije sjajan. S kakvim se poteškoćama susrećete, nailazite li mož-da i na predrasude kakvima

je inače sklono naše dru-štvo?o Samim tim da je Tvornica velika firma, sasvim je jasno i da su problemi veliki, ali bez velikih problema nema ni ve-likih uspjeha. Naravno da je zadovoljstvo raditi u okuže-nju gdje sve funkcionira bes-prijekorno, bez problema, sa divnim ljudima, ali se ne osjeti sreća niti zadovoljstvo u mjeri u kojoj se osjeti kada se uspi-jeva raditi i rješavati proble-me uz velike poteškoće. Što se tiče predrasuda, teško ih je mijenjati jer su one duboko ukorijenjene u svijesti čovje-ka. To su negativni sudovi ili mišljenja o nekoj osobi, grupi ili pojavi stvoreni prije real-nog, direktnog iskustva s tom osobom, grupom ili pojavom, ili bez poznavanja ili istraži-vanja činjenica o tome. Na-ravno da se susrećem sa pred-rasudama samim tim što sam žena, a žene u našoj zemlji moraju raditi deset puta više od muškaraca da bi ih se poš-tovalo. Ali, nije samo kod nas tako, iako je u drugim zemlja-ma ta predrasuda zastupljena u mnogo manjoj mjeri. Tako-đer je interesantno da se re-dovno susrećem sa iznenađe-

nim licima u raznim poslov-nim komunikacijama jer pos-lovni ljudi očekuju da će se umjesto mene pojaviti neko ko ima 50-60 godina života, iza sebe bar 20 godina radnog iskustva na rukovodećoj pozi-ciji, jer je to praksa u našem okruženju, u što se ja ne ukla-pam. Ipak, vlasnici TRD-a i Nadzorni odbor TRD-a su od-lučili da ja mogu predstavljati TRD i sa svojim skromnim radnim iskustvom u struci, poštenim i savjesnim radom, te se iskreno nadam da ću to povjerenje i opravdati. Dajem sve od sebe da svoje zadatke ispunim u što većoj mogućoj mjeri iako je situacija zaista teška, svjesna sam da bi mno-gi odustali ali ja sam prihvati-la, te ću se potruditi da svojim doprinosom učestvujem u os-tvarivanju jednog novog, mo-dernog projekta. Još bih na-pomenula da mi je jako inte-resantno što je, u ovih par mjeseci od kad sam na funk-ciji vršiteljice dužnosti direk-tora, Tvornica imala nebroje-ne posjete od raznih inspek-cija, svakih deset dana su do-lazili u razne kontrole, tako da je to postala normalna pojava u našoj Tvornici. To me navo-di na pomisao da bi neki ljudi zaista bili sretni ako bih odu-stala u svojim namjerama, ali ipak neću odustati, Tvornica posluje po propisima i zako-nima, te uprkos teškim uslovi-ma radimo na našem projek-tu. Nije lako imati na umu 170 porodica, ali uz vlasnike koji mi daju punu podršku i me-nadžment Tvornice nadam se boljim vremenima za TRD.

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

SEVLEDINA GONDŽO, v. d. direktorica TRD-a Vareš

Tvornica rezervnih dijelova or-ganizirana je kao dioničko dru-štvo i sa svojim proizvodnim asortimanom etablirala se već i na međunarodnom tržištu. Trenutno ima 170 zaposlenih radnika, a odnedavno se na mjestu vršiteljice dužnosti di-rektorice poduzeća nalazi Sevledina Gondžo. Netipično za naše društvo, ali svakako za primjer: šansa je povjerena mladom kadru i to u prilog rav-nopravnosti spolova.

Razgovarao M. Marijanović

tel. +387 (0)32/ 843-083061/ 753-522061/ 783-326

• KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA

• PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVUBUKETI • SVJEŽE CVIJEĆE • LONČANICESVADBENI BUKETI • POGREBNI VIJENCI

Tvornica rezervnih dijelova

Sevledina Gondžo

6 7

Doprinositi modernom projektu

INTERVIEW

n Poštovana direktorice, Tvornica rezervnih dijelova je izgrađena u desetljeću uoči rata. Možete li nas pro-vesti kroz njezin historijat; koliko je zapošljavala u ono vrijeme, kada je izvršena privatizacija, kakva je da-nas njena vlasnička struk-tura i, prije svega, kakve di-jelove izrađuje?o Tvornica rezervnih dijelo-va je izgrađena 1985. godine sa ciljem da se u njoj organizi-ra proizvodnja specijalnih mašinskih rezervnih dijelova i sklopova za potrebe RMK-a, industrije i rudarstva BiH na održavanju proizvodne opre-me, prije svega inostranog po-rijekla. U to vrijeme Tvornica je zapošljavala oko 400 rad-nika.

Danas je u okviru TRD-a Vareš organizirana, na savre-menim alatnim strojevima i drugoj proizvodnoj opremi, proizvodnja strojnih rezerv-nih dijelova, kao i proizvodne opreme po dokumentaciji i uzorku kupaca, ali i po vlasti-tim konstruktivnim rješenji-ma.

Organizacija proizvodnje u TRD-u podržana je savre-menim sistemom upravljanja, praćenjem i kontrolom pro-cesa proizvodnje, što omogu-ćava efikasno ostvarivanje ugovorenih rokova isporuke proizvoda. Osim izrade novih proizvoda, TRD Vareš posve-ćuje značajnu pažnju repara-turi masivnih rezervnih dije-lova, što korisnicima naših us-luga omogućuje znatne ušte-de. U pogledu asortimana naj-zastupljeniji proizvod TRD-a su ozupčeni i drugi elementi za prijenos snage. To su, prije svega konusno-tanjirasti pa-rovi sa ciklopaloidnim ozub-ljenjem po sistemu klinge-berg, pužni prijenosnici, čeo-ni i zupčanici sa unutrašnjim ozubljenjem itd. Pored eleme-nata za prijenos snage, TRD

izrađuje i druge mašinske elemente najrazličitijih oblika uz primjenu klasičnih i novih tehnologija.

Tvornica je locirana u Va-rešu iz više razloga, prije sve-ga duga tradicija u preradi metala nosila je sa sobom per-manentnu izobrazbu vlastitih kadrova jer je u Varešu i prije izgradnje Željezare, koja je puštena u pogon 1891. godi-ne, bila razvijena predindus-trijska proizvodnja čelika i raznih oruđa, alata i drugih artikala od čelika za potrebe domaćinstava. Tradicija obr-ade metala u Varešu seže do davnih vremena. Tu se kovalo oružje za rimske legije, a kas-nije su karavani hitrih bosan-skih konjića odnosile tovare željeza i proizvoda u zamjenu za dubrovačku, carigradsku i drugu robu. I danas, kao svje-doci prošlih vremena, postoje stari majdani gdje se na tra-dicionalni način topi, kuje i kali željezo i izrađuju oruđa i alati. Na tim i takvim tradici-jama izrasle su generacije vrs-nih majstora.

Privatizacija TRD-a je iz-vršena 2004. godine, kada je italijanska firma Siderimpes SRL postala većinski vlasnik kapitala, od tada se vlasnička

struktura mijenjala nekoliko puta u korist većinskog vlas-nika. Danas je TRD dioničko društvo sa privatnim kapita-lom, koje trenutno zapošljava 170 radnika. n Za koja tržišta radite i ka-ko se Tvornica nosi s opće-prisutnom nelikvidnošću u BiH?o Proizvodnja Tvornice je orijentisana u velikoj mjeri na ino-tržište, Tvornica trenutno radi kompletnu valjaoničku liniju za Meksiko i rezervne dijelove za Tursku. Što se tiče domaćeg tržišta, jedan od na-ših najvećih kupaca trenutno je "Arcelormittal" Zenica sa kojim imamo dugogodišnju poslovnu suradnju.

Nelikvidnost sistema i op-ća obustava plaćanja postali su toliko velik problem da su zbog njega postali nervozni i najjači igrači na tržištu, a ne samo "sitne ribe". I "veliki" se još uvijek pokušavaju dogo-voriti iza zatvorenih vrata zbog očuvanja poslovnih od-nosa i eventualnih budućih dobrih poslova, ali i ti razgo-vori postaju sve mučniji. Na našim prostorima vlada neza-pamćena kriza, koja je u veli-koj mjeri izazvana krizom dužničko-povjerilačkih odno-

sa zbog nemogućnosti servi-siranja obaveza prema banka-ma, jer su privredna predu-zeća bankarskom politikom dovedena u poziciju nelikvid-nosti, zbog čega ne mogu da vraćaju kredite, koji su uglav-nom investirani u razvoj. Vla-sti u Bosni i Hercegovini mo-rale bi shvatiti da više nije moguće neproduktivnom po-litikom čuvati socijalni mir i moraju hitno mijenjati svoj odnos prema sveukupnom bankarskom sektoru. Vlada i banke, ukoliko ne budu imali dovoljno sluha da pomognu na način da se prioritetno re-programiraju obaveze priv-rednih subjekata-dužnika, u tom slučaju će morati preu-zeti dio rizika i odgovornosti za moguća socijalna gibanja i nemire do kojih ovakva politi-ka sigurno vodi.

U 2010. Tvornica nije ima-la kontinuitet u poslovanju, čak sve do polovine 2011. go-dine nije mogla dobiti poslove zbog teške situacije na tržištu u ovoj branši. To vrijeme je is-korišteno za investiranje u proizvodnu halu i bolju orga-nizaciju proizvodnje. Nije bilo otpuštanja uposlenika, te se je optimistički gledalo na bu-dućnost i svim snagama se

borilo za posao na domaćem i svjetskom tržištu. Isplata pla-ća je redovna, uposlenici nisu niti jedan mjesec ostali bez svojih zarađenih plata uprkos teškoj situaciji u Tvornici.

U prošloj godini smanjen je broj poduzeća što se direkt-no odražava na stanje u obla-sti zapošljavanja, a uz to bilje-ži se pad ekonomičnosti i po-većanje nelikvidnosti. Nakon teškog perioda recesije u na-šoj zemlji je 26.521 poduzeća ili 15,33% s blokiranim raču-nima; 3.270 poduzeća ili 1,89% s dijelom blokiranih računa; 33,27% odobrenih bankarskih kredita u struk-turi problematičnih. Usljed toga dolazi do drugih proble-ma i uzroka nelikvidnosti, ne-razumijevanje posljedica, su-protstavljeni interesi unutar poduzeća, izostanak planira-nja i analize likvidnosti što je u trenutnom stanju gotovo nemoguće. Posljedice nelik-vidnosti su pritisak povjeri-laca, rast troškova nabavke, gubitak suvereniteta u odluči-vanju, stresno poslovanje, vri-jeme i troškovi sudskih spo-rova. Dolazi do pojava nena-plativih potraživanja, te po-većanja troškova uposlenika. Ne postoje univerzalni stan-dardi likvidnosti, zahtijeva se individualni pristup svakom poduzeću. n Odnedavno se vaši pogo-ni nalaze i u prostoru Cen-tralne radionice, a Tvorni-ca, kako smo načuli, u ovom trenutku ulazi u velike pos-love. Hoće li postojeći kapa-citeti biti dovoljni i hoće li biti primanja ovih radnika? Je li ih moguće naći na va-reškom Birou za zapošlja-vanje?o U Centralnoj radionici se radi dio poslova od velike važ-nosti tako da Centralna radio-nica predstavlja veoma važan segment i bez ovog prostora bi bilo teško održati proizvod-nju. Što se tiče proizvodnih radnika, jako teško je danas naći iskusne majstore tokare, varioce, bravare. U školama je sve manje zastupljeno profili-ranje učenika u ovom seg-mentu, tako da Tvornica re-

dovno vrši obučavanje mla-dih kadrova za određene pos-love, da bi nakon nekoliko mjeseci imali uposlenike za kojima imamo potrebu. Ali, mladi uposlenici nakon neko-liko mjeseci obučavanja tre-baju još nekoliko godina da bi postali iskusni majstori, što iziskuje vrijeme tako da je i ovo jedan od velikih proble-ma u našoj Tvornici. Tvornica trenutno upošljava 170 upos-lenika, a u slučaju potrebe za novim proizvodnim radnici-ma prvo će se obratiti vareš-kom Birou za zapošljavanje. U toku su poslovi za Meksiko i Tursku, a pripremamo se i za veliki projekt za Kuvajt. TRD konstantno radi na osposob-ljavanju kadrova i edukaciji, organizira kurseve stranih je-zika jer je komunikacija jako važna u poslovnim odnosima. n Na koncu, pomalo osob-no, ali neizbježno; najmla-đa direktorica na čelu naj-većeg radnog kolektiva u gradu. Većina bi se uplašila takve odgovornosti. Vi ste se prihvatili opravdati uka-zano povjerenje makar po-slovni ambijent nije sjajan. S kakvim se poteškoćama susrećete, nailazite li mož-da i na predrasude kakvima

je inače sklono naše dru-štvo?o Samim tim da je Tvornica velika firma, sasvim je jasno i da su problemi veliki, ali bez velikih problema nema ni ve-likih uspjeha. Naravno da je zadovoljstvo raditi u okuže-nju gdje sve funkcionira bes-prijekorno, bez problema, sa divnim ljudima, ali se ne osjeti sreća niti zadovoljstvo u mjeri u kojoj se osjeti kada se uspi-jeva raditi i rješavati proble-me uz velike poteškoće. Što se tiče predrasuda, teško ih je mijenjati jer su one duboko ukorijenjene u svijesti čovje-ka. To su negativni sudovi ili mišljenja o nekoj osobi, grupi ili pojavi stvoreni prije real-nog, direktnog iskustva s tom osobom, grupom ili pojavom, ili bez poznavanja ili istraži-vanja činjenica o tome. Na-ravno da se susrećem sa pred-rasudama samim tim što sam žena, a žene u našoj zemlji moraju raditi deset puta više od muškaraca da bi ih se poš-tovalo. Ali, nije samo kod nas tako, iako je u drugim zemlja-ma ta predrasuda zastupljena u mnogo manjoj mjeri. Tako-đer je interesantno da se re-dovno susrećem sa iznenađe-

nim licima u raznim poslov-nim komunikacijama jer pos-lovni ljudi očekuju da će se umjesto mene pojaviti neko ko ima 50-60 godina života, iza sebe bar 20 godina radnog iskustva na rukovodećoj pozi-ciji, jer je to praksa u našem okruženju, u što se ja ne ukla-pam. Ipak, vlasnici TRD-a i Nadzorni odbor TRD-a su od-lučili da ja mogu predstavljati TRD i sa svojim skromnim radnim iskustvom u struci, poštenim i savjesnim radom, te se iskreno nadam da ću to povjerenje i opravdati. Dajem sve od sebe da svoje zadatke ispunim u što većoj mogućoj mjeri iako je situacija zaista teška, svjesna sam da bi mno-gi odustali ali ja sam prihvati-la, te ću se potruditi da svojim doprinosom učestvujem u os-tvarivanju jednog novog, mo-dernog projekta. Još bih na-pomenula da mi je jako inte-resantno što je, u ovih par mjeseci od kad sam na funk-ciji vršiteljice dužnosti direk-tora, Tvornica imala nebroje-ne posjete od raznih inspek-cija, svakih deset dana su do-lazili u razne kontrole, tako da je to postala normalna pojava u našoj Tvornici. To me navo-di na pomisao da bi neki ljudi zaista bili sretni ako bih odu-stala u svojim namjerama, ali ipak neću odustati, Tvornica posluje po propisima i zako-nima, te uprkos teškim uslovi-ma radimo na našem projek-tu. Nije lako imati na umu 170 porodica, ali uz vlasnike koji mi daju punu podršku i me-nadžment Tvornice nadam se boljim vremenima za TRD.

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

SEVLEDINA GONDŽO, v. d. direktorica TRD-a Vareš

Tvornica rezervnih dijelova or-ganizirana je kao dioničko dru-štvo i sa svojim proizvodnim asortimanom etablirala se već i na međunarodnom tržištu. Trenutno ima 170 zaposlenih radnika, a odnedavno se na mjestu vršiteljice dužnosti di-rektorice poduzeća nalazi Sevledina Gondžo. Netipično za naše društvo, ali svakako za primjer: šansa je povjerena mladom kadru i to u prilog rav-nopravnosti spolova.

Razgovarao M. Marijanović

tel. +387 (0)32/ 843-083061/ 753-522061/ 783-326

• KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA

• PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVUBUKETI • SVJEŽE CVIJEĆE • LONČANICESVADBENI BUKETI • POGREBNI VIJENCI

Tvornica rezervnih dijelova

Sevledina Gondžo

8 9

Hrvati BrezeVareš i Brezu dijeli 20 kilometara vijugave ceste uz rije-ku Stavnju, kroz sure i mahom nenaseljene krajolike, naročito naočite ujesen. No, osim što ih se stavlja u isti koš kao rudarska mjesta, ova dva grada imaju malo što zajedničkog i nikad nisu bili upućeni jedan na drugoga. U Brezi egzistira i malobrojna hrvatska zajednica, dos-lovce desetkovana što ratom što nezaposlenošću, a okuplja se oko župnoga ureda i podružnice Napretka.

Piše M. Marijanović

REPORTAŽA IN MEMORIAM

Oj, Varešu, da ti nije Breze,ne bi im'o sa Saraj'vom veze…

Ovaj bećarac, koji bi se tu i tamo zapjevalo u piću, a za koji su Varešani domislili uz-vratni stih, nikad nije našao uporišta u stvarnosti osim u zemljopisnom smislu. Za Bre-zane svijet završava kod mo-tela "Bosna", za Varešane je Breza samo tranzit. Ne pamte se, doduše, ni neki animozi-teti, jednostavno je svatko ži-vio svoj život. Takav je slučaj i s Hrvatima ovih dvaju mjesta.

Četvrti je prosinac. U ne-velikoj brezanskoj crkvi, uz glavnu ulicu, koja je posveće-na sv. Barbari, slavi se patron.

Među prisutnima svega par vareških lica: za oltarom fra Ilija Božić, gvardijan sutješki u čijem je dekanatu i brezan-ska župa, i u klupama Tvrtko Gavran, vareški pjesnik s ad-resom na jednom živopisnom brezanskom brijegu. S kora odzvanja dirljivo pjevanje župnog zbora "Sveta Barbaro,

vrati nas…" (iz rudarske jame, op. aut.) svjedočeći o težač-kom životu katolika ovoga ru-darskoga grada. Sveta se Bar-bara, zaštitnica rudara, štuje i u filijali Vareš Majdan, pa mo-žda i to donekle objašnjava, za vjernike netipičan, neodlazak na susjednu župu kad je nje-zin patron. Breza je inače dije-

cezanska župa, a predvodi je vlč. Zdravko Mandić. Duhovit i neposredan, iako narušena zdravlja, opslužuje svoj puk čija se brojnost neumoljivo smanjuje. Prema njegovoj evi-denciji, katolika je u Brezi pri-bližno 250. Župnik je iznio i precizniju (još porazniju) sta-tistiku: od ukupnog broja bre-zanskih katoličkih obitelji, 73 otpadaju na samce, a u 51 obi-telji živi po dvoje ljudi. Župnik na vjeronauku ima samo dvo-je djece uzrasta od prvog do osmog razreda, a dvoje ih je imao i prigodom darivanja na blagdan sv. Nikole, dvoje kato-ličke, no uz njih je u "pojača-nje" došlo i petnaestak djece iz susjedstva. Simpatično, ali i pohvalno za suživot koji se u ovome mjestu nije narušavao ni u najcrnjim ratnim danima, što je zaista jedan od rjeđih primjera u BiH.

Informacije o političkom i kulturnom životu, i općenito položaju Hrvata u Brezi, pru-ža Vinko Pandža, nekoć ma-šinski inženjer i direktor se-paracije, danas predsjedatelj Općinskog vijeća Breza i predsjednik HKD "Napredak" – Podružnica Breza. Na čelu obje ove institucije obnaša već drugi mandat. Vinko je umirovljenik i upravo kao kandidat Stranke umirovlje-nika, u kojoj je nadasve pred-sjednik Glavnog odbora, os-vojio je treći vijećnički man-dat zaredom, a onda po nacio-nalnom ključu izabran i na funkciju predsjedatelja Vije-ća. Među 20 brezanskih vijeć-nika još je jedan Hrvat, iz SDP-a, a u gradu nijedna stranka s hrvatskim nacionalnim pred-znakom nije formirala svoju organizaciju. Stranka demo-kratske akcije ovdje ima apso-lutnu većinu pa tako i općin-skog načelnika. Pored dva vi-jećnika, Hrvati zauzimaju još svega dva mjesta u izvršnoj vlasti. To definitivno nije su-kladno čak niti sadašnjem po-stotku Hrvata u Brezi, a kamo-li prijeratnom, pa je očito da prava na papiru ne znače ni-šta ako se nema tko izboriti za njihovu primjenu. Hrvata je u Brezi do rata bilo oko 2500, danas tek nešto više od jedne desetine tog broja. A Srbi su prije rata bili čak i brojniji od Hrvata, no njih je sada svega stotinjak. Općina Breza trenu-tačno ima oko 17.000 stanov-nika. Od toga oko 1800 zapos-lenih, i isto toliko nezaposle-nih. Unatoč tako golemoj sto-pi nezaposlenosti jedini vid-ljivi projekti su izgradnja veli-ke bogomolje u centru i podi-zanje spomen obilježja pogi-nulim borcima u glavnom parku. U poslijeratnom vre-menu izgrađen je pogon "Pe-rutnine" Ptuj koji zapošljava oko 400 radnika, a rudnik mr-kog ugljena s 1250 zaposle-nih, što je polovica od prije-ratnog broja, i dalje predstav-lja gospodarsku okosnicu ovoga mjesta. Kako Hrvata gotovo i nema u radno spo-

sobnoj dobi, tako ih nema niti na radnim mjestima niti na Birou za zapošljavanje. Tek među nastavnim kadrom, opet dvoje, i još se može spo-menuti par privatnih podu-zetnika. Upravo je bespers-pektivnost u pogledu zapoš-ljavanja navela i posljednje mlade Hrvate u iseljeništvo, najčešće u Hrvatsku i Njema-čku.

Hrvatsko-katoličko sta-novništvo koncentrirano je na gradskom području, a za vrijeme rata – za razliku od većine katoličkih župa u mjes-tima s muslimansko-bošnjač-kom većinom – nije imalo pro-blema. Određena se napetost osjetila tek onih dana kad su se vodile borbe Armije BiH i HVO-a oko Vareša, u čemu su sudjelovale i brezanske pos-trojbe.

Na planu kulture i društ-venog života općenito 'alfa i omega' je Napretkova Pod-ružnica, koja je, zanimljivo, aktivnija od bošnjačkoga "Preporoda". Zato i nastupa svake godine za Dan općine (6. travnja) i u sklopu kultur-nog programa "Bazenijade", a Hrvatima-katolicima obve-zatno organizira dva koncerta – o sv. Barbari i za Božić – u Radničkom domu. Tako su i ove godine za patron tradicio-nalno nastupili tamburaši Franjevačke klasične gimna-zije iz Visokog. Budući da Hr-vati Breze gotovo nemaju mladih, nemaju ni dovoljno potencijala za samostalne pri-redbe, s izuzetkom triju uče-nica – solistica koje nastupaju u spomenutim prigodama. Jedna od njih svira i klavir. U gostovanje je iz Vareša dosad dolazila jedino Jana Šoljak, druge suradnje nije bilo niti na ovom planu.

Brezanska podružnica Na-pretka formirana je nakon ra-ta i broji 112 članova. Ima svoj ured i knjižnicu. Ne može se, na žalost, konstatirati da na-preduje, osim u pogledu sta-rosne dobi članstva, ali može se reći da ne odustaje. I na tome treba čestitati.

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

VIJAKA PROSLAVILA PATRONŽupa Vijaka 8. je prosinca 2011., na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije,

proslavila svoj prvotni patron. Iako vremenske prilike i nisu bile baš najbolje, zbog snijega koji je to jutro padao i stvorio probleme u prometu, to nije spriječilo vjernike iz vijačke župe da se okupe u župnoj crkvi i proslave svoj patron. Misno slavlje, uz koncelebraciju sedmorice svećenika, predvodio je dr. fra Drago Bojić, zamjenik glavnog urednika "Svjetla riječi". U nadahnutoj propovijedi fra Drago je govorio o četiri vrste vjere koje su krasile i život BDM: vjeri u samoga sebe, vjeri u druge i bližnje, vjeri u ideale i vjeri u Boga. Misno su slavlje svojim sviranjem i pjevanjem uljepšali bogoslovi s Franjevačke teologije u Sarajevu na čelu s meštrom fra Marinkom Pejićem. Treba napomenuti da je u prigodi patrona dolazak u Vijaku i župni ured najavio i dopredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić, međutim njegov posjet otkazan je u posljednji trenutak. Na kraju misnog slavlja vijački župnik fra Željko Brkić zahvalio je svima, osobito svećenicima koji su svojom nazočnošću uveličali proslavu patrona. Po starom vijačkom običaju svi nazočni su se zadržali ispred župne crkve uz razgovor i čašicu rakije, a druženje za goste i svećenike nastavljeno je u župnom uredu. Ž. B.

SLAVKO MARTINOVIĆ(1948. – 2008.)

Proslava patrona Vinko Pandža

Crkva sv. Barbare

TUŽNO SJEĆANJE

Počivajte u miru Božjem!

Nikada Vas neće zaboraviti,

Vaši najmiliji

MIJO VODOPIJA(9.XII.1997. – 9.XII.2011.)

MATO VODOPIJA (22.XII.1989. – 22.XII.2011.)

FRANJO DUSPER(2.XI.1993. – 2.XII.2011.)

MILE ĐORĐEVIĆ(15.IV.1991. – 15.XII.2011.)

BLAŠKO POGARČIĆ(2.XI.1992. – 2.XII.2011.)

SOFIJA POGARČIĆ(6.V.2002. – 6.XII.2011.)

ILIJA BABIĆ(10.XI.1993. – 10.XII.2011.)

8 9

Hrvati BrezeVareš i Brezu dijeli 20 kilometara vijugave ceste uz rije-ku Stavnju, kroz sure i mahom nenaseljene krajolike, naročito naočite ujesen. No, osim što ih se stavlja u isti koš kao rudarska mjesta, ova dva grada imaju malo što zajedničkog i nikad nisu bili upućeni jedan na drugoga. U Brezi egzistira i malobrojna hrvatska zajednica, dos-lovce desetkovana što ratom što nezaposlenošću, a okuplja se oko župnoga ureda i podružnice Napretka.

Piše M. Marijanović

REPORTAŽA IN MEMORIAM

Oj, Varešu, da ti nije Breze,ne bi im'o sa Saraj'vom veze…

Ovaj bećarac, koji bi se tu i tamo zapjevalo u piću, a za koji su Varešani domislili uz-vratni stih, nikad nije našao uporišta u stvarnosti osim u zemljopisnom smislu. Za Bre-zane svijet završava kod mo-tela "Bosna", za Varešane je Breza samo tranzit. Ne pamte se, doduše, ni neki animozi-teti, jednostavno je svatko ži-vio svoj život. Takav je slučaj i s Hrvatima ovih dvaju mjesta.

Četvrti je prosinac. U ne-velikoj brezanskoj crkvi, uz glavnu ulicu, koja je posveće-na sv. Barbari, slavi se patron.

Među prisutnima svega par vareških lica: za oltarom fra Ilija Božić, gvardijan sutješki u čijem je dekanatu i brezan-ska župa, i u klupama Tvrtko Gavran, vareški pjesnik s ad-resom na jednom živopisnom brezanskom brijegu. S kora odzvanja dirljivo pjevanje župnog zbora "Sveta Barbaro,

vrati nas…" (iz rudarske jame, op. aut.) svjedočeći o težač-kom životu katolika ovoga ru-darskoga grada. Sveta se Bar-bara, zaštitnica rudara, štuje i u filijali Vareš Majdan, pa mo-žda i to donekle objašnjava, za vjernike netipičan, neodlazak na susjednu župu kad je nje-zin patron. Breza je inače dije-

cezanska župa, a predvodi je vlč. Zdravko Mandić. Duhovit i neposredan, iako narušena zdravlja, opslužuje svoj puk čija se brojnost neumoljivo smanjuje. Prema njegovoj evi-denciji, katolika je u Brezi pri-bližno 250. Župnik je iznio i precizniju (još porazniju) sta-tistiku: od ukupnog broja bre-zanskih katoličkih obitelji, 73 otpadaju na samce, a u 51 obi-telji živi po dvoje ljudi. Župnik na vjeronauku ima samo dvo-je djece uzrasta od prvog do osmog razreda, a dvoje ih je imao i prigodom darivanja na blagdan sv. Nikole, dvoje kato-ličke, no uz njih je u "pojača-nje" došlo i petnaestak djece iz susjedstva. Simpatično, ali i pohvalno za suživot koji se u ovome mjestu nije narušavao ni u najcrnjim ratnim danima, što je zaista jedan od rjeđih primjera u BiH.

Informacije o političkom i kulturnom životu, i općenito položaju Hrvata u Brezi, pru-ža Vinko Pandža, nekoć ma-šinski inženjer i direktor se-paracije, danas predsjedatelj Općinskog vijeća Breza i predsjednik HKD "Napredak" – Podružnica Breza. Na čelu obje ove institucije obnaša već drugi mandat. Vinko je umirovljenik i upravo kao kandidat Stranke umirovlje-nika, u kojoj je nadasve pred-sjednik Glavnog odbora, os-vojio je treći vijećnički man-dat zaredom, a onda po nacio-nalnom ključu izabran i na funkciju predsjedatelja Vije-ća. Među 20 brezanskih vijeć-nika još je jedan Hrvat, iz SDP-a, a u gradu nijedna stranka s hrvatskim nacionalnim pred-znakom nije formirala svoju organizaciju. Stranka demo-kratske akcije ovdje ima apso-lutnu većinu pa tako i općin-skog načelnika. Pored dva vi-jećnika, Hrvati zauzimaju još svega dva mjesta u izvršnoj vlasti. To definitivno nije su-kladno čak niti sadašnjem po-stotku Hrvata u Brezi, a kamo-li prijeratnom, pa je očito da prava na papiru ne znače ni-šta ako se nema tko izboriti za njihovu primjenu. Hrvata je u Brezi do rata bilo oko 2500, danas tek nešto više od jedne desetine tog broja. A Srbi su prije rata bili čak i brojniji od Hrvata, no njih je sada svega stotinjak. Općina Breza trenu-tačno ima oko 17.000 stanov-nika. Od toga oko 1800 zapos-lenih, i isto toliko nezaposle-nih. Unatoč tako golemoj sto-pi nezaposlenosti jedini vid-ljivi projekti su izgradnja veli-ke bogomolje u centru i podi-zanje spomen obilježja pogi-nulim borcima u glavnom parku. U poslijeratnom vre-menu izgrađen je pogon "Pe-rutnine" Ptuj koji zapošljava oko 400 radnika, a rudnik mr-kog ugljena s 1250 zaposle-nih, što je polovica od prije-ratnog broja, i dalje predstav-lja gospodarsku okosnicu ovoga mjesta. Kako Hrvata gotovo i nema u radno spo-

sobnoj dobi, tako ih nema niti na radnim mjestima niti na Birou za zapošljavanje. Tek među nastavnim kadrom, opet dvoje, i još se može spo-menuti par privatnih podu-zetnika. Upravo je bespers-pektivnost u pogledu zapoš-ljavanja navela i posljednje mlade Hrvate u iseljeništvo, najčešće u Hrvatsku i Njema-čku.

Hrvatsko-katoličko sta-novništvo koncentrirano je na gradskom području, a za vrijeme rata – za razliku od većine katoličkih župa u mjes-tima s muslimansko-bošnjač-kom većinom – nije imalo pro-blema. Određena se napetost osjetila tek onih dana kad su se vodile borbe Armije BiH i HVO-a oko Vareša, u čemu su sudjelovale i brezanske pos-trojbe.

Na planu kulture i društ-venog života općenito 'alfa i omega' je Napretkova Pod-ružnica, koja je, zanimljivo, aktivnija od bošnjačkoga "Preporoda". Zato i nastupa svake godine za Dan općine (6. travnja) i u sklopu kultur-nog programa "Bazenijade", a Hrvatima-katolicima obve-zatno organizira dva koncerta – o sv. Barbari i za Božić – u Radničkom domu. Tako su i ove godine za patron tradicio-nalno nastupili tamburaši Franjevačke klasične gimna-zije iz Visokog. Budući da Hr-vati Breze gotovo nemaju mladih, nemaju ni dovoljno potencijala za samostalne pri-redbe, s izuzetkom triju uče-nica – solistica koje nastupaju u spomenutim prigodama. Jedna od njih svira i klavir. U gostovanje je iz Vareša dosad dolazila jedino Jana Šoljak, druge suradnje nije bilo niti na ovom planu.

Brezanska podružnica Na-pretka formirana je nakon ra-ta i broji 112 članova. Ima svoj ured i knjižnicu. Ne može se, na žalost, konstatirati da na-preduje, osim u pogledu sta-rosne dobi članstva, ali može se reći da ne odustaje. I na tome treba čestitati.

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

VIJAKA PROSLAVILA PATRONŽupa Vijaka 8. je prosinca 2011., na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije,

proslavila svoj prvotni patron. Iako vremenske prilike i nisu bile baš najbolje, zbog snijega koji je to jutro padao i stvorio probleme u prometu, to nije spriječilo vjernike iz vijačke župe da se okupe u župnoj crkvi i proslave svoj patron. Misno slavlje, uz koncelebraciju sedmorice svećenika, predvodio je dr. fra Drago Bojić, zamjenik glavnog urednika "Svjetla riječi". U nadahnutoj propovijedi fra Drago je govorio o četiri vrste vjere koje su krasile i život BDM: vjeri u samoga sebe, vjeri u druge i bližnje, vjeri u ideale i vjeri u Boga. Misno su slavlje svojim sviranjem i pjevanjem uljepšali bogoslovi s Franjevačke teologije u Sarajevu na čelu s meštrom fra Marinkom Pejićem. Treba napomenuti da je u prigodi patrona dolazak u Vijaku i župni ured najavio i dopredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić, međutim njegov posjet otkazan je u posljednji trenutak. Na kraju misnog slavlja vijački župnik fra Željko Brkić zahvalio je svima, osobito svećenicima koji su svojom nazočnošću uveličali proslavu patrona. Po starom vijačkom običaju svi nazočni su se zadržali ispred župne crkve uz razgovor i čašicu rakije, a druženje za goste i svećenike nastavljeno je u župnom uredu. Ž. B.

SLAVKO MARTINOVIĆ(1948. – 2008.)

Proslava patrona Vinko Pandža

Crkva sv. Barbare

TUŽNO SJEĆANJE

Počivajte u miru Božjem!

Nikada Vas neće zaboraviti,

Vaši najmiliji

MIJO VODOPIJA(9.XII.1997. – 9.XII.2011.)

MATO VODOPIJA (22.XII.1989. – 22.XII.2011.)

FRANJO DUSPER(2.XI.1993. – 2.XII.2011.)

MILE ĐORĐEVIĆ(15.IV.1991. – 15.XII.2011.)

BLAŠKO POGARČIĆ(2.XI.1992. – 2.XII.2011.)

SOFIJA POGARČIĆ(6.V.2002. – 6.XII.2011.)

ILIJA BABIĆ(10.XI.1993. – 10.XII.2011.)

10 11

Otvorimo srca BožićuOtvorimo srca Božićufra Željko Brkić

ADVENTSKA POSLANICA NAŠA PRIČA

božićno vrijeme spomi-njemo se Božjeg dolaska k nama. Međutim, Bog Unije samo jednom do-

šao. On uvijek dolazi čovjeku, jer uživa biti čovjeku na ras-polaganju kao što je otac sre-tan kada može biti na usluzi svome djetetu. Predbožićno vrijeme, odnosno vrijeme Do-šašća obilježeno je radosnim darivanjem, kićenjem, običa-jima koji učvršćuju naše za-jedništvo. Svi ti lijepi običaji nastali su iz radosnog vjers-kog iskustva pojedinaca i za-jednica. One noći kada su an-đeli zapjevali "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima njegovim miljenicima" ljude je zahvatilo svjetlo Božje ob-jave. Veliki, tajanstveni i nevi-dljivi Bog uzeo je lik čovjeka, postao jednak nama, proživio je jedan ljudski život, a nama pokazao put u drugi, vječni život. Slaveći taj događaj, ljudi su i na vanjski način pokušali izraziti puninu svoje radosti. Tako su nastali božićni običaji koji su bili plod Božića doživ-ljenog u srcu. Nažalost, tije-kom vremena kod vjernika je to unutarnje iskustvo Božića izblijedjelo. Mnoge generacije su se rađale bez tog iskustva, a običaji su ostali. No, običaji bez doživljavanja njihovog značenja gube snagu i postaju prazni bez sadržaja. A često se pretvaraju i u nešto suprotno. Npr. potreba za darivanjem pretvorila se u reklame s ci-ljem da se što više robe proda i teži se samo zaradi.

Svatko od nas na svoj na-čin slavi Božić i u tom slav-ljenju ima svoj određeni stav. Pitanje je da li je taj naš stav i praksa slavljenja Božića is-pravna. Da bi slavljenje Boži-ća bilo ispravno trebamo is-puniti određene uvjete, a oni su: nutarnja otvorenost pre-ma istini i plemenitosti, dru-gim ljudima i njihovim potre-bama. Da bi se čovjek tako ot-vorio prema bližnjemu potre-bno je da se oslobodi tjeskob-nih briga, sebične skučenosti, zarobljenosti u svoj osobni svijet. Treba pobijediti pesi-mistično gledanje na život i događaje, prihvatiti vanjsku skromnost koja prihvaća da nemam sve ono što bih rado imao. Božja Riječ naglašava da je Isusovo rođenje djelo Duha Božjega. Naglašava nje-govo poslanje: bit će Spasitelj ljudskoga roda. Oslobodit će ga od najvećega zla, od se-bičnosti koja je čovjeku tako privlačna ali ga sigurno vodi u propast. Emanuel – s nama Bog – jamstvo je da će dobro ipak pobijediti zlo. Anđeo Božji i nama poručuje danas da će taj isti Isus spasiti nas od najvećeg zla: robovanja vlas-titoj sebičnosti. Riječ Emanu-el označava Božju namjeru da uvijek bude s nama – kako bismo i mi mogli uvijek biti s njime. Dođi, Gospodine Isuse! Nastani se u mom i u svakom ljudskom srcu. Ispuni ga svo-jom pravednošću, svojim mi-rom, svojom radošću.

– Jesam li te šta pito, Jago-da?! – iskrenu se djed Tadija na svoju životnu družicu.

Sjedila je na otomanu i nad zdjelom u krilu križala glavicu kiselog kupusa s koje se u sli-nama cijedio rasol. A on je već frtalj sata kuburio sa zateza-njem žica na violini pa svako malo gudio sebi na uho, i, ka-ko koji put zagudi, načini sve živčaniju grimasu.

– Ma, više si dodijo s tim, oćeš li je ikad uštimat? Dojak bi neko uštimo onu veliku tamburu što je Slavko svira u "Jedinstvu" – nastavlja Jagoda predbacivati.

– Eto vidiš kolko ti znaš, a oćeš da se petljaš! Ono je u Slavka kontrabas.

– Briga me šta je. I u tebe je to kontraviolina. Da si čestit, sviro bi s njima, a ne s onim nesmajnikom Mijatom.

– Prekini, čuješ, dok te ni-sam ošino ovim gudalom! – graknu djed, te baba i ušutje.

Tako su provodili Badnjak. Na šporetu se krčkao grah za kombos i do njega sarma, pe-čeno janje od tijesta hladilo se izvađeno iz kalupa, u kutu se nalazila jelka koju će se nakon večere kititi, a vatra iz smola-ve aromatične smrčevine raz-gorjela se toliko da su svi pro-zori zarosili. Pa i onaj na gor-njem dijelu vrata kroz koji se pogledavalo na prtinu što je vodila u selo. Jedini je spas od bugije bio otvoriti ta vrata i upustiti malo ledenog prosi-načkog zraka u prostoriju. Kad je Jagoda to učinila, stu-den se u vrtlozima pare poče-la žestoko sukobljavati s usta-jalom vrelinom unutar staro-modnog dnevnog boravka. Nagla je promjena tempera-ture učinila da u tren oka oro-se stakla na kredencu, ali i na Tadijinim naočalama. Tako-đer je zamaglila i špigla na zi-du kod izlaznih vrata, ispod koje su iz vezenoga platnenog džepa stršili češljevi.

– Zatvaraj, bona, šta si od-japila, meščini mi sve zainad činiš! – reče Tadija razdražlji-vo i skide naočale da ih obriše.

Jagoda jest bila ters žena. Mogla je prigušiti vatru, ali ona ju je namjerno raspalila da bi morala otvoriti. "Ljuta

ko 'ren, a gorča od pelina!", govorio je Tadija za nju kad se okuraži kojom čašicom više, a da se iz toga nije dalo razaz-nati da li se jada ili šegači. Uzeo ju je uspoređivati s bi-ljem stoga što je bila vrsna travarka i nadaleko nije bilo žene koja bi znala spravljati čajeve i meleme bolje od nje. Njoj se dovodilo ili donosilo one koji se posijeku, osakate, iščaše koji zglob. Nerijetko su joj dolazili i iz drugih sela.

Baba se srdila jer čim djed štima žice njoj je jasno da se sprema za božićno bančenje s Mijatom, koje traje danima. A taj Mijat uvijek pogosti Tadiju najgorom brljom i ne samo da se ovaj nikada nije vratio tri-jezan, već počne halucinirati. "Izrod je to" – čorotala je Ja-goda – "da je valjo pet para ne bi se zavadio s ćaćom, braćom i s cijelom familijom, pa onda bjež iz Sutjeske nama u Zvije-zdu! I baš se ovde našo zau-stavit!"

Kad je stigao u selo, Mijat je sebi kupio kućerak i bio pri-veo neku ženicu, koja ga je međutim ubrzo napustila. Imao je mirovinu, ali nikome nije bilo jasno gdje ju je takav bećar uspio zaraditi. Jer, čim se domogne novca, on osedla konja, stavi mu žita u zobnicu i spusti se u čaršiju gdje ne-prestance pije tri-četiri dana. Ustvari, koliko mu dotekne novca. Samo u gornjemu dže-piću kaputa sačuva posljed-nju paru za onoga tko će mu pomoći da se popne na svoga dorata.

Eto u kome je Tadija našao sebi ortaka. Povezalo ih tobo-že sviranje, jer Mijat je iz svog kraja donio kucanje u šargiju. Doduše, njihovo muziciranje nije loše zvučalo, bilo je tu ne-ke usklađenosti. Pili su i mezi-li, gudili i tamburali, nadgla-savali se u pjevanju, uglav-nom zvjerad u bližoj okolici nije mogla s mirom zanoćiti zbog njih.

Znala je Jagoda da će joj i ovaj Božić biti upropašten.

I, zaista, na sâm blagdan, Tadija još nekako izdrža pola dana, a onda se, unatoč Jago-dinu gunđanju, odjenu, obu svoje kundure, uspravi se i

Jagodin BožićMladenko Marijanović

podignu hlače, natuknu šešir, uze violinu, te ode niz Ferdinu luku – čestitati Božić Mijatu. Dalje se događalo uvijek isto. Ondje će se oni zapiti i preno-ćiti skupa. Pa će sutradan Mi-jat dopratiti Tadiju, da bi se kod njega nastavilo piti. Jago-da im pripravi sve na stol – ne bi dala obraz domaćinske ku-će ni pred takvim ugursuzom – a onda se uspne uz basamke u sobu i ljutito spusti kapak za sobom. Odozgo ih iz sobe ig-norira pa neka piju dok ne pocrkaju. Ima ona drugi izlaz napolje, kroz čardak, tako da ih uopće ne mora gledati. A zna, uostalom – kad pojedu i popiju sve što je na stolu – opet će se odvesti k Mijatu, vucajući sobom svoje instru-mente; samo ih valja trpjeti dok ne utihnu. Tek kad se do-bro uvjeri da su otišli, ona siđe i pospremi nered, te nanovo potpaljuje vatru koju su joj za-pustili. Konačno, drugoga ju-tra, Tadija će se vratiti sâm i strašno mamuran.

Tako je dosad bilo. Ali kad Jagoda vidje da ovoga puta ponovo idu zajedno k njoj, ba-uljajući više po snijegu nego po prtini, pomami se.

– Vjeru vam vašu, vodate se ko dvije subudale, nalet vas

odnio dabogda! – planu na njih s praga i ode smjesta gore u sobu, uz svoje basamke, os-tavivši ih neuslužene, a rakiju Tadija zna naći; kad mu pri-pne izrovi on nju i sa dna san-duka u kome je mlivo.

Bili su ovoga puta bučniji no inače, lažući jedan drugo-me o ratnim pothvatima. Ta-dija je kazivao kako je udavio jedne noći dva Čerkeza u isti mah, a Mijat će na to kako je njemu ponestalo streljiva na solunskoj fronti, pa je isto tako morao dohvaćati za vra-tove po dvojicu neprijatelj-skih vojnika i lupati im glavu o glavu, i još je to demonstrirao šireći svoje krakate ruke da bi onda svom silinom pukao pe-snicom o pesnicu. Članci na šakama pri takvom krešendu zvečali su mu kao suhe cje-panice.

Svirke više nije bilo jer je Tadija putem izgubio gudalo. "E neka, fala ti, Gospo blažena, dabogda ga i ne našo!", liko-vala je Jagoda u sebi, oslušku-jući odozgo.

– Šta nam ovo tvoja Jaga ne tjede nikakva mezeta uzduri-sat? – pitao je Mijat kao da ima pravo negodovati, no Tadija mu izrazom lica stavi do zna-nja da je nemoćan utjecati na

to. Nakon beznadnog sjedenja još neko vrijeme, Mijat se po-kupi i najzad pođe svojoj kući, a Jagoda i Tadija durit će se jedno na drugo cijeli ostatak dana, sve dok bez riječi ne po-đu i u postelju.

Ali kako je Tadiju u noći popuštao alkohol, on se vrpo-ljio i spopali ga hropci, pa kad Jagoda to više nije mogla slu-šati, sišla je niz basamke i pre-noćila na otomanu.

Ujutro trećeg dana Božića, usuo gust snijeg, a Tadija, sav razbarušen, neobrijan i s pat-ničkim izrazom lica, naredi unuku Stjepanu da ide duž prtine tražiti gudalo pa ako ga nađe dat će mu za nagradu da probere i pojede najljepše bombone s krizbana.

– E jesi pametan, đuturu-me jedan! – morade Jagoda napokon progovoriti. – Biva da dijete stomak obatali. Te je šećerke moja pokojna mati zamotala u ćageta i Boga pitaj otkad se kite po krizbanu.

– Samo ti iđi, nemoj nju slušat – skrati Tadija.

Stjepan je revno tražio, stopio i nogavice i rukavice rovinjajući po snijegu, ali gu-dalu ni traga. Najgore je što je ono ostalo u Ferdinoj njivi. Taj nije volio da se hoda čak niti

po njegovu snijegu. Kako je onuda vodio prečac, zimi je bio tobože velikodušan, ali čim se ukaže proljeće on čvr-sto zakuje vratnice i bodljika-vom žicom onemogući prela-zak preko ograde.

Jagoda je s Ferdom kao prvim komšijom ionako vodi-la tihi rat. Zadnji put su povod bile njegove kokoši. Jesenas joj raščeprkale cvijetnjak i gladiolama potkopale korije-nje. Kad su se zbog toga po-rječkali preko ograde, Ferdo je još bio i drzak: "Ibogati, Jago, đe piše da su to bile moje kokoši? Eto ste zbili parmake da se ne mere ni vrabac kroz ogradu provuć!"

Jagoda je kiptjela, danima ju to držalo, dok se najzad nije dosjetila kako će sama stati Ferdi na kraj, jer džaba se ža-liti Tadiji i miješati ga u taj spor kad se on naprosto nije znao svađati. Po kući se jogu-nio, ali prema komšiluku ni-kad. Čuvao je imidž dobričine i veseljaka.

Probušila je iglom zrno kukuruza, kroza nj provukla konac kojim je prethodno uvezala jednu ceduljicu s po-rukom za Ferdu i svezala čvor da se konac ne izvuče. Zatim je zagrabila šakom još kuku-ruza iz vreće, no zaključila je da je to mnogo, pa ponijela tek desetak zrna i prosula ih uz cvijetnjak, među kojima i ono s ceduljicom. Kad je navečer Ferdo pošao zabraviti kokoši-njac, pa posvijetlio karabitu-šom da vidi jesu li sve kokoši na broju, vidje da u pirge viri iz kljuna neki papirić. Uze ga, pritom joj izvukavši konac skroz iz želuca, odmota te imade što i pročitati: Bila sam kod Jagode u zijanu. Glasno opsova, na što su se kokoši po-čele uznemireno rakoliti, a jedna je i zakokodakala.

Dugo je sanjao osvetu i upravo se osjetio blagoslov-ljenim kad je u njivi našao Ta-dijino gudalo. Oko žice mu je, sve se cereći, vezivao papirić s porukom za vlasnika. A u njoj je klimavim rukopisom bilo napisano:

, deder mu štagod za kiriju priznaj!

Vala sam se odmo-rilo kod Ferde u njivi

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

Čarobnost Adventa

10 11

Otvorimo srca BožićuOtvorimo srca Božićufra Željko Brkić

ADVENTSKA POSLANICA NAŠA PRIČA

božićno vrijeme spomi-njemo se Božjeg dolaska k nama. Međutim, Bog Unije samo jednom do-

šao. On uvijek dolazi čovjeku, jer uživa biti čovjeku na ras-polaganju kao što je otac sre-tan kada može biti na usluzi svome djetetu. Predbožićno vrijeme, odnosno vrijeme Do-šašća obilježeno je radosnim darivanjem, kićenjem, običa-jima koji učvršćuju naše za-jedništvo. Svi ti lijepi običaji nastali su iz radosnog vjers-kog iskustva pojedinaca i za-jednica. One noći kada su an-đeli zapjevali "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima njegovim miljenicima" ljude je zahvatilo svjetlo Božje ob-jave. Veliki, tajanstveni i nevi-dljivi Bog uzeo je lik čovjeka, postao jednak nama, proživio je jedan ljudski život, a nama pokazao put u drugi, vječni život. Slaveći taj događaj, ljudi su i na vanjski način pokušali izraziti puninu svoje radosti. Tako su nastali božićni običaji koji su bili plod Božića doživ-ljenog u srcu. Nažalost, tije-kom vremena kod vjernika je to unutarnje iskustvo Božića izblijedjelo. Mnoge generacije su se rađale bez tog iskustva, a običaji su ostali. No, običaji bez doživljavanja njihovog značenja gube snagu i postaju prazni bez sadržaja. A često se pretvaraju i u nešto suprotno. Npr. potreba za darivanjem pretvorila se u reklame s ci-ljem da se što više robe proda i teži se samo zaradi.

Svatko od nas na svoj na-čin slavi Božić i u tom slav-ljenju ima svoj određeni stav. Pitanje je da li je taj naš stav i praksa slavljenja Božića is-pravna. Da bi slavljenje Boži-ća bilo ispravno trebamo is-puniti određene uvjete, a oni su: nutarnja otvorenost pre-ma istini i plemenitosti, dru-gim ljudima i njihovim potre-bama. Da bi se čovjek tako ot-vorio prema bližnjemu potre-bno je da se oslobodi tjeskob-nih briga, sebične skučenosti, zarobljenosti u svoj osobni svijet. Treba pobijediti pesi-mistično gledanje na život i događaje, prihvatiti vanjsku skromnost koja prihvaća da nemam sve ono što bih rado imao. Božja Riječ naglašava da je Isusovo rođenje djelo Duha Božjega. Naglašava nje-govo poslanje: bit će Spasitelj ljudskoga roda. Oslobodit će ga od najvećega zla, od se-bičnosti koja je čovjeku tako privlačna ali ga sigurno vodi u propast. Emanuel – s nama Bog – jamstvo je da će dobro ipak pobijediti zlo. Anđeo Božji i nama poručuje danas da će taj isti Isus spasiti nas od najvećeg zla: robovanja vlas-titoj sebičnosti. Riječ Emanu-el označava Božju namjeru da uvijek bude s nama – kako bismo i mi mogli uvijek biti s njime. Dođi, Gospodine Isuse! Nastani se u mom i u svakom ljudskom srcu. Ispuni ga svo-jom pravednošću, svojim mi-rom, svojom radošću.

– Jesam li te šta pito, Jago-da?! – iskrenu se djed Tadija na svoju životnu družicu.

Sjedila je na otomanu i nad zdjelom u krilu križala glavicu kiselog kupusa s koje se u sli-nama cijedio rasol. A on je već frtalj sata kuburio sa zateza-njem žica na violini pa svako malo gudio sebi na uho, i, ka-ko koji put zagudi, načini sve živčaniju grimasu.

– Ma, više si dodijo s tim, oćeš li je ikad uštimat? Dojak bi neko uštimo onu veliku tamburu što je Slavko svira u "Jedinstvu" – nastavlja Jagoda predbacivati.

– Eto vidiš kolko ti znaš, a oćeš da se petljaš! Ono je u Slavka kontrabas.

– Briga me šta je. I u tebe je to kontraviolina. Da si čestit, sviro bi s njima, a ne s onim nesmajnikom Mijatom.

– Prekini, čuješ, dok te ni-sam ošino ovim gudalom! – graknu djed, te baba i ušutje.

Tako su provodili Badnjak. Na šporetu se krčkao grah za kombos i do njega sarma, pe-čeno janje od tijesta hladilo se izvađeno iz kalupa, u kutu se nalazila jelka koju će se nakon večere kititi, a vatra iz smola-ve aromatične smrčevine raz-gorjela se toliko da su svi pro-zori zarosili. Pa i onaj na gor-njem dijelu vrata kroz koji se pogledavalo na prtinu što je vodila u selo. Jedini je spas od bugije bio otvoriti ta vrata i upustiti malo ledenog prosi-načkog zraka u prostoriju. Kad je Jagoda to učinila, stu-den se u vrtlozima pare poče-la žestoko sukobljavati s usta-jalom vrelinom unutar staro-modnog dnevnog boravka. Nagla je promjena tempera-ture učinila da u tren oka oro-se stakla na kredencu, ali i na Tadijinim naočalama. Tako-đer je zamaglila i špigla na zi-du kod izlaznih vrata, ispod koje su iz vezenoga platnenog džepa stršili češljevi.

– Zatvaraj, bona, šta si od-japila, meščini mi sve zainad činiš! – reče Tadija razdražlji-vo i skide naočale da ih obriše.

Jagoda jest bila ters žena. Mogla je prigušiti vatru, ali ona ju je namjerno raspalila da bi morala otvoriti. "Ljuta

ko 'ren, a gorča od pelina!", govorio je Tadija za nju kad se okuraži kojom čašicom više, a da se iz toga nije dalo razaz-nati da li se jada ili šegači. Uzeo ju je uspoređivati s bi-ljem stoga što je bila vrsna travarka i nadaleko nije bilo žene koja bi znala spravljati čajeve i meleme bolje od nje. Njoj se dovodilo ili donosilo one koji se posijeku, osakate, iščaše koji zglob. Nerijetko su joj dolazili i iz drugih sela.

Baba se srdila jer čim djed štima žice njoj je jasno da se sprema za božićno bančenje s Mijatom, koje traje danima. A taj Mijat uvijek pogosti Tadiju najgorom brljom i ne samo da se ovaj nikada nije vratio tri-jezan, već počne halucinirati. "Izrod je to" – čorotala je Ja-goda – "da je valjo pet para ne bi se zavadio s ćaćom, braćom i s cijelom familijom, pa onda bjež iz Sutjeske nama u Zvije-zdu! I baš se ovde našo zau-stavit!"

Kad je stigao u selo, Mijat je sebi kupio kućerak i bio pri-veo neku ženicu, koja ga je međutim ubrzo napustila. Imao je mirovinu, ali nikome nije bilo jasno gdje ju je takav bećar uspio zaraditi. Jer, čim se domogne novca, on osedla konja, stavi mu žita u zobnicu i spusti se u čaršiju gdje ne-prestance pije tri-četiri dana. Ustvari, koliko mu dotekne novca. Samo u gornjemu dže-piću kaputa sačuva posljed-nju paru za onoga tko će mu pomoći da se popne na svoga dorata.

Eto u kome je Tadija našao sebi ortaka. Povezalo ih tobo-že sviranje, jer Mijat je iz svog kraja donio kucanje u šargiju. Doduše, njihovo muziciranje nije loše zvučalo, bilo je tu ne-ke usklađenosti. Pili su i mezi-li, gudili i tamburali, nadgla-savali se u pjevanju, uglav-nom zvjerad u bližoj okolici nije mogla s mirom zanoćiti zbog njih.

Znala je Jagoda da će joj i ovaj Božić biti upropašten.

I, zaista, na sâm blagdan, Tadija još nekako izdrža pola dana, a onda se, unatoč Jago-dinu gunđanju, odjenu, obu svoje kundure, uspravi se i

Jagodin BožićMladenko Marijanović

podignu hlače, natuknu šešir, uze violinu, te ode niz Ferdinu luku – čestitati Božić Mijatu. Dalje se događalo uvijek isto. Ondje će se oni zapiti i preno-ćiti skupa. Pa će sutradan Mi-jat dopratiti Tadiju, da bi se kod njega nastavilo piti. Jago-da im pripravi sve na stol – ne bi dala obraz domaćinske ku-će ni pred takvim ugursuzom – a onda se uspne uz basamke u sobu i ljutito spusti kapak za sobom. Odozgo ih iz sobe ig-norira pa neka piju dok ne pocrkaju. Ima ona drugi izlaz napolje, kroz čardak, tako da ih uopće ne mora gledati. A zna, uostalom – kad pojedu i popiju sve što je na stolu – opet će se odvesti k Mijatu, vucajući sobom svoje instru-mente; samo ih valja trpjeti dok ne utihnu. Tek kad se do-bro uvjeri da su otišli, ona siđe i pospremi nered, te nanovo potpaljuje vatru koju su joj za-pustili. Konačno, drugoga ju-tra, Tadija će se vratiti sâm i strašno mamuran.

Tako je dosad bilo. Ali kad Jagoda vidje da ovoga puta ponovo idu zajedno k njoj, ba-uljajući više po snijegu nego po prtini, pomami se.

– Vjeru vam vašu, vodate se ko dvije subudale, nalet vas

odnio dabogda! – planu na njih s praga i ode smjesta gore u sobu, uz svoje basamke, os-tavivši ih neuslužene, a rakiju Tadija zna naći; kad mu pri-pne izrovi on nju i sa dna san-duka u kome je mlivo.

Bili su ovoga puta bučniji no inače, lažući jedan drugo-me o ratnim pothvatima. Ta-dija je kazivao kako je udavio jedne noći dva Čerkeza u isti mah, a Mijat će na to kako je njemu ponestalo streljiva na solunskoj fronti, pa je isto tako morao dohvaćati za vra-tove po dvojicu neprijatelj-skih vojnika i lupati im glavu o glavu, i još je to demonstrirao šireći svoje krakate ruke da bi onda svom silinom pukao pe-snicom o pesnicu. Članci na šakama pri takvom krešendu zvečali su mu kao suhe cje-panice.

Svirke više nije bilo jer je Tadija putem izgubio gudalo. "E neka, fala ti, Gospo blažena, dabogda ga i ne našo!", liko-vala je Jagoda u sebi, oslušku-jući odozgo.

– Šta nam ovo tvoja Jaga ne tjede nikakva mezeta uzduri-sat? – pitao je Mijat kao da ima pravo negodovati, no Tadija mu izrazom lica stavi do zna-nja da je nemoćan utjecati na

to. Nakon beznadnog sjedenja još neko vrijeme, Mijat se po-kupi i najzad pođe svojoj kući, a Jagoda i Tadija durit će se jedno na drugo cijeli ostatak dana, sve dok bez riječi ne po-đu i u postelju.

Ali kako je Tadiju u noći popuštao alkohol, on se vrpo-ljio i spopali ga hropci, pa kad Jagoda to više nije mogla slu-šati, sišla je niz basamke i pre-noćila na otomanu.

Ujutro trećeg dana Božića, usuo gust snijeg, a Tadija, sav razbarušen, neobrijan i s pat-ničkim izrazom lica, naredi unuku Stjepanu da ide duž prtine tražiti gudalo pa ako ga nađe dat će mu za nagradu da probere i pojede najljepše bombone s krizbana.

– E jesi pametan, đuturu-me jedan! – morade Jagoda napokon progovoriti. – Biva da dijete stomak obatali. Te je šećerke moja pokojna mati zamotala u ćageta i Boga pitaj otkad se kite po krizbanu.

– Samo ti iđi, nemoj nju slušat – skrati Tadija.

Stjepan je revno tražio, stopio i nogavice i rukavice rovinjajući po snijegu, ali gu-dalu ni traga. Najgore je što je ono ostalo u Ferdinoj njivi. Taj nije volio da se hoda čak niti

po njegovu snijegu. Kako je onuda vodio prečac, zimi je bio tobože velikodušan, ali čim se ukaže proljeće on čvr-sto zakuje vratnice i bodljika-vom žicom onemogući prela-zak preko ograde.

Jagoda je s Ferdom kao prvim komšijom ionako vodi-la tihi rat. Zadnji put su povod bile njegove kokoši. Jesenas joj raščeprkale cvijetnjak i gladiolama potkopale korije-nje. Kad su se zbog toga po-rječkali preko ograde, Ferdo je još bio i drzak: "Ibogati, Jago, đe piše da su to bile moje kokoši? Eto ste zbili parmake da se ne mere ni vrabac kroz ogradu provuć!"

Jagoda je kiptjela, danima ju to držalo, dok se najzad nije dosjetila kako će sama stati Ferdi na kraj, jer džaba se ža-liti Tadiji i miješati ga u taj spor kad se on naprosto nije znao svađati. Po kući se jogu-nio, ali prema komšiluku ni-kad. Čuvao je imidž dobričine i veseljaka.

Probušila je iglom zrno kukuruza, kroza nj provukla konac kojim je prethodno uvezala jednu ceduljicu s po-rukom za Ferdu i svezala čvor da se konac ne izvuče. Zatim je zagrabila šakom još kuku-ruza iz vreće, no zaključila je da je to mnogo, pa ponijela tek desetak zrna i prosula ih uz cvijetnjak, među kojima i ono s ceduljicom. Kad je navečer Ferdo pošao zabraviti kokoši-njac, pa posvijetlio karabitu-šom da vidi jesu li sve kokoši na broju, vidje da u pirge viri iz kljuna neki papirić. Uze ga, pritom joj izvukavši konac skroz iz želuca, odmota te imade što i pročitati: Bila sam kod Jagode u zijanu. Glasno opsova, na što su se kokoši po-čele uznemireno rakoliti, a jedna je i zakokodakala.

Dugo je sanjao osvetu i upravo se osjetio blagoslov-ljenim kad je u njivi našao Ta-dijino gudalo. Oko žice mu je, sve se cereći, vezivao papirić s porukom za vlasnika. A u njoj je klimavim rukopisom bilo napisano:

, deder mu štagod za kiriju priznaj!

Vala sam se odmo-rilo kod Ferde u njivi

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

Čarobnost Adventa

VAREŠ, Put mira 4mob. 061 791 133

12 13

IZ PRVE RUKE

isam s posebnom pozor-nošću slušao kočijašev i Jakovljev razgovor o po-Nlitici jer sam sličnim raz-

govorima već bio istraumiran u našoj kući; u našem dvorištu skupljalo se znatno manje lju-di nego obično, kada stariji susjedi dođu popiti kavu i pu-no više rakije obično bi razgo-varali o poljoprivredi i otku-pu, ribi i Neretvi, ali to mistič-no Hrvatsko proljeće uvuklo se u našu stvarnost kao miš među vreće sa žitom, znaš da je tu i da čini štetu, a ne možeš ga se riješiti. Majčin brat Božo živio je u Metkoviću, ondje je bio direktor riječne luke, bio sam jednom u njegovom ure-du koji je gledao na rijeku i brodove na njoj i kojim je do-minirao golemi globus i po-morska karta svijeta; dajo Bo-žo bio je najomiljeniji među svima nama, ali ćaća kad god bi se nadrmao rakije, a drmao ju je stalno, spominjao bi da treba otići u Bože i svakako 'stati iza njega', jer komunisti znaju da je on 'dobar sa Sav-kom i Tripalom' i da će sigur-no nastradati, jer je čuo da je Tito rekao da će Zagreb po-mesti željeznom metlom. Sve to bilo mi je nerazumljivo, ali evo i Jakov čovjeku sa zapre-gom govori kako nema jedne jedine jebene table s ijednom hrvatskom riječi i da su u tom Varešu Hrvati većina, a opet na ploči zgrade općine piše 'Skupština opštine Vareš'. Za-pravo, to i nije bio razgovor, više je to bio Jakovljev govor kočijašu koji je na kolima imao razbacane gajbe i pra-zne džakove, bio sam žedan i kad sam u jednoj gajbi vidio bocu s tankocrvenom tekući-nom, potegao sam nekoliko gutljaja. Nije bilo vino, ali nije bio ni sok kako sam se nadao, bio je to prošek i to slatko piće odmah me omamilo. Jakov je objašnjavao starcu da u pla-nini Zvijezdi nad Varešom ima selo Vijaka u kojemu je mili-cijska stanica veća od one u Ilijašu, a to je samo zato što tu žive Hrvati, a oni su vazda ne-što krivi, pa eto tolika milicija gore po toj planini nadzire naš narod u velikom selu s gole-

mom crkvom i najvećim hras-tom u Bosni pred njom. Shva-tio sam da je to Hrvatsko pro-ljeće vezano za pravo na go-vor našim jezikom, ali nisam bio svjestan ikakve razlike iz-među tog i svih drugih jezika naših naroda i narodnosti o kojima govore na televiziji, ako bi se išta od ćaće i moglo čuti. U Metkoviću su govorili da govore hrvatskim jezikom, tako je govorio moj dajo Božo, dainica Rajka i moj rođak Ma-to, a mi smo u osnovnoj školi u Višićima govorili hrvatsko-srpski i češće srpsko-hrvatski jezik, kojemu nas je učila na-stavnica Zora Juras, pa mi je u glavi sve vrilo od nelogičnosti, ali i od ovog slatkastoga i ljep-ljivoga pića koje je žućkaste jablanove pobodene kao guš-čja pera uz cestu pretvaralo u nebeske nemani koje samo što ne ubiju nas trojicu i konja.

Konja je, slušajući Jakova, seljak tukao do iznemoglosti. Prolazili smo kroz selo Drače-vo gdje sam išao na vjeronauk kod staroga dume Jakova Bar-barića, koji je imao crno naliv-pero i kojim je u debele knjige upisivao sve važne podatke u našoj velikoj župi: tko se rodio i kada, kada je kršten, tko je umro i kada, te sve podatke o primanju svetih sakramena-ta, pa sam i ja tako prva dva sakramenta primio u staroj maloj crkvici pod čempresi-ma u brdu, do koje je vodio put pun zmija, a krizman sam u novoj crkvi u Dračevu, iz-građenoj na maloj zaravni uz put, do koje se s obje strane valja malo uspinjati i prezno-jiti. U našem selu se baš te go-dine počelo praviti novo grob-lje, rečeno je da ćemo dobiti svoju župu, pa ovi dripci koji su mlađi od mene, neće više morati ići u Dračevo po sakra-mente.

Seljak je mlatio po konju kao da ga mrzi i taman kad smo se uspeli do vrha i do crkve Jakov je naglo sišao sa zaprege, bio je iznenađen i ko-čijaš i ja i konj, a on je rekao:

– Sram te bilo, mrcinjače stari! Kako te bola odboga nije stid pa kandžijaš po njemu ko da nije živo biće?!

To je i za mene značilo da je vrijeme da sletim sa zapre-ge; seljak i konj su produžili, a Jakov je još ljutito mrmljao za njim.

– Je svidi budale. Ja mu go-vorim o ozbiljnim stvarima, ma to je strašni sud kako su ovo ozbiljne stvari, a on ubi onog jadnog konja.

– A, jebi ga, klize mu pot-kovice, asfalt je vruć, a valjalo je malo i uzbrdo...

Naslonili smo se na ogra-du malog nadvožnjaka nad prugom koja je izbijala iza crkve i išla preko mosta u Ga-belu. Kad bi išli na vjeronau-ku, pili bismo puno vode i mu-čili svoje mjehure samo da bi

sačekali staroga ćiru i kladili se tko će moći dulje pišati po njemu. Nikada nisam pobije-dio.

– Eto vidiš – reče Jakov, ra-doznalo zagledajući sepet s jeguljama – ukidaju i ovu pru-gu; ništa to nije bez veze, sve je to planski. Kad ljudima doli ukineš prugu on više neće moć živit nako kako je prije živio. Ta nije Franjo Josip bio manit kad je naredio da se ovuda prosječe željeznica, dragog ti Isusa poljubim, ja i prije nego si se ti rodio sjeo u ćiru i pravac: Vareš! I tamo car bio došo, naredio odma viso-ku peć. Đe li Beč, đe li Vareš... Eno, da nije to uradio, Vareš bi i sada ko za Turaka živio. Ima više Ercegovaca u Varešu ne-go što će ji bit vamo kad se pruga ukine!

Podbacio je ruke pod reb-ra. Otpuhnuo u smjeru zapre-ge koja je nestajala sa silaska na neki poljski put.

– E, što me nasekira mrci-njak. Volio bi da je mene zvi-zno onom kandžijom, nego konja.

– A vazda se konja kandži-jom ćeralo, Jakove... U nas u Čeljevu, dok Kordići nisu do-vezli traktore, samo su kan-džije po polju radile...

– Ima gori, oko Vareša, ja-ka šuma. Šta jaka, niko ne zna dokle je to. S jedne strane pre-ma Zavidovićima, s druge pre-ma Olovu. Moja Mara kuha za radnike. Đe oni, tud i ona... E, tamo đe ne more mašina, mo-re konj. Išo ja jednom. Dva-dest-trides konja odjednom izvlače. To su trupci ko visoka peć. Ma, da jednog ođe u polje zabodeš, jedino bi se on vidio između brda. Vlače oni jadni konji, to pjeni na usta, udaraju zadnjim nogama u vagire, sve doli đe čekaju fapovi trineske. Mlate one konje, mi pekli ja-nje. Taman bilo gotovo kad je to počelo ozgar silazit. Ja ta-man da odlomim onaj zapo-rak, ma taman da zagrizem, ali mi prisjelo kad sam vidio kako mlate konje. Samo jedan stari, zadnji je on, stari i konj i on, pa iđu ozadi da ne bi na-stradali u onoj gužvi. Valjaju se oni trupci niz potok ko ljudi

u nas o pazarnom danu. A sta-ri sve polako. Nema ni kandži-je! Drži konja desnom pod vratom, a lijevom rukom mu pomalo briše čelo i miluje ga. Samo mu tepa: 'Oj, Mrkune, ooj, polako, polako, tako Mr-kune...' Odma sam mu odnio zaporak i pivu, a konju vode. Bilo je tries metara u jeli...

– Ima li tamo onih pravi jela, što se na televiziji kite pred Božić?

– Koji si ti ono razred?– Sad ću u osmi...– Pa ja sam mislio da si ti

pametan! Pa Vareš ti je, bola ne bio, jedna velika jela, naj-veća u Bosni. Cijela Zvijezda svijetli pred Božić. Ljudi i ko-nji prte snijeg i dolaze na polnoćku. Rođak Goran ti je ministrant, a rodica Gordana pjeva u zboru. A Mara ti je i bez Božića stalno u crkvi. Znaš šta ja mislim, mali...

– Ja mislim da ću ja pas od umora, ne mogu više sam vuć sepet, daj pomozi ovih dvje-sto-tristo metara do Ivanko-vića...

Kao da me nije čuo. Češkao je brkove. Pljunuo, što je za njega prava rijetkost, za raz-liku od naših ljudi koji čuče pod murvama i vazda pljuc-kaju.

– Mali, mislim da kandži-jaš nije bio Hrvat! On je od muke što ništa ne smije reć mlatio po konju.

– Ko da je konj Hrvat!– Pa to je strašni sud. Vako

ti je i u Varešu. Čim spomeneš Hrvatsko proljeće, sve se razi-đe. Ko da je neko prno, da op-rostiš...

Napokon smo prepuzali most preko rijeke Krupe i dobacili do Ivankovićeve krč-me; tu je vazda puno vozača kamiona, tu se vrte janjci i preskupo pečenje za nas, ali vozači sigurno imaju novaca, tu je i par konobarica u koje bi po cijeli dan i noć buljili mom-ci, a i meni nije bilo mrsko pogledati kratke dlačice po crnkinim nogama, koja je umjesto grudi pod košuljom skrivala dva šipka glavaša, u svakom je kilo do kilo i pol, pa sam par puta poručio pivo i širio oči kad se ona naginje da mi ga otvori, a oni šipci se cr-vene i naginju prema van.

Sad nisam mogao poručiti pivo jer je Jakov s ceste odmah zavukao ruku u kameno kori-to pod starom murvom i izva-dio sok. Žut i neodoljiv. Otvo-rio sam čep zubima i sasuo ga u grlo. Jakov je dotucao bocu kiseljaka, a podrignuli smo zajedno, različitom jačinom. Ljudi su stajali iza stolova i ra-dosno se rukovali s Jakovom, on je legenda i svuda ga svi znaju, svi mu se raduju, to je očito. Veliko korito prskalo je kao talijanska fontana na televiziji, bilo je vazda puno vode i svih mogućih pića koja su se hladila, a šarani i neke druge ribe tiskale se između boca, čekajući da ih stari Ivanković baci na roštilj, što se obično događalo uvečer. Nitko nije obraćao pažnju na mene, ni ona zanosna Bosan-ka koja povremeno živi u mo-joj nedužnoj mašti, pa sam izvrnuo sepet s jeguljama i ugorom u korito. Neke jegulje

su ispale pokraj korita i gmi-zale po betonu, Bosanka je podvrisnula kao da sam bacio zmije na nju, a Jakov je sjeo i rekao:

– Ovo je moj pomoćnik. Usto se jutros u četeri i lovio, evo sve do sad. Ivankoviću, vagni ribu i plati malom!

Ovaj je oduševljeno buljio u, kao ruke debele, jegulje i pozvao sina:

– Nikica, donesider vagu, a mater neka donese pare! Zna ona đe su.

Nikica je išao sa mnom u razred, bio je visok i tanak, nekako ženski nježan. Nosio je debele naočale, s jednim staklom uvijek pričvršćenim hanzaplastom. Pogledao me kao neznanca i nestao u kući. Jakov je već iz janjeće glavu-šice vadio oko i ponudio me jednim. Povratio sam i prošek i sok, sve me boljelo, a najviše mi se smučilo to mrtvo ja-njeće oko.

Polili su me vodom, crnka mi je pridržavala čelo, nazvala me velikim momkom, pa sam učas opet bio dobro, jak ko ona jela sa Jakovljeve planine Zvijezde gdje ćemo i mi jed-nom morati poći, čim nam ukinu to hrvatsko proljeće i prugu!

Narednih dana, što bi žeš-će peklo, sve intenzivnije sam maštao o tom gradu i toj mis-tičnoj šumi, Božiću u dubo-kom snijegu, o visokoj peći za koju nisam znao čemu služi. Na koncu bih malo promislio i o konobarici, pa lako zaspao.

(kraj petog nastavka i prvog poglavlja)

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

JakovDragan Marijanović

-roman u nastajanju-

ZLATNI PIRDragi mama i tata!

Godine su samo vrijeme što teče kraj vas, za sve puno vam hvala od sviju nas.Pedeset godina prođe kao u snu, jer je vaša ljubav bila uvijek kraj vas tu.

Prije 50 godina (1961.) Mijo Lekić iz Pržića i Marica Bogeljić iz Tisovaca sklopiše brak u župnoj crkvi u Varešu. Ovom svijetu podariše nas petero djece: Žana, Manuela, Renata, Silvano i Danijela, dvanaestero unučadi: Dolores, Dejan, Kosana, Tea, Tina, Manuel, Lorena, Tea, Mia, Flora, Roko i Filip, i tri praunuka: Luka, Antonio i Tibor. Na dan 6. kolovoza 2011. okupismo se da proslavimo njihovu borbu, tugu, boli, a ponajviše radost koju i mi osjetismo skupa s njima. Hvala Bogu što vas imamo za roditelje.

Vaša djecaMijo i Marica Lekić

VAREŠ, Put mira 4mob. 061 791 133

12 13

IZ PRVE RUKE

isam s posebnom pozor-nošću slušao kočijašev i Jakovljev razgovor o po-Nlitici jer sam sličnim raz-

govorima već bio istraumiran u našoj kući; u našem dvorištu skupljalo se znatno manje lju-di nego obično, kada stariji susjedi dođu popiti kavu i pu-no više rakije obično bi razgo-varali o poljoprivredi i otku-pu, ribi i Neretvi, ali to mistič-no Hrvatsko proljeće uvuklo se u našu stvarnost kao miš među vreće sa žitom, znaš da je tu i da čini štetu, a ne možeš ga se riješiti. Majčin brat Božo živio je u Metkoviću, ondje je bio direktor riječne luke, bio sam jednom u njegovom ure-du koji je gledao na rijeku i brodove na njoj i kojim je do-minirao golemi globus i po-morska karta svijeta; dajo Bo-žo bio je najomiljeniji među svima nama, ali ćaća kad god bi se nadrmao rakije, a drmao ju je stalno, spominjao bi da treba otići u Bože i svakako 'stati iza njega', jer komunisti znaju da je on 'dobar sa Sav-kom i Tripalom' i da će sigur-no nastradati, jer je čuo da je Tito rekao da će Zagreb po-mesti željeznom metlom. Sve to bilo mi je nerazumljivo, ali evo i Jakov čovjeku sa zapre-gom govori kako nema jedne jedine jebene table s ijednom hrvatskom riječi i da su u tom Varešu Hrvati većina, a opet na ploči zgrade općine piše 'Skupština opštine Vareš'. Za-pravo, to i nije bio razgovor, više je to bio Jakovljev govor kočijašu koji je na kolima imao razbacane gajbe i pra-zne džakove, bio sam žedan i kad sam u jednoj gajbi vidio bocu s tankocrvenom tekući-nom, potegao sam nekoliko gutljaja. Nije bilo vino, ali nije bio ni sok kako sam se nadao, bio je to prošek i to slatko piće odmah me omamilo. Jakov je objašnjavao starcu da u pla-nini Zvijezdi nad Varešom ima selo Vijaka u kojemu je mili-cijska stanica veća od one u Ilijašu, a to je samo zato što tu žive Hrvati, a oni su vazda ne-što krivi, pa eto tolika milicija gore po toj planini nadzire naš narod u velikom selu s gole-

mom crkvom i najvećim hras-tom u Bosni pred njom. Shva-tio sam da je to Hrvatsko pro-ljeće vezano za pravo na go-vor našim jezikom, ali nisam bio svjestan ikakve razlike iz-među tog i svih drugih jezika naših naroda i narodnosti o kojima govore na televiziji, ako bi se išta od ćaće i moglo čuti. U Metkoviću su govorili da govore hrvatskim jezikom, tako je govorio moj dajo Božo, dainica Rajka i moj rođak Ma-to, a mi smo u osnovnoj školi u Višićima govorili hrvatsko-srpski i češće srpsko-hrvatski jezik, kojemu nas je učila na-stavnica Zora Juras, pa mi je u glavi sve vrilo od nelogičnosti, ali i od ovog slatkastoga i ljep-ljivoga pića koje je žućkaste jablanove pobodene kao guš-čja pera uz cestu pretvaralo u nebeske nemani koje samo što ne ubiju nas trojicu i konja.

Konja je, slušajući Jakova, seljak tukao do iznemoglosti. Prolazili smo kroz selo Drače-vo gdje sam išao na vjeronauk kod staroga dume Jakova Bar-barića, koji je imao crno naliv-pero i kojim je u debele knjige upisivao sve važne podatke u našoj velikoj župi: tko se rodio i kada, kada je kršten, tko je umro i kada, te sve podatke o primanju svetih sakramena-ta, pa sam i ja tako prva dva sakramenta primio u staroj maloj crkvici pod čempresi-ma u brdu, do koje je vodio put pun zmija, a krizman sam u novoj crkvi u Dračevu, iz-građenoj na maloj zaravni uz put, do koje se s obje strane valja malo uspinjati i prezno-jiti. U našem selu se baš te go-dine počelo praviti novo grob-lje, rečeno je da ćemo dobiti svoju župu, pa ovi dripci koji su mlađi od mene, neće više morati ići u Dračevo po sakra-mente.

Seljak je mlatio po konju kao da ga mrzi i taman kad smo se uspeli do vrha i do crkve Jakov je naglo sišao sa zaprege, bio je iznenađen i ko-čijaš i ja i konj, a on je rekao:

– Sram te bilo, mrcinjače stari! Kako te bola odboga nije stid pa kandžijaš po njemu ko da nije živo biće?!

To je i za mene značilo da je vrijeme da sletim sa zapre-ge; seljak i konj su produžili, a Jakov je još ljutito mrmljao za njim.

– Je svidi budale. Ja mu go-vorim o ozbiljnim stvarima, ma to je strašni sud kako su ovo ozbiljne stvari, a on ubi onog jadnog konja.

– A, jebi ga, klize mu pot-kovice, asfalt je vruć, a valjalo je malo i uzbrdo...

Naslonili smo se na ogra-du malog nadvožnjaka nad prugom koja je izbijala iza crkve i išla preko mosta u Ga-belu. Kad bi išli na vjeronau-ku, pili bismo puno vode i mu-čili svoje mjehure samo da bi

sačekali staroga ćiru i kladili se tko će moći dulje pišati po njemu. Nikada nisam pobije-dio.

– Eto vidiš – reče Jakov, ra-doznalo zagledajući sepet s jeguljama – ukidaju i ovu pru-gu; ništa to nije bez veze, sve je to planski. Kad ljudima doli ukineš prugu on više neće moć živit nako kako je prije živio. Ta nije Franjo Josip bio manit kad je naredio da se ovuda prosječe željeznica, dragog ti Isusa poljubim, ja i prije nego si se ti rodio sjeo u ćiru i pravac: Vareš! I tamo car bio došo, naredio odma viso-ku peć. Đe li Beč, đe li Vareš... Eno, da nije to uradio, Vareš bi i sada ko za Turaka živio. Ima više Ercegovaca u Varešu ne-go što će ji bit vamo kad se pruga ukine!

Podbacio je ruke pod reb-ra. Otpuhnuo u smjeru zapre-ge koja je nestajala sa silaska na neki poljski put.

– E, što me nasekira mrci-njak. Volio bi da je mene zvi-zno onom kandžijom, nego konja.

– A vazda se konja kandži-jom ćeralo, Jakove... U nas u Čeljevu, dok Kordići nisu do-vezli traktore, samo su kan-džije po polju radile...

– Ima gori, oko Vareša, ja-ka šuma. Šta jaka, niko ne zna dokle je to. S jedne strane pre-ma Zavidovićima, s druge pre-ma Olovu. Moja Mara kuha za radnike. Đe oni, tud i ona... E, tamo đe ne more mašina, mo-re konj. Išo ja jednom. Dva-dest-trides konja odjednom izvlače. To su trupci ko visoka peć. Ma, da jednog ođe u polje zabodeš, jedino bi se on vidio između brda. Vlače oni jadni konji, to pjeni na usta, udaraju zadnjim nogama u vagire, sve doli đe čekaju fapovi trineske. Mlate one konje, mi pekli ja-nje. Taman bilo gotovo kad je to počelo ozgar silazit. Ja ta-man da odlomim onaj zapo-rak, ma taman da zagrizem, ali mi prisjelo kad sam vidio kako mlate konje. Samo jedan stari, zadnji je on, stari i konj i on, pa iđu ozadi da ne bi na-stradali u onoj gužvi. Valjaju se oni trupci niz potok ko ljudi

u nas o pazarnom danu. A sta-ri sve polako. Nema ni kandži-je! Drži konja desnom pod vratom, a lijevom rukom mu pomalo briše čelo i miluje ga. Samo mu tepa: 'Oj, Mrkune, ooj, polako, polako, tako Mr-kune...' Odma sam mu odnio zaporak i pivu, a konju vode. Bilo je tries metara u jeli...

– Ima li tamo onih pravi jela, što se na televiziji kite pred Božić?

– Koji si ti ono razred?– Sad ću u osmi...– Pa ja sam mislio da si ti

pametan! Pa Vareš ti je, bola ne bio, jedna velika jela, naj-veća u Bosni. Cijela Zvijezda svijetli pred Božić. Ljudi i ko-nji prte snijeg i dolaze na polnoćku. Rođak Goran ti je ministrant, a rodica Gordana pjeva u zboru. A Mara ti je i bez Božića stalno u crkvi. Znaš šta ja mislim, mali...

– Ja mislim da ću ja pas od umora, ne mogu više sam vuć sepet, daj pomozi ovih dvje-sto-tristo metara do Ivanko-vića...

Kao da me nije čuo. Češkao je brkove. Pljunuo, što je za njega prava rijetkost, za raz-liku od naših ljudi koji čuče pod murvama i vazda pljuc-kaju.

– Mali, mislim da kandži-jaš nije bio Hrvat! On je od muke što ništa ne smije reć mlatio po konju.

– Ko da je konj Hrvat!– Pa to je strašni sud. Vako

ti je i u Varešu. Čim spomeneš Hrvatsko proljeće, sve se razi-đe. Ko da je neko prno, da op-rostiš...

Napokon smo prepuzali most preko rijeke Krupe i dobacili do Ivankovićeve krč-me; tu je vazda puno vozača kamiona, tu se vrte janjci i preskupo pečenje za nas, ali vozači sigurno imaju novaca, tu je i par konobarica u koje bi po cijeli dan i noć buljili mom-ci, a i meni nije bilo mrsko pogledati kratke dlačice po crnkinim nogama, koja je umjesto grudi pod košuljom skrivala dva šipka glavaša, u svakom je kilo do kilo i pol, pa sam par puta poručio pivo i širio oči kad se ona naginje da mi ga otvori, a oni šipci se cr-vene i naginju prema van.

Sad nisam mogao poručiti pivo jer je Jakov s ceste odmah zavukao ruku u kameno kori-to pod starom murvom i izva-dio sok. Žut i neodoljiv. Otvo-rio sam čep zubima i sasuo ga u grlo. Jakov je dotucao bocu kiseljaka, a podrignuli smo zajedno, različitom jačinom. Ljudi su stajali iza stolova i ra-dosno se rukovali s Jakovom, on je legenda i svuda ga svi znaju, svi mu se raduju, to je očito. Veliko korito prskalo je kao talijanska fontana na televiziji, bilo je vazda puno vode i svih mogućih pića koja su se hladila, a šarani i neke druge ribe tiskale se između boca, čekajući da ih stari Ivanković baci na roštilj, što se obično događalo uvečer. Nitko nije obraćao pažnju na mene, ni ona zanosna Bosan-ka koja povremeno živi u mo-joj nedužnoj mašti, pa sam izvrnuo sepet s jeguljama i ugorom u korito. Neke jegulje

su ispale pokraj korita i gmi-zale po betonu, Bosanka je podvrisnula kao da sam bacio zmije na nju, a Jakov je sjeo i rekao:

– Ovo je moj pomoćnik. Usto se jutros u četeri i lovio, evo sve do sad. Ivankoviću, vagni ribu i plati malom!

Ovaj je oduševljeno buljio u, kao ruke debele, jegulje i pozvao sina:

– Nikica, donesider vagu, a mater neka donese pare! Zna ona đe su.

Nikica je išao sa mnom u razred, bio je visok i tanak, nekako ženski nježan. Nosio je debele naočale, s jednim staklom uvijek pričvršćenim hanzaplastom. Pogledao me kao neznanca i nestao u kući. Jakov je već iz janjeće glavu-šice vadio oko i ponudio me jednim. Povratio sam i prošek i sok, sve me boljelo, a najviše mi se smučilo to mrtvo ja-njeće oko.

Polili su me vodom, crnka mi je pridržavala čelo, nazvala me velikim momkom, pa sam učas opet bio dobro, jak ko ona jela sa Jakovljeve planine Zvijezde gdje ćemo i mi jed-nom morati poći, čim nam ukinu to hrvatsko proljeće i prugu!

Narednih dana, što bi žeš-će peklo, sve intenzivnije sam maštao o tom gradu i toj mis-tičnoj šumi, Božiću u dubo-kom snijegu, o visokoj peći za koju nisam znao čemu služi. Na koncu bih malo promislio i o konobarici, pa lako zaspao.

(kraj petog nastavka i prvog poglavlja)

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

JakovDragan Marijanović

-roman u nastajanju-

ZLATNI PIRDragi mama i tata!

Godine su samo vrijeme što teče kraj vas, za sve puno vam hvala od sviju nas.Pedeset godina prođe kao u snu, jer je vaša ljubav bila uvijek kraj vas tu.

Prije 50 godina (1961.) Mijo Lekić iz Pržića i Marica Bogeljić iz Tisovaca sklopiše brak u župnoj crkvi u Varešu. Ovom svijetu podariše nas petero djece: Žana, Manuela, Renata, Silvano i Danijela, dvanaestero unučadi: Dolores, Dejan, Kosana, Tea, Tina, Manuel, Lorena, Tea, Mia, Flora, Roko i Filip, i tri praunuka: Luka, Antonio i Tibor. Na dan 6. kolovoza 2011. okupismo se da proslavimo njihovu borbu, tugu, boli, a ponajviše radost koju i mi osjetismo skupa s njima. Hvala Bogu što vas imamo za roditelje.

Vaša djecaMijo i Marica Lekić

14 15

IN MEMORIAM

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

POSLJEDNJI POZDRAVnašem dragom

MIJI DUJANOVIĆU(9.IX.1923. – 12.XI.2011.)

Zauvijek ćeš živjeti u našim sjećanjima.Počivaj u miru Božjem!

Supruga Ana, sin Dejan, kćerka Gorana, sestre Ranka i Jelena, zet Danijel, sestrići Gorazd i Sanja, te ostala rodbina

POSLJEDNJI POZDRAV

dragoj

SNJEŽI

od Igora, Nataše, Nikoline i Josipa.Počivaj u miru Božjem!

POSLJEDNJI POZDRAVDana 23. studenog 2011. u 67. godini života

preminula je naša draga

MARIJA FRANJIĆ rođ. Grabovac(31.III.1945. – 23.XI.2011.)

Teška bolest istrgnula te iz naših zagrljaja, ali iz srca nikad neće. Počivala u miru!

Suprug Franjo, sinovi Valentin i Zdenko, nevjeste Ivana i Željka, unuk Igor te ostala rodbina

POSLJEDNJI POZDRAVnašem dragom, plemenitom, hrabrom i ljubljenom

suprugu, ocu, bratu i djedu

SLAVKU DODIKU(1933. – 2011.)

Riječi su posve nedovoljne da bi smo ti odali poštovanje i iskazali zahvalnost za tvoju dobrotu. Ostat ćeš zauvijek u našim sjećanjima.

Hvala svima koji su nam izrazili sućut i bili uz nas u teškim trenucima. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAVnašem dragom, plemenitom, hrabrom i ljubljenom

ocu, djedu, svekru

SLAVKU DODIKU(1933. – 2011.)

S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe. Čuvali te anđeli.

Počivaj u miru Božjem!

Sin Ljudevit s obitelji

IN MEMORIAMDana 14. prosinca 2011. navršava se 40 tužnih dana

od smrti naše drage mame

JANJE ŠIMIĆ rođ. JurićDraga naša majko, tvoj dragi lik, dobrotu i plemenitost vječno ćemo nositi i čuvati u našim srcima, a tvoj vječni dom kititi cvijećem i zalijevati suzama.

S ljubavlju i poštovanjem, tvoja djeca: Jozo, Luka, Marija i Zorica

POSLJEDNJI POZDRAV

našoj dragoj

SNJEŽANI PLEJIĆ rođ. Mutić(6.VIII.1951. – 16.XI.2011.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe.

Počivala u miru!

Sin Nikola i suprug Željko

POSLJEDNJI POZDRAVObavještavamo naše drage Varešane diljem svijeta da

je naš dragi suprug i otac

ANTO ŠIMUNDIĆ – ŠIMUNDIJAtragično izgubio život dana 22. studenog 2011.

Sahranu smo obavili po njegovoj želji u rodnom mu Kreševu.

Ovim putem želimo zahvaliti cvjećarni "Palma" na velikoj pomoći i profesionalno odrađenom poslu.

Velika hvala dragoj rodbini, susjedima i prijateljima koji su nam pomogli u ovim teškim trenucima. Zahvalnost do neba dugujemo Radoslavu i Anti Dodiku koji prođoše našu golgotu draga srca.

Hvala svima koji su imali želju, ali nisu znali ili nisu mogli prisustvovati sahrani.

Ožalošćena obitelj

Oprosti mu Gospodine što je pokleknuo noseći svoj križ.

Voli te tvoja Josipa

TUŽNO SJEĆANJEDana 28. studenog navršila su se dva mjeseca

otkako nije s nama naš dragi

IVO MATIČEVIĆ Mije(24.VI.1929. – 28.IX.2011.)

(umro i sahranjen u Nizozemskoj)

Tuga i bol za tobom ne mogu prestati nikad... nikad. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJEDana 14. prosinca 2011. navršavaju se tri godine od

smrti našeg dragog oca

MARIJANA ŠIMIĆABio si nam uzor i ponos. Dok mi postojimo, postojat će i uspomena na tvoj dragi i plemeniti lik.

Hvala ti, tata!

S ljubavlju i poštovanjem, zahvalna djeca

iže se teška zavjesa, a na-rodni orkestar pod rav-nanjem Željka Jerkovića Dizvodi kolo. Publika od-

mah pljeskom podržava ritam kola. Svi su kao jedno. Vidno uzbuđen za mikrofon izlazi naš Šimo i biranim riječima pozdravlja goste i posjetitelje, i želi im ugodnu zabavu uz ru-dare i rudarsku djecu KUD-a "Jedinstvo" Vareš. Rudari poz-draviše rudare na nogama. Svi su ustajali i pljeskom nam za-željeli dobrodošlicu. Večer za nezaborav je tek počela, a već se događaju spektakularne stvari. Ta pozitivna energija koju su gledatelji prenijeli na nas izvođače utjecala je na to da smo svi od sebe davali i vi-še nego što smo mogli i znali.

Redoslijed izvođenja pro-grama nije bitan. Bitno je ono što se kasnije događalo. Uz narodni orkestar svoje dvije programom predviđene pje-sme otpjeva Mira Šormaz. Ali, program je jedno, a zbilja dru-go. Publika traži još. Pjeva Mi-ra još jednu pjesmu. Zahva-ljuje se publici koja traži još. To još će biti nešto kasnije. Za mikrofon izlazi Elvira Idžako-vić i pjeva pobjedničku pjes-mu s netom održanog festiva-la narodne glazbe Ilidža '68. "Ah, ljubav, ljubav". U dvorani ovacije. Elvira završi pjesmu, jedva se dotetura do iza zavje-se i od uzbuđenja pade u nes-vijest. Publika viče: "Još, još". Voditelj objašnjava situaciju i obeća da će se Elvira opet po-javiti. Tako je i bilo pred kraj programa.

Izlaze folkloraši predvo-đeni neponovljivim koreogra-fom Šabanom Lulićem, izvode igre iz Bosne. Ritam glazbe publika prati pljeskom. Po za-vršetku opet "još". Ponovi se nekoliko završnih taktova kola.

Dijelove prekrasne "Pjes-me nad pjesmama" izvode Mladenka i Petko. U dvorani muk. Stihovi su se nizali, a iz-vrsni Petkovići su ih sjajno govorili. Kraj? Ma kakav kraj! "Još". I glumci ponoviše završ-ni dio svog recitala.

Na bini su članovi muškog okteta. Samouvjereni. Domi-nantni. U crnim odijelima, bi-jelim košuljama i crnim lep-tir-mašnama zapjevaše Filip, Ljubo Pejčinović, Ivica i Mla-den Andrijević, Rajmund i Au-gust Rajković, te Ljubo Rajić i Cane Marinčić. Dvorana opet na nogama. Tri predviđene skladbe za tako zahtjevnu pu-bliku malo je, izveli su još dvi-je. Kasnije će opet pjevati.

Ponovo folklor. Rugovo – igre s Kosova. Opet briljiraju i opet igraju na "bis".

Pojavljivanje zabavnog or-kestra pod ravnanjem Josipa Hingera izaziva ovacije. Izlaze Emilija Tokmačić i Ivica Čon-drić i oduševljavaju svojim pjevanjem. "Plave španske oči" Ivica mora dva puta pje-vati. Emilija ne izvodi samo dvije nego tri pjesme.

"Luda", pjesma ne znam kojeg autora, ali u maestral-noj izvedbi glumca Slobodana Miletića Ćuleta ponovo je di-gla publiku na noge. Ćule je na zahtjev nezasite publike mo-rao ponoviti gotovo pola sti-hova ne tako male pjesme.

Do kraja programa svi su još po jedanput nastupili, i svi su morali svirati, pjevati, glu-miti i igrati na "bis". Predviđe-nih dva sata pretvorilo se u če-tiri sata programa. Bila je to

večer na "bis". Bila je to neza-boravna noć za amatere KUD "Jedinstvo" i za naše domaći-ne, stanovnike Ljubije. Svaka-ko i za našeg Šimu Mirčića.

Zavjesa je spuštena. Prela-zimo u drugu dvoranu, pred-viđenu za igranke. I tu je mno-štvo svijeta. Posebno mladog. Na igranci svira naš zabavni orkestar. Zbog produženog trajanja programa i zbog po-vratka u Vareš igranka je tra-jala nešto kraće. Stiglo se za-plesati i porazgovarati s do-maćinima, kao i osjetiti odu-ševljenje koje je iz velike dvo-rane preneseno u ovu manju. Pohvale i samo pohvale. Za amatera su to najbolje nagra-de.

Oko 22 sata već smo bili kod našeg "Sanosa", spremni za put. Ljubazni domaćini do-nesoše dvije ogromne karton-ske kutije sendviča. "Za puta", rekoše. Pozdravi, zagrljaji, po-ljupci. I, naravno, zahvala za sve što smo doživjeli, i poziv rudarima da dođu u Vareš sa svojim kulturnim društvom i budu naši gosti.

Franjo svirnu i krenusmo ka Varešu. U autobusu žamor. Na licima još uvijek ushićenja doživljenim. Prepričavaju se dojmovi, zgode i osjećaji. Jedu se sendviči. Netko od starijih konstatira kako se zaboravilo kupiti piće. "Kupit ćemo u Ba-njoj Luci", reče netko, ali se nade raspršiše jer su svi ugo-stiteljski i trgovački objekti u Banjoj Luci bili zatvoreni. Bli-ži se ponoć. Neki razočarani uvališe se u naslone svojih sjedala sa željom da zaspu i

prespavaju put do Vareša. Na radiju označiše točno vrijeme – 24 sata. Cane Marinčić uze gitaru i odsvira tuš. Svi pogle-daše prema njemu. "Dragi moji, upravo je počeo moj ro-đendan. Pozivam vas na piće", reče i članovi okteta ispod sje-dala izvukoše nekoliko karto-na vina. Autobus živnu. Čestit-ke, pjesma... Ne sjećam se da je itko spavao do Vareša.

Ulazimo u Majdan. Tek je svanulo. Dan će biti vedar. Lju-di hrle na posao.

Profesor Komarica uze mikrofon u ruku i reče: "Za-služili ste nagradu. Nitko da-nas ne mora na posao, niti đaci u školu. Sve ćemo op-ravdati." Divno jutro!

Istovarismo opremu u prostorije Doma. Svatko kre-nu na svoju stranu zaokupljen razmišljanjima o doživlje-nom. Nas nekoliko, s ostat-kom vina i gitarom pođosmo u prizemlje Doma, u bife "Kod Maleckog". Zauzeli smo stol u kutu i uz dopuštenje vlasnika zapjevasmo.

Ulazili su i odlazili drugi gosti. Žurili su na posao. U to vrijeme privodili su se kraju poslovi oko izgradnje i pu-štanja u rad separacije u Va-rešu. Malecki za stol donese oval mezeta i dvolitru vina. "Od inženjera", reče i pokaže na čovjeka za šankom. Zov-nemo ga za stol, zahvalimo se i otpjevamo nekoliko pjesama po njegovoj želji. Slovenac je i radi na separaciji, a pjesmom smo mu dirnuli dušu. Ubrzo dođoše novi ovali mezeta i nove boce vina. Od inženjera. Od gazde. Od onoga za drugim stolom...

Prekrasna večer na "bis" prereste u prekrasan dan is-punjen mezom i vinom na "bis".

I to je amaterizam...

Večer na "bis"Piše Željko Franjkić

IZ ANALA KUD-a "JEDINSTVO" (II)

Na kraju ovog serijala o glazbi i amaterima našega grada dopus-tite mi da, uz ispriku što to nije napisano pravovremeno, nave-dem imena onih kojih se nisam sjetio pišući prethodne tekstove, a koji su zaslužili biti spomenuti: Miodrag Gučevac Migan, Medi-ha Šišić, Ratko Pantić, Nikola Malbašić i Davorin Javor.

Priredio J. Klarić

Svuda žicâ,trolejbusa nigdje...

14 15

IN MEMORIAM

PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

POSLJEDNJI POZDRAVnašem dragom

MIJI DUJANOVIĆU(9.IX.1923. – 12.XI.2011.)

Zauvijek ćeš živjeti u našim sjećanjima.Počivaj u miru Božjem!

Supruga Ana, sin Dejan, kćerka Gorana, sestre Ranka i Jelena, zet Danijel, sestrići Gorazd i Sanja, te ostala rodbina

POSLJEDNJI POZDRAV

dragoj

SNJEŽI

od Igora, Nataše, Nikoline i Josipa.Počivaj u miru Božjem!

POSLJEDNJI POZDRAVDana 23. studenog 2011. u 67. godini života

preminula je naša draga

MARIJA FRANJIĆ rođ. Grabovac(31.III.1945. – 23.XI.2011.)

Teška bolest istrgnula te iz naših zagrljaja, ali iz srca nikad neće. Počivala u miru!

Suprug Franjo, sinovi Valentin i Zdenko, nevjeste Ivana i Željka, unuk Igor te ostala rodbina

POSLJEDNJI POZDRAVnašem dragom, plemenitom, hrabrom i ljubljenom

suprugu, ocu, bratu i djedu

SLAVKU DODIKU(1933. – 2011.)

Riječi su posve nedovoljne da bi smo ti odali poštovanje i iskazali zahvalnost za tvoju dobrotu. Ostat ćeš zauvijek u našim sjećanjima.

Hvala svima koji su nam izrazili sućut i bili uz nas u teškim trenucima. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

POSLJEDNJI POZDRAVnašem dragom, plemenitom, hrabrom i ljubljenom

ocu, djedu, svekru

SLAVKU DODIKU(1933. – 2011.)

S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe. Čuvali te anđeli.

Počivaj u miru Božjem!

Sin Ljudevit s obitelji

IN MEMORIAMDana 14. prosinca 2011. navršava se 40 tužnih dana

od smrti naše drage mame

JANJE ŠIMIĆ rođ. JurićDraga naša majko, tvoj dragi lik, dobrotu i plemenitost vječno ćemo nositi i čuvati u našim srcima, a tvoj vječni dom kititi cvijećem i zalijevati suzama.

S ljubavlju i poštovanjem, tvoja djeca: Jozo, Luka, Marija i Zorica

POSLJEDNJI POZDRAV

našoj dragoj

SNJEŽANI PLEJIĆ rođ. Mutić(6.VIII.1951. – 16.XI.2011.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe.

Počivala u miru!

Sin Nikola i suprug Željko

POSLJEDNJI POZDRAVObavještavamo naše drage Varešane diljem svijeta da

je naš dragi suprug i otac

ANTO ŠIMUNDIĆ – ŠIMUNDIJAtragično izgubio život dana 22. studenog 2011.

Sahranu smo obavili po njegovoj želji u rodnom mu Kreševu.

Ovim putem želimo zahvaliti cvjećarni "Palma" na velikoj pomoći i profesionalno odrađenom poslu.

Velika hvala dragoj rodbini, susjedima i prijateljima koji su nam pomogli u ovim teškim trenucima. Zahvalnost do neba dugujemo Radoslavu i Anti Dodiku koji prođoše našu golgotu draga srca.

Hvala svima koji su imali želju, ali nisu znali ili nisu mogli prisustvovati sahrani.

Ožalošćena obitelj

Oprosti mu Gospodine što je pokleknuo noseći svoj križ.

Voli te tvoja Josipa

TUŽNO SJEĆANJEDana 28. studenog navršila su se dva mjeseca

otkako nije s nama naš dragi

IVO MATIČEVIĆ Mije(24.VI.1929. – 28.IX.2011.)

(umro i sahranjen u Nizozemskoj)

Tuga i bol za tobom ne mogu prestati nikad... nikad. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJEDana 14. prosinca 2011. navršavaju se tri godine od

smrti našeg dragog oca

MARIJANA ŠIMIĆABio si nam uzor i ponos. Dok mi postojimo, postojat će i uspomena na tvoj dragi i plemeniti lik.

Hvala ti, tata!

S ljubavlju i poštovanjem, zahvalna djeca

iže se teška zavjesa, a na-rodni orkestar pod rav-nanjem Željka Jerkovića Dizvodi kolo. Publika od-

mah pljeskom podržava ritam kola. Svi su kao jedno. Vidno uzbuđen za mikrofon izlazi naš Šimo i biranim riječima pozdravlja goste i posjetitelje, i želi im ugodnu zabavu uz ru-dare i rudarsku djecu KUD-a "Jedinstvo" Vareš. Rudari poz-draviše rudare na nogama. Svi su ustajali i pljeskom nam za-željeli dobrodošlicu. Večer za nezaborav je tek počela, a već se događaju spektakularne stvari. Ta pozitivna energija koju su gledatelji prenijeli na nas izvođače utjecala je na to da smo svi od sebe davali i vi-še nego što smo mogli i znali.

Redoslijed izvođenja pro-grama nije bitan. Bitno je ono što se kasnije događalo. Uz narodni orkestar svoje dvije programom predviđene pje-sme otpjeva Mira Šormaz. Ali, program je jedno, a zbilja dru-go. Publika traži još. Pjeva Mi-ra još jednu pjesmu. Zahva-ljuje se publici koja traži još. To još će biti nešto kasnije. Za mikrofon izlazi Elvira Idžako-vić i pjeva pobjedničku pjes-mu s netom održanog festiva-la narodne glazbe Ilidža '68. "Ah, ljubav, ljubav". U dvorani ovacije. Elvira završi pjesmu, jedva se dotetura do iza zavje-se i od uzbuđenja pade u nes-vijest. Publika viče: "Još, još". Voditelj objašnjava situaciju i obeća da će se Elvira opet po-javiti. Tako je i bilo pred kraj programa.

Izlaze folkloraši predvo-đeni neponovljivim koreogra-fom Šabanom Lulićem, izvode igre iz Bosne. Ritam glazbe publika prati pljeskom. Po za-vršetku opet "još". Ponovi se nekoliko završnih taktova kola.

Dijelove prekrasne "Pjes-me nad pjesmama" izvode Mladenka i Petko. U dvorani muk. Stihovi su se nizali, a iz-vrsni Petkovići su ih sjajno govorili. Kraj? Ma kakav kraj! "Još". I glumci ponoviše završ-ni dio svog recitala.

Na bini su članovi muškog okteta. Samouvjereni. Domi-nantni. U crnim odijelima, bi-jelim košuljama i crnim lep-tir-mašnama zapjevaše Filip, Ljubo Pejčinović, Ivica i Mla-den Andrijević, Rajmund i Au-gust Rajković, te Ljubo Rajić i Cane Marinčić. Dvorana opet na nogama. Tri predviđene skladbe za tako zahtjevnu pu-bliku malo je, izveli su još dvi-je. Kasnije će opet pjevati.

Ponovo folklor. Rugovo – igre s Kosova. Opet briljiraju i opet igraju na "bis".

Pojavljivanje zabavnog or-kestra pod ravnanjem Josipa Hingera izaziva ovacije. Izlaze Emilija Tokmačić i Ivica Čon-drić i oduševljavaju svojim pjevanjem. "Plave španske oči" Ivica mora dva puta pje-vati. Emilija ne izvodi samo dvije nego tri pjesme.

"Luda", pjesma ne znam kojeg autora, ali u maestral-noj izvedbi glumca Slobodana Miletića Ćuleta ponovo je di-gla publiku na noge. Ćule je na zahtjev nezasite publike mo-rao ponoviti gotovo pola sti-hova ne tako male pjesme.

Do kraja programa svi su još po jedanput nastupili, i svi su morali svirati, pjevati, glu-miti i igrati na "bis". Predviđe-nih dva sata pretvorilo se u če-tiri sata programa. Bila je to

večer na "bis". Bila je to neza-boravna noć za amatere KUD "Jedinstvo" i za naše domaći-ne, stanovnike Ljubije. Svaka-ko i za našeg Šimu Mirčića.

Zavjesa je spuštena. Prela-zimo u drugu dvoranu, pred-viđenu za igranke. I tu je mno-štvo svijeta. Posebno mladog. Na igranci svira naš zabavni orkestar. Zbog produženog trajanja programa i zbog po-vratka u Vareš igranka je tra-jala nešto kraće. Stiglo se za-plesati i porazgovarati s do-maćinima, kao i osjetiti odu-ševljenje koje je iz velike dvo-rane preneseno u ovu manju. Pohvale i samo pohvale. Za amatera su to najbolje nagra-de.

Oko 22 sata već smo bili kod našeg "Sanosa", spremni za put. Ljubazni domaćini do-nesoše dvije ogromne karton-ske kutije sendviča. "Za puta", rekoše. Pozdravi, zagrljaji, po-ljupci. I, naravno, zahvala za sve što smo doživjeli, i poziv rudarima da dođu u Vareš sa svojim kulturnim društvom i budu naši gosti.

Franjo svirnu i krenusmo ka Varešu. U autobusu žamor. Na licima još uvijek ushićenja doživljenim. Prepričavaju se dojmovi, zgode i osjećaji. Jedu se sendviči. Netko od starijih konstatira kako se zaboravilo kupiti piće. "Kupit ćemo u Ba-njoj Luci", reče netko, ali se nade raspršiše jer su svi ugo-stiteljski i trgovački objekti u Banjoj Luci bili zatvoreni. Bli-ži se ponoć. Neki razočarani uvališe se u naslone svojih sjedala sa željom da zaspu i

prespavaju put do Vareša. Na radiju označiše točno vrijeme – 24 sata. Cane Marinčić uze gitaru i odsvira tuš. Svi pogle-daše prema njemu. "Dragi moji, upravo je počeo moj ro-đendan. Pozivam vas na piće", reče i članovi okteta ispod sje-dala izvukoše nekoliko karto-na vina. Autobus živnu. Čestit-ke, pjesma... Ne sjećam se da je itko spavao do Vareša.

Ulazimo u Majdan. Tek je svanulo. Dan će biti vedar. Lju-di hrle na posao.

Profesor Komarica uze mikrofon u ruku i reče: "Za-služili ste nagradu. Nitko da-nas ne mora na posao, niti đaci u školu. Sve ćemo op-ravdati." Divno jutro!

Istovarismo opremu u prostorije Doma. Svatko kre-nu na svoju stranu zaokupljen razmišljanjima o doživlje-nom. Nas nekoliko, s ostat-kom vina i gitarom pođosmo u prizemlje Doma, u bife "Kod Maleckog". Zauzeli smo stol u kutu i uz dopuštenje vlasnika zapjevasmo.

Ulazili su i odlazili drugi gosti. Žurili su na posao. U to vrijeme privodili su se kraju poslovi oko izgradnje i pu-štanja u rad separacije u Va-rešu. Malecki za stol donese oval mezeta i dvolitru vina. "Od inženjera", reče i pokaže na čovjeka za šankom. Zov-nemo ga za stol, zahvalimo se i otpjevamo nekoliko pjesama po njegovoj želji. Slovenac je i radi na separaciji, a pjesmom smo mu dirnuli dušu. Ubrzo dođoše novi ovali mezeta i nove boce vina. Od inženjera. Od gazde. Od onoga za drugim stolom...

Prekrasna večer na "bis" prereste u prekrasan dan is-punjen mezom i vinom na "bis".

I to je amaterizam...

Večer na "bis"Piše Željko Franjkić

IZ ANALA KUD-a "JEDINSTVO" (II)

Na kraju ovog serijala o glazbi i amaterima našega grada dopus-tite mi da, uz ispriku što to nije napisano pravovremeno, nave-dem imena onih kojih se nisam sjetio pišući prethodne tekstove, a koji su zaslužili biti spomenuti: Miodrag Gučevac Migan, Medi-ha Šišić, Ratko Pantić, Nikola Malbašić i Davorin Javor.

Priredio J. Klarić

Svuda žicâ,trolejbusa nigdje...

IN MEMORIAM

16 17PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

TUŽNO SJEĆANJE(1.XII.1999. – 1.XII.2011.)

Navršilo se 12 godina otkako nije s namanaša draga

LUCIJA RADOŠSjećanja na tebe zauvijek ostaju u našim srcima.

Počivala u miru!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE(6.XII.2002. – 6.XII.2011.)

Dana 6. prosinca navršilo se devet godina od smrti naše kćerke, sestre i unuke

NIKOLINE PAŠALIĆVrijeme prolazi, ali bol i tuga nikada. U našim sjećanjima i srcima živjet ćeš zauvijek.

Majka Božana, sestra Mihaela, baka Barbara

TUŽNO SJEĆANJEDana 17. prosinca navršit će se četiri godine otkako

nije s nama naš

BERNARD BARKIĆ(12.VIII.1965. – 17.XII.2007.)

Sjećanje na tebe i dalje živi u nama.Počivaj u miru!

Mjesna zajednica Oćevija

TUŽNO SJEĆANJE(8.XII.1996. – 8.XII.2011.)

Dana 8. prosinca navršilo se 15 godina otkako nije s nama naš dragi

JOSIP MALBAŠIĆOd smrti te nismo mogli oteti, ali od zaborava ćemo te sačuvati. Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

SJEĆANJE

RUŽA ČOLIĆ(29.XII.2008. – 29.XII.2011.)

Draga mama, iako već tri godine nisi s nama, pamtimo te po dobroti i s ponosom spominjemo, a u srcu zauvijek čuvamo. Hvala ti za svu tvoju dobrotu i ljubav koju si nam pružila.

TUŽNO SJEĆANJE(8.XII.2010. – 8.XII.2011.)

Dana 8. prosinca navršila se godina dana od smrti naše drage majke, zaove, bake, svekrve, prabake

MARIJE MIOČEVIĆ

S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe. Vječno ćeš živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji: sin Pero, zaova Slavica, nevjesta Ljuba, unuk Mario sa suprugom Kristinom, unuka Ana sa suprugom Željkom, praunuci Ivan i Ilija

U SPOMEN

IVO DŽOJA – IVEK(25.XI.1945. – 1.I.2009.)

... i sve je danas prazno i beskonačno,a vjetar duva, duva bezutješnona gole duše koje neprestano

ištu i grle beznadno, beskrajno.(Tin Ujević)

S ljubavlju i tugom,Mira

TUŽNO SJEĆANJE(12.XII.2004. – 12.XII.2011.)

Dana 12. prosinca navršilo se sedam godina od smrti moga dragog supruga

LJUBOMIRA GRABOVCAUspomena na tebe uvijek će biti u mojem srcu i

mojim molitvama.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga Zora

U SPOMENna moje drage roditelje

IVU MARKANOVIĆA(4.XII.1986. – 4.XII.2011.)

LJUBU MARKANOVIĆ(15.XII.2009. – 15.XII.2011.)

Počivali u miru Božjem!

Vaša kći Zrinka s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE(17.XII.2007. – 17.XII.2011.)

BERNARD BARKIĆTeško je shvatiti da te više nema. Teško je tražiti utjehu i snagu za svaki dan života bez tebe. U tišini vječnog mira neka te prati naša ljubav i sjećanje.

Tvoji: supruga Štefica, sinovi Dalibor i Danijel, roditelji, braća, sestre

IN MEMORIAM

mojoj dragoj sestri

KATI JOSIPOVIĆ rođ. Divković

(6.XII.2000. – 6.XII.2011.)

Vrijeme prolazi, ali sjećanja na tebe ostaju.

Počivaj u miru Božjem!

Brat Ivan s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE(17.XII.2007. – 17.XII.2011.)

BERNARD BARKIĆProlaze godine prepune bola. Svaki dan i trenutak protkan je neizmjernom tugom u srcu i prazninom u duši. Ostali smo bez tebe, ali s nama si u svakoj suzi, svakoj misli, svakom osmijehu. Utjehu nam pružaju vjera i nada u naš ponovni susret u vječnosti.

Počivaj u miru Božjem!Čedo, Božana i Gabrijela JakićSandra Papac s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE(6.XII.2006. – 6.XII.2011.)

Dana 6. prosinca navršilo se pet tužnih godina otkako nas je napustila naša draga sestra

MARICA DUJANOVIĆ

Sjećanje na tvoj lik i dobrotu živi zauvijek u našim srcima i molitvama.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoje sestre Ranka i Jelena s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 18. prosinca navršava se šest mjeseci od smrti našeg dragog supruga, oca, brata, djeda i punca

VASE JOTIĆA (1938. – 2011.)

Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i biti dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: supruga Zrinka, kći Sanja, unučad Barbara i Nino, zet Mariano, brat, sestre i ostala rodbina

TUŽNO SJEĆANJE(8.XII.2010. – 8.XII.2011.)

DRAGAN DUSPER

Prošla je godina dana otkako nisi s nama. Svaki dan mislimo na tebe i uvijek ćemo te se sjećati.

Počivaj u miru Božjem!

S ljubavlju: Marijana, Danijela, Darija i Davorka

TUZNO SJEĆANJE

IVO DŽOJA(1.I.2009. – 1.I.2012.)

Jednako nam nedostaješ. I uvijek ćeš.

S ljubavlju i poštovanjem!

Supruga Mirjana, djeca Hrvoje i Vjekana i njihove obitelji

TUŽNO SJEĆANJE(11.XII.2006. – 11.XII.2011.)

Na našu dragu

MARIJU GAVRAN

Bila si i ostala uzor dobrote, ljubavi i beskrajnog poštovanja. Po dobroti ćemo te pamtiti, a s ljubavlju

i poštovanjem spominjati.

Suprug Božo s djecom

TUŽNO SJEĆANJE(29.XII.2010. – 29.XII.2011.)

NIKO BARNJAK

Dan za danom je prolazio, mjesec za mjesecom, i evo već je godina otkako nisi s nama. U srcu ne postoji praznina jer ti u našim srcima živiš i nikada nisi umro. I tako će biti do kraja života. Djede, volimo te...

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Tvoji najmiliji

Ljubav prema vama je vječna.

Počivali u miru Božjem!

Vaša Draženka s familijom

IN MEMORIAM

Dana 30. prosinca navršit će se tri tužne godine od smrti naše drage majke i bake

KATARINE RIĐIĆ

Uvijek ćemo Te se sjećati s ljubavlju i poštovanjem

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJEna drage i voljene roditelje

IVU MARKANOVIĆA(8.XII.1914. – 4.XII.1986.)

LJUBICU MARKANOVIĆ(4.XII.1919. – 15.XII.2009.)

Tvoje kćerke: Janja, Marija, Katarina, Agneza, Božana, Gina i Magdalena, kao i zetovi, unučad i praunučad

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na vas. Vječno ćete živjeti u našim srcima i mislima.

Vaši najmiliji

LJILJANA JAČEVIĆ rođ. Jukić

(2011.)

ANTO JUKIĆ(1984. – 2011.)

ZORKA JUKIĆ rođ. Antunović

(2004. – 2011.)

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

16 17PROSINAC 2011.BROJ 204 PROSINAC 2011. BROJ 204

TUŽNO SJEĆANJE(1.XII.1999. – 1.XII.2011.)

Navršilo se 12 godina otkako nije s namanaša draga

LUCIJA RADOŠSjećanja na tebe zauvijek ostaju u našim srcima.

Počivala u miru!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE(6.XII.2002. – 6.XII.2011.)

Dana 6. prosinca navršilo se devet godina od smrti naše kćerke, sestre i unuke

NIKOLINE PAŠALIĆVrijeme prolazi, ali bol i tuga nikada. U našim sjećanjima i srcima živjet ćeš zauvijek.

Majka Božana, sestra Mihaela, baka Barbara

TUŽNO SJEĆANJEDana 17. prosinca navršit će se četiri godine otkako

nije s nama naš

BERNARD BARKIĆ(12.VIII.1965. – 17.XII.2007.)

Sjećanje na tebe i dalje živi u nama.Počivaj u miru!

Mjesna zajednica Oćevija

TUŽNO SJEĆANJE(8.XII.1996. – 8.XII.2011.)

Dana 8. prosinca navršilo se 15 godina otkako nije s nama naš dragi

JOSIP MALBAŠIĆOd smrti te nismo mogli oteti, ali od zaborava ćemo te sačuvati. Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

SJEĆANJE

RUŽA ČOLIĆ(29.XII.2008. – 29.XII.2011.)

Draga mama, iako već tri godine nisi s nama, pamtimo te po dobroti i s ponosom spominjemo, a u srcu zauvijek čuvamo. Hvala ti za svu tvoju dobrotu i ljubav koju si nam pružila.

TUŽNO SJEĆANJE(8.XII.2010. – 8.XII.2011.)

Dana 8. prosinca navršila se godina dana od smrti naše drage majke, zaove, bake, svekrve, prabake

MARIJE MIOČEVIĆ

S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe. Vječno ćeš živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji: sin Pero, zaova Slavica, nevjesta Ljuba, unuk Mario sa suprugom Kristinom, unuka Ana sa suprugom Željkom, praunuci Ivan i Ilija

U SPOMEN

IVO DŽOJA – IVEK(25.XI.1945. – 1.I.2009.)

... i sve je danas prazno i beskonačno,a vjetar duva, duva bezutješnona gole duše koje neprestano

ištu i grle beznadno, beskrajno.(Tin Ujević)

S ljubavlju i tugom,Mira

TUŽNO SJEĆANJE(12.XII.2004. – 12.XII.2011.)

Dana 12. prosinca navršilo se sedam godina od smrti moga dragog supruga

LJUBOMIRA GRABOVCAUspomena na tebe uvijek će biti u mojem srcu i

mojim molitvama.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga Zora

U SPOMENna moje drage roditelje

IVU MARKANOVIĆA(4.XII.1986. – 4.XII.2011.)

LJUBU MARKANOVIĆ(15.XII.2009. – 15.XII.2011.)

Počivali u miru Božjem!

Vaša kći Zrinka s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE(17.XII.2007. – 17.XII.2011.)

BERNARD BARKIĆTeško je shvatiti da te više nema. Teško je tražiti utjehu i snagu za svaki dan života bez tebe. U tišini vječnog mira neka te prati naša ljubav i sjećanje.

Tvoji: supruga Štefica, sinovi Dalibor i Danijel, roditelji, braća, sestre

IN MEMORIAM

mojoj dragoj sestri

KATI JOSIPOVIĆ rođ. Divković

(6.XII.2000. – 6.XII.2011.)

Vrijeme prolazi, ali sjećanja na tebe ostaju.

Počivaj u miru Božjem!

Brat Ivan s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE(17.XII.2007. – 17.XII.2011.)

BERNARD BARKIĆProlaze godine prepune bola. Svaki dan i trenutak protkan je neizmjernom tugom u srcu i prazninom u duši. Ostali smo bez tebe, ali s nama si u svakoj suzi, svakoj misli, svakom osmijehu. Utjehu nam pružaju vjera i nada u naš ponovni susret u vječnosti.

Počivaj u miru Božjem!Čedo, Božana i Gabrijela JakićSandra Papac s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE(6.XII.2006. – 6.XII.2011.)

Dana 6. prosinca navršilo se pet tužnih godina otkako nas je napustila naša draga sestra

MARICA DUJANOVIĆ

Sjećanje na tvoj lik i dobrotu živi zauvijek u našim srcima i molitvama.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoje sestre Ranka i Jelena s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 18. prosinca navršava se šest mjeseci od smrti našeg dragog supruga, oca, brata, djeda i punca

VASE JOTIĆA (1938. – 2011.)

Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i biti dio naših najljepših uspomena. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji: supruga Zrinka, kći Sanja, unučad Barbara i Nino, zet Mariano, brat, sestre i ostala rodbina

TUŽNO SJEĆANJE(8.XII.2010. – 8.XII.2011.)

DRAGAN DUSPER

Prošla je godina dana otkako nisi s nama. Svaki dan mislimo na tebe i uvijek ćemo te se sjećati.

Počivaj u miru Božjem!

S ljubavlju: Marijana, Danijela, Darija i Davorka

TUZNO SJEĆANJE

IVO DŽOJA(1.I.2009. – 1.I.2012.)

Jednako nam nedostaješ. I uvijek ćeš.

S ljubavlju i poštovanjem!

Supruga Mirjana, djeca Hrvoje i Vjekana i njihove obitelji

TUŽNO SJEĆANJE(11.XII.2006. – 11.XII.2011.)

Na našu dragu

MARIJU GAVRAN

Bila si i ostala uzor dobrote, ljubavi i beskrajnog poštovanja. Po dobroti ćemo te pamtiti, a s ljubavlju

i poštovanjem spominjati.

Suprug Božo s djecom

TUŽNO SJEĆANJE(29.XII.2010. – 29.XII.2011.)

NIKO BARNJAK

Dan za danom je prolazio, mjesec za mjesecom, i evo već je godina otkako nisi s nama. U srcu ne postoji praznina jer ti u našim srcima živiš i nikada nisi umro. I tako će biti do kraja života. Djede, volimo te...

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Tvoji najmiliji

Ljubav prema vama je vječna.

Počivali u miru Božjem!

Vaša Draženka s familijom

IN MEMORIAM

Dana 30. prosinca navršit će se tri tužne godine od smrti naše drage majke i bake

KATARINE RIĐIĆ

Uvijek ćemo Te se sjećati s ljubavlju i poštovanjem

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJEna drage i voljene roditelje

IVU MARKANOVIĆA(8.XII.1914. – 4.XII.1986.)

LJUBICU MARKANOVIĆ(4.XII.1919. – 15.XII.2009.)

Tvoje kćerke: Janja, Marija, Katarina, Agneza, Božana, Gina i Magdalena, kao i zetovi, unučad i praunučad

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na vas. Vječno ćete živjeti u našim srcima i mislima.

Vaši najmiliji

LJILJANA JAČEVIĆ rođ. Jukić

(2011.)

ANTO JUKIĆ(1984. – 2011.)

ZORKA JUKIĆ rođ. Antunović

(2004. – 2011.)

TUŽNO SJEĆANJE

18

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je uevidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš ● za izdavača: Mario Mirčić ● adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 ● internetska adresa: http://www.vares.pp.se ● e-mail: listbobovac@hotmail.com ● žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" ● račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 ● cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM ● naklada: 1000 primjeraka ● izlazi jedanput mjesečno glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović ● uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović ● računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak ● tisak: "Yoker" Busovača

PROSINAC 2011.BROJ 204

15. kolovoza 1995.

Velika Gospa! Blagdan-spomen na Uznesenje Gospi-no na nebo. Tradicionalna proslava u Olovu, u ovomu drevnom svetištu. Kao i prethodne tri ratne proslave, još uvijek to nije ona slika ho-dočasnika iz mirnih vremena, velikog mnoštva hodočasnika iz svih krajeva Bosne, ali ipak je bilo svečano, sa svim pri-godnim sadržajima blagdan-skim. Slavljene su redovite mise.

Na svečanoj pučkoj misi, koju je predvodio fra Mato Topić, župnik vareški koji je došao sa skupinom svojih župljana, nazočnih je bilo – 102! Bilo je i ovoga puta rat-nih odora, nazočili su i časnici iz vareške pukovnije s Daš-tanskog na čelu s bojnikom Marijom Andrićem. Bilo je ta-kođer viđenijih i javnih osoba kao što su Željko Ivanković iz Sarajeva, Petar Jozelić iz Za-greba, Mijo Vidović iz Njema-čke itd.

25. listopada 1995.

Slavio je ovdje u Olovu, u Gospinom svetištu, fra Ber-nardin Matić svoj zlatomis-nički jubilej – 50. obljetnicu misništva. Odlučio je tu svoju obljetnicu slaviti u Olovu jer upravo u Olovu proveo je on najviše svoga svećeničkog ži-vota i pastoralnog rada kroz punih 18 godina (1976. – 1994.) kada je premješten u Kraljevu Sutjesku. Iako je ovo četvrta ratna godina i još su prisutne opasnosti razne na putevima prilaznim mnogi dođoše hrabro, kako puk, tako i svećenici – bilo ih je 20 iz raznih dijelova BiH, ali i Hrvatske.

Isto tako i ova dirljiva sli-ka: u narodnim nošnjama iz

susjedstva našeg dođoše Oćevke! Dođoše s pjesmama prigodnim koje su pjevale nji-hove bake kroz Olovo u svoja vremena. Između ostalih uvi-jek se pjeva ova: "Niz Olovo sitna kaldrmica". Učiniše isto i na odlasku. I to se dogovoriše vratiti "tradicionalnim" pu-tem, kao da nije rat: sokakom pored džamije, kroz Donje Olovo, pa dalje k svojoj Oće-viji, sve pjevajući starinske narodne pjesme.

26. listopada 1995.

Došle su u crkveno dvori-šte komšinice muslimanke: Najla Salkanović, Kadrija Pa-šalić i Hasnija Čamdžić. S njima isto i nekoliko musli-mana iz grada, te jedan Srbin – Slobodan Tanasić. Došli su prenijeti svoje komentare i svoje ugodno raspoloženje i

oduševljenje jučerašnjim do-gađajem, tj. pjesmom Oćevki. Tražilo se od njih, već spome-nutim pravcem kretanja kroz Olovo, više puta ponavljanje one pjesme "Niz Olovo sitna kaldrmica". Kažu, slušao tu pjesmu jedan kamiondžija i ponudio im prijevoz svojim kamionom do Oćevije, kao na-gradu za otpjevane pjesme. Vrlo je rado primljena ta "na-grada" jer ima se pješačiti do Oćevije 15 kilometara.

29. studenog 1995.

Dogodilo se: nemoguće je postalo moguće. Američki vojnici unišli su u Olovo! Jači-na jedne brigade. Imenom "Adler". Sa svim odgovaraju-ćim teškim naoružanjem: to-povi, tenkovi i dva helikop-tera! Uzeli su za svoju bazu Olovske Luke.

Točnije, ratu i ratnim, da-kle, počinjenim ludostima – deseci tisuća izginulih, stoti-ne spaljenih sela i gradova; koja nedjela počiniše zločina-čke ruke zakrvavljene "braće" na svim prostorima Bosne i Hercegovine – dođe, eto, kraj: međunarodna zajednica kre-nula je u intervenciju. Rekla je odlučno: stop ratu! Dosadaš-nji mandat UNPROFOR-a, koji je djelovao u BiH već od prve godine rata, bio je neučinko-vit, anemičan, čak je kolabori-rao s agresorom u BiH. Sada je tu IFOR u kom dominiraju američke postrojbe i mandat njihovog beskompromisnog zavođenja reda i mira u BiH.

1. siječnja 1996.

Točno u ponoć oglasila su se olovska zvona. Istog tre-nutka zaparale su nebom i svjetleće rakete raznih boja i oblika. Vatromet! Također, prolomila se istog trena i za-glušna pucnjava iz svih vrsta oružja... Pucali su i na brdima, na svim položajima. Srbočet-nička soldateska! A nije "šut-jela" ni nedavno uspostavlje-na vojna baza IFOR-a koja ima mandat provesti nametnute daytonske odluke i kao glavni imperativ nametnuti i održati mir. Bez obzira na moralnu kategorizaciju: tko je zavoje-vač bio, a tko žrtva... O tem-pora, o mores!

Jednom riječju: bio je slav-ljenički dan, divan ugođaj i osjećaj da nema više rata i ra-zaranja, ubijanja. Mir je do-šao.

Tako je osvanuo i prvi dan nove godine 1996. U gradu se postupno budi život. Tu i ta-mo primjećuju se "ranorani-oci" na ulicama. Pružaju ruke, čestitaju i grle se, žele jedni drugima sretnu novu...

(Kraj)

SVJEDOČANSTVA

011 , 1i M3, H5 z9

MMPPMM

P.T.D.

d.o.o.Vareš

PEKARABenići 32, Vareš tel./fax 032 843 140 mob. 061/778-478

e-mail: info@mpm-pekara.com

D.O.O. VAREŠŠIMIĆPROMVl. Nikola Šimić

FRIZERSKI SALON TRENDUSLUGE PRIJEVOZA ROBE I PUTNIKA

TRGOVINA MJEŠOVITOM ROBOM

tel. 032 846 908, tel./fax 032 843 742, mob. 061 787 843

Čestit Vam Božić iobilje Božjeg blagoslovau nastupajućoj2012. godini

Čestit Vam Božić iobilje Božjeg blagoslovau nastupajućoj2012. godini

Čestit Božić isretna Nova godina!

MESNICA FRANJIĆVAREŠ, Zvijezda 50

tel. 032 843 336mob. 061 757 283

VAREŠ, STRICA, tel. 032 841 016, mob. 061 577 641RIBNJAK SIRENA

SRETAN VAM I VESEO BOŽIĆ

I USPJEŠNA NOVA 2012. GODINA!

SRETAN VAM I VESEO BOŽIĆ

I USPJEŠNA NOVA 2012. GODINA!

ODDA Vareš

.T.U P. .P

prodaja autodijelova

vl. August Jozeljić, tel./fax 032/ 843 464 mob. 061 189 878ODDA d.o.o. VAREŠ, Zvijezda br. 17

Sretan Božić i Novu godinusvojim kupcima, poslovnim

suradnicima i prijateljima želi

Sretan Božić i Novu godinusvojim kupcima, poslovnim

suradnicima i prijateljima želi

mob. 061 785 134

Svim kupcima i poslovnimpartnerima želimo sretne

božićne i novogodišnje blagdane!

Svim kupcima i poslovnimpartnerima želimo sretne

božićne i novogodišnje blagdane!

Bosna Sunce OsiguranjeBSO

poslovnica Vareštel.: 032/843-898

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO

PODRUŽNICA VAREŠ

Čestit i blagoslovljen Božić,

te puno zdravlja, sreće i

uspjeha u 2012. želi Vam

Ovo su zapisi koji se odnose na četiri burne godine u Olovu – od 1. siječnja 1992. do 1. siječnja 1996. – kojima su obuhva-ćena ratna zbivanja na području te Varešu susjedne općine. Dramatična storija o stradanju ljudi toga kraja obiluje pi-kanterijama i ratnim preokretima kakvi su mogući valjda samo u Bosni, a osim Olova, u fokusu se nalaze i hrvatska-katolička sela Magulica i Jelaške, te Vijaka i Oćevija.

OLOVSKE RATNE GODINE (XII)

Piše fra Berislav Kalfić

LIST VAREŠKIH HRVATA

Život iz početka

18

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je uevidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš ● za izdavača: Mario Mirčić ● adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 ● internetska adresa: http://www.vares.pp.se ● e-mail: listbobovac@hotmail.com ● žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" ● račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 ● cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM ● naklada: 1000 primjeraka ● izlazi jedanput mjesečno glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović ● uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović ● računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak ● tisak: "Yoker" Busovača

PROSINAC 2011.BROJ 204

15. kolovoza 1995.

Velika Gospa! Blagdan-spomen na Uznesenje Gospi-no na nebo. Tradicionalna proslava u Olovu, u ovomu drevnom svetištu. Kao i prethodne tri ratne proslave, još uvijek to nije ona slika ho-dočasnika iz mirnih vremena, velikog mnoštva hodočasnika iz svih krajeva Bosne, ali ipak je bilo svečano, sa svim pri-godnim sadržajima blagdan-skim. Slavljene su redovite mise.

Na svečanoj pučkoj misi, koju je predvodio fra Mato Topić, župnik vareški koji je došao sa skupinom svojih župljana, nazočnih je bilo – 102! Bilo je i ovoga puta rat-nih odora, nazočili su i časnici iz vareške pukovnije s Daš-tanskog na čelu s bojnikom Marijom Andrićem. Bilo je ta-kođer viđenijih i javnih osoba kao što su Željko Ivanković iz Sarajeva, Petar Jozelić iz Za-greba, Mijo Vidović iz Njema-čke itd.

25. listopada 1995.

Slavio je ovdje u Olovu, u Gospinom svetištu, fra Ber-nardin Matić svoj zlatomis-nički jubilej – 50. obljetnicu misništva. Odlučio je tu svoju obljetnicu slaviti u Olovu jer upravo u Olovu proveo je on najviše svoga svećeničkog ži-vota i pastoralnog rada kroz punih 18 godina (1976. – 1994.) kada je premješten u Kraljevu Sutjesku. Iako je ovo četvrta ratna godina i još su prisutne opasnosti razne na putevima prilaznim mnogi dođoše hrabro, kako puk, tako i svećenici – bilo ih je 20 iz raznih dijelova BiH, ali i Hrvatske.

Isto tako i ova dirljiva sli-ka: u narodnim nošnjama iz

susjedstva našeg dođoše Oćevke! Dođoše s pjesmama prigodnim koje su pjevale nji-hove bake kroz Olovo u svoja vremena. Između ostalih uvi-jek se pjeva ova: "Niz Olovo sitna kaldrmica". Učiniše isto i na odlasku. I to se dogovoriše vratiti "tradicionalnim" pu-tem, kao da nije rat: sokakom pored džamije, kroz Donje Olovo, pa dalje k svojoj Oće-viji, sve pjevajući starinske narodne pjesme.

26. listopada 1995.

Došle su u crkveno dvori-šte komšinice muslimanke: Najla Salkanović, Kadrija Pa-šalić i Hasnija Čamdžić. S njima isto i nekoliko musli-mana iz grada, te jedan Srbin – Slobodan Tanasić. Došli su prenijeti svoje komentare i svoje ugodno raspoloženje i

oduševljenje jučerašnjim do-gađajem, tj. pjesmom Oćevki. Tražilo se od njih, već spome-nutim pravcem kretanja kroz Olovo, više puta ponavljanje one pjesme "Niz Olovo sitna kaldrmica". Kažu, slušao tu pjesmu jedan kamiondžija i ponudio im prijevoz svojim kamionom do Oćevije, kao na-gradu za otpjevane pjesme. Vrlo je rado primljena ta "na-grada" jer ima se pješačiti do Oćevije 15 kilometara.

29. studenog 1995.

Dogodilo se: nemoguće je postalo moguće. Američki vojnici unišli su u Olovo! Jači-na jedne brigade. Imenom "Adler". Sa svim odgovaraju-ćim teškim naoružanjem: to-povi, tenkovi i dva helikop-tera! Uzeli su za svoju bazu Olovske Luke.

Točnije, ratu i ratnim, da-kle, počinjenim ludostima – deseci tisuća izginulih, stoti-ne spaljenih sela i gradova; koja nedjela počiniše zločina-čke ruke zakrvavljene "braće" na svim prostorima Bosne i Hercegovine – dođe, eto, kraj: međunarodna zajednica kre-nula je u intervenciju. Rekla je odlučno: stop ratu! Dosadaš-nji mandat UNPROFOR-a, koji je djelovao u BiH već od prve godine rata, bio je neučinko-vit, anemičan, čak je kolabori-rao s agresorom u BiH. Sada je tu IFOR u kom dominiraju američke postrojbe i mandat njihovog beskompromisnog zavođenja reda i mira u BiH.

1. siječnja 1996.

Točno u ponoć oglasila su se olovska zvona. Istog tre-nutka zaparale su nebom i svjetleće rakete raznih boja i oblika. Vatromet! Također, prolomila se istog trena i za-glušna pucnjava iz svih vrsta oružja... Pucali su i na brdima, na svim položajima. Srbočet-nička soldateska! A nije "šut-jela" ni nedavno uspostavlje-na vojna baza IFOR-a koja ima mandat provesti nametnute daytonske odluke i kao glavni imperativ nametnuti i održati mir. Bez obzira na moralnu kategorizaciju: tko je zavoje-vač bio, a tko žrtva... O tem-pora, o mores!

Jednom riječju: bio je slav-ljenički dan, divan ugođaj i osjećaj da nema više rata i ra-zaranja, ubijanja. Mir je do-šao.

Tako je osvanuo i prvi dan nove godine 1996. U gradu se postupno budi život. Tu i ta-mo primjećuju se "ranorani-oci" na ulicama. Pružaju ruke, čestitaju i grle se, žele jedni drugima sretnu novu...

(Kraj)

SVJEDOČANSTVA

011 , 1i M3, H5 z9

MMPPMM

P.T.D.

d.o.o.Vareš

PEKARABenići 32, Vareš tel./fax 032 843 140 mob. 061/778-478

e-mail: info@mpm-pekara.com

D.O.O. VAREŠŠIMIĆPROMVl. Nikola Šimić

FRIZERSKI SALON TRENDUSLUGE PRIJEVOZA ROBE I PUTNIKA

TRGOVINA MJEŠOVITOM ROBOM

tel. 032 846 908, tel./fax 032 843 742, mob. 061 787 843

Čestit Vam Božić iobilje Božjeg blagoslovau nastupajućoj2012. godini

Čestit Vam Božić iobilje Božjeg blagoslovau nastupajućoj2012. godini

Čestit Božić isretna Nova godina!

MESNICA FRANJIĆVAREŠ, Zvijezda 50

tel. 032 843 336mob. 061 757 283

VAREŠ, STRICA, tel. 032 841 016, mob. 061 577 641RIBNJAK SIRENA

SRETAN VAM I VESEO BOŽIĆ

I USPJEŠNA NOVA 2012. GODINA!

SRETAN VAM I VESEO BOŽIĆ

I USPJEŠNA NOVA 2012. GODINA!

ODDA Vareš

.T.U P. .P

prodaja autodijelova

vl. August Jozeljić, tel./fax 032/ 843 464 mob. 061 189 878ODDA d.o.o. VAREŠ, Zvijezda br. 17

Sretan Božić i Novu godinusvojim kupcima, poslovnim

suradnicima i prijateljima želi

Sretan Božić i Novu godinusvojim kupcima, poslovnim

suradnicima i prijateljima želi

mob. 061 785 134

Svim kupcima i poslovnimpartnerima želimo sretne

božićne i novogodišnje blagdane!

Svim kupcima i poslovnimpartnerima želimo sretne

božićne i novogodišnje blagdane!

Bosna Sunce OsiguranjeBSO

poslovnica Vareštel.: 032/843-898

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO

PODRUŽNICA VAREŠ

Čestit i blagoslovljen Božić,

te puno zdravlja, sreće i

uspjeha u 2012. želi Vam

Ovo su zapisi koji se odnose na četiri burne godine u Olovu – od 1. siječnja 1992. do 1. siječnja 1996. – kojima su obuhva-ćena ratna zbivanja na području te Varešu susjedne općine. Dramatična storija o stradanju ljudi toga kraja obiluje pi-kanterijama i ratnim preokretima kakvi su mogući valjda samo u Bosni, a osim Olova, u fokusu se nalaze i hrvatska-katolička sela Magulica i Jelaške, te Vijaka i Oćevija.

OLOVSKE RATNE GODINE (XII)

Piše fra Berislav Kalfić

LIST VAREŠKIH HRVATA

Život iz početka

MALO DRUGAČIJA RAZGLEDNICA VAREŠA Priredio: Z. Filipović

Vareško neboJest nam svima ista kapa nebeska, ali dio

se Varešana s time ne bi baš sasvim složio. Ima, kažu, u nebu iznad vareške kotline

nešto posebno. Evo kako je to okom zapazio i kamerom zabilježio

Zlatko Filipović, inače naš likovni urednik.