LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA · LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA ISSN 1330-7797 Godina XIII. Broj 2 (35), Božić 2006. ZOV - ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA Izdavač: Župe Ogulinskog

�

ISSN 1330-7797

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATALIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKAGodina XIII. Broj 2 (35), Božić 2006.

�

L I S T Ž U P A O G U L I N S K O G D E K A N A T A

ISSN 1330-7797Godina XIII. Broj 2 (35), Božić 2006.ZOV - ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA

Izdavač:Župe Ogulinskog dekanataGajeva 2, 47300 OGULINTelefon: (047) 522-323Fax: (047) 811-148e-mail: [email protected]

Glavni i odgovorni urednik:Tomislav Rogić, župnik ogulinski

Uredničko vijeće:o. Miljenjko SušacMarija LovrićZvonko RanogajecIvan TironiVišnja LipošćakMarija ŠpeharAna StipetićPetar Šporčić

Priprema i tisak:«TISAK ŠULJIĆ» Marinići, Rijeka

List izlazi dva puta godišnje

Prema mišljenju Ministarstva kultu-re Republike Hrvatske časopis ZOV oslobođen je porezaKlasa: 612-10/94-01-284Ur. broj: 532-03-1/7-94-01

Braćo i sestre u Kristu ............................................3

NAVJEŠĆIVATI i ODGAJATI ..............................4 VIJESTI IZ BISKUPIJE ......................................17 VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Iz župa ..................................................................44

OBITELJSKA STRANICA .....................................

MOZAIK ..............................................................47 MLADI ZA MLADE ...........................................61

Fotografije u ovom broju ZOV-a:Zvonko Ranogajec, Petar Šporčić, Sani Fran-cetić, Miro Brozović, Draženko Tomić, Mate Pavlić i Josip AnušićDječji radovi iz osnovnih škola Ivane Brlić Ma-žuranić i Prve osnovne škole OgulinNaslovna stranica: Božić, prof. Marija Lovrić

IMPRESSUM

3

Braćo i sestre u Kristu!

Za koji dan proslavit ćemo naš najrado-sniji blagdan Isusova porođenja. Već dugi niz godina o Božiću svjetlo dana ugleda i novi broj Zova. Uspjelo nam je to i ove godine zahvaljujući sve većem broju suradnika koji žele iskustvo svoje vjere podijeliti s drugima i na taj način dati lijepo svjedočanstvo nade koju Novorođeni budi u njima. Sve je više mlađih pisaca i dječjih radova za Zov pa je radost još i veća. Vrijednost ovog broja je u tome što ćete na njegovim stranicama naći mnoštvo poticaja da još bliže za-koračite Isusu Kristu koji je po svom utjelovljenju postao jedan od nas, nama u svemu sličan osim u grijehu.

Naš list želi svojim čitateljima pomoći da otkriju koliko im je Bog blizak. Oni koji su to već otkrili i žive svo-ju bliskost s Gospodi-nom na mnogim stra-nicama pozivaju da i drugi otkriju kako se događaj iz Betlehema ne prestaje ostvarivati i među nama. Potrebno je samo otvoriti vrata svoje «spilje», svojih «jaslica» naše nutrine. Kroz vrijeme došašća pripravljamo se na doček dragog Gosta. Vi-djeti u njemu onu pobjedu svjetla, dobrote, ljubavi i mira radi koje je obećani Mesija do-šao. Na osobit način po misama zornicama doživljavamo kako dan pobjeđuje noć, kako svjetlo razgoni tamu. Upravo to je Isus do-šao učiniti u nama i oko nas. Koje li sreće ako mu u tome pomogne i naš Zov.

Tematski gledano, nešto smo više pažnje posvetili duhovnom pozivu, svećeničkom i redovničkom, jer je ovo Godina duhovnih zvanja u cijeloj našoj Riječkoj metropoliji, a povodom 200. obljetnice osnivanja Sjeme-ništa u Senju. Ova godišnjica veliki je povije-

sni jubilej i povod da se sve vjerničke zajed-nice potaknu na molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja. Nasušna je to potreba koju ne treba odveć tumačiti. Manjak duhov-nih zvanja, koji i u našoj biskupiji opasno pri-jeti, upozorava da ne živimo dovoljno zrelo svoju vjeru. Nedostaju plodovi koje istinski predstavljaju hrabri mladići i djevojke koji će

se potpuno predati u službu Gospo-dinu. Svećenik je svakim danom

sve traženiji, ali je malo onih koji su se spremni uhvatiti

u koštac sa svom zahtjev-nošću tog poziva. Izmoli-mo od Boga zato nova duhovna zvanja koja će biti prava garanci-ja budućnosti našem narodu, koji će nam uvijek iznova približiti Božju istinu i dobro-tu.

Potrebni smo Bož-je blizine koju donosi Božić, jer nas on pri-bližava i jedne dru-gima. Potrebni smo one iskrene božićne topline srca koja neće proći s jednodnev-nom proslavom toga blagdana. Naprotiv,

može postati istinski početak novog života. Molimo to od Djeteta u jaslama da njegova toplina koju donese čovjeku ugrije svako hladno srce, da ražari zajedništvo po ognji-štima naših obitelji, da naš narod bude otvo-ren životu, te da ga nikakve nedaće budućih vremena ne odjele od darovanog Spasitelja.

Neka vam stranice ovoga lista uljepšaju i prodube radost Božićnih blagdana!

Čestit Božić, iskrenu radost zajedništva i obilat mir duše svim čitateljima želi,

u ime svih svećenika u našem dekanatu, uredništva i svih koji su svojim tekstovima uljepšali ovaj broj ZOV-a,

župnik Tomislav Rogić

4

Draga braćo i sestre, u prošloj ka-tehezi, prije petnaest dana, nastojao sam naznačiti bitne crte iz biografije apostola Pavla. Vidjeli smo kako mu je susret s Kristom na putu za Damask doslovno preokrenuo život. Krist je postao razlog njegova života i duboka motivacija svega njegovog apostol-skog djelovanja. U svojim pismima, nakon Božjeg imena, koje se pojavlju-je više od 500 puta, ime koje se najče-šće spominje upravo je ime Kristovo (380 puta). Stoga je važno da budemo svjesni koliko Isus Krist može utjecati na život čovjeka, pa i na sam naš život. Ustvari, Krist Isus je vrhunac povijesti spasenja, a time i stvarna točka razdjel-nica u dijalogu s ostalim religijama.

Gledajući Pavla, mogli bismo tako uobličiti temeljno pitanje: kako dolazi do susreta ljudskog bića s Kristom? I u čemu se sastoji odnos koji iz toga proizlazi? Odgovor što ga je Pavao dao može se shvatiti u dva koraka. Na prvom mjestu, Pavao nam pomaže da shvatimo posvema temeljnu i nezamjenjivu vrijednost vjere. Evo što piše u Poslanici Rimljanima: “Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona” (3,28). A tako i u Poslanici Galaćanima: “Čovjek se ne opravdava po djelima Za-kona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima zakona nit-ko neće opravdati” (2,16). “Opravdati se” znači postati pravedni, to jest biti prihvaćeni od milosrdne praved-nosti Božje, te ući u zajedništvo s Njime, pa tako moći i uspostaviti mnogo autentičniji odnos sa svom svojom braćom, i to na temelju potpunog praštanja naših grije-ha. Pavao doista sasvim jasno kaže da to životno stanje ne ovisi o našim dobrim djelima, nego o samoj Božjoj milosti: “Opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu” (Rim 3,24).

Ovim riječima sveti Pavao izriče temeljni sadržaj svoga obraćenja, novi smjer svoga života koji je po-sljedica njegova susreta s uskrslim Kristom. Pavao pri-je svoga obraćenja nije bio čovjek koji bi se udaljavao od Boga ili od njegova Zakona. Naprotiv, bio je vje-ran obdržavatelj te je do fanatizma obdržavao Zakon. U svjetlu susreta s Kristom shvatio je, međutim, da je time nastojao na prvo mjesto postaviti sebe samoga, svoju pravednost, te da je sa svom tom pravednošću ži-vio samo za sebe. Shvatio je da je neophodno potreban novi smjer njegova života. A taj novi smjer nalazimo

izražen u njegovim riječima: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist” (Gal 2,20). Pavao, tako, ne živi više za sebe, za svoju vlastitu pravednost. Živi od Krista i s Kristom: dajući sebe sama, ne više nastojeći staviti na prvo mjesto sebe samoga. To je nova pra-vednost, novi smjer što nam ga je Gos-podin dao, što nam ga je vjera dala. Pred Kristovim križem, tim krajnjim izrazom njegova samodarivanja nema nikoga tko bi moga samoga sebe uznositi, svoju pravednost učinjenu vlastitim silama i za sebe samoga! Na drugom mjestu Pavao, ponavljajući Jeremijinu misao, objašnjava ovu mi-sao govoreći: “Tko se hvali, u Gos-podinu neka se hvali” (1 Kor 1,31 = Jer 9,22-23); ili: “A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem

Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu” (Gal 6,14).

Razmišljajući o tome što znači opravdanje ne po djelima, nego vjerom, stigli smo i do drugog čimbenika koji određuje kršćanski identitet što ga je Pavao opisao vlastitim životom. Kršćanski identitet koji se sastoji upravo od dva elementa: ovo ne tražiti sebe sama, nego primati od Krista i darovati se s Kristom, te tako osobno sudjelovati u životu samoga Krista, sve do uranjanja u Njega i preuzimanja dijela na njegovoj smrti i na njego-vu životu. O tome Pavao piše u Poslanici Rimljanima: “U smrt smo njegovu kršteni ... s njime smo ukopani ... s njime srasli ... Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima gri-jehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!” (Rim 6,3.4.5.11). Upravo je ovaj posljednji izričaj simptomatičan: za Pa-vla, zapravo, nije dovoljno reći da su kršćani krštenici ili vjernici; njemu je također važno reći da su kršćani “u Kristu Isusu” (usp. i Rim 8,1.2.39; 12,5; 16,3.7.10; 1 Kor 1,2.3 itd.). Koji puta on zamjenjuje pojmove pa kaže: “Krist je u nama/vama” (Rim 8,10; 2 Kor 13,5) ili “u meni” (Gal 2,20). Ovo međusobno prodiranje Krista i kršćanina, karakteristično za Pavlov nauk, dopunjuje njegov govor o vjeri. Vjera, doista, premda nas intimno združuje s Kristom, ističe i razliku između nas i Njega. No, prema Pavlu, kršćaninov život ima i značajku koju bismo mogli nazvati “mističnom”, ukoliko podrazumi-jeva poistovjećivanje nas s Kristom i Krista s nama. U tom smislu, apostol čak opisuje i naše patnje kao “pat-nje Kristove u nama” (2 Kor 1,5), tako da mi “uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu” (2 Kor 4,10).

Kršćanin živi s Kristom i u Kristu i iz njega crpi svu svoju snagu

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 8. studenoga 2006.

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

5

Sve ovo moramo uključiti u svoj svakodnevni ži-vot slijedeći primjer Pavla koji je uvijek živio time se nadahnjujući. S jedne strane, vjera nas mora zadržati u

trajnom stavu poniznosti pred Bogom, čak klanja-nja pred Njim i davanja hvale Njemu. Zapra-vo, to što mi jesmo kao kršćani, zahvaljujemo samo Njemu i Njegovoj milosti. Jer ništa i nitko ne može zauzeti Njego-vo mjesto, potrebno je da ničem drugom niti ikom drugom ne odajemo čast koju odajemo Njemu. Nikakav idol ne smi-je zagaditi naš duhovni svijet, jer ćemo inače, umjesto da uživamo u

zadobivenoj slobodi, pasti u neki oblik ponižavajućeg ropstva. S druge strane, naše korjenito pripadanje Kri-stu i činjenica da “smo u Njemu”, mora nam uliti puno pouzdanje i neizmjernu radost. U konačnici, zapravo, moramo uskliknuti s Pavlom: “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” (Rim 8,31). A odgovor je: ništa i nitko “neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isu-su Gospodinu našem” (Rim 8,39). Naš kršćanski život, dakle, počiva na najčvršćoj i najsigurnijoj stijeni koja se može zamisliti. Od nje crpimo svu svoju snagu, kako i piše ovaj apostol: “Sve mogu u Onome koji me jača” (Fil 4,13).

Pođimo stoga ususret svome životu, s njegovim ra-dostima i s njegovim bolima, podržani ovim velikim mislima što nam ih Pavao daje. Prolazeći kroz to isku-stvo moći ćemo shvatiti koliko je istine u onome što apostol piše: “Znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan (2 Tim 1,12), dan našeg susreta s Kristom Sucem, Spasi-teljem svijeta i Spasiteljem našim.

VJEČNA LJUBAV IZLOŽENA OGRANIČENOSTIMA LJUDSKOG TIJELA

Božićna čestitka biskupa Mile Bogovića Dragi čitatelji ZOV-a!

Lijepa je ona božićna pjesma: Ljubav Božja pre-velika, primi pravu pűt čovjeka. Pűt ovdje znači tijelo. Dakle, Božja ljubav, koja je vječna nastanila se u našem ljudskom tijelu (usp. Iv 1, 14). Kako je sve nestalno i promjenljivo u ljudskom tijelu. I tu je vječna Ljubav uzela sebi stan! I poprimila je doista ljudska ograniče-nja i promjenljivost, ali ono što se nije mijenjalo, čemu je život u tom ljudskom tijelu ostao do kraja vjeran, bila je ljubav. Od početka pa sve do kraja svoga zemaljskog života Isus Krist, utjelovljena druga božanska osoba, Sin Božji, bio je vjerni svjedok Božje ljubavi na sva-kom koraku svoga zemaljskog puta, u svakom trenutku svoga zemaljskog života.

Ovih dana pokrenuli smo službeno glasilo Crkve hrvatskih mučenika koje smo nazvali Hrvatska vjer-nost. Božić koji je pred nama pruža nam odgovor što je zapravo, vjernost. Vjeran znači ujedno i stalan, doslje-dan u početnoj odluci. Dakako, kada se piše božićna čestitka onda treba misliti na koji način je Bog vjeran čovjeku. Kad ne bi bilo te vjernosti Boga prema čovje-ku, teško bismo i mogli uopće govoriti što je to vjer-nost. Nestalnost i prevrtljivost ljudska tako je velika da je lako povjerovati kako vjernost uopće nije primjerena ljudskoj naravi. Bog je od vijeka bio vjeran u svojoj ljubavi prema čovjeku, ali čovjeku ta ljubav nije bila tako uočljiva i prepoznatljiva sve dok se nije pojavila

u tijelu, sve dok ona nije bila izložena našim ljudskim ugroženostima. No i u ljudskom ugrože-nom tijelu i životu Bog je ostao vjeran čovjeku u svakom momentu i u svakoj prilici.

Bog je vjeran već u samom utje-lovljenju. Ponizi sa-moga sebe i postade čovjekom. Ljubav će prihvati i poniženje samo da bude lakše shvaćena i prihvaće-na. Ne bi bilo prihva-ćanja poniženja da nije bilo Božje ljuba-vi prema čovjeku.

Vidimo kako je ta ljubav ustrajna, vjerna i onda kada utjelovljeni Sin Božji nema prikladnog prihvatili-šta među ljudima i rađa se u «neljudskim» okolnostima jedne štale. Ni pred tim neprilikama ljubav prema čo-vjeku nije se zaustavila.

Ne samo da nije svuda dobro prihvaćena, ljubav Božja izložena je Herodovoj mržnji s ubilačkim pla-

BOŽIĆ

6

novima. Ljubav se uklonila toj mržnji, ali nije ustuknula i prestala ljubiti čovjeka. Ostala je vjerna svjedočeći do kraja, da u svim varijantama ljudskog života pokaže što to znači vjerno i vječno ljubiti čovje-ka.

Zacijelo, Božja vjernost i dosljednost u ljubavi prema čovjeku ne bi imale ra-zloga očitovati se u ljudskoj ograničeno-sti kada među ljudima ne bi bilo onih koji žele biti otvoreni susretu s tom Božjom utjelovljenom ljubavlju. Tu otvorenost Bog je svakako doživio kod Marije i Josi-pa, kod Šimuna i Ane. Oni su brzo prepo-znali očitovanje Božje ljubavi u Novoro-đenome. Sigurno je još bilo takvih koji su u otvorenosti svoje duše čekali i vapili za svetom nebeskom rosom ljubavi Božje. Oni su je prepoznali i nastojali joj odgo-voriti svojom vjernošću. I bogobojazne pastire zahva-tila je ta nebeska snaga ljubavi, iako im je još mnogo trebalo da bi dohvatili dimenzije Božjeg silaska u ljud-sko tijelo, među ljude. Privlačnost tog govora dosljedne Božje ljubavi, koja je u «zemlji Judinoj» primila tijelo osjetili su udaljeni mudraci s istoka i došli su joj se po-kloniti.

I tako se ta dosljedna i vjerna ljubav Božja prema čovjeku izražavala sve jasnije i jasnije svakim korakom Isusa Krista, a najjasnije zabljesnula upravo u onom momentu kada je u potpunosti bila skrivena Božja ve-

ličina, a očitovana ljudska nemoć i slabost u Isusu Kristu

Svemogući Bog nije želio da bude uvijek vidljiva njegova svemoć i njegova vječnost, njegova uzvišenost i ljepota, ali u svakom činu utjelovljenog Boga Isu-sa Krista, od rođenja pa sve do Kalvarije mogla se jasno očitati vjerna Božja ljubav prema čovjeku; ljubav koja pronalazi ne-vjerojatan ali snažan način u pokazivanju vjerne ljubavi, da sam Bog uzima ljudsko tijelo, rađa se u skrovitom i neuglednom mjestu, nemoćan je i potreban ljudske pa-žnje i pomoći. Prihvatio je ta ograničenja, ali nije nikada želio ograničiti svoju ljubav

prema svakom čovjeku, naprotiv, svakome želi biti ži-votni pomoćnik i spasitelj. Božić nam ujedno pokazuje što možemo mijenjati, a čemu trebamo biti stalno vjer-ni, u čemu trebamo biti dosljedni i ustrajni.

Neka svaki vjernik ovog Božića još bolje uoči tu Božju vjernost u ljubavi i neka u istom duhu pokuša odgovoriti i Bogu i svome bratu s kojim živi.

Čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu želi vam

Biskup:

(Dr. M. Bogović)U Gospiću, na prvu nedjelju Došašća 2006. godine.

Blagdan Božića za kojeg se pripravljamo u ovom vremenu ima osim teološkog i povijesno i sociološko značenje, ne samo za Židove onog vremena i kasnije kršćane, nego i za cjelokupnu ondašnju civilizaciju Rimskog carstva.

Povijesni kontekst Kristova rođenjaIsus se rodio u Betlehemu u Judeji tijekom posljednjih godina vladavine Heroda

Velikog Palestinom. U to je doba zemlja bila dio Rimskog Carstva kojim je vladao car August. Rimski senat dopuštao je samoupravu u mnogim dijelovima carstva pa je tako Herod Veliki vladao židovskim narodom do 4.god. pr. Kr. Iz ovih podataka proizlazi nesuglasje jer se Isus rodio nekoliko godina ranije 6. ili 7. g. pr. Kr. kao po-sljedica pogrešnog kalendara kojeg je napravio Dionizije Mali u 6. stoljeću.

Herod Veliki postao je kralj Judeje 37. godine pr. Kr., a vjeruje se da mu je pri usponu na vlast pomoglo prijateljstvo s Markom Antonijem kao i brak s Mariamnom, židovskom princezom iako on sam nije bio pravi Židov već prozelit (obraćenik na židovstvo). Njegova vladavina bila je obilježena strahovladom i krvoprolićima, dao je ubiti trojicu sinova i ženu iz straha da kuju urotu protiv njega. U strahu od židovske pobune uništio je sve suparnike, a kako je do njega došla vijest da se u Betlehemu rodio očekivani Mesija dao je pobiti svu mušku djecu u okolici mlađu od dvije godine.

Rimljani su kao vlast bili još omraženiji zbog prisutnosti njihove vojske u Judeji (preuzeli su vlast 6. godine po Kristu) kao i zbog visokih poreza što su ih nametnuli Palestini.

Sve su to bili razlozi željnog očekivanja Mesije kao i pomalo krivo shvaćanje onoga tko on jest. Vjerski me-sijanizam vremenom će postati politički što će Isus i sam opovrgnuti kroz svoje javno djelovanje.

ROĐENJE ISUSA KRISTA - NOVOST ZA SVIJET

BOŽIĆ

7

Biblijska pozadina dolaska MesijeDolazak Mesije bio je pretskazan u Starom zavjetu. Još je prorok Izaija rekao: «Evo djevica će začeti i roditi

sina i nadjenut će mu ime Emanuel!» Mesija je prema proročanstvu trebao biti rođen iz loze Davidove a Josip je pripadao tom rodu. U prilog tome govori i činjenica da se Isus rodio u Davidovu gradu Betlehemu gdje su Josip i Marija morali pristupiti popisu stanovništva kako je to naredio car August. Popis stanovništva vršio se svakih četrnaest godina a morale su im pristupiti i žene koje su od svoje dvanaeste godine plaćale glavarinu.

Stari zavjet je priprava za dolazak Mesije, onoga koji će donijeti spasenje i otkupiti grijehe svijeta:«Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću i spasenje naviješta» (Iz

52,7).Isusovo rođenje bilo je pretkazano: anđeo Gabrijel Mariji naviješta rođenje Sina Božjega: «Duh Sveti sići će

na te, sila Previšnjega zasjenit će te. Zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim» (Lk 1,35).Ovo je objava Mariji da će se Isus roditi kao čovjek i Bog te da će uspostaviti Božje kraljevstvo na zemlji.

Kako je Marija bila zaručena s Josipom, a ostala je trudna, te ju je on namjeravao potajno otpustiti, a ne javno, jer su je prema židovskom zakonu mogli kamenovati. I njemu se objavljuje anđeo Božji u snu i govori mu tko je Isus.

Značenje blagdana BožićaTeološko značenje ovog blagdana pronalazimo u Isusovu djelovanju, cjelokupnom

njegovu životu. Ivanov Proslov to jako dobro pojašnjava: «I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama». Da bi shvatili misterij i veličinu tih riječi treba duboko pro-niknuti u njih: Bog koji je uzeo ljudsku narav da bismo mi postali dionici te iste Božje naravi. Isus je pokazao da spasenje ne dolazi iz obilja i blještavila, pa se ni on nije rodio kao kralj već kao prosjak i siromah da bude što bliži onima koji žive u patnji i na rubu. Započeo je to spasenje kao maleno dijete, u tišini i hladnoći jaslica, skromno i jedno-stavno, ali kao znak da se iza neznatnosti krije veličina i jačina samoga Boga.

U tome leži i činjenica povezanosti Božića i spasenjskog Kristova djela: ono što je započelo na Božić dovršeno je njegovim slavnim Uskrsnućem. Bogočovjek koji se ro-dio u štalici dao se u najvećoj žrtvi ljubavi predajući svoj život za nas i naše grijehe.

Velika simbolika sadržana je u nazivu mjesta gdje je Isus rođen. Bet-lehem na he-brejskome znači «kuća kruha». Iz same «kuće kruha» Kruh je krenuo u svijet, kruh gladnima, onima koji će se nasititi i voda žednima, koji će utažiti žeđ.

Porijeklo BožićaIz kalendarskih popisa dana smrti rimskih biskupa i mučenika iz 354. godine proizlazi da se Božić u Rimu

slavio 25. prosinca već 336. godine. Uvođenje ovog blagdana u grad Rim tumači se apologetskom i povijesno-vjersko hipotezom kao reakcija rimske zajednice protiv državnog poganskog blagdana «Natalis Solis invicti» (blagdan rođenja nepobjedivog Sunca) kojeg je 274. godine uveo car Aurelijan u čast boga sunca iz Emese u Siriji iz političkih razloga radi učvršćenja svog carstva. Rimska Crkva uvela je na ovaj dan blagdan rođenja Isusa Krista kao «sunca pravde» i «svjetla svijeta». Druga hipoteza računanja vremena proizlazi iz činjenice da su već u 3. stoljeću kršćanski teolozi nastojali izračunati datum Kristova rođenja koji se ne spominje u Evanđeljima. Zbog raširenog simbolizma o Kristu-Suncu oni su pozornost posvetili ravnodnevnicama (ekvinocijima) i suncostajima (solsticijima) te su mislili da je Ivan Krstitelj bio rođen za ljetnog solsticija, a Isus bi onda morao biti rođen za zimskoga. Između ovih pretpostavka vjerojatnija je ona da je odlučujući za blagdan Božića bio rimski poganski blagdan Sunca.

Brzom širenju Božića pridonijela je činjenica novostečene slobode početkom 4. stoljeća (313. godine) kao i to da je borba protiv arijanske hereze isticala osobu Isusa Krista te je blagdan Kristova rođenja davao i primjeren liturgijski izričaj vjeroispovijesti Nicejskog sabora (325. godine). Slavlje je u prvo vrijeme bilo sličnije blagdanu Bogojavljenja koje je starije po postanku a i sam sadržaj tog blagdana sadržavao je slavlje Kristova rođenja.

ZaključakRođenje Isusa Krista doista je bila novost za svijet ali to ne prestaje biti i danas. Punina vremena nije mogla ne

ispuniti svakog čovjeka, ne samo za jedno vrijeme, nego do vječnosti. Svatko od nas postaje spašen, za svakog je došao Spasitelj. I ne samo jednom, ne samo za Božić, jer on treba dolaziti svakodnevno u naša srca. Ne smijemo zaboraviti da dolazi i onda kada se to najmanje nadamo, u svakoj patnji, bolesti, u svakom poniženom i siromaš-nom. Dolazi u ljubavi, u istini, u pravdi, dolazi da oslobodi, da podari život; da nam pokaže da smo djeca Božja. Potrebno je pripraviti put Gospodinu, pustiti ga u svoj život i svoj svijet, dati mu mjesto u svome srcu da na taj način možemo pomagati drugima, poučavati i odgajati.

Ana Stipetić, prof.

BOŽIĆ

8

“Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje sva-koga čovjeka, dođe na svijet” (Iv 1,9).

Teško je danas vi-djeti svjetlost koja ne-nametljivo i iskreno izbija s lica betlehem-

skog Djetešca. Nije ga lako prepoznati zbog blještavih reflektora, sjajnih neonskih reklama, sjaja “zvijezda” s TV ekrana… Ono živi u srcima ljudi, u svakom dobrom djelu.

Jedne davne noći u betlehemskoj štalici dalo nam je to Djetešce neprolaznu pouku o skromnosti i veličini. Rođen na tvrdoj slami, u negostoljubivu kraju, dolazi Bog na svijet. Daleko od kraljevskih dvora i hramskih riznica, okružen životinjama, ali grijan ljubavlju Mari-je, koja je spremno rekla: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po Tvojoj riječi!” (Lk 1,38).

Ovoga ćemo Božića ponovno, poput naših uzora Amerikanaca, milijune ostaviti na blagajnama, a zado-voljni i s osmjehom, s punim vrećicama, krenut ćemo svojim domovima. Očita idila. Ali, bez onog istinskog Svjetla, nije potpuna naša sreća, bezličan je svaki dan – i Božić. “Za sebe si nas stvorio, Gospode, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi”, napisao je sveti Au-gustin, a u njegovim bi se riječima mogao prepoznati svaki od nas. Što su darovi pod božićnim drvcem broj-niji, što su dekoracije skupocjenije i ljepše sve je be-zličniji naš Božić, prazan bez onog Djetešca koje opet tiho i nenametljivo zove da mu otvorimo svoja srca.

Ne čuješ njegov zov? Progovara iz svakog potla-čenog, iz svakog čovjeka koji će ovaj Božić provesti usamljen i tužan. Odjekuje njegov glas iz sirotinjskih

naselja, čuje se iz trošnih kućica i skromnih koliba. Ali, kao da ga ne čujemo. Prejaki su glasovi naše taštine, preglasna je naša oholost. Skromnost je umrla u nama, a pobudit će ju samo iskra istinskog Svjetla.

Dok je sve manje ljudi u crkvama, a sve se više gomilaju pokloni i ukrasi, shvaćamo koliko je zapravo krhka i kratkotrajna naša sreća bez Krista, bez Svjetla čijim nam je dolaskom na svijet došlo spasenje. Odazva-ti se njegovom pozivu znači pogledati na bližnjega i u njegovom licu prepoznati lice Kristovo, jer “Koliko je nade u pozivu njegovu!”

Rodio se Emanuel – s nama Bog! Bog blizak sva-kome od nas, blizak našoj sreći i radosti, blizak svakoj našoj boli i patnji! Kako ne bi razumio našu patnju kad je sam patio – na tvrdoj slami, slu-šajući prijezire farizeja i konačno na križu! Kako se ne bi radovao s nama kad je Do-bri Pastir koji se raduje dolasku svake odlutale ovce! Svjetlost Božića, neuništiva i vječna nada izvire iz betlehemskog Djetešca i pruža nam budućnost mira i ljubavi. I ovaj je Božić jedna prilika da odgovorimo na ljubav Božju i tako počnemo mijenjati lice svijeta. Blaženoj Majci Tereziji prigovarali su što se trudi promijeniti svijet. Odvratila im je: “Ne, neću promijeniti svijet, ali mogu pomoći ovomu čovjeku koji je ovdje i koji me sada tre-ba!”

Željko Mačić

Svjetlost Božića

Božić u očima djeceJa za Božić kitim bor. Slavim ga tako da pečem kolače i idem u crkvu. Kad dođem kući, idem s mamom u trgo-vinu kititi bor. Za mene je Božić sreća,ljubav i blagdan. Za Božić se osjećam sretno, lijepo i veselo.

Ivana Vuković, IV.a,

Za mene je Božić veliki blagdan. Svi se u obitelji veselimo jer to je ipak Isusovo rođenje. Za Badnjak kitimo bor, a u jutro po-sjećujem bake i djedove. Idemo svi zajedno u crkvu i molimo se dragome Bogu. Radimo kolače i božićnjak.

Mirna Ceranić, IV.b,

Božić u mojoj obitelji je veliki blagdan jednak kao i Uskrs. Na Božić se veselimo i idemo redovito u crkvu. Pjevamo božićne pjesme i jedemo blagoslovljenu hranu. Gledamo okićeni bor koji sja od raznih ukrasa. U davnim vremenima se u ponoć rodio Isus u trošnoj kolibi među životinjama bez zipkice. Zato se danas ve-selimo Božiću.

Danica Conjar, IV.a,

BOŽIĆ

9

U mojoj obitelji je Božić veliki blagdan, dan veselja i ljubavi. Za Božić je cijela obitelj na okupu i slave taj veliki dan. Na taj dan darujemo druge, pozivamo rodbinu i zajedno objedujemo za stolom. Poslije toga otvaramo darove i veselimo druge. Za mene je Božić veliki dan kada se veselimo i darujemo jedni druge.

Lucija Puškarić ,IV.a,

Ja i moja obitelj za Božić pečemo kolače i okupljamo se na doručku, ručku i večeri. Predvečer kitimo bor i spre-mamo kuću. U pola noći idemo na polnoćku i dočekujemo Božić. To nas jako veseli.

Leonarda Jelić, IIIb,

Ja u svojoj obitelji slavim Božić tako da idem u crkvu. Pomažem mami peći kola-če i s tatom sa sestrama kititi bor. Za mene je Božić radost, veselje, rođenje Isusa Krista i najljepši dan u godinu.

Mi u obitelji Božić slavimo tako da kitimo bor i molimo se. Molimo se jer se rodio naš Spasitelj Isus Krist. Za Božić idemo u crkvu i molimo se Bogu. Radujem se Božiću jer smo svi kod kuće.

Božić je najveći blagdan. Tada sam sa obitelji. Žalosti nema i veseli smo. Čuje se zvuk zvona.

Iva Čavrak, III.b,

Ja najviše volim Božić jer smo tada svi zajedno. Na Badnjak svi zajedno okitimo bor. Mama peče kolače i sve je veselo. Spremimo se i idemo na svetu misu. Nakon toga prošetamo gradom koji je lijepo ukrašen. Kada dođemo kući razgovaramo o

Božiću i tada ne moram ići spavati i to me veseli. Sljedeće jutro idemo čestitati prijateljima Božić. Mama i tata ne rade pa imaju vremena za nas. Zato ja volim Božić.

Katja Kolaković, IIIb,

Ja slavim Božić sa svojom obitelji. Na Božić se molim, idem na misu. Svake godine na Božić se sastajemo i pri-čamo. Na taj dan se je Isus rodio. Na Božić djeca idu na misu i gledaju jaslice.

Sintija Kirasić, III.b,

U mojoj obitelji Božić se slavi tako da je obitelj na okupu te da zajedno ručamo i kitimo bor. Ja sam tada jako sretna i jako uzbuđena. Navečer smo zajedno igramo razne igrice. Te noći moja obitelj i ja iščekujemo Isusovo rođenje i idemo u crkvu gdje se molimo Bogu i gledamo jaslice.

Lara Cetinjanin, III.a,

Ja i moja obitelj provodimo Božić na taj način tako da pečemo ukusne i lijepe kolače. Taj blagdan mi je posebno lijep zato jer se tada sjećamo kako se Isus rodio. Ja volim ukrašavati bor sa svojom obitelji. Jako volim Božić, a najljepši mi je kada ga provodim sa svojoj obitelji.

Andrea Kirasić, IIIb,

Božić u mojoj obitelji slavi se tako da svi članovi idu na polnoćku i u jutro na svetu misu. Za nas vjernike to je najveći blagdan tokom godine. Obitelj slavi Isusovo rođenje koje predstavlja rođenje našeg Spasitelja. On se rodio da bi podnio muke i grijehe svih nas. Poslije svete mise klanjamo se malom Isusu u jaslicama. Odlazimo nakon svete mise i molitve kući gdje se molitvom obraćamo Bogu za spasenje u mojoj obitelji. Vjera u Isusa daje nam snagu za daljnji život.

Filip Dujmić, IIIb,

Moja je obitelj malena, ali složna i puna ljubavi. Najradosniji dani u godini u mojoj obitelji je približavanje Isusovog rođenja – slavljenje Božića. Tih dana na Badnjak kiti-mo bor svi zajedno, moj tata, mama sestra i ja. Zatim osvjetljavamo lampicama balkon naše sobe. Dok kitimo božićno drvce pjevamo božićne pjesme i jako se veselimo. Ove godine ćemo s mamom ići na malu ponoćku, gdje ćemo ja i sestrica pjevati u zboru božićne pjesme. Na sam Božić ne idemo nigdje jer Božić je radost obitelji pa vrijeme toga dana provodimo i veselimo u krugu obitelji. Čestitamo Božić rodbini i prijateljima. Toga dana stol je prepun blagdanskih kolača i raznog jela. Sve je prekrasno. To mi je najljepši blagdan u godini.

Tara Medved, IIIb,

BOŽIĆ

10

Prije dvjesto godina u Senju je osnovano Bogoslov-no sjemenište iz kojeg su izišli brojni svećenici, ali i mnogi kulturni i društveni djelatnici. Nastavak tog sje-meništa je današnje Bogoslovno sjemenište «Ivan Pa-vao II.» u Rijeci. Ta visoka obljetnica budi u našim srci-ma zahvalnost Bogu za tolike darove koje je preko tog sjemeništa udijelio svojoj Crkvi na ličkim, sjevernoja-dranskim i istarskim prostorima. Ona nas podsjeća i na dužnu zahvalnost onima koji su to sjemenište osnovali i o njemu se brinuli sve vrijeme njegova djelovanja. A na poseban nas način ova visoka obljetnica potiče na molitvu i djelovanje za duhovne pozive danas.

Radi toga smo mi biskupi Riječke metropolije, nakon dužeg promišljanja i savjetovanja, odlučili narednu pasto-ralnu 2006./2007. godinu proglasiti Godinom duhovnih zvanja u Riječkoj metropoliji, a u povodu, kako smo re-kli, 200. obljetnice Senjskog sjemeni-šta i pridruženog Filozofsko-teološkog učilišta. Glavni je cilj te godine potica-nje i širenje ustrajne molitve za nova duhovna zvanja, u skladu s Isusovim pozivom: «Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju» (Lk 10, 2). Znamo, naime, da je Gospodin onaj koji poziva u svećeničku službu i u po-svećeni život. Njegov poziv prethodi svemu. Ali da bi ga se prihvatilo, potrebna je također njegova snaga i milost. Stoga je doista najprječe Njega moliti «da radnike pošalje u žetvu svoju». Slika zrelog žitnog polja, gdje urod propada ako ga se brzo ne ube-re, još više izriče važnost i žurnost molitve i rada za nova duhovna zvanja. To je polje slika svijeta, cijelog čovječanstva radi kojega je Isus došao na svijet. Ako

ne bi bilo «poslenika», ako Isus ne bi imao suradnika u spašavanju ljudi, može se dogoditi da mnogi propadnu, poput zrelog klasja kada nema žetelaca.

Dakako, pored molitve, dužni smo i činiti što je u našoj moći da bi oni koji su pozvani prihvatili Kristov poziv, u njemu sazrijevali i do kraja mu ostali vjerni. U skladu s time želimo Godinu duhovnih zvanja u Ri-ječkoj metropoliji usmjeriti na duhovni poziv u cjelini, uključujući početno prepoznavanje poziva, a zatim i svu pomoć potrebnu da se on razvija, sazrijeva i dono-si očekivane plodove u Crkvi Božjoj. Budući da du-hovni poziv pretpostavlja shvaćanje prema kojemu je

život kao takav poziv, bit će potrebno u raznim prigodama i o tom vidu naše ljudske stvarnosti govoriti i razmišlja-ti. Valja također imati na umu da je duhovni poziv na poseban način pove-zan s pozivom na bračni i obiteljski ži-vot u skladu s evanđeljem. Obitelj nije prenositeljica samo biološkog života, nego i života vjere iz koje se rađaju duhovni pozivi. U tom je smislu kr-šćanska obitelj doista kolijevka sveće-ničkih i redovničkih zvanja. Jednako vrijedi i za razne kršćanske zajednice. Naše su župne zajednice stoga poseb-no pozvane buditi i u svojoj sredini promicati duhovna zvanja.

U skladu s tim potrebno je da pro-gram Godine duhovnih zvanja u Riječkoj metropoliji obuhvaća:- organiziranje redovite molitve za duhovna zvanja

u svim župama i vjerničkim zajednicama, da bi se odazvali oni koje Bog poziva i da bi do kraja ostali vjerni Božjem pozivu u svećeničkom ili redovnič-kom životu;

U nedjelju, 24. rujna 2006. u svim biskupijama Riječke metropolije (Riječka, Porečko-pulska, Krčka i Gospićko-senjska) započela je Godina duhovnih zvanja, a u povodu 200. obljetnice osnivanja sjemeništa u Senju. Proglas su potpisali biskupi Riječke metropolije na čelu s mons. dr. Ivanom Devčićem riječkim nadbiskupom metropoli-tom.

GODINA DUHOVNIH ZVANJA U RIJEČKOJ METROPOLIJI

u povodu 200. obljetnice Senjskog sjemeništaPoštovani svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i kršćanske obitelji, dragi Kristovi vjernici Riječke

metropolije!

Mi, Vaši niže potpisani biskupi Riječke metropolije ovim pismom proglašavamo

Godinu duhovnih zvanja u Riječkoj metropoliji– u povodu 200. obljetnice Senjskog sjemeništa

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

��

- davanje odgovarajućeg mjesta buđenju i praćenju duhovnih zvanja u obiteljskom i župnom pastoralu, kao i u vjeronaučnoj pouci;

- preispitivanje života i rada u našim sjemeništima koja trebaju biti prikladna mjesta za utvrđivanje i sazrijevanje duhovnog poziva i za odgoj budućih svećenika koji će, puni apostolskog žara, biti u svakom pogledu spremni i pripremljeni za apostol-sko djelovanje u suvremenim prilikama;

- promišljanje mjesta i uloge Teologije u Rijeci, kako bi što bolje bila u službi pastoralnog poslanja naše riječke crkvene pokrajine;

- traženje novih oblika trajnog odgoja i obrazovanja svećenika svih životnih dobi.

Najavljujemo također da se, kao trajni plod Godine duhovnih zvanja, trebaju osnovati nad/biskupijska Dje-la za duhovna zvanja, kao i takvo zajedničko metropo-lijsko djelo, koje bi trajno povezivalo i koordiniralo za-jednička metropolitanska nastojanja na tom području. Osnivanje Djela za duhovna zvanja treba biti jamstvo da će se sustavan rad na buđenju i promicanju duhov-nih zvanja nastaviti i nakon završetka Godine duhovnih zvanja.

Sve Vas, poštovani i dragi svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i roditelji, sve Vas, dragi Kri-stovi vjernici, pozivamo da se spremno i velikodušno uključite u programe Godine duhovnih zvanja. Naša Crkva nema veće potrebe nego što su nova svećenička

i redovnička zvanja. Ako bude imala do-statan broj svetih svećenika, redovni-ka i redovnica, imat će sve što joj je po-trebno da bi ispunila svoje poslanje. Zato nas Krist sve pozi-va da molimo i radi-mo kako na Božjoj njivi ne bi uzmanj-kalo svetih i revnih radnika.

Ovaj naš naum i sve one koji će ga požrtvovno ostvari-vati stavljamo pod zaštitu naše nebeske Majke Marije, Kraljice apostola i «Zvijezde nove evangelizacije».

Vaši biskupi: + Ivan Devčić, riječki nadbiskup metropolit+ Ivan Milovan biskup porečki i pulski+ Valter Župan, biskup krčki+ Mile Bogović, biskup gospićko-senjski

U Rijeci, na spomendan blaženog Augustina Kažotića, 3. kolovoza 2006.

REDOVNICI I REDOVNICE U CRKVISusrećemo ih u našemu Ogulinu i dekanatu Ogulinskom. Preko mosta nad Đulinim ponorom u Prapućama

mala je zajednica franjevaca trećoredaca. U Plaškom i Tounju su hercegovački franjevci, a u Oštarijama redovnik monfortanac. U župi sv. Križa u Ogulinu, Zagorju Ogulinskom i Lipi rade sestre redovnice iz kongregacije Srca Isusova i u ogulinskoj bolnici Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. Diljem naše Gospićko-senjske biskupije još su splitski franjevci u Gračacu i u Udbini, franjevci kapucini u Karlobagu, a redovnice iz Kongregacije Srca Isusova u Slunju, Otočcu i Gospiću. Malo i premalo u našemu dekanatu i biskupiji.

Redovnici i redovnice katolički su vjernici koji žive u samostanima, osim ako ih narav posla na kraće ili dulje vrijeme ne pozove na drukčiji život, npr. u misije ili na poseban crkveni zadatak. Samostanska zajednica duhovna je redovnička obitelj. Članovi redovničkih zajednica žive pod istim krovom, zajedno mole i zajedno rade, raspo-ređujući dužnosti prema sposobnostima i potrebama. U muškim redovničkim zajednicama redovnici su većinom

i svećenici, ali ne moraju biti. Osobno ne posjeduju imovinu, nego im je sve zajedničko kao u svakoj pravoj obitelji. Zajed-ništvo je njihova snaga i obrana. Nitko od njih nije sam jer ima redovničku braću ili sestre. Većina redovnika ima i širu zajednicu, u drugim samostanima, pa mogu mijenjati samo-stane u kojima žive, a to čine radi uspješnijega djelovanja i radi potreba Crkve.

Redovničke zajednice osnovale su pojedine duhovno snažne osobe, koje su nadahnute evanđeljem vidjele da će tako molitvom i radom biti korisniji Crkvi. Nikada to nisu že-lje za isticanjem u Crkvi i društvu, nego poticaj Duha Svetoga koji ih goni da Crkvi čine dobro. Redovničke zajednice znak su plodnosti Crkve koja na taj način daje konkretne odgovore na potrebe Crkve i svijeta. To su Božji darovi pojedincima i


��

zajednici, ali za dobro sve Crkve. Redovničke zajednice djeluju zajednički, pojedinac u njoj nije sam, nego djeluje u ime zajednice koja iza njega stoji i podupire ga. Redovnici i redovnice su pokretni, lako jedni druge zamjenjuju i pomažu se međusobno kao članovi obitelji. Zbog toga što nisu strogo vezani za župe, mogu gajiti druge vrste Crkvi potrebnih poslova, ali ako je potrebno dužni su se staviti na raspolaganje biskupima i za župe. Sv. Franjo je imao nakanu pokazati da se može dosljednije živjeti po evanđelju i biti apostolski korisniji u Crkvi i zato je napisao pravilo po kojemu će njegova redovnička braća živjeti zajedno, zavjetujući se na siromaštvo, poslušnost i čistoću. Blažena Majka Tereza je svojim sestrama odredila da se brinu za najbjednije među najbjednijima i tako im pokažu milosno lice Božje. Sv. Dominik svoju je redovničku braću osposobljavao za bolje propovijedanje, isusovci gaje spremnost za rad tamo kamo ih pošalje Papa, salezijanci se brinu za siromašnu i zapuštenu mladež, a benediktinci obuhvaćaju temeljna ljudska i kršćanska načela da treba raditi i moliti.

Mnogo je ženskih redovničkih zajednica koje se u svoje pravilo života stavile pojedine potrebe Crkve: služe-nje u bolnicama, rad s djecom i mladima, rad na župama, u školama, vjersku pouku mlađih i starijih, liturgijsko pjevanje, itd.

Nije potrebno sve nabrojiti što rade redovnici i redovnice. Nemamo dosta redovnika, redovnica ni svećenika. Nama bi redovnici najviše dobro došli na radu u župama. Obično je više redovnika svećenika zajedno pa mogu bolje poslužiti vjernicima. Dobro bi nam došli redovnici i redovnice i u školama, vjerskoj pouci, vođenju cr-kvenih zborova, u radu s bolesnima i starijima i s posebnim udrugama ili grupama u župama. Dakako, svi redovnici i redovnice uvijek su dio župne zajednice i u njezinim su programima i potrebama, a nikada izvan ili mimo župne za-jednice. I drugi vjernici mogu prijateljevati i tražiti usluge redovničkih zajednica, ali nikada se ne smiju odijeliti od svoje župe ni njezinih radosti, zadataka i potreba. Naše župne zajed-nice danas ne mogu očekivati da im netko drugi pošalje redovnike i redovnice, nego ih trebaju sami odgojiti: molitvom, poticanjem mladih vjernika da uđu u redovničke zajednice, radom s mladima i traženjem putova mladima do ide-ala redovništva. Dakako da među redovnike i redovnice mogu doći i postati redovnici i re-dovnice psihički i fizički zdrave osobe, iskreni vjernici i koji odabiru redovnički put iz ideala. U redovništvo se ne ide zbog kruha ili karijere, nego da se služi Bogu i ljudima. A vjernička zajednica sa svojim biskupima i župnicima neće zaboraviti ni obične ljudske materijalne potrebe onih koji im služe na redovnički način.

Danas se izmišljaju razlozi zbog kojih oskudijevamo u svećenicima, redovnicima i redovnicama: celibat, premještaji, nemogućnost stvaranja karijere, materijalna nesigurnost i sl. Samo je jedan razlog nedostatka duhov-nih zvanja: manjak ideala. U svim ljudskim zvanjima pa i u svećeničkim i redovničkim potrebno je imati ljude s idealima služenja, a sve drugo je manje važno. Za ideale mlade treba odgajati. U životu je potrebna matematika, ali život je viši i širi i dublji od matematike. Hrvatska kao i sva Europa duhovno pada jer se ne obnavlja dovoljnim rađanjem djece i odgojem za ideale. Računanjem kako je dovoljno imati djece onoliko koliko nas odraslih ima, koliko je muževa i žena, vodi u propast. Nikada sva djeca ne stvore obitelj i nemaju svi djecu, jer neke pokosi smrt, neki su neplodni, a danas, nažalost, droga i alkohol mnoge zaustavljaju te oni ne postižu zrelost. Mnogi mladi napuštaju Hrvatsku bez povratka i tako starimo te nemamo dovoljno ni obitelji, ni svećenika, ni redovnika, niti redovnica. Život je plod ljubavi i tko ga ljubi trudit će se da ga postigne. Tko voli Hrvatsku, trudit će se da joj daruje kćeri i sinove, tko voli Crkvu, trudit će se da joj daruje duhovne kćeri i sinove. Tko voli svećenike, trudit će se da ih bude, da ih imamo. Tko voli redovnike i redovnice, trudit će se da ih bude, da ih imamo. I u redovnički život se ulazi iz ljubavi prema Bogu, Crkvi, svomu narodu, vlastitoj duhovnosti i iskrenom služenju Božjemu narodu. Obiteljski život put je prema savršenstvu i potpunosti, ali i redovnički život je put prema savršenstvu i potpunosti. Podsjetimo se i ne zaboravimo: redovnici i redovnice su već davno u povijesti hrvatskoga naroda postavili temelje kulture i civilizacije i predano je gradili do današnjega dana. Pa i u vremenu koje zovemo ne-zahvalnim i protivnim. Bili su nam uzor i u Bogoljublju i u rodoljublju. Potrebni su nam i svećenici i redovnici i redovnice danas na svim prostorima Hrvatske i u našoj biskupiji i našemu dekanatu. Naš je vjernički zadatak da ih odgojimo i da ih imamo s Božjom pomoću.

fra Vice Blekić


13

U kući Joze Markovića, imućnog i čestitog čovjeka, živjela je njegova jedinica kći i mezimica Mara. Brat joj se nedavno oženio pa su Jozu njegovi susjedi i rodbina podsjećali kako bi i Maru valjalo udati da ne bude na putu bratu i nevjesti i njihovoj djeci.

No Mara onako dobroćudna i živahna nije bila ni-kome na putu. Naprotiv, svi su je voljeli. Za svakoga je imala lijepu riječ i osmijeh. Ukućani je pazili kao oko u glavi. Nevjesta i Mara postale su nerazdružive prijatelji-ce. Kako i ne bi kad je Mara imala zlatne ruke i dobro srce.

Kad bi zatekla nevjestu pri kojem teškom poslu, od-mah bi priskočila:

«Hajde ti, seko, u sobu. Pogledaj spava li dijete. To ću ja završiti.»

Kad bi je susjede vidjele kako marljivo radi u vrtu ili oko kuće, govorile bi:

«Ista pokojna mati.»I doista je bila kao majka u toj kući. Premda najmlađa

brinula se za sve. Posluživala bi za stolom, ustajala noću ako bi dijete zaplakalo, nosila ručak težacima, donosila drva i vodu, a nevjesti bi ostavljala samo lakše poslove i to samo onda ako ih ona ne bi stigla dovršiti.

Toga je ljeta navršavala osamnaestu godinu i stari je otac znao da je mora udati te jeseni da se ne osramoti kuća, a ni brojne prosce više nije mogao odbijati. Starac je nerado o tom razmišljao, ali su ga stalno na to podsje-ćali i dobronamjerni savjeti rodbine, a i sam je to znao, makar si nije želio priznati, da Mara više nije njegova djevojčica-mezimica, već da mora u vlastitoj obitelji za-početi samostalan život.

Ali Mara kao da nije ona prijašnja. Istina, radi još uvijek kao crv, ali manje govori, a još manje se smije. Ne izlazi više, ne druži se više sa svojim vršnjakinjama i prijateljicama, štoviše, često su je znali zateći kako sama sjedi u vrtu ili pred kućom i gleda nekud u prazno, u daljinu.

Njezini ukućani su to odavna primjećivali, ali nisu to znali objasniti, niti su tome znali uzroka.

Otac je više puta pokušao započeti razgovor o tome, no Mara je na sve upite odgovarala kratko ili neodređe-no, sliježući ramenima.

Dani su prolazili, a Mara je postajala sve šutljivija, potajno bi plakala i molila se, neprestano se molila. Jed-nom ju je tako, u suzama pred Gospinom slikom, zatekla nevjesta.

«Za Boga, seko, reci mi što ti je? Jesam li te ja po-vrijedila?»

Mara je svejednako odmahivala glavom jecajući. «Nisi me povrijedila. Nego tu, tu me nešto ganulo, nešto me dotaklo i ja ne znam što je to.» isprekidano je govo-rila Mara.

«Samo da mi je otići, odletjeti daleko, daleko odav-de.»

«A kamo?» pitala je nevjesta.«Ne znam» odgovorila je Mara kroz suze.«Samo znam da nigdje nemam mira, da me nešto

vuče, ni sama ne znam kamo.»«A znaš li da ti večeras dolaze prosci?» oprezno upi-

ta nevjesta.Mara je zaprepašteno pogleda: «Kakvi prosci?» «Dolazi susjed Luka da te isprosi za svog sina...»Mara, ne dočekavši da nevjesta završi, bezglavo po-

trči da nađe oca.«Tata, tatice, ne daj me nikome!» vapila je kroz suze.

Otac ju je zbunjeno gledao:«O čemu ti to?»«Ne daj me Lukinu sinu, nisam ja za udaju.»«Ali zašto, njegov sin je dobar i naočit mladić. Ono

je poštena kuća i dobri ljudi...»«Ne daj me, tata, ne daj me nikome!» vapila je Mara.

Starac se ganu: »Bože sačuvaj, Maro. Ne tjeram te ja iz kuće. Ako želiš, ostani ti, koliko hoćeš...» tepao je starac kroz suze.

No Mari nije odlanulo. Ona nje-zina tjeskoba ne da se otjerati, a k tome i brat se ne-kako naljutio što je ona odbila tako uglednog i boga-tog prosca. Osim toga osramotila je i svoju i njihovu kuću, jer je to već bilo davno ugovo-reno, a sada je ona to prekinula naglo i na svoju ruku.

Njezini nekad tako razgovorljivi i veseli ukućani sada šute kao da je pokojnik u kući. Razgovaraju tiho i nekud preko volje. Mara svejednako plače.

Ne znajući više što bi, stari se otac uputi župniku; možda će on znati što treba učiniti.

Povijest jednog zvanjaNAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

14

Ispričao on to sve župniku, potanko, sve od Marinih suza pa do odbijenog prosca.

Župniku kanda to i nije bilo čudno. Pitao ga je li Mara dobra i poslušna, je li šutljiva i radina, da li se Bogu moli... A kad je njezin otac počeo hvaliti njezinu radinost i skromnost, župnik će mu: «Ne diraj ti nju, ne sili je na udaju, ono je Božji glas u njoj. Neka se i dalje Bogu moli, on će već sve providjeti.» završi župnik.

Vratio se otac i veseo i žalostan. Stalno mu se gla-vom vrzmale riječi «Božji je to glas». Nije više ništa is-pitivao Maru, kao da ništa nije bilo.

Nakon mjesec dana, kao što se i dogovorio sa župni-kom, dođe Jozo opet k župniku.

«Pa što je s Marom?» upita župnik.«Malo se smirila odonda, ali nije ona prijašnja. Svejednako radi, moli i plače.» turobno će starac.«Znaš, Jozo,» župnik će blago

»mnogo sam o tome razmišljao i mo-lio se. Mislim da će biti najbolje da Maru pošaljemo u samostan.»

Jozo se skamenio:»Kakav samo-stan, župniče?», jedva je izustio.

«Pa k časnim sestrama,» pojasnio je župnik. «Nju Bog tamo zove.»

Bez riječi, zaprepašten i zaplašen župnikovim riječima, Jozo je gro-zničavo razmišljao: časna sestra! Pa znam da postoje časne sestre koje se ne udaju nego dvore bolesnike, uče djecu... ali kako će njegova Mara, ne-uka seoska djevojka tamo, u daleki svijet, među nepoznate i školovane ljude, pa tako daleko od njega... Sta-rac je zaplakao kao malo dijete.

«Pa kako će ona biti časna sestra, ona nikad nije bila tako daleko od svoje kuće, ona ne zna ni čitati ni pisati...»

«Naučit će ona tamo sve, ne brini .» tješio ga je žu-pnik.

«Ali nikada se još nije čulo da bi koja otišla u samo-stan. Toga ni stari ljudi ne pamte.»

«Pa netko mora biti prvi.» ustrajao je župnik.«Ali što će svijet reći? Raznijet će je pogani jezici.»

«Ne slušaj ti pogane jezike. Ni kad je odbila prosca, nisu je hvalili.»

«A tko zna hoće li Mara htjeti ići tamo, tako dale-ko.»

«Ako ne će, nikom ništa. Tu nema prisile ni nagovo-ra», odlučno će župnik. «Ti nju pitaj, pa ako pristane, ja ću pisati u samostan u Zagreb, pa neka se sprema.»

Jozo se još više ražalostio:»Pa zar tako daleko?» «To je najbliže. U Sarajevo bi bilo još dalje.»

Jozo se gušio u suzama: «Pa znaš li ti da je ona meni jedina. Ja sam je othranio, ja sam joj i otac i majka. Ona ja radost mojim staračkim danima, pa da mi sada ode, pa još onakva djevojka...» jecao je starac.

«Bogu pripada najljepše i najbolje, ali Bog ne ostaje dužan, vratit će on tebi stostruko», pokušao ga je utješiti župnik, no starac obnevidio od tuge nije ni čuo župniko-vih riječi, nego je teškim korakom napustio župni dvor.

Kad je Mari isprekidano i teška srca ispričao svoj razgovor sa župnikom, ona se prvi put nakon toliko vre-mena razvedrila: «Hoću, hoću u samostan!»

Starac se smrknuo, no Mara će odlučno: «Ili u samo-stan ili u crnu zemlju!»

Pročuo se to brzo po selu da se Mara sprema u sa-mostan. Neki se čudili, neki rugali, drugi sumnjičavo klimali glavama.

Ipak na čudo svima, Mara je otišla jednog jesenjeg dana. Otišla je kao u bunilu, kao vihor. Nije bilo vre-mena za mnogo riječi, valjalo je poći, odazvati se Bož-jem glasu. Ostavila je uplakanog oca i svoj dom, brata i nevjestu, njihovo dijete koje je voljela kao svoje, sve... sve je ostavila. U ušima su joj odzvanjale očeve riječi: «Maro... zar tako... mojoj sijedoj glavi?»

No Božji glas bio je jači, od svega. Ukućani su ostali bez riječi, otac kao gromom ošinut. Ali život je neumoljivo tekao dalje, valjalo je raditi, štedjeti za one koji su ostali.

No nakon nekog vremena u Jozi-noj kući zavladalo je veselje. Stiglo je pismo od Mare! Pita ona za sve njih, javlja da je dobro, da je sretna, da joj ništa nije teško i da će uskoro, ako Bog da primiti redovničko odijelo. Jozo je plakao i smijao se u isti mah. Mislio je da o Mari više nikad ne će čuti, a evo ona sada pita za njega iz dalekog svijeta. Ima pravo župnik, mislio je, Bogu mora ići ono najljepše i najbolje, a to je moja Mara!- pono-sio se starac, sve smijući se kroz suze. Nešto prije Velike Gospe opet stiglo pismo, ovaj puta pisano drugom ru-

kom – Marinom.Jozo se pomladio od ponosa i sreće, a tek kad ga

je pročitao... poziva ga Mara na svečanost redovničkog oblačenja, da vidi svoju Maru kao redovnicu. A on se bojao.. nikad više... e što ti je Božji glas, mislio je starac. Nije on kao mi ljudi, škrt pa zadrt... pravo reče župnik... njemu treba dati ono najbolje, a on ne će ostati dužan!

Spremio se starac na put u Zagreb. Sin njegov i sna-ha sa strahom su se pogledavali, bojeći se za njega, jer je od radosti bio gotovo podjetinjio – da mu se ne bi štogod dogodilo, pa još kad vidi Maru! No nisu se usuđivali ni-šta reći, ta tko bi smio starcu uskratiti ovakvo veselje.

Priredio on i u kući gozbu kao da udaje kćer pa svi-ma pokazuje ono pismo kao najveću svetinju, a svaka druga riječ mu je «moja Mara i Božji glas».

A tek kad se vratio iz Zagreba – ponovno je sazvao susjede i rodbinu pa im priča kako je lijepa njegova Mara, kao Božji anđeo, pa kako se pametno razgovara, kako se blaženo smiješi, kao anđeo pred licem Božjim.

Te je večeri, kad su se gosti razišli, starac uzeo na krilo svoju najmlađu unučicu Maru: «Samo ti rasti. Ot-premit će i tebe tvoj djed u Zagreb, ako začuješ Božji glas.»

prema istinitom događaju


15

O Srećku Badurini ne mogu toliko govoriti na te-melju analiza njegovih tek-stova. Više mogu reći na temelju susreta i razgovora s njime, a na neki način i na temelju suradnje s njime. Na jednoj dionici njegova živo-ta bio sam mu suputnik.

Sretao sam ga već kao sjemeništarac i bogoslov kad je povremeno dolazio pomagati u slunjski deka-nat. Nisam zapamtio nešto iz njegovih propovijedi. Ugodne dojmove ponio sam iz prolaznih susreta i u iz-mjenama kratkih rečenica.

Osjetio sam odmah da je zanemario onaj razmak u go-dinama i funkcijama i odmah me prihvatio kao jedna-kopravnog sugovornika.

Mnogo više smo imali prilike za razgovor nakon što je dr. Marijan Valković 1974. otišao iz Rijeke u Za-greb. Naslijedio sam dr. Valkovića na mjestu rektora Visoke bogoslovske škole, a Badurina ga je naslijedio na mjestu profesora moralke. Badurina je jedan od za-dnjih svećenika i redovnika koji nisu smatrali nužnim za svećenika da znade voziti automobil. Tako sam ga češće odvezao na Pehlin gdje je tražio mjesto za crkvu i samostan. Bilo je, dakako, i drugih prilika za izmjenu mišljenja, i onih službenih i onih neslužbenih.

Nakon što sam ga dobro upoznao, dva puta sam se s njime morao rastati. Prvi put kada je iz Rijeke otišao u Šibenik za biskupa, a drugi put kada je pred deset godi-na, nakon što mu je pozlilo upravo u Ogulinu, na blag-dan Sv. Križa, otišao k Vječnom Ocu. Ovo izlaganje nije ništa drugo nego samo nadopunjeno razmišljanje s ta dva ispraćaja.

Ispraćaj prviU mnogo navrata slušao sam Srećka da želi u prvom

redu živjeti svoje redovništvo, i to na takav način kako su ga proživljavala njegova redovnička braća, u vrijeme

kada je njihov život bio za Crkvu izvorno nadahnuće, kada su u pokorničkom duhu dvorili bolesnike i činili druga djela milosrđa, oslobođeni oklopa struktura i una-prijed definiranih funkcija. Zato je Srećko, iako nije po struci povjesničar, marno tražio početke te svoje braće po našim krajevima. U isto vrijeme tražio je put kako bi se oslobodio raznih funkcija za koje je mislio da mu priječe da se duhom što više približiti toj svojoj davnoj redovničkoj braći. Naizgled, moglo se to shvatiti kao da bježi od odgovornosti u ovoj suvremenoj Crkvi, a on je ustvari želio prihvatiti u toj Crkvi onu ulogu koja joj je itekako potrebna ali je prerijetko shvaćena. Bio je to ujedno znak da je prevladao potrebu za bilo kakvom funkcijom unutar postojećih struktura. One mu nisu bile potrebne za ispunjenje ili upotpunjenje osobnog zadovoljstva. Oni, naime, kojima je funkcija osobna potreba, koristit će je radi osobnog zadovoljstva i onda kada bi trebala mirovati. Srećko je naučio ne samo sta-jati nego i hodati bez držača koje pružaju uloge i funk-cije. Neki se ruše kad im se prije vremena izmaknu. Srećko je mogao ne biti gvardijan, profesor, duhovnik. A glatko je, dakako, mogao živjeti i da nije postao biskup. No, postao je biskup. Znači li to da se u njegovom životu do-godio obrat? U određenom smislu jest. Ali njegov program, koji je fiksirao i objavio u svom grbu, jasno ukazuje na kontinuitet, na nastavak puta kojim je krenuo. Istim duhom nosit će biskup-sku službu. Možda će koji put recitirati Jeremijine riječi: “Ti me zavede, Gospodine; dadoh se zavesti” (Jer 20,7), ali će također poput Jeremije vjerno vršiti službu na koju ga je Gospodin pozvao.

U njegovom biskupskom grbu istaknuto mjesto ima slovo T (tau). To je simbol onog životnog stava koji ga već duže privlači. “U prvim stoljećima našeg tisućljeća mučno se doživljavala kriza kršćanskog društva” - reče Srećko u svojoj nastupnoj propovjedi. “Iz kršćanskog naroda nicali su pokreti koji su težili čistom, izvornom društvu. Mnogi su svoj program našli u Redu pokorni-ka, a njihov duh dobro je označio Nepoznati Benedik-tinac iz XII. stoljeća: ‘Kad upoznaš svoje grijehe primi na sebe Tau što je znak onih koji tuguju i plaču... Iz takvog pokorničkog pokreta izrastao je i snažni lik sv. Franje... Znak Tau u središtu mog biskupskog grba po-tječe iz tog duhovnog gibanja. To je legitimacija sretni-ka koji živi samo jer je Krist umro za grešnike, od kojih sam prvi ja.”

Biskupsko dostojanstvo i odgovorna služba nisu, dakle, umanjili vrijednost ovog simbola na njegovom životnom putu. To je zorno izrazio prizor kada mu je mladi Lunjanin unutar svečanosti u šibenskoj katedrali predao maslinov štap, izrastao iz njegove rodne grude, koji završava u obliku slova Tau. Mirno je tada posluž-niku predao biskupski štap od dragocjene kovine i čvr-sto stisnuo onaj maslinov, svoj Tau, i tada je - uzdrhtavši od radosti - lupnuo tim drvenim štapom po kamenitom

Dva ispraćaja Srećka BadurineNAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

16

tlu šibenske katedrale. Kao da mu je taj štap dao jaču podršku nego li sve čestit-ke i zdravice; kao da je ostavio kontakt sa svojim iskonom. S tim štapom ide u novu školu: učiti se biti biskup-pastir.

S masline ubrao je i drugi simbol za svoj grb - mir, a naše more i Marijina go-dina čine dodatni nakit. Svaki početak je težak, pogotovo kad je pred tobom tako odgovoran zadatak kakav je vodstvo ši-benske Crkve. Zna da ne posjeduje tablicu iz koje bi očitavao rješenja zadataka. Zato kaže:”Ne osjećam se jako čvrsto na ovom mjestu, u ovom času i u ovoj ulozi. Obra-ćam vam se stoga kao brat, jedne vjere i jednoga krštenja s vama. Preporučam se vašoj kršćanskoj ljubavi, vašoj podršci, vašoj suradnji, vašoj molitvi... U ovom času preuzimam svoju službu za vas i s vama. Želio bih se dušom i srcem, čitavim svojim bićem, ukorijeniti u novu kršćan-sku zajednicu kamo me Bog šalje. Želio bih da se uzajamno sve bolje upoznamo i zavolimo ljubavlju Kristovom. Područje naše hrvatske domovine kojim se prostire šibenska biskupija do sada sam rijetko po-sjećivao. Treba, stoga, da (malo-pomalo) susretnem ljude, gradove, sela, prošlost i sadašnjost ovoga kraja, da razumijem, da se poistovje-tim s ljudskom i kršćanskom baštinom naše biskupi-je. Valja mi se uživljavati u tjeskobe i nade, stradanja i uspjehe naših ljudi”.

Srećko se snašao i u novoj ulozi. Tko ima zdravo oko vidi na svaku stranu na koju se okrene. On je i tu svim bićem išao do korijena, gdje postaje sporedno tra-dicionalno i suvremeno, pretkoncilsko i koncilsko, sta-ra liturgija i nova liturgija, stari kodeks i novi kodeks, ova služba ili ona služba.

On nije tražio izazovne teme trenutka, privlačio po-zornost slušatelja događajima koji plivaju površinom svagdašnjice, ono što je danas aktualno i senzacional-no, zeleno i svježe, a sutra ga prekrije jesensko žutilo. Nije tražio da u tom smislu bude suvremen i aktualan. Onima koji su to tražili, bio im je nezanimljiv. On nije ni išao za tim da bude zanimljiv, nego da izgrađuje i ugrađuje u pojedinca i društvo kršćanski vrijednosni sustav. U korijenima vjere nalazi se vječna Riječ (Lo-gos) koja sve «suvremeno i aktualno» nadilazi i od-vaguje i koja svemu postojećemu daje njegovo pravo mjesto i važnost. Srećko je sve nastojao sagledavati u duhu te «logike», a ona ne samo da se često ne poklapa s «aktualnom misli», nego je za mnoge sve do danas ostala tvrd govor.

Ispraćaj drugiKada je 1987. godine profesor Visoke bogoslovske

škole u Rijeci o dr. Srećko Badurina imenovan šiben-skim biskupom, bili smo mi njegovi prijatelji i surad-nici obradovani što je u krug našeg biskupskog zbora ušao jedan izvanredan čovjek, vjernik i visoki intelek-

tualac. Ali upravo zbog tih njegovih vrli-na bi nam žao što odlazi iz naše sredine. U tom duhu bio je naš ispraćaj. Kad se Srećko Badurina preselio u vječnost, bio je to naš ispraćaj broj 2. Ispratili smo ga na konačno odredište s osjećajem tuge, ali i radosti.

Mediji su povodom njegove smrti opširno pisali o njegovu životu i njego-vim vrlinama. Tihi i nenametljivi Srećko odjednom se nametnuo kao lik čovjeka koji je svojim životom formulirao jedan životni stav, svakome shvatljiv i za svako-ga poželjan: na koji način biti danas pravi čovjek, rodoljub i vjernik.

Današnji čovjek znade katkada pred tim trima vrednotama stati u dilemi (trile-mi) što odabrati. I događa se da zbog pri-anjanja uz jednu stavi u sjenu onu drugu ili treću, a katkada dođe do toga da sve re-lativizira i problematizira. Srećko tu nije nikada stajao s osjećajem da nešto od toga treba izabrati. To su za njega bile temeljne životne vrijednosti u kojima se ne smije zakazivati. On je sve tri vrednote prihva-ćao zajedno i cjelovito. I na svakoj je od tih triju razina dosegao zavidnu visinu.

Kada se jednom, prije nego je imeno-van biskupom, vratio s nekog skupa crkvenih uglednika i dostojanstvenika, reče nam kako mu je smetalo što su se ondje previše čuli glasovi raznih funkcija i uloga. Ti glasovi nikako da se slože u jednu harmoniju. Srećko je u sebi mislio kako bi izgledalo da se svi svuku pa da im postane jasno da su svi najprije ljudi; i da onda počnu iznova cijeli razgovor – od čovjeka. Srećko je imao u životu visoke funkcije i odgovorne uloge, ali nije nikada zaobišao tog «golog» čovjeka u sebi i dru-gima. On je bio lako uočljiv u njemu i kao rodoljubu i kao vjerniku.

Tko je Srećka imalo poznavao mogao je uočiti da je on nepatvoreni rodoljub, Hrvat od glave do pete. U vri-jeme Domovinskog rata, kada smo imali previše moć-nih neprijatelja, a tako malo – i k tome dosta anemičnih – prijatelja, iz njegova lica i kroz njegove riječi zračila je duboka patnja zbog nevolja njegova naroda i njego-ve Hrvatske. Ali ni tada iz njegovih usta nije nijednom izišla nasilnička ili osvetoljubiva riječ protiv drugih na-roda. Čovjek i vjernik u njemu su neprestano opleme-njivali njegove rodoljubne osjećaje. Nama koji smo s njime surađivali na vrućim ekumenskim i međureligij-skim razgovorima u vrijeme Domovinskog rata bio je svojim uravnoteženim prosudbama visoka norma koju mi ni s mnogo truda nismo dosezali. Nikada se nije dao izazvati, niti je druge svojim riječima izazivao. Cijenili su ga i «oni drugi» i onda kada su se i u stavovima i u riječima razilazili.

Kao vjernik Srećko je svoje mjesto našao u redov-ništvu, s jakom željom da se približi izvornom načinu života redovnika-monaha, koji su odlazili iz svijeta u osamu i ondje sve vrijeme dana i godine tako raspore-


17

dili da njihov život bude neprestana hvala Bogu. Iako su živjeli na ovom svijetu, zauzeli su prema njemu jed-no odstojanje i oblikovali drukčiji način života u tom svijetu. Dogodilo se da su ljudi malo po malo dolazili u njihovu blizinu, slušali njihovu riječ, učili od njihova života. I upravo ti koji se povukoše od svijeta postadoše najveći učitelji, ne samo vjere i kulture, nego i gospo-darstva.

Srećko je u sebi cijelog života osjećao poziv da živi u povučenosti monaškog života. Kad smo ga nastojali zadržavati u Rijeci kao profesora, čemu se on stalno otimao, znao je odgovoriti: «Nemam ja zvanje za pro-fesora, nego za redovnika!» Mislio sam da ga njegovi poglavari žele maknuti iz Rijeke pa sam zamolio pro-vincijala neka nam ga ostave. Provincijal je odgovorio da je i Redu u prilog da Srećko bude u Rijeci, ali ni Provincija nema za njega dovoljno uvjerljivosti da mu je profesura korisna služba.

Zacijelo su se namučili i oni koji su ga htjeli za bi-skupa. Poznato mi je da se najmanje jedan put uspješno izvukao. Kad je postao biskup zapitao sam ga kojim su to metodama izvukli njegov pristanak. «Ma znaš – reče – postave se tako kao da bi odbijanje učinilo upitnom iskrenu moju ljubav prema Bogu i Crkvi, pošalju te u kapelicu pred Svetohranište – i što ti drugo preostaje nego se pomiriti i prihvatiti.»

I tako je taj ljubitelj povučenosti od svijeta došao u središte zbivanja ovoga svijeta. Ta unutarnja distanca od svijeta omogućila mu je da svijet lakše shvati kao cjelinu, da ga valovi zbivanja ne bacaju sad amo sad tamo, i da – u čvrstoj povezanosti s Bogom ljubavi, taj svijet, a posebno svoj hrvatski narod zavoli i da za nj predano živi. A taj svijet je u njegovoj nepatvorenoj ljudskosti, iskrenom rodoljublju i dubokoj vjeri upo-znao privlačnost i ljepotu sinteze triju životnih vrjedno-ta: ljudskosti, rodoljublja i vjere.

Žao nam je što je svijeća Srećka Badurine ugašena možda upravo onda kada je najjače plamtjela. Ali treba

reći da je oproštaj s njima bilo istinsko slavlje. Možda je Svevišnji htio da se ta svijeća naglo ugasi kako bismo bolje uočili koliko nam je ona bila korisna i potrebna, da u dušama današnjeg čovjeka ostane što trajnije u sje-ćanju taj svijetli lik čovjeka, rodoljuba i vjernika koji je te vrednote među nama svjedočio bez poze i usiljenosti, u jednostavnosti i spontanosti. A da to ni za njega, u ovom i ovakvom svijetu, nije bilo tako lako, pokazuje način na koji je prešao prag vječnosti.

Neki su rekli da je osnovna karakteristika Srećko-ve riječi da je ona fragmentarna. To se može ispravno shvatiti u smislu da on nije smatrao potrebnim da o sve-mu daje svoje mišljenje, da pokreće neke globalistič-ke ideje. On je za sebe mislio da ne može jako mnogo učiniti u općim zbivanjima, zato je bio nenametljiv. Vjerovao je da drugi to mogu bolje obaviti. Želim ipak na kraju istaknuti da Srećko ima jak osjećaj za cjeli-nu. To se osjeti i onda kada govori o fragmentima. Mi-slim da je njegova veličina i u tome što je on fragment sagledavao u sklopu cjeline. Osjećaj cjeline njemu ne naruši nikakav događaj. Njegov stav nije izgrađen na fragmentu vremena ili prostora, strukture ili funkcije. Njega ne izbaci iz kolotečine nikakva emocija. On je u svojim spoznajama rastao, ali se nije idejno «selio». Ne mijenja ga vrijeme, ne drže ga strukture. I drugdje bi funkcionirao u duhu svojih temeljnih polazišta.

Nakon što je umro Josip Turčinović Srećko je če-šće znao reći: «Kad smo imali nekih dvojbi kako se u pojedinim prilikama postaviti, znao sam sebi reći: Pitat ću Turčinovića. Nakon njegove smrti osjećam da nam nedostaju njegovi odgovori.»

Ne samo ja, nego i mnogi drugi sa mnom rekoše: Nedostaju nam danas Srećkovi odgovori! Time zapravo kažemo da nam je mnogo značio.

Mons. dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski

Razvoj molitvenog puta unutar kršćanske duhovnosti

UvodMolitva, molitveni život ili molitve-

ni put kršćanina unutar katoličke Crkve ima iste glavne dijelove i principe kod svih svetaca i mistika, premda je svaka duša različita i premda Bog svaku dušu vodi njenim zasebnim putem do cilja, kako kaže sveti Ivan od Križa, španjol-ski mistik iz XVI. stoljeća i naučitelj Crkve (naučitelj upravo na području mistike, tj. nadnaravnog dijela duhov-nog puta, odnosno života).

Dva dijela duhovnog putaDuhovni ili molitveni put, odnosno

život, sastoji se od dva glavna dijela:

naravnog i nadnaravnog. Iako posto-je mnoge škole ili pravci duhovnosti, možda je najbolje izabrati pogled koji su imali sveta Terezija Avilska i sveti Ivan od Križa. Oni su poimali duhov-ni put kao razvoj osobnog prijateljstva između Boga i duše. Prvi, naravni dio duhovnog puta je neka vrsta poznan-stva, upoznavanja i privikavanja Boga i duše jedno na drugo. Nakon mnogo godina askeze, discipline, odricanja, mrtvljenja, pokorničkih djela, slavlje-nja sakramenata i osobne molitve koju zovemo razmatranje ili meditacija, dakle – nakon vremena ozbiljnog upo-znavanja, ustrajnosti, raznih djela koji-

18

ma se pokazuje i dokazuje odlučnost da se bude pravi Božji prijatelj, Bog uvodi dušu u mistiku, u prijateljstvo sa sobom, u nadnaravni dio duhovnog života koji duša ne može sama proizvesti niti u njem biti aktivna, nego samo pasivno primati ono što joj od Boga dolazi, kad joj dolazi, u mjeri u kojoj to Bog šalje i na način na koji joj to Bog odluči dati.

Poticaj za ulazak u duhovni život dolazi od Boga i to je prva milost, to je već jedna mistična milost, koja može doći na razne načine. Preko neke propovijedi koju smo čuli na nekoj «običnoj» misi, preko nekog semina-ra za obraćenje i evangelizaciju, preko neke duhovne obnove koju neki karizmatični ili «obični» svećenik ili laik vodi, preko nekih duhovnih vježbi, preko čitanja neke dobre duhovne knjige, preko nekog nagovora od strane ispovjednika, rođaka, susjeda, prijatelja i slično. Neki ulaze u duhovni život polako i nekako spontano jer su od malena bili odgajani u vrlo pobožnim obitelji-ma i ozbiljno prakticirali sakramentalni život pa je Duh Sveti našao pristupa do njihova srca i potakao ih da poosobe svoj odnos s Bogom. Drugi ulaze kao «obra-ćenici» u odrasloj dobi, kao zreli ljudi, preko jednog snažnog događaja (pozitivnog – nekog uslišanja, neke milosti koju su primili i prepoznali kao slobodni dar od Boga; ili preko negativnog događaja: neke patnje, bolesti, gubitka drage osobe...) ili preko niza malih i skrovitih događaja koji su svi konvergirali (stjecali se) prema jednoj točki: ulasku u duhovni život.

Nakon te inicijalne milosti koju je teško neki put definirati ili opisati, a neki put ju je teško i primijeti-

ti (mnogi su se našli na molitve-nom putu a da nisu bili ni svje-sni kako i kada točno), nastupa obično vrijeme kad se čini da se sve odvija «redo-vito», naravno, kad Bog djeluje neizravno, preko drugih čimbeni-ka u ovom svi-jetu. Sveti Pavao

je nakon viđenja na putu u Damask nekoliko godina bio u Arabiji i čini se da je to bilo vrijeme «slijeganja» burnog početnog duhovnog iskustva (obraćenja, ili po-zitivnije rečeno – poziva na duhovni život i ostalo što je Gospodin od njega tražio).

Ljudska duša i njeni dijeloviLjudska se duša, naime, prema svetoj Tereziji i sve-

tom Ivanu od Križa, može promatrati kao da je sastav-ljena od dva dijela: od jednog središta koje oni nazivaju najdublje središte duše, «pupak» duše ili njen najviši dio, i od površine duše ili od «ljuske» duše, njenog vanjskog ili nižeg dijela.

Najdublje središte duše ili «pupak» duše je točka izvora duše, to je točka u kojoj je Bog prisutan u duši

na tri moguća načina: po biti, po milosti i osobno. Ta točka je točka u kojoj duša izvire iz Boga, to je točka u kojoj Bog stvara dušu i održava je u postojanju. Bog je po biti ili po stvaranju, tj. po svojoj stvrateljskoj snazi prisutan u svim bićima koja postoje. Stvaranje nije kao proizvodnja neke stvari. Kad majstor napravi neku klu-pu, ili umjetnik kip, onda je ta učinjena stvar neovisna o svojem izraditelju nakon što je dovršena. Čak i kad oblikovatelj stvari umre, stvar nastavlja postojati neovi-sno o njemu. Sa stvaranjem nije tako. Bog nas nije jed-nostavno stvorio pa nekud otišao, nego nas dinamično, iz časa u čas stvara, daje nam bitak koji u nas dotječe kao rijeka.

Bog je po stvaranju prisutan u svakoj stvari, dakle, i u svakom čovjeku, ma tko on bio. Tu njegovu prisut-nost zovemo stvarateljska prisutnost Božja u čovjeku. Zato su razni «naravni» mistici raznih izvankršćanskih religija mogli doprijeti do nečeg božanskog u sebi (kao grčki mistik i filozof Plotin, hinduistički i drugi maj-stori mistike), a to «jedno», to «sveopće», to što im je davalo dojam da su jedno sa svim bićima na svijetu... to je bila ta stvarateljska Božja prisutnost koja je u sre-dištu našeg ljudskog bića. Ti ljudi nisu doprli do osob-nog, trojstvenog Boga i nisu ga mogli opisati, doživjeti i slično, nego su doprli do njegove stvarateljske aktiv-nosti i prisutnosti u sebi.

Drugi način Božje prisutnosti u ljudima nazivamo sakramentalna prisutnost: po krštenju i drugim sakra-mentima, Bog se nastanjuje u ljudskoj duši i u njoj otaj-stveno djeluje. Kad u pričesti primamo Tijelo Kristovo, on osobno dolazi u središte naše duše (do kojeg ne do-piru naše misli, naši osjećaji, odluke, pamćenja i mašta-nja zbog posljedica istočnog grijeha) te zato redovito ništa ne osjećamo ili ne vidimo, ili ne čujemo, ili ne do-življavamo kad primimo pričest. Razni sveci, kao Te-rezija Avilska ili Faustina Kowałska, imali su viđenja, razgovore ili razne doživljaje prije ili nakon pričesti, ali to je bilo zato što su nakon dugotrajnog procesa mistič-nog pročišćenja prispjeli do jedinstva između površine svojega bića i svojega središta te je Bog u njima bio prisutan na treći način – po osobnoj prisutnosti.

Površina ili «ljuska» duše, sastoji se od pet osnov-nih moći duše: volja (odluke), razum (misli), osjećaji (afektivne reakcije), mašta (zamišljaji) i pamćenje (sje-ćanja). To redovito zovemo ljudska osoba. Naša slobod-na volja i zdrav razum čine ono što bismo mogli nazvati duh; tu smo slobodni i svjesni, a zato i odgovorni, to je područje našeg morala, tu leži vrijednost naših riječi i djela. Nad osjećajima i njihovim reakcijama, kao i nad nekim drugim funkcijama duše (na primjer obrambe-nim psihičkim mehanizmima) nemamo uvijek izravnog svjesnog i voljnog utjecaja, pa za to i nismo posve od-govorni (ovim se područjem obično bavi psihologija).

Struktura ljudske duše i duhovni životZbog posljedica istočnog grijeha, zbog osobnih gri-

jeha i drugih faktora, između naše osobnosti i središta duše postoji jedan razdor, raskorak, mnoge pukotine i zapreke. Duhovni život ili molitveni put sastoji se u tome da se s površine svojega bića spustimo u svoje du-

19

bine, u svoje najdublje središte, tamo gdje prebiva Bog. Sav napor duhovnog života je da se prispije k Bogu u dubini vlastite duše. Ako gledamo s druge strane, s Božje strane ili iz središta duša, duhovni se život sastoji u tome da Bog, koji prebiva u najdubljem središtu duše, prožme sve čovjekove misli, odluke, osjećaje, pamćenja i maštanja. Duhovni se život sastoji u tome da se Bog iz najsredišnjije odaje duše popne do površine našega bića i da sve ispuni, pročisti, posveti i pobožanstveni, tj. da dušu preobrazi u sebe. Cilj ili svrha duhovnog života je sjedinjenje Boga i duše, zajedništvo života u ljubavi. Ljubav je takva krepost koja ujedinjuje ljubitelja i lju-bljenog. Zato će nas samo ljubav sjediniti s Bogom, ne spoznaja ili koja druga stvarnost.

Svrha duhovnog života u kršćanstvuSvrha i smisao duhovnog života je Bog. On je prvi

i on je važan. Nije cilj duhovnog života postići neko elitno stanje duha, spoznaje (gnoze) božanskih stvarno-

sti ili vlastitog savršenstva . Nije svrha mo-litvenog puta zadobiti ovo ili ono viđe-nje, ovu ili onu karizmu, ovaj ili onaj poje-dinačni Božji dar, nego je svrha molitve-

nog života postići vrhunsko prijateljstvo s Bogom. Raj nije ni mjesto na koje moramo stići, nije nikakav pred-met kojeg možemo steći, zaslužiti ili na kojeg imamo pravo; raj nije prvotno niti stanje duha u koje možemo dospjeti (stanje savršene spoznaje, moći, bogatstva, blagostanja...). Raj je Bog osobno. On je naš Spasitelj i naše Spasenje. On je život vječni i vječna radost za čovjeka. Stablo života očitovalo se u Križu Kristovu. To stablo ima samo jedan plod: Drugu božansku osobu, Sina Božjega kojemu je Otac dao da ima život u sebi kako bi svima koji ga blaguju (primaju) vječno darivao život vječni. Život vječni nije neka stvar ili stvarnost pridodana Bogu izvana na koju bi Bog bio ljubomoran ili za koju bi se Bog bojao da mu je netko ne ugrabi. Nitko ne može ukrasti vječni život od Boga jer je život vječni sâm Bog, tj. njegovo biće.

U središtu duhovnog života u kršćanstvu nije ljud-ska osoba koja mora postići nekakav stupanj savršen-stva, nego je u središtu Bog. Kad se duša zaljubi u Boga, kad joj on osobno postane važan, onda se počne zanimati za njega, kao što se u ovom svijetu zanima-mo jedni za druge. Misaona molitva ili meditacija, tj. razmatranje, počinje – veli sveta Terezija Avilska kad postanemo svjesni tko smo mi koji govorimo i tko je Bog kome se obraćamo. Ako mi je do neke osobe stalo, onda ću je nastojati upoznati, s njom komunicirati, raz-govarajući izravno i na druge načine: na primjer – či-neći ono što je toj osobi drago, izbjegavajući ono što tu osobu vrijeđa ili ju žalosti...

Meditacija ili razmatranje je osobna molitva u kojoj razgovaramo s Bogom. To je vrijeme od 20 ili više mi-nuta na dan koje provedemo izravno i nasamo s Bogom da bismo mu rekli i očitovali svoju ljubav, zahvalnost, poštovanje, zanimanje za nj, da bismo mu očitovali u po-vjerenju svoje potrebe i muke, svoje radosti, nadanja i tjeskobe... Molitva je – veli sveta Terezija – prijateljsko razgovaranje i druženje s Bogom. Najbolje je sjesti se kod kuće za neki stol, u klupu u nekoj crkvi ili na neko drugo prikladno, dostojno i tiho mjesto, staviti preda se Sveto Pismo, pročitati neki kratki odlomak i na temelju toga razmatrati. Sveta je Terezija govorila da ne može razmatrati na temelju ni jedne druge knjige doli na teme-lju Svetog Pisma.

Budući da je razmatranje razgovor s Bogom, mora-mo se usredotočiti na sugovornika koji je u nama, u našoj nutrini. Zato se ne može razmatrati tamo gdje je vanjska buka, gdje nam slike izvana okupiraju misli, gdje je pre-jaki miris, gdje je prevruće ili prehladno... Ne možemo razmatrati ležeći (postoji opasnost da zaspimo), ne mo-žemo razmatrati u situacijama koje nisu za to prikladne (ipak razgovaramo izravno s Bogom!)...

Važno je da tijelo ne smeta i ne rastresa. Potrebno je sjesti se ili kleknuti tako da nam je dovoljno udob-no (ali ne previše u nekakvom dubokom naslonaču), da imamo normalno disanje i da smo opušteni. Ako u mo-litvu stupamo opterećeni nekim radosnim iščekivanjem ili pritisnuti nekim strahom, mukom ili tjeskobom, dobro je nakon znaka križa i početnog smirivanja reći izričito Gospodinu: «Predajem ti to i to...», tako ćemo Gospodi-nu predati ono što nas zaokuplja i predstavlja prepreku za usredotočenost na njega.

Sveta je Terezija govorila da, ako nas zahvate rastre-senosti i misli odlutaju tijekom meditacije, jednostavno prekinemo taj rastresajući tijek misli kad ga postanemo svjesni i da se vratimo tamo gdje smo u svom razgovo-ru s Gospodinom stali. Pa, ako je to potrebno više puta, onda više puta. I u Svetom Pismu imamo naputak: «Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću dese-terostrukom» (Bar 4,28).

Svako pojedino razma-tranje, veli Ivan od Križa, donijet će duši jednu ili više pojedinačnih spoznaja o Bogu. U svakom razmatra-nju ćemo donijeti bar neku, makar malu odluku za po-boljšanjem života, za uve-ćanjem ljubavi prema Bogu, za izbjegavanjem najprije grubih grijeha, a onda i sve finijih. Tako ćemo slagati neku vrstu duhovnog mozaika. Svaki pojedini čin spo-znaje Boga uvećat će malo našu ljubav prema njemu, a što bude veća ljubav, rast će i želja da ga još dublje upo-znamo. S vremenom, a to znači desetak, dvadesetak ili više godina svakodnevnog razmatranja [!!!], stvorit će se u duši neka vrsta ozračja, klime ili navike. Sve manje i manje riječi će biti potrebno, duši će neke stvari odjed-nom postajati jasne, čim ih pročita...

20

Ostali elementi prvog dijela duhovnog životaUkorak s napretkom u molitvi, ići će i napredak u

moralnom životu. Naime, ne može se s Bogom biti pri-jatelj ili prijateljica pola sata na dan, dok smo u razma-tranju. Ne može se s teškim grijehom na duši doći pred Boga i srdačno s njim razgovarati praveći se da se nije ništa dogodilo. Ako smo prijatelji Božji, pazimo da ga ne rasrdimo, da ga ne razočaramo, da ga ne ražalosti-mo... Ne samo da neke grešne navike otpadaju, nego se duša počne odricati i stvari i osoba i situacija koje same po sebi nisu grijeh, ali isto tako nisu niti od kakve koristi za duhovni život. Duša počinje voditi mirniji, unutrašnjiji život, gubi interes za vanjske stvari, za pro-lazno, bučno, bezvrijedno... Tu se umeće askeza, posto-vi, odricanja, žrtve, milostinja...

Svrha osjećaja koristi i duhovnih užitaka na počet-ku duhovnog puta

Moramo se opet vratiti na početke duhovnog života. Kakav je čovjek na početku duhovnog života? Neproči-šćen, bijedan, grešan, stari čovjek sa starim navikama, neotkupljen na osobnoj razini, na razini «ljuske» duše. Sveta Terezija Avilska bi rekla da mi na početku duhov-nog života živimo u opkopu zamka, među odvratnim gmazovima, u prljavštini i žabokrečini svoje ustajalo-sti, koristoljublja i užitkoljublja. Duša je nijema, nespo-sobna komunicirati s Bogom (ne prakticira molitvu, ne govori s Bogom – dakle, nijema je) i kao paralizirana.

Sveti Ivan od Križa bi to rekao malo apstraktnije, više teološki i zato jasnije, ljepše i čišće u izričaju: duša je «sebeljubna». Duša reagira samo na dva podražaja: korist i užitak. Svako djelo koje stari, neotkupljeni i grešni čovjek čini, motivirano je sebičnom korišću ili užitkom koje duša može izvući za sebe. Zašto mi čini-mo ili krećemo činiti ovo ili ono? Samo zato što smo si proračunali da ćemo iz toga i toga izvući za sebe ovu ili onu korist, užitak, ugodu, utjehu, radost... Za drugo smo slijepi i na druge poticaje smo neosjetljivi. Istinski se žrtvovati za nekoga, pretrpjeti neku svoju štetu da bi drugom bilo dobro ili da bi imao neke koristi, istinski ljubiti drugoga, a ne sebe i svoje koristi koje možemo izvući iz drugoga – to je palom i grešnom čovjeku bez Boga nemoguće!

Bog to zna. On zna da ima posla sa sebičnjacima, lažljivcima, sebeljupcima, grešnicima koji u strahu da im neće biti dosta života, zdravlja, uživanja, postoja-nja... grabe za sebe i stvaraju si zalihe poput onog čo-vjeka iz prispodobe u Lk 12,13-21. Budući da Bog zna s kim ima posla, on se tako i postavlja. Zato, da bi nas privukao u duhovni život i na molitveni put, Bog na početku duhovnoga puta u molitvu umeće svoje utje-he, naslade i koristi (jer zna da duša reagira samo na vlastitu korist i užitak). Duša se osjeća izvrsno na se-minarima, na karizmatskim skupovima, kod duhovnih obnova, pri gostovanju stranih i domaćih karizmatika, na redovitim misama, dok moli krunicu, na raznim ho-dočašćima, u osobnoj molitvi, pri duhovnom čitanju ili pri čitanju kakvih duhovnih stvari, u praćenju Crkvenih događanja i slično.

Međutim, taj osjećaj koristi i užitka, duhovnih na-slada i radosti nije čist. Duša je još uvijek sebična i usmjerena na sebe. Bog pokušava «prošvercati» prave vrijednosti kao što su neproračunata ljubav, odricanje, žrtva, velikodušnost, nesebičnost, odgovornost, bla-gost, poniznost, skrovitost... uz mnoge osjećaje koristi i ugoda koje duša prima. Možemo reći da se Bog služi raznim duhovnim «ortopedskim» pomagalima da dušu nauči ispravno duhovno hodati. Duša je još nezrela, ona je djetinjasta (ne smijemo to pobrkati s onim što Isus veli da moramo biti kao djeca ako želimo ući u Kraljev-stvo Božje). Sveti Pavao veli da kad je bio dijete, raz-mišljao je kao dijete (nezrelo, sebično, zainteresirano, slabo sposoban shvatiti prave stvari i vrijednosti), a kad je postao duhovno zreo, počeo je razmišljati i djelovati kao zreo čovjek (usp. 1 Kor 13,11). Zrela je osoba kao i zreo plod: sposobna je više davati nego primati. Malo dijete je nezrelo jer mu više treba za rast i razvoj nego što je sposobno dati. Još ne može samostalno raditi i zarađivati, ne može donositi odluke za svoj i tuđe ži-vote, još nije punoljetno. Malo je dijete usmjereno na svoj rast i razvoj, ono je u psihološkom i fizičkom smi-slu egoistično. To ne znači da je i u moralnom smislu egoistično. Kad odrastao čovjek misli samo na sebe, a mogao bi i trebao bi više davati nego primati, onda ve-limo da je moralno egoističan.

Dakle, veli sveti Ivan od Križa, Bog se služi raznim štakama i invalidskim kolicima (nasladama, utjehama, radostima, osjećajem koristi i slično) da dušu dovede do praga zrelosti, do križa, do sebedarja, do zanemarivanja i preziranja sebe kako bi se drugom napravilo mjesta, kako bi se na drugoga mislilo i za drugoga živjelo. Bog je svjestan da duša na početku duhovnog života još uvi-jek ne traži samo njega – Boga, nego traži u prvom redu sebe i svoje koristi i užitke. Naše misli, odluke, osjeća-ji, pamćenja i maštanja su ranjena istočnim grijehom, njegovim posljedicama, lošim odgojem, krivim primje-rima, lošim životnim iskustvom (koliko smo puta od drugih doživjeli da smo izigrani, iskorišteni, pogaženi, odbačeni... da se treba pobrinuti samo za sebe, da treba misliti samo na svoje interese i koristi...) i svojom vla-stitom grešnošću (povrh svih olakotnih okolnosti koje umanjuju našu subjektivnu krivnju za sebično koristo-ljublje i užitkoljublje, postoji uvijek i jedan dio naše

��

vlastite zloće po kojoj se mi namjerno i svjesno opre-djeljujemo za sebičnost protiv altruističnosti, za korist i užitak protiv neproračunatosti i požrtvovnosti).

Bog zna da mora primijeniti sustav «mrkve i bati-ne». Zato nam na početku duhovnog puta daje mrkvu: osjećaj koristi i užitka u duhovnim stvarima. Ali, onda počinje u jednom trenutku povlačiti svoje darove osje-ćaja koristi i raznih užitaka, utjeha i naslada duhovnih. Dušu ostavlja u suhoći i zbunjenosti, u nemogućnosti da moli kao što je to običavala prije, ponestane duši po-

leta za duhovne stvari kao prije... To nije iz mržnje, nego iz ljubavi. Bog počinje duši pokazivati koga ili što je duša tražila u duhovnom životu. Uz Boga i njegovu slavu, tražila je i sebe i svo-je probitke. Sad treba malo po malo ostavljati sebe i usmjeriti se samo na Boga.

Duhovni život i staleške dužnostiAko se vratimo razvoju duhovnog života, možemo

reći da Bog opominje da se ne navežemo na darove jezika, proricanja, spoznaje, liječenja, čudotvorstava, proricanja... Nismo bitni mi i ono što smo primili. Bi-tan je jedino Bog. Nisu važna viđenja, nego Bog koji je iza toga. A tako se lako navezati, tako je lako upasti u otvorenu ili skrivenu oholost, napuhanost, elitizam.

Mnogi trče po raznim seminarima i sele se poput pobožnog oblaka od jednog duhovnog događanja do drugoga. Seminar je uspio, kažu, «jer mi je bilo tako li-jepo», ili «tako sam se divno osjećala»... Naši doživljaji i osjećaji nisu pouzdano mjerilo u duhovnom životu. Vrag tako lako zavede dušu jer zna na koji će je mamac upecati.

Sveti Franjo Saleški veli da prava pobožnost niko-me ne smeta u obavljanju staleških dužnosti. Ako radi seminara, susreta, duhovnih događanja i slično žena i majka u obitelji ne stigne speglati košulje, ako otac obi-telji zanemari roditeljske sastanke za svoju djecu, ako se zanemare dužnosti koje po kreposti pravednosti mora-mo ostvariti prema drugima koji su nam povjereni, ako župnik ostavi svoju župu i zanemari u njoj dijeljenje sakramenata, obavljanje redovitog pastorala, ako časna sestra zanemari svoje dužnosti u samostanu ili na župi, ako čini ono što si je sama odredila, a ne ono što joj je po poslušnosti naloženo, onda je to traženje sebe, a ne Gospodina. To nije volja Božja. Moramo se koncentri-rati na Isusa, a ne na svoje užitke, koristi i naslade.

Poslanica Galaćanima nabraja: «Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona» (Gal 5,22-23). Ako nema velikodušnosti i uslužnosti, na primjer, onda na djelu nije Duh Sveti.

Mistični, nadnaravni ili drugi dio duhovnoga putaAko se i opet vratimo na razvoj duhovnog puta,

možemo samo kratko izložiti nadnaravni dio, mistični dio duhovnog puta jer je malo, vrlo malo onih koje bi

stvarno (iz potrebe a ne iz znatiželje) trebao zanimati taj dio, budući da je većina kršćana tek na početku.

Mistični dio duhovnog puta je označen kontempla-tivnom molitvom i tamnom noći ili drugim, pasivnim pročišćenjem duše. Za Ivana od Križa, kontemplacija je neposredno, izravno i osobno ulijevanje nestvore-nog, božanskog Duha u ljudski duh. Spoznaja je zato intuitivna, a ne više kategorijalna i diskurzivna (nije više u našim pojmovima, slikama i izričajima kojima se služimo u svakodnevnom govoru). Bog ne spada ni pod kakve slike ili pojmove. Sve što pozitivno o njem velimo je samo približno. Kad kažemo da je Bog dobar ili pravedan, milosrdan ili dobrohotan, onda moramo staviti ispred toga neki negativni prilog tipa ‘beskonač-no’ ili ‘neizmjerno’. A što točno znači biti ‘neizmjer-no pravedan’ ili ‘beskonačno milosrdan’ – ne znamo. Samo možemo približno nagađati i to po svojem isku-stvu pravednosti ili milosrđa u ovom svijetu. A moramo priznati da na ovom svijetu baš i nema neke pravde ili milosrđa. A i to što ima je takvo da bi bilo vrlo opasno Božju pravdu ili milosrđe uspoređivati s onim što se ovdje podrazumijeva ili «prodaje» pod tim pojmovima.

Nadalje, kontem-placija ili mistična molitva, je osob-no očitovanje Boga duši koja se pokazala kroz dugi niz godina kao postojana Božja prijateljica. Sad se Bog otvara duši koja se njemu otvarala i otvorila. Poznanstvo iz prvog dijela du-hovnog puta prerasta u prijateljstvo. Bog očituje duši što u do-tičnom času misli, hoće, osjeća... Po-činje osobna komunikacija u području «ljuske» duše. Kao što mi ljudi međusobno komuniciramo u području te «ljuske», tako se u nadnaravnom dijelu duhovnog puta počinje događati komunikacija između Boga i duše na području te «ljuske» (rekli bismo teološki na razini naravi i osobnosti). Viđenja, nutarnji govori, iz-bijanje svjetla, krvarenja, stigme, lebdjenja, bilokacije i slične pojave, samo su prosijavanja kroz tijelo onoga što se događa na duhovnom polju. Srž mistike nije u tim fenomenima koji mogu kod nekih mistika i posve izostati (kao kod Male Terzije iz Lisieuxa). Srž misti-ke je izravno, osobno i neposredno ulijevanje Boga u dušu, prožimanje misli, volje, osjećaja, pamćenja i ma-šte Bogom osobno.

Pročišćenje i pobožanstvenjenje dušeTamo gdje je Bog izravno, neposredno i osobno

prisutan, tamo je i njegova stvarateljska snaga pa se događa istovremeno i proces pobožanstvenjenja duše.

��

Sveti Ivan od Križa veli da se razum duše preobraža-va u razum Božji (sadržaj uma postaju znanja Božja – duša zna što zna i Bog, a u isti mah način spoznavanja postaje božanski – duša spoznaje na božanski način, pa duša na neki neizrecivi način postaje sveznajuća), vo-lja se preobražava u volju Božju, usklađuje se s voljom Božjom (duša želi sve ono i samo ono što želi i Bog i ne pada joj na pamet ništa suprotno, sadržaj volje je isti kod Boga i kod duše, a i u samom činu htijenja duša je kao Bog, to jest želi na način na koji to želi Bog), osjećaji su isti kao i osjećaji Božji (duši se gadi ono što je odvratno Bogu – grijeh u prvom redu, a osjeća ono što osjeća Bog i na način na koji to osjeća Bog), sadržaj pamćenja je beskrajno pamćenje Božje, a isto vrijedi i za maštanje. Postajemo «zajedničari božanske naravi» (2 Pet 1,4).

Da bi duša iz stanja i djelovanja stvorenosti preš-la u stanje i djelovanje Nestvorenoga, potrebno je da ostavi stvoreno, da tome umre i da prijeđe na razinu božanskoga. Mistici i sveci su to već u ovoj ili onoj mjeri ostvarili na ovom svijetu, a tko to ne prođe ovdje, čeka ga taj proces u čistilištu. Cilj svakoga od nas je pobožanstvenjenje. I samo uskrsnuće tijela, onako kako je opisano u 1 Kor 15,42-44 (sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava

u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno), u stvari je pobožan-stvenjenje tijela ili sudioništvo tijela u božanskim svoj-stvima. Neraspadljivost, slava, snaga ili gibljivost (grč. dynamis) i duh («Bog je duh», usp. Iv 4,24) su četiri tehnička termina kojima se karakterizira Božja narav.

O stupnju duhovnog života koji se zove duhovne zaruke i duhovno vjenčanje kao i ljubavna preobraz-ba duše u Boga ili smrt iz ljubavi, može se naći u dje-lima katoličkih mistika i naučitelja Crkve. Smjernice za razumijevanje svetog Ivana od Križa, svete Terezije Avilske, svete Katarine Sijenske i Đenovske, svetog Fi-lipa Nerija, svetog Ignacija Loyolskog, svetog Brune i drugih svetaca, a nadasve prvog mističnog Naučitelja Crkve – svetog Grgura iz Nise, potrebno je potražiti u individualnom duhovnom vodstvu kod svećenika koji su u djela tih svetaca pobliže upućeni i imaju dar du-hovnog vodstva.

Postoji milost koja se prima od Boga, veli Terezija Avilska, postoji milost da se primljena milost razumije, a postoji milost i da se shvaćena milost drugima prene-se i protumači.

dr. Željko Blagus, župnik župe sv. Jurjau Ogulinskom Zagorju

Novi župnik u ZagorjuVlč. dr. Željko Blagus, od 16. listopada 2006. novi župnik u župi sv. Jurja u Za-

gorju, rođen je 20. rujna 1967. u Zagrebu od oca Josipa i majke Marije r. Bertović. Kršten je 18. listopada 1967. u župi Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. U osnovnu ško-lu krenuo je u Zagrebu 1974, a nakon trećeg razreda, tijekom ljeta 1977, boraveći kod bake (majčine mame), pohađao je župni vjeronauk kao pripravu za sakramente ispovijedi i prve pričesti u župi sv. Jurja u Gornjem Zagorju kod Ogulina. Prvu je svetu pričest primio u spomenutoj župi 7. kolovoza 1977, a djelitelj prve pričesti bio je ondašnji ogulinski župnik vlč. Juraj Petrović koji se brinuo i za župu sv. Jurja.

Sakrament sv. potvrde primio je 23. svibnja 1981. u Zagrebu, a nakon završene srednje škole matematičko – informatičkog smjera, otpočeo je studij filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF-u) u Zagrebu, a teologiju je diplomirao 1994. u Rimu na teološkom fakultetu Teresianum. Dana 14. rujna 1994. za đakona ga je u Zagrebu zaredio ondašnji pomoćni zagrebački biskup mons. Juraj Jezerinac.

Svećeničko ređenje bilo je u Zagrebu 25. lipnja 1995. po rukama blagopokojnog kardinala Franje Kuharića u zagrebačkoj katedrali. Godine 1996. magistrirao je dogmatsku teologiju u Rimu na papinskom sveučilištu Gre-goriana, a doktorat iz područja teološke antropologije obranio je 2. lipnja 1998. isto tako u Rimu, na papinskom Institutu za teološku antropologiju.

U Zagrebu je na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u predavao Mistiku, a na Hrvatskim studijima Sve-učilišta u Zagrebu predmet Kršćanska duhovnost.

U Zagrebačkoj nadbiskupiji se posvetio pastoralu u raznim župama: 1999 – 2005, a posljednju je godinu (2005/06) radio na Međubiskupijskom sudu prvog stupnja u Zagrebu. Budući da Gospićko - senjska biskupija ima veliku potrebu za svećenicima i da se korijeni vlč. Željka Blagusa nalaze upravo u Zagorju, on je od ove godine nastavio svoje svećeničko djelovanje upravo u ovoj sredini.

23

Metropolijski susret vjeroučitelja Riječke metropolijeU Gospiću je 17. lipnja održan metropolijski susret vjeroučite-

lja Riječke metropolije koji je okupio blizu osamdeset vjeroučitelja iz Riječke nadbiskupije, Porečko-pulske, Krčke i Gospićko-senjske biskupije. Na čelu s predstojnicima svojih katehetskih ureda vjerou-čitelji su se po prvi puta na svom metropolijskom susretu okupili u Gospićko-senjskoj biskupiji.

Vjeroučitelje je u ime odsutnog predstojnika Katehetskog ureda Gospićko-senjske biskupije Nikole Turkalja pozdravila tajnica Leo-narda Ružićka. Misno slavlje, u koncelebraciji predstojnika Katehet-skog ureda Krčke biskupije Ante Peranića i Porečko-pulske biskupije Sergeja Jelenića kao i ravnatelja Caritasa Luke Blaževića te bisku-povog tajnika fra Draženka Tomića, predvodio je gospićko-senjski

biskup Mile Bogović. U svom obraćanju biskup je vjeroučiteljima ukazao na značaj njihovog poslanja jer oni ne uče kao ostali učitelji djecu da imaju materijalna bogatstva i moći, već kako svoje znanje i moć dati drugima. Dok se u svijetu gleda kako zaraditi na ljudskim slabostima, Crkva uči kako se osloboditi od slabosti i kako hraniti u ljudima dobro. To je vaše poslanje, poručio je biskup Bogović nazočnim učiteljima te im na kraju poklonio novi broj Vile Velebita posvećene Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini i svoju pastirsku poslanicu.

U nastavku vjeroučitelji su obišli muzej Like, a o izlošcima, kao i povijesti Like od drevnih Japoda do danas, govorila je arheologinja Tanja Kolak. Vjeroučitelji su imali priliku razgledati i novu zgradu ordinarijata Gospić-ko-senjske biskupije, kao i grad Gospić.

Nakon ručka vjeroučitelji su obišli Udbinu, a o crkvi sv. Marka Groba, ostacima župne crkve sv. Nikole, te-meljima buduće Crkve hrvatskih mučenika kao i ostacima drevne katedrale sv. Jakova govorili su župnik Udbine fra Nediljko Knezović i ravnatelj osnovne škole Kralja Tomislava na Udbini Mirko Dragičević. Na kraju vjero-učitelji su obišli geološki biser južnog Velebita Cerovačke špilje gdje im je domaćin bio župni vikar Gračaca fra Ivan Lukač.

Biskupijski susret ministranataU okviru godišnjeg pastoralnog plana Gospićko-senj-

ske biskupije u ponedjeljak 19. lipnja u svetištu Majke Božje u Oštarijama održan je susret ministranata Gos-pićko-senjske biskupije. Na susretu se okupilo oko 250 ministranata. Organizatori su dekani ogulinski i gospićki, vlč. Tomislav Rogić i vlč. Ante Luketić.

Prije mise u 10 sati ministranti su odjeveni u svoje robice, formirali veliku povorku od župnoga stana do cr-kve. Misu je predvodio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović u koncelebraciji s 24 svećenika iz bi-skupije. U propovijedi biskup je ministrantima stavio za uzor svećenika Božu Milanovića, te ih pozvao da se i oni, ako osjete poziv za svećeničko ili redovničko zva-nje, hrabro odazovu. «Ovom će narodu biti mnogo bolje ako ima više svećenika i časnih sestara.» Biskup im je preporučio i to da i onda kada prestanu biti ministranti da nastave dolaziti na sv. misu i ostanu vjerni oltaru. Ove godine su uz oltar asistirali ministranti iz Senja.

U 11 sati, poslije svete mise pokušalo se napraviti zajedničku fotografiju, te je iza toga u crkvi počelo natje-canje iz znanja: mali kviz, asocijacije i meditacije. Pobijedila je ekipa sastavljena od ministranata iz župa Krasno, Ogulin, Korenica i Sv. Juraj. Oko 12.30 bio je ručak, a potom sportska natjecanja: nogomet (pobijedila ekipa iz Josipdola), potezanje konopa (pobijedili su Gospićani) i skakanje u vrećama. Susret je okončan nešto poslije 16 sati podjelom nagrada ekipama i pobjednicima.

Biskupijska zbivanja od Duhova 2006.VIJESTI IZ BISKUPIJE

24

Sve žrtve zaslužuju spomen i molitvuNakon polemičnih najava u tisku i velikog zanima-

nja javnosti, svećenici Riječke nadbiskupije i Gospić-ko-senjske biskupije posjetili su 22. lipnja Goli Otok, ozloglašeno mjesto zlostavljanja političkih zatvorenika komunističke Jugoslavije. Unatoč pokušajima da se u tom posjetu pronađe politička simbolika i Crkvi pripišu dnevnopolitičke etikete, svećenici i dva biskupa s mise na Golom Otoku, odaslali su samo poruku vjere, kršćan-skog suosjećanja sa svim patnicima, i nade koja vjerom u Krista uporno tinja u svakome čovjeku. Misu u neka-dašnjoj kaznionici predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić, uz gospićko-senjskog biskupa Milu Bogovića i pedesetak svećenika iz dviju biskupija.

“Misleći na Crkvu hrvatskih mučenika želimo pod njen krov staviti sve one koji su patili u našoj prošlosti”, objasnio je motive molitve za žrtve na Golom Otoku bi-

skup Bogović. Nadbiskup Devčić u svojoj propovijedi istaknuo je važnost ostavštine prošlosti za izgrađivanje kulture današnjice. Iz prošlosti je, kako je objasnio, potrebno učiti kako bi se prenosilo ono dobro i ne ponavljalo zlo koje je učinjeno. “Postoji, naime generacijska solidarnost u dobru i zlu koja nadilazi vremenske granice i po-vezuje u jednu živu cjelinu prošlost, sadašnjost i budućnost. Jedni od drugih nasljeđujemo jedno i drugo, dobro i zlo. Svaka je generacija odgovorna da ono što je primila preda dalje. Svaka je generacija također odgovorna da novoj generaciji preda u baštinu što manje zla, a što više dobra. Štoviše, odgovorna je da lanac baštinjenog zla pre-kine, a lanac baštinjenog dobra nastavi i produži bez prekida”, istaknuo je nadbiskup Devčić u svojoj propovijedi. Nadbiskup je kazao, kako sve žrtve zaslužuju spomen i molitvu jer “kao vjernici ne možemo u patnjama koje su se ovdje dogodile, kao ni u patnjama koje su se bilo gdje drugdje dogodile, ne prepoznati Kristove patnje, tj. samoga Krista koji trpi u onima koji trpe, i koji je mučen od onih koji bilo kojeg čovjeka muče i ubijaju”.

Vodič na Golom Otoku bio je bivši zatvorenik Božidar Ćuk koji je od 1983. do 1988. robijao na Otoku zbog parole “Živjela Hrvatska.” Drhtavim se glasom prisjetio strahota koje je doživio u tih pet godina: zlostavljanja, batina i napornog rada u iznimno teškim uvjetima, ljeti pri visokim temperaturama, a zimi u hladnoj buri.

Goli Otok, nakon drugog svjetskog rata, bio je strogi zatvor za političke zatvorenike koje je komunistička diktatura procijenila opasnima za održanje svoje vlasti. Zatvor je prestao s radom 1988., a godinu poslije 1989. biva potpuno napušten.

Povod posjetu svećenika Golom Otoku bio je proslava svećeničkog dana, tradicionalnog susreta svećenika Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije. Već je uobičajeno da se taj dan proslavlja 22. lipnja kada se obilježava i Dan antifašističke borbe, jer taj dan nije i vjerski praznik te nije obavezno služiti mise. Prošle su go-dine svećenici posjetili Gorski Kotar, a ove je godine kao mjesto susreta izabran Senj zbog pripreme za proslavu 200 obljetnice senjskog sjemeništa.

Senjsko sjemenište osnovano je prije 200 godina i ugašeno 1940. godine. Sedam godina kasnije nastavljena je tradicija senjskog bogoslovnog sjemeništa otvaranjem bogoslovije i teološkog studija u Rijeci, gdje se i danas nalazi. Dvjestota obljetnica te ustanove bila je povod da se svećenici susretnu upravo u Senju, a posjet Golom Otoku samo je usputna zanimljivost svećeničkog dana.

Šesta obljetnica uspostave Gospićko-senjske biskupijeU utorak 25. srpnja na ostacima drevne krbavske ka-

tedrale sv. Jakova na Udbini održano je svečano misno slavlje kojim je obilježena šesta godišnjica od usposta-ve najmlađe hrvatske biskupije. Pred stotinjak vjernika iz Udbine i hodočasnika iz Gospića kao i Udbinjana iz drugih hrvatskih gradova, svečanu liturgiju je predvo-dio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u suslavlju 16 svećenika biskupije, među kojima su bili svi člano-va drevnog senjskog kaptola i svi dekani. Sveti Jakov stariji apostol nebeski je zaštitnik župe Udbina što je na početku istaknuo mjesni župnik fra Nediljko Knezović. Misno slavlje uveličao je župni zbor iz Gospića.

VIJESTI IZ BISKUPIJE

25

«Pozdravljam vas na temeljima drevne krbavske katedrale s koje su kroz vjekove govorili mnogi biskupi a čija je riječ nakon toga zatihnula, sve do pred 10 go-dina,» poručio je na početku biskup Bogović te poseb-no pozdravio predstavnike onih Udbinjana koji su na blagdan sv. Lucije 1942. godine morali napustiti svoje vjekovne domove. Pozdravio je i sjemeništarce i bogo-slove kojima je na Udbini završio ovogodišnji ljetni su-sret. Govoreći o sv. Jakovu apostolu istaknuo je da je on uz brata Ivana i Andriju bio jači dio apostolskog zbora, koji je bio vjeran svom učitelju Isusu Kristu, sve dok mu kralj Herod nije odrubio glavu.. Ako danas primi-jenimo dio Jakovljevog zanosa u življenju, nema opa-snosti za Crkvu i ljude. Biskup je u nastavku govorio

o povijesti Krbavske biskupije ustanovljene 1185. koja je bila razarana u prodorima Tatara i kasnije Turaka, a koja je postala simbol razaranja. Žrtve na Krbavskog polju glavni su motiv podizanja Crkve hrvatskih muče-nika na Udbini i one nas potiču da istaknemo i štujemo katoličke žrtve. S druge strane, ruševine stare krbavske katedrale nas trebaju poticati na izgradnju žive Crkve.

Nakon mise svi sudionici misnog slavlja uputili su se u procesiji do katoličkog groblja na Udbini koje je zbog zapuštenosti iz vremena bivše države tek nedav-no «otkriveno» nakon što su posjećena stabla, i koje je pokazatelj tragedije Hrvata na Udbini zadnjih pola stoljeća.

Prvi susret stradalnika Domovinskog rata Gospićko-senjske biskupije

U subotu 12. kolovoza održan je u sklopu prvog dana trodnevne pripreme za blagdan Velike Gospe na Krasnom prvi susret stradal-nika Domovinskog rata Gospićko-senjske biskupije. U hotelu kod svetišta Gospe od Krasna okupilo se 150 članova udruga proisteklih iz Domovinskog rata s prostora biskupije: roditelja i djece palih bra-nitelja, udovica, invalida, dragovoljaca kao i pripadnika Frankopan-ske garde Ogulin.

Susret je otvorio predsjednik Odbora za proslavu blagdana Ve-like Gospe na Krasnu generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, istaknuvši da sa prvim susretom sa stra-dalnicima od strane biskupije završavaju susreti na razini biskupije u kojima se s brojnim kategorijama vjernika posebno razrađivala ovo-godišnja središnja pastoralna tema biskupije «Nedjelja - Dan Gos-podnji». Predavanje o Danu Gospodnjem održao je tajnik biskupa Bogovića mr. fra Draženko Tomić. «Čast nam je da s vama koji ste dali dio sebe za domovinu možemo raspravljati o Nedjelji – Danu Gospodnjem,» poručio je mr. Tomić koji je u nastavku spomenuo najčešće probleme koji se javljaju kod stradalnika. Istaknut je problem medija koji krajnje bezosjećajno pristupaju problematici PTPS-a, zatim problem revizije braniteljskih prava, abolicije kojom se pomilovani bivši agresori vraćaju kao i u konač-nici problematike gubitka smislenosti žrtve. «Što Crkva može ponuditi da se dijagnosticirano stanje popravi?», zapitao se mr. Tomić. Odlazak na nedjeljnu misu mnogima pomaže da se susretnu s bratsko-sestrinskom ljubavi, mnogi tereti s duše nestanu, a uključivanjem u život župe kod mnogih stvara se osjećaj značaja i važnosti za svoju sredinu.

U nastavku je održan rad po grupama, udovica i djece palih branitelja, invalida i branitelja, nakon čega su podnesena izvješća i doneseni zaključci. Po uzoru na druge biskupije i mjesta kao što su Čunski i Tabor treba nastaviti okupljati stradalnike radi psihosocijalne i duhovne pomoći. Na sastanke treba zvati psihologe, svećeni-ke, i pravnike, dok je po riječima biskupijskog povjerenika za prognanike i ratnog župnika Gospića, Stipu Zebu najvažnije okupljanje svih udruga i razvijanje zajedništva.

Zatim je održana pobožnost križnog puta koju je predvodio generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić.

Obilježen Dan hrvatskih mučenika na UdbiniU subotu 9. rujna na Udbini je uz temelje buduće

Crkve hrvatskih mučenika obilježen Dan hrvatskih mučenika kojeg slavi Crkva u Hrvatskoj. Misno slav-lje predvodio je šibenski biskup Ante Ivas u suslavlju domaćeg biskupa Mile Bogovića, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, zadarskog Ivana Prenđe i vojnog bisku-pa Jurja Jezerinca kao i više izaslanika biskupa. Ovo-

godišnja proslava Dana hrvatskih mučenika okupila je blizu stotinu svećenika i redovnica, brojne sestre milo-srdnice, kao i blizu osam tisuća hodočasnika.

Misnom slavlju prethodila je veličanstvena pobož-nost križnog puta koja je okupila oko 4 tisuće vjernika a koju je predvodio mons. Mile Pecić, župnik i dekan slunjski uz sudjelovanje predstavnika udruga proiste-


26

klih iz Domovinskog rata kao i sestara milosrdnica koje su odale počast svojoj članici s. Žarki Ivasić (1908.-1946.)

Uz sve goste biskup Bogo-vić je pozdravio predstavnike policije, vojske, hrvatskog do-mobrana iz Požege i Svetog Ivana Zeline, hodočasnike lan-ca istine Glina-Udbina, a po-sebno sestre milosrdnice koje su došle obilježiti godišnjicu smrti svoje članice Žarke Ivasić mučki ubijene pred 60 godina u Gospiću. Upravo zbog takve vlasti koja je ubijala svećenike Kuklja i Kargačina, Crkva nije mogla doći na Udbinu i pred 20 godina obilježiti 800 godina od uspostave Krbavske biskupije, što je proslavljeno u Oštarijama. Biskup Bogović je govorio i o gradnji Crkve hrvatskih mučenika spomenuvši osobni susret s papom Benediktom XVI. kojeg je o projektu crkve izvijestio 6. srpnja ove godine. Papa je projekt objeruč-ke prihvatio, a Papinska komisija za kulturna dobra do-stavila je odgovor u pisanom obliku u kojem se izričito kaže da posebno valja cijeniti gradnju jedne crkve koja će biti posvećena svim hrvatskim mučenicima, a bit će

izgrađena u središtu Gospićko – senjske biskupije i Republike Hrvatske. Nakon pozdrava, bi-skup Bogović je upalio svijeću za sve nevino stradale na čita-vom hrvatskom prostoru koju je prinio general Jozo Miliće-vić.

Središnje misno slavlje u nastavku je predslavio šibenski biskup Ante Ivas koji se obratio izuzetno uvjerljivim i sugestiv-

nim riječima: «Danas stojimo nad svetim kostima na-ših mučenika. Oni su vjerovali da za obranu najvećih vrednota koje je Bog ugradio u svako ljudsko biće treba živjeti čestito i dostojanstveno, i biti spreman darovati svoj vlastiti život», nadalje je u propovijedi istaknuo: «Ne rasprodajte svoju zemlju i domove, more i otoke, svoju djecu, kulturu i baštinu… Ne obezvrjeđujte svoju povijest, velikane i mučenike, ni svoj hrvatski kršćan-ski identitet».

Na kraju se biskup Bogović zahvalio Odboru za proslavu Dana hrvatskih mučenika kao i svim pojedin-cima koji su doprinijeli dosadašnjim radovima na Crkvi hrvatskih mučenika.

Održan biskupijski susret supružnika i roditelja Gospićko-senjske biskupije

U Otočcu je u subotu 7. listopada održan biskupijski susret supružnika i roditelja Gospićko-senjske biskupije. U organizaci-ji predstojnika povjerenstva za pastvu braka i obitelji Gospićko-senjske biskupije mons. Tomislava Šporčića, u župnoj dvorani u Otočcu se okupilo preko 60 supružnika iz većine dekanata bisku-pije, a susret je započeo molitvenim dijelom kojeg je uz domaćina mons. Šporčića predvodila voditeljica biskupijskog obiteljskog savjetovališta prof. Nives Tomić.

Središnje predavanje na temu o počecima roditeljstva «Vje-ština prenatalne komunikacije i razvoj prenatalne privrženosti» održao je voditelj Ureda HBK za obitelj dr. med. Petar Krešimir Hodžić sa suprugom Rafaelom. Oni su ukazali na najnovija istra-

živanja znanosti da sve nije u genima već je važna duhovna okolina prije začeća u koju spadaju sakramentalnost braka te fizičko i mentalno zdravlje. Cilj je naučiti trudnice prenatalnoj komunikaciji preko prenošenja osjećaja dodirom, pokretom i zvukom. Integralni pristup čovjeku znači sinteza duhovne, psihološke i tjelesne inteligen-cije. Ukratko, supružnici Hodžić su ukazali da odgovorno roditeljstvo znači izvršiti odgovornu pripremu te su ukazali na četiri kanala prenatalne komunikacije u proto-razvojnom periodu djeteta, jer otac se postaje ne rođe-njem već začećem.

U nastavku je predavanje na temu «Kršćani u javnom životu», održao Ivica Reljković koje se može sažeti u činjenici da nered u odgoju mladih počinje nesudjelovanjem kršćana u stvaranju reda, odnosno apstiniranjem kršćana u konzumiranju članaka obiteljskog zakona kao i nedovoljnim sudjelovanjem kršćana u udrugama ci-vilnog društva za promoviranje svojih ciljeva. Upravo zato je osno-vana i udruga Grozd o čijem djelovanju je govorio g. Reljković.

Nakon toga je održan rad po grupama, te su usvojeni zaključ-ci što moraju činiti članovi obiteljskih zajednica. Po riječima dr. Hodžića, potrebno je provoditi Direktorij HBK za obitelj, odnosno temeljito i odgovorno održavati priprave za brak kao i pomoći obi-teljima s poteškoćama. Zato treba osnovati obiteljska povjerenstva


27

U Otočcu je u subotu 11. studenog održana prvo ovogodišnja sjednica biskupijskog pa-storalnog vijeća Gospićko-senjske biskupije. U župnoj dvorani župe Presvetog Trojstva uz biskupa Milu Bogovića nazočilo je 20 bisku-pijskih vijećnika a susret je otvorio domaćin, otočki župnik i generalni vikar biskupije mons. Tomislav Šporčić.

Nakon molitvenog početka gospićko-senj-ski biskup mons. dr. Mile Bogović izvijestio je vijećnike o najaktualnijim događajima u bisku-piji od posljednje sjednice biskupijskog vijeća. Biskup je ukazao na ovogodišnju pastoralnu temu biskupije i čitave Riječke metropolije, «Godinu duhovnih zvanja», a vezano za 200 godina us-postave sjemeništa u Senju. Upravo zato će se naredne godine u Senju od 21. do 23. travnja održati velika pro-slava značajne obljetnice, a očekuje se slijedeće godine i zasjedanje HBK, po prvi puta u Gospićko-senjskoj bi-skupiji. U 2007. godini mnoge će župe biskupije obilje-

žiti 200 godina svog osnutka. Biskup je spomenuo ra-dove i aktivnosti vezane za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini gdje temelj sve više raste, a vrši se i priprema za natječaj za izvođača radova. Nakon osobnih susreta biskupa Bogovića s predsjednikom Vlade RH dr. Ivom Sanaderom kao i papom Benediktom XVI, Vlada RH kao i Vatikan izrazili su podršku gradnji crkve na Ud-

u svim biskupijama. Ivica Reljković je poručio da roditelji kroz podršku GROZD-u mogu pomoći da se autentični program zdravstvenog odgoja uvedu u škole.

U popodnevnom dijelu održana je pod vodstvom mons. Tomislava Šporčića pobožnost križnog puta u crkvi Presvetog Trojstva u kojoj su sudjelovali svi sudionici obiteljskog susreta kao i članovi malog zbora župe iz Otoč-ca pod vodstvom s. Krešimire i Daria Košćaka.

Prezbitersko vijeće Gospićko-senjske biskupijeU utorak 31. listopada održano je u biskupskom or-

dinarijatu u Gospiću jesensko zasjedanje Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije, odnosno 13. redovna sjednica.

Uvodno izlaganje je podnio gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović. Osvrnuo se na stanje klera i biskupije, započete projekte, izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, trenutne nesporazume oko visine komunalne naknade za njezinu izgradnju. U nastavku sjednice biskup Bogović je prezentirao novi statut župnih pastoralnih vijeća koji je usvojen, a na temelju kojega će se u župama biskupije 3. prosinca 2006. održati izbori. Izborima će tjedan dana ranije 26. studenog prethoditi predstavljanje kandidata za župna pastoralna vijeća.

Generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić podnio je pastoralni plan biskupije za godinu 2006/07. pod nazivom «Godina pastorala zvanja». Iznesene su planirane aktivnosti na metropolijskoj, biskupijskoj, deka-natskim i župnim razinama, a članovi Prezbiterskog vijeća raspravili su o svim točkama plana i usvojili ga. Ovo-godišnji pastoralni plan biskupije vezan je za proslavu 200. obljetnice senjskog sjemeništa, te je i na razini Riječke metropolije posvećen duhovnim zvanjima.

U nastavku su imenovani članovi Zbora savjetnika ili konzultori. Za njih su izabrani članovi Poslovnog od-bora Prezbiterskog vijeća: mons. Mile Pecić, preč. Mile Čančar i mr. Tomislav Rogić, generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, ekonom biskupije Nikola Turkalj, te nakon tajnog biranja Stipe Zeba. Slijedili su zatim prijedlozi biskupijskih ureda i ustanova za iduću godinu: Mr. Agneze Andrašek za Kancelariju, Nikole Tur-kalja za Ekonomat, Ustanovu za uzdržavanje klera i Katehetskog ureda te Luke Blaževića za Caritas biskupije. Svoje prijedloge rada za narednu godinu podnijeli su i povjerenici: Antun Luketić za zvanja i ministrante, Mile Čančar za pjevačke zborove, Ante Cvitković za pastoralna vijeća, mons. Tomislav Šporčić za pastoral obitelji, mons. Tomislav Rogić za mladež, fra Nediljko Knezović za prognanike i izbjeglice i Marko Cvitković za misije.

Biskupijsko pastoralno vijeće Gospićko-senjske biskupije


28

bini. Istaknuta je i suradnja biskupije s udrugom Liča-na «Vila Velebita» koja će u spomenutom glasilu pod nazivom «Hrvatska vjernost» izdati govore s proslave na Udbini od 9. rujna kao i opisati aktivnosti vezane za gradnju Crkve hrvatskih mučenika.

Tajnik biskupa Bogovića fra. mr. Draženko Tomić pročitao je u nastavku zapisnik sa zadnje sjednice bi-skupijskog pastoralnog vijeća od 26. studenog 2005. godine, nakon čega je biskup Bogović vijećnicima go-vorio o skorim izborima za župna pastoralna vijeća. Bi-skup je predstavio statut župnog pastoralnog vijeća te istaknuo značaj izbora za župna pastoralna vijeća koji će se održati 3. prosinca. Nastupajući izbori će biti va-žan korak za život Crkve u Lici, a po naputcima Dru-gog vatikanskog koncila koji je istaknuo potrebu jačeg uključivanja laika u djelovanje Crkve.

Generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić predstavio je zatim pastoralni plan u «Godini duhovnih zvanja» od metropolijske, preko biskupij-ske i dekanatske pa do župne razine. Sve aktivnosti su usmjerene da teorijski i teološki prodube znanja o sve-ćeničkim zvanjima a da bi se to što bolje ostvarilo pre-poručio je više koncilskih i postkoncilskih dokumenata s težištem na «Pastoralna zvanja u mjesnim Crkvama.» Tajnik biskupa kao i generalni vikar stoje na pomoći svima da se pastoralni plan što bolje ostvari, a to se oče-kuje i od svih članova biskupijskog pastoralnog vijeća prema njihovim mogućnostima i sklonostima. Upravo zato održani su na kraju sastanci po odborima vijeća radi dogovora što bolje provedbe plana za slijedeću go-dinu.

Đakonsko ređenje Marija Vazgeča u GospićuU subotu 18. studenog u Gospiću je u katedrali Na-

vještenja BDM održano đakonsko ređenje bogoslova Marija Vazgeča. Obrede đakonskog ređenja predvodio je biskup gospićko-senjski Mile Bogović u suslavlju broj-nih svećenika biskupije kao i gvardijana varaždinskog samostana fra Vlade Mustača odakle su došli i roditelji novoređenika, inače prognanici iz Kaknja u BiH. Skup su uveličali odgojitelj zadarskog sjemeništa don Marinko Ninčević kao i mons. Nikola Uravić iz riječkog sjeme-ništa.

Radosni događaj za crkvu u Lici okupio je brojne župljane i hodočasnike a trodnevnicu uoči ređenja pred-slavili su tri zadnja ređenika u biskupiji Ivica Miloš, fra

Ivan Lukač i Petar Šporčić. Biskup Bogović je u svojoj homiliji istaknuo sliku iz Vukovara istog dana kada se kolona hodočasnika slijevala prema mjestu stradanja u gradu heroju usporedivši ju s kolonom prognanih pred 15 godina. U jednoj od takvih kolona izbjegao je sa svoje rodne župe i ređenik Vazgeč iz svoje Kraljeve Sutjeske i župe Kaknja odakle je došao u našu biskupiju u Ogulin gdje je završio osnovnu školu. Njegovo ređenje svijetli je trenutak za najmlađu hrvatsku biskupiju, poručio je biskup Bogović.

Svećenička skupština Gospićko-senjske biskupijeU ponedjeljak 13. listopada održana je

u biskupskom ordinarijatu u Gospiću peta skupština svećenika Gospićko-senjske bi-skupije. Pod predsjedanjem gospićko-senj-skoga biskupa mons. dr. Mile Bogovića na susret su se odazvali gotovo svi od 53 sve-ćenika koji djeluju na području biskupije, a nakon molitve trećeg časa, bilo je razmatra-nje o svećeničkim i redovničkim zvanjima koje je održao tajnik biskupa Bogovića mr. fra. Draženko Tomić. Biskup Bogović je zatim nazočnima predstavio nove svećeni-ke vlč. dr. Željka Blagusa, karmelićanina i svećenika zagrebačke nadbiskupije, koji odnedavno opslužuje župu Zagorje Ogulinsko gdje je zamijenio umirov-ljenog svećenika vlč. Bogdana Zovića. Također je predstavio župnika Karlobaga o. kapucina Stjepana Bergovca, kao i novog župnika Gračaca i susjednih župa fra Jakova Prcelu.

Biskup je svećenicima detaljno predočio skore izbore za župna pastoralna vijeća u čitavoj Gospićko-senjskoj biskupiji i istaknuo njihov značaj i potrebu dobre pripreme za što bolje njihovo provođenje 3. prosinca. Generalni


29

vikar gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić je predstavio pastoralni plan biskupije, ali i čitave metropolije za tekuću godinu pod nazivom «Godina duhovnih zvanja», a vezano za obilježavanje 200 godina od senjskog sjemeništa. Ovogodišnja pastoralna tema nametnula je i razmišljanje o sjemeništu pa je odlučeno da se briga za bogoslove povjeri mons. mr. Tomislavu Rogiću, a za sjemeništarce vlč. Silviju Milinu.

U drugom dijelu sjednice svećeničke skupštine saslušana su izvješća biskupijskih ureda i ustanova, pa je o kaptolu izvješće podnio Mile Čančar, o biskupskoj kancelariji mr. Agneza Andrašek, o radu Ekonomata biskupije, Ustanove za uzdržavanje klera i katehetskog ureda Nikola Turkalj, o radu Biskupijskog caritasa Luka Blažević, o Povjerenstvu za obitelj mons. mr. Tomislav Šporčić, o radu Povjerenstva za mlade mr. Tomislav Rogić, o pro-gnanicima fra Nediljko Knezović, o misijama vlč. Marko Cvitković, te o liturgijskom pjevanju vlč. Mile Čančar. Vezano s time posebnu pozornost je pobudio projekt da se na nivou biskupije zainteresirani mladići i djevojke osposobljavaju za sviranje u crkvama, a brigu oko toga preuzeli su mladi bračni par Martin i Lucija Vollinger, katedralni orguljaši.

Zvonko Ranogajec

“Bogoslovno sjemenište i bogoslovna škola u Senju (1806-1940) u životu Crkve u Hrvatskoj”

Rijeka, (IKA) U povodu 200. obljetnice osnutka sjemeništa u Senju na Teologiji u Rijeci održan je 24. i 25. studenoga znanstveni simpozij “Bogoslovno sje-menište i bogoslovna škola u Senju (1806-1940) u ži-votu Crkve u Hrvatskoj”. Današnja Teologija u Rijeci i bogoslovno sjemenište Ivan Pavao II. nasljednici su te dva stoljeća duge tradicije.

Na značaj sjemeništa za Crkvu i društvo, kako pri njegovu osnivanju tako i danas, u uvodnim su riječi-ma podsjetili riječki nadbiskup i metropolit dr. Ivan Devčić, gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović te predstojnik Teologije u Rijeci dr. Ivan Šporčić. “Cijela Riječka metropolija prepoznala je važnost ove velike obljetnice i ustanove. Ona je označena proglašenjem Godine duhovnih zvanja i proslavlja se ne samo osvr-tom na prošlost, nego i poticajima za budućnost”, rekao je nadbiskup Devčić otvarajući simpozij.

Prvog dana simpozija iznesen je niz povijesnih cr-tica o počecima i djelovanju sjemeništa u Senju te su istaknuti neki od najznačajnijih profesora kao Petar Matković, Fran Binički, Dragutin Kniewald i Hijacint Bošković. O razlozima nastanka bogoslovnog sjemeni-šta i bogoslovne škole u Senju govorio je dr. o. Emanuel Hoško, profesor na Teologiji u Rijeci, istaknuvši značaj tadašnjeg senjsko-modruškog biskupa Ivana Krstitelja Ježića koji je osnovao sjemenište. Bogoslovna škola i bogoslovno sjemenište osnovani su 1806. te djelovali do 1919. i nakon toga još u periodu od 1932. do 1940., kao glavni odgojno-obrazovni zavod Senjsko-modruš-ke biskupije.

Drugi je dan bio posvećen pastoralnoj ulozi sje-meništa te zaključen okruglim stolom i raspravom na temu: «Sjemenišni odgoj i teološki studij prema novoj koncepciji odgoja i obrazovanja». Đakovačko-srijem-ski biskup dr. Marin Srakić govorio je o ulozi sjeme-ništa kroz povijest i promjenama u odgoju svećeničkih kandidata nekad i danas. Sjemenište danas ne može biti zatvoreno i izolirano, nužna je otvorenost i kontakt

bogoslova sa suvremenim svijetom. U odgoju se teži pronaći pravi odnos i ravnotežu između slobode i disci-pline. “Sjemenište je srce biskupije. Mogu se mijenjati okolnosti i način odgoja, ali sjemeništa moramo čuva-ti”, zaključio je biskup Srakić. Posljednje predavanje održao je dr. Milan Šimunović pod naslovom “Teologi-ja kao ustanova i studij - između nasljeđa i suvremeno-sti”. Nakon što je naglasio težnju suvremene teologije da bude životna i pastoralno usmjerena, dr. Šimunović analizirao je prilike na Teologiji u Rijeci čiji je do ne-davno bio predstojnik. Smatra, kako sadašnji koncept studija uči buduće svećenike suradnji i otvorenosti pre-ma vjernicima, što se pokazuje kao nužnost pastorala današnjice.

Na okruglom stolu iznijeta su razmišljanja o aktual-noj situaciji u sjemeništima i teološkim učilištima, ana-lizirajući posebnosti zajedničkog studiranja bogoslova i laika. U raspravi su sudjelovali nadbiskup Devčić, koji je ujedno i predsjednik odbora HBK za katoličke škole i visoka crkvena učilišta, biskup Srakić, dr. Šimunović, vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, mr. Ivan Ćurić, te vicerektor Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci dr. Božidar Mrakovčić, uključili su se i okupljeni pro-fesori i svećenici. Većina razmišljanja usmjerena je na analizu činjenice da danas teologiju zajedno studiraju bogoslovi i laici, koja donosi određene prednosti, ali zahtjeva i specifični pristup studentima. Naime, potreb-no bi bilo prilagoditi nastavni program posebno laici-ma, a posebno bogoslovima, te jednako tako pristupiti i njihovu odgoju u vjeri. Zajedničko studiranje svakako potiče na veću suradnju svećenika i laika i omoguću-je poboljšanje te suradnje u budućnosti. U sadašnjoj se pastoralnoj praksi pokazalo da se još premalo laika uključuje u službe Crkve, dijelom zbog nemogućnosti njihovog financiranja, a dijelom i zbog nespremnosti svećenika da u vjernicima, poglavito teolozima, vide i prihvate nove župne suradnike.


30

I. NARAV I SVRHA

Članak 1.Župno pastoralno vijeće (u daljnjem tekstu: ŽPV) je tijelo župne zajednice koje savjetuje i pomaže župnika u svim važnijim vjerskim i pastoralnim pitanjima župe (usp. kan. 515, 536 par. 1).

Članak 2.ŽPV ima samo savjetodavni glas i ravna se prema odredba-ma koje donosi dijecezanski biskup (usp. kan. 536 par. 2).

Članak 3 ŽPV predstavi]a i izražava jedinstvo u različitosti karizmi, službi i staleža u župi. Potiče i omogućuje suodgovornost u sudjelovanju svih vjernika u pastoralnom radu u župi na području naviještanja, bogoslužja i dobrotvornosti, te time povezuje djelovanje svećenika i vjernika laika.

II. USTANOVLJENJE

Članak 4.O ustanovljenju ŽPV-a za sve župe Gospićko-senjske bi-skupije odlučuje dijecezanski biskup posebnom odlukom.

Članak 5.Župnik ustanovljuje ŽPV nakon što dijecezanski biskup potvrdi članove.

III. SASTAV

Članak 6.Broj svih članova ŽPV-a, osim u iznimnim prilikama, neka ne bude manji od 5 niti veći od 25 članova.Župno pastoralno vijeće čine:A - članovi po službi: župnik, župni vikar(i), predstavnik

kateheta i vjeroučitelja, voditelj župnog pjevačkog zbora, predstavnik župnog ekonomskog vijeća, član biskupijskog pastoralnog vijeća;

B - voditelji ili predstavnici pojedinačnih skupina: redov-ničkih zajednica, župnog Karitasa, župnog zbora, sku-pine mladih, studenata, duhovnih pokreta i udruga;

C - izabrani članovi, koji čine najmanje polovinu svih članova i zastupaju zaseoke, naselja ili ulice; o broju odlučuje župnik s obzirom na broj stanovnika;

D - župnik može, radi popune sastava vijeća, imenovati najviše 3 člana.

Ako župnik upravlja s više manjih župa, od kojih nijedna nema više od 1000 vjernika, treba osnovati jedno međužu-pno pastoralno vijeće, s time da svaka župa ima najmanje tri člana koji po potrebi imaju i svoje odvojene sastanke.

IV. PREDLAGANJE I IZBORI

Članak 7.Predlaganje i izbor članova ŽPV-a izvodi se u skladu s

Uputama za izbor članova ŽPV-a u Gospićko-senjskoj biskupiji.

Članak 8.Predlaganje i izbor kandidata ŽPV-a pripravlja i vodi komisija za izbor članova novog ŽPV-a, koju imenuje dosadašnje ŽPV, a ako ga nema, žu-pnik.

Članak 9.Pravo izbora ima svaki župljanin koji je navršio 18 godi-na i primio sakramente kršćanske inicijacije.

Članak 10.Pravo biti izabran ima svaki župljanin, koji ispunjava uvjete iz cl. 9 i u punom je zajedništvu s Katoličkom cr-kvom, te se odlikuje čvrstom vjerom, ispravnim životom i razboritošću (usp. kan. 512. § 1. 3).

Članak 11.Nakon izbora, župnik dostavlja Biskupskom ordinarijatu popis izabranih i predloženih članova na potvrdu.

Članak 12.Mandat članova ŽPV-a traje pet godina. Po isteku man-data, pojedinac može biti ponovno izabran. U slučaju da netko više ne može sudjelovati u ŽPV-u ili da triput neopravdano izostane sa sjednica, prestaje mu pravo na članstvo. Nadomješta ga onaj koji je, za određeno područ-je, primio najviše glasova, ili onaj koga delegira odgo-varajuće tijelo ili ga imenuje župnik. Prilikom promjene župnika ili iz drugoga opravdanoga razloga, a uz dopu-štenje Ordinarijata, može se raspustiti ŽPV i izabrati novo prema propisanim pravilima.

V. VODSTVO

Članak 13.ŽPV-em predsjeda župnik koji saziva sjednice. To može učiniti i tajnik ŽPV-a, ako ga župnik ovlasti.

Članak 14.ŽPV na prvoj sjednici izabire Poslovni odbor, koje čine: župnik, tajnik i njegov zamjenik. Kandidate za tajnika i njegovog zamjenika predlaže župnik, a vijećnici ih trebaju prihvatiti nadpolovičnom većinom. Poslovni odbor pri-prema dnevni red sjednica, pomaže pri njihovu vođenju i brine se za provođenje prihvaćenih zaključaka. Tajnik vodi zapisnike sjednica ŽPV-a.

Članak 15.Svaki član je dužan župniku pomagati u unapređivanju pastoralne djelatnosti i ima pravo predlagati pitanja, koja ŽPV treba razmatrati na svojim sjednicama.

STATUT ŽUPNOG PASTORALNOG VIJEĆAU GOSPIĆKO-SENJSKOJ BISKUPIJI

STATUT

31

VI. ZADAĆEČlanak 16.

ŽPV razmatra sva pitanja, koja su povezana s vjerskim ži-votom i pastoralnim djelovanjem župe, pripravlja djelatne prijedloge i zaključke, te se brine za njihovo provođenje. Zadaće, koje su vlastite ŽPV-u, odnose se na život župnog zajedništva, te na poslanje u naviještanju, bogoslužju i služenju.

Članak 17.Glavne zadaće ŽPV-a su:- proučavanje stvarnih prilika u župi, te prilagođavanje

biskupijskih pastoralnih planova svojim prilikama, pro-vođenje i provjeravanje istih;

- planiranje, priprema i provjeravanje pastoralnog djelo-vanja u župi;

- promicanje pastorala mladih i obitelji na poseban na-čin;

- podupiranje molitve i djela za rast duhovnih zvanja;- briga za uzdržavanje pastoralnih djelatnika, te za iz-

gradnju, čuvanje i održavanje crkvenih objekata.

VII. DJELOVANJE

Članak 18.Djelovanje ŽPV-a ostvaruje se na područjima:1. Naviještanja- otkriva i potiče evangelizacijske i katehetske karizme i

službe u župi;- traži nove mogućnosti duhovnog i crkvenog rasta odra-

slih u župi;- potiče formiranje pojedinaca i skupina koji su u službi

naviještanja;- pobuđuje misijsku svijest.2. Bogoslužja- pomaže oblikovati javno mnijenje, koje će biti naklonje-

no kršćanskom slavlju dana Gospodnjega, po obiteljima i u župi;

- određuje službe koje su u župi potpora da bogoslužje bude lijepo, doživljeno i u skladu s liturgijskim propisi-ma;

- brine se za uvođenje pojedinaca i obitelji u župno bogo-služje.

3. Dobrotvornosti- potiče formiranje javnog mnijenja u duhu socijalnog

nauka Crkve;- brine se za plansko osposobljavanje pojedinaca i sku-

pina za rad u župnom Karitasu i za djelovanje samog Karitasa;

- brine se za redovitu i djelatnu suradnju s građanskim i javnim ustanovama u svom djelokrugu.

Članak 19.ŽPV redovito djeluje, gdje god je to moguće, odborima za različita područja djelovanja:1. odbor za evangelizaciju i katehizaciju,2. odbor za liturgiju,3. odbor za obitelj,4. odbor za mlade,5. odbor za karitativni rad,6. odbor za medije.

Članak 20.ŽPV održava redovite sjednice barem četiri puta godiš-nje. Sjednicu treba sazvati također ako to pismeno zahti-jeva trećina članova. Sjednice su valjane ako je na njima barem polovica članova. Zaključci su pravomoćni ako ih izglasa najmanje dvije trećine nazočnih i potvrdi župnik.Poslovni odbor se sastaje bar jednom mjesečno.

Članak 21.Najmanje tjedan dana prije sjednice svaki član prima pi-smeni poziv s dnevnim redom, osim ako se članovi dogo-vore za drugi način obavješćivanja. Odsutnost sa sjednice treba opravdati.

Članak 22.Tajnik tehnički priprema sjednice i oblikuje zapisnik, ko-jega potvrđuje ŽPV na sljedećoj sjednici. Tajnik odgovara za tekući arhiv.

Članak 23.Za objašnjenje stručnih pitanja, za formiranje svojih čla-nova i za druge zadatke ŽPV može pozvati na svoje sjed-nice i vanjske suradnike.Knjiga zapisnika sastanak ŽPV je obvezna prilikom bisku-pove vizitacije župe.

Članak 24.Na svakoj sjednici nakon molitve treba održati jednu po-uku o nekoj aktualnoj vjerskoj ili pastoralnoj temi. Na sjednici se razmatraju pitanja koja su na dnevnom redu, a odbori izvješćuju o svojem obavljenom radu i planovima, te ih predlažu na potvrdu.

Članak 25.Poslovni odbor ŽPV-a redovito obavješćuje župu o svojem radu u župnom listu, obavijestima ili na neki drugi način.

Članak 26.Troškove za djelovanje ŽPV-a (zapisnik, arhiv, putni troš-kovi i nagrade vanjskim suradnicima, razna pomagala ...) snosi župa.

VIII. KONAČNA ODREDBA

Članak 27.Statut stupa na snagu kad ga potvrdi dijecezanski biskup, a objavljuje se u Glasniku Gospićko-senjske biskupije.

Br.: 329/2006.Ovim potvrđujem Statut župnog pastoralnog vijeća pri-hvaćen na sjednici Prezbiterskoga vijeća u Gospiću 31. listopada 2006.

Biskup:Gospić, 2. studeni 2006.

(Dr. M. Bogović)

STATUT

32

Biskup Bogović na Duhove u OgulinuNa blagdan Duhova gospićko-senjski biskup Mile Bogović

po tradiciji je podijelio sakrament sv. potvrde za 97 krizmanika. Koncelebriralo je šest svećenika Ogulinskog dekanata na čelu sa župnikom ogulinskim Tomislavom Rogićem i župnim vika-rom Petrom Šporčićem, koji je krizmanike pripremao za sveti sakrament vjerničke zrelosti. Misno slavlje pratio je zbor mladih Emanuel pod vodstvom Sanija Francetića.

Biskup je izrazio zadovoljstvo da institucije, škola i Crkva ove župe dišu zajedno, nakon što su mu pozdrave prenijeli u ime rodi-telja i kumova saborski zastupnik Ivan Vučić, te u ime škola na-stavnica Prve osnovne škole Ogulin, Anđelka Kurelac. Simbolički, sadašnji krizmanici su rođeni 1991. godine, kada su njihovi rodite-

lji branili pravo na život i kada su krenuli u stvaranje samostalne hrvatske države. Biskup je izrazio zahvalu na 15 godina cvjetanja hrvatskog stabla koje je uz pomoć Duha svetoga donijelo mnogo plodova za hrvatski narod, a na sadašnjim krizmanicima je da nastave stvarati te plodove. Da bi bili vjerni nasljednici Krista trebamo razumjeti govor dobrote i ljubavi kojeg možemo naučiti samo uz pomoć Duha svetoga.

Hodočašće u kartuziju Pleterje i KrašićU subotu 10. lipnja članovi župnog zbora te pasto-

ralnog i ekonomskog vijeća župe sv. Križa iz Ogulina boravili su na hodočašću u kartuzijanskom samostanu Pleterje u Sloveniji kao i Taboru u Samoboru te Krašiću. Osim što su u najstarijoj gotičkoj crkvi ovog dijela Eu-rope poznatoj i po akustičnim ćupovima pogledali mul-timedijalni prikaz povijesti ovog samostana, održali su i misu u samostanskoj crkvi gdje su čuli i svjedočenje o. Pavla rodom iz Hrvatske.

U nastavku su s duge strane Žumberačkog gorja obiš-li u Samoboru Kuću susreta u Taboru, a kasnije pohodili su i rodnu župu bl. Alojzija Stepinca Krašić. Uz iscrpan prikaz života hrvatskog mučenika Stepinca od strane mjesnog župnika, hodočasnici iz Ogulina su posjetili i etno zbirku i muzej u župnom dvoru u Krašiću.

Sveti Antun u Hreljinu

Iz župe Sv. Križa Ogulin- zbivanja od Duhova 2006. do kraja studenog 2006.

Svečana misa na blagdan Svetog Antuna Padovan-skog služena je u istoimenoj filijalnoj crkvi u Hreljinu. Okupilo se oko dvije stotine hodočasnika iz ogulinskog kraja, a misu je predvodio i propovijedao gvardijan sa-mostana franjevaca trećoredaca glagoljaša iz Ogulina mr. fra Petar Runje, dok je suslavio župnik ogulinski Tomislav Rogić. Nastupio je i veliki crkveni zbor župe sv. Križa iz Ogulina pod vodstvom s. Ljubomire Lešić i uz orguljašku pratnju prof. Slavka Barčića.

Gvardijan Runje je na početku podsjetio na život i djelovanje najslavljenijeg sveca u povijesti Crkve, sve-tog Antu, a njega on danas spominje kroz tri vida: kao


33

nasljednika velikih kreposti, kao sveca kojeg najviše nasljedujemo i kao najvećeg zagovaratelja. Ljiljan uz kojega često vidimo sv. Antu pokazatelj je jasnih etič-kih normi koje nedostaju današnjoj Europi koja se sve

više raskršćanjuje, a u tom pravcu nema joj sadašnjosti, a niti budućnosti.

Na kraju mise župni zbor je izveo kraći koncert, a mještani Hreljina pripremili su prigodni agape.

Služba Riječi za kraj školske godineOgulinski župnik Tomislav Rogić slavio je 14. lip-

nja Službu Riječi kao zahvalnicu na kraju školske godi-ne. Okupilo se oko 700 učenika viših razreda osnovnih škola, obje srednje škole, učeničkog doma kao i njihovih nastavnika i ravnatelja. Tom prigodom su župu i vjerou-čitelje sve škole darovale prigodnim darovima. “U živo-tu je važno reći Bogu hvala, što znači prepoznati darove koje smo od njega primili”, poručio je na kraju župnik, te usporedio učenike s nogometašima. Nije važna kraj-nja ocjena, već trud, volja i zalaganje koje smo uložili u odgovoran posao protekle godine kao i prijateljstva koja smo stekli, a koja su nas obogatila i učinila zrelijima. Važno je da sačuvamo svoju vjeru i da nam Gospodin sta-vi vijenac pravednosti. Na tome se temelji i euharistija, a ova godina u našoj biskupiji upravo je u znaku nedjelje,

kada Bogu zahvaljujemo na darovima. «Jer tko ne zna zahvaliti na darovima, ne zna prepoznati niti najvećeg pri-jatelja, Isusa Krista» poručio je župnik Rogić mladima i njihovim nastavnicima.

TijelovoMisnim slavljem i tijelovskom procesijom svečano

je u Ogulinu proslavljen blagdan ustanovljenja euharisti-je, Tijelova. Misu je predvodio župnik i dekan ogulinski Tomislav Rogić u suslavlju više svećenika ogulinskog dekanata i subraće franjevaca iz ogulinskog samostana franjevaca trećoredaca na čelu s gvardijanom fra Petrom Runjom, a uz veliki župni zbor pod vodstvom s. Ljubo-mire Lešić i prof. Slavka Barčića za orguljama misu i procesiju su uveličali predstavnici svih laičkih društava s prostora grada Ogulina sa svojim barjacima.

Propovjednik Tomislav Rogić istaknuo je u propovi-jedi potrebu da zastanemo na tajni euharistije, čija nam veličina i tajanstvenost često zna promaknuti, zbog čega ju stalno trebamo obnavljati. «Često nismo svjesni kakav nam dar svakog dana nudi Krist koji se utjelovio, žr-tvovao, uskrsnuo i time svima nama otvorio vrata vječnosti. Bog nam se mističnom pretvorbom veličanstveno i jednostavno darovao, čime je euharistija postala vrhunac svih sakramenata. Pred tajnom uprisutnjenja Krista na svakoj misi čime se aktualizira uskrsnuće trebamo zastati a ne rutinirano obaviti misu», poručio je ogulinski župnik. U nastavku je održana procesija središtem grada, a postaje su pripremile ogulinske škole. Posebno su bili dojmljivi ovogodišnji prvopričesnici u svečanim nošnjama.

PetrovaBlagdan Sv. Petra i Pavla apostola predvodio je ove godine na Svetom Petru kancelar vojnog ordinarijata

Anđelko Kaćunko. Uz pripadnike Prve Gardijske brigade i policije nazočili su brojni vjernici ogulinskog kraja, a koncelebrirali su župnik ogulinski, vojni kapelan iz Ogulina Josip Rafaj i župni vikar Ogulina Petar Šporčić. Misu je uveličao crkveni zbor župe sv. Križa kojim je ravnala s. Ljubomira Lešić.


34

Pred dvije tisuće godina Isus je svoje suvremenike i učenike zbunio pitanjem «Tko sam ja?». «Jedini koji je shvatio da je riječ o sinu Božjemu bio je sv. Petar zbog čega je od Isusa dobio zadaću zemaljskog poglavara Crkve», poručio je na početku vlč. Kaćunko, te ukazao na mučeničku smrt sv. Petra 30 godina kasnije za progo-na kršćana u vremenu cara Nerona. I danas ima raznih Heroda i Nerona koji i u najrazvijenijim demokracijama kontroliraju ljude putem medija, a kojima su kršćani i danas smetnja. Danas se na Crkvu u Hrvatskoj radi veliki medijski napad, a najviše je na udaru heroj biskup Mile vezano za misu na Golom otoku. Poput modernih Nerona mediji putem moralnih nakaza, emisija tipa: Zlikavci, Big Brother i Mijenjam ženu žele protjerati iz čovjeka Isusa Krista. Mediji su postali javna giljotina, a TV svojevrsna zločinačka organizacija u progonu Crkve. Ipak, nemamo se čega bojati jer smo sigurni uz Isusa Krista. Hrvati su uvijek znali da pripadaju Katoličkoj Crkvi koja je utemeljena na stijeni.

Župna pastoralna vijeća Ogulinskog dekanata o Danu

GospodnjemU župi sv. Križa u Ogulinu održan je 1. srpnja sasta-

nak vijećnika župnih pastoralnih vijeća Ogulinskog de-kanata. Središnje predavanje na temu “Nedjelja - Dan Gospodnji” održao je tajnik biskupa Mile Bogovića fra mr. Draženko Tomić, dok je župnik i dekan ogulinski Tomislav Rogić govorio o skorim izborima za župna pastoralna vijeća.

Fra Draženko Tomić istaknuo je svoja sjećanja na pučki značaj nedjelje a nakon toga i na teološki zna-čaj, temeljeći svoje izlaganje na apostolskom pismu pape Ivana Pavla II. o Danu Gospodnjem. Poručio je četrdesetorici vijećnika da ne dopustimo da nam otmu

nedjelju, taj privilegirani dio tjedna za sebe i obitelj. Nedjelja nije samo neradni dan već i dan kada slavimo Isusa Krista. Čuvajmo svoju tradiciju, poručio je bisku-pov tajnik. Dekan Rogić dao je pregled statuta župnih pastoralnih vijeća uoči jesenskih izbora za ova tijela u biskupiji, nakon čega je održana rasprava po grupama i završni plenum.

Rokova u LomostuSvečanim ophodom i misnim slavljem po tradici-

ji je proslavljen zaštitnik grada Ogulina. Misno slavlje predvodio je župnik i dekan senjski preč. Mile Čančar u suslavlju više svećenika ogulinskog dekanata. Slavlje su uzveličala i dva sjemeništarca i bogoslova kao i ve-liki župni zbor pod ravnanjem s. Ljubomire Lešić i uz klavirsku pratnju prof. Slavka Barčića.

Svečanost je počela veličanstvenim ophodom od kipa Majke Božje u Lomostu, pa sve do crkve sv. Roka, pri čemu su sliku sv. Roka nosili pripadnici Frankopan-ske garde Ogulin uz članove Dobrotvornog podupiraju-ćeg društva Sv. Rok, članova Križarskog društva Dra-gutin Kukalj iz Ogulina kao i članova DPD Sv. Marko iz Skradnika. Propovjednik je, blizu tisuću okupljenih vjernika, prikazao lik sv. Roka kao najboljeg pokazate-lja kršćanske samaritanske ljubavi, koji je svojim živo-tom najbolje svjedočio vjeru. «Svi vi pokušajte jednim dijelom biti sv. Rok u svojoj sredini, obitelji i domovi-ni. Ako to uradite uz pomoć Duha Svetoga, na najbo-ljem ste putu svog oporavka», poručio je propovjednik Čančar okupljenim vjernicima.


35

Uzvišenje sv. KrižaBlagdan Uzvišenja sv. Križa i ove je godine svečano proslavljen u istoimenoj ogulinskoj župi. Misno slav-

lje je predslavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović u koncelebraciji 14 svećenika među kojima gen. vikara Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislava Šporčića, župnika Rogića, gvardijana samostana franjevaca trećoredaca iz Ogulina fra Petra Runje, te svećenika župa ogulinskog dekanata. Svečano misno slavlje uzveličao je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Pankracije Žižić uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Misno slavlje započelo je veličanstvenim ophodom središtem Ogulina u kojem su nazočile sve laičke udruge, kao i predstavnici policije, vojske i vatrogasaca. Između tisuću vjernika bio je i kum grada Ogulina, predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, župan karlovački Ivica Horvat kao i brojni saborski zastupnici, gradonačelnici i načelnici iz Kar-lovačke županije i šire.

«Križ koji je nekada bio znak sramote i okrutnosti, vremenom je postao znak pobjede, a ako idemo iza njega biti ćemo spašeni», istaknuo je na početku svog obraća-nja biskup Bogović, te poručio, «da oni koji ne spoznaju mudrost križa ne mogu računati da se izvuku iz nevolja današnjeg svijeta. Iako je Krist mogao zaobići Jeruzalem, on je trpio nevin čime je postavio osnovni temelj svoje pobjedničke pozicije. Griješimo ako danas zaobilazimo naše Jeruzaleme», poručio je biskup te ukazao na značaj trpljenja i u braku kao i odgoju djece, jer obrnuto vodi u propast i pojedinca i naroda. Zato mnogi manipulatori putem medija nude filozofiju manipuliranja i potkradanja za dolazak na vlast što je po njima fino i civilizirano a ustvari je otrov. S druge strane mnogi otkrivaju slabosti vlastitog naroda, te žive od tog uveličavanja. Oni naime stavljaju olako križ na tuđa leđa, a teško na svoja, što je ustvari gubitnička pozicija. Otkrijmo pobjedničku poziciju u našoj povijesti i veselimo se nečem dobrom, jer dobra je kod nas bilo mnogo. Upravo takvima koji su nosili križ za druge gradimo Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini», zaključio je biskup Bogović u svom obraćanju. Biskup je izrazio zahvalu Duhu Svetomu na odličnoj suradnji Crkve i grada sa svim strukturama pogotovo školama po-licijom i vojskom, što je donedavno bilo nezamislivo. Biskup je u nastavku nazočio svečanoj sjednici gradskog vijeća gdje je gradu Ogulinu poželio još veće uspjehe u svim sferama življenja.

Komemoracija povodom 10 godina smrti biskupa BadurineU organizaciji provincije franjevaca trećoredaca održa-

na je u Ogulinu komemoracija povodom 10 obljetnice smrti šibenskog biskupa dr. Srećka Badurine, koji je upravo pred 10 godina zadnju misu služio u Ogulinu na blagdan Križeva. Skup koji je vodio gvardijan samostana franjevaca trećore-daca iz Ogulina fra Petar Runje održan je u župnoj crkvi sv. Križa, a nazočili su brojni svećenici i provincijal o. Ivan Pa-ponja.

«Blagopokojni biskup Srećko Badurina bio je osoba koja je utjelovljivala osobine pravog čovjeka, vjernika i rodolju-

ba», istaknuo je na početku gospićko-senjski biskup Mile Bogović, koji je o biskupu Badurini govorio kroz dva oproštaja, prvog s Visoke bogoslove škole u Rijeci kada je otišao u Šibenik na biskupsku dužnost, te kada je od-lazio s ovoga svijeta. Biskup Srećko svojim uravnoteženim prosudbama stvorio je najviše norme u ekumenskim raspravama. Nikada nije zanemarivao obična čovjeka niti je koristio nasilničku i osvetničku riječ čak niti protiv onih koji su razarali njegovu biskupiju. Profesor s Teologije u Rijeci, dr. Emanuel Hoško, težište u svom izlaganju o biskupu Srećku stavio je na civilizaciju ljubavi na kojoj je on temeljio svoje djelovanje pri čemu je živio, radio i govorio angažirano. Put obnove po njemu je bio povratak evanđelju a uzrok svih sukoba i zala je ležao u činjenici okrnjenog kršćanstva. Mr. Ivan Jurasić, vojni kapelan iz Krčke biskupije nazvao je biskupa Srećka prorokom koji je htio razviti ponos kod iseljene Hrvatske da domovina ne bude iskorijenjena. Bio je vrlo svjestan negativnih po-sljedica komunizma i posebno se okomio na grijeh prezira krštenja, ženidbe kao i na Božju zapovijed: Ne ubij!


36

Zajednica Taize predstavila se u Ogulinu U nedjelju 19. studenog na večernjoj svetoj misi koju je predslavio župnik Rogić

sudjelovao je i brat Ulrich iz Taizea. Misu je uzveličao zbor mladih Emanuel pod ravna-njem i uz orguljsku pratnju Sanija Francetića.

Brat Ulrich predstavio je nazočnim vjernicima, poglavito mladima, zajednicu Taize iz Burgundije u Francuskoj, progovorivši o 30-godišnjoj povijesti vjerske zajednice u ekumenskom nastojanju. Stotine mladih dolaze širiti mir i dijeliti molitvu i tišinu da bi se krajem svakog tjedna vraćali u svoje župe. Tim putem oni su pozvani tražiti putove pomi-renja i nalaze smisao života u Kristu. Brat Ulrich je zatim predstavio skori susret mladih Europe u Zagrebu koji će se održati od 28. prosinca do 1. siječnja. Očekuje se dolazak oko 30 tisuća mladih kojima će gostoprimstvo pružiti mladi iz 150 župa od Karlovca do Marije Bistrice, od Siska do Zagreba. Na kraju mise održana je molitva na način kako se mladi mole u Taizeu.

Susret udomiteljaU organizaciji župe sv. Križa na blagdan Gospe od Zdravlja

održan je u Ogulinu 21. studenog susret vlasnika privatnih domo-va za stare i nemoćne s prostora Ogulina i susjednih općina, koji djeluju organizirani u udruzi «Drvo života». Susret je otvorio molitveno-duhovnim uvodom župnik Rogić, a glavno predava-nje za udomiteljice je održao profesor na Filozofsko-teološkom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, pater mr. Ivan Musa.

Rad s osobama treće životne dobi koje su pune strahova i ograničenja, nazvao je o. Musa vrlo zahtjevnim poslom u kojem

se drugima daje temeljna životna nada koju su izgubili od svojih najbližih. U brizi za druge, u potrebi, pokazuje se kršćanska vjera koja nas motivira da služimo drugima, nasuprot sve jače izraženih stavova u zapadnoj civilizaciji koja bježi od služenja drugima što se smatra gubitkom. Služiti drugima znači spoznati iskonsku radost, zaključio je mr. Musa nakon čega su udomiteljice iznijele svoja bogata iskustva u radu sa svojim štićenicima.

Predsjednica udruge «Drvo života» Milena Pavlović službeno je obznanila da je od ove godine udruga za svoj dan izabrala blagdan Gospe od Zdravlja.

U utorak 3. listopada u na-selju Procama u župi sv. Križa u Ogulinu održana je, po tradi-ciji, na godišnjicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca misa njemu u čast. Održana je kod kapelice koju su pred tri godine u tom naselju podigli mještani Proca. Misu je predslavio župnik Plaškog i Saborskog fra Slavko Antuno-vić u koncelebraciji župnika Rogića i župnog vikara Petra Šporčića. Pred više od stotinu mještana, misu je uzveličao župni zbor pod rav-nanjem s. Pankracije Žižić i uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića.

Propovjednik se podsjetio života i djelovanja veli-kog pravednika hrvatske povijesti kardinala Stepinac i događaja pred 8 godina kada ga je tadašnji Papa u

Mariji Bistrici uzdignuo u blaženika. «Pred 8 godina kardinal Ste-pinca postavljen je na čast oltara. On je živio u jednom od najtežih vremena naše povijesti, a svojim kršćanskim životom je pokazao da se i u tako teškim vre-menima može ostati na visini,» poručio je fra

Slavko Antunović istaknuvši hrabrost kao glavnu vrli-nu blaženika Stepinca usporedivši ga po neustrašivosti i borbi za evanđeosku istinu s Ivanom Krstiteljem. Jed-nako snažno se borio protiv nepravilnosti nacističkih rasnih zakona, ali i protiv progona i ubojstava nakon 2. svjetskog rata. Volju Božju vršio je do kraja života te se nije dao pokoriti i sve je pritiske nadvladao.

Misa u Procama na spomendan kardinala StepincaVIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

37

Gospa od ZdravljaU župi sv. Križa u Ogulinu svečanom je večernjom

misom u prepunoj župnoj crkvi sv. Križa obilježen blag-dan Gospe od Zdravlja. Ovaj blagdan štuje se u Ogu-linu od 1932. godine kada je slika Gospe od Zdravlja donesena u ogulinsku crkvu za župnikovanja vlč. Mate Polića. Sliku je poklonio otac Ante Crnica, doktor cr-

kvenog prava.U prepunoj

crkvi misu je predslavio p. Ivan Musa iz Zagreba, u su-slavlju župnika Rogića, župnog vikara Petar

Šporčića i župnika župe bl. A. Stepinca fra Marijana Jelušića. Misu je uzveličao veliki župni zbor pod rav-nanjem s. Pankracije uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića.

«Zdravlje je stanje za kojim čeznemo, koje se lako gubi, a teško dobiva», poručio je p. Musa, te istaknuo da je duševno stanje većine nas nedovoljno zdravo zbog brojnih propusta i grijeha koje činimo. Jedina oso-ba potpuno zdrava Blažena je Djevica Marija. Zdrava je jer je zauzimala zdrav stav pred Bogom, odnosno o Božjem planu kojeg je Bog imao za nju. Bila je zdrava jer je vjerovala. Kada molimo Boga za zdravlje, mo-limo i za bližnje, obitelj, župljane i za čitav narod, jer pojedinac je zdrav ako je zdrav čitav narod, zaključio je p. Musa. Na kraju su vjernici u ophodu izrazili štovanje ispred slike Gospe od Zdravlja.

Zvonko Ranogajec

Razglas za dan Svih svetih10. rujna ove godine navršilo se šest godina od bla-

goslova novo izgrađene crkvice svetog Antuna Pado-vanskog u Ogulinskom Hreljinu. Crkvu je tada blago-slovio biskup gospićko–senjski dr. Mile Bogović.

Crkvicu su izgradili svojim radom, doprinosima i pomoći drugih ljudi mještani Hreljina uz svesrdnu po-moć tadašnjeg župnika mons. Tomislava Šporčića. Po-mogla je i riječko-senjska nadbiskupija, poglavarstvo grada Ogulina i drugi dobrotvori iz našeg mjesta i gra-da Ogulina.

Svete mise u crkvici se održava-ju svake nedjelje i za vrijeme većih blagdana u 12 sati. Ovih dana oko Svih Svetih crkvi-ca je dobila i razglas da bi starije osobe sa oštećenim sluhom što bolje mogli pratiti svetu misu.

Oko nabave i ugradnje razglasa posebno se zalaga-la udruga umirovljenika HŽ Ogulin i njezinih nekoliko članova.

U svemu tome veliku pomoć i podršku daju nam naši svećenici, župnik Tomislav Rogić te kapelan vlč. Petar Šporčić. Svake nedjelje jedan od njih dođe u Hre-ljin služiti svetu misu. Zato u ime vjernika Hreljina svi-ma skupa izražavam veliku zahvalnost.

Drago Brozović

Iz života župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin

Prvopričesničko slavlje slavili smo 28. svibnja za 20 naše djece, koja su se pripremala na župskom vjero-nauku tokom godine uz pomoć fra Marijana – župnika, te pjevanjem kroz nekoliko mjeseci uz pomoć gđe An-kice i Milana. Uoči prve pričesti, bila je trodnevnica za prvopričesnike kao i za njihove roditelje. Na dan slavlja koje je bilo u 10 sati pridružio se i fra Vice. Svoj dopri-nos u slavlju uz prvopričesnike dali su i roditelji svojim sudjelovanjem i malim agapeom koju smo priredili na trijemu.

U Oštarijama je 19. lipnja održan biskupijski susret ministranata na kojem je i iz naše župe sudjelovalo 10 ministranata. Slavlje je počelo s misom koju je pred-

vodio naš biskup Mile Bogović, zatim kvizom, zajed-ničkim ručkom i sportskim natjecanjem u nogometu, graničaru i pote-zanju konopa. Na svećenički dan, 22. lipnja, okupili smo se u Senju mi sve-ćenici Gospićko – senjske biskupije i Riječke nadbi-skupije, zajednički smo pohodili stra-tište Goli otok, obišli najvažnije dijelove i slavili eu-haristiju.

Ove godine dvoje ministranata sudjelovalo je na tradicionalnom susretu ministranata naših trećoretskih župa, na Glavotoku, od 24. lipnja do 1. srpnja. Susre-

Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin


38

ti su bili ispunjeni raznim programima: svakodnevna misa, molitva, posjet samostanu u Krku, te susret s no-vacima, različita natjecanja: u nogometu, pikadu, pli-vanju, skokovima s rive a vrhunac je bio finale u kvizu iz ministranskog života. Natjecali su se ponajbolji mi-nistranti, a ostali su navijali za svoje ljubimce. Ovo je mala nagrada ministrantima za njihov angažman, a po-nekad iz takvih druženja krene se i u sjemenišne vode.

Polovicom srpnja završeni su radovi na fasadi tor-nja, u dvije boje, zatim je skinuta skela tako da se moglo završiti krovište crkve. 15. srpnja dovezen je križ koji je izradila bravarska radnja «Tuba» iz Molva, visok je preko 7 m, a njime prolazi svjetlosni kabel. Križ nismo uspjeli odmah dignuti i postaviti na toranj. Podizanje križa omogućila je posebna dizalica 27. srpnja. Tradici-onalni godišnji izlet pjevača bio je ove godine: 6. kolo-voza u obližnje izletište, a pridružili su nam se: fra Pe-tar i susjedni svećenici, iz Ogulina i Oštarija. Druženje u lijepoj prirodi zadržalo nas je do kasnih popodnevnih

sati. 19. kolovoza gra-

dilište je posjetio i obi-šao gosp. Melko Maši-na, predstavnik naših donatora iz Amerike. Bio je zadivljen izgra-đenim objektom, te obećao da će ispuniti

svoje obećanje: pomagati donacijom daljnje dovršenje crkve i gradnju samostana i župnog prostora. Radovi ne teku onim tempom kojim bismo željeli, zbog duga pre-ma izvođaču, no nadamo se da ćemo uz Božju pomoć i zagovor našeg Bl. Alojzija doći do završetka cijelog objekta.

I ove godine održavao se susret mladih naših trećo-retskih župa na Glavotoku; od 20. do 26. kolovoza. Na susretu sudjelovalo je četvero mladih iz naše župe. Svoj doprinos kroz dva dana dao je i mons. Tomislav Rogić, a ostale dane s. Rita, animirajući mlade za razgovor i rad u grupi. Navečer, svaka grupa predvodila je prigod-nu molitvu, a zadnju večer Splićani su sve razveselili prigodnim skečom. A u subotu, težak rastanak ispunjen suzama i željom da se opet nekom prilikom u ovom lijepom sastavu mladi susretnu.

U srijedu, 23. kolovoza, prosvijetlio je križ na zvo-niku naše crkve, koji se mogao vidjeti ne samo iz Za-gorja nego i sa autoceste.

S jednim autobusom hodočastili smo u Ludbreg, 2 rujna; u centar svijeta, poznato Proštenište Predrago-cjene Krvi Isusove, koje je tog dana okupilo preko 40 000 hodočasnika. Pitoma i lijepa Podravina, posebno je zadivila putnike. Popodne posjetili smo Kloštar Po-dravski, župu i moju rodnu kuću, a na povratku svratili smo i u poznato Marijansko svetište u Podravini, u Mol-ve, koje je poznato po nala-zištu plina.

9. rujna hodočastili smo zajedno sa župom sv. Kri-ža na Udbinu. Prije misnog slavlja uključili smo se po-vorci i molitvi pobožnosti Križnog puta, uspinjući se do mjesta slavlja, na kom niče polako i Crkva hrvatskih mučenika.

Uoči blagdana Uzvišenja sv. Križa, 13. rujna u žu-pnoj crkvi sv. Križa bila je komemoracija u povodu 10. obljetnice smrti biskupa Srećka Badurine. Prisutni su bili: fra Petar, fra Vice i fra Marijan, fra Grgo Sikirić, a iz Zagreba došli su i o. provincijal fra Ivan Paponja, fra Marko Medo i fra Kristijan Kuhar. Nakon mise fra Pe-

tar Runje uveo nas je u prigodna predavanja o biskupu Srećku. Predavanja su imali: biskup Mile Bogović, fra Emanuel Hoško i vlč. Ivan Jurasić. A u župi Bl. Alojzi-ja, komemoraciju o biskupu Srećku imali smo 24. rujna. Prigodno o biskupu Srećku na obje mise govorio je fra Vice Blekić.

Kroz mjesec rujan trajali su intenzivni radovi na zavr-šetku kapelice Duha Svetoga u Salopekima, koja je kroz nepune dvije godine temelji-to obnovljena.


39

Kraj kapelice sv. Miho-vila na Boštu, slavili smo 29. rujna, sv. Mihovila i dan poli-cije grada Ogulina, koju smo nakon slavlja počastili malim agapom. Slavlje je predvodio fra Vice uz fra Marijna i vlč. Tomislava Rogića, a pjevao je župski zbor.

I ove godine župljani su se odazvali akciji skupljanja hrane za naše sjemenište u

Zagrebu kao i za bogoslovno sjemenište u Rijeci. Hvala svima koji su se odazvali.

Popodne, u nedjelju, 15. listopada krenuli smo s procesijom od doma do kapelice, u kojoj su ministran-tice nosile sliku Majke Božje. Misno slavlje predvodio je biskupov tajnik fra Draženko Tomić, koji je pohva-

lio trud i brigu oko gradnje nove crkve ovog najboljeg dijela župe Ogulin, kako je često volio govoriti bivši župnik ogulinski mons. Tomislav Šporčić, koji nije mo-gao biti na ovom slavlju, ali nas sve pozdravlja te pre-nosi pozdrave i o. biskupa. Proslavili smo i 80 obljetni-cu kruničarske zajednice uz pouku neka molitva Mariji nikada ovdje ne ugasne, jer ona svoje ne zaboravlja. Nakon slavlja bio je i mali agape.

Pet godina od osnutka župe navršava se 28. listopada. Puno je učinjeno, a još nas puno toga čeka. Kroz mjesec listopad na tri mjesta

moli se krunica. Na blagdan Svih svetih slavili smo pri-je podne misno slavlje koje je predvodio fra Petar, na-kon mise pomolili smo se kod križa za sve naše pokojne na ovom groblju kao i za sve stradale branitelje.

Ako vrijeme dozvoli krenuli bi opet radovi: obzid

crkve i dvorane, te nakon toga postavljanje bravarije, tj. da crkva bude zatvorena, da se može staviti u funkciju. Voljeli bismo biti u njoj za Božić, zornice i polnoćku u njoj slaviti, no trebamo se još malo strpiti. Živimo u nadi!

Još jedan je Božić je pred nama. Svima vama dragi župljani, želimo sva trojica fratara: fra Petar, fra Vice i fra Marijan; sretan i blagoslovljen Božić, neka vaša srca ispuni svojom radošću maleni Isus, a u novoj 2007. godini neka nas prati Božji blagoslov i zagovor našeg nebeskog zaštitnika bl. Alojzija Stepinca!

fra Marijan Jelušić

Iz župe Sv. Jurja – Zagorje

Biskup Bogović u Zagorju OgulinskomSuzaštitnik župe sv. Jurja u Zagorju Ogulinskom, sv. Vid, bio je u nedjelju 18. lipnja u znaku podjele sakra-

menta potvrde i misnog slavlja kojeg je predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović. Suslavio je domaći župnik Bogdan Zović, voditelj Hrvatske katoličke misije iz Melbourna, Ilija Zlatunić te biskupov tajnik fra Dra-ženko Tomić. Nastupio je veliki župni zbor kao i dječji zbor pod vodstvom prof. Gordane Bertović.

U ime krizmanika biskupa je pozdravila Sanja Paušić, a u ime Prve osnovne škole Ogulin, područne škole Zagorje učenica Veronika Luketić. Podjela sakramenta dara Duha Svetoga podijeljena je u Zagorju nakon dvije godine, ovaj puta za trideset krizmanika sedmih i osmih razreda. U propovijedi biskup Bogović je poručio krizma-nicima da budu poput zrna pšenice, da donesu plod i budu korisni za druge, a toga nema bez cvjetanja. Poručio im je da budu zreli plod, ali i da imaju osjećaj zahvalnosti za sebe kao Božji dar kojeg su dobili preko svojih roditelja. «Ako budete u poziciji da imate vlast, ugrađujte ju za dobro drugih», poručio je na kraju biskup Bogović.

Z. Ranogajec


40

U susret BožićuDragi vjernici drugi broj ZOV-a izlazi iz tiska početkom nove liturgijske godine koja

počinje s Došaćem, pripravom za proslavu Božića. Došašće je vrijeme iščekivanja, obraće-nja i radosne nade. U liturgiji slavimo otajstvo cijelog Isusova života idemo u susret Gos-podinu koji dolazi i svake godine smo napravili jednu stepenicu više. Liturgija nam trajno pred oči stavlja velika Božja djela te nas čini dionicima tih događaja. U Božićnom ozračju liturgija i pobožnost nas potiču na povjerenje i predanje gledajući lik malenog djeteta i poručuje nam: «Bog je s nama, a sve to skupa u iščekivanju Isusova ponovnog dolaska po njegovim riječima kojima završava naše Sveto Pismo: Onaj koji ovo jamči izjavljuje: Da dolazim uskoro! – Amen! Dođi Gospodine Isuse!» (Otk 22, 20).

Sveci su ostajali očarani tom uzvišenom tajnom Božje ljubavi. Divimo se i mi skupa sa sv. Alfonsom Liguorijem, naučiteljem Crkve: «Kralju Neba iznad zvijezda silaziš i dolaziš u hladnu štalicu. O moje božansko Dijete vidim te kako dršćeš. O, blaženi Bože koliko te stajala ljubav prema meni. Tebi koji si svijeta Stvoritelj, moj Gospodine, nedostaju povoji i ogrjev. Drago izabrano Djetešce zaljubljujem se u tvoje si-romaštvo jer si iz ljubavi postao siromah. Ti koji uživaš radost Božanskog krila zašto dolaziš da bi trpio u ovome svijetu? Slatka ljubavi moga srca, gdje te tvoja ljubav odvede. O moj Isuse za koga toliko trpiš? Trpiš iz ljubavi prema meni.

Ma zašto želiš toliko trpjeti, zašto cviliti? Zaručniče moj, ljubljeni Bože, tko te primora na trpljenje? Ah moj Gospodine ti ne plačeš zbog patnje nego iz ljubavi. Ali i poslije tako velike iskazane ljubavi nisi ljubljen. O lju-bljeni mog srca, ako je nekad tako i bilo sada samo tebe žudim. Predragi ne plači više jer te ljubim. Spavaj moje Djetešce, ali srce ne spava, ne, nego sve vrijeme bdije. Lijepi moj, čisti jaganjcu kaži mi na što misliš? O beskrajna ljubavi mislim da odgovaraš: “Umrijeti za tebe”. Dakle, Ti o Bože misliš kako ćeš umrijeti za mene pa kako bi mogao nešto drugo ljubiti. O Marijo nado moja, ako tako malo ljubim tvoga Isusa, ne ljuti se, ljubi ga ti za mene ako ga ja već ne znam ljubiti».

Iz kronike župePrva Pričest i Potvrda (Berma)

Iz župe Uznesenja Bl. Dj. Marije – Oštarije i Kristova Uzašašća - Cerovnik

Ove godine prva pričest u našoj župi bila je u ne-djelju 21. svibnja u 10, 30 sati, a Berma (Potvrda ) u subotu 17. lipnja u 18.00 sati. Pripravljali smo se za proslavu tog važnog događaja ne samo u životu, naših mladih, već i za župu i obitelj. Sakrament Potvrde je podijelio naš biskup dr. Mile Bogović te je mogao steći uvid u stanje naše župske zajednice. Obradovao se mla-

dima, pogotovu našim tamburašima i pjevačima koji su uveličali to slavlje.

Nažalost, moramo opaziti da više prvopričesnika i krizmanika ne pristupaju redovito na sakramente. Po-zivamo očeve i majke da budu primjer svojoj djeci u življenju vjere kako bi im i na taj način pomogli na, za mlade često, napornom putu sazrijevanja.

Proslava Velike GospeIza nas je još jedan proslava Uznesenja Blažene Djevice

Marije na Nebo. Koristimo i ovu priliku da svima koji su na bilo koji način sudjelovali u slavljenu, organizaciji i održava-nju Velike Gospe zahvalimo. Neka im Bog i Gospa od čudesa uzvrate mirom i milošću.

Veliki broj hodočasnika iz cijele regije je i ove godine po-hodio Oštarije. U ozračju svetišta pod okriljem Gospe od Ču-

desa mogli smo se diviti snazi Božje ljubavi u Marijinu životu i njenom trajnom majčinskom zagovoru kojim prati naš narod. Mnoštvo hodočasnika je sudjelovalo u ulaznoj svečanoj procesiji s velikom slikom Gospe od Čudesa koja je pošla ispred doma DVD-a i sve nas dovela do svetišta simbolično izražavajući narod Božji kao Crkvu koja pod okriljem Marijina zagovora putuje prema vječnoj domovini gdje nas Ona na Nebo uznesena čeka i zagovara.


41

Svečanu procesiju i misu bdijenja predvodio je žu-pnik iz Plaškog fra. Slavko Antunović koji nas je potakao na ljubav prema Bogu i Majci Božjoj, koja je uznese-na dušom i tijelom na nebo nakon jednog zemaljskog života punog rada, služenja i trpljenja. U tome je Ma-rija prethodnica i uzor svakom od nas i čitave Crkve. Glavnu misu, na samu svetkovinu, predvodio je misionar monfortanac p. Zdravko Barić ukazavši nam da je cijeli Marijin život uokviren između dva velika otajstva, dvije tajne Božje ljubavi u njenom životu, Bezgrešno začeće i Uznesenje Dušom i tijelom na nebo, a Marija je svojim životom vjere u osobnoj povijesti radosnoj i teškoj uzor vjerniku i putokaz na putu u vječnu Domovinu.

Ove godine smo imali i sreću da su s nama na pro-slavi Velike Gospe bile i dvije časne sestre Karmelićanke Božanskog Srca s. Mirjam i s. Augustina, misionarke u Brazilu i Rusiji, te su svjedočile o životu i potrebi vjernika u tim dalekim zemljama. To je za nas bila prilika da osjetimo zajedništvo vjernika Katoličke Crkve koja nadilazi sve ljudske granice.

Mnoštvo vjernika je pristupilo sakramentu ispovijedi, a na poseban način zahvaljujemo svim svećenicima koji su im za to pružili prigodu. S radošću možemo reći da svatko tko se htio ispovjediti za to je imao mogućnost.

Već prema tradiciji prve nedjelje nakon velike Gospe slavili smo dan bolesnika. Sv. Misu je predvodio vlč. Mate Pavlić župnik iz Lipe stavljajući nam svima, a posebno bolesnima i nemoćnima, pred oči starozavjetnog Joba kao učitelja. Za svakoga je teška mudrost i smisao trpljenja. Lijepo je bilo vidjeti mnoge starije i nemoćne osobe iz župe, ali i iz šire regije kako pristupaju sakramentu ispovjedi i s vjerom primaju bolesničko pomazanje.

Župska hodočašćaMožemo reći da imamo već ustaljenu praksu župskih hodočašća. Ove godine smo odlučili

kao župa hodočastiti u Ludbreg gdje se nalazi poznato svetište Krvi Kristove. S mladima smo hodočastili 1. travnja. Hodočašće odraslih u isto svetište je bilo 14. svibnja. O tome smo više pisali u prvom broju ZOV-a ove godine.

Želimo svratiti vašu pozornost još jedanput na taj važan događaj za našu biskupiju, ali i cijelu Crkvu u Hrvata. I ove godine smo kao župa sudjelovali u proslavi spomendana hrvatskih mučenika na Udbni 9. rujna. I ove godine mnoštvo vjernika iz cijele Domovine je skupa molilo sjećajući se onih iz naše povijesti koji su najviše dali za Boga i narod, svoj život. Sv. Misu je predvodio i nadahnuto propovijedao šibenski biskup mons. Ante Ivas. Nadamo se da će ova tradicija zaživjeti u našem narodu i potičemo sve da duhovno i materijalno sudjeluju u ostva-renju crkve hrvatskih mučenika. U tom smislu smo i ove godine naručili iz biskupije kalendare na tu temu.

Proslava sv. Marka Križevčanina u Skradniku I ove godine, već druge zaredom, svečano smo proslavili spomendan sv.

Marka Križevčanina u Skradniku 10. rujna. Malo po malo, stvara se tradicija proslave zaštitnika Skradnika. Ove godine smo imali i ulaznu procesiju skupa sa vjernicima iz okolnih mjesta. Sv. Misu je predvodio župnik uz koncele-braciju vlč. Bogdana Zovića, vlč. Mate Pavlića i vlč. Bari-še Dejanovića. Pri-

sutni su bili i članovi podupirajućeg društva sv. Roka iz Ogulina. Nakon svete mise zadržali smo se u radosnom druženju i zakusci. Članovi Kuda Gradina i lokalni mje-štani su nas razveselili pjesmom. Zahvaljujemo svima, a pogotovu članovima društva sv. Marka, za suradnju u organizaciji i provedbi slavlja.


42

Božićni posjet bolesnika i blagoslov obiteljiPred nama su veliki blagdani naše vjere koje treba na poseban način proslaviti i obilježiti. Nastojati ćemo prije

Božića obići sve bolesne i starije osobe tako da i oni osjete vjersku dimenziju Božića. A po Božiću, kao što je to ustaljena praksa, poći ćemo u posjet i blagoslov obitelji. Radujemo se tom susretu i spremni smo saslušati sve vaše prijedloge kako bi se život naše župske zajednice što bolje odvijao.

Sve vas pozdravlja i za vas moli vaš župnik,p. Miljenko Sušac s.m.m. - misionar monfortanac

Župa Uzašašća Isusova – Cerovnik Dragi župljani, evo već je prošla godina dana od kada

smo preuzeli upravljanje župom u Cerovniku koja obu-hvaća i Vojinovac. Malo po malo upoznajemo pastoralnu realnost. Redovito se okupljamo oko oltara Gospodnjeg, u Vojinovcu subotom, a u Cerovniku nedjeljom. Ipak treba naglasiti važnije događaje iz života naše župe od zadnjeg broja ZOV –a.

Prva pričest u župi je bila 28. svibnja. U jednostav-nom, ali svečanom slavlju četvoro djece je po prvi puta pristupilo ispovijedi i pričesti uz radost obitelji i prijate-lja. Preuzvišeni biskup dr. Mile Bogović je 18. lipnja po-dijelio sakrament Potvrde našim mladima. Neka im Duh Sveti pomogne u radosnim i teškim godinama ljudskog i kršćanskog sazrijevanja.

Kod proslave zaštitnika naše župe, Uzašašća Isusova, imali smo još jednu svečanost. Naime, vlč. Mate Pavlić, župnik iz Lipe, rodom iz naše župe je taj dan predvodio svečanu misu i slavio 40 godina svoga svećenstva. Pro-povijedao je generalni vikar mons. Tomislav Šporčić koji se prisjetio svoga sudjelovanja na mladoj misi vlč. Mate kao i vremena koje je proveo kao župnik Cerovnika.

Božićni obilazak bolesnih i starijih osoba, godišnji posjet obiteljima i blagoslov iskoristiti ćemo za još bolje upoznavanje župe i župljana kako bismo mogli što bolje organizirati život naše zajednice. Radujemo se tom su-sretu i spremi smo saslušati sve vaše prijedloge i primjedbe.

Sve vas pozdravlja i za vas moli vaš župnik p. Miljenko Sušac s.m.m. - misionar monfortanac

MolitvaKoliko u meni tame još ima,kad ne mogu osjetiti toplinutvoga svjetla?Ipak, hvala ti Kriste moj,što vidim,tvoje divno svjetlo.Ne dopustida se ikad više izgubimu magli ravnodušnosti!Otpusti moje misliod svega onogšto nisi Ti!Budi moja svakodnevna blizina,topli dašak vjetra na vratu;a kroz životnek me stalno prati pjesma«Ja volim te sine moj!» Renata Špehar – Vojvodić


43

U crkvi su se okupili brojni vjernici.

Župa broji 200-ti-njak katolika.

Iza klupa stajalo je još dosta naroda jer su sjedeća mje-sta bila popunjena. Crkva u Cerovniku odisala je čistoćom, zahvaljujući mežnja-rici Anki Pavlić.

Proslava 40. godišnjice misništva vlč. popa Mate Pavlića najavljena je 8 dana prije Križeve, pa su se Cerovčani sa svojim vrijednim župnikom snašli i pri-premili mu najljepši dar: sliku Majke Božje od Čudesa iz oštarske crkve.

Na Križevu, kako se ovdje naziva Spasovo, stigli su svećenici iz dekanata, te predvoditelj slavlja vlč. pop Mate Pavlić na službi u Lipi (općina Generalski Stol), a rodom iz Cerovnika koji u ovoj župi obilježava 40. obljetnicu svoga svečeništva. Propovjednik je bio mons. Tomislav Šporčić iz Otočca.

Pred kapelicom Srca Marijina u Cerovniku

Iz župe Sv. Nikole biskupa - Lipa

IZ ŽUPE SV. NIKOLE POD LIPOMUređuje: pop Mate Pavlić, župnik u Lipi, 47261 ZvečajKompjuterska obrada: Josip Šibenik, Pesak 8, 47261 Zvečaj

Župnik pop Mate Pavlić slavio svoju 40. obljetnicu svećeništva misom u rodnom Cerovniku, Lipi, Gospiću i Podlapcu

Narod u procesiji oko crkve Isusova uzašašća na nebo, u Cerovniku, upu-ćuje se do kapelice Srca Marijina gdje su izrečene molitve tzv. Prosnih dana (blagoslov polja) – križ nosi Ante Po-ljak, Spasovo 2006.


44

Tomislav Šporčić ispričao vjernicima svoja sjećanja na župnikovu Mladu misu 1966.

Misu je župnik slavio na Uzašašće 25. svibnja 2006. u rodnom Cerov-niku kraj Josipdola kada je ovdje zbor – proštenje. Propovijedao je mons. Tomislav Šporčić, generalni vikar gospićko-senjske biskupije, sudionik slav-

lja Mlade mise 1966., koji je govoreći o Isu-sovu uzašašću između ostaloga rekao da Isus koji je uzašao na nebo ima na zemlji svoje svećenike. Kao dobar poznavatelj djelova-nja popa Mate Pavlića ispričao je mnogobroj-nim vjernicima svoja sjećanja na njegovu Mladu misu 7. kolo-voza 1966. na Cerov-

niku i iznio lijepe misli vezane uz slavljenikov život i rad.

U koncelebraciji bili su još: domaći upravitelj župe o. Mi-ljenko Sušac, fra Marijan Jelušić iz Ogulina II, fra Vice Blekić iz samostana Krista Kralja u Ogu-linu, velečasni Bariša Dejanović iz Josipdola i velečasni Zdenko Skender iz Modruša.

Misno, pak, slavlje u Cerov-niku bilo je u znaku drugog ge-sla slavljenika uzeto iz katolič-ke liturgije: «HVALU DAJMO GOSPODINU BOGU NAŠE-MU». Od darova koje je župnik

primio na sv. Matiju u Lipi i na Spasovo – Uzašašće Isusovo na nebo u Cerovniku, na čemu se župnik zahvalio, a posebno mu je mila slika Majke Božje od Čudesa iz oštarske crkve, dar cerovničkog župnika o. Miljenka i Ce-rovničana.

Mjesto obiteljskog slavlja župnik darovao u fond za obilježavanje groba svećenika mučenika Dragutina Fifke

Mjesto obiteljskog slavlja župnik pop Mate Pavlić darovao je na ruke upravitelja župe o. Miljenka 2.000 Kn u fond za obilježavanje groba svećenika – mučenika, cerovničkog župnika Dragutina Fifke kojega su četnici zaklali 1943. godine, a grob mu je na josipdolskom groblju. Uspmenu na ovu nevinu žrtvu čuvaju posebno josipdolski mladići i djevojke – članovi križarske organizacije koja nosi njegovo ime.

(prenosimo iz Lipskog listića, br. 3(19), Duhovi 2006.)

Slavljenik je zahvalio propovjedniku mons. Tomislavu Šporčiću, generalnom vikaru gospić-ko-senjske biskupije jer je on kao sudionik Mlade mise popa Mate Pavlića 1966. u Cerovniku naj-bolje mogao progovoriti o njemu. Rekao je ‘hva-la’ i župniku o. Miljenku i ostalim svećenicima kao i brojnim vjernicima kojima je bilo žao što za proslavu nisu znali prije. Spominjući ujedno 63. godišnjicu mučeničke smrti cerovničkog župnika Dragutina Fifke, izrazio je nadu da Cerovčani neće čekati da grob njihovog nekadašnjeg žu-pnika-mučenika uredi netko drugi, a narod treba animirati mjesni župnik.

Svećenici na slavlju Kri-ževa 2006. u Cerovniku. Naprijed je dječak Filip Pavlić, jedini ministrant u Cerovniku (ime Filip dobio je po šukun-babi-nom ocu koji koncem 19. st. Konjskom zapregom seli u Moslavinu, a za-ustavlja se u Voloderu. Njegovi potomci godine 1997. organizirano su posjetili rodno mjesto starog Filipa koji je pak, slavljeniku popu Mati, pradjed.


45

Nije došlo do obnove zvonika i pročelja župne crkve sv. Nikole, jer vjernici još nisu otplatili dugove u vezi s obnovom prizemlja župnog stana (ukupno 600 Kn po kući za g. 2004. – 2005. – 2006.). Zato je ova godina (2006.) bila druga godina priprave za obljetnice: župe i škole u Lipi (navršenih 215 godina župe i 110 godina škole). No Škapuljirovo u Lipi bilo je u znaku krizme i župnikovog jubileja. Došao nam je generalni vikar biskupije gospić-ko-senjske mons. Tomislav Šporčić, župnik u Otočcu. Zbog spriječenosti biskupa dr. Mile Bogovića on je krizmao 5-ero krizmanika te se u propovijedi ovdje kao i u Cerovniku na Spasovo između ostaloga osvrnuo na 40. obljet-nicu župnikova misništva. Uz župnika lipskog još su koncelebrirali: fra Petar Runje, gvardijan samostana Krista Kralja u Ogulinu, don Željko Kuten iz Lešća na Dobri i velečasni Josip Rafaj iz Generalskog Stola, a u župnom stanu su nam se pridružili mons. Mijo Liković (nekadašnji upravitelj župe Lipa) i vlč. Franjo Vitezić iz Vrbnika (nekadašnji kapelan u Ogulinu).

Škapuljirovo u Lipi u znaku krizme i župnikove 40. obljetnice misništva

Krizmanici (u prvoj klupi): Barbara Galetić, Vlado Galetić, Iva Tomašić, Katarina Kasunić i među naro-

dom Ivan Klokočki, Lipa, Škapuljirovo 2006.

Susret mladih iz Josipdola i LipeUoči Škapuljirova 2006. bio je Susret mladih koji je vodio velečasni Tomislav Rogić iz Ogulina. U goste su

nam došli mladi iz Josipdola. Domaćih je bilo 14, a svih zajedno tridesetak. Susret se odvijao uz crkvu sjedeći na spužvama, koje su mladi uzeli u crkvi s klupa. Bilo je i druženja uz sokove i kekse ispred župnog stana. S mladima iz Josipdola stigla je s. Mihaela – Nikolina Vuković iz družbe Malog Isusa, sada na službi u Zagrebu, a rodom iz Josipdola. Bilo je dojmljivo.

Mons. Tomislav Šporčić i svećenici koncelebranti, Lipa, Škapuljirovo 2006.

Završetak misnog kanona – velike euharistijske moli-tve, Lipa, Škapuljirovo 2006.

Pop Mate Pavlić svoj jubilej u Lipi nije najavio. Žu-pnikov jubilej spomenut je samo jednom rečenicom u Lipskom listiću, Duhovi 2006. Ipak su to neki zapam-tili i iznenadili slavljenika darom – velikim satom (i ne

bez razloga!), Lipa, Škapuljirovo 2006.


46

Župnik u Gospiću i PodlapcuŽupnik je još slavio svoju 40. godišnjicu u Gospiću na sv. Mariju Magdalenu – 22. srpnja i u Podlapcu (Kr-

bava) na sv. Luku – 22. listopada 2006. – u župama u kojima je nekoć službovao. Pop Mate Pavlić zahvaljuje na čestitkama: ponajprije gospodinu biskupu dr. Mili Bogoviću, svim svećenicima i časnim sestrama iz ogulinskog dekanata kao i sestrama koje su s njime bile na župama: Cvitović – Slunj – Gospić, gostima iz Korduna i Like kao i Lipe, posebice upraviteljima župa – odnosno župnicima iz Cerovnika, Gospića i Podlapca: velečasnom o. Miljenku Sušcu, velečasnom popu Anti Luketiću i velečasnom fra Nediljku Knezoviću. Ante Luketić u mjeseč-niku župe u Gospiću – «Navještenju» prenio je župnikov zapis na osam stranica «Moje ratne bilješke» (Lipski listić, br. 3(19) – 2006.) koje je lipski župnik posvetio svojim bivšim i sadašnjim vjernicima. Velečasni pop Mate Pavlić zahvaljuje na čestitkama i darovima svima. Na svim ovim putevima župnika je pratila njegova suradnica i suputnica (supatnica) s. Imelda Ćurić koja je s njime bila na službi u Lici.

L.

Jedna domaća životna priča

KADA ISUS ZOVE – POVIJEST JEDNOG ZVANJA(u godini duhovnih zvanja u biskupiji gospićko-senjskoj – 2006-oj)

Dragim nastavnicima u spomen

Bližio se kraj školske godine 1955./56. Dje-čak Lino je razmišljao s kojom će ocjenom zavr-šiti III. razred gimnazije.

Balenovićka će mu iz biologije dati 5 jer se zadivila kako je ono znao ispričati o oku. Alige-rica iz hrvatskog bi mu mogla dati 3 ili 4. Kad bi bio kakav sastav Lino ne bi uopće imao mašte, dok je Damir s kojim je sjedio u klupi znao puno toga napisati. A Damir je bio iz činovničke obi-telji. Lino iz obitelji jednog obrtnika, seoskog kovača. Ali se i zemlja obrađivala. Otac mu je bio tri godine u zanatu. Čitao je povremeno no-vine i slušao radio. Damirov otac je čitao Vje-snik. Svakog dana bi Damir u tom listu štošta pročitao i širio horizonte. Damir je zatim išao u mjesno kino i tu također stjecao znanje. Tako je dječak Lino govorio svojim roditeljima kako bi i on trebao otići u kino. No, do kina je bilo 7 km, a djeca sa sela i nisu išla u kino, pogotovo kad je bilo tako daleko. Dalje je Lino razmi-šljao o ocjenama. Leon Turkalj iz njemačkog neće dati više od 3, iz fizike, ako mu zbog općeg uspjeha ne po-vise, mogao bi imati 2. Galetić iz crtanja će dati 5 iako je Lino u crtanju bio antitalenat. Horačkica iz povijesti dati će mu možda 4, a iz tjelesnog Štromarka, tek ako mu se smiluje, dati će mu 3, jer Lino i nakon 13-e nije bio kadar u fiskulturnoj dvorani izvesti neke vježbe, a znao bi reći da se ubacio na mamu koja je na glavi sa zdenca mogla nositi punu vedricu vode, ali u rukama to ne bi mogla. Još je mislio o ocjenama iz njemač-kog, matematike, a razrednica Anka koja je predavala zemljopis dati će 5.

S nastavnicima jednog VIII. Razreda (s desna na lije-vo: Božica Štromar, Dada Momčilović, Anton Porubić (ravnatelj), Zorka Capan (razrednica), Galetić, Ogulin,

šk. God. 1956./57..

Duga, vruća ljeta i kupanje u jelenkovcu

Bilo je što je bilo, a vrlo polako prolazilo je dugo vruće ljeto: u radu oko sijena, u kupanju u Jelenkovcu, jednom od mnogih potoka i rječica što izviru u podnož-ju Kapele pa onda ubrzo poniru kao npr. Munjava što teče kroz Josipdol. Nekada se Josipdol zvao Munjava jer je za vrijeme kiša, kiša brza kao munja. Pa, riječica Vrnika, Dretulja itd.

provala Božjeg zova

Počela je nova školska godina 1956./57. Vlakom tzv. «ličkom školom» od Vrhovina do Ogulina mnogo je djece i mladih putovalo u školu u Ogulin.


47

Pukao je u selu glas da je dječak Milan otišao u sjemenište. Ne samo on nego i njegovi u kući o tome su šutjeli sve dok nije otišao u Pazin. Prvi puta u životu dječak Lino je čuo za riječ sjemenište. Milan kani biti svećenik. Lino bi odmah za njim. Doživio je u sebi pro-valu Božjeg zova. Jedva će dočekati nedjelju kada će župniku reći da bi i on u sjemenište. A on je dolazio u župu jednom mjesečno jer je imao još dvije župe, a sve je obilazio pješice. Ubrzo je Lino Milanu pisao i dobio odgovor, a u pismu je bila jedna prelijepa sveta sličica.

crkva u mašti s plavim svoDom i zvjezDicama

Lino je u mašti doživljavao zgradu sjemeništa gdje se školuju budući svećenici, a posebno ga je zanimala sjemenišna crkva. Mora da ima svod kao plavo nebo i to sa zvjezdicama. Kao da je žalio da njegova seoska «mala crikva» u koju su se nakon 1945. g. okupljali vjernici nema također svod kakav valjda ima crkva u kojoj se mole sjemeništarci u Pazinu.

Damirova prognoza

U ogulinskom parku Lino i Damir sjede jer još ima vremena do vlaka. Ni danas se ne može sjetiti što je to pričao da mu je Damir kazao: «Ti ćeš biti pop». A onda je Damir pričao kako je od župnika, koji mu je bio čak krsni kum, dobio jedan molitvenik i kako je strašno dosadno što u njemu piše. On ateist i kako su u razredu neki drugi koji su bili ugledniji i pametniji također ate-isti: Šlat, Karapandža, Ams...

susret s mlaDim Biskupom josipom pavlišićem

Te je, 1956. g., u Ogulin stigao mladi biskup Jo-sip Pavlišić. Nije bilo lako ući u njegov dvor. Dječak Lino je najprije dobro pogledao lijevo i desno vidi li ga tko od kolega i kolegica iz škole. Ta znao je da bi bio izrugan. Tako je to bilo u socijalističkoj školi. Dječak se po drugi puta susreće sa Biskupom. Prvi puta kada se krizmao i kada je drhtao čekajući da biskup dođe do njega, a krizmanici su stajali u crkvi u dva reda. Neke bi biskup nešto pitao iz katekizma prije nego što bi ih krizmao. Eto zato je Lino drhtao. Prošao je dobro. Bi-skup ga nije ništa pitao.

Jedva je čekao kada će doći kući i roditeljima i uku-ćanima pokazati molitvenik «Oče budi volja tvoja» i krunicu koju mu je Biskup dao.

s oDličnim u sjemenište

Poslije 3. razreda gimnazije dječak Lino je ove 1956./57. g. zbog reforme školstva dospio u VIII. ra-zred osmogodišnje škole. Tijekom ove školske godine vidno je popravio svoje ocjene, zavolio posebno hrvat-ski i povijest i prošao s 5.

krsni list kao ručni raD

Župnik je u nedostatku formulara u svom uredu na

papiru olovkom iscrtao rubrike i nalivperom ispunio formular: upisao ime dječaka, dan i mjesto njegovog rođenja i krštenja, roditelje, krsne kumove, krstitelja itd. To je valjda u školskom arhivu pazinskog sjemeni-šta najzanimljiviji Krsni list jednog sjemeništarca – kao ručni rad.

Burna mlaDost i tenor i.Rastom u sjemeništu rasli su i Linovi problemi.

Nakon srednje škole Lino se upisao na Bogosloviju u istom sjemeništu. Filozofsko-teološki studij pružao mu je odgovore na njegova pitanja. Mnogo radosti pružao mu je i sjemenišni pjevački zbor – bio je tenor I. Na-stupalo se na misama i na akademijama u raznim pri-godama, posebice na blagdan Bezgrešne, 8. prosinca. Zbor je proputovao i nastupao Istrom, toliko smo bili ponosni, pričao bi Lino.

tajni sastanci u stanu makeDonskog pravoslavnog svećenika popa Hriste

U vojsci za vrijeme komunizma u ilegali, tajno se s još tridesetak bogoslova Lino sastajao u kući make-donskog pravoslavnog svećenika popa Hriste – blizu Prespanskog jezera, jer je u Hristovom stanu katolički svećenik iz Skoplja ispovijedao i pričešćivao naše bo-goslove, primjerice za neke državne praznike kada je većina imala izlazak u grad. Tajno su 1963./64. preko popa Hriste dobivali katolički Glas Koncila. Kod nekih je pronađen katolički tisak pa su završili u zatvoru.

Lina je vojska još više učvrstila u zvanju. U vojsci je još više vidio kako je velika žetva, a radnika sveće-nika premalo.

komunizam Bez ljuDskog lica, a to je svaki komuni-zam, koji učvršćuje u zvanju one koji su pozvani

Kako je stupio u sjemenište Lino je osjetio da će biti građanin drugoga reda, diskriminiran, jer komuni-zam nije imao ljudskoga lica. To je najbolje osjetio u vojsci. Psihički odmoren, iako fizički izmoren, Lino je nastavio bogoslovni studij u Zadru. Taj odmor od škole, godinu i pol, bio mu je i potreban.

spomen sličicu s mlaDe mise mnogi i Danas nose u svome novčaniku

Lina je za svećenika za-redio dragi biskup Viktor u senjskoj katedrali.

Mnoštvo se slilo na Li-novu Mladu misu. Kao i na Milanovu. Mnogi i danas Linu pokazuju spomen sli-čicu s Mlade mise, sličicu koju nose u svom novča-niku. «Zar da iznevjerimo


48

nade naroda našega?» – znao je reći Lino. Narod nas treba – bilo je to njegovo iskustvo u svim četirim župa-ma drage biskupije.

Da Milan nije otišao u sjemenište, Lino bi bio uči-telj. Po ovim je crtama Duh Sveti pisao. U Karlovcu kod ujaka Dragana trebao je stanovati i završiti učitelj-sku školu. Možda bi postao ateist.

Damira je vidio nakon mnogo godina i pričao mu sjećanja iz 1956./57. kada su ono sjedili u ogulinskom

parku. Damir se smijao i čudio da je Lino sve to za-pamtio.

«Drugarici» ruži Balenović u spomen

A Ličanki Ruži Balenović Lino je jedno vrijeme bio župnik. Za njegov jubilej donijela mu je album da u njemu sačuva sve drage uspomene – i bijelo cvijeće. Lino je zaželio da ova priča bude njoj posvećena.

L.

Iz župa Presv. Trojstva – ModrušPrva sv. pričest u Modrušu

U Modrušu radi osnovna škola sa četiri razreda. Ove godine je u trećem razredu bilo malo više učenika nego obično. Pa smo tako ove godine imali 4 pr-vopričesnika. Odlučili smo Prvu pričest imati na blagdan Duhova. Pa smo pouku prvopričesnika počeli mjesec dana ranije. U subotu uoči Duhova imali smo prvu svetu ispovijed. Tako su djeca Duhove dočekala čista i nevina srca. Na Duhove 4. lipnja 2006. godine misu u pola dva smo malo ljepše i svečanije pripremili. Mežnarica je ljepše okitila Crkvu jer je Isus pod misom došao u 4 nevina i čista srca. U dvije djevojčice: Ana Antončić i Valentina Cindrić te dva dječaka: Dali-bor Gašparović i Miki Jandrlić. Tako milost koju su ta djeca primila na krštenju sad se još više uvećava u njima, a to je temelj svetog života koji, daj Bože da ostvare u svojim životima. Slikali smo se kod oltara i pred crkvom i tako su otišli u život u kojem neka ih Isus u njihovim dušama čuva, brani i štiti od svega zla duše i tijela.

Blagdan presvetog TtrojstvaNedjelja, 11. lipnja ove godine počela je kišovito,

ali se prije mise razvedrilo pa smo mogli misu imati na Kolišću. Išli smo po starom običaju po KUD–ove i narod sabran u školi. Zajedno s njima u procesiji smo se uputili prema oltaru. Misu su svojom pjesmom uzveli-čali KUD–ovcii. Misu je vodio i propovijedao profesor iz Rijeke vlč. Milan Špehar uz svećenike Matu Pavli-ća i Barišu Dejanovića. Milan je o Presvetom Trojstvu govorio jednostavno da ga je mogao svatko razumjeti. Ujedno je na Presveto Trojstvo izašao iz tiska treći broj

našeg lista “Modruš” pa smo i to najavili na svetoj misi i poslije mise prodavali list. Poslije mise kao što je obi-čaj KUD–ovi su svirali, plesali i pjevali na pozornici. Došli su KUD–ovi: Slavonac iz Erkaševca – Đakovo, Plješivica iz Zagreba, Lipa i Sinac iz Zagreba, Gradina iz Modruša.

Mnogo je naroda ostalo slušati i gledati pjesme i plesove. Mi svećenici otišli smo na objed u restoran “Gradina”. I tako je veselo prošao blagdan Presvetog Trojstva u Modrušu.

Proslavili smo blagdan Sv. Antuna Padovanskog u Modrušu13. lipnja ove godine sabralo se prilično naroda u crkvi sv.

Antuna Padovanskog u Modrušu. U crkvi sv. Antuna imamo oba sveca Antuna. Svaki ima svoj oltar sa oltarnom slikom, zimski i ljetni blagdan. Sad je i crkva mnogo ljepša i punija kad smo stavili na prazne zidove dvije velike slike sv. Franje Asiškog i Uznesenje BDM. Ja sam misio i propovijedao, a narod je pje-vao. Poslije mise narod smo častili pićem i kolačima. Tako je prošla proslava sv. Antuna Padovanskog u Modrušu.


49

Blagoslov kruha u školi12. listopada 2006. išao sam blagosloviti u školu u Modruš kruh. Do-

čekali su me u školi djeca sa svojom novom učiteljicom Bojanom i vjero-učiteljem Ivicom Klečinom. Blagoslovio sam kruh, pecivo i kolače. To su kasnije odnijeli bolesnima i siromašnima. Ovaj put su djeca zaželjela to odnijeti u župni stan u Modruš kuharici Pival Agnezi zvanoj Maca koja je bolesna i ima 93 godine. Bilo joj je jako drago da djeca misle na nju i da su joj donijeli blagoslovljeni kruh. Ona je 27 godina kuhala pokojnom Alojziju Kuncu, a 10 godina je kuhala meni. Zaslužila je da joj svi zahvalimo jer je

dva svećenika pomogla i vodila im kućanstvo da se oni mogu slobodno predati pastoralnom radu. Maci za sve to od srca djeca i mi odrasli kličemo veliko hvala.

Proslavili smo blagdan Majke Božje od RužarijaSvake godine u desetom mjesecu slavimo blagdan Majke Božje od Ružarija. Tako smo i ove godine 8. listo-

pada proslavili njezin blagdan. Iz Zagorja je došla vjeroučiteljica Gordana sa svojim pjevačima i pjevali su misu. Spomenuo sam da Marija nije pomogla našoj vojsci samo kod Lepanta već i u domovinskom ratu kad su naši vojnici nosili krunice oko vrata. Ona pomaže i svakom kršćaninu u svakoj borbi u životu sa Sotonom i svakim drugim zlom koje nas napada. Njezinom pomoći ćemo pobijediti samo ako joj se uteknemo. Narod je bio radostan kad se pod misom sviralo i pjevalo i tako svečano proslavljalo Majku Božju od Ružarija.

Ugasli Kaptol modruškiNa pokrajinskom saboru u Spli-

tu 1185. godine donijeta je odluka da se uslijed novonastalih politič-kih okolnosti stvori nekoliko ma-njih biskupija koje i dalje ostaju u sastavu splitske metropolije. Pa je tako poslan iz splitskog kaptola ka-nonik Matej Maruta na Udbinu da tu osnuje novu Krbavsku biskupiju. Krbavska biskupija nije imala svo-ga kaptola jer je bila dio splitske metropolije. Ali kad je papa Pio II., 1460. premjestio sjedište krbavske biskupije na Modruš i tu osnovao Modrušku biskupiju izričito zahtjeva da se tu osnuje kaptol. Knez Stjepan Frankopan obvezao se da će fi-nancijski pomoći kaptol. On je načinio i plan uređenja katedrale sv. Marka – Marije i kaptola. Moli Papu da katedralu obdari oprostima kako bi mogao provesti svoj plan. Modrušanin Franjo Stipković postaje najprije bi-skup krčki, a kad ga je Papa imenovao biskupom krbav-skim nije otišao na Krbavu nego u svoj rodni Modruš knezu Stjepanu Frankopanu. I tu ga je Papa imenovao

biskupom modruškim. Vjerojatno je modruški biskup Franjo imeno-vao i kanonike za modruški kaptol. Znamo iz kaptola drugih biskupija da kaptol ima: kanonika pokorni-čara, teologa, lektora, rizničara, kantora, arhivara, ima svog tajni-ka i prepozita. Sve je to vjerojatno imao i kaptol modruški, jer kad je biskup Kristofor odlazio iz Modru-ša u Novi Vinodol odlazi sa svojim

kaptolom. Biskupi su u Modrušu boravili 33 godine i imali svoj modruški kaptol.

Vjerojatno su ti kanonici birani od okolnog svećen-stva po župama koji su bili učeni i čestita života. Matice su se počele pisati tek nakon 1687. godine tako da ne znamo koji su župnici tu bili. Modruš se kao biskupija spominje sa Krbavom do 1617. godine kad dolazi do ujedinjenja Senjske i Modruške biskupije sa sjedištem u Senju. Godine 1969. ukida se Krbavsko – modruška biskupija i nastaje Riječko – senjska sa sjedištem u Ri-jeci.

Poslali smo molbe za pomoćLimar Ive Domitrović napravio je troškovnik za krov crkve Presvetog Trojstva u Modrušu. Sada tražimo

pomoć na sve strane. Tako smo poslali molbu Županiji Karlovačkoj, biskupiji Gospićko–senjskoj, Hrvatskoj brat-skoj zajednici u Americi i Kanadi.

Iz Kanade nam je Franjo Bertović poslao 100 dolara i Mirjana 40 dolara pa im ovim putem od srca zahvalju-jemo. Preporučamo se i drugim ljudima dobre volje osobito Modrušanima u Domovini i svijetu da nam pomognu u tako plemenitom djelu.

Zdenko Skender


50

Iz župa sv. Ane - Plaški i sv. Ivana Nepomuka – Saborsko

Blagdan sv. Ivana Nepomuka, Zaštitnika župe SaborskoŽupljani župe sv. Ivana Nepomuka u Saborskom

proslavili su 16. svibnja blagdan svojeg nebeskog Za-štitnika, Dan župe i Dan općine. Središnjem je misnom slavlju prethodila trodnevnica kojom su se Saborčani duhovno pripremili za proslavu Zaštitnika župe. Dru-gog dana trodnevnice, nakon sv. mise, održan je i sasta-nak župnog pastoralnog vijeća.

Na sam blagdan vjernici su se, predvođeni mons. Tomislavom Šporčićem, generalnim vikarom Gospić-ko-senjske biskupije, uputili u procesiji do spomenika

poginulim Saborčanima u Domovinskom ratu, gdje je za njih održana molitva odrješenja. Potom je blagoslov-ljena i obnovljena župna kuća. Mons. Šporčić predvo-dio je središnje misno slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka. Misu su uzveličali svojim pjevanjem mladi iz župe Donja Lomnica, bili su prisutni, uz načelnika Općine Saborsko Luku Hodaka, načelnici i gradona-čelnici susjednih općina i gradova. Proslava sv. Ivana Nepomuka završena je domjenkom u Područnoj školi Saborsko.

Zbor ‘’Baščina’’ u PlaškomČlanovi mješovitog zbora ‘’Baščina’’ iz Zagreba, kojeg predvodi franjevac trećoredac fra Izak Špralja, pje-

vali su na svetoj misi na nedjelju Presvetog Trojstva u župi Plaški. Dolazak zbora u našu župu organizirala je Jasminka Polić-Bilić. ‘’Baščina’’ njeguje glagoljaško pjevanje i starohrvatski jezik u bogoslužju. Iako je misa bila predviđena vani, zbog vremenskih je uvjeta slavljena u župnoj crkvi. Na starohrvatskom ju je jeziku predvodio fra Petar Runje, gvardijan samostana franjevaca trećore-daca u Ogulinu, uz koncelebraciju plaščanskog župnika fra Slavka Antunovića. Župljani su bili počašćeni, a gosti radosni jer su i župljanima Plaškog omogućili trenutke radosti i zajedništva. Druženje se nastavilo uz ugodan razgovor u župnim prostorijama.

Blagdan sv. Ane, Zaštitnice župe PlaškiVjernici župe Plaški, te njihovi dragi gosti, župljani

susjednih župa Ogulinskog dekanata, proslavili su u sri-jedu, 26. srpnja koncelebriranom svetom misom blag-dan svoje nebeske Zaštitnice, sv. Ane. Svečano misno slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović, u koncelebraciji s ukupno 16 svećenika većinom iz Ogulinskog i Slunjskog dekanata. Bio je to, vjerujem, maksimalan broj svećenika koji su slavili sv. misu u Plaškom nakon Domovinskog rata. Trodnevnica uoči sv. Ane započela je na 16. nedjelju kroz godinu, 23. srpnja, podnevnom svetom misom koju su na vanj-skom oltaru slavili fra Vice Blekić, franjevac trećoredac iz Ogulina i župnik fra Slavko Antunović. Fra Vice je, u duhu Godine Dana Gospodnjeg, govorio o važnosti nedjelje. Podsjetio je kako mnogi toga dana ostaju za-kinuti za misu jer moraju raditi. Istoga je dana na stadi-onu NK Plaški održan i nogometni turnir na kojem su sudjelovale ekipe iz Saborskog, Tounja i Plaškog.

Drugi dan trodnevnice vjernici su se ponovno oku-pili na sv. misu na vanjskom oltaru, a fra Vice je propo-vijed posvetio obitelji i njezinoj važnosti u životu čo-

vjeka. U utorak, posljednjeg dana trodnevnice, najviše je riječi bilo o djeci. “Sjećate li se kako je Isus govo-rio? Svojim je učenicima, kad su ga pitali tko će doći u Kraljevstvo nebesko, rekao: ‘Samo ako budete poput ove djece, ući ćete u Kraljevsko nebesko!’”, rekao je predvoditelj. Uoči blagdana, vjernici su se imali prilike ispovjediti.


51

Središnju svetu misu na sam blagdan sv. Ane, maj-ke Bogorodice Marije, predvodio je gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović. Biskupa su pozdravili Mara Malbašić i Željko Mačić, koji su se kratko osvr-nuli i na 60-te i 70-te godine prošloga stoljeća, kad su na ruševinama crkve u Plaškom katolici iz susjednih župa slavili misu na blagdan sv. Ane. U homiliji, biskup je govorio o životu sv. Ane. Iako se o njoj malo zna, pa čak ju ni Sveto pismo ne spominje, njezin primjer treba poslužiti svim roditeljima. Svoju kćer bez istočnoga gri-jeha začetu, odgajala je u duhu straha Božjega i ljubavi. Sveti Joakim i Ana bili su dostojna obitelj Majci Božjoj - srž je to biskupova osvrta na svetičin život. Govoreći o našoj župi, i ovu je priliku iskoristio kako bi zahvalio hercegovačkim franjevcima te izrazio radost što je na misi nazočan i fra Robert Jolić, nekadašnji župni vikar. “Nadajmo se da su najteža vremena iza nas, ali u svim vremenima, trebamo živjeti kao kršćani”, poručio je bi-skup. Misno su slavlje pjesmom uveličali članovi zbora župe Sv. Križa iz Ogulina pod ravnanjem prof. Slavka Barčića. Osim njih, iako u malom broju, misi su nazo-

čili i vjernici iz Oštarija i Cerovnika te nekoliko redov-nica. “Unatoč svim školama koje čovjek završi, ukoli-ko nije završio obiteljsku školu, ne može biti potpuno izgrađena osoba”, rekao je biskup i pozvao roditelje da s pažnjom i u duhu kršćanstva odgajaju svoju djecu. “Nema ni jedne institucije koja može nadomjestiti obi-telj. Ona je onaj temelj iz kojeg počinjemo.

Nemojmo zaboraviti trud naših majki, koje su nas, poput sv. Ane, odgajale”, rekao je biskup. Na kraju mise, župnik je izrazio nadu kako će iduće godine na svetu Anu Plaščani, uz biskupovu nazočnost, proslaviti 200-obljetnicu uspostave župe i da će do tada imati i svoje groblje i kapelicu. Katoličko groblje svakako je potrebno ovdašnjim vjernicima kojih ima nešto manje od tisuću, a sada svoje pokojnike pokapaju na groblji-ma u Josipdolu i Ogulinu. Župnik se zahvalio svima koji su pomogli u organizaciji proslave, fra Vici što je predvodio trodnevnicu te biskupu koji je ponovno ovdje, sa svojim vjernicima, u Plaškom. Poslije mise vrijedne domaćice naše župe su kolačima i pićem poča-stile sve prisutne.

Blagoslov postaja Križnog puta u Saborskom“U poganskom svijetu križ je bio sramota, a po Kristovoj žrtvi za nas

postaje znak pobjede”, poručio je okupljenim vjernicima gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović u homiliji svete mise slavljene povodom postavljanja reljefnih postaja Križnog puta u župnoj crkvi u Saborskom te 14 križeva u prirodi.

Zamisao o postavljanju Križnog puta u prirodi potekla je od župnika, a u realizaciju su se uključile sve obitelji u župi te Općinsko vijeće. Ni tri mjeseca od same ideje, 10. rujna, blagoslovljene su postaje Križnoga puta u crkvi koje su financirali poduzetnici Saborskog: Ivica Vuković Rus, Zvonko Conjar, Ivica Hodak Baić, Mile i Zvonko Kovačić, Marinko Sertić i Petar Hodak i 14 postaja križnog puta u prirodi. Zaduženja za izgradnju

i održavanje postaja Križnog puta podijeljena su po obiteljima, a one će nastaviti radove na svojim postajama. S početkom u 13 sati započela je, od prve postaje koja se nalazi kraj masovne grobnice mučki ubijenih Saborčana prema monumentalnom križu na brdu iznad mjesta, prva pobož-nost Križnog puta i blagoslov novoizgrađenih križeva. Pobožnost su predvodili župnik fra Slavko Antunović i nekadašnji kapelan fra Robert Jolić.

Prigodne meditacije na temu “Križni put hrvatskih mučenika” pripremili su župnik i Željko Mačić, a izdane su tom prigodom u knjižici koju je priredio Josip Anušić. Promišljajući o mučeništvu hrvatskog naroda kroz povijest i vlastitom mučeništvu u Domo-vinskom ratu, vjernici su molili za svoje mjesto i čitav hrvatski narod.

Šesnaest metara visok središnji križ dominira mjestom, a po-sebno je lijep noću, kada je osvijetljen. U sjeni toga križa, simbola mučeništva i spasenja, slavljena je u 15 sati sveta misa, koju je predvodio biskup Bogović u zajedništvu sa saborčanskim župnikom fra Slavkom Antunovi-ćem, dekanom ogulinskim Tomislavom Rogićem, fra Robertom Jolićem, fra Vicom Blekićem i tajnikom fra Dra-ženkom Tomićem. Pjevao je župni zbor ogulinske župe Sv. Križa pod ravnanjem s. Pankracije Žižić. U homiliji biskup je govorio o značenju mučeništva, podsjećajući Saborčane na njihove teške križeve u nedavnoj prošlosti. “I nitko neće biti oslobođen od križa, ali valja znati krenuti za Kristovim križem, treba znati poput njega nositi


52

križ za drugoga”, poručio je biskup. “Prije 11 godina po-gled prema Saborskom s ovoga mjesta je zahvaćao samo pustoš i ruševine, a sada je u dolini obnovljeno mjesto uz crkvu, školu, ambulantu” podsjetio je župnik fra Slavko i dodao: “Ovo je sve za povratak Saborčana, a svi znamo kako su stradali i da su bili u izbjeglištvu. I u čast poginu-lima, jer to je bilo jedino mjesto koje je bilo u potpunosti razrušeno, svaka kuća, crkva, ambulanta... U čast njima i naravno, u čast svemogućem Bogu, stavili smo i jednu spomen ploču pod križem.”

Nakon mise predstavljen je i kalendar Gospićko-senjske biskupije za iduću godinu naslovljen “Mučenički sjaj na licu Hrvatske”, a na kojem se nalazi i Saborsko. Potom smo ostali svi na domjenku kojeg su nam pripremili domaćini na brdu.

Pokop p. Tončija Župnik je 1. srpnja s jednom skupinom župljana iz Plaškoga išao na sprovod p. Tončija

Goričanca u Banja Luku. On je bio prvi župnik ovdje iza Domovinskog rata, od 1995. do 2000. godine. Pokopan je u groblju samostana trapista “Marija Zvijezda”. Sprovodne obrede predvodio je banjalučki biskup dr. Franjo Komarica uz veliki broj svećenika i mnoštvo svi-jeta.

Župljani zahvaljuju na svemu svom prvom župniku koji je iz Banja Luke došao biti s njima u tim prvim i najtežim danima izbjeglištva. 3. srpnja u župnoj crkvi sv. Ane u Plaškom proslavili smo sv. misu za pokoj njegove duše.

Željko Mačić

Iz župa sv. Juraj - Lešće na Dobri i Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija

Proštenje Gospi od Utjehe u TrošmarijuU subotu navečer 1. srpnja održano je tradicional-

no proštenje u Svetištu Gospe od Utjehe u Trošmariji, koje se održava prve subote iza blagdana Petrove. Već šestu godinu od uspostave Gospićko-senjske biskupije križni put i svečanu misu u večernjim satima ispred spi-lje Gospe od Utjehe predvodi gospićko-senjski biskup Mile Bogović a suslavilo je deset svećenika i mjesni župnik don Željko Kuten. U Trošmariju je hodočasti-lo oko tisuću vjernika iz Ogulina i okolnih mjesta, a njih pedesetak je hodočastilo u izvornom smislu riječi pješice iz Ogulina, među kojima su bili MI-ovci i ostali župljani predvođeni župnikom Rogićem.

Na početku je održana po-božnost križnog puta od župne crkve u Trošmariji pa do spilje s kipom Majke Božje od Utjehe koju su uveličali brojni hodoča-snici sa svojim svijećama. Nakon toga je održana sveta misa. «Tko želi napredovati u dobru ne smi-je iz svog života isključiti teške dionice», poručio je na početku biskup Bogović okupljenim ho-

dočasnicima podsjetivši ih na grešku apostola koji su Isusa nagovarali da ne ulazi u Jeruzalem, ne shvaćajući zadaću kršćana. Zato su i naša hodočašća i prošteništa vezana uz križni put koji nas upozorava da ne idemo svojim lakšim putovima. Cijela crkvena godina u stvari je škola putovanja prema Bogu.

Biskup Bogović je u nastavku upozorio na čestu pojavu zadnjih godina, da zabava, razonoda i turizam na hodočašćima postaju važniji od samog vjerskog događaja, te ukazao na potrebu da ostanemo pravi ho-

dočasnici. Ne, da od procesija pravimo povorke i mesopusne zabave.

Učimo se i uz zagovor Maj-ke Božje od Utjehe kako ići kroz život uz pomoć Kristovog svjetla koje nam osvjetljava put. Nakon mise u župnoj crkvi pjevane su litanije BDM nakon čega je po-dijeljen oprost grijeha koji se daje na taj dan od 1793. godine, kada je papa Pio VI trošmarskom svetištu podario oprost svojom bulom.


53

525. obljetnica spomena GrabrkaU Grabrku, u župi sv. Jurja u Lešću na Dobri u Ogulinskom

dekanatu, održano je 12. kolovoza veliko misno slavlje kojim se obilježilo 525 godina od spominjanja imena tog mjesta u Modruš-kom urbaru. Tom prigodom gospićko-senjski biskup Mile Bogović blagoslovio je novi oltar u preuređenoj kapelici Sv. Križa, a sveča-no je otvoren i preuređeni trg oko kapelice. Biskup Bogović misno slavlje je predvodio u koncelebraciji domaćeg župnika don Željka Kutena i gvardijana samostana franjevaca trećoredaca iz Ogulina mr. fra Petra Runje. U propovijedi je biskup Bogović poručio svi-ma da budu ponosni na našu prošlost, te da što prije uđemo u Eu-ropu kojoj treba spasiti kršćansku dušu. I veliki papa Ivan Pavao II. baš kao i današnji papa Benedikt XVI. primijetili su mnogo dobra u Hrvata te nam poručuju da to ugradimo u temelje svoje budućnosti. Biskup je zatim govorio o povijesti kapele u Grabrku i njenim prethodnim imenima sv. Marka apostola i BDM, a na kraju je predložio da se blagdan zaštitnika mjesta slavi u prvoj nedjelji nakon blag-dana Našašća sv. Križa, 3. svibnja. Svečanu euharistiju uveličao je pjevački ansambl Emanuel iz Karlovca pod vodstvom Dražena Cara. U istoj župi, Lešću na Dobri biskup Bogović je u nedjelju podijelio sakrament potvrde za 24 krizmanika iz župa Lešća na Dobri i Trošmarije.

Z. Ranogajec

Iz župe sv. Josipa – JosipdolU župi Sv. Josipa u Josipdolu kroz ovo proteklo vrijeme bilo je zanimljivo i životno.Prvu svetu pričest primilo je 26 prvopričesnika 18. lipnja 2006. u župnoj crkvi. Za taj do-

gađaj svi su se prvopričesnici aktivno pripremali sa svojim vjeroučiteljima, časnom sestrom Ljubomirom Lešić i vjernicima župe.

Sutradan je u Oštarijama bio biskupijski susret ministranata na kojemu je sudjelovalo i 16 ministra-nata naše župe. Imamo velik broj aktivnih ministra-nata i ministrantica što je vrlo pohvalno za župu s ovolikim brojem vjernika.

Kod vjernika ovog područja postoji velika lju-bav i štovanje Majke Božje Trošmarijske. Stoga svake godine vjernici iz Josipdola hodočaste u Trošmariju, i to, prvom subotom i nedjeljom nakon svetkovine svetog Petra i Pavla. Tako je bilo i ove godine.

Sredinom srpnja posjetila nas je grupa mladih Talijana iz Milana. Ostali su u župi nekoliko dana. Zahvaljujem ovim putem našim župljanima koji su ih smjestili i dobro ugostili. Zauzvrat su naši mladi pozvani u Italiju, a za realizaciju istog potrebni su nam sponzori.

Članovi križarskog društva “Dragutin Fifka” vrlo su aktivni i na pomoć župi i župniku kod raznih organiza-cija, u liturgiji i u samom apostolatu. Tako je jedan od njihovih angažmana bio nastup 15. srpnja u župi Lipa sa zanimljivim programom. Ove godine formirala se i mlada skupina križara. Oni također svakog tjedna, kao i stariji, imaju svoje molitveno – radne susrete.

Naša župa posebno je povezana sa župom Bilaj u kojoj je župnik velečasni Zlatko Sušić, dugogodišnji župnik župe Josipdol. Župljani naše župe hodočastili su 29. kolovoza u župu Bilaj koja je tada obilježavala 15. godišnjicu obrane od napada na Bilaj i gospićko područje, a oni su našu župu posjetili na dan svetog Luke 18. listopada. Tada smo zajedno slavili svetu misu na Viničici kod kapelice svete Katarine koju je predvodio velečasni Zlatko.

U župi Josipdol 3. rujna ove godine obilježena je 100–ta godišnjica postojanja i rada DVD – a Josipdol. Veliki dio vjer-nika aktivni su članovi tog društva i od velike pomoći mjestu i župi u raznim potrebama.


54

9. rujna pridružili smo se župljanima cijele biskupije hodočasteći na Udbinu gdje se gradi Crkva hrvatskih mučenika.

Početkom rujna slavili smo svetu misu zaziva Duha Svetoga za učenike OŠ Josipdol na kojoj su sudjelovali učenici i djelatnici naše škole.

Kao i svake godine, tako i ove, župljani su aktivno sudjelovali u akciji prikupljanja plodova zemlje za potrebe sjemeništa i biskupije.

Proteklih godina pristupilo se obnovi župnog stana, koji je bio u jako trošnom stanju. Ove godine započet je veliki zahvat obnove, koji je i zgotovljen, ali zbog veličine troškova nije još financijski podmiren. Ostao je još ma-nji dio obnove kojeg ćemo postupno rješavati, a nužno je pristupiti i obnovi župne crkve za što smo već prikupili određenu dokumentaciju i započeli bitne radnje. Veliki su radovi učinjeni na kapelici sv. Katarine na Viničici za što su se žrtvovali vjernici podno Viničice najviše iz naše, ali i iz susjedne župe Oštarije.

Župljanima i svim vjernicima čestit Božić, blagoslovljenu i sretnu 2007. godinu!Vlč. Bariša Dejanović, župnik

Iz župa Sv. Ivana Krstitelja - Tounj i Sv. Mihovila - Kamenica

Još jednom sunce je okružilo ...Nasmijao me naslov. Pomalo žalim za onim vremenima kada bi nam rekli da smo regresivni, a što bi tek rekli

Kopernik i Galilej da netko u 21 stoljeću napiše da se Sunce okreće ... A zapravo naslov želi reći da je prošla još jedna godina u Tounju. O toj godini par redaka u našem Zov-u...

Nakon dvanaest godina primjernog, hvalevrijednog i ustrajnog rada u župi Tounj, fra Vidan Mišković, TOR, u rujnu 2005. otišao je na novu svećeničku dužnost u Njemačku. Na njegovo mjesto došao je fra Slaven Mijatović, OFM. Zahvalni fra Vidanu, fra Slavenu želimo blagoslov u radu.

Sudjelovali smo na udbinskom slavlju, 9. rujna

Udbinskom slavlju cijele Biskupije pridružila se i naša župna zajednica. Cjelodnevni, dobro organiziran program sa svečanom sv. Misom ostavio je dubok dojam na sve sudionike. Položen je kamen temeljac za Crkvu hrvatskih mučenika. Uvijek je dobro naglasiti da mi u Crkvi ne slavimo povijesne pobjede niti poraze, nego ljude koji su u svom vremenu slavili Boga mučeničkom krvlju. Njima u čast podiže se crkva...

Priprava krizmanika i pričesnikaSvaka obitelj, zajednica živi od pomlatka. Tako i

župna obitelj, župa upire oči u svoj pomladak po kojem će se nastaviti i naravni i duhovni život. Da bi se vjera prenijela s koljena na koljeno mlađi naraštaj treba pou-čiti mnogočemu. Osobitu pozornost poklanjamo našim

prvopričesnicima i krizmanicima koji svake druge go-dine u misnom slavlju primaju darove Duha Svetoga. Svim krizmanicima i prvopričesnicima želimo ustrajan, uspravan hod i duhovni život.


55

Osvojili smo drugo mjesto u Biskupiji

Lucija i Lana Ujdenica, Martina Jarnjević, Dario Karaga i Vera Capan učenici su tounjske osnovne škole koje su na vjeronaučnom kvizu postigli doista zavidan uspjeh i proslavili ime svoje škole i mjesta. U lavljoj konkuren-ciji između «velikih» i brojnih škola naše Biskupije mali je lavić – Tounj pokazao veliko znanje i hrabrost. Valja ovom prigodom zahvaliti i podršci roditelja te mladim župnim katehetama Katarini Pribanić i g. Katici Jarnjević bez kojih bi ovaj uspjeh izostao... Bravo za tounjsku školu.

Proslavljen sv. Ivan Krstitelj Gvardijan samostana na Humcu, Ljubuški, BiH, fra

Miro Šego uz suslavlje susjednih župnika i velik broj župljana predvodio je svečanu sv. misu na blagdan sv. Ivana Krstitelja u Tounju. Vedro vrijeme, raspjevana zajednica, ugodno okruženje, dobri ljudi, sve je što tre-ba da se čovjek lijepo i ugodno osjeća kao kršćanin, kao čovjek dobre volje. Gvardijan fra Miro u svojoj je

riječi pozvao na vrednote iz svete tradicije Crkve – one vrednote koje nikada ne gube na vrijednosti. U popod-nevnim satima na bini uz crkvu izmjenjivali su se čla-novi KUD-a «Tounjčica» i «Gradina», uz uistinu lijepi program domaćih zabavljača. Vrhunac zabave dogodio se navečer koncertom popularnog pjevača Mate Bulića. Zadovoljni župljani razišli su se sa slavlja oko ponoći.

Svečano proslavljen blagdan sv. Mihovila, zaštitnika župe Tržić – Kamenica

Složne ruke mogu sve. Župljani župe Kamenica čija starina dolazi i iz Tržića odazvali su se na poziv župnika, te u iznimno velikom broju pokazali složnost u organizaciji pred blagdan svoga zaštitnika. Posjetili smo ruševine stare crkve u Tržiću, počistili grmlje i unutrašnjost zidina, pomolili se za pokojne koji počivaju na groblju dok je drugi dio župljana vrijednim rukama osvježio izgled crkvice sv. Mihovila u Kamenici.

Blagdansku svečanu sv. Misu predvodio je vlč. Josip Rafaj, župnik iz Generalskog Stola te nadahnutim riječima potaknuo vjernike na kršćan-sko življenje. Suslavio je uz župnika i vlč. Bariša Dejanović.

Popodnevni program zamišljen je kao druženje svih Kameničana koji većinom žive u većim gradovima: Rijeci, Karlovcu i Zagrebu. Uz hranu, piće ispod šatora lijepo je bilo vidjeti vesele župljane koji su dugo u noć slavili susret u riječi i pjesmi. Nadamo se da će dogodine biti još ljepše i svečanije, uz još više župljana koji će posjetiti stara ognjišta.


56

Došašće – adventPriprema za Božić uvijek je slatka briga svakog vjernika. I naša župna zajednica željela se dostojno pripraviti

za ovaj veliki blagdan. Kroz cijelo vrijeme Adventa slavili smo jutarnju misu – zor-nicu. Vrijeme slavlja prilagodili smo svima, osobito našim školarcima. Posjet

našim zornicama govori koliko je ljudima stalo do svetih običaja – osobito u sveta vremena.

Posjet bolesnicima, osamljenima, potrebitima i nemoćnima u Božićno vrijeme tradicija je ove župne zajednice. Mladi su sa svojim svećenikom posjetili potrebite i darovali ih prigodnim božićnim poklonima. Slijedio je blagoslov po obiteljima i negdje oko Tri kralja svi smo opet u uobičajenoj svakodnevnici...

To je taj krug – od Došašća do Došašća - jedna liturgijska godina. Po-zdrav i najljepše želje za Božić – dajmo slavu na visini Bogu, a na zemlji

neka je mir ljudima dobre volje...fra Slaven Mijatović

Tijekom ljeta obavljeni su hitni radovi na vanjskim fasadama i krovištima župne crkve sv. Ivana Krstitelja i župne kuće. Krovišta su na pojedinim mjestima propu-štala vodu toliko, da je bila potrebna hitna sanacija. U zimu ulazimo sigurni da neće prokišnjavati, a na prolje-će, ako Bog da, ulazimo u veće vanjske radove.

Također smo elektrificirali zvona. Poduzeće koje je vršilo elektrifikaciju pohvalilo je kvalitetu zvona, koji su vremenom, ali valjda i ratnim nedaćama (Drugi rat) stradali. Stara tounjska zvona još zvone u svim prigo-dama triput dnevno – revno pozivaju na «Zdravo Ma-rijo» ...

Obavljeni vanjski radovi na župnoj kući i crkvi, te elektrificirana zvona

Božiću moj dolaziš mi.Čekam Te i volim.Radujem Ti se Božiću,i svim srcem Te molim.

Učini nešto za nas male i ponizne ljude.Molim Te učini neštoda bolje nam bude.

Božiću, molim te Ljubavi Božiću daj nam,jer premalo ljubavi ima.Nek’ ljeta budu u dušama našima ne samo zima.Daj, Božiću, da sunca puno budena nebu naših života.Oluje zaustavi i strahote,nek’vlada ljepota.

Božiću moj,za nas ljude molim.Radujem Ti se.Čekam Te i volim. Đurđica Bulić


57

Danas se u obilju tema i događanja lako zaborav-ljaju kulturni i duhovni velikani stare i nedavne proš-losti. Velikane kao što su Marko Marulić, Šubići, Nelipići, Crijevići, Gundulići, Kožičići Benje, Divini-ći, Frankopani, Berislavići, Kegle-vići, Zrinski, Karlovići, Špirančići, Vrančići i plejada znanih ali još sigurno veliki broj ne dovoljno po-znatih kao Kolunići, Drivodilići, i druge manje poznate časne obitelji. Veliki broj duhovnih i kulturnih ve-likana, pisaca, prepisivača, umjet-nika, pjesnika, svećenika, redovni-ka, redovnica, književnika, vrsnih zanatlija, vođa i učitelja slavnih i «priprošćih», ne bi se smjelo pre-pustiti zaboravu. Trudimo se, da što prije dospijemo u Europsku zajednicu naroda, a naši velikani stare i ne-davne prošlosti svjedoče da smo kao narod više stoljeća bili sastavni dio evropske zajednice naroda, i kulturom i životnim nazorima.

Ovaj niz spomenutih, živo ocrtavaju riječju i dje-lom, na prijelazu iz srednjega u novi vijek, da smo Eu-ropljani i da smo bili štit na udaru nadolazeće prijeteće velesile koja je bila drugih kulturnih i duhovnih pogle-da. Bili smo izloženi propadanju, ali s nama prijetio je rasap i Europi. Neki su od njih pisali i govorili pred evropskim parlamentima da smo u opasnosti, ne samo mi, nego i drugi europski narodi.

I danas imamo veliki broj intelktualaca i znanstve-nika u Domovini i izvan Domovine koji svjedoče na najbolji način svojom stručnom i kulturnom razinom da smo sastavni dio evropskog kulturnog kruga, u svje-tonazoru i vjeri. Jedan od tih svijetlih velikana, stare prošlosti bio je i Krsto Frankopan koji je svjedočio svo-jim djelom, riječju kulturnim i duhovnim kvalitetama, a nadasve nesebičnim predanjem i ljubavlju zauzimajući se za dobro svoje obitelji, Domovine i cijele Europe. Želim ukratko podsjetiti na njegov plemeniti lik i zna-čaj onako kako nam se pokazuje u teškim vremenima krajem srednjega i početkom novoga vijeka.

Krsto Frankopan sin je Bernardina Frankopana i njegove žene Lujze, aragonske princeze. Rođen je 1482. godine na Modrušu. Modruš je, krajem srednje-ga vijeka, dobro utvrđeni i organizirani grad, od koje-ga se danas vide samo ruševine Tršana Frankopanskog dvorca, a u podnožju potpuno prekriveno humusom i obraslo stoljetnim stablima podgrađe Modruš. Krsto je umro 1527. godine pored Ludbrega, a pokopan je na Modrušu.

Krsto Frankopan, u duhu onoga vremena imao je solidan odgoj i obrazovanje. Da li je pohađao i neku višu školu možemo samo nagađati. Majka mu je bila Lujza aragonska princeza, a njegova žena Apolonija, s kojom se oženio 1513. godine, bila je plemkinja iz Augsburga, a njen brat Matej Lang, kardinal, salzbur-

ški nadbiskup i visoki carski savjetnik. Apolonija je s latinskoga prevela brevijar (molitvenik) a koji je tiskan

1518. godine. Na jednom drvorezu u tom tiskanom molitveniku nala-zi se ispod lika Bogorodice u kle-čećem stavu lik Apolonije i Krste Frankopana. Poznavao je, uz hrvat-ski i latinski, više živih jezika. Zna-nje i njegov položaj omogućavao mu je uspješno djelovanje među plemstvom staležima i narodom.

Kao mladić, od dvadeset i tri godine, bio je u službi cara Mak-similijana, koji se od 1509. godine sukobio s Mletačkom Republikom, boreći se za posjede u sjevernoj Italiji, Furlaniji i Istri. Hrabro se bo-

rio za cara Maksimilijana kojemu je osvojio nekoliko gradova. Car Maksimilijan I. nagradio je njegovu služ-bu udijelišvi mu posjede: Novigrad, Postojnu i druga područja. U miraz mu je Apolonija donijela grofoviju Bohinj i Goricu.

Na područje Ćićarije u prvim desetljećima 16. sto-ljeća naselio je brojne izbjeglice iz okupiranih područja Hrvatske. U Munama je i crkva sv. Apolonije vjerojat-no dobila naslovnika sv. Apoloniju po imenu njegove vjerne ljubavi i patnice žene Apolonije.�

Godine 1512/13. boravio je neko vrijeme u Domo-vini nastojeći, s ocem Bernardinom, ponovo zadobiti frankopansku djedovinu, otok Krk. Godine 1514. zaro-bljen od mletačkih četa, pet godina tamnuje u mletač-kom zatvoru. Zajedno s njime dobrovoljno sudbinu za-tvorenika dijeli i njegova žena Apolonija. Ta nesebična ljubav prema svojem mužu Krsti, izazivala je poštova-nje i divljenje suvremenika. U mletačkoj tamnici 1516. godine posjetio ga je obiteljski prijatelj Šimun Kožičić Benja, modruški biskup. Iz Mletaka prebačen je u za-tvor u Milano odakle 1519. bježi spustivši se užetom sa sedamnaest metara visine.

Na poziv oca Bernardina Frankopana, godine 1523. dolazi u Hrvatsku i pokušava s ocem povratiti obitelji oteta dobra; grad Senj s okolicom i drugo što im je kralj Matija Korvin prisvojio 1469. godine.

Umjesto bolesnog oca Bernardina Frankopana, go-dine 1523. ide u Rim moliti papu Hadrijana za pomoć domovini Hrvatskoj u borbi protiv Turaka. U govoru papi Hadrijanu VI. Krsto Frankopan govori: «Ali nam ostaje jedna nada, naime, (Sveti Oče) da nam je u tuž-nom dapače gotovo očajnom položaju pružena Tvoja zaštita i da Ti nisi prestao nas sve svojim najljubaznijim pismima opominjati i bodriti i sjećati nas naše hrabrosti koju smo uvijek i pokazivali». I nastavlja nevjerojat-nom odlučnošću: «Po Tebi smo se osjećali potaknuti čudnovatim načinom na još veća djela, mi kojima ne

1 Zdenko GALIĆ, Župna crkva sv. Marije Mgdalene u Ve-lim Munama, u Glas Koncila br. 43. 22. X. 2006, Zagreb, 2006. str. 34.

Krsto Frankopan (1482. + 1527.)IZ NAŠIH KRAJEVA

58

preostaje ništa više uzvišenije nego da radimo, da ona-ko hrabro padnemo, kako smo do sada hrabro vojevali». Opisujući teškoće u kojima se nalazi zaključuje govor pred svetim Ocem: «Nama se, sveti Oče, ne može spo-čitavati da nismo, po svojim silama, učinili sve. Svje-doci su vrijeme i naša djela».�

Uz Kr-sta se vezuje i onaj često spo-minjani termin da smo predzi-đe kršćanstva «antemurale chirs t iani ta-tis». Prvi ga je u p o t r i j e b i o 1143. godine

sveti Bernard iz Clairvauxa ističući hrabrost kršćanskih branitelja Edese. Taj izraz u svezi s Hrvatima i Hrvat-skom prvi je upotrijebio Krsto Frankopan Brinjski u ov-dje spomenutom govoru 1523. godine, papi Hadrijanu VI, kada mu veli: «Sveti Oče! Hrvatska je predziđe ili dver kršćanstva, a naročito pograničnih zemalja Koruš-ke, Kranjske, Istre, Furlanije i Italije. Ako bi ona, saču-vaj Bože, bila zauzeta, onda one gore spomenute muke prijete međašnim zemljama i put će do njih Turcima širom biti otvoren. Jer kada imadu Hrvatsku, ne treba im više prelaziti ni rijeka, ni gora, ni mora i od toga pri-jeti veća opasnost od nedavno zauzetih..».3 Možda nije potrebno isticati, ali brojni Frankopani su bili čvrsti i hrabri, ne samo ratnici, nego čvrsti, odvažni i hrabri značajevi.

U lipnju 1525. godine, Krsto Frankopan uz velike napore uspi-jeva sa svojim četama doprijeti do opkoljenog Jajca i donijeti iscrplje-nom gradu nešto municije i hrane. «Naime, Turci su tijekom 1525. go-dine uzaludno opsjedali grad Jajce s 20.000 vojnika, što je uzrokovalo veliku glad u opkoljenu gradu. Tada je izgladnjelu gradu Jajcu priskočio u pomoć i hrabri knez Krsto Franko-pan (stariji). Na taj junački pothvat, u kojem je vlastiti život izložio opasnosti, odlučio se kad je od izbjegloga Jajčanina Jure Mrsića čuo kako je neka majka u Jajcu vlastito dijete bacila u Vrbas samo da ne gleda kako umire od gladi. Nakon dva dana probijanja s vojskom od 6000 ljudi dolinom Vrbasa, kroz turske položa-je, Frankopan je treći dan u nedjelju ujutro 11. lipnja 1525. ušao u Jajce i opskrbio ga hranom. Tako se Jajce održalo još pune dvije godine, a isti je kralj Ludovik II. Jagelović odlikovao je Krstu Frankopana naslovom ‘branitelja Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije’. Nakon pada Jajačke banovine i samoga grada Jajca, 2 Krsto FRANKOPAN, Govori protiv Turaka Split, 1983,

str.349-357.3 Tomislav RAUKAR, Povijest Hrvata Srednji vijek, Za-

greb, 2003, str. 446.

Turci su, pored ostalih učinjenih zala i progona stanov-ništva, odmah porušili i lijepi franjevački samostan za-jedno s tamošnjom crkvom».4

U kolovozu 1525. godine Krsto piše pismo papi Klementu VII. moleći ga da se zauzme za njega i njego-va oca Bernardina koji su u nemilosti Državnog vijeća.

Ludovik II. 1526. godine ne čekajući ponuđenu vojnu pomoć Krste Frankopana na Mohačkom polju doživljava tešku tragediju u kojoj je izginulo mnogo izvježbanih bojovnika. Po svemu sudeći, a suvremenici se slažu, Krsto Frankopan je jedini bio kadar u tim od-lučnim časovima suprotstaviti se najezdi svojim vojnič-kim umijećem i svojim izvježbanim četama.

Nakon Mohačke pogibije 1526. godine i Ludovi-kove smrti, Krsto odlučuje u tim presudnim danima, da li za hrvatsko – ugarskoga kralja izabrati Ferdinanda Habsburgovca ili mađarskog plemića Ivana Zapolju. Zajedno s drugim slavonsko hrvatskim velikašima od-lučuje se za Ivana Zapolju. U nesmiljenim sukobima kod Varaždina 26. rujna 1527. Krsto je ranjen da bi drugi dan preminuo u kaštel Martijancu kod Ludbrega. Pokopan je na Modrušu.

Krsto nije bio prevrtljivac nego se brinuo za bolji-tak njegove obitelji, naroda i Domovine.

Velikan u lijesu bogaljaHrabro je živio, odvažno se borio, časno umire, a

skromno je pokopan na Modrušu – Velikan Krsto Fran-kopan. Njegovu smrt i pogrebnu povorku, te zbivanja oko sahrane divno opisuje Milutin Cihlar Nehajev u ro-

manu Vuci. Vrlo je lijep opis zbiva-nja prigodom smrti i pogreba kada Krstu Frankopana u lijesu Lajoš Pekri bjesomučno napada, a brani ga Ivan Karlović. On koji se razila-zio s Krstom za života odvažno ga brani i cijeni njegovu muževnost i dosljednost u životu. Dok Pekri sra-moti pokojnika u lijesu, približava se Ivan Karlović i govori:

«Tu stoj, Lajoše Pekri, sram te bilo! Jesmo li pogani da kršćan-skom čovjeku ne damo pod pokro-

vom pokoja? Lijepo bi mi ti vodio vojsku! Osvećuješ se, je li, mrtvom? A znaš li ti, tko je bio ovaj mrtvi? Da se slože svi djedovi tvoji, ne bi bili vrijedni jednog prsta njegova, jednog daha njegova, dok je živim bio.

- Braniš rođaka, kneže, je li? – posljednja je poruga koju Pekri može dobaciti banu Ivanu.

- Rođaka? Da, Lajoše Pekri, kad mi je mati bježala od Turaka, rođaci su joj dali zaklonište. Bila je moja mati njihova roda – i ja se ponosim, da u meni ima krvi onih, koji su čuvali klance naše i vodili narod od vreme-na prastarih kraljeva naših. Sav svijet znade Frankopa-ne, Lajoše Pekri – Hrvati i Slovinci ih znaju od mora do ovih strana! Jesi li se ti tukao s Turčinom, jesi li ti držao 4 Agneza SZABO, Petar Keglević (2), u NAŠA OGNJIŠTA,

God. XXXV. Br. 9 (333) Rujan 2006, Tomislavgrad, 2006. str. 36.

IZ NAŠIH KRAJEVA

59

Liku i Krbavu? Nisam bio uz ovoga, koji je mrtav, drgu-čije sam mislio nego on; - ali što znaju razbojnici, kao što si ti, što je mejdan junački! Čast pokojniku – velik je muž bio! Daj mira mrtvacu; i ako se ne makneš smjesta, otjerat ću te od sebe zauvijek!

Pekri promrmlja nešto kroz zube, ali se odmah iz-gubi sa svojom četom, razbitom i posramljenom. Ivan Karlović sjaše s konja, i podigavši iz blata kacigu po-kojnikovu, otare ju rukavom.

- Oprostite, kneginjo, podivljao je svijet. A ja žalim za pokojnikom kao i vi. Nikad nije bilo takova junaka med nama!.».5

Divna je ova pouka iz usta bana Ivana Karlovića prigodom smrti njegovog i našeg Krste Frankopana. Ne

5 M. NEHAJEV, Vuci, Zagreb, 1928, str. 340-342.

moramo se slagati u pogledima, ali pokažimo da se i u različitom gledanju ljubi i poštuje. Krsto je mijenjao svoj odnos prema vođama, ali ne svoje životno opredje-ljenje: bezrezervnu ljubav i odanost prema vjeri, obite-lji, Domovini i svijetu.

Veličina Ivana Karlovića i Krste Frankopana, neka nadahnjuje i naše vođe u crkvi, društvu i sveopćoj svjet-skoj zajednici. Razilazili su se, ali bili su svoji i davali se za svoje. Samo veliki Ivan Karlović mogao se bez kolebanja pokloniti i pred mrtvim Velikanom Krstom Frankopanom.

Na ovim dragim, svetim prostorima oni su krv pro-lijevali, vjeru očuvali i ljudsko dostojanstvo uvijek s kršćanskim nadahnućem branili i posvetili.

fra Petar Runje

Marmontov most u OštarijamaPovijest naselja i izgradnja crkve Blažene Djevice Marije od Čudesa

Jugoistočno od Ogulina uz rijeku Zagorsku Mrežnicu nalazi se naselje Oštarije koje pripada općini Josipdol. Podalje od naselja že-ljeznička pruga iz pravca Zagreba dijeli se u dva kraka u smjeru Rijeke i Splita. Kroz naselje prolazi cesta Ogulin-Josipdol koja po-vezuje Ogulin i Oštarije sa starom Jozefinskom cestom (Karlovac-Senj). Naselje Oštarije zauzima prostor s jedne i druge obale rijeke Mrežnice, a oba dijela sela spaja veliki kameni most. U oštarijskom su području osobito izraženi krški oblici zemljišta i krška hidro-grafija. Posebno se kao krški oblik izdvaja ponor-jama Mandelaja u blizini Oštarija koja je duboka stotinu metara. Dugačka je više od 1000 metara s vodenim tokom i slapovima. U sjevernom dijelu Oštarijskoga polja, nedaleko željezničke postaje Oštarije, uzdiže se brdo Krpel. Najviša točka tog brda je Bogdanov vrh. Nasuprot Krpelu, na jugozapadnom dijelu polja, prostire se brdo Veljun.

U Urbaru modruškom koji je nastao u vrijeme vladanja Bernardina Frankopana, 1486. godine spominje se na-selje «Otočce». U prošlosti je selo Otočce zajedno s Otokom pripadalo modruškom vlastelinstvu moćnih knezova Frankopana. U Otoku se nalazio ladanjski dvor Frankopana. U drugoj polovici 15. stoljeća iz Hrvatskoga primorja prema sjeveru vodio je pokraj Mrežnice karavanski put.

Podanici knezova Frankopana iz njihovih primorskih posjeda prenosili su sol od Senja preko Modruša i Ošta-rija prema Hreljinu. Put se nastavljao preko Lipe, Dubovca i Draganića do Zagreba.

Postupno je na tom mjestu u drugoj polovici 15. stoljeća nastalo naselje koje je prema tom svratištu –«oste-ria», dobilo ime Oštarije. Na području današnjeg naselja postoje tragovi ranijeg naseljavanja o čemu svjedoči nalaz rimskog žrtvenika boga Jupitra iz 2. stoljeća koji je bio uzidan u glavnom oltaru oštarijske crkve. Nedavna arheološka istraživanja na trasi autoceste Zagreb – Split otkrila su na području istočnoga Veljuna ostatke crkve Sv. Ivana koja se spominje u Modruškom urbaru. Mjesto na kojem su nađeni ostaci temelja srednjovjekovne crkve naziva se Crkveno brdo, a u narodu je taj lokalitet poznat kao «Crikvišće» ili «Svetsko brdo». Lopašić navodi da se crkva nekada nalazila između Oštarija i Munjave kod «Suhog mosta».

Oštarije su bile dobro naseljene sredinom 15. stoljeća i imale su ulogu središta, što potvrđuju ostaci crkve Bla-žene Djevice Marije od Čudesa koja je smještena na brežuljku u središtu srednjovjekovnog dijela naselja. Crkva je podignuta 1451. godine. Nastala je na mjestu starije i manje crkve. Većina je pisaca vezivala gradnju ove zavjetne crkve Frankopana uz Martina Frankopana. Tome je pridonijela legenda koja je dugo živjela. Novija istraživanja (Mile Bogović), povezuju gradnju ove velebne građevine uz Stjepana III./II. Frankopana, njegova brata. Nakon diobe sinova Nikole IV. u Modrušu 1449. godine Stjepan III./II., otac Bernardina Frankopana došao je u posjed modruške kneževine.

Razglednica iz 1900. godine

IZ NAŠIH KRAJEVA

60

Stjepan Frankopan je gradnjom velike gotičke katedrale u Oštarijama pokušao ostvariti zamisao o novom središtu u ravnici, time je želio izbjeći prostornu skučenost Modruša. Taj plan nije uspio ostvariti zbog političkih okolnosti toga vremena. Tek će njegov sin Bernardin izabrati prostor uz ponor Dobre i izgraditi ogulinsku utvr-du.

Godine 1459. papa Pijo II. na nagovor Stjepana Frankopana koji boravi u Mantovi u diplomatskoj službi kralja Matijaša Korvina, dodjeljuje posebne oproste crkvi u Oštarijama koja se naziva «Crkva Blažene Djevice od Čudesa»

Godine 1521. kako je zabilježio Valvasor Turci su opljačkali i opusto-šili Oštarije. Tom je prilikom stradala i crkva, a od tamošnjih kuća «osta-doše jedva sjenke i neznatni tragovi istih». Crkva je bila potpuno opusto-šena 1558. godine. Zbog obrane hrvatskih zemalja ubrzo je u Oštarijama smještena kraljevska straža koja je godine 1577. brojila deset vojnika.

Mjesto je s vremenom steklo veliko značenje za obranu šireg područ-ja, a imalo je važnu ulogu u obrani susjednoga Ogulina.

Oštarije se u izvorima iz 16. stoljeća spominju i pod imenom «Sve-tica». U iskazu vojske i ratne spreme iz godine 1579. navodi se Svetica (Oštaria) u kojoj je smješteno 12 haramija (zemaljskih stražara) i njihov zapovjednik (vojvoda).

Nakon izgradnje karlovačke utvrde veći dio prijevoza soli vrše grani-čari, pa količine koje dovoze podanici iz primorskih posjeda nemaju ne-

kadašnji značaj. U tijeku 16. stoljeća mijenja se i smjer cesta zbog turske opasnosti, te trgovački karavani prolaze kroz sigurnije krajeve nego što su bile Oštarije.

Putopisci koji su u prošlosti obilazili naše krajeve, mogli su vidjeti mnoga opustošena naselja i oštećene cr-kve.

Carski mjernik kapetan Giovanni Pieroni zabilježio je 1639. godine jedan od prvih opisa Oštarija u svom iz-vješću pod nazivom «Realazioni di anno 1639.». Pieroni je po nalogu kralja i ratnoga vijeća obilazio pogranične krajeve kako bi utvrdio stanje utvrda i označio potrebite popravke na njima. U svom je izvješću priložio crtež crkve i plan naselja. U Oštarijama je zatekao nepokrivene zidove velike crkve, ispunjene drvenim nastambama u kojima je boravila vojska. Na crtežu su prikazane drvene kuće koje su među crkvenim zidovima izgradili gra-ničari. Prema Pieronijevom mišljenju goli crkveni zidovi nisu pružali veliku mogućnost za obranu. Predložio je određena poboljšanja, ali nije poznato jesu li njegovi prijedlozi prihvaćeni.

Na Pieronijevom je planu vidljiva organizacija naselja u podnožju crkve. Kuće su bile izgrađene samo na lijevoj obali Mrežnice.

U osi naselja bio je smješten most, a prema veduti naselja može se pretpostaviti, da je to bio drveni most na pilotima.

Cestovni pravci nisu ucrtani, ali prema smještaju kuća i okućnica može se zaključiti da je cesta vodila na sjever prema crkvi i da se razdvajala u blizini crkve prema istoku i zapadu, usporedno s rijekom, ali ne i uz samu rijeku.

Drugi carski mjernik Martin Stier koji je godine 1657. obilazio ove krajeve, zatekao je gotovo isto stanje crkve i naselja. U svome izvješću iz 1660. pod nazivom Befestigungen in Steirmark, Krain, Kroatien und Slavonien» (Stanje utvrda u Štajerskoj, Kranjskoj, Hrvatskoj i Slavoniji), priložio je plan naselja i vedutu razrušene crkve. Stierov plan je nešto točniji, jasnije su naznačeni most i ceste na lijevoj i desnoj obali Mrežnice. S juga su iz dva smjera vodile ceste do pred most i prelazile most na drugu obalu prema crkvi i zatim je cesta vodila na istok. Cesta prema Ogulinu nije naznačena.

Stier također donosi plan naselja s pravilnijim rasporedom kuća koje su slože-ne u nizove. Predvidio je gradnju zemljanih bastiona s pet krakova u skladu s ta-dašnjim napretkom u gradnji utvrda. Ovaj prijedlog nije usvojen. Veduta Oštarija je slična Pieronijevu prikazu. U razmaku od oko dvadesetak godina nije došlo do obnove crkve, niti do bitno novih promjena u samom naselju.

Tek krajem 17. stoljeća na prostoru svetišta izgrađena je župna crkva. Od monumentalne su građevine očuvani glavni i bočni portal i donji dijelovi

nekadašnje trobrodne gotičke katedrale. Sada je pod krovom samo obnovljeno svetište s trostranim završetkom i bočna kapela. Radove na obnovi župne crkve vodio je arh. Stjepan Podhorski. Radovi su izvedeni 1902. godine. Obnovljena župna crkva ima neogotička stilska obilježja.

Marmontov mostU vrijeme francuske vladavine (1809.-1813.) nastao je na rijeci Mrežnici novi

kameni most. Njegova gradnja vezana je uz maršala Marmonta, Napoleonovog upravitelja Ilirskih provincija. Most se nalazi u središtu naselja na cesti koja po-

Oštarije, toranj iz 1802. godine

IZ NAŠIH KRAJEVA

61

vezuje Ogulin i Josipdol sa Oštarijama. Predaja koju je zabilježio Emilij Laszowski govori da je most sagrađen od građe razorene crkve. Stari most koji prethodi Marmontovom mostu prikazan je na obojenom panoramskom crtežu Oštarija koji je izradio graničarski časnik 1802. godine. Na ovom prikazu jasno je vidljiva djelomično obnovljena crkva u zoni svetišta, koje je natkrito, a u prednjem dijelu građevine ostali su nepokriveni zidovi i poligonalni zvonik. Osim crkve ucrtane su još tri veće graničarske kuće. Prvi put je ucrtan kameni lučni most s osam otvora koji je u blagom luku usmjeren prema prilaznoj cesti na desnoj obali rijeke.

Nije poznato što se s mostom događalo od vremena gradnje do početka 19. stoljeća u vrijeme francuske vla-davine, kada je na istom mjestu izgrađen novi most.

Na Pieronijevom crtežu Oštarija iz 1639. godine na približno istom mjestu nalazio se drveni most.Novi je most postavljen okomito na riječni tok. Šljunkovito korito rijeke premošćeno je s dvanaest otvora

polukružnog oblika. Dio otvora u blizini desne obale nalazi se već na suhom području i djelomično su zatrpani. Voda teče kroz sve otvore samo za velikih kiša ili kada dolazi do kopnjenja snijega. Na mostu su se nekad nalazili kipovi. U blizini mosta, na prilaznom putu prema crkvi bile su tri kapelice, koje su porušene prigodom obnove crkve početkom 20. stoljeća. Tom prigodom izgrađena je kapelica Sv. Antuna koju je projektirao inž. Stjepan Podhorski.

S uzvodne su strane na masivnim stupovima postavljeni trouglasti istaci piramidalnog završetka koji štite most od nanosa koje donosi rijeka. Nizvodno nema tih stupova. Ograda mosta oblikovana je kao puni zidani ka-meni parapet širine oko 5o cm. Središnji dio mosta ima deset lučnih otvora od 3,15 m do 5,00 m i ima dužinu od 75, 95 m, a korisna širina je 4,80 m. Za konstrukciju svodova, čelnih zidova, ograde i stupova korišten je vapnenac tamno-sive boje.

Postoji stanovita nepravilnost u različitoj širini polukružnih lučnih otvora i širini stupova, sa širim otvorima u sredini mosta gdje je protok vode bio najjači. Građevina je zidana od obrađenih kvadara različitih oblika i veliči-na. Posebno je pravilno klesano rubno kamenje lučnih otvora.

Vidljive površine kamenih blokova grubo su obrađene, što mostu daje poseban rustični izgled. Prilaz mostu s desne obale ostvaren je preko dijela konstrukcije u krivini i djelomično preko krilnih zidova.

Na lijevoj je obali rijeke prilaz mostu izveden u velikoj dužini i u biti predstavlja obalnu utvrdu i zaštitu ceste na lijevoj obali rijeke. Kameni most u Oštarijama srastao je s krajobrazom u kojem je nastao. Ovo kraško mjesto u ravnici s rijekom, teško bismo mogli zamisliti bez ove spone koja spaja dvije obale na mjestu gdje rijeka Mrežnica ima svoje najšire i najpliće korito. Most je tijekom Drugoga svjetskoga rata (u siječnju 1944.) oštećen. Tada su oštećeni 10. i 11. lučni otvor u blizini lijeve obale. Ovi otvori su kasnije obnovljeni uporabom betona. Izgradnjom hidroelektrane Gojak, te gradnjom brane na jezeru Sabljaci, najvećim dijelom godine voda ne teče koritom Mrež-nice. Oštećenja nastala tijekom 1989. godine na šestom i sedmom polukružnom svodu s nizvodne strane, bila su uzrokovana djelovanjem vode i mehaničkim oštećenjima. Stari kameni most, nakon njegove rekonstrukcije 1998. godine, prepušten je pješacima. Obnovom je sačuvana spomenička vrijednost ove vrijedne građevine.

Naseljem i danas dominira kameni most preko rijeke Mrežnice, u neposrednoj blizini najstarijeg povijesnoga središta u kojem se na brežuljku iznad mosta uzdiže župna crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa.

Ivan TIRONI, prof.

LITERATURA:

1. Emilij Laszowski, Oštarije kod Ogulina, Prosvjeta, br. 22, god. II., Zagreb, 1894., str. 682-721

2. Spomenica župe Oštarije iz 1896.3. Stjepan Podhorski, Rekonstrukcija rimokatoličke žu-

pne crkve u Oštarijama kraj Ogulina, Vijesti Društva inženjera i arhitekata, br. 8, Zagreb, 1901.

4. Juraj Božičević, Velika župa Modruš, Zagreb, 1943., str. 85

5. Mile Bogović, Pregled povijesti krbavske ili modruš-ke biskupije, Zbornik Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Rijeka-Zagreb, 1988., str. 66

6. Zlatko Herak, Mjere Hrvatskog primorja, Rijeka, 1971., str. 115

7. Andre Mohorovičić, Graditeljstvo u Hrvatskoj, Za-greb, 1992., str. 70, 105

8. Franjo Julije Fras, Topografija karlovačke vojne kra-jine, Gospić, 1988., str. 63, 201

9. Srećko Božićević, Oštarije kod Ogulina, Klek, broj 2, Zavičajni klub Ogulinaca, Zagreb, 1989., str. 6

10. Radoslav Lopašić, Karlovac, 1993. (pretisak), str., XII (prilozi)

11. Vjekoslav Kesner, Oštarije na raskrižju putova, Za-greb, 1995., str. 36

12. Radoslav Lopašić, Urbar modruški, Ogulin, 1997., str. 52, 62-63

13. Josip Burić, Biskupije senjska i modruška u 18. st., Gospić-Zagreb, 2002., str. 122

14. Petar Runje, Tragom stare ličke povijesti, Ogulin, 2001., str. 133-137

15. Zorislav Horvat, Srednjovjekovne katedralne cr-kve Krbavsko-modruške biskupije, Zagreb-Gospić, 2003., str. 119-143

IZ NAŠIH KRAJEVA

62

35. Obiteljska ljetna škola; Zagreb, 23. – 27. kolovoza 2006.

Slavko Pavin: Dijalog s Bogom – potpora obiteljskom dijaloguBog i čovjek tijekom

cijele ljudske povijesti bili su u dijalogu. Biblija go-vori o stalnom Božjem in-zistiranju na sklapanju Sa-veza s čovjekom. Često je s pojedinim ljudima ulazio u razgovor. Bog zna da čo-vjek bez Boga ne može sebe ostvariti. Napokon je utjelo-vio svoju Riječ – Isusa Kri-sta, Drugu Božansku Osobu

koja kao Riječ stalno govori.1) Razgovor Boga i čovjeka u Bibliji:

- Prvi razgovor poslije grijeha – neuspješan zbog za-tvorenosti.

- Drugi razgovor s Kajinom – neuspješan zbog nei-skrenosti.

- Razgovor s Noom uspješan, jer je bio poslušan Bogu.

- Neuspješan je bio razgovor s Babiloncima.- Uspješan je bio s Abrahamom, patrijarsima, proro-

cima. - Najuspješniji razgovor je bio s Marijom. Ona je

slušajući Božju Riječ utjelovila Božju Riječ, Sina Božjega.2) Razgovor Boga i čovjeka posredstvom Utjelov-

ljene Božje Riječi:Isus je utjelovljena Božja Riječ. Po njoj Bog želi

stalno biti s nama u razgovoru. Ivan u Proslovu svog Evanđelja kaže: «U početku bijaše Riječ i Riječ bija-še u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i ži-vot bijaše ljudima svjetlo… Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka… Dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga pri-miše podade moć da postanu djeca Božja: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine… Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.»

3) Isus – Utjelovljena Očeva Riječ – slu-ša Očevu riječ (Kušnja u pustinji) i tako po-bjeđuje Zloga, oca laži i njegove laži. Isus nas svojom riječju poučava, pokazuje put Bogu.. Uči da treba Božju Riječ slušati:

«Tko ima uši, neka čuje!» Mt 13,9; «Blago vašim… ušima što slušaju» Mt 13,16. Isus pokazuje snagu riječi koja stišava oluju, liječi bolesne, izgoni đavle.

4) Od nas traži da svojom riječju izričito priznamo svoju vjeru: «Što kažete tko sam ja?» Mt 16,15. Uči nas kako riječima komunicirati s Bogom izgovarajući: «Oče naš…»

5) Ta Božja Riječ je i u nama snažna, životvorna: «Ne vraća se Bogu dok zemlju ne natopi, oplodi, oze-leni, daje sjeme i hranu…» (Izaija). «Riječ Božja rađa život»

6) Ignacije Lojolski: Svako razmatranje treba zavr-šiti kolokvijem, razgovorom… tako da cijeli naš život bude stalni dijalog s Bogom.

7) Razgovor s Bogom čovjeka izvlači iz njegovoga individualizma, sebičnog kruženja oko sebe i otvara ga istini, dobroti i ljubavi. Takav čovjek onda može uspo-staviti dijalog sa svim ljudima. On može stvoriti čvrsti temelj u bračnom jedinstvu, u obiteljskom zajedništvu.

8) Razgovarati? Znači prije svega iskreno razgova-rati sa sobom. Pravi dijalog s drugima počinje u vlasti-tom srcu. U spremnosti da sebe vidim u svjetlu vječne i jedine Istine. Razgovarati znači izreći sebe u iskrenosti, poštenju, u spremnosti svoje biće podijeliti s drugim bi-ćem. Treba biti spreman riječima sebe dati drugome.

Razgovarati? Nadalje, znači biti spreman čuti objektivnu istinu o sebi i o drugome. Mora biti spreman čuti Istinu koja je katkada gorka, ali uvijek oslobađa. Packovi «Ljudi laži» pokazuju kako je čovjek katkada potpuno zatvoren istini i zato upropaštava i sebe i svoje najbliže: vlastitu djecu. Da bi čovjek mogao razgova-rati mora biti spreman čuti drugog čovjeka kao drugo-ga, treba htjeti prihvatiti drugoga kao drugoga, njego-

vu osobnu vrijednost, njegovo poslanje, njegove ograničenosti i slabosti. A za to se katkada traži velika hrabrost. I nada-sve velika, čista, požrtvovna ljubav.

9) Zaključak: Bez razgovora s Bo-gom, bez otvorenosti objektivnoj istini, bez otvorenosti dobroti i ljubavi – nema dijaloga među ljudima, pa ni među brač-nim parovima, ni u obiteljskim zajedni-cama.

Danas se to zaboravlja. Nema obno-ve brakova, obitelji, religioznih zajed-nica bez pravog dijaloga, najprije s Bo-gom, pa sa svojim srcem, onda sa svima ostalima.

OBITELJSKA STRANICA

63

U okviru ove radionice dijalog je shvaćen u nešto širem značenju, ne ograni-čavajući ga samo na među-sobnu izmjenu izgovorene riječi, nego obuhvaćajući i druge dimenzije uključujući onu duhovnu. Ljubav kao kamen temeljac braka i obi-telji također treba dijalog, a onome tko ne ljubi nedosta-je ključni sadržaj komuni-

kacije.Cilj ove radionice je prije svega osvijestiti činjenicu

da su dijalog odnosno komunikacija u obitelji mogući tek onda kad obitelj nastane, a ona nastaje onog tre-nutka kad se Božja i bračna ljubav otvorena plodnosti ostvare u začeću novog života, nove osobe. Svojim za-čećem ta nova osoba supružnicima pribavlja roditeljsku ulogu sadržajno obogaćujući njihov međusobni dijalog, ali isto tako od njih očekuje da joj se roditelji obraća-ju s uvažavanjem. Najranija komunikacija i dijalog u obitelji osim roditelja i predrođenčeta pretpostavlja i uključenje Stvoritelja kao aktivnog sudionika obitelj-skog dijaloga.

Radionica će sudionicima na praktičan i zabavan način ponuditi smjernice za uspostavu najranije komu-nikacije i dijaloga u obitelji obuhvaćajući korištenje glazbe, pokreta i dodira kao sredstava komunikacije u trudnoći, osnove znakovnog jezika za dojenčad te mo-litvu kao oblik duhovnog dijaloga u obitelji.

1. UVODNA MOLITVA Blagoslovljen da si Gospodine Bože naš, što kruniš

brak ljubavlju i nježnošću.

ŽeneGospodine, Bože ljubavizahvaljujemo ti za brojne darovenaše bračne ljubavi.S velikodušnom mudrošćuprostrtom od stvaranja,Ti si blagoslovio sjedinjenje muškarca i ženedubokom ljepotom u pjesmi ljubavi.Mistična melodija svetog sjedinjenjapodiže se kad se dva srca spoje u jednou ljubavi Vječnoga.Gospodine Bože zahvaljujemo ti za taj sveti dar. MuškarciGospodine i Stvoritelju života,

tvoje zajedništvo ljubavi s tvojim narodomopjevali su preciu simbolima svadbenih slavlja i intimnih bliskosti.Ni jedan drugi poziv u životunisi tako bogato blagosloviopreplitanjem intimnosti i naklonostiu svetom jedinstvu duša i tijela.

ŽeneMi koji sudjelujemo u bračnom pozivumoramo sudjelovati i u njegovim teškim teretima.Ali naši trenuci ljubavi i nježnostitako ljudski i tako sveti,osvjetljuju naše kušnje i hrane nas iz dana u dannašem zajedničkom putu k Tebi,naš ljubljeni Gospodine.

MuškarciGospodine,neka sreća ovih trenutaka nježnostibude za nas sakramentnaše budućnosti i vječnog jedinstvas Tobom, jedno s drugim, s našom djecom,i s onima koji te ljube te svim Svetima tvojim.

SviBlagoslovljen da si Gospodine Bože naš, što kruniš

brak ljubavlju i nježnošću.

Petar-Krešimir Hodžić & Rafaela Mrdjen-Hodžić

NAJRANIJI DIJALOG U OBITELJI

OBITELJSKA STRANICA

64

2. DIJALOG I MOLITVA SUPRUŽNIKA O POČECIMA OBITELJI

Pravila dijalogaPrije nego sa supružnikom započnete iduću vježbu

uzmite nekoliko minuta da pročitate sljedeća pravila di-jaloga i potom ih raspravite. Ona omogućavaju pošten i objektivan način da se rasprave pitanja.

1. Najvažniji dio dijaloga je slušanje. Daj drugoj osobi svoju punu pozornost kako bi mogao razumje-ti što on/ona govori. Gledaj drugu osobu da razumiješ osjećaje iza njegovih/njenih riječi. Ne usredotočuj se na ono što ćeš ti iduće reći dok druga osoba ne završi govoriti.

2. Kada je druga osoba u potpunosti izrekla svoje osjećaje o određenom pitanju, rezimiraj što si ti iz toga razumio/la. Na primjer mogao/la bi reći: «Razumijem da to osjećaš…». Pokušaj u jednoj rečenici sažeti ono što je rečeno.

3. Ni jedna osoba ne smije monopolizirati razgovor. Kada budete razmatrali odgovore, izmjenjujte pitanja sa supružnikom.

4. Sjeti se da razgovaraš sa svojim najboljim prija-teljem. Budi uviđavan prema njegovim/njenim osjeća-jima.

5. Osjećaji nisu niti dobri niti loši. Oni izražavaju način na koji osoba zapaža određenu situaciju. Postu-pajte prema razlozima koji su iza tih osjećaja.

6. Nikad ne dopusti da sunce zađe bez razrješenja spora. Poljubite se i pomirite. Kao minimum, usuglasi-te se da ćete raspraviti to pitanje u zajednički dogovo-reno vrijeme.

UPUTENa pitanje/tvrdnju odgovarajte na temelju vaših

osjećaja, a ne ono što mislite da bi mogao biti točan odgovor. Odgovorite obilježavajući polje u jednom od predviđenih stupaca označenih s: «DA», «NE» i «ne-sigurno». Stupac «nesigurno» obilježite kad niste si-gurni u Vaš odgovor ili ne razumijete pitanje. Pitanja se mogu odnositi na prošlost, sadašnjost ili budućnost odražavajući Vaš načelni stav.

DA NE nesigurno

☼ ☼ ☼ 1. Slažete li se sa supružnikom glede željenog broja djece?

☼ ☼ ☼ 2. Smatrate li da se za začeće treba pripremiti na fizičkoj, psihičkoj i duhovnoj razini?

☼ ☼ ☼ 3. Biste li u slučaju neplodnosti usvojili dijete?

☼ ☼ ☼ 4. Nerođeno dijete nije osoba u čiju se dušu utiskuju svi događaji od začeća obli-kujući sjećanja na duhovnoj razini.

☼ ☼ ☼ 5. Najdublje tragove na nerođeno dijete ostavlja odnos majke prema njemu te međusobni odnos majke i oca djeteta.

☼ ☼ ☼ 6. Trudnoća je vrijeme radosti i iščekivanja susreta oči u oči s djetetom.

☼ ☼ ☼ 7. Jeste li tijekom trudnoće intenzivirali duhovni život (osobna i zajednička moli-tva, redovitije ispovijedi i pričesti, čitanje Biblije)?

☼ ☼ ☼ 8. Je li za Vas porod zastrašujući i traumatičan događaj?

☼ ☼ ☼ 9. Treba li pri porodu muž biti uz svoju ženu?

☼ ☼ ☼ 10. Je li dijete čimbenik koji razdvaja supružnike?

☼ ☼ ☼ 11. Trebaju li roditelji na primjeren način podijeliti obveze oko skrbi i njege dojenčeta?

☼ ☼ ☼ 12. Slažete li se sa supružnikom oko uloge majke?

☼ ☼ ☼ 13. Slažete li se sa supružnikom oko uloge oca?

☼ ☼ ☼ 14. Slažete li se sa supružnikom oko načina i metoda odgoja djece?

OBITELJSKA STRANICA

65

VREDNOVANJE:Tijekom današnjeg dana

sjednite sa svojim supružni-kom na neko mirno mjesto i prođite ponovo Pravila di-jaloga. Slažete li se oko tih pravila ili želite napravite

neke izmjene ili dodati nešto?Uočite ona pitanja/tvrdnje gdje je netko od vas dvo-

je označio stupac «nesigurno». Raspravite to pitanje dok ne se ne usuglasite bi li odgovor trebao biti DA ili NE. Zapamtite da nema pravih ili krivih odgovora. Po-gledajte svako pitanje na koje ste različito odgovorili i raspravite o osjećajima koji su doveli do tog odgovora. Sjetite se da osjećaji sami po sebi nisu ni dobri ni loši, oni tek odražavaju stvarnost koju netko vidi u određe-noj situaciji.

Molitvene nakane supružnikaNa listić papira napišite pet molitvenih nakana pre-

ma prioritetu od 1 do 5 za koje bi željeli da Vaš supruž-nik moli za Vas i obitelj u razdoblju začeća, trudnoće, rađanja i prvih godina života djeteta nakon rođenja. Listiće potom izmijenite sa supružnikom i usporedite prioritete.

Neki primjeri konkretnih molitava i meditacija mogu se pronaći u 8. poglavlju knjige «Duhovni pri-stup rađanju» autorice Kelly J. Townsend u izdanju Te-ovizije.

3. OBLICI NAJRANIJE KOMUNIKACIJE I DIJALOGA U OBITELJI

A) Komunikacija i dijalog u prenatalnom razdo-blju

Osim spomenutog dijaloga između supružnika/ro-ditelja moguće je od začeća komunicirati i s nerođenim djetetom (predrođenčetom). Na duhov-noj razini tu se može govoriti i o dijalogu kojeg je ljubav osnovni preduvjet. Taj se dijalog ostvaruje između Boga, roditelja i predrođenčeta ukoliko su roditelji svjesni da je taj dijalog moguć i s vjerom ga pro-vode. Taj dijalog se u prvom redu ostvaruje molitvom, kontemplacijom i blagoslovom. Komunikacija s predrođenčetom ostvaru-je se i na mentalnoj-psihološkoj razini jer majčine misli i osjećaji imaju kako izravan učinak na formiranje psihološkog identite-ta predrođenčeta, tako i neizravan učinak putem lučenja kemijskih tvari u majčinom tijelu koje se otiskuju u tijelu predrođen-četa. Usporedno s razvojem osjetilnih sustava predo-đenčeta otvara se i mogućnost prenatalne komunikacije prvenstveno putem dodira, pokreta i zvukova odnosno glazbe.

OSJETILNA DIMENZIJA ŽIVOTA PREDRO-ĐENČETA

U majčinoj utrobi od samog začeća raste novi život, dijete satkano od duha, psihe i tijela. Nerođeno dijete sa svojom okolinom komunicira na sve tri razine. Majčina utroba je optimalna, stimulirajuća i interaktivna okolina za razvoj čovjeka. Za uspostavu osjetilne komunikacije potrebno je da trudni roditelji upoznaju kako se razvija-ju pojedini osjetilni sustavi tijekom prenatalnog života.

Osjetljivost na dodirDodir kao prvo osjetilo predstavlja kamen temeljac

ljudskog iskustva i komunikacije. Jasnu osjetljivost za dodir predrođenče pokazuje nešto prije osmog tjedna gestacije (života djeteta od začeća) nizom zaštitnih pokreta kako bi izbjeglo dodir jedne dlake po obrazu. Ubrzo se ta osjetljivost na podraživanje dlakom proteže se na genitalno područje (10 tjedana), dlanove (11 tje-dana) i tabane (12 tjedana) gdje je i inače najveći broj i raznolikost osjetilnih receptora kod odraslog. Sa 32 tjedna gestacijske dobi go-tovo svaki dio tijela osjet-ljiv je na isti lagani podražaj jednostruke dlake.

Predrođenče u pokretuPrvi pokret se javlja u

predrođenčeta već oko 23. dana nakon začeća. Tada njegovo srce po prvi put počinje kucati. Između 6-10 tjedna gestacijske dobi predrođenče nahrupi s pokre-tima te rukom dodiruje drugu ruku, pruža ih i dodiruju glavu, lice i pomiče ih prema ustima. U 10-om tjednu već otvara i zatvara usta te su prisutni pokreti gutanja. Ravnotežni sustav koji registrira pokrete glave i tijela kao i silu gravitacije počinje sa razvojem oko osmog tjedna.

Okus i mirisStrukture zadužene za osjet okusa pri-

sutne su u 14-om tjednu života i stručnjaci vjeruju kako već tad predrođenče počinje osjećati okuse. Nos se razvija između 11-15 tjedna gestacije. Mnoge kemijske tvari mogu preći kroz placentu u amnionsku tekućinu koju predrođenče guta i oplaku-je osjetne stanice koje detektiraju mirise i okuse, pa tako predrođenče prepoznaje majčine misli i osjećaje.

SlušanjeIstraživanja pokazuju kako reaktiv-

no slušanje započinje već u 16-om tjed-nu gestacije, znači oko 2 mjeseca ranije

od ostalih reaktivnih osjetila. Osjetilo sluha počinje sa primanjem vibracija putem kože i skeletnog sustava u prvom tromjesečju, a potom ulogu slušanja preuzima specijalizirani organ uha. Potpunu funkcionalnost osje-tilo sluha postiže sa oko 24 tjedna gestacije.

OBITELJSKA STRANICA

66

Razvoj vidaU maternici, očni kapci ostaju zatvoreni do 26-og

tjedna ali i prije toga predrođenče reagira na svjetlo ubrzanjem otkucaja srca. Također, utvrđeno je kako ne-donoščad sa 33-34 tjedna imaju sposobnost vizualnog praćenja i pažnje jednaku onoj novorođenčadi rođene u terminu. Kod blizanačke trudnoće u 20-om tjednu gestacije blizanci bez problema lociraju jedan drugog, dodiruju si lica i drže se za ruke.

Osjetila u akcijiOsjeti nisu izolirani u djelovanju već ovise o me-

đudjelovanju i intermodalnom umrežavanju. Primje-rice, kada predrođenče iskusi bol, ono nema dostupan zrak koji je potreban za stvaranje zvuka, ali ono reagira energičnim disanjem i tjelesnim pokretima te poveća-njem lučenja hormona stresnog odgovora i do 590%, što je kemijski dokaz reakcije na bol.

Istraživači su otkrili kako predrođenče i sanja već od 23 tjedna gestacije, kada je uočena prisutnost REM-faze sna.

PRAKTIČNI PRIMJERI PRENATALNE KO-MUNIKACIJE

Glazbena aktivnost (koristi se glas uz pojačavanje zvuka megafonom)

Pjesmica: Draga bebo gdje si ti, mama /tata, braco, seka/ tebe voli.

Glazbeno-ritmička aktivnost (stimulira povezivanje nježne pjesme sa mekanim ritmičkim impulsima kori-štenje glazbenih batića u makro i mikroritmu)

Pjesmica: KUC, KUC to je mama (tata), moja bebo mala

KUC, KUC to sam ja, ne boj se ti.Glazbeno-kinestetička aktivnost (povezuje glas s

pokretom tijela uz vježbanje mišića dna zdjelice)Aktivnost: pjevanje glazbene skale uzlazno i sila-

zno M u l t i m o d a l n a

aktivnost (povezuje glas, dodir i ritam te daje predrođenčetu priliku da odgovori na vanjske podražaje povezujući ih s izgo-vorenim riječima)

B) Komunikaci-ja i dijalog u razdo-blju dojenaštva

Ukoliko su rodi-telji naučili komu-nicirati s predrođen-

četom prepoznavajući njegove znakove već tijekom trudnoće utoliko više će im biti olakšano prepoznava-nje djetetove neverbalne komunikacije nakon rođenja. Točno uočavanje dojenčetovih neverbalnih znakova kao odraza njegovih potreba te pravovremeno reagira-nje na te znakove i potrebe smanjit će djetetovu frustra-ciju i preduhitriti plakanje, a time roditeljima značajno olakšati skrb i njegu.

Nakon 6. mjeseca postnatalnog života iako još ne može svrhovito upotrebljavati govorni aparat, dijete postaje sposobno, ukoliko ga roditelji poduče, svo-je potrebe izražavati zna-kovnim jezik kao oblikom preverbalne komunikacije. Poticanje korištenja znakov-nog jezika kod dojenčadi potaknut će i ubrzati razvoj govora, jer se aktiviraju isti centri u mozgu, a djeca će kasnije lakše prihvaćati i ra-zumjeti one osobe kojima je znakovni jezik jedini način komuniciranja i dijaloga. Uz pokazivanje znaka uvijek je potrebno razgovijetno izreći i pripadajuću riječ kako bi potaknuli spomenuti razvoj govora.

Neki osnovni znakovi prilagođenog znakovnog jezika za dojenčad

mama (palcem postrance raširenog dlana nekoliko puta dotaknemo bradu)

tata (palcem postrance raširenog dlana nekoliko puta dotaknemo sredinu čela)

piti (dlanom obuhvatimo zamišljenu čašu i prinosi-mo dlan otvorenim usnama kao da pijemo)

jesti (držeći palac i preostale prste kao da držimo komadić hrane nekoliko puta dotaknemo usta)

mlijeko (nekoliko puta otvaramo i zatvaramo dlan kao kod mužnje)

još (držeći zajedno palac i preostale prste svake ruke te nekoliko puta dotičemo vrške prstiju obaju ruku)

spavati (sklopimo ruke i stavimo ih pod naslonjenu glavu kao da nam je glava na jastuku)

pelena – promijeniti pelenu (potapšati se po bu-tini)

ne (ispruženim kažiprstom jedne ruke ispred sebe nekoliko puta učinimo polukružni pokret)

stoj (okrenut dlan ispružimo ispred sebe kao kad nas zaustavlja policajac)

boli (nekoliko puta dotičemo vrške kažiprsta na mjestu bolnosti uz bolan izraz lica)

molim (otvorenim dlanom dotičemo prsa u kruž-nom pokretu)

ja volim te (kažiprstom pokažemo na sebe, potom prekrižimo ruke preko prsa kao da nekog grlimo i na kraju kažiprstom pokažemo da drugu osobu)

OBITELJSKA STRANICA

67

4. ZAKLJUČNA MOLITVA PRESVETOM TROJSTVU ZA OBITELJ

Slavimo te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si do-stojanstvo obitelji ustanovio na sliku svoga Trojstvenog zajedništva ljubavi.

Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, Otkupitelju naš, jer si se udostojao roditi u ljudskoj obitelji i jer si svojom žrtvom na križu bračnu ljubav od rane grije-ha iscijelio, te bračno i obiteljsko zajedništvo ljubavi i vjernosti učinio sakramentom svoga saveza s Crkvom.

Hvalimo te, Duše Sveti Tješitelju, koji po sakramen-tu ženidbe, zajedničkoj molitvi i nedjeljnoj euharistiji, kršćansku obitelj neraskidivo ujedinjuješ i posvećuješ, da može biti svetište života i škola kršćanske ljubavi. Ponizno te molimo, Svemogući Bože, da se po uzoru na Svetu Obitelj, u našem kršćanskom domu, ostvari božanski naum o braku i obitelji - da naša obitelj bude istinska zajednica vjere, života i ljubavi. Po Kristu Gos-podinu našemu. Amen!

Uloga molitve u obiteljiU Omišlju na otoku Krku održa-

na je od 13. do 15. listopada 2006. četvrta Obiteljska škola Riječke me-tropolije.

Obiteljska je škola pokušaj da se kroz razmjenu vjerničkih iskustava potaknemo na zajedničku molitvu.

Tijekom tri dana govorilo se o ulozi molitve u obitelji, održana su predavanja i radionice za odrasle i djecu.

Brojni su sudionici, podijelje-ni u grupe, razmatrali svoja osobna iskustva u molitvi i iskustva molitve u obitelji.

Prolaziti kroz život i savladavati životne teškoće i prepreke, puno je lakše uz pomoć vjere i molitve. Puni pouzdanja u Boga, u trenucima kad nam se ponekad učini da smo stigli “pred zid” prislonimo uz Njega ljestve vjere i molitve, jer Bog jedva čeka da nam pomogne, da nas utješi. On

nas beskrajno i bezuvjetno voli, bez obzira na sve.

Ispunjeni ljubavlju prema Bogu, u ozračju vjere i radosti na-stojali smo posvijestiti važnost mo-litve u svakodnevnom životu.

Bog postoji, zato ga valja što-vati!

Bog sve može, zato tražimo od Njega!

Bog je već mnogo učinio za nas, zato Mu zahvalimo!

Bog stalno čini za nas, zato oslušnimo!

Bog će uvijek biti uz nas, zato čekajmo Njegove odgovore i pre-poznajmo ih!

Naše molitve nikad ne ostaju bez odgovora, potreb-no je samo prepustiti se Božjoj milosti po kojoj će nam u izobilju uvijek pristizati ono što smo od Njega zatra-žili.

Mi i vjeraDolaze dani došašća i Božićni blagdani. Da li doista vjerujemo u Onoga čije

rođenje slavimo? Da li se naša vjera sastoji samo u primanju sakramenata, jer će nam to možda nekada u životu zatrebati za ostvarivanje naših ovozemaljskih ciljeva? Nakon toga dovoljno je da se pojavimo u crkvi na Božić i Uskrs jer je to tradicija. Prema onoj izreci : «bolje da nestane sela nego običaja».

Jesmo li spremni biti vjernici tristo šezdeset i pet dana u godini. Sa punim povjerenjem pružiti ruku svojem Stvoritelju i pustiti da nas On vodi, prihvatiti radost i smijeh, ali i suze i bol koje taj dan donosi, Vjerovati, pouzdati se u Boga jer samo Njega smatramo vrijednim našeg povjerenja. Kroz vjeru Boga možemo susresti u prirodi, u dobrima ljudima koje susrećemo, možemo ga susresti i kad prihvaćamo Njegovu volju, pa makar to i nije ono što bi mi željeli u svojem ži-votu. On nam pomaže da ne oslijepimo od blještavila reklama, da Boga gledamo duhovnim očima.

Uvjereni u tu spoznaju moramo vjerovati i povjeravati svoj život Isusu Kristu. Da bi to lakše postigli Bog nam je ostavio molitvu kao trajnu vezu koja je prirodni odnos sa Bogom i kroz nju Bogu otvaramo svoje srce i priznajemo svoje grijehe i propuste. Za to je potrebno odvojiti vrijeme i svjesno Mu se predati, slušati Nje-

OBITELJSKA STRANICA

68

gove želje, zahvaljivati za pomoć, moliti za oproštenje. Molitvom Bog postaje naša sadašnjost koja stvarno postoji, naša vjera jača i u našem srcu nema sumnje.

Moja snaga u životu je spoznaja da je Bog-utjeha. Bilo je trenutaka kada sam sumnjala u izvor Božje ljubavi. Kada mi je sve bilo mračno, bez trunke nade, be-zizlazno. Pitala sam se ako me Bog ljubi, kao što je obećao zašto toliko patnje? Hodala sam tako danima prkosno kroz život bez molitve. Praznina koju sam počela osjećati bila je nepodnošljiva. Odjednom sam shvatila da trebam svojeg Stvoritelja prema kome mogu zavapiti i ispružiti ruke u svojoj nevolji. Trebam pomoćnika, svojega Boga i prijatelja i tada sam osjetila veliku milost.

Da bi cvijet u tegli krasio naš dom trebamo ga redovito zalijevati i njegovati. Tako njegujmo i svoju vjeru svakodnevnom molitvom, neka bude najljepši cvijet koji krasi naš život.

Neka ne prođe dan, a da na sebe ne stavimo simbol kršćanske vjere - sveti križ - i neka nam ovo vrijeme Došašća i radost Božićnih dana učvrsti našu vjeru i spo-znaju da je molitva zahvaljivanje Bogu.

U tom nastojanju, ispovjedivši se, čekajmo Božić.Branka Turković

Vjeronauk i HNOSKao što nema kršćanstva da nije crkveno, tako ni vjeronauka da nije gledano crkveno! HNOS predstavlja

veliki stupanj u moderniziranju školskog obrazovanja. Danas nije dovoljno samo znati, potrebno je ovladati vje-štinama.

Što je rješenje po HNOS-u? Koje novosti donosi HNOS?Između ostalog HNOS pridaje veliku važnost vraćanju vrijednostima u životu, koje su potisnute.Vjeronauk treba i može doprinositi: vrijednostima našeg društva, toleranciji i socijalizaciji.Uspješnost učenika se mijenja na razini biti, znati i znati činiti, ustupiti mjesto iskustvu, praktičnom radu

i pedagogiji uzora. Novosti su i u tome što se u školi provodi mjesečno timsko planiranje. Umjesto predavačke nastave važnost dobiva iskustvena i istraživačka nastava, suradnički odnosi i rad u skupinama. Što znači da je na-glasak ne više na usvajanju enciklopedijskog znanja nego na stjecanju temelj-nog znanja, osposobljavanje za rješavanje problema, prosuđivanje i aktivno sudjelovanje.

Zapravo katolički vjeronauk izravno i neizravno sadrži odrednice HNOS-a.

Vjeronauk doprinosi izgradnji, zapravo formira osobu. Svoje ciljeve i sa-držaje vjeronauk usredotočuje na osobu u zajednici, njezin ukupan rast i dozri-jevanje u općoj humanosti i u kršćanskom identitetu.

Školski vjeronauk stavlja napose naglasak na cjeloviti odgoj čovjeka tj. vjeroučenika, imajući osobito uvid u religioznu dimenziju: na promicanje, osobnih, društvenih, pojedinačnih i općih ciljeva i vrednota.

Na temelju usporednih analiza koje su rađene s odrednicama vjeronaučnog Programa i programskih odrednica HNOS-a dolazi se do zaključka da je vjero-naučni program dobro artikulirao suvremenu nastavu vjeronauka u školi i da je dobro ucijepljen u ciljeve hrvatskog školstva, ali da treba učiniti i novi korak u njegovu usavršavanju i prilagoditi neke odrednice standardima HNOS-a, oso-bito njegovo usklađivanje s programima drugih nastavnih predmeta u cjelini hrvatskog obrazovnog sustava i budućeg nacionalnog kurikuluma.

HNOS-ove odrednice predstavljaju opći i kvalitetan okvir za strukturiranje programa svih nastavnih predme-ta, ali u isto vrijeme ostavlja mogućnost da se poštuju i vlastitosti pojedinih nastavnih predmeta koje ne trebaju slijepo slijediti formalnu stranu tih odrednica. Moramo znati da je nemoguće ostvariti dobar kurikulum – ako Hrvatska ne odredi prioritete – cilj – svrhu, dakle koji su parametri?

U programu neke su odrednice dopunjene, a neke teme, sadržaji i ciljevi dijelom precizirani i približeni potre-bama učenika, u njihovom sadašnjem društvenom i crkvenom trenutku.Mogućnosti nastavne svakodnevice, a koja je usmjerena na iskustveno učenje, nudi mnoge moguć-nosti: susresti vjeru u konkretnom, doživjeti snagu vjere u djelovanju, osvijestiti temeljnu povezanost vjere i solidarnosti. Ovaj novi odnos učenja i na vjeronauku, za učenike može postati životno važno mjesto, polazna točka za novu kulturu škole i dubljeg vjerničkog života.

Danica Blašković, vjeroučiteljica

MOZAIK

69

Ja - apostol današnjiceJa mogu biti apostol tako

da ne psujem, da ne ogova-ram, da se ne smijem tuđoj muci. Uvijek trebam pružiti pomoć, ići u crkvu i moliti se Bogu te mu zahvaliti na sve-mu što mi pruža.

Kristijan Kubelka,Vb

Da sam danas apostol propovijedao bih, širio rado-snu vijest te prenosio sve poruke Isusove ljudima. Išao bih Isusovim stopama.

Angelo Volkapić,Vb

Prije je bilo ljudi – apostola. Danas ih nema, ali uz malo truda i mi možemo biti apostoli. Tako da se ispovjedamo, pomažemo ljudima u nevolji, dijelimo s prijateljima i ostalim ljudima, idemo na svetu misu. Da ne stvaramo probleme, ne govorimo ružne riječi, ne ratujemo, da se ne svađamo i da pridonosimo boljem ži-votu i prijateljstvu. Ljudi često griješe: ne idu na svetu misu, govore ružne riječi, svađaju se, a sve to vodi tuzi, nesreći, nemiru i ratu. Zato trebamo moliti, vjerovati da će nam Bog pomoći u problemima i nevoljama.

Karla Gračanin, Vb

Ja želim biti apostol.Ne bi griješila i govorila proste riječi.Uvijek bi bila u crkvi i redovito molila.

Ivana Stipetić, Vb

Da bismo bili apo-stoli današnjice morali bi drugima pomagati u teškim trenucima. Ići u crkvu, ali ne silom već ljubavlju prema Isusu. Da bi pomogli starijima i nemoćnima, pozdraviti one koji su stariji od nas, te onima koji slabije vide tre-bamo pomoći prijeći preko ceste. Drugima koji ne žele ići u crkvu treba zamoliti da idu zajedno s tobom, a ne da se igraju. Moramo opomenuti one koji govore proste riječi, koji druge ogovaraju i da se međusobno ne tuku. Pod misom slušati svećenika.

Nikolina Franjković, Vb

Domaća zadaća: Misijska nedjeljaU nedjelju, 22. listopada 2006.g., u našoj Crkvi slavila se Misijska nedjelja.

Slavlje Misijske nedjelje mene je podsjetilo na brojne misionare koji su širili vjeru i Radosnu vijest cijelim svi-jetom. Najpoznatija misionarka za koju ja znam, a znaju i drugi ljudi svih vjera, je Majka Terezija. Majka Terezija je pomagala svim ljudima, a najviše ljudima u Indiji. Ve-lečasni nam je Majku Terezu opisao kao skromnu ženu koja nije tražila slavu i bogatstvo, već je smisao svoga života pronašla u vjeri, širenju vjere svijetom i pomaga-nju ljudima koji su pomoć trebali. Osim nje postojali su i postoje brojni misionari. Svi misionari su ljudi otvorena srca i spremo su prihvatiti ljude onakvima kakvi jesu te među svima širiti Radosnu vijest. Misionari pomažu lju-dima ne samo kroz širenje vjere nego i tako da pomažu siromašne i uboge ljude.

Svatko od nas može biti misionar. Za to ne mora ići u daleke krajeve svijeta. Širiti Radosnu vijest i Istinu mo-

žemo i u svojem gradu, ali ponajprije u svojoj obitelji. Pomagati drugima i činiti dobra djela isto je dio posla misionara.

Zato se svake godine slavi Misijska nedjelja i tada se kroz molitvu prisjećamo svih misionara koji su otišli da-leko u svijet. Razmišljamo i o potrebi da se Radosna vijest i dalje širi u sve krajeve svijeta. A najvažnije od svega, na taj dan ih posebno spominjemo u svojim molitvama.

Damjan Puškarić, Va

MOZAIK

70

MisijeNaša nas vjera uči da pomažemo jedni drugima,

naročito onima kojima je pomoć najpotrebnija. U mno-gim zemljama širom svijeta vlada neimaština, glad, bijeda , ratna razaranja, bolest, patnja i siromaštvo. Pružiti pomoć najpotrebnijima upravo je bit kršćanske ljubavi. Mnogi svećenici odlaze u daleke i nepoznate krajeve, u siromašne i nerazvijene zemlje, s vlastitom kulturom, potpuno različitom od naše, da bi napaćenom narodu pružili svoju sveobuhvatnu pomoć, materijalnu i duhovnu.

Misionari se za svoj poziv moraju dobro pripremiti. Od njih se traži da poštuju i cijene svakog čovjeka i da se zauzimaju za najugroženije. Oni moraju naučiti jezik

zemlje u koju odlaze i dobro upoznati kulturu, običaje dotičnog misijskog područja.

Moraju svojim radom i ponašanjem biti uzor ljudi-ma kojima žele pomoći. Mnogi misionari nisu se bojali izgubiti vlastiti život obavljajući svoju misijsku djelat-nost.

Najpoznatija misionarka našeg vremena bila je majka Tereza, koja je u Indiji, u Calcuti pomagala be-skućnicima, oboljelima od gube, kojima nitko nije htio pomoći.

Dolaskom u misijsko područje misionari grade pastoralne centre, koje čine bolnice, škole, domovi za nezbrinutu djecu, smještaj za najsiromašnije i sve osta-lo što je potrebno da bi se na djelu pokazala kršćanska ljubav.

Tek kad su zado-voljeni materijalni preduvjeti, može se pristupiti gradnji cr-kve, vjerskoj pouci i obraćenju naroda, kako bi i oni postali djeca Božja.

Moramo biti svjesni da misionari ne mogu riješiti sve probleme, ali ako im svi mi pomognemo, mogu stvarati mjesta koja pokazuju izlaz iz bijede, i put prema sretni-joj budućnosti.

Mislav Marković Va

Moj susret s IsusomDa sretnem Isusa, osjećao bih vatru u srcu. Bilo bi

mi žao što sam puno griješio jer bih se osjećao da nisam dostojan da budem uz Isusa. Odlučio bih još više vjero-vati u Boga i Isusa i bio bih najsretniji na svijetu kada bih bio više vremena s njima.

Filip Dujmić, IV.b

Jednog lijepog i sunčanog dana krenuo sam se pro-šetati gradom. Najednom sam vidio čovjeka. Imao je dugu kosu i smeđu bradu. Na rukama je imao rane od uboda čavlima. Odmah sam znao da je to on, Isus. Pri-šao sam Mu i upitao: «Jesi li ti doista Krist?» On je rekao da je. Tako smo pričali i pričali. Bio sam jako sretan što sam upoznao Isusa. Nisam niti sanjao da će se to i dogoditi.

Mario Tkalec, IV.b

Da se susretnem sa Isusom, osjećala bih se jako sretno. Možda bih se malo bojala, ali Isus bi mi dao snagu, sigurnost te vjeru u dobro. Susret s Isusom bi za mene bio radostan događaj.

Mirna Ceranić, IV.b

Ja sam jednog dana upoznao Isusa, on me je pitao da li idem u crkvu, a ja sam mu rekao da idem. Puno te voli i ljubi tvoj Tomislav

Tomislav Kurelac, IV.b

Kad bih ja susreo Isusa, osjećao bih se jako sretno i jako za-dovoljno. Osjećao bih se jako dobro da bih cijeli život išao u cr-kvu i molio se, te mu zahvalio za sve što je učinio i čini za mene i moju obitelj.

Ivor Rebrović, IV.b

Ja da sretnem Isusa bio bih jako sretan i radostan. Od tada bih više vjerovao u njega i bio bolji. Bolje bih

MOZAIK

71

razumio svoju vjeru i ponosio se što sam njegov uče-nik.

Matej Pribanić, IV.b

Mislim da svi ponekad požele da vide Isusa i da o tome razmišljaju. Da ja imam tu sreću, da vidim dragog Isusa, od sreće ne bih mogao govoriti niti pitati ga sva pitanja koja ponekad postavim kao da ga vidim. Možda bi me bilo strah, ali u svakom slučaju volio bih vidjeti dragog Isusa. Ne znam kako bih se osjećao. Možda bih plakao od sreće jer se sada tako osjećam.

Marko Rebrović, IV.b

Kad bih srela Isusa, u meni bi prevladavao strah jer je nešto neobično pokraj mene. Kasnije bi taj osje-ćaj prerastao u sigurnost. Tijekom razgovora s Isusom, osjećala bi njegovu ljubav prema meni i ostalima. Ima-la bi osjećaj da ta njegova dobrota, poštivanje, razumi-jevanje prelazi iz njega u mene. Nestala je i kap straha,

već u meni prevladava samo ljubav. Nakon susreta s Isusom mož-da ću i ja postati bolja, poštenija prema sebi i drugima.

Doris Glad, IV.b

Još kao malena, išla sam redovito u cr-kvu s bakom. Ona me učila ponašanju u crkvi i pokazivala obrede. Tako sam rano zavolje-la ići na misu. Kasnije, polaskom u školu sva-ku nedjelju i blagda-ne idem u crkvu. Danas redovito pjevam u crkvenom zboru. Volim susret s Isusom. On me nadahnjuje, ve-dri i daje mi snagu za savladavanje zadataka u idućem tjednu. Radujem se što ću iduće godine u potpunosti pripasti Isusu. Za mene je prva pričest sveta i najljepši doživljaj, susret s Isusom. Svojim djelima i ponašanjem slijediti ću Isusov put. Taj put nije lagan, pun je izazo-va, ali ja ću izdržati i svladati sve teškoće. To je moj put i moj cilj.

Tara Medved, IV.b

Da sretnem Isusa ja bih bila jako sretna jer je Isus svet i jako dobar. Volim ljude koji pomažu ljudima u nevolji, a Isus je to radio i zato bih se osjećala jako sret-no. Razgovarali bi, a onda bi sve to s radošću ispričala svojim roditeljima.

Iva Čavrak, IV.b

«Marija Vas je pozvala!»Bio je to trenutak slabosti, trenutak tuge i crnih misli... kada sam na mamin nagovor rekla

‘da!’, želim ići u Međugorje. Nisam o tome previše razmišljala jer je moje ime bilo na papiru i to je to! Našim gradom se proširila vijest o putu i mnogi su pričali o tom. Moja majka koja je bila na hodočašću u Međugorje, s oduševljenjem mi je prepričavala sve događaje, osjećaje, ali sve mi je to bilo tako strano, tako daleko i teško vjerojatno. Malo sam se bojala ići na hodoča-šće, jer po prvi put nisam znala što reći Gospi kada se nađem na mjestu gdje se ona ukazuje, ali ipak krenula sam na susret s Marijom bez ikakve posebne nakane...

Iz Ogulina sam se uputila u petak navečer s mnoštvom ljudi... uglavnom znanih! U au-tobusu molitva, pjesma, smijeh, nema spavanja netko je prozborio: ovo se ne događa svaki dan .

Dolazak, oduševljenje se budi i zahvaljujem Bogu što sam se tu našla! Smiješak u ranu zoru na licima domaćina koji govore; «Gospa Vas je pozvala», a potom nam naš vodič objaš-njava da u Međugorje ne dolazi svatko, već da moraš biti pozvan od Marije. Čudan osjećaj javio se i u nama. Svi onako potajno razmišljaju zašto su baš oni pozvani, koji je razlog hodo-čašća ovog... smiješak uzvraćamo! Topla kava, pokoja ćakula, spremanje i krenuli smo u kuću

Cenacolo. Ukratko, tamo žive mladići koji imaju problema sa ovisnošću. Svjedočanstvo! Ljudi koji su gotovo dotakli dno svog života svjedoče tako snažno, tako uvjerljivo i s ljubavlju pričaju o svojoj vjeri.

Vjerujem da se pitate zar je moguće. I meni samoj se javilo to pitanje!? Zar si uistinu moramo dozvoliti da dođemo do kraja kako bismo povjerovali?! Na pamet mi pada jedna narodna izreka «Nevolja nas uvijek nauči kako najbolje moliti!» Mnoštvo ljudi, mojih sugrađana, većina duboko zamišljenih nad riječima koje su izgovarali dvojica mladića koji su ih također pozivali na molitvu, ali molitvu kratku i čistu!

MOZAIK

72

Nekoliko fotografija, kratko razgledavanje i mala kupnja slatkih suvenira, a za-tim pokret. Uputili smo se na brdo Križevac! Križ, velik i bijel nazire se od počet-ka... kažu da Gospa pred tim križem plače... kamenje, drveće i pokoji trn kao da nas zaustavljaju i otežavaju put do gore! Ljudi se skidaju bosi i zaustavljajući se na svakoj postaji prolaze križni put, ali samo molitvom, samo zamišljaju kako je bilo Isusu, nitko ne odustaje, molitva nam daje snagu i starima i mladima da izdržimo do kraja i osjetimo moć križa tog! «Dodirnite križ, izrecite svoje molitve», tako i bi...

Toplina, strah, ljubav, tišina, sve se u meni pomiješalo nisam više znala što osjećam, samo su niz moje obraze potekle suze, nije bilo riječi. Svi se mole, svi osjećaju mir... Povratak dolje... susrećeš sve svoje sugrađane, svi pričaju sa svima, svi ti upućuju osmjeh kao da za njega nije potrebno mnogo, nitko ne misli na sebe po prvi put smo svi jednaki. Moram priznat to mi se jako svidjelo. Nema zavisti, nema ljubomore, pohlepe već samo podrška, ruka prijateljstva, pjesma... Ostala sam dirnuta jer sve te ljude susrećem gotovo svaki dan, a nikada ih nisam vidjela tako sretne. Ni jedna titula, profesija, novac nema smisla ovdje pred Marijom, svi smo samo ljudi!

Popodnevni ručak, kratki odmor i došlo je vrijeme ispovjedi, a potom sv. misa. Ogromni redovi, po nekoliko metara, a svi strpljivo čekaju po nekoliko sati da svoje grijehe stave pred Boga i pokaju se, te mole za oprost! I tako svi čisti, bez grijeha uz pjesmu i molitvu sudjelovali smo na sv. misi. Ono što sam osobno najjače doživjela i što mi je bilo najljepše bilo je klanjanje! Bio je mrak, svećenik na oltaru iza Presvetog, mnoštvo ljudi na koljeni-ma tako skrušeno se moli i slušaju riječi... riječi koje strašno diraju, pogađaju i bude u tebi nadu, osnažuju vjeru i otvaraju vrata srca u kojem se može naći samo ljubav! Svi se klečeći mole, zazivaju pomoć na raznim jezicima svijeta, nitko ne odustaje, nikome ne smeta mnoštvo ljudi iz cijeloga svijeta jer svi smo tu zbog istog «...jer nas je Gospa pozvala...». Tek tada vidiš da nisi sam, da toliko ljudi razmišlja slično kao i ti, da toliko ljudi vjeruje i moli se isto kao i ti, vidiš da imaš prijatelje. Jedine riječi koje izgovaraš su riječi zahvale!

«Isus te voli!» rekao je svećenik na kraju. Znali ste to? Ili si to ne želite priznati? A da li znate da Bog nikada ne spava? Jednom je netko rekao «Bog je ljubav u svem svojem djelova-nju, pa čak i kad to ne shvaćamo!»

Nakon klanjanja, šetnja gradom, a zatim počinak. I tako je došla nedjelja i trebali smo poći kući, no prije je valjalo otići na brdo ukazanja. To je mjesto gdje se Gospa 1981. g. prvi put ukazala, i danas su žive osobe koje su imale tu čast i danas svjedoče sa nimalo manje žara i prenose nam Gospine poruke. Na putu do Gospina kipa molili smo krunicu, i brzo smo došli do tog mjesta kuda Gospa hoda. Upitah se jesam li dostojna?

Nije bilo odgovora, molitva je smirila sva ta glupa i isprazna pitanja i sve je postalo tako lijepo . Nakon što smo se poklonili Mariji uputili smo se na nedjeljnu sv. misu u Sinj. To je bio vrhunac, za to smo se

pripremali na cijelom ovom hodočašću. Poklonili smo se Gospi Sinjskoj, posjetili muzej, te se uputili nazad kući. Svi sretni i ispunjeni razmjenjivali smo iskustva, a kada je riječi ponestalo nastupila je pjesma do Ogulina. Nisam htjela navoditi imena pojedinaca, jer to ne smatram pretjerano bitnim. Samo svima koji niste bili poručujem, nije mala stvar otići posjetiti Međugorje. Vama koji ste bili, nije mala stvar ako ne živite svaki dan onako kao što ste onaj vikend živjeli dolje... mirno, sretno, ispunjeno, s Bogom. Završit ću izrekom Charlesa de Foucaulda: «Evan-đelje se ne razumije ako se samo čita; ono se razumije samo ako se čini!».

Hodočasnica

Najkraći put prema Bogu jest ljubav prema čovjeku

Bog nam svakodnevno daruje veliku ljubav, obasjava nas svojom dobrotom koja nikada neće prestati. Svako-ga od nas Bog je osmislio i formirao kao osobe na način na koji je On to zamislio. Ono što je još važnije od toga jest to što nam je podario mogućnost da volimo druge, te se žrtvujemo za njih.

Ponekad se pitam zašto je Bog stvorio toliko ljudi? Zašto je stvorio mene? Kako uspijeva promatrati svakoga od nas, čuvati nas i voljeti? Kako mu se nismo zamjerili čineći tolike grijehe, tolika loša djela? Zašto nam sve oprašta samo ako se iskreno pokajemo?

Često sam razmišljala o tome, a odgovore na pitanja pronašla sam tek nakon nekoliko godina. Jedinstven odgovor na sva moja pitanja jest čovjek! Osoba do mene, susjed, malena beba, stara bakica… Nije važno ni ime,

MOZAIK

73

Kći Bilija Grahama je intervjuirana u jutarnjem programu američke televizije. Voditeljica Jane Clayson ju je upitala (u vezi s tragedijom u New Yorku 11. rujna 2001. godine):

- Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto takvo?

Anne Graham je dala pronicavi odgovor:- Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom trage-

dijom, baš kao što smo i mi sami, ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?

Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O’Hara (koja je poginula i njezino tijelo je nedavno pronađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama … Bibliju koja kaže: “Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga”, a mi smo se i s tim složili. Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopo-štovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli: “U redu”, jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno za našu djecu.

Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju djecu kada se ne ponašaju ko-rektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i tada složili.

Kasnije je netko opet rekao: “Dopustimo našim kćerima da abortiraju ako to žele, a to nećemo reći nji-hovim roditeljima.” I s time smo se složili.

Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: “Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, a da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali neće-mo reći njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi.” Opet smo se složili.

Tada su neki od izabranih na izborima rekli: “Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli.” Složivši se s njima mi smo

ni dob. Važna je naša funkcija. Stvorio nas je toliko da nam pokaže koliko nas voli, te da njegove ljubavi ima dovoljno za svakoga od nas. Njegove ljubavi ima za milijarde ljudi.

Zašto je stvorio mene i podario mi sve što imam? Ra-zlog je možda čak i pre-jednostavan. Dao mi je ljubav da ju podarim drugome, dao mi je snagu da ojačam onoga kome je to potrebno, dao mi je razumijevanje da slušam onoga tko je tužan, izgubljen… Dao mi je razum da donekle shvatim Njegove riječi. Da ljubim druge, te da im pomažem. Da po-mažem onome kome je to najnužnije i najpotrebnije. A to je opet čovjek.

Kako nas uspije sve čuvati, sve slušati? Upravo je nama dao osjet sluha da čujemo nevolje osobe kraj sebe, da je utješimo i pokušamo sačuvati. Zapravo, dao nam je svoje moći i zajedno s njima pokušavamo održati sklad u svijetu. To je upravo odgovor koji sam tražila, odgovor koji me veseli i daje nadu. Znajući da, ako nekoga volim i pružam mu ono najbolje od sebe i sama, sam bliže Bogu, radosnije započinjem svaki novi dan.

I odgovor na moje posljednje pitanje: Zašto nam sve oprašta? I taj odgovor glasi: čovjek. Ali ovoga puta za-sluga nije sasvim na svakom pojedincu, na svakome od nas. Odgovor je da je i meni Bog poslao neku osobu koja će me voljeti i čuvati, koja će mi davati snagu i ulijevati povjerenje… Osobu koja će biti, uz Boga, moj zemaljski anđeo čuvar.

Da nastavim dalje? Ne, idem radije pružiti ruku prijateljstva i ljubavi onome kome je potrebno. Jer Bog nas je zato stvorio. Ispunjavajući svoju božansku zadaću i obvezu, bliže smo Bogu i životu vječnome.

Marija Paušić

Bizarni intervju

MOZAIK

74

rekli: “Nije važno ako netko, uključujući predsjednika, čini sve što ga volja, sve dok sam zaposlen i dok eko-nomija dobro stoji.”

Poslije toga netko je rekao: “Tiskajmo revije sa sli-kama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti žen-skog tijela.” Opet smo rekli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i sljedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli “Dobro” , jer oni imaju pravo na slobodu riječi.

Zatim je industrija zabave rekla: “Napravimo TV progra-me i filmove koji potiču blasfe-miju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje.” Mi smo tada odgovorili: “Ma to je samo za-bava, nema tu nikakvih poslje-dica i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo napri-jed.”

Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I za-što se usuđuju ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i inten-zivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: “Žanjemo ono što smo posijali.”

“Dragi Bože, zašto nisi spasio malu djevojčicu ubi-jenu u učionici? Srdačni pozdrav, zabrinuti student.” I uslijedio je odgovor: “Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdrav, BOG.”

Bizarno je kako ljudi bez razmišljanja stavljaju Boga beskrajno daleko od sebe i kako se onda čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi vjeruju ono-me što pišu novine i kako se protive onome što piše Bi-blija. Čudno je kako svi žele ići u raj, ali u isto vrijeme

ne žele vjerovati, ne žele misliti i ne žele činiti ništa od onoga što kaže Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže: “Vjerujem u Boga”, a ipak slijedi Sotonu.

Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihva-ćamo biti suđeni. Nepojmljivo je kako smo odlučni u slanju tisuću igara i viceva e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, uglavnom dvaput pro-mislimo prije nego što odlučimo sudjelovati. Teško je shvatljivo kako besramni, sirovi, vulgarni i opsceni sadržaji slobodno plove Mrežom, dok su javne rasprave o Bogu u školi ili na radnom mjestu uglavnom zaustavljene ili štoviše zabranjene zakonom. Bizarno je da se netko može “zapaliti” za Krista u nedjelju, dok je On nevidljiv u njegovu životu u ostale dane tjedna.

Smijete se? Bizarno je da se ovu poruku ne usudimo poslati svima iz našega adresara, jer nismo sigurni da su vjernici. Teško je shvatljivo da sam više zaokupljen time što će ljudi misliti o meni, umjesto da se brinem o tome što će Bog misliti o meni. Jeste li se zamislili?

Proslijedite i drugima da ovo pročitaju ako mislite da je vrijedno. Ako pak ne, bacite tekst u smeće … nit-ko neće saznati …

PrijateljAko si prijatelj pravipruži mi ruku svoju.Ako si prijatelj pravipodijeli sa mnom tugu moju.

Ako si prijatelj pravisa mnom podijeli i sreću.Ako te nekad nevolja stignenapustit te neću.

Jer prijatelj pravi u dobru i zlu,to svatko treba znati.Svom prijatelju uvijek morabar lijepu riječ dati.

Ako si prijatelj pravija ću tvoj prijatelj biti.Skupa ćemo podijeliti radost,ako treba i suze liti.

Ako si prijatelj pravi…

MOZAIK

75

Udruga ZNG bataljun Klek u MeđugorjuU organizaciji Udruge ZNG bataljun Klek 30-tak članova

Udruge i članova njihovih obitelji krenulo je u rujnu ove godine put Međugorja i Trogira u povratku. Nakon 16 godina i dalje za-jedno, Gospa i njoj vjerni, koji već drugu godinu hodočaste svojoj zaštitnici. Dva dana molitve, zahvale, utjecanja Gospi opet su po-kazala da je bila i uvijek će biti tu. «Uzalud mi pamet sve govore rađa i uzalud su usta i gorka i slana...» napisa Baudleire, istina, no nastavljajući njegove riječi izmijeniti ih treba jer nakon Međugorja možete sigurno znati da Vaša duša nije više bez jarbola sama usred oceana, a nakon razgledavanja Trogira možete potvrditi rečenicu jednog povjesničara

«Kada bi izgubili sve povijesne knjige i znanja, a kada bi ostao samo grad Trogir, izgubili bi ništa.» Blanka Poljak

Blagoslov kruha u Caritasovom domu“Biskup Srećko Badurina”

U Caritasovom domu “Biskup Srećko Badurina” u Ogulinu održana je 17. listopada svečanost u povodu Dana zahvalnosti za plodove zemlje, odnosno dana kru-ha. Po tradiciji štićenike doma na čelu s ravnateljicom Ružicom Salopek posjetili su učenici OŠ Ivane Brlić Mažuranić, koji su tom prigodom izveli program, a na-stupio je zbor pod vodstvom prof. Hane Paver. Djelat-

nici škole na čelu s ravnateljicom Marijom Lovrić daro-vali su štićenike doma kruhom i krušnim proizvodima i voćem, dok su djelatnice doma za svoje goste pripremi-le kolače. Kruh je blagoslovio župnik Tomislav Rogić osvrnuvši se na pojam “kruh sa 7 kora” te o značaju strpljivosti i ljubavi u životu osoba treće životne dobi.

Z. Ranogajec

Dječji vrtić- 50 godina u odgoju najmlađihZbrinuti djecu predškolskog uzrasta, brinuti o

njihovom zdravlju i općem boljitku osnovni je za-datak predškolske ustanove pa tako i dječjeg vrtića “Bistrac”. I tako već više od 50 godina. Prve početke brige o djeci predškolskog uzrasta nalazimo daleke 1929.godine. Tada su brigu o maloj djeci sa puno lju-bavi vodile časne sestre milosrdnice do početka dru-gog svjetskog rata.

Prvi dječji vrtić otvoren je 13. studenog 1956.godine u današnjoj ulici Ivane Brlić Mažuranić u nekadašnjoj Kuzmanićevoj kući. Ubrzo nakon otvaranja nije mogao smjestiti svu djecu, pa je 1960.g. počela izgradnja novog vrtića u ulici Petra Preradovića na današnjoj lokaciji. Takav vrtić sa dvije odgojne skupine postojao je do 1976.g. kada započinje izgradnja novog objekta.

Novi objekat bio je u to vrijeme suvremen i funkcionalan u potpunosti prilagođen potrebama predškolske djece. Danas dječji vrtić “Bistrac” zbrinjava 140 djece u primarnom programu podijeljenih u 6 odgojnih skupina, 75 djece u programu predškole, te s 21 djetetom u igraonici.

Rad sa predškolskom djecom temelji se na spoznaji da je doba djetinjstva temeljno razdoblje čovjekova života koje postavlja smjernice za daljnji razvoj ličnosti. To je doba otkrivanja, stvaranja i afirmiranja djetetove osobno-sti. Kroz sadržaje odgojno obrazovnog rada pozornost se posvećuje obilježavanju vjerskih blagdana. Posebno se radujemo Božiću. To je vrijeme radosti, igre, opuštanja, darivanja i obiteljskog zajedništva. Aktivnosti se provode kroz igru, uz koju dijete raste i razvija se. Ako dijete u najranijoj dobi živi okružen toplinom, ljubavlju i razumi-jevanjem pobudit će se zanimanje za otkrivanjem ljepote svijeta, od Boga stvorenog.

Ivanka Turković

MOZAIK

76

KruhVrijednim rukama zrno je posijano,vrijednim rukama brašno samljeveno.Vrijedne ga ruke mijesile i ljubavlju sladile,a slatki kruh Bogom dan,za sve ljude darovan.Kruh je nešto više od zlata,kruh je nešto više od blaga.Kruh je toplina i ljeti i zimi,kruh u nama živi. Lorena Lovrić, III.r

Kruh koji hraniKruh koji hrani sve ljude, sve koji postoje na ovoj zemlji, taj kruh ima svoje

posebno ime. Taj kruh smatram kruhom života. Taj me kruh spaja i na neki način povezuje s drugima na kraj svijeta. Taj je kruh pun topline i života. Ali taj kruhu ima ljubav, sreću i prijateljstvo. Kada taj kruh pojedem u meni je ta ljubav i ta sre-ća, radost i prijateljstvo od tog svetog kruha.

Helena Kirasić, III.r

Kruh preda mnomMnoga pjesma počivaizmeđu nas i kruha na stolu.Nije riječ samoo kiticama naših usanakoje dodiruju rubove pogače.

Riječ je o našim rukamakoje svjedoče vatru.Riječ je i o svemu onomušto se rodiloili što je umrlona putu od naših rukui kruha na stolu.Jedan je kruh preda mnom

ali je neznanokoliko duša blagujenjegov miris.Jedan je kruhpreda mnomdovoljno da osjetimprisutnost onihkoji su se u njemu dali.

Leonarda Jelić, IV.b

Majčina ljubav i u kruhuKada majka topao kruh na stol stavi, onda nas sve povezuje. U tom kruhu

krije se majčina ljubav, ta je ljubav toliko velika da se od nje i sam kruh rumeni. Majka nam peče kruh iz velike ljubav i zahvalna sam Bogu i majci što nam daju kruh naš svagdanji. Brašno i voda, malo soli čine poslasticu ljubavi. Majka nas voli i daruje nam nesebičnu ljubav, a ljubav je u kruhu. Za tu majčinu ljubav moje srce kuca.

Lucija Puškarić, IV.a

MOZAIK

77

Kruh na mom stoluJako volim kruh. Pogotovo kruh moje bake. Volim

jesti fini kruh dok je još topao. Ne mogu zamisliti život bez kruha. Moja baka uvijek govori da je kruh blago koje treba cijeniti. Ja kruh cijenim i volim. Jako volim kruh sa sjemenkama i fini, bijeli kruh. Volim blagovati kruh sa svojom obitelji jer se tada okupimo svi za sto-lom i zahvaljujemo Isusu na plodovima njegove ljuba-vi.

Melita Matovina VI. c

KruhŽito je kruh,u kruhu žito sveto.Žito je životponovno rođenu svako ljeto

od žetve do žetve,vjekom,dovijeka…kruh naš svagdašnjinas uvijek na stolu čeka. Josip Salopek VI.c

Kruh na mom stoluUskoro su Dani kruha. Sve obitelji peku kolače i mjese

kruh. I u našoj školi se razgovara o kruhu. Razrednica nam je neki dan rekla da ne bacamo kruh kad padne na pod nego ga uzmemo i poljubimo. Za mene je kruh znak po-štovanja jer bez kruha ne bismo mogli živjeti. Neki ljudi ne znaju cijeniti ni ono malo stvari što im je ostalo, a kamoli kruh. Kad moja baka za Dane kruha bude pekla kruh uzeti ću ga i načiniti križ. Voljela bih da ljudi u svijetu međusobno dijele jedni s drugima, kao u onoj izreci “Podijeli svoj kruh s gladnima”.

Eni Turkalj V.c

Dar s nebaJesenje žitopoznato je svimai po poljima gapuno ima.

Zrno po zrnomelje se u mlinukad se kruh pečeon osjeti toplinu.

Kad se kruh ispeče nema za nas veće srećeon krasi naš stoli kad ga jedemo ne osjeća bol.

Od Boga on je dari nikad se ne ugasi njegov žarzato ga dijeliti trebajer je on dar sa neba.

Zahvala za kruhRuke seljaka pune žuljeva, znojno čelo, prašnjavo

odijelo. Koliko je truda trebalo da dođe na naš stol kruh naš svagdanji? Koliko muke i vremena da ne bismo ostali bez tog skromnog komada kruha? Koliko ljubavi i rada da bismo imali što jesti? A opet koliko malo po-štovanja prema seljaku, koliko prezira prema običnom radniku, poljoprivredniku, mlinaru i pekaru? Koliko ih malo cijeni čovjek 21 stoljeća!

Kruh – hrana naših predaka za tijelo i dušu. S ko-likom su ljubavlju naše bake utiskivale znak križa na tijesto koje su pomno stavljale u skromne seoske peći kako bi kruh bio spreman za djecu! Provodile su noći i dočekivale zoru mijeseći tijesto, pripremajući kruh. Uz slabo svjetlo svijeće, čekajući svoje pomorce i radnike iz daljine, gledale su u raspelo tiho izgovarajući moli-tve: za grudu zemlje, za šaku brašna, za čašu vode.

Kruh – hrana naših predaka za tijelo i dušu. Kla-njajući se pred svetom prilikom Kruha molile su utje-lovljenog Spasitelja za svoju djecu, muževe, braću i sestre. Primajući Tijelo Jaganjca Božjega, uzimale su Krista posvećenog na oltaru, Krista pod prilikama kru-ha. Onoga koji je rekao: «Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta» (Iv 6,51).

I zaista, uzimajući kruh na korist duše i tijela ko-liko moramo zahvaljivati Onomu koji ga daje, za ko-jega Njegov Sin kaže: «Otac vaš zna da vam je sve to potrebno» (Lk 12,30). Zahvaljivati na kruhu, a gleda-ti brata kako gladuje, nije zahvalnost nego licemjerje. Zahvaljivati, ispunjavajući Gospodnje riječi: «Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni uči-niste» (Mt 25,40) prava je zahvalnost.

Željko Mačić

MOZAIK

78

Protekla godina udruge udomiteljskih obitelji “ Drvo života” Ogulin

Osnivačka skupština udomiteljskih obitelji za nez-brinutu djecu te stare i nemoćne održana je 25. 11. 2005. Prisustvuje dvanaest članova te se izabire predsjedniš-tvo koje je jednoglasno prihvaćeno.

Sastavljen je i statut udruge koja će djelovati pod imenom Udruga udomiteljskih obitelji “Drvo života” Ogulin. Utvrđena su pravila koja se odnose na zaštitu štićenika, njihova prava za bolju kvalitetu suživota, a koja se odnose i na prava i zaštitu udomiteljskih obi-telji.

Statut se prosljeđuje u Županiju i tamo je prihvaćen i upisan 25. 11. 2005. u Uredu državne uprave Karlo-vačke županije. Odobren od ministarstva i upisan pod M. B. 2024292, 30. 12. 2005. Obavljen je razgovor s gđom. ravnateljicom socijalne skrbi Ogulin Vesnom Seljan te predan statut udruge. Razgovor je obavljen i s gospodinom gradonačelnikom Nikolom Magdićem, saborskim zastupnikom gospo-dinom Ivanom Vučićem te sa ravnateljicom Crvenog križa gospođom Željkom Zatezalo. Svi nam daju sveopću potporu u našem radu. Pomažu nam i djelatnici radio Ogulina pu-tem javnog informiranja i gospodin Darko Pribanić, koji nam otvara Internet portal.

Na poziv župnika Tomislava Rogića 24. 2. 2006. prisustvujemo duhovnoj obnovi te druženju, svećenika, časnih sestara, predstavnika Caritasa Gos-pićko–senjske biskupije, djelatnika opće bolnice Ogu-lin i ostalih općina, te staračkih domova i udomiteljskih obitelji. Svima je cilj poboljšanje suradnje, kvaliteta života, kako našim štićenicima tako i svima s kojima kontaktiramo.

Zahvaljujemo na obostranom druženju te potpori mons. Tomislava Šporčića koji je saslušao naše proble-me, dao nam potporu i savjete u daljnjem radu. Posebnu zahvalnost na humanitarnoj pomoći koju nam je ponu-

dila gospođa Ivana Bilen u ime Caritasa Gospićko–senjske biskupije koja je i stigla 13. 03. 2006. Zahvalju-jemo gospođi Dorici Nikolić iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koja nas je pozvala u dva navrata na razgovor i daje nam punu podršku u radu. Predstavnici udruge odlaze 29. 09. 2006. na skup udruga Republi-ke Hrvatske u Čakovec s ciljem da pristupimo u savez udruge. Prva svečana skupština Udomiteljskih obitelji

“Drvo života” Ogulin, održana je 17. 11. 2006. na kojoj sudjeluju i počasni člano-vi. U radnom dijelu skupštine čuli smo izvješće gđe. Predsjednice udruge Milene Pavlović o radu udruge protekle godine, izvješće blagajnika o blagajničkom poslo-vanju, te izvješće nadzornog odbora.

Počasni gosti izrazili su svoje pohvale te potporu i želje za još boljom i kvalitetni-jom suradnjom. Župnik Rogić pozvao nas je 21. 11. 2006. na duhovnu obnovu i dru-ženje prigodom proslave blagdana Gospe od Zdravlja. Na inicijativu svih članova udruge, što je jednoglasno prihvaćeno, 21.

studenoga - blagdan Gospe od Zdravlja izabran je kao naš dan Udruge udomiteljskih obitelji “Drvo života” Ogulin koji će se svake godine obilježavati duhovnom obnovom te misom uz suradnju s župnikom.

Velika hvala svima na potpori i suradnji, neka opro-ste ako smo koga ne namjerno izostavili. Mi nastav-ljamo dalje s voljom i ljubavi uz Božji blagoslov koji želimo svima.

“Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje”

Glazbena kontaminacija Hrvatske turbo folkomPrvi demokratski izbori, stvaranje samostane i neovisne hrvatske države, Domovinski rat, mirna reintegracija,

suradnja s Haškim tribunalom, eurointegracijski procesi, sve su to događaji koji su obilježili najturbulentijih 15 godina hrvatske povijesti. Hrvatska je doživjela katarzu i konačno ostvarenje tisućljetnog sna, a generacije ro-đene u neovisnoj državi već su u drugom desetljeću života. Najburnije razdoblje hrvatske povijesti neizostavno su obilježili i brojni sociološki procesi kojima je promijenjeno lice nacije. Osim konačne demokracije u kojoj se «normalno diše» i razvija, za prosječnog Europljanina zdravi patriotizam, javljaju se i negativne posljedice po-stratovske Hrvatske.

MOZAIK

79

Mnogi sociolozi kulture ističu zabrinjavajuću pojavu: veliki dio populacije mladih sve više pokazuje sklonost prema laganijim glazbenim izričajima, lako-glazbenih nota kičastog izričaja koje prije niti u primisli nisu nalazile upo-rišta kod urbane mladeži. U rubrikama crnih kronika redo-vito se nalaze narodnjački klubovi u kojima dominira turbo folk glazba, u kojima se redovito remeti javni red i mir s težim posljedicama. Stupidni tekstovi tipa: Sjela mala na raketu, Kavana se zatvorila, Bećarac za svekrvu itd. uz be-zlični sintetski ritam harmonike razvija kod slušača najniže strasti koje onda kulminiraju i čestim fizičkim sukobima. Mladi koji su nekada slušali Dinu Dvornika, Film, Prljavo kazalište, Azru, pa sve do njihovih roditelja koji su slušali

Grupu 220, Time, a djedovi Crvene koralje sada su opsjednuti pjevačicama s Istoka, ali i njihovim klonovima iz Hrvatske koji izvode istu vrstu glazbenog šunda. “Pevaljkama” su opsjednuti i oni koji su nekada svoju emotivnu stranu obogaćivali bogatim fundusom hrvatske zabavne glazbe, nikle na djelima umjetnika kao što su Arsen De-dić, Vice Vukov, Mišo Kovač, Gabi Novak, Meri Cetinić ili Oliver Dragojević.

Slušajući glazbu mladih koja se vrti na njihovim sveprisutnim MP3, dominira opet lakoglazbeni šund. Poseb-no je to vidljivo na raznim izletima, rođendanima i sličnim proslavama u obiteljskom okruženju. Hrvatskih gra-dovi oblijepljeni su plakatima novokomponiranih «zvijezda», a mladi u prijestolnici luduju uz isprazne tekstove i najsirovije ritmove. Na prste jedne ruke se u gradovima mogu pronaći kafići u kojima se pušta rock ili zabavna glazba. Ono što sam osobno sma-trao šokom je slučajni dolazak u jedan gradić u samom srcu Hrvatske gdje se u kafiću na automatu vrtila glazba turbo folka, a srednjoškolke su s ne-pogrešivom točnošću pjevušile znajući sve stihove. Da ih čuje Tin Ujević vjerojatno bi se okrenuo u grobu. Sve navedeno su posljedice, no ono što mnoge zanima je pronaći uzroke takvom stanju.

Mladi su kategorija koja je najotvorenija i najranjivija na strane utjeca-je, a gledajući hrvatski medijski prostor, kojeg personificira RTL televizija sa svojom razvikanom ponudom Big Brothera, kao i državne televizije u kojoj sapunice zauzimaju također vidno mjesto, a od glazbeno-edukativnih emisija se sve svodi na jeftine spektakle, ništa nije čudno. Država preko medija nedovoljno vrši odgojnu funkciju kao i ulogu neophodnog korekti-va. Na sličnom tragu su i specijalni listovi namijenjeni mladima, koji samo podilaze u komercijalnoj pomami, a niti slučajno ne žele djelovati odgojno. Gdje li su otišla ona vremena Plavog vjesnika ili Poleta kada je tadašnji tisak odgajao i stvarao mladež koja kritički reagira na sve pojave u kulturi

i životu. Apsurd je veći što sada nemamo nika-kvih političkih tutora. Uzroci tome leže i u ne-zainteresiranosti roditelja za hobije svoje djece i njihovom nedovoljnom odgojnom utjecaju, baš kao i škole i Crkve.

Ipak kada sam na nekoliko zadnjih koncerata REM-a, Gibonija, i Phila Collinsa vidio tisuće mladih, vjerujem da bitka nije izgubljena. Pogotovo kada nam je Bog poslao mladog, pametnog čovjeka, intelektualca, dokazanog domoljuba, vrsnog nogo-metaša s karizmom stečenom u ligama petice, rockera sa socijalno angažiranom poe-zijom, Slavena Bilića. Nacija je dobila novog idola koji je prvi veliki test imao upravo s trojicom igrača ljubitelja turbo folka koji su narušili atmosferu u nacionalnom timu, pred prvi službeni susret u Rusiji, noćnim tulumarenjem u sumnjivom klubu. Slaven je to na zadovoljstvo nogometne javnosti riješio najučinkovitije, a pametnima su nje-

govi potezi najbolji poučak za obrasce ponašanja, a mladima putokaz za identifikaciju. Za razliku od Slavenove sumještanke Severine Vučković koja je (ne)svjesno svojom eurovizijskom štiklom još više zagadila medijsku scenu Hrvatske. Srećom po takve, nacija se polako okreće od takvih uradaka, zahvaljujući i novom nacionalnom uzoru Slavenu Biliću.

Zvonko Ranogajec

MOZAIK

80

Žalosno je to koliko su ljudi danas opterećeni s onim IMATI! Do kojih dubina seže njihova nesigur-nost, kad se pod svaku cijenu žele opasati zidinama materijalizma?

Svi žele – imati kuću, vikendicu, stan, odjeću, lje-tovanje ovdje, zimovanje ondje, automobil, jahtu, što li sve ne. U svemu tome ja vidim samo strah od ljudi. Koliko su ti strahovi jaki kad su postali temeljno upori-šte na kojem ljudi grade svoju osobnu filozofiju života, a ta se od prilike sastoji u slijedećem: što više budem imao, manje će mi ljudi trebati, i na taj način mi nitko više neće moći nanositi bol.

Točno je to, prijatelju moj tužni! Nitko ti više neće moći nanijeti bol, ali ni pružiti radost. I na taj si na-čin sam sebe osudio na smrt, jer što je život u kojem nema ni patnje, ni boli? Predajmo tu bol Onome koji će nas osloboditi, a istovremeno obogatiti! Osvijestimo činjenicu da smo ovdje jedan ZA drugoga, a ne jedan PROTIV drugoga! Možda me moj brat ne razumije, ne prihvaća me, a ni temelje na kojima gradim svoj život. Svakodnevno ruši moje dostojanstvo, ponižava me,

moju obitelj, moje porijeklo; podcjenjuje moje sposob-nosti, neda mi zapravo govoriti.

Što da radim s takvim bratom u Kristu?Je li rješenje sazidati svoje osobno carstvo i učiniti

da te ljudi vole zbog onoga što imaš ili zbog titule koju ćeš u društvu steći?

U tom ćeš slučaju, dakako, oko sebe uvijek imati ljude, ali ne zato što te vole već više zato što te se boje, jer imao bi moć činiti dobro, ali i zlo, i tako si opet sam i nesretan. Mnogo je stranputica kojima ljudi kreću kada ne žele prihvatiti patnje života. Svakoj od njih uzrok je strah. I što čovjek više bježi sve je nesigurniji i sve je nesretniji.

I stoga ti nema druge, čitatelju moj, subrate u Kri-stu, nego prihvatiti tog brata koji te vrijeđa. Gledaj na njega kao na siromaha u ljubavi, a to je, kažem ti, najte-ži oblik siromaštva: ne osjetiti nikad koliko si ljubljen,

koliko Bog zbog tebe pati, koliko te snažno želi priviti uz svoje skute, koliko želi da osjetiš radost života – ra-dost DARIVANJA.

Renata Špehar – Vojvodić

Siromaštvo bogataša

Na drugoj straniTaj dan je, na prvi pogled izgledao kao sva-

ki drugi, no pokazalo se da će biti kao niti jedan prije njega, prekretnica cijelog života jedno-stavnog čovjeka koji nije vjerovao da takvo što postoji. Ovo je njegova priča!

Tog jutra, kao i svakog drugog, probudi-lo me bučno cvrkutanje vrabaca koji po cijele dane, kao da nemaju ništa pametnijega raditi nego sjediti na ogradi balkona pokraj moje spa-vaće sobe i pjevati svoje vesele pjesmice. Kao da im je najveća zabava mene živcirati. Neki bi možda rekli da je lijepo čuti kako pjevaju ptice posebice u velegradu, no kada to pjevanje traje po cijele dane, uzrokuje probleme pri spavanju. Posljedica je umor koji se pokazuje na radnom

MOZAIK

81

mjestu tako da cijelo vrijeme zijevam, a to nije ništa prema tome da mi glava počinje padati od sna pred računa-lom. Tako sam jednom izbrisao važnu prezentaciju za koju sam morao četiri dana raditi u prekovremenim satima, kako bih je ponovno napisao. Prvo što bi prijatelji primijetili na mom licu bili su crni podočnjaci zbog kojih sam nosio sunčane naočale. I takvim sam ja vrapcima bacao mrvice kruha! No, ostavimo vrapce sada na miru.

Kad sam se probudio ili bolje rečeno kad sam bio probuđen, bilo je nekoliko minuta prije šest. Pošto nisam više mogao spavati otišao sam si napraviti kavu u nadi da će me možda razbuditi, no umjesto šećera uzeo sam, ne podižući pogled na regal, sol tako da je kava završila u sudoperu, a za novu nije bilo vremena te sam ju odlučio popiti na radnom mjestu.

Bilo je već sedam i petnaest, te sam se morao požuriti kako bi na vrijeme stigao do tramvaja koji dolazi svakih pola sata. Na svu sreću stajalište tramvaja nije daleko od moga stana i sve bi bilo prošlo dobro da na pola puta nisam primijetio da sam zaboravio mobitel na kuhinjskom stolu. Morao sam se vratiti jer mi je to bio privatni i službeni mobitel pa je dan na radnom mjestu bez njega nezamisliv!

Činilo mi se kao vječnost dok sam stigao do stana, otključao vrata, uzeo mobitel i ponovno krenuo prema tramvajskom stajalištu. Pošto je već bilo pet minuta do osam potrčao sam i zamalo se spotaknuo o psića koji se iznenada pojavio iza ugla. U žurbi sam još telefonirao da javim šefu da ću zakasniti. Kad sam iza ugla vidio da ljudi već ulaze u tramvaj još sam brže potrčao i istrčao na cestu ne primijetivši, u svoj brzini i panici, da je za pješake crveno svjetlo na semaforu! Na sredini pješačkog prijelaza ispala mi je mapa koju sam držao pod pazuhom dok sam telefonirao. Kad sam se sagnuo da ju podignem odjednom sam začuo trubljenje i naglo kočenje nekog auta u mojoj blizini. Dignuo sam pogled da vidim što se događa....

Što sam, gdje sam!. Taj sjaj, odakle dolazi?! Nisam si mogao obja-sniti tu cijelu situaciju, ali, zar, pa.... nisam valjda mrtav?!

Pa da, onaj auto, on je kočio i trubio zbog mene! Što sada? Nisam još spreman da se oprostim sa životom, snovima, mojim dragima, a nisam ni račun od struje još platio, dobit ću tužbu pa moram još više plati...ti...ti... Pa što je meni! Kakvi računi, kakva plaćanja! Mrtav sam, tamo kamo ja sad idem nema novaca i računa! Jao meni, ali kad smo već kod toga, kamo uopće idem? Gore ili dolje? Odjednom dobih osjećaj kao da me probilo sto mačeva.

Što ako idem u pakao, neeeeeeee, nisam spreman cijelu vječnost raditi pod takvim temperaturama i mukama! Da vidimo, što sam zgriješio…? Nisam prepustio onoj starici prekjučer mjesto u tramvaju, nisam bla....bla....bla... To mi sada isto više neće pomoći!

Odjednom začuh glas, dosta dubok, ali ugodan. Glas je dolazio očito iz daljine, ali svugdje oko mene bilo je bijelilo, bijeli sjaj? Odjednom osjetih neki lagani povjetarac. Iza mene se pojavi neki čovjek. Nisam mu mogao vidjeti lice jer mu je lice sakrivala nekakva magla. Tko bi to mogao biti ovdje, u ničemu? Odjednom mi je sinu-lo! Pa to je Bog! Odmah sam se naklonio i prekrižio, nisam znao što radim kad je ovo bila tako nesvakidašnja situacija. Kad to ‘’doživiš’’ ne možeš nikome o tome pričati jer,… pa, reći ću ovako, spriječen si na neograničeno vrijeme, haha.

U svim tim molitvama i gestama koje sam radio od uzbuđenja, a Bog osobno stoji pred mnom, odjednom me prekine neki gromki glas. Nakon što sam se sabrao, Gospodin progovori: <Nije ti vrijeme!> Što, nije mi vrije-me, što bi to trebalo značiti, gunđao sam u sebi. Odjednom svjetlost još jače zasja, a kad je prestala, Boga više nije bilo! Zašto me je ostavio? Odjednom se počelo tresti ispod mojih nogu, sve jače i jače. Po sredini se počela otvarati neka pukotina. Bijaše sve veća i veća. Odjednom je poda mnom propao pod, a ja počeo padati u nekakvu crvenu rupu bez dna. Mislio sam da je gotovo.... «Živ je, možete ga sada preuzeti», bilo je prvo što sam čuo kad sam otvorio oči. Naime, auto me nije udario, već sam ja od straha pao u nesvijest i glavom udario o beton. Nakon dva dana u bolnici pustili su me kući, a ja sam ta dva dana u krevetu iskoristio da dobro razmislim o svom snu, ako je to uopće bio san? Nikad’ se ne zna?!

P.S. Račune sam platio na vrijeme, otišao sam na ispovijed, a onim dosadnim vrapcima sam postavio hranilicu na nekom obližnjem stablu, tako da sam konačno odmoran mogao ići na posao!

Dino Paušić

MOZAIK

82

Nauči sretan bitiIma zdravlje, ljubav, dom,al’ čovjek ipak radi po svomi teško se snalaziu svijetu tom.

Čovjek stalno nešto novo želi,nešto novo hoćehoće nešto još brže, još bolje,još jače, još ljepše i veće.

Međutim i kad pobjeđuje,i kad je pobjednik,i kad sjedne na tron,ipak nije zadovoljan on.

I kad mu se srećana sva usta smije,njegovo srceipak zadovoljno nije.

Možete li mi reći,kako čovjek da pronađesamo svoj, svoj vlastiti put,put ka sreći?

Čovjek je bićerođeno da uči, stvara i mijenja,al’ što se to u njegovom srcu krije,kad i na cilj stigne,ipak zadovoljno nije.

Čovjek mora napretku težiti,ali i znati, kada stati.Treba naučiti sretan biti,svoju sreću prepoznati,svoj uspjeh cijeniti,malim stvarima se veseliti,životu radovatii svoju sreću s drugima dijeliti.

Čovječe, ne troši vrijeme uzalud,tražeći sreću posvud.Sreća je tamo gdje ti je dom,sreća je u srcu tvom. Nada Stipetić

Oguline, grade mojNa obalama Dobre - rijeke,na podnožju Klek – planine,pružio si svoje grane,rodni grade Oguline.

Ogulinci su veseljaci,odani porodici,al’ kad domovinu opasnost vreba,oni su uvijek tamo gdje treba.

Lijep si grade Oguline,asfaltiran, uredan,cvijećem okićen.A stari grad Frankopanponosno na stijeni stojii više od pet stotina godina broji.

Našu sreću mutinezaposlenih poveći broj,kako riješiti problem taj,tiho mi šapni grade moj.

Ima li neki Ogulinčinakoji to odgonetnuti može i zna,nek se javi,dignut ćemo za njegaprsta dva.

Mladi, ostavite barem nakratko,kafiće i diskače,krenite hitro u «biznis-boj»za bolji život svoj

Nek’ sreća zakuca na vrata svima,i velikima i malenima,i starima i mladima,bolesnima i zdravima,svima, svima

Na obalama Dobre – rijeke,na podnožju Klek – planineoj, Oguline, Oguline, oj,najdraži grade moj! Nada Stipetić

POEZIJA

83

Sinoć na grobljuSinoć na groblju puno, puno cvijeća Iznad sudbina sretnih i kletih I more upaljenih svijeća O Danu mrtvih i Svih svetih...

Suzom pomolih se za oca Kojeg ne vidim već dvadeset ljetaI za fratre čija gledam imena I za sve mrtve ovoga svijeta.

A brat mi dušu k’o da razumije Pa šuti dok mu ispaćeno oko gledam Posvetili mi smo suze obadvije I srca izbodena od mačeva sedam.

Mora biti mjesto gdje ljubav ne boli I gdje čovjek živeći smrt čekat neće – Zašto bi netko tko silno voli Nesreću živio umjesto sreće?

Momu pak grobu tko li će doći?Neka bude Božja volja! Smrt je živa u ovoj prekrasnoj noći Smrt je sveta – od života bolja!

Zbogom cvijeće i svijeće i tebi noći Zbogom fratri, oče i svi vi mrtvi ispod groba Jednom ću vam i ja doći, kada kiša i vjetar bude – Volim kišu i vjetar i sve svete, mrtve ljude!

Sinoć na groblju puno, puno cvijeća Iznad sudbina sretnih i kletih I more upaljenih svijeća O Danu mrtvih i Svih svetih... fra Slaven Mijatović

Hvala ti GospodineHvala ti Gospodineza mirisne zore i rana jutra,kapi rose i cvrkut ptica.Hvala ti!

Hvala ti Gospodineza kišu što rosii sunce što me grije,za vjetar što se čas gnijezdičas valja u mojoj kosi.Hvala ti!

Hvala ti Gospodineza sumrak prvi i večeri tiheza mjesec žutii zvijezde što sjaje.Hvala ti!

Zaboravih skoro najvažnije reći:za zdravlje i snagu,mudrost i znanje,skromnost i ljubav,strpljenje i naduu današnjem danu.Hvala ti! Marija

POEZIJA

84

U pubertetu se mijenjamo. To naravno svi znaju koji su prošli kroz njega. Donosimo razne odlu-ke, želimo postati drugačiji, nove osobe, isprobavamo nove stvari. Javlja se želja za upoznavanje no-vih stvari i osoba, pa tako i spo-sobnosti i znanja.

Moja poznanica, odlična je učenica, ali ništa joj tako ne leži kao strani jezici. Uz obvezan en-gleski jezik u školi učila je i nje-mački, a uz to pohađala i vanškolske tečajeve za učenje engleskog, njemačkog i talijanskog jezika. Zanimao ju je kineski, pa me zamolila da se malo raspitam uči li netko u Ogulinu kineski jezik i pismo. Začuđeno sam uputila svoj pogled prema njoj i kroz šalu rekla da bi mogla učiti portugalski, španjolski, francuski, a mož-da i neki sasvim nama nepoznati, koji govori narod u Africi. Uzdahnula je i razmislila u sebi, a ja sam joj odgovorila da ću pokušati saznati i potruditi se koliko budem mogla, a ona mi se unaprijed zahvalila.

Za vrijeme večernje molitve, razmislih malo o da-našnjim mladima. I ja tu spadam, ne poričem to, ali kao da nemaju vremena ili ga ne želi pronaći da posjete hram Božji i obrate se svom Spasitelju. Da bi se obra-tili Bogu ne treba nam poseban nauk, samo srce, dobra duša i isključivo želja. Moji vršnjaci rijetko su viđeni na nedjeljnim misama. Ponekad se čini kao da im je zabranjen ulazak ili kao da se boje Boga. Ali ništa od toga nije istina. U crkvu smo uvijek dobrodošli. Bog

nas sve jednako voli i prihvaća, zove i treba, jer mi smo njegova djeca. Strah Božji primismo na Svetoj potvrdi ili Krizmi, ali to ne znači da ne smijemo ući u crkvu ili sjesti u prve klupe bliže Bogu. Neki su to stvarno krivo protuma-čili. Pomolih se za prijatelje da nađu izlaz i spas u Bogu, svom nebeskom Ocu jer nam On uvijek oprašta i sve nas voli. Najmanje što možemo učiniti je pomoliti se,

otići na nedjeljnu misu…Dođoh u školu i na vratima učionice čeka me moja

prijateljica iz susjedne učionice i pita jesam li uspje-la nešto saznati o kineskom jeziku? Na to sam rekla: «Dragi Bože, prosvijetli joj um!» Ona se zamisli i po-gne glavu, a nedugo zatim reče: «Znaš jutros sam mno-go razmišljala…» Ja ju prekinem i kažem: »Na kojem jeziku?» Ona mi odgovori: «Znaš shvatila sam nešto.» Sad sam se zainteresirala, zasigurno je otkrila da nikad nije učila ruski ili arapski, pa želi probati - mislim u sebi. Ona me iznenadila i rekla nešto sasvim neočeki-vano: «Govorim sve jezike, a ne znam Božji!» Vjeruj-te, stvarno me ugodno iznenadila i obradovala svojom izjavom.

Ima nade za današnju mladež. Nije sve ni crno kako se zna pričiniti. Lijepo je čuti da razmišljaju i shvaćaju što je bit svega: «Vjera u Boga!» Našem Ocu nije bitno ni vrijeme, ni mjesto, a najmanje jezik.

Dijana Beganović (Dida)

«Govorim sve jezike, a ne znam Božji»

Mladi iz OštarijaŽupnik p. Miljenko, ove godine predaje vjeronauk osmom razredu škole u Oštarijama. Teme prve nastavne

cjeline govore o prijateljstvu, odnosu s roditeljima, problemima odrastanja mladih, ljubavi i zaljubljenosti. Od-lučili smo s njime podijeliti neka naša razmišljanja sa tih susreta. Držimo da ona mogu pomoći ne samo našim vršnjacima nego i roditeljima.

Pitanje: Kako suvremena glazba, film i tisak utječu na formiranje svijesti mladih te na prijateljstvo među mladićima i djevojkama?

«Glazba, film i tisak jako utječu na mladiće i djevoj-ke, jer kada gledamo filmove ima loših stvari, na primjer svađa, ubojstava, tučnjave krađe i svakojakih drugih glu-posti, ali ima i dobrih filmova na primjer o prijateljstvu, i druženju. Važno je znati razlučiti kako živjeti bez grije-ha» (Marina Grdić)

«Glazba, film i tisak mnogo utječu na svijest i pona-šanje mladih te na njihova prijateljstva. Mnogi gledaju serije, filmove koji loše utječu na mlade jer ih oni opo-našaju i donose neke važne odluke kao i likovi na filmu. Te odluke često su krive te ne donose ništa dobroga nego samo probleme. Mislim da je tu najvažnija svijest, te ra-zlučivanje onoga dobrog od lošega» (Tea Gračanin)

MLADI ZA MLADE

85

Pitanje: Da li se Bog i roditelji trebaju miješati u ljubav i prijateljstvo djece?«Roditelji se ne bi trebali miješati u ljubav i prijateljstvo svoje djece. Mladi ponekad imaju svoje tajne koje

čuvaju za sebe ne žele ih dijeliti. Ipak kada bi upali u loše društvo, kada bi im postali sumnjivi naši prijatelji duž-nost im se umiješati i pokazati da to nije dobro za nas i naš život» (Mateja Rebrović)

«Mislim da je tvrdnja točna i netočna. Netočna po tome jer mislim da roditelji trebaju znati, odnosno pozna-vati prijatelje svoje djece i znati u kakvom su odnosu. Točna je po tome što mislim da dobar dio mladih sazrio ali opet nisu svi. Povjerenje možemo pridobiti tako da roditeljima kažemo istinu, da ih ne lažemo» (Tea Gračanin)

«Slažem se s tvrdnjom da je dobro da mladi imaju prijateljstva pogotovu oni koji su ukočeni i sramežljivi. Nije važno je li taj prijatelj mladić ili djevojka. Kada sklopiš neko prijateljstvo odmah postaješ opušteniji. Na početku kao da ne poznaješ svijet oko sebe dok ne dođeš do prijateljstva, kad se ono pojavi osjećaš se kao da poznaješ svi-jet oko sebe jer nekome možeš sve povjeriti. Bog je sigurno izmislio ljubav radi poštovanja prema drugom. Bog sigurno gleda u naše svijetlo u duši. On nam je povjerio ljubav i što je najvažnije brižnost i iskrenost prema drugim ljudima. Bog bi sigurno volio da se ta svjetlost nalazi u svakoj duši jer je to jedini pravi smjer prema ljubavi, stoga vjerujem da Bog ima veze s nama i On bi uvijek želio podržati pravo prijateljstvo». (Petra Cindrić)

Pitanje: A što kada dođu problemi, mladi se tuže da ih roditelji ne razumiju, dok roditelji govore da ne znaju kako postupati s mladima? Što činiti kada te roditelji tretiraju kao dijete?

«Reci im da te smeta kada te tretiraju kao klinca, objasni da to više nisi. Kada imaš neki problem ako ne možeš porazgovarati s roditeljima pokušaj s braćom i sestrama ako ih imaš. Ako pak nemaš, koliko god ti se to činilo teško razgovaraj s roditeljima. Vjerujem da će te saslušati, pomoći ti, neće te odbaciti» (Tanja Vukelić).

«Tvoji roditelji se brinu za tebe, i žele ti samo dobro. Pokušavaju te zaštiti od zlobe svijeta. Ali ako pretjeraju u svom strahu razgovaraj s njima i pokušaj im objasniti da se znaš čuvati i da si odgojen». (Mateja Rebrović).

JogaDanas se vježbe joge koriste za oslobađanje od stre-

sa, depresije, za opuštanje mišića, jednom riječju za po-boljšanje življenja. Koliko god se čini da je joga dobra za čovjeka, toliko joga negativno djeluje na čovjekov život. Naime, jedna (mantra) vježba joge se zove Hong So, što znači, Ja sam bog. Tko ima pravo sebe nazivati bogovima? Činimo grijeh kad sebe nazivamo bogovima, a grijeh dolazi od sotone. To možemo povezati sa prvim grijehom, kad je zmija prevarila Evu, rekavši joj: Onog dana kad budete jeli sa zabranjenog stabla, bit ćete kao bogovi… (Post. 2,3) Ne možemo sretno i mirno živjeti ako ćemo se klanjati sotoni. Bog nam za sebe kaže: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nema drugih bogova uz mene (Izl 20,2-5). Gospodinu Bogu svom se klanjaj i Njemu jedinome služi! (Mt 4,10). Imamo živog Boga u Crkvi i samo On zaslužuje naše klanjanje. Isus nas pozna bolje nego mi sami sebe, Isus će sve učiniti da mi budemo sretni. Isus je izvor radosti! S vjerom da će Bog učiniti sve najbolje da nam bude dobro u životu, predajmo Mu svoj život. On je naš Bog!

Dinka Kolić

U potrazi za smislom životaPutujući ‘’kroz život’’, pitamo se i o smislu života. Smisao u našem životu znači

životnu puninu na koju svatko ima pravo. No, da bi život bio stvarno osmišljen, mora imati svoj cilj. Otkrivanje tog cilja i naša težnja za smislom također su odgovor na pitanje ‘’zašto živimo?’’.

Naš izbor onoga što će nam biti smisao života, izbor je naše slobodne volje, a to je ujedno velika obveza i odgovornost. Sloboda koju posjedujemo, nije apsolutno neovisna, već je smještena u krug ljudskog događanja, a smisao se postupno gradi i otkriva kako bi nam pomogao da u cijelosti razvijemo vlastitu osobnost.

U prvim razredima srednje škole razgovarali smo o smislu života i učenici su naveli što za njih znači živjeti, a potom što ih ispunjava i čini sretnima;

MLADI ZA MLADE

86

Za mene živjeti znači uživati život. Bog nas je stvorio da živimo i da postignemo nešto čime će se ponositi. Živjeti volim jer u svijetu ima puno dobrih i vrijednih stvari koje su nam poklonjene od Boga i koje se ne mogu propustiti. Najveće vrijednosti u mome životu su; obitelj, škola, zdravlje, sport i naravno dragi Bog.

Sven Salopek

Živjeti za mene znači upoznati nove ljude, stjecati nova poznanstva, suočiti se sa dobrim i lošim stranama u životu, postići svoj cilj, da završim školu i da uspijem u životu.

Volim živjeti da upoznam svoj put života u ljubavi, zdravlju i sreći uz Božji blagoslov. Želim da uspijem u svim životnim situacijama, da postignem što bolji uspjeh i da iskoristim svoj život onako kako o njemu sanjam i želim.

Najveće vrijednosti u mome životu su; vjera, ljubav, prijateljstvo, obi-telj…

Ivana Kasunić

Za mene, živjeti znači ispunjenje Božje zadaće koju mi je dao tj. ispu-niti 10 Božjih zapovijedi. Živjeti volim jer imam priliku upoznati svijet, dobru i lošu stranu. Volim živjeti uz prijatelje i svoju obitelj. Najveće vrijednosti u mome životu su; obitelj, prijatelji i naravno sam Bog.

Ivana Jurašić

Za mene živjeti znači boriti se za sebe i svoju obitelj, pomagati drugi-ma te ispuniti zadatak koji mi je Bog zadao. Volim živjeti jer uza se imam obitelj i prijatelje koji me čine sretnom. Vrijednosti u mome životu su; obitelj, Bog, prijatelji i zdravlje.

Ana-Marija Glad

Svaki čovjek je jedinstven i po nečemu poseban. Tako smo različiti, a opet jednaki, svima nama treba ljubav, razumijevanje i drugi ljudi. Ljudi koji će nas saslušati i s kojima možemo popričati. Život ne treba tratiti na neke bezvezne stvari, nego ga živjeti punim plućima ispunjeni srećom, zadovoljstvom i radošću. Živjeti volimo zato jer nam život pruža mnogo dobrih stvari, ljudi i događaja. Razlikujemo se u ponašanju, izgledu, inteligenciji, ali opet ovisimo i koristimo jednake stvari.

Ana Capan

Mladima u traganju treba pomoći i podržavati ih kako ne bi pokleknuli pred varljivostima ovoga svijeta i skre-nuli s pravoga puta te umjesto cilju, stigli na rub promašenog života. Tko želi ići pravim putem i graditi sretniji svijet, mora se prožeti istinom Kristova Evanđelja koja jedina oslobađa čovjeka od svakog zarobljeništva i osigu-rava mu pravi život dostojan čovjeka Nikada se mladi na Kristovom putu nisu razočarali ili osiromašili ako su ga iskreno prihvatili i slijedili. Štoviše, ispunjavali su svoj život te duhovnim bogatstvom obogaćivali svoju okolinu.

Križarsko društvo «Dragutin Kukalj»Za većinu naših članova obaveze postaju sve veće.

Neki su krenuli na fakultet, drugi studenti uspješno po-lažu ispite, no ipak uz sve obaveze, društvo se još uvijek sastaje subotom navečer u 20 sati. Uz redovite susrete, opet smo i putovali. Sredinom desetog mjeseca sa osta-lim Ogulincima smo hodočastili u Međugorje, na dva dana. Svi smo bili oduševljeni mirom, porukama poticani na molitvu i nadu koje svaki posjet Međugorju pobudi u čovjeku.

Tjedan dana nakon toga, sudjelovali smo i na XX. Saboru mladih Gospićko-senjske biskupije, odnosno na trodnevnoj duhovnoj obnovi u Lovranu. Također smo se vratili oduševljeni sa stečenim novim prijateljstvima

i osmišljenim planovima za iduće razdoblje. Idući Sabor održati će se u Ogulinu. Isto tako, šta se tiče planova za budućnost, namjeravamo ići na susret Modravljana u Zagreb. Naime, ove godine neki od nas su po četvrti put sudjelovali u duhovno-rekreativno-molitvenom kampu Modrave, u Šibenskoj biskupiji, koji organizira Studentski katolički centar iz Zagreba.

MLADI ZA MLADE

87

Želja nam je sudjelovati i na Taizeovom susretu u Zagrebu, gdje će se okupiti tisuće mladih kršćana iz cijele Europe da bi proslavili Novu godinu u zajedništvu jedni sa drugima i sa Kristom. Također, sudjelovati ćemo i u akciji izrade i prodaje Božićnih čestitaka i ukrasa čiji prihod će ići u dobrotvorne svrhe, za gladne u Africi. Nadamo se da će nam se planovi ostvariti, a isto tako pozivamo sve mlade koji su željni dobrog raspoloženja, kreativnosti i sve to uz molitvu i raspravu o temama vezanim za naš duhovni život da nam se pridruže na našim sastancima.

Bog živi!Ana Lipošćak, tajnica

Sabor mladih Gospićko-senjske biskupije

U Senju je u subotu 17. lipnja održan 19. sabor mla-dih katolika Gospićko-senjske biskupije koji je okupio 60 mladih iz većine dekanata biskupije. Sabor je orga-nizirao biskupijski povjerenik za mlade Gospićko-senj-ske biskupije vlč. Tomislav Rogić.

Susret je započeo molitvom u senjskoj katedrali Uznesenja BDM koju su pripremili mladi iz Senja. U radnom dijelu Sabora na početku je odana velika za-hvalnost dosadašnjem predsjedniku, u dva mandata, prof. Hrvoju Magdiću iz Ogulina i njegovim najbližim suradnicima. Kao privremena zamjena izabrano je novo radno predsjedništvo, s Ivom Dasović iz Otočca na čelu, koje će pripremiti izbore na jesenskom zasjedanju Sa-bora. U nastavku je bilo riječi o aktivnostima posljed-njih 5 godina, a povodom čega je predstavljen jubilarni deseti broj lista mladih biskupije Osvit koji je prava kronologija odrastanja mladih u biskupiji. Obavljeni su dogovori oko odlaska 20 mladih u Modrave, detalji oko škole animatora kao i duhovnog vikenda u listopadu. Popodnevno druženje pripremili su mladi iz Josipdola, a završnu misu za mlade predvodili su u katedrali vlč. Rogić u suslavlju župnika i dekana senjskog preč. Mile Čančara i župnog vikara Ivana Hodaka. Domaćini su i ovom prilikom pokazali svoju veliku gostoljubivost, na čemu im iskrena hvala.

Lovran: 20. Sabor katoličke mladeži Gospićko-senjske biskupije

Jubilarni 20. Sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije održan je od 20. do 22. listopada u Sjemeniš-nom domu u Lovranu. Susret “Sakramenti - moj put do prijateljstva s Bogom” organiziran je u obliku duhovnog vikenda te je okupio 82 mladih iz petnaest župa biskupije na čelu s biskupijskim povjerenikom za mlade Tomi-slavom Rogićem.

Sabor je započeo u petak na-večer predavanjem dr. Božidara Mrakovčića “Isus je ustanovio sedam sv. sakramenata - kada i gdje”. U subotu je održano zasje-danje Sabora na kome je za novu predsjednicu izabrana Iva Dasović iz Otočca. Ona je ujedno postala glavna urednica lista Osvit i osta-la je voditeljica likovne skupine. Voditeljica volontera je Katarina Franić iz Gospića, hodočasnič-

MLADI ZA MLADE

88

ko-sportsko-planinarske skupine Joso Tomljanović iz Senja, skupine za druženje Silvestar Petrov iz Gračaca i molitvene skupine Croatia Šojat i Jelena Tomljanović iz Senja. U subotu je časna sestra dr. Nela Gašpar održala predavanja “Kako živjeti sakramente i po sakramentima”, nakon kojih se radilo u skupinama. Sabornike su u večernjim satima posjetili braća Urlich i Lukas iz Taizea, koji trenutno borave u Zagrebu u sklopu pripreme eu-ropskog molitvenog susreta. Nakon molitve i mise braća su predstavila život u Taizeu i pozvala mlade na susret u Zagreb. Večer druženja uz pjesmu i ples priredili su animatori iz Zagreba Vjekoslav i Josipa. U nedjeljnom pri-jepodnevnom zasjedanju Sabora dogovorena je adventska akcija prikupljanja pomoći za misije i gladne u svijetu, izradom čestitki i božićnih ukrasa. Dogovorena je i buduća škola animatora za mlade Gospićko-senjske biskupije, te sljedeći Sabor koji će se održati 9. prosinca 2006 u Ogulinu.

Nakon mise koju je predvodio vlč. Tomislav Rogić mladima su se pridružili riječki glazbenici Ivan Heler i Danijel Srdoč, koji sviraju duhovnu glazbu u sastavu Ben Hur te su priredili koloplet skladbi duhovnog i zabavnog sadržaja. Svi dani susreta započeli su i završili molitvom.

Susret mladih Šibenske biskupije na otoku Prviću

Na prvu subotu u studenome pošli smo s našim župnikom na susret mladih Šiben-ske biskupije koji se imao dogoditi na oto-ku Prviću. Iz naše župe pošli smo Dijana, Milan i ja. Krenuli smo rano, već u 6 sati ujutro. Nakon uzbudljivog putovanja auto-cestom u svitanje dana i prekrasne pejzaže Velebita stigli smo u Šibenik nešto poslije 9 sati. U 9 i 30 sati, precizno, ukrcali smo se na brod s mnogim mladima iz Šibenika i plovili morem nekih pola sata do otoka Prvića. Skoro smo se zabunom iskrcali na Zlarinu, ali smo pitali i nismo skitali.

Kad smo stigli na Prvić dočekao nas je župnik don Božo i don Marinko, te su nas odveli do dvorane odmarališta s imenom ‘POŽEGA’, malo čud-no, al’ je tako. Tu smo našli i ostale, veliku grupu mla-dića i djevojaka iz cijele Šibenske biskupije.

Susret je započeo predavanjem našeg župnika uz prezentaciju pod naslovom: Crkva koju gradimo, s na-glaskom gdje je nama mladima mjesto u Crkvi. Nakon toga podijelili su nas u grupe, najprije smo se međusob-no upoznali, a onda smo pričali o mladima u Crkvi. Na red je došlo i već poznato pitanje: gdje su krizmanici nakon krizme?

U jedan sat bio je ručak. Potom smo se našetali oto-kom, uz obalu, a dan je bio prekrasan. Poslijepodne oko 16 sati opet smo se okupili po grupama. Moja grupa radila je krunice i svijećnjake od kamenčića s plaže. Druge grupe su vježbale pjesme i glumu. Onda smo se svi opet okupili u velikoj dvorani gdje je svaka grupa

pokazala što zna i što je napravila. Bilo je prave glume, skečeva, pjesama i malih umjetničkih radova. Uslijedi-la je sveta misa koju je predvodio naš župnik, a pjevali su bogoslovi iz Splita. Potom je došlo vrijeme za veče-ru. Poslije večere opet u dvoranu, a svaki put s jednog na drugi kraj luke, uokolo, baš zanimljivo kruženje uz obalu. Večernji program bio je zapravo koncert bogo-slova koji su nas oduševili klapskim pjevanjem i svojim svjedočenjem o pozivu na svećeništvo.

Nakon predivnog susreta mladih na otoku Prviću upustili smo se u posljednju avanturu, povratak – la-đicom, nas dvadeset preko kanala. Bila je mjesečina i mirno more. Krenuli smo kući s nezaboravnim isku-stvom. Zahvalan sam mojim suputnicima što sam su-djelovao na ovom susretu mladeži. Volio bih još puno puta doživjeti nešto slično ovom susretu.

Bartol Salopek

MLADI ZA MLADE

89

ISPRAVAK

U prošlom broju ZOV-a, za blagdan Duhova, u članku gospodina Slavka Barčića, «Naziv za nedjelju u nekim europskim jezicima», potkralo nam se više tiskarskih pogrešaka stoga članak ponovno donosi-mo u cijelosti.

Naziv za nedjelju u nekim europskim jezicimaNedjelja je sedmi dan u tjednu kada treba počinuti od raznih poslova i djelatnosti koje smo preko tjedna obav-

ljali. Odatle joj u hrvatskom jeziku i dolazi ime. Ono označuje dan kada se «ne djela», ne radi. U Starom zavjetu je dan počinka bila subota. Gospodin Bog stvarao je nebo i zemlju šest dana i pri tome se (slikovito govoreći) toliko umorio, da je sedmi dan morao predahnuti. «I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini (Post 2,2-3). U knjizi Ponovljenog zakona je zabrana rada u subotu do u tančine razrađena: «Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmi je dan subota posvećena Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakvog posla nemoj raditi, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak u tvojim gradovima; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj i sluškinja tvoja kao i ti» (Pnz 5, 12-15).

U liturgijskom smislu nedjelja je Dan Gospodnji, jer je na taj dan uskrsnuo naš Gospodin Isus Krist. Prema izvje-šću evanđelista Luke i Ivana (Lk 24,1-7; Iv 20,1-10) prvoga dana po suboti žene su otišle na Isusov grob. Pođoše vrlo rano, ali ne nađoše Isusa u grobu, jer je on već bio uskrsnuo: «Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskr-snu» - rekoše im mladići u blistavoj odjeći (Lk 24,5-6).

Kod Židova je tjedan imao sedam dana, a sedmi dan je bila subota. Prvi dan po suboti bio je dakle prvi dan židovskog tjedna i podudarao se s prvim danom u tjednu kod Rimljana, a zvao se dies Solis – dan Sunca.

Sveti Justin (oko 155. godine poslije Krista) kaže da su se kršćani sastajali prvog dana u tjednu, na dan Sunca. Tada bi čitali zapise apostola i spise proroka, molili za sebe i za druge. Na kraju molitve pozdravili bi se cjelovom, a nakon toga bi lomili kruh, tj. slavili presvetu Euharistiju.

Kršćani su već vrlo rano taj prvi dan u tjednu zvali kyriake hemera (Dan Gospodnji) u grčkom jezičnom području i dies Dominica (dan Gospodnji) u latinskom jezičnom području. Od kyriake hemera nastao je u no-vogrčkom naziv za nedjelju, a glasi kyriaki. Od latinskog naziva dies Dominica nastali su nazivi za nedjelju u romanskim jezicima. U talijanskom domenica, u francuskom dimanche, a u španjolskom: domingo. U ruskom jeziku nedjelja se zove vaskresenje što je vrlo srodno s drugom ruskom riječi – vaskresenije, a znači uskrsnuće. Ta riječ na najbolji način izražava značenje nedjelje, dana uskrsnuća Gospodnjeg.

Nedjelja je u početku bila radni dan i tek je u IV. stoljeću u vrijeme cara Konstantina postala danom počinka i zapovjedani blagdan. Međutim, u srednjem vijeku nedjelja nije više prvi dan u tjednu nego zadnji, dan počinka po uzoru na subotu u Starom zavjetu. Ipak u njemačkom i engleskom jeziku raspored dana u tjednu odgovara starorimskom:

Latinskidies Solisdies Lunaedies Martisdies Mercuriidies Iovisdies Venerisdies Saturni

Hrvatskidan Suncadan Mjesecadan planeta Marsadan planeta Merkuradan planeta Jupitradan planeta Veneredan planeta Saturna

nedjeljaponedjeljakutoraksrijedačetvrtakpetaksubota

NjemačkiSonntagMontagDienstagMittwochDonnerstagFreitagSamstag

EngleskiSundayMondayTuesdayWednesdayThursdayFridaySaturday

U njemačkom i engleskom jeziku nedjelja nosi naziv dana Sunca (Sonntag, Sunday), a ponedjeljak dan Mje-seca (Montag, Monday). Mittwoch u njemačkom pokazuje sredinu tjedna. Četvrtak (Donnerstag) je dan Gro-movnika, dakle božanstva kojemu su na brizi munje i gromovi. Gotovo istovjetno nalazimo u engleskom riječ

90

Tuesday. To je dan germansko-skandinavskog božanstva Thora, bog munja, gromova i rata, najvišeg božanstva u skandinavskoj mitologiji. Thor je po svojoj djelatnosti i nadležnosti sličan rimskom bogu Jupitru.

U ime petka (Freitag, Friday) prepoznajemo germansku božicu čaranja, ljepote i ljubavi: Freyju. Prema tome Frejin dan je isto što i Venerin dan kod Rimljana. Engleski naziv za subotu Saturday ima uporište u latinskom nazivu dies Saturni.

U talijanskom, francuskom i španjolskom jeziku isti je redoslijed dana kao i u hrvatskom jeziku, a u većini naziva za dane prepoznaju se rimska, odnosno latinska imena.

Talijanskilunedìmartedìmercoledìgivedìvenerdìsàbatodomenica

Francuskilundimardimercredijeudivendredisamedidimanche

Španjolskilunesmartesmièrcolesjuevesviernessàbadodomingo

Latinskidies Lunaedies Martisdies Mercuriidies Iovisdies Venerissabbatumdies Dominica

Hrvatskiponedjeljakutoraksrijedačetvrtakpetaksubotanedjelja

Naziv subota, sàbato, samedi, sàbado nastali su prema latinskoj riječi sabbatum koja je izvedena iz hebrejske riječi «šabat». Tako se kod Izraelaca zvao sedmi dan u tjednu. On je u današnjem poretku šesti dan, a nakon njega je sedmi dan nedjalja, Dan Gospodnji i dan počinka.

Slavko Barčić

Cvijet na vjetruJa sam cvijet na vjetrui svi moji grijesi se broje

Ja sam cvijet na vjetrušto ga ljudi od tame sačuvaše

Ja sam cvijet na vjetrušto Božju ljubav tek spoznaje

Ja sam cvijet na vjetrušto ljudima i Bogu puno duguje

91

Utjeha

Svatko ima svoje snoveSvatko ima želje svoje

Svatko ima svoje strepnjeAli ima nešto što nas veže

Ljubav nebeskog Oca i majkeZa nju nitko uskraćen nije

Uvijek kad nam utjeha trebaOna nam dolazi s neba

Mirjana Bišćanin

Nedjalja, 26. studenoga, tjedan dana prije izbora za nove članove Župnog pastoralnog vijeća. Kandidati s izborne liste načinili su zajed-ničku fotografiju, nakon što su se i osobno predstavili župnoj zajednici.

92

Krizmanice 2006.

Krizmanici 2006.

Obnovljena unutrašnjost crkve Sv. Roka

Hodočasnici iz Ogulina kod Gospe od Utjehe u Trošmariji.

Procesija na Rokovo 2006.

Dan hrvatskih mučenika na Udbini, 9. rujna 2006.

Đakonsko ređenje Maria Vazgeča, u Gospiću, 18. studenoga 2006.

Obnovljena unutrašnjost crkve Sv. Roka

Documents

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA · LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA ISSN 1330-7797 Godina XIII. Broj 2 (35), Božić 2006. ZOV - ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA Izdavač: Župe Ogulinskog