List župe sv. Luke - Podbablje

God. XXXII. Božić, 2017. Br. 1 (47)

raspored boGosluŽja u boŽIĆnoM vreMenu

24. prosinca 2017. (4. nedjelja došašća) Badnjak Dnevne sv. mise: sv. Luka 8,30 i sv. Ante u 9,30 sati Polnoćke u crkvama: sv. Luka 22.00 i sv. Ante u 24 sata

25. prosinca 2017. (ponedjeljak) Božić, Rođenje Gospodinovo Dnevne sv. mise: sv. Luka 8,30 i sv. Ante u 9,30 sati Kraljica Hrvata i sv. Marko u 11,00 sati

26. prosinca 2017. (utorak) Sveti Stjepan, prvomučenik Sveta misa u crkvi sv. Ante u 9,30 sati

27. prosinca 2017. (srijeda) Sveti Ivan, apostol Sveta misa u crkvi sv. Ante u 9,30 sati

28. prosinca 2017. (četvrtak) Nevina dječica – mladenci Sveta misa u crkvi sv. Ante u 9,30 sati

31. prosinca 2017. (nedjelja) Sveta Obitelj Dnevne sv. mise: sv. Luka 8,30 i sv. Ante u 9,30 sati Kraljica Hrvata i sv. Marko u 11,00 sati

6. siječnja 2018. (subota) Bogojavljenje – Sveta tri kralja – blagoslov vode Svete mise: sv. Luka u 8,30 i sv. Ante u 9,30 sati

7. siječnja 2018. (nedjelja) Krštenje Gospodinovo – završetak božićnog vremena Dnevne sv. mise: sv. Luka u 8,30 i sv. Ante u 9,30 sati Kraljica Hrvata i Sveti Marko u 11,00 sati

1

GODINA XXXII. BOŽIĆ, 2017. BROJ 1(47)

Uvodnik

Stvarnost Božića otkriva nam temeljnu misao koja se proteže kroz cijelu ljudsku

povijest čovječanstva, od prvog čovjeka do dana današnjega, a to je Božja blizina sva-kom ljudskom biću. Svake se godine pri-premamo kroz došašće za ovaj božanski događaj, Božji silazak među nas smrtnike. Naravno, za neke je ovaj događaj prošao nezapaženo, dok za druge to bijaše pravo prosvjetljenje. Kraljevi, pastiri, anđeli ne-beski, sva su ta bića bila otvorena za susret sa živim Bogom, za susret s nečim što ljud-skom promišljanju nedostaju riječi.

I dok se ovih dana intenzivno pripre-mamo za Kristovo rođenje, ne smijemo smetnuti s uma da je Bog s nama do konca svijeta. Samim time, potrebno je biti pripra-van za susret s Bogom. Ako nam je odnos s Bogom površan, ako zahrđa, ako se ohladi tada nam Božićno otajstvo može proći a da ne budemo prosvijetljeni ovim Božjim utje-lovljenjem. Neka nam ovo vrijeme došašća bude milosno vrijeme pripreme za susret s Bogom koji postade čovjekom. Neka nas ovo vrijeme potakne na otvorenost srca za taj događaj koji obasjava svakog čovjeka.

Draga braćo i sestre. Istina ne bira stra-nu, to mi sami moramo učiniti. Izaberimo u svome životu suradnju s Bogom, dopustimo

Bogu da se utjelovi i u naša srca, naše misli da budemo Njegova draga svojina.

Neka nas i ovaj Božji dolazak pohodi, dopustimo mu hod kroz naše biće, da nas zahvati i preobrazi na svoju sliku. Svaki čovjek u svom temelju ima predispoziciju i sposobnost odazvati se transcendentnoj, duhovnoj dimenziji koju mu omogućuje sami Bog. Bog se želi susresti, traži našu su-radnju i našu aktivnost. Ovo su idealni dani da mu iziđemo ususret i da ga prepoznamo u bližnjima, u potrebnima, siromašnima… Bog se i dalje daje otkriti onima koji su otvo-rena srca za njega.

Svima vama, vašim obiteljima, želim ostvarenje susreta s živim Bogom u ovom milosnom vremenu i prosvjetljenje vašega srca i duše, cijelog vašeg života.

Sretan i blagoslovljen Božić!fra Nedjeljko Čarapić, župnik

List župe sv. Luke - Podbablje

2

Došao je zbog tebe

„Svevišnji Otac s neba po svetom je anđelu Gabrijelu najavio u krilo svete i slavne Djevice Marije, iz kojeg je krila primio pravo tijelo našeg čovještva i krhko-

sti. On, iako je bio neizmjerno bogat, odluči svojevoljno sa svojom blaženom Majkom izabrati siromaštvo“.

Tajna Utjelovljenja pokazuje poniznost rođenja Sina Božjega. Za njega nije bilo

mjesta među ljudima, u Betlehemu, u svra-tištu...On nije bio dobrodošao među one za koje će položiti svoj život. Krist Isus i njegov dolazak na ovaj svijet imaju smisao jedino ukoliko se ljudsko srce otvori tom otaj-stvenom događaju. Nema drugog smisla. Nije došao na svijet za sebe niti zbog svoje majke. Došao je zbog svakog čovjeka, svih ljudi, cijelog čovječanstva. Božićno otajstvo briše sve zapreke, sve zavjese, koje su nam ometale susret sa živim Bogom.

Došao je, ne kao onaj koji želi vladati, kraljevati, nego kao onaj koji služi, poma-že, razdaje se… Odlučio je svojevoljno biti siromah zbog nas, odlučio nam je pokazati prave vrijednosti, vječne vrijednosti, samo-ga sebe i svoje Kraljevstvo, Božje kraljevstvo koje se ostvaruje i širi, ne po bogatstvu ili moći, ne po vojsci ili oružju, već po siromaš-tvu, istini, ljubavi i pravednosti. Došao je ne ostvariti sebe, svoje želje, svoje prohtjeve, već ispuniti svako ljudsko srce božanskom ljubavlju, dati smisao postojanja svakom ljudskom biću…došao je dati svoj život za nas, za naše spasenje. Došao je za nas, za tebe, došao nam je Spasitelj svijeta, Isus Krist u otajstvu Božića!

Svi smo mi potrebni ovog dolaska, dolaska sina Božjega. Bog nam je došao u poniznosti i nevinosti, u otvorenosti i u nadanju da ga želimo susresti, da ga želimo primiti. Sveta noć zapravo je pravo svjetlo, prosvjetljenje za ljude, jer Krist nam se ro-dio, pravo i istinsko svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka. Mi smo na zemlji upozna-li to svjetlo i povjerovali mu. Isuse Kriste, sine Boga živoga, Svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka, smiluj se nama i obasjaj nas svojim svjetlom da hodimo u istini, jer Tvoj rođendan početak je našeg božanskog preporođenja.

fra Neno

Za našu dušu

3

Za našu dušu

Isus – dar Božji zemlji i ljudima

Božićno vrijeme slavi utjelovljenje, od-nosno prisutnost Božjega Sina među

ljudima. Božić označava ulazak Boga u ljudsku povijest. Dolazi Bog na ovaj svi-jet, tiho i ponizno, bez moći i slave, u liku sićušna djeteta, maloga Isusa. Bog postaje čovjekom! To je temeljni navještaj Božića. I dok o tome duboko promišljamo, u srcu se stvara toplina i radost jer spoznajemo da smo uistinu ljubljena djeca Božja. Bog Otac nam daruje neizmjernu ljubav po svome Sinu.

Isus se rodio u noći zvjezdanoj kao da je čitav svemir htio vidjeti kakav to dar Bog donosi zemlji i ljudima. Sveti Franjo je bio toliko zaokupljen razmišljanjem o otajstvu Božića da ga je to u potpunosti obuzimalo i dalo neizrecive milosti. Postoji svjedo-čanstvo koje govori da su riječi sv. Franje o rođenju siromašnoga kralja u malom gra-du Betlehemu tekle poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti ime ISUS, govorio silnim žarom. Nazivao ga je Betlehemskim Djetešcem. On nam pokazuje kako istinski doživjeti i slaviti smisao Božića.

Mi se danas molimo malenome Isusu. Pjevamo divne božićne pjesme, slušamo svaku riječ iz evanđelja o Sinu Božjemu. Stoga, poput sv. Franje, pustimo Betle-hemskom Djetešcu da učini srce naše po srcu svome! Shvatimo da smo mu vrijedni i da nas voli! Radujmo se! Božić je! Bog je s nama!

Molitva malom IsusuO Isuse, ljubavi moja, najveće moje

dobro, Spasitelju i Bože moj, Slavim Te i blagoslivljam za čas kada si postao čovje-kom. Slavim svetu noć u kojoj si na svijet sišao i htio se roditi kao siromašno dijete. Zahvaljujem Ti, moj dobri Otkupitelju za toliko dokaza Tvoje ljubavi. I molim Te po Tvojim prvim mukama koje si za mene pod-nio; po Tvojim suzama koje si za mene u štalici prolio, oprosti mi sve grijehe moje i daj mi milosti da Te mogu kroz cijeli svoj život slaviti, tebi hvalu davati i jednoga dana k Tebi doći. Amen.

Marija Perić

4

Za našu dušu

Kako ćemo čitati Bibliju?

U posljednje vrijeme mnogo je onih koji se propitkuju kako i na koji način

pristupiti biblijskom tekstu. Naime, većina vjernika ima Sveto pismo u svojim kućama, ali mali broj će njih uzeti u ruke Sveto pismo i pokušati dublje proniknuti u biblijski tekst.

Ovaj tekst ima za cilj olakšati svakom vjerniku pristup biblijskom tekstu, da svatko tko se približi Svetom pismu otkrije ljepotu i bogatstvo njegovog teksta, Božju poruku za čovjeka.

Mnogo je načina kako pristupiti bi-blijskom tekstu. Mi ćemo se zadržati na jednoj „klasičnoj metodi“ koja se naziva Lectio Divina (Božansko čitanje). Korijeni biblijskog promišljanja i tumačenje potječe još od 3. stoljeća (Origen). Drugi Vatikan-ski sabor (1962-1965.) u svojoj Dogmatskoj konstituciji o božanskoj objavi Dei Verbum, preporučuje Lectio Divinu široj javnosti, a papa emeritus Benedikt XVI. naglasio je važnost ove prakse razmatranja Božje riječi.

Lectio Divina ima četiri odvojena ko-raka: čitanje, meditiranje, molitva i razma-tranje. To je molitva nad tekstom iz Svetog pisma. U ovoj metodi molitve nalaze se tri vrste kršćanske molitve: usmena (oratio), meditativna (meditatio) i kontemplativna (contemplatio). Na samom početku valja izabrati tekst Svetog pisma nad kojim želi-mo moliti. To, naravno, može biti nedjelj-no čitanje ili neki ulomak iz Svetog pisma kojega odaberemo. Mjesto i vrijeme su vrlo važni da se susretnemo s tekstom. Stoga, va-lja unaprijed odrediti koliko ćemo vremena

provesti u Lectio Divini i mjesto koje će nas udaljiti od buke i strke svijeta.

Posvijestiti nam je da pristupamo ži-voj Božjoj riječi, da je to sveto vrijeme koje želimo posvetiti Bogu, kako bi on mogao govoriti našem životu. Izabrani tekst treba lagano i smireno čitati, prepoznati da nam Bog preko njega progovara, daje poruku. U tišini, šutnji, smirenosti taj tekst nam progovara. Određeni dio teksta za vrijeme čitanja zasigurno će nam „zapet za oko“, zainteresirat će nas, uznemiriti, pogoditi. Upravo na tom dijelu teksta se trebamo za-držati, ponoviti taj dio teksta nekoliko puta (u sebi ili naglas), dati mu prostora u na-šim mislima, osjećajima, da nas zaokupira. Ovo naše poniranje u svetopisamski tekst uvodi nas u dijalog s Bogom. U njemu će se otvoriti „veza“, komunikacija s Bogom, polako ćemo otkrivati svu dubinu Božje prisutnosti u Svetom pismu, ali isto tako, počet ćemo otkrivati bogatstvo teksta koje je upravo nama upućeno. Razmatranje bi-blijskog teksta ima za cilj ne samo otkrivanje njegovog bogatstva već i spoznaje da mi Bog progovara preko toga teksta.

Slijedi dio koji se zove Oratio (molitva, razgovor). Ljudi imaju krivo poimanje same molitve. Smatraju da je molitva komunika-cija s Bogom u smislu da stvorim u tišini odnos s Njim i da mu kroz molitvu iskažem sve svoje probleme i brige. Po tome, izgleda da Bog saznaje naše probleme jedino kada ga molimo, a za ostale trenutke u našem ži-votu Bog nema saznanja. Međutim, molitva

5

Za našu dušu

je nešto puno dublje. Bog zna i bez naše mo-litve sve što nam je potrebno. Stoga, molitva ne ide prvenstveno da Boga informira, već da čovjeka (oratora) transformira, mijenja. Davno je to sažeo sveti Augustin. U Lectio Divini molitva smjera za čovjekovim povje-renjem, „predajom“ Bogu, da samo Njemu dopusti da ga mijenja, preobrazi, iscijeli po svojoj riječi. Dakle, riječ je o prisutnosti ci-jelog ljudskog bića, ne samo osjećaja ili riječi prema biblijskom tekstu.

U posljednjoj fazi Lectio Divine, Con-templatio (kontemplacija) riječ je o ulasku u biblijski događaj. To je misaona molitva u kojoj poniremo u događaj koji razmatramo. U otajstvo ulazimo srcem, sudjelujemo u određenom događaju, „tamo“ smo prisutni, mi smo dionici toga teksta.

Zaključimo, molitveno čitanje Lectio Divina Svetog pisma jedno je od najljepših pristupa Svetom pismu, odnosno pristupa samomu Bogu koji nam progovara preko Svetog pisma. U ovom načinu moljenja mi se otvaramo Bogu koji nas mijenja i koji nam govori. Zato bi bilo dobro da svatko tko krene ovim putem spoznaje Božje, na koncu i donese određene odluke u svome životu na temelju iskustva kojega je doživio u susretu s Bogom preko Lectio Divina.

fra Neno

6

Za našu dušu

Bog na godišnjem odmoru

Školsko zvono svima je poznato. Njegovo milozvučno oglašavanje označuje po-

četak ili kraj školskog sata, početak ili kraj velikog ili malog odmora. Tako nam je i u životu. Ritam kojega gazimo u životu zna biti prejak i traži od čovjeka da pronađe vrijeme odmora. Čovjek je uvijek u „školi života“, uvijek bi trebao znati odabrati vrije-me odmora, ne kažem vrijeme praznika već odmora. Svakodnevne nas brige i problemi salijeću i čovjek se doista osjeti klonulim, iscrpljenim, nervoznim…

Sveto pismo na više mjesta piše da se i Isus znao umoriti. Neprestano je bio u službi ljudi, govori, liječi, djeluje, pridiže brojne ljude koji su bili potrebni njegove pomoći. Isusov život bio je u službi ljudima, to sebedarje iziskuje napor, žrtvu ali i umor.

Svi mi znamo iz iskustva, možda i iz osobnog, da u tom ritmu života čovjek lako izgubi korak, izgubi živce, postane nervo-zan jer ne uspijeva pratiti ritam života, ne uspijeva slijediti brzinu života kojega nam je život nametnuo. Tako nam ovaj vanjski svijet unosi nemir u naš nutarnji život, odu-zima nam prijeko potrebni mir i čini nas frustriranim osobama koji stalno kaskaju, stalno su u nekoj žurbi jer ne uspijevaju po-hvatati konce života, a život nemilosrdno ide naprijed svojim ritmom.

Isus se uvijek nakon djelovanja povla-čio u osamu, u tišinu, na samotna mjesta. To nije bio bijeg od svijeta, to nije bila njegova „predaja“ pred navalama ubrzanog ritma života, već to bijahu povlaštena mjesta u kojima se Isus odmarao, moleći se u tišini

svome nebeskom Ocu. Isus, znajući da je svakom čovjeku potreban odmor, šalje i svoje apostole u osamu jer i njima treba mira i odmora. Isusova „škola života“ uči nas gdje i kako pronaći taj željeni mir duše, a to su osama i molitva. Dva su to stupa koja su potrebna svakom čovjeku da smireno korača u životu.

Gospodin nikada ne miruje, za njega ne postoji godišnji odmor. Isus u svome na-vještaju pruža čovjeku svoju riječ, a njegova riječ je hrana duše. Njegove riječi ujedno su i poziv: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11, 28) Ovaj evanđeoski mir zahvaća cijelog čovjeka, dušu i tijelo. Nije to samo vrijeme praznika, već odmora u Gospodinu, jer Gospodin, znajući naše napetosti i nemi-re, želi u naše duše prenijeti svoje svjetlo, svoj optimizam, svoje potpuno povjerenje prema Ocu.

Vrijeme ljeta je iza nas, mnogi su to vrijeme iskoristili za godišnji odmor, mnogi su se odmakli od svoje svakodnevnice, od svoga svakodnevnog posla i tražili su mir na različitim mjestima, na moru, na plažama, na kupanju…Isto tako, mnogi planiraju za zimske praznike odmoriti se na različitim skijalištima, na snijegu, s obitelji. Ljetni ili zimski praznici imaju istu oznaku: „bijeg“ od svakodnevnih briga i poslova, odmak od uobičajenih zadataka koje čovjek ima u životu. No, je li istinski odmor duše i tijela samo odmak od prostora i posla koji nas čekaju po povratku s praznika? Kako naši odmori izgledaju u odnosu na Isusove riječi:

7

Za našu dušu

„dođite k meni svi vi koji ste izmoreni i op-terećeni, i ja ću vas odmoriti?“

Gdje god išao, čovjek sa sobom nosi samoga sebe, svoju povijest, svoja iskustva, svoje brige i svoja nadanja. Teško da ćemo u moru ili na snijegu jednostavno „iskrcati“ vreću svojih problema i vratiti se duhom jači i spremniji. Teško da ćemo plivanjem ili skijanjem pobjeći od svega što nas tišti i plaši, što nam remeti mir u duši. Naravno, ljetni ili zimski praznici su uvijek dobro-došli čovjeku, ali izgleda da se zna dogoditi da ljudi na godišnjim odmorima zaborave na Boga, kao da se trebaju i od Njega od-moriti. Bilo bi dobro da se znamo u svim okolnostima svoga života odmoriti u Isu-su. Susret s Bogom na mjestima kao što su morske plaže ili snježne planine itekako je

moguć, ostvariv je ukoliko i Boga povedem na godišnji odmor. Upravo taj dio „prtljage“ možda i namjerno zaboravimo ponijeti na godišnji odmor, i umjesto da nam odmor doista bude odmor, on se pretvori u praznik.

Ispred nas je vrijeme dopusta, zim-skih dopusta, kada nam se dopušta da se odmaknemo od posla i malo krenemo na zimske radosti. Ne bi li bilo dobro da i mi dopustimo Gospodinu da pođe s nama, da mu se otvorimo i tražimo od njega mir, tražimo Njegov mir, tražimo Njega. Neka Gospodnji mir bude sa svima nama, mir koji ispunja dušu i tijelo, mir koji donosi radost i smirenost u ovom ubrzanom ritmu života. Gospodin ti dao mir!

fra Neno

8

Za našu dušu

Čekam te vani

Vidim, odlaziš u crkvu. Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš

se pomoliti. Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognu-te glave i zatvorenih očiju... ili ćeš buljiti u sliku na oltaru, udarati se u prsa, micati usnicama, šaptati riječi molitve i prebirati među prstima zrnca svete krunice... Sve su to izvanjske i nimalo komplicirane radnje pomoću kojih nije teško prevariti čovjeka.

Čekam te vani.Kad izađeš iz crkve i vratiš se među

ljude, pripremi se za susret sa mnom. Tada ću te nemilosrdno pratiti, promatrati, suditi, a možda i osuditi. Imam pravo to učiniti. Naime, želim znati: jesi li u crkvi doista razgovarao s Bogom, ili si se samo s njime poigravao? Želim se uvjeriti čini li molitva

čovjeka stvarno drukčijim, boljim? Želim se uvjeriti upravo na tebi, kršćaninu, kao primjeru. Uvjerim li se da si ohol, pohlepan, sebičan, svadljiv, uvredljiv, zavidan, brbljav, površan... znat ću da ti molitva ne valja. A uvjerim li se da u obitelji, na poslu, u školi, trgovini, autobusu... ne znaš s ljudima raz-govarati, znat ću sigurno da ne znaš ni s Bo-gom razgovarati. Ako te neprestano netko treba tješiti i hvaliti, znat ću da u crkvu nisi išao radi Boga, slaviti njega, već obožavati sebe...ali budu li tvoje oči otvorene za nevo-lju bližnjega, budu li tvoje usne izgovarale riječi mira, radosti, povjerenja i utjehe, bude li tvoja ruka podizala nemoćne, bude li tvoje srce imalo razumijevanje za druge, bude li opraštalo i ljubilo... znat ću da si u crkvi doista razgovarao s Bogom!

Čekam te vani.

9

Za našu dušu

Bezgranična energija

Vremena su ozbiljna i burna. Izgleda kao da se zlo utaborilo među nama. Čo-

vjek se nadvio preko ruba pameti i ukazao mu se ponor, tajan i taman. Zato je otvorio sve registre svojih tužaljki i postao smrt-no ozbiljan. Živi, plače, očajava, liječi se otrovima, drogama i alkoholom; smućen traži smirenje i zaborav u zaglušnoj glazbi, što najčešće nije ništa drugo nego krik za "smislom". Živi iz godine u godinu, iz dana u dan, i sve godine i svi dani su isti, uvijek do bola jednaki: od kuće do posla, od po-sla do kuće, uvijek istim ulicama, jednakim brojem koraka, uvijek ista lica na kojima se prepoznaje ista bol; bez promjena u kući, bez promjena na poslu, bez promjena u duši; samo kalupi, samo šablone i bljutavo ponavljanje u ponašanju, postupcima, osje-ćajima u varkama i samoobmani. Umoran i istrošenih čula, neodoljivo teži za novim i neviđenim, a sve mu izvan njega priječi da živi punim životom, stežući ga u verige dužnosti i navika. Tisak i TV dnevno mu daju smrtonosnu dozu rata, ubojstava, be-stijalnosti i besmislenih prizora. A nitko nije spreman popravljati se. Svi optužuju, okrivljuju i na odgovornost pozivaju druge. Čovjek je zaboravio da u svijetu vlada divna uzajamnost: svijet je onakav kakvi smo mi. I uzvraća nam onim što mi njemu dajemo.

Njemački slikar B. Heinen to stanje ljudskoga duha simbolično je prikazao u vidljivoj prirodi uronjenoj u tamu.

To je slika grada, koji je obavijen ta-mom: atomska centrala i izumrla priroda, zemlja bez zelenila, stabla bez lišća i ploda;

strahovi i bojazni koje mi ljudi nosimo u sebi. U tu ljudsku tamu zaronilo je dijete i majka. Samo je oko njih svjetlo veliko. Samo oko njih cvjetaju stabla i plod donose. Samo oko majke i djeteta klijaju i rastu plodovi. Sunce, svjetlo i život samo su oko majke i djeteta. U blizini njihovoj možemo konačno sve prepoznati: Boga kao oca, druge kao braću i sestre, svijet kao baštinu koju nam je poklonio Otac.

Ova Heinenova slika sadržava na je-dinstven način ono što povezujemo s učo-vječenjem Boga. Rodio se onaj koji je tisuć-ljećima bio priželjkivan. Tama je obasjana. Božja milost nije napustila ljudsku zemlju. Spasitelj je u našoj sredini! Isus, to dijete na rukama majke, jedini može promijeniti ovaj zbunjeni i beznadni svijet.

Da bih ovu kršćansku istinu približio modernom čovjeku, želim upozoriti na fizičke zakone koji su doveli do stvaranja atomske centrale. Albert Einstein je, na pri-jelazu iz 19. u 20. stoljeće, slutio da nešto sasvim sićušno, samo po sebi beznačajno, u određenim uvjetima može razviti ne-vjerojatno veliku snagu. Kada bi ovaj sitni atom došao u dodir s nevjerojatno velikom brzinom, dinamikom svjetlosti, nastala bi ogromna neobuzdana snaga, snaga koju ne bismo mogli ukrotiti, a koja bi bila kadra uništiti cijeli svijet. Nije važno hoćemo li ovo shvatiti.

Važno je da znamo: u najmanjoj stvari može se osloboditi najveća moguća energija ukoliko se konfrontira s brzinom svjetlosti na kvadrat. Tako je u materijalnom svijetu.

10

Za našu dušu

Može li se dogoditi nešto slično na duhovnom području? Bi li se i u nama mogla razviti slična energija, ako bismo se konfrontirali s nevjerojatnim, nama ne-shvatljivim? C. G. Jung, veliki psiholog, od-govorio je potvrdno. Mahatma Gandhi u to je utrošio cijeli život. Po njemu se čovjek može napuniti ehimsom (= ne povrijediti), miroljubivošću, snagom ljubavi, snagom duše, snagom istine, s božanskim. Kada to u čovjeku dođe u dodir s božanskim, oslobađa se nevjerojatna energija. Ek-sperimentirao je i to se pokazalo točnim. Svojom energijom povukao je za sobom cijeli kontinent i promijenio političko sta-nje Indije.

Upravo je to ono što mi kršćani slavimo na Božić: Dijete, koje je u životnom dodi-ru s Bogom. Pomoću tog djeteta nastat će energija, koja može zemlju pretvoriti u raj.

Ne čitamo li u Bibliji kako je raj u nje-mu postao dohvatljiv: on ide bolesnicima - i oni ozdravljaju. On dodiruje gluhe uši, slijepe oči, nijeme usne, sakate ruke i odu-zete noge - i oni čuju, vide, govore, rade i hodaju. Isus dozivlje u grobove - i mr-tvi ustaju. On svraća grešnicima - i oni se obraćaju. On umire - i smrt je pobijeđena. Oko njega nastaje novi svijet, sasvim drugi svijet, svijet koji odgovara našim čežnjama. On je oslobodio nevjerojatnu povijesno-aktivnu energiju, jer je u vezi s Bogom, jer je sam Bog.

To je u Isusu postala vidljiva istina, nikakva hipoteza: dijete iz Betlehema ima moć koja nije razumljiva sama po sebi. To je razlog našega slavlja: nismo prepušteni sebi samima. Primili smo Boga, došli smo u dodir s s njegovom Ljubavi. Zato može po-stati sve drukčije: smrt, bol, strah, beznađe; sve može postati drukčije ako se prepustimo njegovoj ljubavi. Smijemo se nadati, pjevati,

radovati se, ne samo na Božić, nego cijelu godinu. Ali samo ako se otvorimo za dodir s božanskim.

I dobro nam je. Smijemo se barem dodirnuti odjeće Nazarećanina. Sjetimo se bolesne žene, koja mu je dodirnula haljinu. U tom momentu prešla je na nju božan-ska snaga, ozdravila je. Možemo primiti energiju koja je u Isusu, u njegovoj riječi, u njegovim djelima, u njegovu životu, smrti i njegovu uskrsnuću. U zajedništvu s njim možemo posjedovati nevjerojatnu energiju, energiju koja može sve izmijeniti.

U to možemo vjerovati, tomu se mo-žemo nadati. On nam je zalog. "Vjerujem da u sebi nosimo iskru vječnoga svjetla, koju naš ograničeni razum može samo naslutiti. Ovu iskru rasplamsati u plamen i ostvariti božansko u nama, to nam je najveća duž-nost", pisao je Goethe. Vjerujem u vječno Svjetlo! Vjerujem da od njega svaki čovjek nosi barem malu iskru. Tko vjeruje, mora neumorno raditi na tome da se ta iskra ra-splamsa u baklju oko koje će cvjetati život i nada i radost neizmjerna.

Sjetimo se još jednom na početku spo-menute Heinenove slike: jedino oko Djeteta i majke cvjeta život. Što više s njima budemo dolazili u dodir, tim više ćemo biti obuzeti svjetlom i životom. To svjetlo i taj život pro-širit će se po čitavom svijetu. Nastat će novo nebo i nova zemlja. I novi čovjek.

Božić je najveći Božji zahvat u naš ži-vot, on je Početak i Svršetak svih naših godi-na, i starih i novih, pa tako i ove nadolazeće 2018. godine u kojoj imamo novu priliku da više ljubimo Boga i bližnjega i na taj način ispunjenije i sretnije živimo.

Fra Jozo Grbavac

11

Za našu dušu

Oprostiti svome bližnjemu

Život nas uči da kvalitetno življenje u društvu nije uvijek lagan zadatak. Naši

verbalni i neverbalni znakovi pokazuju nam svu raskoš ljudske gluposti, međusobnog optuživanja, vlastite oholosti, tuđih uvreda, međusobnih ponižavanja i uvjerenja da smo uvijek mi u pravu.

Izgradnja zdravih međuljudskih odno-sa temelji se ponajprije iz svijesti o vlastitoj vrijednosti ali i svijesti o nužnosti prašta-nja. Danas je teško ljudima oprostiti. Mno-gi smatraju da oprostiti svome bližnjemu znači sebe poniziti, ili, njega percipirati kao vrjednijeg od nas samih. Da bismo uopće mogli oprostiti svome bližnjemu nužno je pretpostaviti nekoliko koraka. Prvo, čovjeku je potrebno shvatiti da je praštanje moguće jedino ukoliko ono ima smisla, ukoliko ima svrhu. Ako čovjek izusti riječi „opraštam ti“, a ne vidi njihov dublji smisao, razlog zašto je to rekao, tada se ne može govoriti o smislenosti same izgovorene riječi. Tada te riječi nisu donijele ploda, nemaju svrhu i one zvuče samo kao prazne riječi.

Da bi čovjek doista imao snage opro-stiti bližnjemu potreban je korak prema samome sebi. „Opraštam ti“ govori više o meni kao o osobi koja sam to izrekao, nego o osobi kojoj je to upućeno. Samo jaki ljudi mogu oprostiti. Oprostiti onome koji nas je uvrijedio, onome koji nam je nanio zlo ne znači njega mijenjati, ne znači odmah rehabilitaciju povjerenja, već uvidjeti svoju vrijednost kao osoba. To znači, njegovo zlo, njegova uvreda nije utjecala na izgradnju

moje vlastite vrijednosti kao osoba. Moje „opraštam ti“ govori i meni i njemu o mojoj veličini. „Opraštam ti“, ne uključuje auto-matski promjenu osobe koja nas je uvrije-dila, „opraštam ti“ ne zato jer si ti u pravu, nego jer sam ja svjestan da vrijedim kao osoba i tu vrijednost ne želim pogaziti s tvojom uvredom. Tvoje riječi uvrede nisu dotakle moju duboku osobnost.

Oprost ima svoj mehanizam djelo-vanja na način da čovjek otkrije najprije svoju vlastitu vrijednost a tek onda može oprostiti osobi koja ga je uvrijedila. Ukoli-ko prihvatim zlo koje me je uvrijedilo i to usvojim na osobnoj razini, kao otkrivanje vlastite bezvrijednosti, tada nisam u stanju oprostiti. Tuđe zlo ne smije u meni stvarati mržnju, osvetu, ogovaranje, ponižavanje…Praštanje je odluka da se ne prihvati zlo koje nam je nanešeno. Ono jest prisutno, ali ono ne smije zatrovati moj duh, ne smijem mu dopustiti da uđe u mene i da me „zarazi“ sa svojom moći. Tuđe zlo ne smije mene učiniti zlim čovjekom na način da mu od-govorim na isti, ili na sličan način.

Sagledajmo svoje ponašanje u susretu sa zlom. Promatrajmo se u ogledalu Isu-sa Krista i uvidjet ćemo istinu koliko nam je raditi na sebi, koliko moramo mijenjati pristup prema zlu. Krist nam je učitelj, nje-gov stav bi trebao biti prihvaćen od svih vjernika. Tada će i naši ljudski odnosi biti kvalitetniji, ljudskiji, otvoreniji i iskreniji.

fra Neno

12

Za našu dušu

Sveci koje osobito štujemo u našoj župi

Sveci imaju puno srca i obzirni su. Sveci se ne boje pogledati kakvi su.

Sveci ne govore previše, a puno rade. Sveci uvijek traže i vide u svakome samo dobro. Sveci ponekad pogriješe, ali nakon pada ustaju.

Sveci znaju da trebaju oproštenje. Sveci nikad ne ogovaraju, oni mole za druge.

Sveci žive u ljubavi. Sveci mogu primati udarce, a ne zadavati ih drugima.

Sveci su milosrdni.

župiPodbablje kroz godinu posebno časti-mo sv. Marka, sv. Antu, sv. Petra i Pavla te zaštitnika sv. Luku. Čitajući njihove kratke životopise, pokušajmo ih zamisliti te vidjeti u njima uzore vjere za naš život.

Sveci su živjeli na ovoj zemlji kao i mi te su svojom ljubavlju prema Bogu i ljudi-

ma zaslužili biti sveti. Mnogi su prošli jako trnovit put do svetosti. Otkrivati njihov život, pravo je obogaćenje za nas. U našoj

13

Za našu dušu

SVETI MARKO EVANĐELIST, 25. travnja

Sv. Marko napisao je Drugo evanđe-lje g. 64. prema Petrovu kazivanju. Preda-ja kaže da je bio nećak sv. Barnabe i da je s njim i sv. Pavlom išao na prvo misijsko putovanje. Zatim ih je napustio pa se vra-tio svome prvom učitelju, sv. Petru. Nakon Petrove smrti, propovijedao je duž Jadra-na, u Libiji i Aleksandriji gdje je podnio mučeničku smrt. Njegovo tijelo Mlečani su

prokrijumčarili u Veneciju g. 830. i danas se čuva u jednoj od najskupocjenijih škri-nja na svijetu, u glasovitoj crkvi sv. Mar-ka, zaštitnika Venecije. Venecija je za svoj grb uzela njegov simbol – krilatog lava s knjigom i natpisom: "Mir tebi, Marko, moj evanđelistu!"

SVETI ANTE, 13. lipnja

Jedan je od najpopularnijih svetaca današnjice. Rođen je g.1195. u Lisabonu. Potresen mučeničkom smrću petorice fra-njevaca koji su u Maroku poginuli za vjeru, Antun odluči nastaviti njihovo djelo te po-staje franjevac 1220. godine. Veći dio života proveo je propovijedajući po Italiji. Osobito je bio uspješan protiv krivovjeraca. Imao je čudesan dar govora te su i stranci razumjeli njegove propovijedi samo po gestama. Mali Isus mu se ukazivao. Upoznao je i sv. Franju

14

Za našu dušu

te su puno razgovarali. Sv. Ante je umro 13. lipnja 1231. godine. Tijelo mu leži u bazi-lici koju zovu "Il Santo" (Svetac) u Padovi. Ljudi mu se mole u različitim potrebama, posebno za pomoć u radu i pronalaženje izgubljenih stvari.

SVETI PETAR, 29. lipnja

Petar se prije zvao Šimun. Bio je ribar na Genezaretskom jezeru, nagao i tempera-mentan, ali dobrog srca i velikodušan. Zato što je žarko vjerovao, Isus ga prozva Petar što znači stijena i rekao mu: "Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. Tebi ću dati ključe-ve i štogod svežeš na Zemlji bit će svezano i na nebu." Dok su Isusu sudili pred Velikim vijećem u noći, Petar je tri puta Isusa zani-jekao. Kad se ujutro pijetao oglasio, Petar se sjeti da je Isusu obećao da će za njim i u smrt ako treba. Tada se pokajao i gorko zaplakao.

Kad su Petra zatvorili u tamnicu, Bog ga je čudesno izbavio. Došao je u Rim g. 42. Taj grad od tada postaje središte kršćanstva. Petra su razapeli na križ g. 64. za vrijeme progona cara Nerona. Isus je zapravo ute-meljio jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu na dvanaestorici apostola okupljenih oko Petra. Petrov nasljednik je papa.

SVETI PAVAO, 29. lipnja

Djelovao je između 46. i 67. godine. U mladosti se obrazovao u židovskim škola-ma. Progonio je kršćane dok se nije potpuno obratio na putu u grad Damask. U početku mu je ime bilo Savao, a nakon obraćenja uzima ime Pavao i počinje svim srcem pro-povijedati Isusa Krista. Na svoja tri misijska putovanja proputovao je tisuće kilometara kopnom i morem šireći Isusov nauk. Bio je i zatočen, ali njegovo propovijedanje se

15

Za našu dušu

neumorno nastavlja. Napisao je puno po-slanica od kojih su sačuvane samo neke. Sv. Pavao je ubijen mačem u Rimu. Po predaji, to se dogodilo29. lipnja 67. godine.

SVETI LUKA, 18. listopada

Zaštitnik naše župe, sv. Luka rodom je iz Antiohije (Sirijske), slavni liječnik i slikar Blažene Djevice Marije. Pisac je Tre-ćeg evanđelja i Djela apostolskih. Nije bio Isusov apostol niti učenik, ali ih je većinu poznavao. Mnoge sate je proveo kod Isusove majke Marije koja mu je pričala o svome Sinu. Sve što je čuo i vidio, vjerno je bilježio. Tako je osim Evanđelja u kojemu opisuje Isusov život, napisao i Djela apostolska u kojima opisuje Silazak Duha svetoga nad apostole, njihovo djelovanje po Maloj Aziji i Rimskom carstvu te početak Crkve. Luka opisuje Isusa puna blagosti. Njegove knjige

ističu Božje milosrđe prema grješnicima. On osuđuje bogataše, a uzdiže siromahe. Predaja kaže da je sv. Luka razapet u Grčkoj.

Marija Perić

16

Za našu dušu

Katolički odgoj bl. Ivana Merza

Upoznajući život blaženog Ivana Mer-za otkriva nam se sva kompleksnost

političkih i društvenih zbivanja vremena u kojem je živio i radio. Rodio se 16. prosinca 1896. od oca Mavre, časnika Austrougarske vojske, na službovanju u Banja Luci i majke Terezije, Židovke, čiji su roditelji doselili iz Mađarske. U Banja Luci Ivan pohađa osnov-nu i srednju školu. Kratko vrijeme boravio je u Prijedoru zbog očeva službovanja. Obi-telj Merzovih njeguje liberalni odgoj, nje-gujući moralne vrijednosti, Ivana odgajaju pristojnom građanskom odgoju. Iako nisu njegovali praktičnu vjeru, Ivana upisuju u katolički vrtić kod časnih sestara. Nakon osnovne škole upisuje realnu gimnaziju, što će se pokazati kao glavna smjernica Ivanova kasnijeg života i djelovanja. Već tu pokazuje veliki interes za književnost, uči strane jezi-ke, bavi se športskim aktivnostima. Svestra-nost i nadarenost u mnogim područjima dar je Duha Svetoga, kako će Ivan kasnije naglašavati. Velika prekretnica u Ivanovu životu su godine 1919. i 1920. Obitelj iz Banja Luke seli u Zagreb, 6. IX. 1919. Na-pokon postiže svoj cilj, u ljeto 1920., uz još neke studente, šalju ga na Katolički institut u Pariz gdje studira književnost i francuski, latinski i grčki jezik. U Francuskoj bora-vi dvije godine. Uz studiranje, nastoji što više upoznati katolički život u Francuskoj,

različite katoličke udruge, često je u društvu priznate katoličke inteligencije. S povrat-kom u Zagreb uključuje se u različite Hr-vatske katoličke saveze, a posebnost njegova duhovnog odgoja najbolje se očituje kroz načela koja unosi u Hrvatski orlovski savez. Orlovstvo je savez koji za cilj ima tjelovježbu mladih, a svoje smjernice crpi iz nauka Ka-toličke akcije prema napucima Svete Stolice. Ono novo i originalno što je Ivan unio u Orlovstvo najsažetije nam dočarava Božidar Nagy u tekstu Hrvatski orlovski savez:1. Merz je dao Orlovstvu jaku vjersko-

katoličku i odgojnu dimenziju. Nije to bila samo gimnastička organizaci-ja katoličke mladeži nego je upravo Merzovim nastojanjem uz tjelovježbu Orlovstvo provodilo odgojni rad u ka-toličkom duhu.

2. Unio je u Orlovstvo, a preko njega u našu katoličku javnost uz ne male teš-koće i protivljenja, KA koju je pokre-nuo papa Pio XI. Kao suradnju laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve.

3. Usmjerio je članstvo organizacije pre-ma snažnom liturgijskom i sakramen-talnom, napose euharistijskom životu. Zaslugom Merza u Orlovstvu je uvede-no pravilo da članovi pokreta trebaju jednom mjesečno ići na sv. Ispovijed i sv. Pričest.

17

Za našu dušu

4. Merz je unio najprije u Orlovstvo, a onda preko njega i u cijelu našu katolič-ku javnost jaku rimsku i papinsku ori-jentaciju kroz proučavanje papinskih i crkvenih dokumenata, a onda promi-canjem vjernosti i odanosti Kristovu Namjesniku i crkvenoj hijerarhiji.

5. Od članova organizacije želio je učiniti apostole koji pomažu crkvenim pastiri-ma u širenju Kristova Kraljevstva.

Merz je veliku važnost pridavao tje-lesnom odgoju. Za njega, tjelesni odgoj je samo sredstvo za postizanje duševnog odgoja. Ako smo vježbajući tjelesni odgoj prema principima i naukom Katoličke crkve uspjeli ovladati našim osjetilima, došli smo do točke kad prelazimo u fazu savladava-nja sedam smrtnih grijeha. Nije slučajno da blaženi Merz tako duboko i studiozno prilazi pitanju tjelesnosti i pridaje mu toliki značaj. Put od tjelesnog zdravlja, poveza-nosti s unutarnjim stanjem duše, vezanost tjelesnog i duhovnog dovodi do samog sje-dinjenja s Isusom Kristom i Crkvom. Do kršćanskog savršenstva razlikujemo put čišćenja, put rasvjetljenja i put sjedinjenja. Upravo tjelesni odgoj pomaže nam da sa-vladamo put čišćenja u borbi protiv glavnih grijeha. Ako želimo našu dušu pročistiti, nije samo dovoljno da pokorom okaljamo grijehe, potrebno je da pobijedimo izvor sveg zla u nama, a to je trostruka pohota. Glavni grijesi su samo loše navike uzroko-vane trostrukom požudom: Oholost duha: oholost, zavist, srditost; Požuda tijela: prož-drljivost, bludnost, lijenost; Požuda očiju: škrtost. Mladi Merz je rano, već od sred-njoškolskih dana, povezao kršćanski život s borbom. Shvatio je Ivan da se ta borba odvija najprije sa samim sobom, a za cilj

ima uspostaviti red i harmoniju među svo-jim strastima i nagonima. U svom kratkom životu spoznao je da Bog želi najprije naše srce čisto i nepodijeljeno, oslobođeno ro-bovanja grijehu, egoizmu, materiji. I zato je nastojao da svoje tijelo podloži duhu i da onda s nagonima dovedenim u harmo-niju kroči putovima slobode, istine i do-brote. Molitva, sv. ispovijed i sv. Pričest bili su mu nadnaravni izvori, iz kojih je crpio snagu svojoj volji da nadvlada neuredne prohtjeve tijela. Nije propuštao niti jedno naravno sredstvo koje mu je koristilo za ču-vanje čistoće. Bila je to tjelovježba, šetnja u prirodi, uzdržljivost u jelu i piću, spavanje na tvrdom, izbjegavanje grješnih prigoda, kontrola nad svojim osjetilima, očima i ušima. Sve što je pisao i naučavao bila je samoaktualizacija vlastitog življenja, živa vjera u traganju nevidljive stvarnosti. Kon-takt s nadnaravnim svijetom kojeg osjeća u Božjem djelovanju kroz stvaranje, ne samog materijalnog svijeta, očituje se u ljudskom bistvovanju, njegovim udovima i svakom djeliću te slike samoga Krista. Kako bi tako stvoreni bili potpuni odraz Božjeg djelova-nja potrebno je duhovno i tjelesno djelovati na voljne, razumske i fizičke odlike, a što je Ivan i činio.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je bla-ženim u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. godine, a papa Benedikt XVI. u svojoj pobudnici o euharistiji Sacramentum caritatis 2007. go-dine uvrstio ga je među osamnaest najvećih svetaca Crkve kao uzora štovanja euharisti-je. Veličina i duhovnosti jednog laika vidlji-va je u priznanjima papa, ističući duhovnost i svetost hrvatskog blaženika Ivana Merza.

magistar teologije Slavko Blažić,

18

Za našu dušu

Zašto pobačaj nikada nije dopušten?

Jedna od najaktualnijih tema današnjeg suvremenog društva je svakako pobačaj.

Velike se rasprave vode oko toga, radi li se kod pobačaja o ubojstvu nevinog života ili se radi o pravu žene na izbor. O ovoj temi raspravlja se u teologiji, medicini, biologiji, etici i gotovo svim znanostima koje dotiču problematiku ljudskih prava i problemati-ku humanizacije. Tema pobačaja je toliko opširna da je teško napisati jedan nepreve-liki članak za potrebe župnog lista. Zato ću se u ovom radu pokušati osvrnuti na ono najvažnije i ono što bi svaki katolik o ovoj problematici trebao znati.

Prvo pitanje koje se postavlja glasi: „Kada započinje

ljudski život“?

Na ovo pitanje medicina daje jasan odgovor, a dokaze za ovu tvrdnju možemo pronaći i u dokumentima Medicinskog fa-kulteta u Splitu i Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Ljudski život započinje začećem, tj. u trenutku u kojem spermij oplodi jajnu stanicu. Ovdje je važno spomenuti različite teorije (teorija o nidaciji, teorija o odsutno-sti moždane funkcije, teorija o trenutku ro-đenja kao početku života, itd…) koje koriste zagovornici pobačaja u svrhu ideološkog opravdanja svojih ciljeva. Postoji više vrsta teorija, koje žele umanjiti ljudsku važnost

i veličinu embrija, a cilj kod svih teorija je jednak; proglasiti embrij nakupinom stani-ca, oduzeti mu dostojanstvo ljudske osobe, a sve u svrhu manipulacije i ostvarenja svojih sebičnih ciljeva. No, medicina i biologija su potpuno jasne. Život započinje začećem, embrij je čovjek i kao što ni prije rođenja, tako ni nakon njega nije moguće odvojiti biološko od ljudskog te prema tome ni od osobnog.

Moralno – teološka problematika

Stav moralne teologije oko pobačaja je potpuno jasan. Pobačaj je ubojstvo, a o veličini toga čina svjedoči i činjenica po kojoj je pobačaj jedan od rijetkih eksko-munikacijskih grijeha u Katoličkoj crkvi, što znači da osoba koja sudjeluje u činu poba-čaja prestaje biti članom Crkve, a u Crkvu se vraća samo oprostom biskupa ili nad-biskupa vlastite biskupije. U Hrvatskoj se pobačaj koristi u ideološke svrhe i između ostalog, jedno je od područja koje koriste ostaci komunističko – ideološkog nasljeđa, u svrhu javnog napada na vjernike i Ka-toličku crkvu. Ovdje je važno napomenuti da Crkva nikada ne donosi svoju teoriju o određenoj problematici u svrhu određene zabrane, nego u svrhu zaštite najugroženi-jih i obrane dostojanstva svakoga ljudskoga života. Crkva o pobačaju nikada neće moći

19

Za našu dušu

reći ništa osim istine, jer je nadahnuta Du-hom istine, dužna stati u obranu istinskih vrijednosti.

Osobe koje zastupaju pravo žene na pobačaj, često puta zaboravljaju na bilo kakvo pravo oca, a potpuno zanemaruju pravo djece. Jedan od njihovih najčešćih argumenata se svodi na sljedeće pitanje: „Što u slučaju začeća prilikom silovanja?“ U slučaju začeća prilikom silovanja se doista radi o jednoj teškoj i tužnoj priči koja mora dirnuti u srce svakoga kršćanina. Kršćani su dužni silovanoj ženi pružiti svu ljubav i bri-gu, pokušati napraviti sve da se žena oporavi na svim razinama, potrebno je razumjeti njezinu patnju, ne suditi je i pokušati joj biti istinski oslonac. To je dužnost svakog

kršćanina. No, pobačaj ni u takvoj situaciji nije rješenje, jer zlo nikada ne rađa nešto dobro, zločin se nikada ne umanjuje drugim zločinom. Križevi su nekada teški, no oni su put spasenja, a život bez križa, najteži je križ od svih.

Kakve god vam, zagovornici pobačaja, argumente iznosili, od socioloških (teško imovinsko stanje), od silovanja ili bolesnog djeteta u utrobi majke, važno je zapamtiti sljedeće: Pobačaj je uvijek ubojstvo i čovjek nije gospodar života i smrti. U križu je spas.

In te Domine, speravi!

Magistar teologije Slavko Blažić

20

Za našu dušu

Negdje između

Svi mi negdje smo između, negdje između dobrog i lošeg, negdje između sreće i tuge.

Negdje smo između zadovoljstva i razoča-renja, između osjećaja ponosa i poraza ili poniženja. I tako svaki dan u krug, svaku godinu. Onda se zapitamo ima li smisla? Kada smo bliže razočaranju ili negativnom, čini nam se kao da ništa nema smisla. Cijeli nam se život, u konačnici, čini besmislenim. Pitamo se tada, ali ama baš svaki puta, zašto se upravo nama to događa. Pitamo se čemu nepravda, čemu zlo. Često puta tražimo krivca za nesreću i obično to bude netko drugi, obično krivcem ne vidimo sebe. Ne kažem da jesmo krivci, ali stvari nisu baš tako jednostavne... Kada smo, pak, sretni i zadovoljni, život nam itekako ima smisla. Ne primjećujemo tada ništa izvan naše vlastite sreće. Međutim, koliko često u tim trenut-cima pokušavamo pronaći “krivca”? Često puta budemo zaslijepljeni ovozemaljskim, često puta ne vidimo van oku vidljivog, ne vidimo van ovog fizičkog uspjeha ili pobjede. Nije to u potpunosti loše, lijep je sam osje-ćaj moći vidjeti uspjeh, moći se osmjehnuti, moći se radovati. Ali, na tome ne smije stati, uvijek treba gledati malo dublje. Ne sjetimo se tada nesebično gledati van sebe samih? A u lošem smo najčešće nesebični po pitanju krivnje? Tužno je, vjernici moji, što se malo puta sjetimo zahvaliti “krivcu” naše sreće, našeg uspjeha. Kako ironično!

I tako nam se uvijek, u ovom svijetu “negdje između” sve čini ironično. Mislim kako bi se većina ljudi složila s time pa ću nastaviti pišući u jednini.

Nisam li postala pasivna, prilagodljiva, nisam li često puta učinila ili rekla nešto što

zapravo nije bio proizvod isključivo moje slobode? Nisam li dopustila da se često puta ne vrši volja Božja? Nisam li često, s druge strane, tvrdoglavo inzistirala na vlastitoj vo-lji, a ta volja na kraju proizašla kao pogrešna? Ne smijem se prepustiti slučaju, ne smijem dopustiti da moja djela ne budu moja vlastita i da ona u konačnici ne budu volja Božja. Zastanem li na trenutak, shvaćam kako ono malo vremena što izdvojim za molitvu mo-lim baš to “budi volja Tvoja”. Vidim sada da je to nažalost u većini slučajeva postao “flatus vocis” ili tijek glasa, prazan glas, puka riječ. Molitva se svela na to, na puke riječi... Ali, mogu bolje i želim bolje! Nije mi u naravi da budem obična. Uvijek težim biti različi-ta, jedinstvena, posebna, najposebnija. Ko-liko god razočarana nekada bila, koliko god gorčine ili ljutnje u sebi nosila, vraćam se biti posebna. Nisam nikada do sada zastala i razmišljala zašto, nisam tražila uzrok niti sam pridavala veliku pažnju tome. Međutim, pokušam li pronaći “krivca” te posebnosti i jedinstvenosti svih nas, odgovor je tako jed-nostavan. Volja Božja! To je odgovor i na nesmislenost, odnosno, vidimo sada, smi-slenost života. Vidim sada, koliko svakim danom, koliko svakim “negdje između” Bog zapravo misli na nas. Vidim sada, da, ukoliko želim i ukoliko se trudim, mogu smislom ispuniti svaku svoju misao, svaku svoju riječ, svako svoje djelo, te na kraju cijeli svoj život. Svatko od nas. Sve što trebamo je, otvoriti oči. Da, doslovno otvoriti oči, vidjeti svako dobro jutro, svako dobro biće, svaki dobar zalazak...

Matea Lončar

21

Za našu dušu

Prošlost - uteg budućnosti u sadašnjosti

Svi smo pomalo opterećeni onim što no-simo ili vučemo za sobom u sadašnjosti,

prema budućnosti. Svatko ima svoje tajne iz prošlosti. Izgleda da je čovjek najviše zarobljen sam sa sobom. Uvijek se pita, što bi bilo da sam tada učinio to i to, da sam barem… proganja nas ta mogućnost iz prošlosti, ne da nam mira.

Opterećen mnogim pogreškama, krivo donesenim odlukama, promašenim izbori-ma, pogrešnim skretanjima, čovjek na le-đima nosi punu vreću prošlosti koja može biti toliko teška da nam ne da ići naprijed. Mnogo je onih koji ne žive život, ne dišu pu-nim plućima, prošlost ih proganja kao sjena koja se nalazi ne iza njih nego ispred njih, ne da im mira i stalno ih podsjeća na ono „što bi bilo da sam barem“. Ah, ta prošlost.

Kažu da čovjek ispisuje svoju životnu knjigu onako kako živi. Prošlost, sadaš-njost i budućnost čovjekova života ispisat će jednu priču o osobi, o čovjeku, o njego-vim nadanjima, o njegovim promašajima i strahovima, o sreći, ljubavi, o životu. Kako sa životnih cipela otresti prašinu prošlosti, kako odbaciti nakupljeno blato pogrešnih koraka koje su išle krivudavim putovima? Umjesto radosnog pogleda u osvitu novoga dana, pogleda u sunce koje nas grije, čovje-ka proganja jeka prošlosti.

Izgleda da je i samomu Bogu lakše oprostiti negoli čovjek samome sebi. To-liko smo se puta ispovjedili, Bogu priznali grijehe, dobili oproštenje…pa opet ostaje prisutan osjećaj nezadovoljstva jer smo „ostali isti“, jer oprošteno nam je od Boga, ali mi nismo oprostili sebi. Nikoga čovjek

ne može tako obezvrijediti i „popljuvati“ kao samoga sebe.

Naše okretanje u prošlost može biti spasonosno ali i kobno za naš život. Povijest jest učiteljica života, ali ako nas ta učiteljica konstantno opominje na ono negativno, na lošu zadaću, na krivu rečenicu, na pogrešnu lekciju, ako nam ta „učiteljica“ opetovano i uporno broji naše vlastite greške, naše vla-stite poraze, tada je naš pogled u prošlost za nas koban, strašan, ukočen. Naravno, iz pogrešaka se uči, ponajviše iz vlastitih po-grešaka. Ali, nije li i to velika pogreška kada si ne možemo oprostiti, kada smo optere-ćeni prošlošću. Nije li to jedna rana kojoj ne damo da zaraste, rana koju ne želimo sanirati, rana koju vrijeme ne može svojim šavovima prekriti, sakriti, ne može ostaviti ožiljak jer uvijek je otvorena i stalno boli čim pogled usmjerimo na nju.

Toliko toga nas koči u životu, toliko toga nam ne da da razvijemo jedra svoga života i slobodno idemo kroz život. Možda je potreban jedan mali korak, malen ali od-lučan, oprostiti sebi, živjeti u sadašnjosti, ne dati se navući u prošlost i krenuti.

Život nam je predragocjen da bismo se bojali svakog vala na moru života, zato pred sobom valja imati cilj, k njemu težiti, uporno i hrabro, s Bogom, ne gledajući na oluje koje su iza nas, na podivljalo mora koje nas je proganjalo, već gledajući na horizontu životu osvit novoga dana, sunce koje obasjava čovjeka, koje daje život, na svoga Boga… i ploviti, živjeti, voljeti i sebe prihvatiti.

Fra Neno

22

Za našu dušu

Prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imote od Osmanlija

Grad Imotski srce je Imotske krajine, „malo primorsko mjesto premješteno

u brda“, kako, očaran njegovom ljepotom i mediteranskim duhom, kulturom i arhitek-turom, Danilo Kiš rekao „imotskom Pariža-ninu“ Dinku Štambaku. Smjestio se iza Bio-kova na padini brežuljka Podi odakle bdije nad Imotskim poljem i pripoljskim selima.

Imotska je krajina prepuna mediteran-skog ugođaja i hrvatske duše, jedinstvena i neponovljiva. Na malom prostoru, na samo tisuću četvornih kilometara, s nešto manje od 30 tisuća stanovnika, Bog ju je obdario tolikom raznolikošću okupivši je sve najljep-še što ima krš: kamenitu i ponornu zemlju. Ispod Imote nevidljiv je podzemni labirint podzemnih jezera i podzemnih rijeka. „Po-put Venecije oslonjene na drvene, Imota počiva na kamenim stupovima „ (Josip Ro-glić), a iznad nje „kristalna kocka vedrine“ (T. Ujević). U srcu Imote poleglo polje, „pola ogledalom vode preliveno, pola zelenim njivama blagoslovljeno, bisernom ogrlicom rijeke zakićeno, a sa svih strana obrubljeno mrkim klisurama, što se ponegdje u zaravan slamaju, a ponegdje zubato u nebo strše i bezdane ponore zatvaraju“ (I. Raos).

Grad i utvrdu u uređenoj hrvatskoj srednjovjekovnoj župi Imoti prvi put spo-minje sredinom 10. stoljeća bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet (912.–959.) u spisu De administrando Imperio (O uprav-ljanju carstvom). Ta Imota bila je puno veća

od današnje; prostirala se od Biokova do Vrana i Čvrsnice, od Neretve do Cetine. Nakon izumiranja loze hrvatskih narod-nih vladara, u susjednom neretvanskom porječju humske velmože stvaraju jezgru budućeg Kneštva koje postupno šire i na Imotsku župu. Od tada pa sve do svršetka 15. stoljeća Imota prelazi iz ruke u ruku najprije hrvatsko-ugarskih vladara i potom bosanskih i humskih velmoža.

Hrvatski je velikaš Nelipić, gospodar Imotskoga, osnova franjevački samostan vjerojatno već oko 1300. godine, na izvoru rijeke Vrljike, po predaji, na mjestu negdaš-nje benediktinske opatije, po čemu je i mje-sto dobilo ime Opačac. U početku djeluju kao navjestitelji Evanđelja i iskorijenitelji krivovjernog nauka bosanskih „krstjana“, a od početka 15. stoljeća iz svog samostana na Otočiću pastoriziraju znatan dio područja s obje strane Biokova.

Padom Bosne, a ubrzo i Hercegovine, Imota postaje polazna ili prolazna zemlja za brojne osmanlijske vojne poduhvate, dok se i sama 1493. godine nije našla u sastavu Osmanskog Carstva. Iz povijesti se vratila u prapovijest. Više od 200 godine trajat će očajničko hrvanje između osvajača pod po-lumjesecom i branitelja pod križem.

Bježeći pred Osmanlijama franjev-ci su na stjenovitu otočiću u Prološkom blatu potkraj 15. st. podigli svoj skromni samostan. „Na toj stijeni među ponorima

23

Za našu dušu

i bujicama, dvjesta godina stajao je naš du-hovni svjetionik. Iz njega je zračila Riječ i Knjiga; razgnana i desetkovana raja u njega je upirala oči“ (P. Gudelj). Zbog turskog te-rora, franjevci će ga više puta morati napu-štati, ostavljajući ga kraće ili duže vrijeme na milost i nemilost Turcima, koji su ga palili i rušili, a on bi se uvijek iznova obnavljao i nicao iz pepela i ruševina na novi život.

Zakleto predani svom stadu, franjevci će, uz malobrojne popove glagoljaše, trajno obogaćivati, oplemenjivati, upravo oduhov-ljavati ispaćenu Imotu. Nisu (samo) sjedi-li u svom samostanu na Otočiću, moleći i kontemplirajući, nego su bili pravi "terenski radnici", stalno među ljudima, potrebitim duhovne hrane ali i svake druge, ovozemalj-ske pomoći. Unatoč vrlo skučenim prilikama u kojima su djelovali, zahvaljujući vlastitoj upornosti, postojanosti, kao i začudnoj sna-lažljivosti u svojoj pastvi, uspijevali su do-skočiti šerijatskim ograničenjima i drugim restriktivnim propisima. Njihova se djelat-nost uvijek prelijevala daleko preko granica primarne zadaće pastoriziranja; siromašnom i degradiranom puku nadomještali su sve nepostojeće institucije: bili su tješitelji i liječ-nici, učitelji, zaštitnici narodnih prava, čuvari narodnog otpora, učitelji u svakodnevnim praktičnim poslovima. Vjerojatno bi došlo do zatora ovdašnje vjere i hrvatstva da nje-govu duhovnu, kulturnu, pa i političku sud-binu, iz onozemaljskih razloga nije na svoja pleća primio ovaj jednostavni, samozatajni, puku bliski Red (I. Frangeš).

Na početku posljednjeg tursko-mle-tačkog rata fratri su 1715. god. s narodom pobjegli u Primorje. Ubrzo su u Omišu, kod crkvice Gospe od Karmela, podigli samo-stan s čvrstim zavjetom da će se uvijek zvati imotskim.

Sjajna kršćanska pobjeda pod Sinjem (1715.) oduševila je čitavu Dalmaciju ali je podgrijala nadu i imotskih franjeva-ca u skoro oslobođenje od turskog jarma. Osluškujući zbivanja s velikih ratišta, oso-bito onih u Posavini i kod Beograda, gdje su Habsburgovci Turcima nanijeli nekoliko teških poraza, shvatili su da je kucnuo čas. Nakon duga nagovaranja, jer za ono doba imotska je tvrđava slovila kao neosvojiva, general Mocenigo zamoli franjevce da di-gnu izbjegle dobrovoljce na oružje. U petak, 23. srpnja 1717., krene vojska s topništvom iz Omiša teškim i neprohodnim stazama prema Imotskom. Nakon dva dana stigoše u Imotsko polje. Prije nego što je glavnina kršćanske vojske stigla u Polje, u nedjelju 25. srpnja, vojskovođa Zuane (Ivan) Francheschi sa svojih 250 vojnika već bijaše osvojio samu varoš Imotski. Ostade samo prijeteća utvrda u koju se bijaše zabarikadirala turska posada. Ohrabreni neosvojivošću utvrde i očekujući pojačanje iz susjednih hercegovačkih grado-va, Osmanlije se ne htjedoše predati.

U noći s 26. na 27. srpnja manji se dio vojske s topništvom uputi prema Topani. Ostatak vojske i konjica ostade u polju spre-mni suzbiti svaku pomoć Turcima u tvrđavi. Nakon dva dana Topana se nađe u potpu-nom okruženju. Mletački topnički zapo-vjednik Rizzo postavi tri topovske baterije na dominantne kote uz sjeverni i istočni rub Modrog jezera tako da se s udaljenosti od samo nekoliko stotina metara lakoćom pogađalo u samu unutrašnjost utvrde. Na-kon pada prvog bedema i gubitka tridese-tak vojnika, Turci se povuku u gornji dio tvrđave. Mletački inženjeri pod okriljem noći počeše bušiti litice u podnožju utvrde za postavljanje mina. Kada za to saznaše Turci, napusti ih svaka hrabrost te u osvit dana Gospe od Anđélā, 1. kolovoza uvečer,

24

Za našu dušu

pristadoše na predaju uz uvjet da im se do-pusti odlazak u najbližu tvrđavu – Ljubuški. Tako Imotski, nakon teška osmodnevnog boja, 2. kolovoza 1717., na sam blagdan Gospe od Anđélā, prije 300 godina, osvanu slobodan od Turaka, koji se uz vojnu prat-nju preko noći povukoše prema Ljubuškom, a 37 ih se preda i pokrsti.

Mletačke vlasti u donjem dijelu Topane podigoše crkvicu koju novoimenovani vojni kapelan fra Stipan Vrljić blagoslovi na čast Gospe od Anđélā. U znak zahvalnosti što nam obranom bijaše, milodarima vojnika, časnika i vjernika dade na dasci, 80 x 60 cm, naslikati Njezinu sliku, koju postavi na glavni oltar jedine crkve u Imotskom. Od toga posljednjeg mletačko-turskog rata u Dalmaciji, Gospa od Anđélā je stekla status zaštitnice novostvorene umjetne mletačko-turske granice, a s vremenom postala zaštit-nicom hrvatskog stanovništva cijele Imote. U tri stotine godina mnogo je uzdaha čula, mnogo je suza vidjela Gospina slika stara. Pred njom, pred Majkom od milosti, Gos-pom od Anđélā, u svih naših trista godina, u naših trista nevolja, u trista slavnih sjeća-nja, prigibahu se koljena moga naroda; tri

stotine puta tisuće su žena stajale iz mojeg naroda plačući. Klecali su ljudi golim ko-ljenima na goli kamen, licem podignutim prema Majci Mariji, da bi Bog vidio njihovo lice, da bi vidjeli Božje lice, lice u njoj.

Sklapanjem mira u Požarevcu Venecija i Turska razdijeliše Imotu, rasjekoše Polje, odsjekoše njezina najljepša i najbogatija sela: Goricu, Soviće, Drinovce, Grude. Ra-sjekoše Vinjane i Aržano, odsjekoše Posušje, Rakitno i Vir.

Dio fratara iz Omiša odmah se vrati u Imotski, u kojem privremeno dobiše jednu slamnatu tursku kuću s čatrnjom i okućni-com. Tu urediše stan za civilnog župnika i ostale redovnike. Za gradnju samostana ne bijaše pogodno vrijeme zbog „velikog uboš-tva naroda“, ali Vrljić bijaše „začeo misao i usadio klicu u srdce braće, koja će se primiti i stari samostan sv. Frane uskrisiti“.

Dobivši dozvolu civilnih i crkvenih vla-sti, starješinstvo provincije na zboru u Sinju 21. srpnja 1738. imotsko skromno prebiva-lište proglasi samostanom. Tako Imota dobi svoj četvrti samostan nakon onoga na Vrljici, Prološkom blatu i Omišu. Taj skromni sa-mostan od tada je zidan i preziđivan puno

25

Za našu dušu

puta. Pod njegov krov se skupila i naselila sva imotska povijest i duhovnost.

Tvrđavska crkvica bijaše premalena za vojničku posadu i okolno pučanstvo. Zato franjevci za civilno stanovništvo počeše gradnju zasebne župne crkve na mjestu današnje samostanske i župne crkve, koja bijaše dovršena tek 1736. godine. Budući da je i ona postala pretijesna odlučeno je da se na istom mjestu podigne današnja samo-stanska i župna crkva sv. Franje Asiškog, koja se gradila i resila punih četrdeset godina: od 1863. do 1904. Ni jedna crkva u Imoti, pa i šire, nije dosegnula tako punu mjeru cjelo-vitosti, usklađenosti i veličajnosti kao ona.

Odmah nakon oslobođenja od Turaka počeo se polako obnavljati materijalni, du-hovni i vjerski život na tom prostoru, koje-mu će zamah i poticaj dati novi doseljenici iz Bosne i Hercegovine. Počele su se po selima proširivati rijetke crkve iz predtur-skog doba, poput crkve sv. Luke na Kamenu Mostu i sv. Mihovila u Prološcu, ali i graditi nove skromne crkvice, pokrivene slamom ili ševarom, bez zvonika i zvona.

Od tih mletačkih vremena, koja su ostala zapamćena po kugi, gladi i hajdu-čiji, sveopćoj gospodarskoj i kulturnoj za-puštenosti, prometnoj izoliranosti, činov-ničkoj samovolji i pljački, smjenjivali su se različiti režimi: austrijski (1797.-1806.), francuski (1806.-1813.), pa opet austrijski (1813.-1918), monarhistički i komunistič-ki-revolucionarni. Imotski je ipak najveći procvat doživio u vrijeme cara Franje Josipa (1848.-1916.), kada je postao jedno od naj-razvijenijih urbanih središta u dalmatinskoj unutrašnjosti, na koji se vezuje i zapadni dio susjedne Hercegovine. Tada je dobio niz prekasnih kamenih zdanja: novu crkvu sv. Franje, zgradu Kotarskog suda i Općinski dom, Režiju duhana, Zdravstvenu stanicu

s rodilištem, javnu gradsku rasvjetu, šet-nicu prema Modrom jezeru itd. Dobio je i prelijepu školsku zgradu, koju je otvorio i blagoslovio 1911. godine Imoćanin Josip Verilije Perić, političar i pisac, zastupnik u Dalmatinskom saboru i Carevinskom vi-jeću. U njoj je djelovala slavna gimnazija, prva na svitu, kako se govorilo. Iz nje su izlazili učenici – sanjari Hrvatske – od kojih su strahovali jugokuministi.

Od samih početaka do dana današnje-ga svećenici su u Imotskoj krajini prihvatili neudobnu stvarnost propovijedajući Kri-sta raspetoga. Žrtvom samotničkog života župnici su, kao i nekoć, ostali čuvari sela koja se još raseljavaju, čuvari starih svetinja i starih vrijednosti.

Od naše povijesti nevolje, od 1918. godine naovamo, političke su vlasti sve do kraja 20. stoljeća u Imotu stalno slale znatno više „finanaca“, Matanovih „dekti-va“ i žandara nego učitelja i graditelja, pa je logično da se tu, pod crkvenim zvonikom kao svojom jedinom duhovnom utjehom, s vremenom oblikovao i učvrstio oporbeni mentalitet, osobito prema komunističkoj Jugoslaviji, čija je represija ostavila duboke demografske, ekonomske i kulturne ožiljke koji se osjećaju i danas.

Djedovi i očevi polako umiru, a s njima i njemačke mirovine, a one nisu nasljedne. Mlađi, naviknuti trošiti, kažu da ovdje nema života. Zato tjeskobno, kao i njihovi djedovi i očevi, odoše u mrtve oaze proklete iseljenič-ke staze. Matanovi su se dvori urušili, stari mercedesi završiše na otpadu, stari ruzinavi bageri, oslonjeni o bezube „kašike“, trunu u dvorištima golemih kuća Ostadoše samo uspomene. Sinovi koji ostadoše, postadoše prosjaci. Krug se neumoljivo zatvara.

Fra Jozo Grbavac

26

Iz života župe

IZ ŽIvota Župe

“VESELIMO SE BOŽIĆU” - održan predbožićni koncert

u Drumu

Taktovi najljepših božićnih pjesama si-noć su odjekivali crkvom Sv. Ante u

Drumu na prvom predbožićnom koncer-tu znakovitog naziva “Veselimo se Božiću” organiziranom nakon četiri godine u ovoj središnjoj crkvi župe Podbablje. Usprkos hladnoći i niskim zimskim temperaturama toplina čarobnih božićnih pjesama ugrija-la je srca dvjestotinjak pristiglih vjernika koji su uživali u sat vremena dugom pro-gramu koji je započeo pozdravnim riječima mjesnog župnika fra Nedjeljka Čarapića i

predsjednika Franjevačke mladeži iz župe Podbablje Jakova Tolića.

Nakon njihovih pozdrava crkvom se razlijegala lijepa božićna atmosfera koju je najprije “zapalio” Zdravko Vuksan, član KUD-a “Bijele ruže” iz Podbablja prigod-nom zdravicom, a potom su je upotpunili članovi Mješovitog pjevačkog zbora župe Podbablje koji je pod ravnanjem svojih voditeljica Marele Vrljić i Snježane Perku-šić otpjevao tri pjesme, počevši s drevnom pastirskom pjesmom “Pastorella”, a potom “O pastiri”, a nakon toga “Pristupite vjerni”.

Nakon njih tihu predbožićnu noć do-datno su oplemenjeli članovi muške klape “Sv. Mihovil” iz Prološca koji su otpjevali

27

IZ ŽIvota Župe

četiri pjesme. Jednako tako četiri pjesme otpjevale su i dame iz ženske klape “Mur-tela” iz Dugopolja koje su dobile dugotrajan i topli pljesak nazočnih vjernika.

Na ovom koncertu svoje glazbene mi-nute imali su i solisti Matea Burazin koja je svojim nježnim i prelijepim glasom izvrsno otpjevala dvije pjesme, prvo poznatu pje-smu “Tiha noć”, a potom svoju uspješnicu “Rodio se Isus Bog”, autora našega Age Ku-jundžića. Izvrsni nastup imali su i braća Mi-las iz Zmijavaca koji su velikodušno i posta-vili razglas te animirali cijelim koncertom, koji su za svoj nastup dobili ogromni topli pljesak pristiglih vjernika, a na kraju sve je začinio popularni Marijan Župić “Vukas” koji je s pjesmom “Zvona zvone Božić je” uistinu zapalio predivnu atmosferu u crkvi.

Na kraju cijelog koncerta svima se obratio župnik fra Nedjeljko Čarapić koji se zahvalio svima koji su doprinijeli da ovaj koncert bude organiziran. Na poseban na-čin zahvalio je Agi Kujundžiću, premda

trenutno u dalekoj Australiji, svojim djelima i nesebičnoj pomoći bio je uz organizatore. Zahvalio je i braći Milas na postavljenom razglasu, ali i svim izvođačima i sa željom da ovaj koncert postane tradicionalan pozvao sve izvođače i nazočne vjernike da otpjevaju “Radujte se narodi”.

POHOD ZAVJETNE SLIKE GOSPE OD ANĐELA ŽUPI

PODBABLJE (15.ožujka- 22.ožujka 2017.)

Mnoštvo vjernika iz svih dijelova pro-strane župe Podbablje, u srijedu 15. ožujka, sudjelovalo je na jedinstvenom, povijesnom događaju za župu Podbablje, dolasku za-vjetne slike Gospe od Anđela koja pohodi franjevačke župe Imotske krajine u prigodi jubileja 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Slika zaštitnice Gospe od Anđela, koju je naslikao nepoznati autor na

28

IZ ŽIvota Župe

tri daščice i prikazuje Gospu kako je anđeli unose u nebesku slavu, a dali su je naslikati imotski franjevci u znak zahvale za oslo-bođenje od turske okupacije koja je trajala više od 200 godina, najprije je bila izložena ispred središnje crkve u župu Podbablje po-svećene sv. Anti u Drumu. Nakon prigodne molitve i Gospinih litanija koje je izmolio imotski gvardijan fra Kristian Stipanović, zavjetna slika je praćena pjesmom Mješovi-tog zbora župe Podbablje koji je pjevao “O dobra majko Imotskog kraja” došla u crkvu gdje je služeno svečano misno slavlje koje je predvodio gvardijan fra Kristian Stipanović uz suslavlje domaćeg župnika fra Nedjeljka Čarapića.

U svojoj propovijedi gvardijan Stipa-nović istaknuo je važnost Gospe od Anđela i njezin značaj za Imotsku krajinu, a nakon misnog blagoslova svima se zahvalio pod-bapski župnik fra Nedjeljko Čarapić koji je istaknuo kako je ovo izuzetno važan povi-jesni čin za cijelu župu Podbablje jer je prvi

put u gotovo 300 godina svoga postojanja, zavjetna slika naše zaštitnice došla u župu Podbablje koja je jedna od najstarijih župa na području Imotske krajine.

Slika se u Podbablju zadržala točno tje-dan dana, a od srijede 15.ožujka do srijede 22. ožujka, održala su se brojna liturgijska događanja, a nakon toga zavjetna slika Gos-pe od Anđela svoj pohod nastavila je u župi Lovreć.

VELIKI TJEDAN U ŽUPI PODBABLJE

(9.travnja- 16.travnja)

Cvjetnom nedjeljom odnosno nedje-ljom Muke Gospodnje kojom se prisjeća-mo Kristovog trijumfalnog ulaska u Jeru-zalem započeli su obredi Velikog tjedna u župi Podbablje. Na samu Cvjetnicu jedina svečana sveta misa održana je ispred crkve

29

IZ ŽIvota Župe

Sv. Luke na Kamenmostu, a prije mise je održana svečana procesija.

Veliki četvrtak, spomendan Kristove Posljednje večere i dan ustanovljenja sakra-menta Euharistije i Svećeničkog reda sve-čano je obilježen dana 13.travnja svečanim misnim slavljem u crkvi Sv. Ante u Drumu. Uoči sv. mise održano je tradicionalno iz-vlačenje križonoša. Prije svete mise prema tradiciji su izvučene ovogodišnje križono-še. Prema tadicionalnom ždrijebu križ iz Druma nosit će Zoran Buljubašić, a iz Gru-bina Rade Jonjić dok će križ iz Podbablja Gornjeg ponijeti Stipe Patrlj i Josip Lončar. Nakon toga započela je svečana sveta misa koju je predvodio župni pomoćnik fra Jo-sip Grbavac uz koncelebraciju župnika fra Nedjeljka Čarapića te pjesmu mješovitog zbora župe Podbablje pod ravnanjem Ma-rele Vrljić..Nakon mise otpjevan je Gospin plač, a uloge su pjevali: Snježana Perkušić, Milan Šušnjar Mićun, Ivan Zdenko Perku-šić i Nediljko Zovko.

Stoljetna tradicija održavanja procesija u Podbablju na Veliki petak održana je i ove godine u kojima je u tri procesije koje su krenule iz tri podbapska mjesta nazočilo nekoliko tisuća vjernika pristiglih iz svih mjesta župe kao i Podbabljana koji su za ovu zgodu pristiglih iz svih mjesta Hrvat-ske i inozemstva. Prva procesija pošla je iz crkve Sv. Mihovila koja se nalazi u zaseoku Gudelji u Podbablju Gornjem i od tamo predvođena križem krenula prema crkvi Sv. Marka gdje se procesiji pridružio drugi križ iz Podbablja Gornjeg pa je procesija kroz Ćapine, Buljane i Hršćevane preko Ra-deža krenula prema Kamenmostu i ondje državnom cestom došla do župne crkve Sv. Luke. Križonoše u Podbablju Gornjem ove godine bili su Josip Lončar i Stipe Patrlj.Druga procesija krenula je iz crkve Sv. Ante u Drumu odakle je predvođena ovogodiš-njim križonošom Zoranom Buljubašićem krenula kroz Toliće preko Krnjevica do cr-kve Sv. Luke gdje je posljednja pristigla na

30

IZ ŽIvota Župe

zajedničke obrede. Treća procesija na čelu koje je išao križonoša Rade Jonjić krenula je iz crkve Kraljice Hrvata u Grubinama te je magistralom kroz Ajdukovu Dragu došla do župne crkve na Kamenmostu. Nakon

dolaska sve tri procesije te dolaska veli-kog križa iz crkve Sv. Luke kojega je nosio Tonći Perkušić započeli su obredi koje je predvodio župnik Podbablja fra Nedjeljko Čarapić, uz pripomoć fra Josipa Grbavca

31

IZ ŽIvota Župe

koji je održao nadahnutu propovijed na ko-joj je naglasio važnost križa koji oslobađa i pobjeđuje svako zlo. Obredi koji su održani na prostoru ispred mrtvačnice kod župne crkve Sv. Luke završeni su pričešću i tradi-cionalnim ljubljenjem križa. Posebnost u procesijama čini i pučko pjevanje Gospinog plača od Divkovića koje se u ovim krajevi-ma naziva “kantanje”. Petnaest parova koje su činili 30 pjevača različitih uzrasta, na izmjenice su pjevali dionice Divkovićeva Gospinog plača prigodnim kantanjem te koristeći pučke napjeve ovoga kraja pri-donijeli ugođaju cijelih obreda. Kantanje započinje u crkvi prije polaska procesija, a nastavlja se tijekom procesija da bi se fi-naliziralo zajedničkim nastupom kantača iz svih procesija pred župnom crkvom Sv. Luke.

Vazmeno bdijenje započelo je na Ve-liku subotu blagoslovom svjetla, a nakon ulaska u crkvu te Hvalospjeva Uskrsnoj svijeći nastavilo je prigodnim čitanjima

da bi potom počela svečana misa koju je u prepunoj crkvi Sv. Ante u Drumu predvo-dio župnik Podbablja fra Nedjeljko Čara-pić uz koncelebraciju pomoćnika fra Josipa Grbavca. Tijekom mise za vrijeme koje su pjevali članovi Mješovitog pjevačkog zbora župe Podbablje uz orguljašku pratnju Ma-rele Vrljić, izvršen je blagoslov vode te bla-goslov jela. Na sam Uskrs održane su svete mise u crkvama: Sv. Luke i Kraljice Hrvata koje je predvodio fra Josip Grbavac te u Sv. Ante i Sv. Marka koje je predvodio župnik fra Nedjeljko Čarapić.

PROSLAVA SV. MARKA I BLAGOSLOV POLJA

U GORNJEM PODBABLJU (25.travnja 2017.)

Nekoliko stotina vjernika okupilo se i ove godine u utorak 25.travnja, u Podbablju Gornjem povodom blagdana sv. Marka koji

32

IZ ŽIvota Župe

se već dvadeset i četiri godine svečano slavi kao naslovnik i zaštinik crkve u Podbablju Gornjem te suzaštinik župe Podbablje. Ovogodišnje središnje misno slavlje pred-vodio je župnik fra Nedjeljko Čarapić. U homiliji ovogodišnji propovjednik posebno je istaknuo važnost sv. Marka istaknuvši da bi sv. Marko koji je neizmjerno bio odan Krist trebao biti primjer svim vjernicima da ga i oni slijede kazavši kako svi u njemu trebamo vidjeti primjer i biti vjerni pro-povjednici Riječi Božje u svakodnevnom

životu. Na kraju svečanog misnog slavlja tijekom kojega je pjevao Mješoviti pjevački zbor župe Podbablje pod ravnanjem Snje-žane Perkušić svima se zahvalio župnik fra Nedjeljko Čarapić. Naglasio je kako je pro-slava ovog blagdana produžetak Uskrsa I njegove radosti. Prije svete mise održana je tradicionalna svečana procesija kroz crkve-no dvorište u kojoj su mladići na rukama nosili kip svog nebeskog suzaštitnika gdje je izvršen i blagoslov polja.

PROSLAVLJEN SV. ANTE U DRUMU

(13.lipnja 2017.)

Blagdan sv. Ante Padovanskog, sveca svega svijeta kojem se tradicionalno svake godine utječe mnoštvo vjernika svečano je proslavljen i u župi Podbablje gdje je nave-deni svetac naslovnik filijalne crkve koja je smještena u središnjem dijelu župe u mjestu

33

IZ ŽIvota Župe

Drum gdje se od 1723. godine nalazi župna rezidencija. Svečanost ovogodišnje proslave sv. Ante, franjevca i gorljivog vjerovjesnika, započela je u jutarnjim satima na svečev blagdan u utorak 13. lipnja kada je dosta vjernika pristiglih iz domaće župe Podba-blje te iz susjednih župa nanapunilo svečevu crkvu. Nakon tradicionalne pobožnosti kod zavjetnog kipa četiri muškarca iz župe koji ime nose u čast slavljenog sveca ponijeli su kip svoga zaštitnika noseći ga kroz crkve-no dvorište do kapelice koja je sagrađena na mjestu nekadašnje svečeve crkvice koja je izgrađena 1891. godine, a koju je krasio lijepi drveni oltar izrađen u drvodjelskoj radionici Rako u Imotskom, a koja je šez-desetih godina prošlog stoljeća porušena, a njezin kamen klesanac upotrijebljen za gradnju današnje crkve koja je prostorno jedna od najvećih u Imotskoj krajini. Po dolasku procesije u crkvu uslijedilo je sve-čano misno slavlje koje je predvodio župni pomoćnik iz Imotskog fra Lazar Perica uz pjesmu Mješovitog zbora župe Podbablje uz

orguljašku pratnju svoje voditeljice Marele Vrljić. Svečanost je nastavljena večernjom svetom misom i blagoslovom djece. Misu je predvodio župnik fra Nedjeljko Čarapić, a pjevao je Dječji zbor naše župe.

Župljani župe sv. Luke u Podbablju svečano su u četvrtak 29. lipnja proslavili blagdan svoga suzaštitnika sv. Petra koji se svečano slavi u Fratrovoj ogradi u Drumu, a tom prigodom blagoslovljen je novopo-stavljeni kip sv. Petra, rad kipara Ivice Tolića iz Ernestinova.

PROSLAVLJEN SV. PETAR U FRATROVOJ OGRADI

(29.lipnja 2017.)Ovogodišnja blagdanska proslava sv.

Petra započela je u 10.30 sati okupljanjem vjernika u podbapskoj centralnoj crkvi Sv. Ante odakle je krenula procesija sa Sve-čevom slikom kroz Toliće pa do Fratar-ske ograde, gdje je služena sv. misa koju

34

IZ ŽIvota Župe

je predvodio župnik, gvardijan i dekan u Imotskom fra Kristian Stipanović. U svetoj misina kojoj je sudjelovalo više stotina što-vatelja sv. Petra i vjernika suslavilo su don Petar Čondić, župnik susjedne župe Polji-ca, župnik fra Nedjeljko Čarapić i fra Ante Buljan Dobro župnik u Igranima i Podgori. U svojoj homiliji propovjednik je pozvao vjernike da se ugledaju u čistoću besjede sv. apostola te nasljeduju njihova djela. Na kraju svete mise tijekom koje je pjevao pje-vački zbor ove župe pod ravnanjem vodite-ljice Marele Vrljić svima se zahvalio mjesni župnik fra Nedjeljko Čarapić. Poslijepod-nevni program nastavlja se brojnim kultur-no-umjetničkim i športskim događanjima. Poseban pečat ovogodišnjoj proslavi bio je blagoslov kipa sv. Petra. Kip visok 2 me-tra, a težak preko 400 kg rad je kipara Ivice Tolića iz Ernestinova koji je poznat i kao voditelj nadaleko poznate kiparske koloni-je u ovom slavonskom mjestu. Kip je uoči samog misnog slavlja blagoslovio gvardijan fra Kristian Stipanović, a na kraju misnog slavlja župnik je na poseban način zahvalio umjetniku koji je kip izrađen od hrastovine darovao svojoj rodnoj župi. Naime, njegov

stric Milan Tolić Golubović je i sam inicirao izgradnju svetišta u Fratrovoj ogradi koja je konačno i okončana prije 22 godine stoga mu je to bio dodatni motiv da navedeni kip koji će krasiti Fratrovu ogradu daruje svojoj rodnoj župi. Nažalost, sam umjetnik nije sudjelovao svečanom blagoslovu no tu je bio njegov sin Luka koji je isto tako kao vrsan umjetnik pripomogao ocu u izradi samog kipa, kao i cijela obitelj Tolić koja živi u Drumu. Poslijepodne je u organiza-ciji Organizacijskog odbora za proslavu sv. Petra održan bogati kulturno-umjetnički program.

PROSLAVA KRALJICE HRVATA

U GRUBINAMA (22. kolovoza 2017.)

Točno tjedan dana nakon proslave Velike Gospe na Vrljici, najstarijem mari-janskom svetištu u Imotskoj krajini, mno-gobrojni vjernički puk u utorak 22. kolo-voza okupio se u Grubinama, najmlađem Gospinom svetištu u Imotskoj krajini kako bi proslavio blagdan Kraljice Hrvata, na-slovnice crkve u ovom najvećem naselju župe i općine Podbablje te suzaštitnicu župe Podbablje. Ovogodišnje koncelebrirano eu-haristijsko slavlje predvodio je fra Zoran Kutleša, imotski župni vikar i koordinator OFS-a za Imotsku krajinu uz koncelebraciju fra Nedjeljka Čarapića, župnika u Podbablju bivše župnike fra Dinka Bošnjaka koji je sada župnik u Lovreću i fra Vinka Gudelja koji je župnik u Prološcu te novoimenova-nog župnika Vinjana fra Josipa Sušića, fra Mladena Prolića, župnika u Runovićima, don Petra Čondića, župnika u Poljicima te fra Zorana Jonjića, svećenika rodom iz

35

IZ ŽIvota Župe

ljubav te ju je “okrunio za svoju Kraljicu i postavio na najuzvišenije prijestolje”.Ka-snije je naglasio kako “naš kršćanski život mora biti vezan uz Blaženu Djevicu Mariju, našu Kraljicu jer da nije nje ne bi bilo ni nas”. Posebno se osvrnuo na Gospinu zaštitu koja se očitovala toliko puta u našoj boga-toj povijesti od obrane Sinja 1715. godine do oslobođenja Imotske krajine od Turaka

Grubina, a sada na službi župnika u Stu-dencima. Ovogodišnji propovjednik fra Zoran Kutleša iskoristio je svoju homiliju kako bi svim vjernicima istaknuo primjer Marije Kraljice Hrvata. Naglasio je duboku povezanost hrvatskog naroda sa Gospom koja se očitovala nebrojeno puta, a o čemu svjedoče brojna Gospina svetišta. Kazao je kako je hrvatski narod prepoznao Djevičinu

36

IZ ŽIvota Župe

čiju smo 300. obljetnicu nedavno prosla-vili pa do Domovinskog rata i Oluje, čiju smo obljetnicu nedavno obilježili, kazavši kako se Gospina i zaštita očitovala u našim braniteljima i njihovim molitvama Gospine krunice koja je izvojevala pobjedu hrvat-skog naroda. Tijekom svečane svete mise pjevao je Mješoviti zbor župe Podbablje, a njime su skladno animirale voditeljice Snježana Perkušić i Marela Vrljić. Na kra-ju svete mise svima se zahvalio župnik fra Nedjeljko Čarapić koji je iskoristio prigo-du i svim Grubinjanima čestitao blagdan njihove zaštitnice, a župljanima Podbablja blagdan suzaštitnice. Uoči svete mise održa-na je tradicionalna procesija oko crkvenog dvorišta u kojoj su djevojke: Katarina Jonjić, Petra Jonjić, Maruka Jonjić i Karla Jonjić predvođene križom i župnim barjacima no-sile Gospinu sliku. Crkva Kraljice Hrvata “najmlađa” je od pet crkvi koje se nalaze na prostranom teritoriju župe Podbablje. Kamen temeljac za crkvu je postavljen

25. travnja 1993. godine da bi u rekordno kratkom roku bila sagrađena te 17. rujna 1995. blagoslovljena od strane ondašnjeg Splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Ante Jurića. Kulturno-športski nastavak proslave današnjeg blagdana održan je u poslijepodnevnim i večernjim satima u ŠRC “Kraljica Hrvata” u Grubinama u organiza-ciji Športskog društva Grubine!

SVEČANO PROSLAVLJEN SV. MIHOVIL

U GORNJEM PODBABLJU (29.rujna 2017.)

Župljani Podbablja svečanim misnim slavljem u petak 29.rujna proslavili su blag-dan sv. Mihovila, naslovnika i zaštitnika crkve koja se nalazi u Podbablju Gornjem u zaseoku Gudelji na samoj granici sa su-sjednom župom Runovići. Svečano euha-ristijsko slavlje u svečevoj crkvici koja je

37

IZ ŽIvota Župe

sagrađena 1941. godine na suhozidu kape-lice koju je prethodno izgradio pop glago-ljaš don Ante Radić Gudelj, pred oko 150 vjernika predvodio je prof.fra Josip Grbavac koji je u svojoj nadahnutoj propovijedi go-vorio o značaju svetih arkanđela- Mihovila, Gabriela i Rafaela te je istaknuo kako slaveći svete arkanđele zapravo slavimo Božju sna-gu i Božje zauzimanje za čovjeka, kazavši: “Zasigurno ima puno toga čega se bojimo. No, potražimo utočište u Gospodinu. On je jedini garant ozdravljenja, jedini iscjelitelj svih strahova.” Svoju propovijed zaključio je riječima zazovimo Gospodina u nevolji i on će nas uslišiti i čivat će nas po anđeli-ma svojim. Uoči svete mise, tijekom koje je pjevao Mješoviti zbor župe Podbablje uz orguljašku pratnju Marele Vrljić, održana je procesija oko crkve, a nakon svečanog misnog blagoslova mještani Gudelja još jed-nom su se istaknuli u svome gostoprimstvu počastivši sve pristigle vjernike hranom i pićem.

PROSLAVLJEN SV. LUKA ZAŠTITNIK ŽUPE

PODBABLJE (18. listopada 2017.)

“Pozvani smo da posvjedočimo Krista koji nas šalje među neprijatelje kako bi u nama prepoznali brata, čovjeka i snagu Božju koja je sposobna promijeniti svako pa i najtvrđe srce”

(Fra Josip Sušić, ovogodišnji propovjednik)

Svetkovina sv. Luke, nebeskog zaštit-nika župe i općine Podbablje, na posebno svečan način obilježena je u srijedu 18.listo-pada u svečevom svetištu na Kamenmostu gdje je svečanu svetu misu i propovijed predvodio župnik u Vinjanima fra Josip Sušić. Mnoštvo vjernika pristiglih iz cije-le Imotske krajine i svih naselja prostrane župe Podbablje još od jutarnjih sati ispunilo

38

IZ ŽIvota Župe

je dvorište podbapske župne crkve posveće-ne sv. Luki, najstarije župne crkve u Imot-skoj krajini koja se prvi put spominje dav-ne 1562. godine, a koja je od 1987.godine proglašena Spomenikom kulture Republike Hrvatske. Prvu blagdansku misu u 8 sati u mjesnoj crkvi predvodio je župnik fra Ne-djeljko Čarapić. Središnje euharistijsko slav-lje kojem je prethodila procesija sa župnim barjacima i kipom podbapskog zaštitnika sv. Luke koja se protezala kroz crkveno dvo-rište, državnom cestom do vanjskog oltara u groblju, predvodio je vinjanski župnik fra Josip Sušić uz suslavlje imotskog gvar-dijana i župnika fra Kristiana Stipanovića, bivšeg podbapskog župnika fra Vinka Gu-delja sada župnika u Prološcu, fra Zorana Jonjića, župnika u Studencima, fra Zorana Kutleše, imotskog župnog i samostanskog vikara te domaćih svećenika župnika fra Nedjeljka Čarapića i fra Josipa Grbavca te don Petra Čondića, zaštitnika župe Poljica koja pripada općini Podbablje, a tijekom mise koristili su se zavjetna plitica, ciborij i kalež, dar vjernika Imotske krajine svojoj zaštitnici Gospi od Anđela u prigodi 300.

obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka.

U svojoj nadahnutoj homiliji ovogo-dišnji propovjednik istaknuo je važnost evanđelista Luke koji u svome evanđelju posebno lijepo opisuje Isusovo rođenje i djetinjstvo te s posebnim poštovanjem opi-suje Djevicu Mariju. Pred velikim brojem vjernika sabranih u crkvenom dvorištu ka-snije je naglasio: “ Evanđeoski tekst kojeg smo danas čuli poručuje nam potrebu moli-tve za radnike na njivi Gospodnjoj. Radnici o kojima govori Isus jesu misionari Božjeg kraljevstva koje je on sam pozvao i slao ih dva po dva pred sobom u svaki grad i svako selo kamo je kanio doći. Mi kršćani danas smo misionari i vjesnici Božjeg kraljevstva u ovom svijetu u kojem živimo. Mi svojim životom izgovaramo tu lijepu riječ spasenja i baš to je dar koji nam je Isus dao prima-njem Duha Svetoga”. Ovogodišnji propo-vjednik fra Josip Sušić kasnije je svoju pro-povijed zaključio riječima: “Pozvani smo da se probudimo pred napadima vukova ovoga svijeta i svojom blagošću umanjimo njihov bijes. Mi današnji vjesnici kraljev-stva Božjega u ovome svijetu svojim mirom

39

IZ ŽIvota Župe

umanjimo njihov nemir, svojom ljubavlju njihovu mržnju, svojom dobrotom njihovu zloću, svojim opraštanjem njihove povre-de, svojom pravdom njihovu nepravdu. Po-zvani smo da svojim pogledom mijenjamo njihov pogled i posvjedočimo im Onoga koji nas šalje među njih kako bi u nama prepoznali brata, čovjeka i snagu Božju koja je sposobna promijeniti svako pa i najtvrđe srce”. Na kraju svete mise, za vrijeme ko-jeg je pjevao Mješoviti pjevački zbor župe Podbablje uz orguljašku pratnju Marele Vr-ljić, svima je zahvalio župnik fra Nedjeljko Čarapić istaknuvši radost zbog današnje proslave sv. Luke, podabapskog zaštitnika naglasivši kako vjerni puk Imotske krajine današnjeg sveca na ovom mjestu slavi naj-manje 455 godina još od vremena Turaka. Uoči misnog blagoslova župnik je uručio zahvalnice za nesebičnu pomoć pastoralnih potreba u župi Podbablje. Praćeni velikim pljeskom nazočnih vjernika iz ruku župni-ka Čarapića prigodne zahvalnice dobili su splitsko-dalmatinski dožupan Ante Šošić i donedavni župan Zlatko Ževrnja zbog nese-bične pomoći župi Podbablje svih proteklih godina. Usporedno time valja spomenuti i veliku pomoć županije Splitsko-dalma-tinske općini Podbablje koja je od svih jedinica lokalne samouprave na područ-ju ove županije u protekloj godinu dobila najveći iznos sredstava. Zahvalnicu je na kraju sv. Mise dobio i donedavni načelnik Mario Ujević, koji zbog poslovnih obve-za nije moga nazočiti misnom slavlju, kao zahvalu za svu pomoć koju je ovoj drevnoj župi pružio tijekom četiri posljedne godine svoga mandata. Blagdansko slavlje završeno je večernjom svetom misom i blagoslovom djece. Župljani Podbablja za svetkovinu svoga zaštitnika pripremali su se misama trodnevnicama koje su predvodili: župnik

fra Nedjeljko Čarapić, fra Zoran Kutleša, župni i samostanski vikar u Imotskom te fra Vinko Gudelj, župnik u Prološcu. Tih dana uz ostale župljane svoju duhovnu ob-novu imali su ovogodišnji prvopričesnici, krizmanici i njihovi roditelji.

Proslavljen Dan općine Podbablje

Povodom blagdana sv. Luke općina Podbablje obilježila je svoj dan prigodnim polaganjem vijenaca ispred spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu te spomenika poginulim brani-teljima Domovinskog rata iz općine Pod-bablje. Uz izaslanstvo općine Podbablje i Splitsko-dalmatinske županije vijence su položili i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, a odrješenje je udijelio župnik fra Nedjeljko Čarapić. Nakon toga uslijedila je svečana sjednica Općinskog vijeća općine Podbablje kojoj su osim vi-jećnika nazočili i načelnici okolnih opći-na zajedno sa gradonačelnikom Imotskog Ivanom Budalićem te dožupanom Antom Šošićem. Nakon uvodnog pozdrava od stra-ne predsjednika Općinskog vijeća Danijela Dodiga riječ je preuzeo načelnik Ante Ku-jundžić koji je govorio o učinjenom u pro-teklih nekoliko mjeseci te o planovima za budućnost ove najveće imotske općine. Na-kon načelnika Kujundžića svima se obratio i dožupan Ante Šošić koji je najavio i daljnju potporu Splitsko-dalmatinske županije ra-zvitku cijele Imotske krajine. Nakon svete mise u organizaciji općine Podbablje odno-sno načelnika Ante Kujundžića i njegovog zamjenika Mate Matkovića organiziran je prigodni domjenak za sve nazočne vjernike.

40

IZ ŽIvota Župe

UPALJENE SVIJEĆE ZA ŽRTVE

VUKOVARA I ŠKABRNJEPaljenjem svijeća, svečanom svetom

misom i zajedničkim odrješenjem ispred mjesne crkve u subotu 18.studenoga u župi Podbablje tužno je obilježena 26. obljetni-ca stradanja Vukovara i Škabrnje. Mnoštvo vjernika, koje je po našoj skromnoj pro-cjeni bilo najviše u posljednjih šest godina otkad se na poseban način obilježava ova obljetnica u ovoj župi, sabranih u molitvi poistovjetilo se sa svim žrtvama Vukovara- hrvatskog grada heroja i malog ravnoko-tarskog mjesta- Škabrnji. Svečano misno slavlje za sve nevino stradale i za sve pogi-nule i preminule branitelje među kojima je i šesnaest mladića iz ove župe koji su svoje živote utkali u oltar domovine, predvodio je župnik fra Nedjeljko Čarapić, a za vrijeme mise pjevao je Mješoviti zbor župe Podba-blje uz orguljašku pratnju Marele Vrljić. U svojoj ovogodišnjoj propovijedi župnik je kazao: “Zlo koje je pokazalo svu svoju moć

u tom herojskom gradu ne smije zatamniti sliku istine, ne smije ugušiti istinu, ne smi-je nas tuđe zlo zahvatiti. Praštamo, ali ne zaboravljamo. Kršćani moraju praštati ali stati na stranu istine. Oproštenje ima svoj “mehanizam djelovanja”. Da bi čovjek mo-gao oprostiti, najprije treba otkriti vlastitu vrijednost. Oproštenje čini slobodnim ono-ga koji oprašta, a ne onoga tko je počinio zločin. Oproštenje nam govori koliko smo doista vrijedni, veliki, mudri, Bogu vjerni. Zato dok se prisjećamo stradanja hrvatskog herojskog grada Vukovara, mi opraštamo jer nas Krist tomu uči, jer je On oprostio onima koji su ga mučili i ubili. A samo veliki ljudi mogu oprostiti”, a svoju propovijed zaključio je riječima: “Istina se nikada neće sakriti, a svjetlost se nikada neće ugasiti jer Bog je onaj koji vodi narod svoj, Bog neka nam bude oslonac u životu”. Na kraju svete mise ispred mjesne crkve na Trgu dr. Franje Tuđmana župnik je izmolio odrješenje za sve žrtve Domovinskog rata te nazočnim vjernicima udijelio misni blagoslov.

PRIPREMIO: Josip Šerić

41

IZ ŽIvota Župe

Franjevački svjetovni red

OSNOVNI PODACI O PODRUČNOM BRATSTVU

Splitsko –dubrovačko Područno brat-stvo ima 23 mjesna bratstva uz obalu od Trogira, Splita, Omiša, Makarske, Met-kovića, Dubrovnika do Cavtata, na otoku Korčuli i poluotoku Pelješacu, Imotskoj i Sinjskoj krajini.

U Splitu 5 bratstava: MB “Gospa od zdravlja”, MB “Gospa od Pjišana”, MB “Sv. Obitelj”Sukoišan, MB “Sv. Frane” na Obali i MB “Blagovijest”na Trsteniku.

U Imotskoj krajini 6 bratstava: , MB”Sveti Frane” Imotski, MB “Sv. Leopold Bogdan Mandić”Zmijavci, MB “Sv. Klara” Podbablje, MB “Rane sv. Frane” Proložac,

MB “Sv. Roko” Vinjani i MB “Svi sveti Fra-njevačkog reda” Runović.

U Sinju, MB “Čudotvorna Gospa Sinjska”.

Na dubrovačkom području 4 bratstva:, MB “Mala Braća” i MB “Sv. Josip”Lapad, MB”Uznesenja Marijina”Rožat i MB”Gospa snježna”Cavtat.

Poluotok Pelješac 2 bratstva: MB “Gospa Delorite” Kuna i MB “Sv. Elizabeta Ugarska” Orebić.

Otok Korčula 2 bratstva: MB “ Padre Pio” Lumbarda i MB “Blažena. Marija Pro-petog Isusa Petković” Blato- Vela luka.

Uz obalu 4 bratstva: MB “Uznesenja Marijina”Makarska, MB “Gospe od Karme-la” Omiš, MB Metković i MB “Sv. Elizabete Ugarske” Trogir na Dridu.

42

IZ ŽIvota Župe

Statistički podaci u Područnom bratstvu OFS-a za 2017. g.

Do 30.6.2017. g. 521 trajno je zavjeto-vanih članova OFS-a.

Do 30.6.2017. g. 20 članova je s privre-menim zavjetima.

U 2017.g. do 30.6.g. trajne zavjete ima-lo je 22 člana a privremene 11 članova.

Do 30.6.2017.g. umrlo je 7 članova.Do 30.6.2017. g. u početnoj formaciji

ima 35 kandidata.Do 30.6. 2017. g. provedene su privre-

mene mjere za 38 članava.

AKTIVNOSTI NA PODRUČNOJ RAZINI

6. Izborni Područni Kapitul održan je u franjevačkom samostanu Gospe od zdravlja u Splitu, 17.9. 2016.g.

Izabrani članovi područnog i nacio-nalnog vijeća, od 17. rujna 2016.g do lipnja 2019.g. su:

Područni duhovni asistenti:1. Fra St ipe Nimac, Ofm MB

“Blagovijest”Split”, predsjednik Kon-ferencije duh. asistenata.

2. Fra Kristijan Kovačević, Tor. MB “Sv. Obitelj” Split.

3. Fra Drago Vrhovac, Cap. MB “Gospa od Pojišana” Split.

4. Fra Kruno Kemić, Conv, MB “Sv Fra-ne” Split.

Područna ministra, Mila Šuto, MB “Sv. Leopold Bogdan Mandić” Zmijavci.

Područna doministra, Suzana Fiore-nini, Cavtat, MB “Gospa snježna”.

Područna tajnica, Ivana Lešina, MB “Svih Svetih Franjevačkog reda” Runović,.

Područna blagajnica, Jasna Šabić, MB “Sv. Leopold Bogdan Mandić” Zmijavci.

Područni povjerenik za formaciju, Angela Koštro, MB “Sv. Frane”Imotski.

Područni povjerenik za Framu, Mate Vukorepa, MB “Sv. Obitelj”Split.

Povjerenik za nazočnost i djelovanje u svijetu, Dragutin Koštro, MB “Sv. Frane” Imotski.Povjerenik za komunikaciju i informira-

nje, Dragutin Koštro, MB “Sv. Frane” Imotski.

Područne vijećnice:Zdenka Filipović-Grčić, MB “Gospa

Sinjska” Sinj.Marija Jurjević, , MB “Padre Pio”

Lumbarda.Mara Ljubić, MB “Gospa od zdravlja”

Split.Iva Stančić, MB Lapad “Sv. Josip”

Dubrovnik.

Delegati pri nacionalnom kapitulu:Dragutin Koštro, MB “Sveti Frane”

Imotski.Mirjana Vitić, MB “Čudotvorna Gospa

sinjska” Sinj.Anka Klarić, MB “Bl. Djevica Marija

Bezgrešna” Makarska.Mira Maslov, MB “Blagovijest” Split.

Osnovana Konferencija područnih duhovnih asistenata Splitsko- dubrovač-kog područnog bratstva “Sv. Leopolda Bogdana Mandića”na Pojišanu u Splitu, 21. 2. 2017.g.

Na susretu bili su prisutni: fra Stipe Nimac OFM, fra Kruno Kemić, OFMCon,

43

IZ ŽIvota Župe

fra Drago Vrhovac, OFMCap i fra Ivo Mar-tinović, TOR. Nakon glasovanja fra Stipe Nimac je jednoglasno izabran za predsjed-nika Konferencije područnih duhovnih asistenata a fra Kruno Kemić OFMCon za tajnika Konferencije.

Prva sjednica Područnog vijeća odr-žana je 25.9. 2016. u dvorani Svih Svetih u Zmijavcima na kojem su dogovorene aktivnosti u područnom bratstvu.(izborni kapituli u mjesnim bratstvima, pastoralni i bratski pohodi mjesnim bratstvima, po-dručna vijeća, područno hodočašće, do-govor za odlazak na 6. Nacionalni Izborni Kapitul u Samobor od 7. 10. do 9.10. 2016.).

Druga sjednica Područnog vijeća održana je 25.11. 2016. u dvorani Svih svetih u Zmjavcima na kojoj se rasprav-ljalo o ostavci Marijane Jurišić, Područ-noj povjerenici za informacije. Za novog povjerenika izabran je Dragutin Koštro, MB “Sv. Frane” Imotski. Još se raspravlja-lo i dogovaralo o otvaranju Područne web stranice. Za tehničkog urednika izabran je Tomo Matković MB “Sv. Frane” Imotski a za glavnog urednika izabran je Dragutin Koštro. Na Područnom vijeću održanom u Sinju za vrijeme mandata bivše područne ministre Marijane Jurišić donijeta je odluka o pokretanju područne web stranice. Na sijednici se raspravljalo o aktivnostima na područnoj razini i dogovaralo o aktivnoa-stima u mjesnim bratstvima.

Treća sjednica Područnog vijeća odr-žana je 11. ožujka 2017. godine u franje-vačkom samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu. Na susretu bilo je prisutno većina vijećn ika. Susret je započeo euharistijskim slavljem kojeg je predvodio fra Stipe Ni-mac, predsjednik Konferencije područnih

duhovnih asistenata Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva. Na sijednici se rasprav-ljalo o tekućoj problematici na područnoj razini i dogovaralo o aktivnoastima u mje-snim bratstvima.

Četvrta sjednica područnog vijeća održana 28. listopada 2017.g. u franje-vačkom samostanu na Pojišanu u Splitu. Susret je započeo euharistijskim slavljem kojeg je imao fra Stipe Nimac, područni duhovni asistent

Dolazak relikvija neraspadnutog tije-la sv. Lepolda Bogdana Mandića u Split na Pojišan,17. 9. 2017. Mjesna bratstva OFS-a grada Splita i ostala bratstva imali molitveni program, (žalosna krunica, biblijseke lita-nije I obnovu zavjeta) od 0 do 1sat u noći. Krunicu predvodili predstavnici MB iz Spli-ta, litanije molila Mila Šuto, područna mi-nistra. Obnovu zavjeta molila je Mila Šuto I fra Stipe Nimac Perdsjednik Konferencije područnih duhovnih asistenata,

Područno hodočašće održano 22. 4. 2017.g.u crkvi sv Frane u Imotskom, pri-godom 300-te obljetnice oslobođenja Imot-ske krajine od Turaka. Na hodočašću sudje-lovalo je 12 duhovnih asistenata i oko 250 hodočasnika. Kroz cijeli program osjetila se velika franjevačka duhovnost, radost, mir te bratsko i sestrinsko druženje. Domaćini su pokazali veliko i srdačno gostoprimstvo.

17. redoni Područni Kapitul OFS-a održat će se 25. studenoga 2017. u fra-njevačkom samostanu Gospe od zdravlja u Splitu.

Mila Šuto

44

IZ ŽIvota Župe

Franjevačka mladež

Na 6. Izbornom područnom Kapitulu OFs-a bila je područna predsjednica

Frame Matea Lončar i tri framašice. Na područnoj razini suradnja i zajedništvo s Franjevačkom mladeži veoma je slaba. To su uglavnom studenti zauzeti svojim brigama oko studija pa nemaju vremena za naše susrete. Studiraju u drugim gra-dovima pa je to teško uskladiti susrete i privatne obaveze.

21.10. 2017. Održana jesenska po-dručna skupština Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva Frame, ujedno i VIII izborna u franjevačkom samostanu Gospe od zdravlja. Dnevni red skupštine bio je slijedeći: molitva i dhovni nagovor duhov-nog asistenta fra Josipa Repeša, uvodni pozdravi Matea Lončar, područna pre-sjednica frame, rad u grupama i plenum,

izborni dio skupštine, kalendar aktivnosti, razno i Euharistija. Novo izabrano vije-će je:presjednica, Tereza Markovič, MB (GoZ)Split; potpresjednik,Luka Grgić MB Metković; voditeljica formacije,Zrinka Magazinović MB (GoZ)Split;tajnica,Tea Obsivac MB Metković; blagajnik Kreši-mir Ruić (GoP) Split. Na skupštinu je bili pozvani i članovi područnog vijeća OFS-a. U radu skupštine sudjelovala je Mila Šuto, područna ministra OFS-a.

Poteškoće i problemi u područnom bratstvu

Svi imamo svoje obitelji i poteškoće u obiteljima pa se dogodi da zanemarimo službu u OFS-u. Tada uz suradnju članova

45

IZ ŽIvota Župe

područnog i mjesnog vjeća te duhovnog asistenta pronađemo rješenje za nastalu situaciju. U nekim mjesnimm bratstvima ima zavjetovanih članova koji ne dolaze na susrete, na pozive se ne javljaju. To stvara poteškoće u bratstvu. U područnom brat-stvu privremene mjere su izrečene za 35 čla-na. Starije i bolesne osobe teško mogu dati mjesečni doprinos. Za takve članove do-prinose podmiri mjesno bratsvo. Zahvalni

smo Bogu da su mjesna bratstva uplatila godišnji doprinos područnoj blagajni a po-drčna blagajna uplatila 9500 kn Nacionalnoj blagajni. Bog vidi naše mogućnosti, želje i dobre nakane.

Molimo za duhovne asistente da ih Bog podrži u njihovu pozivu i svećeničkoj službi

Molimo jedni za druge da ostanemo vjerni Bogu i zavjetima u OFS-u.

Mila Šuto, područna ministra

Franjevačka mladež Podbablje

Svi smo pozvani živjeti Evanđelje, ali “ži-vjeti Evanđelje u bratstvu” posebnost je

franjevačkog poziva koji daje ljepotu naše-mu načinu života. Ono za nas podrazumi-jeva nasljedovanje sv. Franje u poniznosti i služenju drugima.

Frama Podbablje kao i dosadašnjih godina nastavlja s aktivnim djelovanjem u župi u različitim oblicima. Brojimo 40ak aktivnih članova, bilo obećanika, bilo pri-mljenika i simpatizera.

Na blagdan sv. Franje Asiškog održana su obećanja svih bratstava Imotskog kraja pa tako i naše Frame Podbablje. Ove go-dine svoja prva obećanja dalo je 16 naših framaša.

U cilju zbližavanja mladih u vjeri naša Frama sudjelovala je na Susretu hrvatske katoličke mladeži održanog 29. i 30. travnja 2017. u Vukovaru. Geslo susreta glasilo je “Krist, nada naša”. Mladi su bili smješteni po obiteljima u mnogim slavonskim gra-dovima. Mi smo imali čast biti smješteni u Slavonskom Brodu, u župi Krista Kralja. Ondje su nas uistinu svi domaćini i veleča-sni Davorin Anđić, župnik srdačno dočekali

i odakle su nam svima ostala samo najljepša sjećanja koja ćemo sigurno pamtiti cijeli život. Nadamo se da će nas put nekada opet nanijeti ondje!

Nakon Vukovara, nekoliko se naših članova uputilo u Sinj na Područni sporstki kapitul Frame održan 3. lipnja 2017. Poslije okupljanja i sv. Mise, održana su natjeca-nja u raznim sportovima poput nogometa, graničara, potezanja konopa te skakanja u vrećama. Nadamo se da su se svi sudionici dobro zabavili!

Po povratku u školske klupe, nakon pauze u ljetnim praznicima, ponovno smo započeli s održavanjem redovitih susreta. Dana 6. listopada 2017. izabrano je novo vijeće mjestnog bratstva Podbablje. Za slu-ženje bratstvu kroz godinu dana izabrani su:• Iva Vujević- predsjednica• Marina Mikulić – potpredsjednica• Marija Vujević – voditeljica formacije• Josipa Mišević – tajnica• Nediljko Karin – blagajnik

Po zagovoru sv. Franje i sv. Klare želi-mo da im Bog osvijetli puteve te da ih uvijek

46

IZ ŽIvota Župe

ohrabruje u njihovu vođenju idućih godinu dana!

Predstavnice našeg vijeća 21. listopada 2017. sudjelovale su na Jesenskoj područnoj skupštini, na izborima područnog vijeća Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva Frame održanih u Splitu, u crkvi Gospe od Zdravlja. To je bila skupština na kojoj se naša framašica Matea Lončar, koja je 4 godine služila kao predsjednica Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva Frame,

Framaši o Frami...

oprostila sa služenjem područnom bratstvu. Na te 4 godine joj se u ime župe i Frame Podbablje zahvaljujemo!

Kako bi se Frame cijele Hrvatske zbli-žile, u listopadu, na Nacionalnoj skupštini Frame izabrani su ''Frama prijatelji'', gdje smo mi izabrani da budemo u kontaktu i da se sprijateljimo s bratstvom Siget iz Za-greba. Veselimo se suradnji i nadamo se ponekom susretu!

Iva Vujević

Čuli ste za ono “nijedna teorija nije do-voljno izrekla koliko to može jedno

iskustvo”? Mi se s time slažemo i zato vam želimo iznijeti svoja framaška iskustva, že-limo vam svjedočiti i želimo vam pokazati što nama Frama uistinu jest. Želimo vam pokazati kako je to živjeti u jednoj zajednici

kao što je Frama, kako je to pripadati Fra-njevačkoj mladeži u župi Podbablje. Želimo vam pokazati kako u današnjem svijetu biti framaš iza sebe nosi velike odgovornosti. Ma, biti framaš, u konačnici, znači tim pozivom biti pozvan od Boga, služiti mu na takav način. Biti framaš znači živjeti u

47

IZ ŽIvota Župe

Frami, ali ne samo petkom za vrijeme naših susreta, već u društvu takvim biti prepo-znat. Framaši su oni koji se žele posvetiti u službi Kraljevstva Božjega, svoju mladost posvećuju Kristu živeći Njegovo evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži. Framaši obećavaju da će se spremno odazvati na svaki poziv dobra, da će u siromasima i poniznima prepoznati Krista.

“Frama je način života, poziv. Nešto što nama mladima treba. Druženje, ljubav, smi-jeh, molitva, učenje o životu sv. Franje. Meni je velika čast biti framašica jer nam je sveti Franjo svojim ponašanjem pokazao kako možemo biti jednostavni, čvrsti u svojoj vjeri pomažući drugima. Svaki dan zahva-ljujem dragom Bogu i sv. Franji na mojim framašima, koje svim svojim srcem volim i za njih se molim. Ma, Frama je zakon!”

Matea Vuković

“Za mene Frama predstavlja skupinu pojedinca okupljenih u duhu vjere i što bo-ljim pokušajima oživjeti evanđelje i prilago-diti ga u suvremenom svijetu mladih. Osim toga, cilj Franjevačke mladeži je da se osjeti

jedinstvo i pripadnost svakog člana te istoi-mene zajednice. Objektivno i laički rečeno, također to je i zajednica mladih koji dijele mišljenja i razmišljanja koja se istovremeno protive pojedinim suvremenim gledištima, ali cilj je osvježiti našu vjeru i što veći broj mladih pozvati da se pridruže našoj udruzi kako nam se svakodnevni život ne bi sveo na molitve za egzistencijalim, materijalnim dostignućima te kako bi pronikli što dublje u svrhu našeg postojanja - vječni život.”

Marija Maršić

“Za mene je Frama mjesto gdje se svaka osoba može duhovno izgraditi i bez obzi-ra na različitost može biti prihvaćena. Sa svojim različitim talentima možemo činiti dobra djela i donijeti mir u srcu i osmijeh na lice osobama kojima je to najviše potrebno.”

Ružica Mikulić

“Frama Podbablje pružila mi je naj-svjetlije i najvrijednije trenutke života u razdoblju od 15. godine, kada sam prvi put upoznala Framu, sve do danas, sedam godina nakon. Frama Podbablje učinila me drugom osobom, pokazala mi one prave

48

IZ ŽIvota Župe

životne vrijednosti i zadala mi ogromne za-datke. Zadala mi je, eksplicitnije nego itko do tada, pomoć potrebitima, ljubav i pažnju onima koji to nemaju, zadala mi je živjeti na način da mislim na druge, da nikada ne gledam svoju korist, da nikada ne odbijam pomoći i usrećivati druge. U konačnici, Frama je ona koja mi donosi ostvarenje i puninu, Frama je moj drugi dom.”

Matea Lončar

U organizaciji franjevačkog samostana u subotu 28. listopada u imotskoj župnoj crkvi Sv. Franje održana je druga po redu Smotra dječjih zborova, na kojoj je nastupi-lo oko 340 mališana iz devet župa Imotske krajine.

Drugu godinu zaredom mali zboraši okupili su se u jutarnjim satima, najprije na pokorničkom bogoslužju koje je predvodio fra Frano Laco, župnik u Zmijavcima, a po-tom je krenula pobožnost Gospine krunice, koju je animirala s. Terezina Bašić, a koju su predmolili predstavnici dječjih zborova. Uslijedilo je svečano euharistijsko slavlje

koje je predvodio imotski župni i samostan-ski vikar fra Zoran Kutleša uz suslavlje fra Nedjeljka Čarapića, župnika u Podbablju, i fra Josipa Sušića, župnika u Vinjanima, uz ostale svećenike iz okolnih župa čiji su zborovi nastupili.

Nakon mise uslijedili su pojedinač-ni nastupi zborova koje su otvorili dječji zboraši župe sv. Ane u Poljicima pjesmom “Kraljice Mira”, a potom su s nastupima na-stavili dječji zboraši župe Zmijavci “Samo je jedna Marija”, zbor iz Runovića s pjesmom “Majko ljubežljiva” te Imotskog “Zdravo, Djevo čista”. Nakon njih nastupio je zbor iz Studenaca s pjesmom “Slavna žena”,a onda Proložac “Zrakama sunca” te Lovreć “Samo je jedna Marija”, a završne nastupe imali su zboraši iz Podbablja s pjesmom “Sa krša ovog” i zbor iz Vinjana s pjesmom “Zdravo budi, Marijo”, a program koji je animirao imotski gvardijan i župnik fra Kristian Sti-panović završio je zajedničkom pjesmom “Marijo, o Marijo” te zajednički druženjem u samostanskom vrtu.

49

IZ povIjestI Župe

Pismo najvećem zvonu

Jedna od najstarijih imotskih župa ona posvećena sv. Luki u Podbablju usprkos

mnogim teritorijalnim podjelama zbog efi-kasnijih pastoralnih zahtjeva koje su počele 1748.godine kada biskup Stjepan Blašković od Podbablja dijeli Runoviće i dio Zmijava-ca pa do pet godina kasnije, godine 1752. kada je odijelio Poljica s Krivodolom, 1891. godine brojala je 2280 duša u 388 obitelji.

Župna crkva Sv. Luke na Kamenmostu, inače najstarija imotska okopoljska crkva za koju se smatra da seže iz predturskog razdoblja, a prvi put se službeno spominje davne 1562.godine, krajem 19.stoljeća po-stala je neprikladna odnosno nedostatna za redovitu Službu Božju. Njezina starina

potpomognuta teškim stanjem trošnosti za-davala je brigu mnogim ondašnjim župni-cima koji su razmišljali o gradnji veće crkve koja bi se nalazila u Drumu u sredini župe. Iako je kod župske kuće u Drumu u kojoj su župnici župe Podbablje živjeli od 1735. godine bila sagrađena kapelica posvećena sv. Anti nekoliko desetljeća ranije ona nije zadovoljavala pastoralne potrebe ove župe pa je župnik fra Ivan Tonković rodom iz ove župe (dijela Zmijavaca koji je do 1982. godine pripadao župi Podbablje) prvi kre-nuo s nacrtima za novu crkvu. Projekti su napravljeni u rekordnom vremenu, lokacija je određena, a i sredstva koja je osigurao sin ove župe don Josip Vergilij Perić koji

50

IZ povIjestI Župe

je bio i zastupnik u Carevinskom vijeću, no prijepori dijela onih koji su bili protiv gradnje nove crkve kako ne bi izgubili svoju krčmarsku dobit, odgodili su gradnju ove crkve idućih tridesetak godina.

Tek, zahvaljujući župniku fra Luki Livajiću koji je čak 34 godine službovao u Podbablju počeo se ostvarivati dugogodiš-nji san mnogih župljana. Izrađeni su novi nacrti, a konačno se počela i graditi sada lijepa sakralna građevina. Doprinijeli su svi župljani, usprkos svojim skromnim sred-stvima i neimaštini u kojoj se nalazio veliki broj osoba koji su živjeli u predivnom pri-rodnom ambijenutu smještenom oko brda “Babe” po kojoj je ova župa i dobila svoje ime. Mnogi su se isticali, mnogi su pomogli novčanim sredstvima, ali ipak većina njih dobrotvornim radom koji je onda ipak bio puno prihvatljiviji nego li pokoji dinar teš-ko zarađenog novaca iskamčenog od škrte zemlje i vrijednih težačkih ruku. Nije bilo zgodno, a uostalom kada je lako napraviti crkvu? Ondašnja kraljevska prosrpska vlast nikako nije bila sklona Katoličkoj crkvi pa ni ovdašnjem narodu koji je čvrsto baštinio i s ponosom pronosio svoju vjeru i od takve vlasti nikako se nije mogla tražiti pomoć.

Kada je fra Luka napravio sve nacr-te, čekala se zadnja dozvola. Bila je to ona Nadbiskupije u Splitu koja je svoju odluku “amenovala” 1926. godine i moglo se kre-nuti s gradnjom koja je počela dvije godine poslije, točnije 1928.godine kada je položen kamen temeljac. Bilo je to veliko slavlje, svi-rala je i glazba iz Imotskog kada je položen kamen temeljac, a već drugi dan vrijedni su župljani krenuli na posao. Iako su mnogi dali svoj neizmjerni doprinos ipak je fra Luka uz domaćine iz Druma posebno spomenuo vrijedne vjernike iz Zmijavaca i Grubina koji su se posebno iskazali kod gradnje ove crkve.

Doista su mnogi pohitali graditi ovu crkvu, svatko je davao koliko je mogao, a tu se našao i vjernik Jure (Jorge) Lončar-Lucijić tada ise-ljenik u Argentinu koji je svojoj rodnoj župi, nakon što je do njega doprla vijest o gradnji nove crkve, darovao zvono koje je donedav-no bilo najteže u cijeloj Dalmaciji, a koje je teško 1200 kg i saliveno u Argentini 1930.godine. Zvono je ubrzo dopremljeno iz da-leke Argentine, a budući da još uvijek zvonik nije bio napravljen vjernici su ga postavili na prigodne grede gdje su do gradnje zvonika tek trideset i četiri godine poslije toga zvonili udarajući čekićom u njega. Nažalost, prili-kom takve zvonjave poprilično su ga oštetili jer je zvono izgubilo jedan dio, za pogled gotovo neopaženo, ali za milozvučni zvuk itekako osjetljivo. Zbog toga i danas zvono ima svoj karakteristični zvuk, za mnoge bez ikakve “arome” čak pomalo i grub.

Nedostatak sredstava te promjena žu-pničke službe 1934.godine kada fra Luku Li-vajića mijenja fra Jozo Poljak (samo godinu dana), a potom i fra Stanko Bradarić koji se zadržao do 1941. godine ̇ (nažalost, obojica su ubijena od komunističke ruke za vrijeme Drugog svjetskog rata) usporile su gradnju crkve. Do početka 1941.godine odnosno Drugog svjetskog rata u našim krajevima crkva je bila podignuta do krova (pokrivena je tek 1953, a zvonik je napravljen 1964.), a za vrijeme Drugog svjetskog rata čak je bila oštećena jedna njezina lađa nastala uslijed brojnih minobacačkih granata koje su ispa-lile Ustaše s Perića Briga jer su se Partizani sakrili u crkvi.

Nakon fra Stanka Bradarića u Podbablje je početkom Drugog svjetskog rata došao župnik fra Jozo Meštrović koji je bio rodom iz Klisa. Tu je proveo teško vrijeme Drugog svjetskog rata te poraća te svojom blagošću i razumnim postupanjem pomogao mnogim

51

IZ povIjestI Župe

župljanima da ostanu živu u tom olovnom razdoblju. Usprkos neimaštini te poratnoj bijedi borio se za gradnju crkve što je konač-no i rezultiralo njezinim pokrivanjem gore spomenute godine. Dana, 21. travnja 1947. godine, tek kada su se poprilično smirile ratne tenzije, a mnogi mladići sakrivaju-ći se od osvete komunističke vlasti bježali po obližnjim brdima čekajući “uskrsnuće” Nezavisne Države Hrvatske za koju su se borili iz daleke Argentine stiglo je pismo poznatog dobrotvora Jure Lončara koji je poklonio zvono. Zanimalo ga je što je sa njegovim darom te je li nova crkva stradala u nemilosrdnom ratnom vihoru!?. Tjedan dana kasnije odgovara mu fra Jozo:

Podbablje, 28.IV.47.Dragi Jure,primio sam Vaše pismo, dne 21.IV.

travnja. Drago mi je da ste se javili. Meni je još viša radost da Vam mogu javiti za Vas veselu i radosnu vijest. Vaš plemeni-ti dar, zvono, kojeg ste darovali crkvi Sv. Ante još je na istom mjestu. Na njemu se nalazi Vaša fotografija i ime i bezime na uspomenu Vašeg plemenitog srca i prema Bogu i ljubavi prema rodnom zavičaju.

Još stoji uz nedovršenu crkvu Sv. Ante-duga 28 m, široka 14 m-na tri lađe. Zidovi su skoro svi gotovi još samo treba postaviti krov, ali moj Jure, sad je nemoguće da se dovrši. Svijet jadan otkidao bi otkidao je od svog grla kao što i danas otkida, ali nema para, a prošlogodišnja ljetina je izdala uslijed izvanredne suše, a bojat se da ni od ovogodišnja ljetina neće biti ništa bolja od lanjske jer ove već dva mjeseca da nije pala kiša, a i kad bi se imalo para, zasad se nemože kupiti građevinski materijal.

Dragi Jure, kako Vi i Vaši kad ja i moji župljani Podbabčani životarimo. Da je bo-lje ne bi bilo zgoreg.

Dragi Jure, Vaše zvono razliže se na uspomenu Vašu po cijeloj Imotskoj krajini, nek Vas sv. Ante obilno obaspe svojim mi-lostima u duševnim i tjelesnim potrebama.

Pozdravite sve vaše koji su s vama, a Vas na poseban način pozdravljam

Vaš župnik Meštrović Fra Jozo.

N. B.- Rodom sam s Klisa poviše Splita, a došao sam u Podbablje, dne 16.II.1941.

Pet godina nakon ovog pisma crkva je pokrivena, zvonik je napravljen 1964.godine i u njega je stavljeno veliko Jurino zvono, a 1977. godine službeno je završena ova velika crkva Imotske krajine. Zvono je i danas tu, postavljeno na čelične konstruk-cije i ponosno odzvanja cijelom Krajinom slaveći blagdane i svečane dane, tjerajući munje i grad te oplakivajući vjerne pokojni-ke. Od 2002. godine ne nosi epitet najtežeg zvona u Imotskoj krajini. Sada je najteže u Berinovcu kod crkvice Sv. Ivana koje je teško 3620 kg.

Josip Šerić

52

ŽupnI pastoral

Krštenici 2017.

1. VRLJIĆ LUKA Ante i Anamarija 06. 01. 2017.

2. ŠUĆUR MATE Stipe i Anita 15. 01. 2017.

3. ŽUŽUL MIA Marin i Antonija 16. 04. 2017.

4. JONJIĆ ANA Ante i Marija 16. 04. 2017.

5. MIŠKULIN IVAN MIHOVIL Saša i Marica 23. 04. 2017.

6. TOLIĆ MATEJ Vedran i Martina 30. 04. 2017.

7. JONJIĆ DINO Ante i Danijela 07. 05. 2017.

8. BIOŠIĆ LANA Zvonimir i Jelena 14. 05. 2017.

9. TOLIĆ LUKA Josip i Marija 04. 06. 2017.

10. MILAS LUKA Ivan i Monika 25. 05. 2017.

11. TOLIĆ MAŠA Rene i Katarina 10. 06. 2017.

12. JONJIĆ MLADEN Ivan i Ljuba 18. 06. 2017.

13. ŠUĆUR RITA Dino i Silvija 24. 06. 2017.

14. BLAŽIĆ IVAN Marin i Magdalena 24. 06. 2017.

15. GABELICA LUCIJA Ivica i Sanja 25. 06. 2017.

16. PERKUŠIĆ PETRA Branimir i Matea 29. 06. 2017.

17. GABELICA NIKA Mario i Ivana 12. 08. 2017.

18. MIŠEVIĆ GORAN Luka i Irena 13. 08. 2017.

19. ŽUŽUL ROKO Stipe i Katarina 20. 08. 2017.

20. ŠUĆUR BRUNO Ljubomir i Tea 27. 08. 2017.

53

ŽupnI pastoral

21. ŠUŠNJAR PETRA Augustin i Iva 27. 08. 2017.

22. PERIĆ MARTA Mijo i Tina 03. 09. 2017.

23. MATKOVIĆ NIKOL ANTEA Josip i Milica 10. 09. 2017.

24. MILAS MARIJA Ante i Iva 24. 09. 2017.

25. TOLIĆ ANTEA Ante i Anela 01. 10. 2017.

26. VUJEVIĆ MATEJ Ivan i Ana 07. 10. 2017.

27. VUKSAN RITA Ante i Ivana 08. 10. 2017.

28. PERKUŠIĆ MARIJA KLARA Zdravko i Zrinka 22. 10. 2017.

29. ŠUĆUR LUKA Tomislav i Jelena 18. 11. 2017.

30. MIŠEVIĆ DADO Dalibor i Ivana 25. 11. 2017.

31. PERKUŠIĆ MIRNA Marko i Ana 17. 12. 2017.

32. LONČAR TEO Zvonimir i Anastazija 17. 12. 2017.

33. KARIN FRANJO Ante i Ljubinka 31. 12. 2017.

34. BLAŽIĆ MARIJAN Ljubenko i Marija 31. 12. 2017.

Prvopričesnici 2017.1. Biošić Duje

2. Buljubašić Matej

3. Ćapin Mate

4. Dodig Ivan

5. Dodig Tea

6. Erceg Marija

7. Gabelica Petar

8. Gudelj Ela

9. Jonjić Domina

10. Jonjić Lucija

11. Jonjić Marija Benedikta

12. Karin Ana

13. Karin Ivan

14. Karin Marijan

15. Karin Nediljka

16. Kasalo Petar Šimun

17. Knezović Ivan

18. Kujundžić Anđela

19. Kujundžić Mateo

20. Kujundžić Monika

54

ŽupnI pastoral

21. Lončar Slaven

22. Matković Ana

23. Matković Hrvoje

24. Matković Ivan

25. Matković Ivan

26. Milas Analena

27. Milas Renato

28. Mišević Maja

29. Patrlj Ankica

30. Patrlj Vinko

31. Perić Martina

32. Perić Matijas

33. Perkušić Anđela

34. Perkušić Antonijo

35. Perkušić Kristina

36. Perkušić Milan

37. Prce Kristijan

38. Šušnjar Ante

39. Šušnjar Sara

40. Vuković Leonarda

41. Vuković Mate

42. Vuković Tea

43. Vuksan Lucija

44. Znaor Antonio

45. Žužul Tena

55

ŽupnI pastoral

56

ŽupnI pastoral

1. Buljan Marija Magdalena

2. Gabelica Lucija

3. Gabelica Mario

4. Gabelica Milan

5. Grbavac Antonio

6. Gudelj Mihael

7. Jonjić Anđela

8. Jonjić Antonija

9. Jonjić Ivan

10. Jonjić Ivanka

11. Jonjić Jakov

12. Jonjić Jelena

13. Jonjić Karla

14. Karin Ivan

15. Karin Nediljko

16. Kujundžić Zvonimir

17. Lončar Lucijić Paulo

18. Lončar Martina

19. Matković Ljiljana

20. Matković Marija

21. Mikulić Ružica

22. Mišević Jona

23. Patrlj Kristina

24. Patrlj Tino

25. Perić Marin

26. Perić Mijo

27. Perkušić Antonija

28. Perkušić Mihaela

29. Šućur Petra

30. Šućur Stipe

31. Šušnjar Antonio

32. Šušnjar Ivana

33. Tolić Antea

34. Tolić Iva

35. Vrljić Ana

36. Vrljić Ante

37. Vuković Ana

38. Vuković Ana

39. Vuković Anđela

40. Vuković Leonardo

41. Vuković Marko

42. Znaor Mara Dragica

43. Žužul Ivana

Krizmanici 2017.

57

ŽupnI pastoral

58

ŽupnI pastoral

Vjenčani u 2017.1. Rebić Ante i Žužul Katarina,

05.05.2017.

2. Tonković Ante i Tolić Tea, 14.07.2017.

3. Ćapin Zvonimir i Kelenc Valentina, 22.07.2017.

4. Galić Bože i Krištić Antonia, 23.07.2017.

5. Glavota Ivan i Jonjić Ivana, 30.07.2017.

6. Soldo Ivica i Ćapin Ivana, 11.08.2017.

7. Grabovac Stjepan i Ajduk Marija, 13.08.2017.

8. Križić Kristijan i Znaor Monika, 14.08.2017.

9. Pezo Ivan i Vujević Marija, 26.08.2017.

10. Ćosić Ante i Perkušić Andrea, 08.09.2017.

11. Ćapin Filip i Buljan Kristina, 23.09.2017.

12. Sulić Filip i Jonjić Petra, 13.10.2017.

13. Jonjić Ante i Lončar Anela, 13.10.2017.

59

ŽupnI pastoral

Umrli u 2017.1. Marija Karin

1927. – 2017.2. Dragica Vuković

1932. – 2017.3. Luka Perkušić

1934. – 2017.4. Ana Gabelica

1923. – 2017.5. Ante Tone Jonjić

1933. – 2017.6. Milanka Karin

1961. – 2017.7. Ljuba Mišević

1933. – 2017.8. Mladen Lončar

1951. – 2017.9. Mara Šušnjar

1929. – 2017.10. Nada Matković

1940. – 2017.11. Petar Šućur

1955. – 2017.12. Mirko Ćapin

1937. – 2017.13. Ante Milas Bubić

1940. – 2017.14. Ivan Šućur

1940. – 2017.15. Ante Znaor

1944. – 2017.16. Ivan Žužul

1935. – 2017.

17. Marija Neda Jonjić 1929. – 2017.

18. Dajana Znaor 1972. – 2017.

19. Matija Perić 1935. – 2017.

20. Vjekoslav Žužul 1947. – 2017.

21. Petar Šušnjar 1952. – 2017.

22. Slava Karin 1951. – 2017.

23. Gordana Patrlj 1958. – 2017.

24. Viktor Gabelica 1938. – 2017.

25. Iva Gabelica 1931. – 2017.

26. Branko Ćapin 1962. – 2017.

27. Petar Šućur 1929. – 2017.

28. Nediljko Gudelj 1939. – 2017.

29. Ivan Gudelj 1937. – 2017.

30. Veljko Kujundžić 1941. – 2017.

31. Mara Karin 1925. – 2017.

32. Mara Znaor 1939. – 2017.

60

ŽupnI pastoral

33. Ana (Anica) Krištić 1923. – 2017.

34. Josip Karin 1955. – 2017.

35. Ivan Vuksan 1940. – 2017.

36. Nina Jonjić 1925. – 2017.

37. Ivan Matković 1926. – 2017.

38. Ana Gudelj 1933. – 2017.

39. Ranko Perkušić 1960. – 2017.

40. Franciska Dodig 1951. – 2017.

41. Marija Bilić 1933. – 2017.

+Dane Jonjić * 1939. – † 2012.

Ante Tone Jonjić Delijić * 1933. – † 2017.

Otišao si mirno i spokojno a nama ostavio čežnju za ponovni susret. Tvoja obitelj.

Počivaj u miru Božjem.

Anka * 1933 – † 2007

Ivan Zovkoi

Sjećajuć se zajedničkih trenutaka što smo provodili, čuvamo uspomenu na Vas. Vaši najmiliji. Počivali u miru Božjem.

Petar Trutin * 1947 – † 2013

Marija Milas Sansić * 1940 - † 2010.

61

Ana JonjićTužna godina je prošla da sa nama nije naša neprežaljena Ana Jonjić. Tako je lako za

tobom zaplakati, lako te je bilo voljeti, lako za tebe Boga moliti. Teško je bez tebe živjeti, nikad te nećemo zaboraviti. Tvoji najmiliji: otac Joško, majka Dijana, brat Josip, sestra Marija, sestra Ivana, nećak Toni, zet Josip.

Počivaj u miru Božjem, naš anđele!

62

Kulturna baštIna

Knjiga 'Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti',

fra Joze Grbavca

U sklopu 40. međunarodnog sajma knjiga i učila Interliber, izdavačka kuća Školska knjiga je na svom izložbenom pro-storu u subotu 11. studenoga predstavila knjigu mr. fra Joze Grbavca “Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti”, 476 stranica, tvrdi uvez, format 23.2 x 29

Riječ je o monografiji Imote raskošno likovno i grafički oblikovane, s više od tri stotine fotografija povijesnih i arheoloških nalaza, dokumenata, sačuvanoga crkvenog blaga i umjetničkih djela. To je svojevrsna knjiga-stećak kojom se obilježava 300. obljetnica oslobođenja Imote od osman-lijske vlasti.

Iz recenzije dr. sc. Joška Belamarića

Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti bogata je povijesna monografija sastavljena od tri cjeline. Njezin prvi dio, Imota u vrtlo-gu ratova i društvenih previranja: povijesni okvir, govori o njezinim geografskim obi-lježjima te političkoj i kulturnoj povijesti od prapovijesti do danas. Drugi dio, Crkvene prilike u Imoti, posvećen je crkvenoj po-vijesti Imote, nastanku i razvoju njezinih župa, povijesnim problemima i odnosima od osmanlijskih osvajanja do danas. Treći dio, Župe u Imoti, donosi pregled sve 24 župe. Unutar trećeg dijela, u cjelini posveće-noj župi Imotski, nalazi se i poseban doda-tak Gospa od Anđélā posvećen svečanoj 300. obljetnici oslobođenja Imote od Osmanlija i postavljanju kipa Gospa od Anđélā.

Knjigu poput ove mogao je napisati samo onaj tko je naučio vladati alatima mnogih znanstvenih disciplina, od arhe-ologije i etnologije, povijesti umjetnosti i povijesti pisane riječi do crkvene i gospo-darsko-demografske povijesti, te pritom sa-čuvati zdrav osjećaj za sve što je pohranjeno u kolektivnom pamćenju organske zajedni-ce kakva postoji sve do naših dana u Imoti. Kad pročitate tu imotsku povijest breme-nitu opsadama, četovanjima, požarima,

63

Kulturna baštIna

glađu, gotovo je neshvatljivo koliko se opi-pljive kolektivne memorije i baštine uspjelo sačuvati u svim tim nesrećama.

Unutrašnjost Dalmacije stoljećima je bila njezin biorezervoar iz kojega su se ob-navljali gradovi na obali. Unatoč tomu, ili baš zbog toga, iz tog nam prostora dolazi cijela galerija znamenitih ljudi izvanredne umne mobilnosti koji su formirali samu maticu hrvatske nacionalne kulture, filozo-fije, umjetnosti, znanosti, duhovne kulture, politike i go spodarstva.

Povijest društva i povijest Crkve u Imo-ti fra Joze Grbavca znanstveno je djelo, a u naravi pravi udžbenik zavičajne imotske političke, gospodarske, kulturne i duhovne povijesti.

Nakon što je završio filozofsko-teološki studij u Zagrebu i potom studij povijesti i slavistike u Münchenu te službujući više desetljeća među pukom Imotske, Cetinske i Makarske krajine i ne zapuštajući pritom svoj znanstveni rad, fra Jozo Grbavac mo-gao je konačno postati jednim od najpozva-nijih da napiše zaokruženu povijest društva

i povijest Crkve na tom području. Nakon dugogodišnjih izravnih istraživanja uspio je napisati djelo istinske eruditske podloge koje odlikuje lakoća izlaganja i pokretlji-vost asocijacija čime će bez sumnje naći put do široke kulturne, znanstvene i struč-ne publike.

Sve konstatacije i interpretacije teme-ljene su na pouzdanom baratanju činjeni-cama iz postojeće znanstvene bibliografije i objavljenih povijesnih vrela. Ova nas knjiga, međutim, čini još svjesnijima da je Imota, cijela Zagora – uostalom kao i svaki drugi hrvatski zavičaj, i Hrvatska sama – izložena udaru globalizacijskih novosti koje neumit-no zatiru zatečene tradicijske vrijednosti. Zbog toga je predragocjena rekapitulacija duhovnih tečevina i reambulacija sakralnih prostora u drugom dijelu knjige u kojemu se podrobno obrađuje župa po župa, crkva po crkva.

Ukratko, u rukama nam je znanstveno djelo, a u naravi stvarni udžbenik zavičajne imotske političke, gospodarske, kulturne i duhovne povijesti.

64

Kulturna baštIna

Imotski kraj u turskom defteru 1701. godine

U godini u kojoj slavimo 300 godina od oslobođenja Turaka, podsjetimo kako

je malo znanih podataka o Imotskoj krajini za vrijeme od 224 godine turske vladavi-ne, a prvorazredni izvori su turski defteri (tefteri), katastarski porezni popisi koje su osmanlijske vlasti uredno vodile. Defteri su sadržavali podatke o selima, kućanstvima i broju čeljadi (odrasli muškarci i udovci), kao i o etničkim grupama na prostoru car-stva. Većina sačuvanih deftera čuva se u Arhivu Predsjedništva vlade u Istambulu u Turskoj.

U više su studija i knjiga objavljivani prijevodi deftera, a jedno od najzanimljivi-jih izdanja za imotski kraj je – Popis sela san-džaka Krka, Klis i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike 1701. godine (Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Filozofski fa-kultet Sveučilišta u Zagrebu i Orijentalni institut u Sarajevu, 2016., 517 str.) koji je prevela i s popratnim tumačenjima obradila povjesničarka i osmanistica Fazileta Hafi-zović (rođena 1952. godine).

Tijekom Kandijskoga (1645-1669) i Morejskoga rata (1684-1699) neke su gra-nične župe i nahije više puta mijenjale mle-tačko-tursku upravu, zbog čega su iz Dal-matinske zagore česta i velika odseljavanja stanovništva na Jadranku obalu i otoke. U tom opširnom katastarskom popisu utvr-đeno je stvarno stanje nakon razgraniče-nja (Linea Grimani) provedenoga poslije sklapanja Karlovačkog mira 1699. godine,

u kojemu Mlečani osvajaju dio turskih teri-torija koje su kasnije vraćene Osmanskom Carstvu. Tada se u Hercegovačkom sandža-ku stvaraju neke nove nahije, koje pokazuju dobar administrativnu ustroj turske države koja je na vrhuncu moći imala površinu od gotovo 15 milijuna km2. U knjizi je popis kućedomaćina iz 42 turske nahije koje su se protezale na području današnje Dalma-tinske zagore i Hercegovine. U popisima se jasno navode mnogi posjednici koji su bili u zarobljeništvu, većina ih je bila na mletač-kim brodovima, a katoličko se stanovništvo premještalo na mletačko područje. Kako su tada Mlečani osvojili dio Imotske krajine, u nekim naseljima se spominju kršćanska imena i prezimena, a za neke se u ovom popisu navodi da su na „neprijateljskom teritoriju“, to jest na području Mletačke Republike. Inače, u tim nemirnim ratnim vremenima, Porta je išla naruku onima koji su htjeli ostati na osmanskom tlu time što su ih na dvije godine oslobađale plaćanja džizje, a poslije po najnižoj stopi. Knjiga sadrži mletačku kartu razgraničenja iz 1700. i 1718. godine (Giusto Emilio Alberghetti, Ratni arhiv, Beč), ali je na njoj teško raspo-znati imena i današnja naselja u Imotskoj krajini.

Ta je dvojba vidljiva i u priloženom popisu nahija. Defteri su pisani turskim rukopisom pa ih je teško točno odčitati, čak se griješi ili je nesiguran popis i nekih turskih imena, no ipak je objava i takvih

65

Kulturna baštIna

podataka iznimno važna za proučavanje naše povijesti pod turskim zemanom.

Nakon oslobođenja tvrđave Imotski, dolazi do masovnog dolaska plemena iz Hercegovine, neka stara naselja zadržava-ju imena, a veći dio dobiva nova imena pa je gotovo nemoguće danas ubicirati neka naselja, jer im se ime iz turskog deftera potpuno zagubilo i zaboravilo. Evo kako su prevedena neka sela s područja da-našnje zapadne Imotske krajine: „Nahija Česta/Čista/Cista: Sela Ptičarica; Iržano; Budimir; Lozić?/Lužić; Motoz?/Motuz? i Jelinić? (mea Jelinić); Dobreće /Dobrenje?; Bihorine?, drugo ime Selo čauša Rahmana; Veliki i Mali Isvib; Dobro Polje; Barać?; Svi-lić; Opanka; Studenci; Kre/p/nica?.

Nahija Gorska Župa, drugo ime Za-gvozd činila su sela: Zagvozd; Gorna Vrhdol; Dolna Vrhdol; Hra/ni/šćan; Do-brinče; Kozice; Zagojan.“

Zanimljivo je da je današnji grad Imot-ski popisan kao „Kasaba tvrđave Imotski iznova“ s tri sela: Hrastovača; Brućani-ca i Batin, vlasnik tvrđave „Imoçka“ u

ispravnom stanju je hadži Alija, te se spomi-nje 87 muslimanskih vlasnika kuća. Ostatak Nahije Imota ima 21 selo, za nekoliko imena sela se ne zna gdje su se točno nalazila i koje ime danas nose, a polovica od njih, točnije 11 se nalazi na području današnjih općina Proložac, Lokvičići i Podbablje. Razvidno je da je selo Ričica – Ričice, Dolić – Dolića Draga, Dračan vjerojatno Proložac, Çer-nogorçe su Crnogorci u Krivodolu, Poljice - Poljica, Nebriža – Nebriževac, Zmijavčić – Zmijavci (na pojedinim ondašnjim kartama tu je upisano Čitluk), a ni autorica Hafizović ne zna pouzdano koje se naselje krilo iza imena Homoljan. Možda Umljani, danas napušteni zaselak Podosoja? Pisari su selo Kamen Most pisali odvojeno (što je i logič-no, skupa se piše od kada je u poštanskom pečatu početkom 20. stoljeća spojeno ime u Kamenmost), a iz popisa čitamo da su tu bile tri ruševne kule te na rijeci Vrljici mlin s 8 žrvnjeva, koliko i u Zmijavcima, a vlasnik im je dizdar Salih-aga. (Inače, Imotsko po-lje je najvećim dijelom bilo močvarno, tek izgradnje prvih odvodnih kanala tridesetih godina 19. stoljeća dobivaju se veće obra-dive površine, a izgradnjom tunela Pećnik sredinom prošlog stoljeća manje plavi ju-goistočni runovićki dio Imotskog polja).

Zanimljivo je da se današnje ime Pod-bablje ne spominje te 1701. godine, ali se uz Lokvičiće navodi i ime Pobudje, nije valjda u tome korijen toponima Podbablje? I u selu Drinovcima se spominju dvije kule i na rije-ci Tihaljini tri mlina s ukupno 12 žrvnjeva (vitla), od kojih su 2 u ispravnom stanju. Nakon Požarevačkog mira 1718. godine, dio područja s Drinovcima, iako osvojen od Mlečana 1717. godine, ponovno (prodajom i mitom mjernika) ostaje od 1721. u sasta-vu Osmanskog Carstva i dobiva ime Bekija

66

Kulturna baštIna

(bekiyye - ostatak), dok Imotski u idućih 80 godina pripada Mlecima.

Nahija ImotaSelo RičicaSelo Lokvičić i PobudjeSelo DolićSelo DračanSelo Çernogorçe/CrnogoricaSelo PoljiceSelo Nebriža?/Nebriže? LazSelo Kamen MostSelo ZmijavčićSelo HomoljanSelo RunovićSelo Drenovçe

Selo TihaljinaSelo BlaževićSelo RužićSelo Grude i Gradac/GradčeSelo DunićSelo VlašićSelo LukovčeSelo SovićSelo GoricaZa naše čitatelje iz ove opsežne knjige

pretiskavamo prijevod poreznih obveznika sa stranica 62, 63 i 64 dokumenta koji ima signaturu Tapu Defteri No. 861, a odnosi se na južni dio Imotskog polja, onodobna na-selja Crnogorci, Poljica, Nebriževac, Kamen Most, Zmijavci, Umljani i Runovići.

Mladen Vuković

Iz Deftera 861Selo Çernogorçe/Crnogorica

Nema nijedne kuće uzgor.Stari su posjednici navedeni:Tavil /visoki/ Omer-aga. Prisutan je.Zimmija Dmitar? On je umro. Njegova

je zemlja upražnjena.Zimmija Bajić. On je na neprijateljskoj

teritoriji.

Gedik-timar mustahfiza tvrđave Pro-ložac. Pripada ćehaji Aliji.

Mema druge zemlje bez posjednika.

Selo PoljiceSada su carski podanici u spomenu-

tome selu:Boža Krnić, kuća 1.

Milenko Grgurov, kuća 1.Skako Nikola, kuća 1.Drugi Nikola, Krnić, kuća 1.Zević? Petre, kuća 1. Nastanjen na

svom mjestu.Ukupno kuća... 5.

Stari posjednici spomenutoga selaHusejn iz Ljubuškog. Prisutan jeGudelj Miho. On je u Osmanskoj Dr-

žavi (na muslimanskoj teritoriji).Čarić Grgur. On je umro. Njegova je

zemlja napuštena.Petre. On je umro. Ima njegova kćerka.Dure? Kovač. On je u Osmanskoj

Državi.Jakov. On je u Osmanskoj Državi.Drugi Grgur Zević. On je u Osmanskoj

Državi.

67

Kulturna baštIna

Ivan Karaduz? On je u Osmanskoj Državi.

Drugi Grgur. On je u Osmanskoj Državi.

Marko Čulina. On je u Osmanskoj Državi.

Križan. On je u Osmanskoj Državi.Stipan Lučić. On je u Osmanskoj

Državi.

Druge zemlje bez posjednika nema.

Dio gedika, pripada spahiji Džaferu, ćehaji tvrđave Imocka, jednom od mu-stahfiza spomenute tvrđave.

Selo Nebriža?/Nebriže? LazPripada spomenutim Poljicama.Sada su carski podanici u spomenu-

tome selu:Luka, kuća 1.Petre, kuća 1.Marko, kuća 1.Dio gedika spomenutoga Džafera, će-

haje tvrđave Imocka, jednog od mustahfiza spomenute tvrđave.

Stari su posjednici:Čauš Ebu Bekir, Prisutan je.Deli Bekir, sin Ibrahima. Prisutan je.Nema zemlje bez posjednika.

Selo Kamen MostStara kula.... 2. U ruševnom stanju. Pri-

padaju dizdaru Salih-agi i njegovom bratu hadži Aliji.

Stara kula .... 1. U ruševnom stanju. Pri-pada Nuhagiću (Nuh aga zade) Hasan-agi.

Stara kula.... 1. U ruševnom stanju. Pripada spahiji Ismailu.

Min na rijeci Vrhlika /Vrljika/, vitala... 8. U ruševnom stanju. Pripadaju dizdaru Salih-agi i njegovom bratu hadži-Aliji.

Sada su carski podanici u spomenu-tome selu:

Petre sin Kostine?, kuća 1Lončar Šimun sin Luke, kuća 1Ezine?hor Cvitko, kuća 1.Ukupno kuća... 3

Stari posjednici spomenutoga sela:Dizdar Salih-aga i njegov brat hadži-

Alija. Prisutni su.Spahija Ismail. Prisutan je.

(str. 63)Ibrahim, spahija. Iz Imotskog. Prisu-

tan je.Mehmed, spahija. Iz Imotskog. Prisu-

tan je.Drugi spahija Mehmed, iz Imotskog.

Prisutan je.Nuhagazade Hasan-aga. Prisutan je.Luka Čilić?, On je na neprijateljskoj

teritoriji.Jure Čilić? /ista ligatura kao iznad/. On

je na neprijateljskoj teritoriji.Drugih posjednika /zemljišta/ nema.

Dio eškindži zeameta. Sadašnji posjed-nik zaim Ibrahim.

Dio eškindžijikog timara. Sadašnji po-sjednik spahija Arslan.

Mustahfizima tvrđave Imocka pripa-daju 3 dijela gedika:

Hasan spahija, Redžep spahija, Ali spahija.

Selo ZmijavčićStara kula… 1. U ruševnom stanju.

Pripada dizdaru Salih-agi i njegovu bratu hadži Aliji.

68

Kulturna baštIna

Stara kula… 1. U ruševnom stanju. Pripada Mehmedu Ibrahim-begovom/Ibrahimoviću.

Stara kula… 1. U ruševnom stanju. Sada pripada spahiji Hasanu.

Mlin na rijeci Vrhlika, vitala 8. U ru-ševnom stanju. Pripadaju dizdaru Salih-agi i njegovom bratu hadži Aliji.

Sada su u spomenutome selu padiša-hovi podanici:

Šimun sin Marka, kuća 1. Nastanjen na svom mjestu.

Ivan Karaoglan. Kuća 1. Nastanjen na svom mjestu.

Jurina sin Nikole. Kuća 1. Nastanjen na svom mjestu.

Pavle sin Marka. Kuća 1. Nastanjen na svom mjestu.

Jure sin Jakova. Kuća 1. Nastanjen na svom mjestu.

Nikola sin Mihovila. Kuća 1. Nastanjen na svom mjestu.

Drugi Nikola, sin Ivana. Kuća 1.Ukupno kuća... 7

Stari posjednici su spomenuta raja, koja su sada došla na svoju zemlju i nasta-nila se. Drugih posjednika nema.

Mustahfizima tvrđave Imocka /pri-pada/ 5 dijelova za gedik-timar: spahiji Halilu, spahiji Mehmedu, drugom spahiji Mehmedu, spahiji Hasanu i drugom spahiji Hasanu.

Selo HomoljanSada su carski podanici:Pavle sin Grgura, kuća 1.Antun, sin Nikole, kuća 1.Grgur sin Antuna

Ukupno kuća... 3.Stari posjednici spomenutoga sela:Hasan Ibrahimbegović. Prisutan je.Abdullah iz Ljubuškog. Prisutan je.Ibrahim iz Ljubuškog. Prisutan je.Mehmed čelebi. Prisutan je.Rekil/j/? Hasan. Prisutan je.Solak Ibrahim. Prisutan je.

Mustahfizima tvrđave Imocka pripa-da 1 dio gedik-timara. Njegov je posjednik sada spahija Ahmed.

Nema drugih posjednika.

(str. 64)

Selo RunovićZimmija Marko, sin Mihovila. Kuća 1.

Nastanjen na svom mjestu.Navode se stari posjednici:Dizdar Salih-aga i hadži Alija. Prisutni

su.Grgur. Prisutan je.Ivan. Prisutan je.Šimun. 0n je umro. Njegova je zemlja

pusta.Andri. On je u Osmanskoj Državi.Ivan. On je u Osmanskoj Državi.Zimmija Jakić. On je umro. Njegov je

sin na neprijateljskoj teritoriji.

Drugih starih posjednika nema.

Mustahfizima tvđave Imocka pripada-ju dva (ne stoji šta).

/kao da je cijela ova bilješka upisana drugim rukopisom/

69

Kulturna baštIna

Međunarodna nagrada Anti Žužulu

Predsjednik uprave Školske knjige Zagreb dr. sc. Ante Žužul dobitnik je najviše na-

grade Međunarodnog europskog pokreta za govor za 2016. godinu, za govor održan pri-godom uručenja nagrada učenicima i profe-sorima na natjecanju „Europa u školi“. „Glo-balizacija bijesno negira identitete i promiče samo monopolističke interese multinacio-nalnih kompanija... One svojim alatima, uz pomoć globalnih tehnologija, stvaraju vir-tualni svijet koji kolektivizira identitete in-dividua i država pretvarajući ih u kupce svo-jih proizvoda... Čuvajući djedove, grobove i

zemlju, čuvamo svoju budućnost. Duguje-mo svojoj djeci tu europsku budućnost jer smo za nju puno žrtve dali kroz povijest... Neki danas u Hrvatskoj ljubav prema Hr-vatskoj i narodu nazivaju hrvatskim naci-onalizmom ne razumijevajući da su ljubav za domovinu, briga za identitet i državne interese u temeljima standarda Europske unije. Kozmopolitska Europa je, dakle, sve-mir država ili kozmos polisa u kojemu je Hrvatska 28. zvijezda na europskom nebu... Dakle, multikultura je stanje kultura u pro-storu, a interkulturalni dijalog je filozofija

70

Kulturna baštIna

odnosa među kulturama... Možemo za-ključiti da postoje dvije Europe: Europa standarda i politička Europa. Europa stan-darda utemeljena je na kulturnoj baštini Europe s dugom tradicijom vrijednosti, solidarnosti i kršćanskih načela. Politička Europa pak postaje evidentno sporna jer u njoj vladaju interesi moćnih koji Europu globaliziraju i žele koristiti u svoje svrhe... Ako suverena država potpisuje svojim usta-vom prava nacionalnih manjina, ispod svog grba i zastave, uz svoju himnu, onda nacio-nalne manjine, prije nego što počnu uživati svoja ustavna prava, imaju obvezu priznati, prihvatiti i poštovati državu u kojoj žive po-stajući tako hrvatski politički narod... Nema većeg prokletstva nego živjeti u državi koju ne voliš. Bio bih nesretan kad bih imao veća prava od bilo kojeg hrvatskog državljanina druge nacije ili vjere. Ponosimo se hrvat-skim identitetom, slavimo svoje hrvatstvo jer njime nikome ne prijetimo, nego njime

grlimo druge narode i kulture!“ - naglasci su iz govora Ante Žužula.

Prvi čovjek najveće hrvatske naklad-ničke kuće je i donator. Za svetkovinu 300. godišnjice oslobođenja Imotske krajine od Osmanlijskog carstva, u Perivoju od slave Gospe od Anđélâ, ispred crkve sv. Franje u Imotskom 2. kolovoza 2017. otkriven je kip Gospe od Anđélâ, rad zagrebačkog aka-demskog kipara Josipa Marinovića. Mra-morni je kip darovao dr. sc. Ante Žužul, predsjednik uprave Školske knjige koja je za tu svečanost objavila više vrijednih zavičajnih izdanja (knjige Petra Gudelja i fra Joze Grbavca) te katalog-knjigu „GOS-PA OD ANĐÉLÂ – Spomen roditeljima, dar zavičaju“ s tekstovima šestorice autora (među njima i nadahnuta naslovna pjesma u prozi Petra Gudelja), bilješke o kiparu i nakladniku te fotografije detalja kipa.

M. Vuković

71

Kulturna baštIna

I ove je godine objavljeno tridesetak knjiga imotskih autora, o kojima smo iscrpnije

pisali na našem internetskom portalu (www.podbablje-portal.com), Od duhovnog štiva ističemo dvije knjige klarise Anke Petričević - sestre Marija od Presvetog Srca, koja je objavila sedamdesetak svojih predgovora i pogovora o naučiteljima Crkve u knjizi SJAJ SVJETLOSTI, te za 300. obljetnice oslobo-đenja Imote zbirku HRVATSKA, DOMO-VINO MOJA, u kojoj je pretiskana poema "Pjesma o oslobođenju Imotske krajine od Turaka" u pet poglavlja s 284 stiha u dese-tercu, prvotno napisanih prije 50 godina, posvećena franjevcu Stjepanu Vrljiću. Don Mladen Parlov sabrao je svoje internetske kolumne te predgovore drugim knjigama u zbirku OD KRISTA POZVANI I POSLANI s duhovnim i liturgijskim promišljanjima o Kristu, kršćanima i praktičnom životu vjernika.

Nekoliko je zapaženih knjiga poezije – DA SUNCE ZAĐE A SUNCE IZAĐE i

opsežna IMOTSKA KNJIGA (s tekstovi-ma o Imoti) Petra Gudelja, novom zbirkom zavičajne i duhovne lirike VRTEŠKA KA-SNIH GODINA javlja se zagrebački Riči-čanin Vinko Pavić, Ivan Bitanga Šujan po-svjedočio je svoj poetski svijet jedanaestom zbirkom BRZACIMA SNA koju je likovno opremio Augustin Kujundžić, a na bolskoj čakavice prvu zbirku stihova BOTA OBO BITU tiskala je Mercedes Ceda (Brekalo) Marinković,

Mladen Vuković priredio je izbor više od stotinjak pjesama hrvatskih pjesnika po-svećenih Antunu Branku Šimiću, u zbirci ŠIMIĆEVSKA PREOBRAŽENJA, a suau-torom je polovice knjige aforizama s naslo-vom AMENOVANJE, drugu polovicu HR-VATSKA ZANOVIJETANJA 6 potpisuje Tomislav Supek. Knjigu aforizama, epigra-ma i anegdotalnih zgoda na imotskoj ikavici SOVIN SMIJEŠAK objavila je Mara Ožić Bebek, dok je Tomislav Božinović u svojoj osmoj knjizi PRETEŽNO MAGLOVITO

Imotsko publicističko i književno štivo

72

Kulturna baštIna

objavio izbor svojih aforizama. Aforizme, ali i desetaračku pjesmu o slavnim Imoća-nima i svim imotskim selima, zatim dvade-setak ganga i zgoda, uz izbor iz svoga vr-snog enigmatskog rada u knjizi IMOTSKA RAZGLEDNICA sabrao je naš umirovljeni diplomat Zdravko Žarković.

Tiskan je treći roman splitske auto-rice Ivančice Tomić-Petričević DOBAR ČOVJEK, životna priča lovrećke obitelji Matković. Jedanaesta knjiga Milana Pulji-za je roman LUCA MULICA koja govori o sudbini dvoje runovićke muladi, koji se teško probijaju kroz život, uspijevaju u svi-jetu i vraćaju se kao uglednici i akademici na rodnu grudu. Ante Juroš objavio je svoj drugi roman KAPLJICE KRVI o sudbini naših ljudi od tridesetih do devedesetih go-dina prošlog stoljeća. Autobiografski roman JA SAM 6387 objavio je Jakoslav David Roj-nica o svom trogodišnjem tamnovanju na Golom otoku u komunističkoj Jugoslaviji od 1978. do 1981. godine.

Čitateljske police obogaćene su s ne-koliko zanimljivih povijesnih monografija. U nakladi Imotskog ogranka Matice hrvat-ske objavljena je deseta knjiga Viktora Vite Grabovca PETNAEST STOLJEĆA CRKVE U PROLOŠCU o povijesti kršćanstva na prološkom prostoru, od arheoloških nalaza starokršćanske bazilike, crkvenim prilika-ma u srednjem vijeku do danas, a navodi se da je na prološkom području, od otoka

Manastira u Prološkom blatu do izvorišta Vrljike, pronađeni ostaci od sedam crkava i čak tri samostana (benediktinski i franje-vački na Opačcu i kasnije franjevački na Manastiru). Knjigu o 48 zagvoških i rasto-vačkih prezimena naslovljenu STANOV-NIŠTVO ZAGVOZDA od sredine XVII. stoljeća do početka I. svjetskoga rata ispisao je Petar Matković, a Danica Igić Munitić je napisala monografiju svog rodnog mjesta GRABOVAC IZA BIOKOVA.

Zbirku internetskih kolumni o životu osoba s invaliditetom POGLED IZ KOLI-CA sabrao je Ante Raos. Knjigu poticajnih razmišljanja za samopomoć i „sam svoj majstor“ štiva PLEMENITI TRAG napisao je dr. Darko Ujević, koji je urednikom i če-tvrtog zbornika KULTURNO NASLIJEĐE UJEVIĆ s 28 radova iz pera 26 autora te desetak priloga u kojima je predstavljeno više novoobjavljenih knjiga krivodolskih i drugih autora. Najviše je članaka objavljeno o bardu hrvatske poezije Tinu Ujeviću. Fra Ivan Jukić je objavio petu knjigu FRANCU-SKO/ENGLESKO/HRVATSKI RJEČNIK s 20.000 riječi, izraza i izreka na sva tri jezika. Poneke su knjige još u tisku, a ispričavam se onima čije knjige nisam uspio spomenuti u ovom najsažetijem pregledu, koji je poziv-nicom da se odabere ponešto između ovog štiva za svakoga.

Mladen Vuković

73

------------------------------------------ dodataK -----------------------------------------

Telefonski imenik

Važniji telefonski brojevi u Imotskoj krajini:

Autobusni kolodvor 841-442, 841-268Benzinska crpka Grubine 858-154Carinska uprava Imotski 671-080Centar za obavješćivanje 112Dom zdravlja 671-100, 841-744Elektrodalmacija 842-066Hotel Venecija 671-700Hotel Zdilar 671-040Informacije HT 11988Ljekarna 842-994, 841-127Općina Podbablje 848-804Osnovna škola Grubine 670-057Osnovna škola Krivodol 852-251Osnovna škola Zmijavci 670-130Pogrebno Matković 841-166, 091-500-5565Policija 192, 841-124Topana Imotski (Odvoz smeća) 841-553Vatrogasci 193, 842-271Veterinarska ambulanta 842-385Vodovod Imotske krajine 843-550

Župni uredi imotskog dekanataAržano 724-411Biorine 726-020Cista Provo 722-064Dobranje 726-333Grabovac 720-123Imotski 841-178Krstatice 855-633Lokvičići 853-600Lovreć 723-255Medov Dolac 723-811Podbablje 848-475Poljica 852-250

Proložac 846-025Ričice 854-045Runovići 849-000Slivno 855-100Studenci 725-506Svib 725-174Vinjani 841-791Zagvozd 847-029Zmijavci 840-148

DRUM I HRŠĆEVANI

Naziv pretplatnika: Tel.:

BIOŠIĆ MARKO P. JOSIPA 848-662BIOŠIĆ MILJENKO 848-661BIOŠIĆ SLAVKO MATIN 848-660BIOŠIĆ ŽELJKO P. MATE 848-483BLAŽIĆ ANTE 848-679BLAŽIĆ ANTE ČVRKA 848-675BLAŽIĆ IVAN P. ANTE 848-673BLAŽIĆ IVAN P. IVANA CRNI 848-645BLAŽIĆ IVAN P. JOSIPA 848-670BLAŽIĆ IVAN P. MARKA 848-643BLAŽIĆ LJUBO P. IVANA 848-650BLAŽIĆ MARIJAN P. IVANA 848-646BLAŽIĆ MATE P. MATE 848-647BLAŽIĆ NEDILJKO P. JOSIPA 848-649BLAŽIĆ NEDO P. MATE 848-644BLAŽIĆ PETAR P. ANTE 848-642BLAŽIĆ SLAVKO P. STIPANA 848-648BUŠIĆ BOSILJKA 848-489

DIVIĆ DANE 848-663DODIG ANA UD. ANĐELKA 848-541DODIG ANA UD. DINKA 848-420DODIG ANTE P. ANTE TALE 848-310DODIG ANTE P. MATE BATIĆ 848-479DODIG ANTE P. MIRKA 848-387DODIG ANTE P. NEDILJKA 848-312

74

dodataK

DODIG ANTE P. PETRA CAR 848-307DODIG BRANKO ANUŠIN 848-309DODIG DINKA 848-476DODIG DINKO 848-305DODIG IVAN P. ANTE 848-502DODIG IVAN P. MIRKA 848-463DODIG JOSIP P. JOSIPA 848-418DODIG KARMA 848-545DODIG LJUBO P. NEDILJKA 848-419DODIG MILAN P. LUKE 848-377DODIG MILJENKO KOPČIĆEV 848-308DODIG NEVA 848-332DODIG RUŽA UD. MIRKA 848-521DODIG PETAR CAROV 848-368DODIG ŽIVKO 848-383

ERCEG ANTE P. MARKA NARANČIĆ 848-472ERCEG ANTE P. MATE VERIĆ 848-471ERCEG IVAN P. ANTE ČAVE 848-748ERCEG IVAN P. MATE ŽIŽIĆ 848-600ERCEG IVAN P. MIRKA IKELJA 848-346ERCEG MARIJA UD. JERKA 848-345ERCEG MILA 848-500ERCEG VINKO P. PETRA 848-344

GLAVAŠ BRANKO LASUŠIĆ 848-340GLAVAŠ DRAGICA P. IĆE 848-342GLAVAŠ MIRJANA 848-667GLAVAŠ NEDILJKO LASUŠIĆ 848-339GLAVAŠ NEDILJKO P. ANTE 848-343GLAVAŠ NENAD 848-518GLAVAŠ PETAR-MARTIN 848-436GUDELJ KATA 848-665GUDELJ LJUBO GABRIĆ 848-628GUDELJ MARIJAN GABRIĆ 848-490

KASALO ANTE P. IVANA 848-651KASALO IVAN P. IVANA 848-658KASALO IVAN P. JOSIPA 848-656KASALO IVAN P. PETRA 848-652KASALO LUKA MATIN 848-654KASALO MARINA R. BANDIĆ 848-577KASALO MATE P. PETRA 848-438KASALO MIJO P. JOSIPA 848-657KASALO NEDILJKO MATIN 848-653KASALO NEDILJKO P. IVANA 848-659KASALO RUŽA UD. MATE 848-655KRIŠTIĆ ANTE P. ANTE ČIBO 848-638KRIŠTIĆ BRANKO MARIJANOV 848-640

KRIŠTIĆ DANICA UD. MATE 848-488KRIŠTIĆ DINKO P. JOSIPA 848-636KRIŠTIĆ LUKA P. ANTE 848-481KRIŠTIĆ LJUBO P. MATE 848-639KRIŠTIĆ MATE 848-567KRIŠTIĆ MIRKO P. DANE 848-637KRIŠTIĆ NEDILJKO P. A. ČUBIĆ 848-641KRIŠTIĆ SLAVKO P. STIPE 848-564KRIŠTIĆ ZDENKO VICKOV 848-444KUJUNDŽIĆ MIŠEVIĆ ANTE P. ANTE 848-416KUJUNDŽIĆ MIŠEVIĆ PETAR 848-430

MARGETA ANĐELKO VEKO 848-413MARGETA ANTE P. JOSIPA 848-414MARGETA TOMISLAV 848-441MARŠIĆ STIPE 848-386MATKOVIĆ SLAVA UD. NEDILJKA 848-634MATKOVIĆ SVETO 848-426MATKOVIĆ ANA UD. ANTE 848-671MATKOVIĆ ANTE P. MATE GRUIĆ 848-672MATKOVIĆ DANKA UD. IVANA 848-633MATKOVIĆ DRAGO P. MIJE 848-629MATKOVIĆ IVAN P. MATE 848-632MATKOVIĆ MARTIN P. ANTE 848-635MATKOVIĆ PATAR JELIĆ 848-676MATKOVIĆ TONE NEDIN 848-585MIKULIĆ ANTE ČIKA 848-372MIKULIĆ PERE PAVELIĆ 848-373MILAS ANA UD. MARKA 848-491MILAS ANTE BUBIĆ 848-544MILAS ANTE P. TADIJE 848-354MILAS ANTE SANSIĆ 848-353MILAS ANTE 848-322MILAS BRANIMIR 848-331MILAS DOMINIK JOSIPOV 848-476MILAS IVAN MUTIĆ 848-348MILAS IVAN P. ANTE 848-355MILAS IVAN ŽIVONJIĆ 848-350MILAS MAŠA P. IVANA 848-349MILAS MILAN P. ANTE PURKO 848-351MILAS MILAN ŠULJIĆ 848-434MILAS PETAR P. STIPANA 848-356MIŠEVIĆ ANTE P. IVANA MEH. 848-304MIŠEVIĆ ANTE P. IVANA 848-423MIŠEVIĆ ANTE- ŠEPIĆ 848-397MIŠEVIĆ DOMAGOJ 848-303MIŠEVIĆ IKO 848-403MIŠEVIĆ IKO ANTIN 848-301

75

dodataK

MIŠEVIĆ IVAN 848-590MIŠEVIĆ LJUBAN 848-301MIŠEVIĆ MARKO P. BRANKA 848-333MIŠEVIĆ MIRKO P. IVANA 848-440MIŠEVIĆ MLADEN 848-422MIŠEVIĆ NEDILJKO 848-678MIŠEVIĆ VINKA- LJILJA 848-302

PARLOV IVAN BORISLAVA 848-669PERKUŠIĆ ANČICA 848-420PERKUŠIĆ ANTE GONGIĆ 848-361PERKUŠIĆ ANTE MATIN MIČIĆ 848-316PERKUŠIĆ ANTE P. IVANA BARIŠA 848-327PERKUŠIĆ ANTE P. JURE LEKUŠIĆ 848-421PERKUŠIĆ ANTE PEZIĆ 848-391PERKUŠIĆ ANTE TONE 848-325PERKUŠIĆ DAMIR 848-424PERKUŠIĆ IVAN JABUKA 848-378PERKUŠIĆ IVAN NEDILJKOV 848-323PERKUŠIĆ IVAN RIGIĆ 848-477PERKUŠIĆ IVICA KALUDŽIĆ 848-501PERKUŠIĆ JADRANKA GONGIĆA 848-330PERKUŠIĆ JOSIPA P. MARIJANA 848-324PERKUŠIĆ JOSIP JOKAN 848-547PERKUŠIĆ LJUBOMIR ANTIN 848-338PERKUŠIĆ MARKO P. NIKOLE 848-478PERKUŠIĆ MATE 848-557PERKUŠIĆ MIRKO MLAĐI 848-347PERKUŠIĆ MIRKO P. ANTE 848-320PERKUŠIĆ MIRKO MARUŠELIĆ 848-462PERKUŠIĆ MIRO NEDILJKOV 848-393PERKUŠIĆ MLADEN P. JAKOVA 848-328PERKUŠIĆ NEDILJKO ANTIN 848-376PERKUŠIĆ NEDILJKO IVANOV 848-379PERKUŠIĆ NIKŠA P. MARKA 848-321PERKUŠIĆ PETAR SOLIĆ 848-315PERKUŠIĆ RANKO P. BRANKA 848-329PERKUŠIĆ RANKO 848-499PERKUŠIĆ RUŽA UD. ANTE 848-503PERKUŠIĆ TOMISLAV 848-319PERKUŠIĆ TONĆI P. ANTE 848-326PERKUŠIĆ VERONIKA 848-318PERKUŠIĆ VLADE MAČKOV 848-317POPIĆ ANTE 848-415POPIĆ TIHOMIR 848-417

ŠUŠNJAR ANTE P. MARKA PELA 848-680ŠUŠNJAR AUGUSTIN 848-464ŠUŠNJAR DARKO RIZIK 848-407

ŠUŠNJAR IVAN MARKOV 848-410ŠUŠNJAR JADRANKO 848-306ŠUŠNJAR LUKA AUGUSTINOV 848-412ŠUŠNJAR LUKA P. LUKE LUINA 848-543ŠUŠNJAR LUKA P. LUKE 848-406ŠUŠNJAR MARKO P. MARKA 848-409ŠUŠNJAR MILA 848-517ŠUŠNJAR MILAN MIĆUN 848-486ŠUŠNJAR SLAVEN 848-408ŠUŠNJAR TINO 848-505

TOLIĆ ANTE GAĆIN 848-398TOLIĆ ANTE TRZIĆ 848-508TOLIĆ ANTE ZANIN 848-335TOLIĆ BRANKO 848-454TOLIĆ ANA UD. DRAGE 848-334TOLIĆ VLADE - PETAR 848-374TOLIĆ MIRKO P. JOSIPA 848-474TOLIĆ MIRO TRZIĆ 848-556TOLIĆ MIROSLAV MILANOV 848-395TOLIĆ MIROSLAV MIRKOV 848-389TOLIĆ RADOSLAV TOMISLAVOV 848-390TOLIĆ RATKO MILJENKOV 848-392TOLIĆ TOMISLAV 848-522TOLIĆ VELJKO 848-337TOLIĆ ZDRAVKO DANIN 848-473TOLIĆ ZLATIBOR P. MATE 848-336

VRLJIĆ ANTE IVANOV ŠEPIĆ 848-366VRLJIĆ DANE DANIN 848-442VRLJIĆ STIPE POK. ŠEPE 848-504VRLJIĆ IVAN /ŽAN/ 848-542VRLJIĆ IVANKA 848-580VRLJIĆ IVO P. IVANA 848-582VRLJIĆ JADRAN STIPIN 848-369VRLJIĆ MARIJO 848-382VRLJIĆ MILA UD. IVANA 848-446VRLJIĆ MILAN P. MARIJANA 848-380VRLJIĆ MILAN PETROV 848-365VRLJIĆ NIKOLA 848-539VRLJIĆ NADA 848-583VRLJIĆ PREDRAG 848-370VRLJIĆ RADOSLAV 848-425VRLJIĆ TOMISLAV MIĆA 848-371VRLJIĆ VLADE P. PETRA 848-367VUJEVIĆ ANA UD. JURE 848-384VUJEVIĆ ANTE DUDANOVIĆ 848-450VUJEVIĆ DRAGAN TUJIĆ 848-361VUJEVIĆ DRAGO PETROV 848-381

76

dodataK

VUJEVIĆ IVAN JUKIN 848-364VUJEVIĆ IVAN P. JURE ŽULJEVIĆ 848-470VUJEVIĆ JURE BRKIĆ 848-362VUJEVIĆ JURE P. LUKE JUGO 848-509VUJEVIĆ MATE P. MATE ČUĆAN 848-375VUJEVIĆ MILA UD. MILANA 848-363VUJEVIĆ MILAN P. JURE 848-359VUJEVIĆ MILAN USIĆ 848-358VUJEVIĆ MIODRAG MIJO 848-357VUJEVIĆ PERICA 848-327VUJEVIĆ PREDRAG 848-360VUJEVIĆ TONE ŽUJIN 848-566VUKSAN ANTE 848-399VUKSAN DANIJEL 848-404VUKSAN IVAN P. LUKE 848-519VUKSAN IVAN P. SLAVKA 848-385VUKSAN KARLO 848-401VUKSAN MARKO ANTIN 848-394VUKSAN IVICA 848-308VUKSAN TONE 848-452VUKSAN ZDRAVKO MATIN 848-506VUKSAN ZORAN p. MATE 848-622

ZNAOR ANA UD. MARIJANA 848-609ZNAOR ANA UD. MATE 848-601ZNAOR ANTE IVANOV ANTUŠICA 848-617ZNAOR ANTE MIRKIN 848-618ZNAOR ANTE P. ANTE TONĆI 848-622ZNAOR ANTE P. IVANA IKIČIĆ 848-414ZNAOR ANTE P. MATE BADŽO 848-612ZNAOR ANTE P. MATE SKOKO 848-620ZNAOR ANTE TOLUŠIĆ 848-679ZNAOR BORISLAV 848-448ZNAOR BORO MIRKIN 848-619ZNAOR BRANKO P. MARIJANA 848-614ZNAOR DALIBOR 848-489ZNAOR IVAN DANIN ITAN 848-623ZNAOR IVAN P. ANTE CRNI 848-611ZNAOR IVAN P. MARIJANA JAUŠIN 848-613ZNAOR IVO P. IVANA 848-674ZNAOR LJUBICA 848-487ZNAOR MARIJAN - BANANA 848-313ZNAOR MARIJAN P. MARIJANA 848-664ZNAOR MIJO P. IVANA 848-602ZNAOR MILAN MATIN 848-668ZNAOR MIRKO BRICO 848-565ZNAOR MIRKO P. ANTE MIDO 848-615ZNAOR MIRKO P. IVANA ĐANOVIĆ 848-607

ZNAOR MIRKO P. MARIJANA 848-603ZNAOR NEDILJKO ĐILE 848-677ZNAOR NEDILJKO P. ANTE VICE 848-604ZNAOR NEDILJKO P. MARIJANA 848-608ZNAOR NEDILJKO 848-314ZNAOR NEDO VRANCUZ 848-352ZNAOR PETAR P. JURE 848-621ZNAOR PETAR RAIČEV 848-626ZNAOR STIPE 848-624ZNAOR VINKO P. ANTE 848-616ZNAOR ŽELJKO NEDILJKOV 848-605ZNAOR ŽELJKO PIĆIN 848-627ZOVKO MILA 848-405

ŽUPNI URED 848-475

GRUBINE

BUBALO PEPICA 858-114BULJAN IVAN MILANOV 858-075BULJAN MILAN 858-060BULJAN NEDILJKO MILANOV 858-076

JONJIĆ ANA P. MARKA 858-147JONJIĆ ANA Ž. VELJKA 858-049JONJIĆ ANTE DELIJIN 858-068JONJIĆ ANTE ILIJIN 858-055JONJIĆ ANTE P. JOSIPA 858-212JONJIĆ ANTE P. MATE 858-032JONJIĆ BOJŠA 858-058JONJIĆ BRANKO MIRKOV 858-009JONJIĆ DARKO 858-121JONJIĆ DANIJEL ANTIN 858-047JONJIĆ DINKO MARKOV 858-035JONJIĆ DINKO SRKOV 858-031JONJIĆ DRAGAN MIMIĆ 858-162JONJIĆ FILIP NEDILJKOV 858-023JONJIĆ IVAN MARKOV 858-300JONJIĆ IVAN P. ANTE 858-067JONJIĆ IVAN P. BRANKA 858-071JONJIĆ IVAN P. STIPE LJOLJIĆ 858-029JONJIĆ IVAN ZELIĆ 858-028JONJIĆ IVO BOSIĆ 858-026JONJIĆ JAVOR 858-151JONJIĆ JOSIP LJILJIN 858-008JONJIĆ JOŠKO P. BRANKA 858-022

77

dodataK

JONJIĆ LOZANA 858-108JONJIĆ LUKA LUDŽIĆ 858-160JONJIĆ LUKA PANTIN 858-003JONJIĆ LJILJE P. JOSIPA 858-007JONJIĆ LJUBA 858-063JONJIĆ MARIJO MARKANOV 858-004JONJIĆ MARINKO BILIĆ 858-051JONJIĆ MARINKO BILIN 858-165JONJIĆ MARKO BABIN 858-027JONJIĆ MARKO MARSEL 858-148JONJIĆ MARKO TUDIN 858-052JONJIĆ MARIO 858-011JONJIĆ MILA UD. JOSIPA 858-006JONJIĆ MILAN - MIKI 858-268JONJIĆ MIRKO CVAJTEROV 858-062JONJIĆ MIRKO SRKOV 858-021JONJIĆ MIRKO ŠUCIĆ 858-025JONJIĆ MIRKO 858-017JONJIĆ MIRO 858-143JONJIĆ NADA 848-053JONJIĆ NATALI ud. ANTE (PAČE) 677-323JONJIĆ NEDJELJKO JUKO 858-064JONJIĆ NEDJELJKO P. MATE 858-024JONJIĆ NENO 858-013JONJIĆ PETAR DUJIN 858-056JONJIĆ PETAR LAGANOV 858-036JONJIĆ ROSA 858-054JONJIĆ ROSA žena Dane 858-158JONJIĆ STIPE ĆIPA 858-119JONJIĆ STIPE LUCIN 858-020JONJIĆ TITO 858-266JONJIĆ VELIBOR IVANOV 858-115JONJIĆ VELJKO P. MILANA 858-033JONJIĆ VJEKO ZELIĆ 858-200JONJIĆ VINKO SIMIĆ 858-030JONJIĆ VJEKO P. LUKE 858-157JONJIĆ ZDRAVKO VICKOVIĆ 858-122JONJIĆ ŽARKO 858-213JONJIĆ ŽELJKO MATIN 858-164

KARIN ANDRIJANA 858-033KARIN ANTE DANIN 858-226KARIN ANTE DEDAGIN 858-048KARIN ANTE JEGEROV 858-050KARIN ANTE P. MARINKA 858-073KARIN ANTE MLADENOV LOLIN 858-083KARIN ANTE TONI 858-010KARIN ANTE 858-123

KARIN BORIS 858-124KARIN DANE P. IVANA 858-189KARIN DARKO 858-138KARIN FILIP 858-333KARIN IKO LOLIN 858-109KARIN IVAN ANTIN HEROJEV 858-181KARIN IVAN ANTIN 858-192KARIN IVICA ANTIN 858-071KARIN JAKOV JAKO 858-321KARIN JAKOV PAŠKIĆ 858-185KARIN JOSIP IVANOV KRTIČIN 858-188KARIN JOSIP LUKIN 858-178KARIN LUKA LUKICA 858-045KARIN LJUBO P. IVANA 858-116KARIN IKO P. MARIJANA 858-209KARIN MARINKO P. NEDILJKA 858-074KARIN MILANKA MIKA 858-097KARIN MILJENKO FILIPOV 858-425KARIN MIRKO PAŠKIĆ 858-186KARIN MIRKO 858-046KARIN MLADEN LOLIN 858-077KARIN MLADENKO 858-333KARIN NADAN NIKOLIN BARIŠIN 858-072KARIN NEDILJKO BAĆIREV 858-018KARIN NEDILJKO BIBO 858-227KARIN NEDILJKO ČIKIĆEV 858-125KARIN PETAR MILANOV 858-177KARIN PETAR P. PETRA 858-193KARIN TOMISLAV BAĆIREV 858-058KARIN TOMISLAV P. PETRA 858-180KARIN VELJKO ĐUKA 858-019KARIN VICE JOSIPOV 858-187KARIN ZRINKO P. STJEPANA 858-183KARIN ŽELJKO FILIPOV 858-334KUJUNDŽIĆ ANTE P. BARIŠE 858-176KUJUNDŽIĆ ANTE TURKIN 858-326KUJUNDŽIĆ AUGUSTIN ŠUNTIĆ 858-233KUJUNDŽIĆ DRAGAN ŠUNTIĆ 858-308KUJUNDŽIĆ IVO GROF 858-324KUJUNDŽIĆ MARINKO 858-316KUJUNDŽIĆ LUKA 858-319KUJUNDŽIĆ MARIJAN TURKIN 858-318KUJUNDŽIĆ MARIJO TURKIN 858-329KUJUNDŽIĆ MARKO 858-178KUJUNDŽIĆ MATE BAGIN 858-330KUJUNDŽIĆ MATKO 858-312KUJUNDŽIĆ MILAN ČIKIN 858-126KUJUNDŽIĆ MIRO PATIN 858-325

78

dodataK

KUJUNDŽIĆ NEDILJKO BAGIN 858-328KUJUNDŽIĆ NEDILJKO POLO 858-264KUJUNDŽIĆ PREDRAG 858-038KUJUNDŽIĆ STANKO 858-314KUJUNDŽIĆ VELE BAGIN 858-327KUJUNDŽIĆ VJENCESLAV 858-315KUJUNDŽIĆ ŽELJKO BREKUŠIN 858-145KUJUNDŽIĆ ŽIVKO 858-313

LIVAJIĆ LUKA 858-317LONČAR ANTE P. ANTE 858-364

MATKOVIĆ ANTE BOŽIN 858-360MATKOVIĆ ANTE JAKOVLJEV 858-077MATKOVIĆ ANTE P. ANTE 858-359MATKOVIĆ ANTE P. ANTE 858-365MATKOVIĆ ANTE P. BARIŠE 858-368MATKOVIĆ ANTE P. PETRA 858-310MATKOVIĆ BRANIMIR P. PETRA 858-311MATKOVIĆ DANE JOGUNOV 858-380MATKOVIĆ IVAN P. JOSIPA 858-372MATKOVIĆ IVAN P. JOZE 858-371MATKOVIĆ IVAN P. JOZE 858-140MATKOVIĆ IVICA 858-096MATKOVIĆ JAKOV 858-216MATKOVIĆ JURE P. ANTE 858-362MATKOVIĆ MARIJAN ANTIN 858-379MATKOVIĆ MARKO BOŽIN 858-367MATKOVIĆ MILAN DANIN 858-366MATKOVIĆ STIPE MATANOV 858-378MATKOVIĆ TOMISLAV P. MATE 858-369MATKOVIĆ TONĆI IVANOV 858-363

PERKUŠIĆ ANA 858-240

SMOLJKO IVAN MATIN 858-069SMOLJKO LUKA MATIN 858-065SMOLJKO MATE MATIĆ 858-066

ŠKOLA GRUBINE 670-057

VUKOVIĆ ANTE DŽOLE 858-127VUKOVIĆ ANTE P. LUKE 495-046VUKOVIĆ ANTE GAGA 858-034VUKOVIĆ ANTE GRGIN 858-172VUKOVIĆ ANTE TONCULOV 858-047VUKOVIĆ BARIŠA VINKOV 858-170VUKOVIĆ DAMIR MILANOV 858-110VUKOVIĆ DANE PEĆUŠIN 858-015VUKOVIĆ IVAN INJA 858-128

VUKOVIĆ IVAN P. LUKE 858-169VUKOVIĆ IVAN PIVANOV 858-191VUKOVIĆ IVICA TONCULOV 858-129VUKOVIĆ JOSIP BARUNOV 858-133VUKOVIĆ JOSIP IVANOV JOPULA 858-040VUKOVIĆ JOSIP P. MARTINA 858-043VUKOVIĆ JOSIP PROF. 858-409VUKOVIĆ JURE P. JOKE 858-044VUKOVIĆ JURE P. LUKE 858-171VUKOVIĆ LUKA DRAGO 858-061VUKOVIĆ LUKA IVANOV 858-220VUKOVIĆ LUKA P. MARIJANA 858-174VUKOVIĆ MARINKO PETROV 858-175VUKOVIĆ MARIN SVETIN 858-307VUKOVIĆ MATE ANTIĆEV 858-059VUKOVIĆ MATE PEĆUŠIN 858-014VUKOVIĆ MILE MILANOV 858-112VUKOVIĆ MIRKO BARUNOV 858-113VUKOVIĆ MLADEN VINKOV 858-049VUKOVIĆ NEDA UD. LJUBE 858-134VUKOVIĆ NEDILJKO NENO 858-090VUKOVIĆ PETAR MARINKOV 858-039VUKOVIĆ RADOMIR LUKIN 858-144VUKOVIĆ SLAVKO P. LUKE 858-173VUKOVIĆ TEREZA 858-132VUKOVIĆ ZDRAVKO P. JOKE 858-168VUKOVIĆ ŽELJKO IVANČEV 858-167

ŽUŽUL ANA UD. VINKA PAŠIĆ 858-218ŽUŽUL ANTE ANĆO 858-179ŽUŽUL ANTE JOSIPOV 858-331ŽUŽUL ANTE LUKIĆ 858-432ŽUŽUL ANTE P. IVKE 858-120ŽUŽUL ANTE TURIJA 858-088ŽUŽUL ANTE 858-085ŽUŽUL ANTUSA 858-081ŽUŽUL BARIŠA 858-103ŽUŽUL ĆIPA BRAJIN 858-097ŽUŽUL DOMAGOJ KILOV 858-811ŽUŽUL IKO RABIĆ 858-104ŽUŽUL IVAN LUKIN 858-107ŽUŽUL IVAN MIRKOV 858-079ŽUŽUL IVAN NIKOLIN 858-089ŽUŽUL IVAN P. ANTIĆA 858-117ŽUŽUL IVOTA MURATOV 858-087ŽUŽUL JOKO GROBAR 858-271ŽUŽUL JOSIP ŠALDOV 858-324ŽUŽUL JOZO ŠALDOVIĆ 858-118

79

dodataK

ŽUŽUL LJUBO 858-082ŽUŽUL MARIJAN BRAJO 858-002ŽUŽUL MARIJAN JELIN 858-042ŽUŽUL MARIJAN MANJO 858-091ŽUŽUL MARIJAN MARKIČIN 858-005ŽUŽUL MARIJAN UCA 858-001ŽUŽUL MARINKO 858-156ŽUŽUL MARKO 858-094ŽUŽUL MARKO PAŠIN 858-101ŽUŽUL NADAN 858-092ŽUŽUL SLAVKO KULJIN 858-305ŽUŽUL STIPE P. DANE 858-141ŽUŽUL STIPE MILI 858-084ŽUŽUL STIPICA CAREV 858-086ŽUŽUL STJEPAN P. MARIJANA 858-233ŽUŽUL TVRTKO 858-093ŽUŽUL VICE LETIN 858-080ŽUŽUL VINKO SELJO 858-041ŽUŽUL VJEKOSLAV PETROV 858-057ŽUŽUL ZDRAVKO 858-098ŽUŽUL ZVONIMIR NIKOLIN 858-255ŽUŽUL ZVONIMIR PAŠIN 858-102ŽUŽUL ŽELJKO “LOĆO” 858-105ŽUŽUL ŽIVKO 858-197

KAMENMOST

AJDUK ANA UD. MATE 848-083AJDUK ANTE PAJDO 848-209AJDUK DALIBOR P. JOSIPA 848-020AJDUK IKO P. JOSIPA 848-034AJDUK IKO P. JOSIPA 848-087AJDUK IVAN P. IVANA 848-033AJDUK IVAN P. MATE 848-023AJDUK JOSIP P. JOSIPA 848-107AJDUK LUKA LUKIN 848-084AJDUK MARA UD. JOSIPA 848-021AJDUK MARKO IVANOV 848-032AJDUK MARKO P. JAKOVA 848-035AJDUK NEDILJKO BARIŠA 848-108AJDUK NEDILJKO P. JAKOVA 848-037AJDUK ŽELJKO 848-211

BAŠIĆ TONKA 848-002BRADARIĆ NIKO 848-163BULJUBAŠIĆ ANTE P. ANTE 848-010

BULJUBAŠIĆ ZLATA 848-015BULJUBAŠIĆ ZORAN 848-045

ĆAPIN ANTE DANIN 848-136ĆAPIN MIRKO P. DANE 848-138

GABELICA MILIVOJ 848-014GABELICA VITO 848-025GABELICA FILIPOVIĆ ANTE 666-097GRBAVAC ANTE P. MARIJANA 848-024GUĆ MATE 840-579

HP POŠTA KAMEN MOST 848-179 848-080

JALOVČIĆ ĐURO 848-086

KNEZOVIĆ LUKA LUJO 848-017KNEŽEVIĆ DANILA RAJO 848-085KNEŽEVIĆ PETAR 848-169KORDIĆ ŽELIMIR 848-077KUJUNDŽIĆ ANĐELKO LUKIN 848-026KUJUNDŽIĆ ANTE P. NIKOLE 848-007KUJUNDŽIĆ JELICA pok. Milana 848-089KUJUNDŽIĆ MARIJA UD. LUJE 848-088KUJUNDŽIĆ NIKOLA P. ANTE 848-090KUJUNDŽIĆ VELJKO P. MATE 848-019KUJUNDŽIĆ VINKO P. NIKOLE 848-064

LONČAR BOŽE MILANOV 848-029LONČAR ĐURO 848-079LONČAR ILIJA 848-028LONČAR JOVICA 848-082LONČAR LUKA 848-072LONČAR MARKO 848-096LONČAR MATE P. IVANA 848-097LONČAR VERA 848-060

ODOVIĆ DRAGINJA 848-135ODOVIĆ ILIJA LAZAROV 848-065ODOVIĆ ILIJA NIKOLIN 848-030ODOVIĆ ILIJA 848-031ODOVIĆ MLADEN 848-076ODOVIĆ VASO 848-081ODOVIĆ ŽELJKO 848-073OPĆINA PODBABLJE 848-064OPUVA NAĐA P. ĐURE 848-131

PATRLJ DRAGICA UD. LJUBE 848-094PATRLJ MATE VINKOV 848-022PATRLJ PETAR P. JURE 848-095

80

dodataK

PATRLJ STIPE DANIN 848-161PATRLJ VJEKOSLAV IVANOV 848-124PEKANOVIĆ SPO ZMIJAVCI 848-132PERIĆ ANTE i PETRANA 848-156PERIĆ ANTE JURIN 848-005PERIĆ ANTE LUKIN 848-006PERIĆ ANTE MARKOV 848-122PERIĆ ANTE P. CVITANA 848-128PERIĆ ANTE STIPANOV 848-009PERIĆ ANTE TONI 848-016PERIĆ DANE P. MARKA 848-150PERIĆ IKO LUKIN 848-177PERIĆ IKO P. IVANA 848-091PERIĆ IVAN ANDRIJIN 848-146PERIĆ IVAN ANTIN 848-162PERIĆ IVAN P. MARKA 848-147PERIĆ JERKO PAVLOV 848-144PERIĆ JURE P. IVANA 848-126PERIĆ LUKA MATE 848-154PERIĆ MAJA 848-212PERIĆ MARIJA MEŠINICA 848-171PERIĆ MARIJA PERINA 848-185PERIĆ MARIJAN 848-186PERIĆ MATE P. IVANA 848-127PERIĆ MATE P. LUKE 848-158PERIĆ MATE P. MARKA 848-167PERIĆ MATE STIPANOV 848-008PERIĆ MATE ŠARIĆUŠIN 848-129PERIĆ MIJO P. MIJE MATE 848-093PERIĆ MIJO MIKI 848-184PERIĆ MIJO ZELE 848-092PERIĆ MIRKO P. JOSIPA 848-157PERIĆ MIRKO P. MATE 848-123PERIĆ MIRO 848-054PERIĆ MIRO P. GALE 848-159PERIĆ NEVEN LUKIN 848-155PERIĆ PETAR P. CVITANA 848-145PERIĆ PETAR ZELIN 848-187PERIĆ SLAVA UD. ANTE 848-137PERIĆ ŽELJKO PAVLOV 848-160PERKUŠIĆ ANTE 848-066PERKUŠIĆ MARKO MIRKOV 848-036PERKUŠIĆ MATE 848-178PICUKARIĆ KATICA 848-221PICUKARIĆ ZVONKO P. IVANA 848-120PIJANOVIĆ BORISLAV 848-174PIJANOVIĆ DUŠAN 848-172PIJANOVIĆ MIRKO 848-175

PIJANOVIĆ MOMO 848-130PIJANOVIĆ NIKOLA JOVIN 848-173PIJANOVIĆ PREDRAG 848-133

RADOVČIĆ SVETOZAR 848-070RADOVIĆ ILIJA P. MILANA 848-164RADOVIĆ ILIJA 848-061RADOVIĆ NEDILJKO ĐINO 848-134RAJIČ ANTE 848-001RAKO TONĆI P. MARIJANA 848-153

ŠINDIK ANA 848-063ŠUĆUR DANIJELA 853-223ŠUĆUR IVAN P. MIJE 848-027ŠUĆUR IVO LUKIN 848-152ŠUĆUR MARA P. JAKOVA 848-151ŠUĆUR MATE 848-141ŠUĆUR MLADEN P. IVANA 848-003ŠUŠNJAR RUDOLF 848-121ŠUĆUR VIKTOR 848-062ŠUĆUR ŽELJKO P. MATE 848-140

TONKOVIĆ FRANO 848-018TONKOVIĆ MIRO 840-003

VRANKIĆ JADRANKO 846-861

ZOVKO IVAN (IKO) P. ANTE 848-098ZOVKO NEDILJKO P. IVANA 848-148ZOVKO VINKO P. MATE 848-099

PODBABLJE GORNJE

BULJAN ANTE PAVLOVIĆ 853-238BULJAN DRAGA P. MIRKA 853-167BULJAN IVA VUGIĆA 853-121BULJAN IVAN ĐIVIĆ 853-119BULJAN IVAN VUGIĆ 853-109BULJAN LJUBO JOSIPOV 853-190BULJAN LJUBO MIŠO 853-195BULJAN MARIJAN TIČIĆ 853-262BULJAN MATE BILI 853-208BULJAN MILAN P. MARKA 853-169BULJAN MIRKO BRKO 853-130BULJAN NEDA UD. IKANA 853-334BULJAN NIKOLA IVANOV 853-125BULJAN TIHOMIR 853-126

81

dodataK

ĆAPIN ANA P. NEDJELJKA 853-117ĆAPIN ANTE BAĆA 853-112ĆAPIN ANTE BARIŠIĆ 853-120ĆAPIN ANTE BISKUPOVIĆ 853-207ĆAPIN ANTE P. STIPANA 853-114ĆAPIN ANTE ŠOLE 853-123ĆAPIN IVA 853-313ĆAPIN IVICA IKANOV 853-113ĆAPIN IVICA, KORDA 853-254ĆAPIN JADRANKO P. ANTE 853-131ĆAPIN JAKIŠIĆ MIRKO 853-148ĆAPIN JOSIP MARIJANOV 853-105ĆAPIN MARKICA P. ZELE 853-124ĆAPIN MARKO TRUTINUSIN 853-127ĆAPIN MATE BISKUPOVIĆ 841-700ĆAPIN MIRKO MRKI 853-115ĆAPIN MLADEN 853-202ĆAPIN NADA UD. MIRKA 853-122ĆAPIN NEDILJKO ZORIĆ 853-138ĆAPIN NEDJELJKO TONKUŠIĆ 853-192ĆAPIN NIKOLA TONKUŠIĆ 853-193ĆAPIN ROKO 853-129ĆAPIN VINKO KORDA 853-132ĆAPIN VINKO P. MATE 853-128ĆAPIN ŽELJKO ŽEGERA 853-264

GABELICA ANTE FILIPOV 666-097GABELICA ANTE LUKIN 853-154GABELICA ANTE TONCUL 853-135GABELICA ANTE TONCUL 853-275GABELICA BORO JOKIČIN 853-137GABELICA BORO LIVAJUŠIĆ 853-136GABELICA BRANKA UD. IVANA 853-155GABELICA IVAN ADAM 853-168GABELICA IVAN ĐIVIĆ 853-330GABELICA IVAN SUŠIĆ 853-184GABELICA JOSIP PUCIĆ 853-152GABELICA LJUBO ŠIŠKIĆ 853-182GABELICA LJUBO ŠUSTEROV 853-150GABELICA MARIJA UD. MIRA 853-163GABELICA MARIJAN KLINČIĆ 853-156GABELICA MARKO LUCIĆ 853-151GABELICA MATE CRNKOVIĆ 853-134GABELICA MIJO PAŠKIĆ 853-153GABELICA MIJO 853-282GABELICA MILAN P. MATE 853-237GABELICA MILAN ŠUSTEROVIĆ 853-280GABELICA MLADEN PERVAN 853-271

GABELICA NEDILJKO 853-266GABELICA NEDO JANJIĆ 853-157GABELICA VINKO P. STIPANA 853-189GABELICA VLADE PEŠIĆ 853-172GUDELJ ANTE TETIĆ 853-110GUDELJ DANE 853-211GUDELJ DRAGAN 853-196GUDELJ IVAN ČOVIĆ 853-215GUDELJ IVAN ĐURIĆ 853-229GUDELJ IVAN P. MIJE 853-279GUDELJ JAKOV 853-194GUDELJ JELKA 853-312GUDELJ JOSIP ĐURIĆ 853-160GUDELJ MARIJAN RAŠKIĆ 853-212GUDELJ MATE RAŠKIĆ 853-161GUDELJ MILAN ČOVIĆ 853-108GUDELJ NEDJELJKO JUSIĆ 853-218GUDELJ NEDJELJKO RAŠKIĆ 853-201

JERKOVIĆ ANTE KRZIĆ 853-222JERKOVIĆ ANTE 853-177JERKOVIĆ PETAR PERICA 853-221

KASALO ANTE 853-231KASALO LJUBO 853-199KASALO LJUBOSLAV 853-216KASALO MIRKO 853-263

LONČAR ANTE P. MIRKA 853-101LONČAR ANTE PADINČIĆ 853-171LONČAR BOSILJKA 853-277LONČAR BRANKO KUJUNDŽIĆ 853-173LONČAR BRANKO P. MIRKA 853-102LONČAR DRAGAN KUSONJIĆ 853-181LONČAR DRAGO ISAKUŠIĆ 853-183LONČAR IKO BULJUBAŠIĆ 853-107LONČAR IKO SRGONJIĆ 853-104LONČAR IVAN BANOVIĆ 853-118LONČAR IVAN SAKUŠIĆ 853-268LONČAR JOSIP 853-303LONČAR JOZO 853-214LONČAR LUKA KRIVIĆ 853-159LONČAR LJILJA UD. ANTE 853-165LONČAR MARIJAN DUŠANOV 853-209LONČAR MARKICA BULJUBAŠIĆ 853-106LONČAR MATE UČITELJ 853-235LONČAR MILAN GALIN 853-203LONČAR MIRKO JURIĆ 853-170LONČAR MIRKO KRIVIĆ PROF 853-253

82

dodataK

LONČAR MLADEN P. MARIJANA 853-103LONČAR NEDILJKO LASUŠIN 853-250LONČAR NEDILJKO ZEKO 853-174LONČAR NIKOLA MARIČEV 853-131LONČAR RUŽA UD. ŠIMUNOVIĆA 853-333LONČAR SLAVKO ŠKAMPIĆ 853-236LONČAR VINKO RAKUŠIĆ 853-198

PATRLJ ANTE ŽUKIĆ 853-147PATRLJ GORDANA 853-146PATRLJ SVETO 853-149

RAJIĆ ZDRAVKO 853-273

ŠUĆUR ANTE ĐED 853-233ŠUĆUR ANTE KELIĆ 853-228ŠUĆUR ANTE TUSA 853-234ŠUĆUR BLAGOJE 853-145ŠUĆUR DRAŽENKO 853-232ŠUĆUR IVAN DRININ 853-144ŠUĆUR IVAN IVIČIN 853-141

ŠUĆUR IVAN MURLO 853-142ŠUĆUR IVAN ŠIRIN 853-187ŠUĆUR IVO BANJO 853-139ŠUĆUR MARA ĆIPINA 853-191ŠUĆUR MARIJA PERKUŠUŠA 853-230ŠUĆUR MATE, IVIĆEV 853-256ŠUĆUR NEDILJKO P. PETRA 853-278ŠUĆUR SLOBODAN 853-226ŠUĆUR STIPE CIVARIN 853-140ŠUĆUR STIPE ĐONIN 853-138ŠUĆUR VJEKO GUMIĆ 853-227ŠUĆUR ZDRAVKO BENBELJA 853-143ŠUĆUR ZDRAVKO 853-252

TRUTIN ANTE P. MIRKA KEŽIĆ 853-178TRUTIN IVA 853-305TRUTIN MARIJAN BILOŠUŠIĆ 853-197TRUTIN MATE KEŽIĆ 853-217TRUTIN NEDILJKA 853-308

83

Za našu dušu

Sadržaj

Uvodnik ................................................................................................................................................. 1

ZA NAšu DušuDošao je zbog tebe ................................................................................................................................ 2Isus – dar Božji zemlji i ljudima ......................................................................................................... 3Kako ćemo čitati Bibliju? ..................................................................................................................... 4Bog na godišnjem odmoru .................................................................................................................. 6Čekam te vani ........................................................................................................................................ 8Bezgranična energija ............................................................................................................................ 9Oprostiti svome bližnjemu ................................................................................................................ 11Sveci koje osobito štujemo u našoj župi........................................................................................... 12Katolički odgoj bl. Ivana Merza ........................................................................................................ 16Zašto pobačaj nikada nije dopušten? ............................................................................................... 18Negdje između .................................................................................................................................... 20Prošlost - uteg budućnosti u sadašnjosti ......................................................................................... 21Prigodom 300. obljetnice oslobođenja Imote od Osmanlija......................................................... 22

IZ ŽIvOtA ŽupeIz života župe ....................................................................................................................................... 26Franjevački svjetovni red ................................................................................................................... 41Franjevačka mladež ............................................................................................................................ 44Franjevačka mladež Podbablje .......................................................................................................... 45Framaši o Frami... ............................................................................................................................... 46

IZ pOvIJestI ŽupePismo najvećem zvonu ....................................................................................................................... 49

ŽupNI pAstORAlKrštenici 2017...................................................................................................................................... 52Prvopričesnici 2017. ........................................................................................................................... 53Krizmanici 2017. .................................................................................................................. 56Vjenčani u 2017. ................................................................................................................................. 58Umrli u 2017. ....................................................................................................................................... 59

84

Kulturna baštIna

KultuRNA BAštINAKnjiga 'Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti', fra Joze Grbavca ............................................ 62Imotski kraj u turskom defteru 1701. godine ................................................................................. 64Iz Deftera 861 ...................................................................................................................................... 66Međunarodna nagrada Anti Žužulu ................................................................................................ 69Imotsko publicističko i književno štivo .......................................................................................... 71

DODAtAKTelefonski imenik ............................................................................................................................... 73

MOST – List župe sv. Luke Podbablje

Izdavač: Župni ured Podbablje,

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Drum

21262 Kamenmost, tel: 021/848-475

Glavni i odgovorni urednik: fra Nedjeljko Čarapić, župnik

Uredničko vijeće: fra Nedjeljko Čarapić

Josip Šerić Matea Lončar Slavko Blažić

Mladen Vuković

Fotografije: Krešimir Lončar

Josip Šerić Foto Polo

Tehnički urednik: Silvio Družeić

Kunski račun: Župa sv. Luke, Podbablje,

PBZ IBAN: HR1823400091100055565

BLAGOSLOV OBITELJI U ŽUPI SV. LUKE U PODBABLJU 2017./18.

DAN DATUM SAT MJESTO PREZIMENA Broj OBITELJI

NED 3. 12. / (1. Ned. došašća) / /

PON 4. 12. 9:30 Podbablje G. od kraja prema crkvi sv. Marka ŠUĆURI/PATRLJI 30

PON 4. 12. 9:30 Podbablje G. od crkve sv. Mk prema crkvi sv. Mh GABELICE, TRUTINI, GUDELJI 50

UTO 5. 12. 9:30 Podbablje G. od crkve sv. Marka/u Pedića ĆAPINI, BULJANI I LONČARI 50

UTO 5. 12. 9:30 Podbablje G. od Dugih njiva prema Lucići LONČARI I GUDELJI 26

SRI 6. 12. 9:30 Hršćevani od Kasalova potoka i od kapele KASALO, ZNAOR, MATKOVIĆ, ZNAOR, KRIŠTIĆ 45

SRI 6.12. 9:30 Hršćevani od Podastrane do križputa/ od škole prema Perića br.

ERCEG, VUJEVIĆ, MILAS, KASALO, ZNAOR, BIOŠIĆ 50

ČET 7.12. 9:30 Hršćevani od kapelice KRIŠTIĆI, BLAŽIĆI 24

ČET 7.12. 9:30 Kamenmost od Ajduka do KamenmostaAJDUK, PERKUŠIĆ, KUJUNDŽIĆ, ZOVKO, PERIĆ, PATRLJ, ĆAPIN, ŠUĆUR, PICUKARIĆ

55

PET 8.12. 10:30 KamenmostZmijavci

od Zmijavaca do Kamenmosta Zovke, Podrogača / Milasi …

ĆAPIN, PATRLJ, BULJUBAŠIĆ, PERIĆ, TONKOVIĆ, ZOVKO, MILAS, ĆAPIN, GUDELJ

45

SUB 9. 12. 9:30 Perića brig Perića brig PERIĆ… 35

SUB 9. 12. 9:30 Grubine od Mračaja do Papkove škole MATKOVIĆI, KUJUNDŽIĆI 43

PON 11.12. 9:30 Grubine nastavak/ od Žužula do Papkove škole KARINI, VUKOVIĆI, ŽUŽULI 40

PON 11. 12. 9:30 Grubine prema Poljicima od kažiputa do Papkove škole

VUKOVIĆI, ŽUŽULI KUJUNDŽIĆI, VUKOVIĆI 50

UTO 12. 12. 9:30 Grubine od benz. stanice prema Papk. školi JONJIĆI 55

UTO 12. 12. 9:30 Grubine od gl. ceste put Druma i ul. A. Stepinca (prema kapeli). JONJIĆI, KARINI 40

SRI 13. 12. 9:30 Grubine uokolo kapele Gospe od Zdravlja VUKOVIĆI, KARINI 33

SRI 13. 12. 9:30 Drum od križputa do crkve sv. Ante od crkve do kraja sela uz cestu

VUJEVIĆI, GLAVAŠI, TOLIĆIDODIG, PERKUŠIĆI 60

ČET 14. 12. 9:30 Drum nastavak VRLJIĆI, PERKUŠIĆI, DODIG 40

ČET 14. 12. 9:30 Drum nastavak VUKSANI, MIŠEVIĆIŠUŠNJARI, POPIĆI 55

PET 15. 12. 9:30 BLAGOSLOV ONIH KOJI NISU BILI U KUĆAMA