09.10.2013

Izvješće medijskih objava

Press CLIPPING d.o.o., Florijana Andrašeca 14, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel.: +385 1 30 948 04,fax: +385 1 30 10 262, e-mail: press@pressclip.hr, www.pressclip.hr

Muzeji Hrvatskog zagorja

1

9.10.2013 Večernji list - Podravina, Varaždin, Stranica/Termin: 22 Hrvatska

Naslov: 'Staro selo' obilježilo svoj 60. rođendan

Sadržaj: Svečanost je bila u znaku dvije izložbe- 'Majstore izradite mi češalj od roževine" te one Muzeja Moslavine 'Priča o kruhu'

Autor: Mladen Mandić

Rubrika, Emisija: IZ NAŠEG KRAJA Žanr: izvješće Naklada:

Ključne riječi: MUZEJ STARO SELO KUMROVEC

4.10.2013 Zagreb moj grad Stranica/Termin: 80 Hrvatska

Naslov: Svjetsko priznanje Muzejima Hrvatskog zagorja

Sadržaj: Svjetska muzejska organizacija ICOM izabrala je Goranku Horjan, ravnateljicu Muzeja Hrvatskog zagorja, za članicu Izvršnog odbora u sljedećem trogodišnjem mandatu.

Autor:

Rubrika, Emisija: / Žanr: izvješće Naklada:

Ključne riječi: MUZEJI HRVATSKOG ZAGORJA, ICOM

4.10.2013 Zagreb moj grad Stranica/Termin: 78 Hrvatska

Naslov: Pogled u život zagorskog seljaka

Sadržaj: 60 GODINA MUZEJA „STARO SELO" KUMROVEC

Autor: mr. sc. Branka Šprem Lovrić

Rubrika, Emisija: / Žanr: izvješće Naklada:

Ključne riječi: MUZEJI HRVATSKOG ZAGORJA, MUZEJ STARO SELO KUMROVEC

6.10.2013 www.kulturpunkt.hr Stranica/Termin: Hrvatska

Naslov: Emocije koje biznis ne može zamijeniti

Sadržaj: S Danijelom Sikorom Sixom razgovaramo o prvim godinama Močvare, osnivanju labela Moonlee i Geenger Records te stanju u nezavisnom izdavaštvu.

Autor: matija [at] kulturpunkt.hr

Rubrika, Emisija: Žanr: Internetsko Naklada:

Ključne riječi: DVOR VELIKI TABOR, MUZEJ STARO SELO KUMROVEC

Muzeji Hrvatskog zagorja

Lista objava

9.10.2013 Stranica/Termi 22

Hrvatska

Naslov:

Autor:

Rubrika/Emisija: IZ NAŠEG KRAJA Žanr:

Površina/Trajanje: 222,39 Naklada:

Ključne riječi: MUZEJ STARO SELO KUMROVEC

KUMROVEC Jubilej našeg muzeja na otvorenom

Antun i Marija Penezić s rožnatim rukotvorinama mladen mandić

Staro selo9obilježilo svoj60. rođendanSvečanost je bila u znakudvije izložbe - 'Majstoreizradite mi češalj odroževine" te one MuzejaMoslavine 'Priča o kruhu'

Mladen Mandićmladen. mandic®vecernji. net

Kumrovečki etnomuzejna otvorenom "Staro selo"proteklog je vikenda obilježio

60. godišnjicu postojanjai to s dvije izložbe. Prva

„Majstore, izradite mi češajjod roževine" je ona posljednjeg

češljara u HrvatskojAntuna Penezića i njegovesupruge Marije koji izrađuječešljeve od goveđeg roga, alii narukvice, ogrlice i drugeukrase od roževine. Izložbuje popratila i modna revijaAndreje Belošević „Staro -

novo" Drugo otvorenje odnosi

se na gostujuću izložbuMuzeja Moslavine iz Kutine

"Priča o kruhu" autoriceSlavice Moslavac koja je popraćena

nastupom pjevačkogzbora „Rusalke" Svečanost

su upotpunili i tam¬

buraši i folkloraši KUD-aVelika Horvatska, prikazanisu stari tradicijski obrti Hrvatskog

zagorja, posjetiteljisu mogli posjetiti i muzejsko

- edukativne radionice„Frizeri u gostima" vezenjakrižićima popraćeni izložbom

„Od konoplje i lana doplatna" radionicu krasopisa

te onu kako ispeći zagorskeštrukle. Na svečanosti

su bili i pomoćnica ministriceVesna Jurić Bulatović te

župan Željko Kolar.Voditeljica Starog sela"Branka Šprem Lovrić reklaje kako muzej datira iz 1953.

godine kada je rodna kućaJosipa Broza pretvorena umuzej, a nakon toga cilj jebio urediti i kumrovečkustaru jezgru kako bi se očuvala

i prezentirala tradicijskabaština Zagorja.

Titova kuća je 1953.

postala muzej, aposlije je uređena istara jezgra sela

2

'Staro selo' obilježilo svoj 60. rođendan

Mladen Mandić

izvješće

Večernji list - Podravina, Varaždin, Međimurje,

4.10.2013 Stranica/Termi 80

Hrvatska

Naslov:

Autor:

Rubrika/Emisija: / Žanr:

Površina/Trajanje: 184,64 Naklada:

Ključne riječi: MUZEJI HRVATSKOG ZAGORJA, ICOM

Svjetsko priznanje Muzejima

Hrvatskog zagorjamuzejihrvatskogzagorja

Svjetska muzejska organizacija ICOM izabrala je Goranku Horjan, ravnateljicuMuzeja Hrvatskog zagorja, za članicu Izvršnog odbora u sljedećem trogodišnjemmandatu. Ovogodišnja generalna konferencija ICOMa održana je u Rio de Janeiru,

pod geslom "Muzeji (memorija + kreativnost) socijalna promjena" Na generalnojskupštini predstavnici 117 zemalja članica ICOMa izabrali su čelne ljude koji će voditiSvjetsku muzejsku organizaciju sljedeće tri godine. Među petnaest članova Izvršnogodbora izabrana je i Goranka Horjan.

Rad hrvatskih muzealaca zapažen je na međunarodnoj sceni, pa će u sljedećemrazdoblju Republika Hrvatska biti domaćin nekoliko konferencija. Muzeji Hrvatskogzagorja u 2014. godini organizirat će konferenciju NATHIST Međunarodnog komitetaza prirodoslovlje te sudjelovati u radu Međunarodnog komiteta za regionalne muzejei u Europskoj asocijaciji muzeja na otvorenom. Međunarodno iskustvo pomoglo jeMuzejima Hrvatskog zagorja u ostvarivanju brojnih partnerstva, a implementacijadobrih praksi pozicionirala ih je među najuspješnije muzejske ustanove u Hrvatskoj.

23* CONFERENCIA GERAl DO

OUflUt, COM

3

Svjetsko priznanje Muzejima Hrvatskog zagorja

izvješće

Zagreb moj grad

4.10.2013 Stranica/Termi 78

Hrvatska

Naslov:

Autor:

Rubrika/Emisija: / Žanr:

Površina/Trajanje: 862,95 Naklada:

Ključne riječi: MUZEJI HRVATSKOG ZAGORJA, MUZEJ STARO SELO KUMROVEC

Napisala: mr. sc. Branka Šprem LovrićFoto: arhiva Muzeja "Staro selo"

Kumrovec

Odmalog, memorijalnog muzeja

uređenog unutar jednog objektau središtu naselja Kumrovec tijekom

šezdeset godina izrastao je muzej naotvorenom, koji danas broji četrdesetakrestauriranih ili rekonstruiranih stambenih

i gospodarskih objekata (26 stambenih,

deset gospodarskih i osam pratećih- dva kukuružara, dva svinjca i četiri bunara).

Treba spomenuti i nekadašnju rezidenciju

Josipa Broza - Vilu Kumrovec, kaoi kasnobaroknu kuriju Erdody u Razvoru,

koji će nakon dovršene obnove i novihsadržaja pridonijeti privlačnosti MuzejaStaro selo Kumrovec i cijele Krapinskozagorske

županije.Ideja da se jezgra naselja Kumrovec

obuhvati mjerama zaštite u stručnim se

krugovima pojavila 1947. godine. Marijana

Gušić, tada ravnateljica Etnografskog

muzeja u Zagrebu, izradila je etnografsku

obradu Hrvatskoga zagorja i na¬

pisala studiju o naselju Kumrovec, a 1950.

povjereno joj je uređenje desnog krila

rodne kuće Josipa Broza Tita, od 21.

veljače 1953. ustanovljene kao Memorijalnimuzej maršala Tita. Tadašnji pregled

42 objekta (kasnije proširen na 61 objektu naselju Kumrovec i zaselku Lončari)

poslužio je Zavodu za zaštitu spomenikakulture NR Hrvatske i kao prijedlog za

uvrštenje u Registar spomenika kulturekao ruralne cjeline prve kategorije, što jei učinjeno 1969. godine.

U listopadu 1952. Muzej za umjetnosti obrt nabavlja građevni materijal, vapno i

cement za Muzej u Kumrovcu, naručujemontažu i instalaciju rasvjete. Zdenko

Vojnović imenovan je vršiteljem dužnostidirektora Muzeja, a povjerenica postajeAnđela Šćrbek, učiteljica u kumrovečkojosnovnoj školi. Savjet za prosvjetu, nauku

i kulturu 21. veljače 1953. donosi rješenje

o djelovanju Memorijalnog muzejamaršala Tita u Kumrovcu. Godinu dana

kasnije direktorica Muzeja postaje Marijana

Gušić koja će ga voditi sljedećih devet

godina, do 1963. kad Muzej prelazi pod

upravu Muzeja revolucije naroda Hrvatske

(danas Hrvatski povijesni muzej). Godine1969. osniva se samostalna ustanova Muzej

u osnivanju Kumrovec, koja djeluje do1978. kad je osnovan Spomenpark Kumrovec,

a Muzej Staro selo postaje jedna odradnih jedinica u čiji sastav ulazi i Niža

pučka kumrovečka škola.

Nakon društvenopolitičkih promjenadevedesetih godina, 31. listopada 1991.

osniva se Javno poduzeće Kumrovec,unutar kojeg djeluje i Muzej Staro selo. U

veljači 1993. uredbom Vlade RepublikeHrvatske, osnovana je ustanova MuzejiHrvatskoga zagorja, koju sačinjava petmuzeja s prostora Krapinskozagorske županije,

unutar koje i danas djeluje MuzejStaro selo Kumrovec.

Ideja da se Staro selo u Kumrovcu,

restauracijom postojećih i rekonstruiranjem

nestalih zgrada i vraćanjem izvornih

razina ceste, mosta i toka potokaŠkrnika, vrati izgledom u vrijeme s kraja19. i početka 20. stoljeća bila je za etnologe,

arhitekte i konzervatore težak, ali i

zanimljiv zadatak. Ostvariti takvu kon¬

Pogledu život

60 GODINAMUZEJA „STARO SELO"

KUMROVEC

78 £2?*^,

4

Pogled u život zagorskog seljaka

mr. sc. Branka Šprem Lovrić

izvješće

Zagreb moj grad

4.10.2013 Zagreb moj grad Stranica/Termi 78

Hrvatska

5

cepciju, s tim da Staro selo ne ostaneizolirani, ograđeni muzejski areal već

prostor za razgledavanje i učenje, bio jevelik izazov. Unutrašnjost restauriranihi rekonstruiranih objekata zadržala je izvorni

izgled i raspored prostora, ali služii kao izložbeni prostor za izloške na način

koji ne umanjuje dojam autentičnosti.

Zahvaljujući takvom promišljanju, danas

posjetitelji mogu razgledati kako jeu tipičnoj zagorskoj kući bio organiziranživot zagorskog seljaka kojem je kućaslužila ne samo kao prostor za obitavanje,već i za pripremu obiteljskih slavlja i prostor

u kojem su se razvijale mnoge kućneradinosti i obrti: košaraštvo, izrada drvenih

dječjih igračaka i pučkih svirala, lončarstvo,

tkanje, izrada tradicijskog svatovskog

i božičnog nakita, medičarskih i

svjećarskih proizvoda, postolarski, kožarski

i češljarski obrt. Tu se nalazi i prikazkovačkog obrta i razvoj i djelovanje dobrovoljnih

vatrogasnih društava te Niža

pučka kumrovečka škola.

Od devedesetih godina 20. stoljećaMuzej počinje suradnju s majstorimaprezentatorima tradicijskih obrta, znanjai vještina. Stalne muzejske postave upot¬

punjene su živom slikom - majstorimakoji pokazuju tradicijske obrte, kao što su

kovački, lončarski i tkalački.Godine 2007. u okviru projekta

"Craftattract - tradicijski obrti - nove

atrakcije za kulturni turizam" koji se sufinancira

iz fonda EUa, u Muzeju Staroselo otvoren je Centar za tradicijskeobrte i vještine s ažuriranom bazom

podataka

o nositeljima tradicijskih znanja i

vještina. Cilj je projekta očuvati tradicijsku

materijalnu i nematerijalnu baštinu

(obrte, vještine i znanja), povezati prekogranična

područja i bilježiti zajedničkobaštinsko blago. Vrijednost i važnost pr¬

ojekta 2011. prepoznala je ne samo međunarodna

zaklada Forum slavenskihkultura, pod čijim se okriljem projekt širiu regiji, već i Ministarstvo turizma, Hrvatska

obrtnička komora, kao i Obrtničkakomora Krapinskozagorske županije, koja

participira uključivanjem obrtnika kojipostaju mentori i predavači polaznicimaradionica.

Način rada, promoviranja i prezentiranja

sadržaja Muzeja Staro selo Kumrovec,

ponuda obogaćena muzejskoedukativnim

programima, radionicama,

prikazom narodnih običaja i događanja(Trikralski zvezdari, Fašničke spelancije,Ophodi Jure zelenog, Zagorska svadba,

Subota u etnoselu) pridonijeli su nominaciji

Muzeja za Europsku destinacijuizvrsnosti 2011. te ulazak Muzeja među

prvih pet destinacija izvrsnosti u Republici

Hrvatskoj, koje promiču modele održivog

razvoja turizma.Bez obzira na dnevnopolitička strujanja,

od svog osnutka 21. veljače 1953.

Muzej Staro selo Kumrovec uvijek je pokretač

novih oblika kulturnog djelovanja,s naglaskom na podizanje opće svijesti o

vlastitoj vrijednosti i identitetu.

6.10.2013 Stranica/Termi

Hrvatska

Naslov:

Autor:

Rubrika/Emisija: Žanr:

Površina/Trajanje: 1,00 Naklada:

Ključne riječi: DVOR VELIKI TABOR, MUZEJ STARO SELO KUMROVEC

S Danijelom Sikorom Sixom razgovaramo o prvim godinama Močvare, osnivanju labelaMoonlee i Geenger Records te stanju u nezavisnom izdavaštvu. KP: Tvoje aktivnosti nanezavisnoj sceni vezane su uglavnom uz glazbu. Znamo te kao jednog od osnivačaUdruženja za razvoj kulture iz kojeg je nastala Močvara, pokretača izdavačkih kućaMoonlee Records i Geenger Records te člana benda Analena. Možeš li opisati kako jeizgledala alternativna glazbena scena početkom 1990-ih te navesti razloge zbog kojih si setako aktivno uključio u organizaciju događanja? D. S.: Sve je počelo osnivanjem prvih bendova i interesom za muziku, koncerte i svirke.Moja generacija je imala nesreću da je rat izbio baš u vrijeme kada smo krenuli izlaziti i naneki način sudjelovati u sceni. Netom prije, u Zagrebu je postojao velik broj mjesta zakoncerte te cijeli niz dobrih i aktivnih bendova. Kada je počeo rat, sve se odjednom ugasilo inekoliko narednih godina nalazili smo se u šupljini u kojoj nije bilo gotovo nikakvih glazbenihili klupskih aktivnosti.Koncerte i svirke koji su povremeno bili organizirani posjećivali bi svi, bez obzira na vrstumuzike koja je bila izvođena. No takva su događanja bila toliko rijetka da mogu reći kako seu to vrijeme scenu jedva moglo opipati, pogotovu u odnosu na dvije ili tri godine ranije.Početkom 1990-ih počeo sam se družiti s Kornelom Šeperom, Markom Matošićem iMarkom Vukovićem. Trebalo je proći nekoliko godina da se "skužimo", da naši bendovistasaju te da se organiziramo kako bismo se oduprli praznini koja nas je okruživala.Na samom početku ništa nije bilo formalno. Mi smo bili tek četvorica likova koji žele neštoraditi. U gradu je do sredine 1990-ih s radom počela nekolicina udruga koje se uglavnomnisu bavile kulturom, već ratom i njegovim posljedicama. Osnivanje naše udruge Udruženjeza razvoj kulture (URK) pokrenuo je Marko Vuković koji se prije toga bio angažirao okoAntiratne kampanje. Dakle, Marko je bio inicijator ideje o formalizaciji, a na formu udrugesmo se odlučili zbog toga što nam je takav oblik djelovanja olakšao postupak oko prijavejavnih okupljanja te kasnije i pregovore oko prostora s Gradom. Marko Matošić, KornelŠeper, a nešto kasnije i ja, činimo onu inicijalnu i formalnu jezgru Močvare oko koje sekasnije okupilo dosta drugih ljudi.KP: Kako su izgledale prve Močvarine godine i što je prethodilo pokretanju kluba?D. S.: Močvara je nastala kao projekt spomenutog URK-a koji je registriran 1996. godine.Iduće, 1997. godine počeli smo s organizacijom koncerata, a prvo takvo događanje bio jefestival na podsljemenskoj livadi Ponikve. Nakon festivala, koncerte smo radili u KSET-u,Rupi na Filozofskom Fakultetu te izvan Zagreba, u klubovima i prostorima u Ivanić Gradu,Koprivnici i Kutini. Klub Kulušić je nakon višegodišnje stanke ponovno otvoren u to vrijemepa smo u prvoj fazi i tamo organizirali koncerte. Bez konkretnog prostora smo djelovali svedok u proljeće 1999. godine nismo sami unajmili građevinu između pruge i Botaničkog vrtau kojoj smo šest mjeseci vodili prvu Močvaru.U trenutku kada smo iznajmili prostor u kojem smo željeli pokrenuti klub, zapravo nismoimali pojma u što ulazimo. Nismo uopće znali kako se vodi klub te da, kako bi stvarfunkcionirala, moramo svakodnevno raditi i osmišljavati neki program. Iako zaista ništa dotada nismo znali, ipak smo uspješno radili šest mjeseci i u Zagrebu stvorili nešto novo.Takva inicijativa do tada nije bila viđena. U vrijeme kada u gradu nije bilo doslovno ničeg, mismo odlučili otvoriti alternativni klub, sami smo unajmili prostor, nekako ga uredili te počeli sprogramom iako nismo imali vodu i WC. Na otvorenju Močvare pojavilo se tisuću ljudi,interes je od početka bio ogroman i stalno smo bili puni. No, nakon pola godine, vlasnici sunam javili da više ne žele produžiti najam te smo ostali bez prostora.Iako nije dugodjelovala, oko prve Močvare se stvorila scena i ekipa koja je u klub redovito dolazila. Upravozato što smo imali aktivnu i zainteresiranu publiku, u trenutku kada nam je otkazan najamzaključili smo da ipak imamo argumenata za daljnji rad te da bismo trebali ući u pregovore s

6

Emocije koje biznis ne može zamijeniti

matija [at] kulturpunkt.hr

Internetsko izvješće

http://www.kulturpunkt.hr/content/emocije-koje-biznis-ne-moze-zamijeniti

www.kulturpunkt.hr

6.10.2013 www.kulturpunkt.hr Stranica/Termi

Hrvatska

7

Gradom i tražiti prostor za naše programe.U Gradu nisu bili previše zainteresirani, mislim da su nas se jednostavno željeli riješiti, stoga sunam ponudili prostor koji vjerojatno nitko drugi nije htio. Na raspolaganje nam je dana bivšatvornica Jedinstvo i mi smo pristali premda je zgrada bila u užasnom stanju.KP: Iako je prostor koji ste dobili od Grada bio daleko od adekvatnog, Močvara prelaskom u bivšutvornicu Jedinstvo samo raste. Kako su izgledali počeci kluba u novom prostoru te koliko je onutjecao na koncepciju kluba? D. S.: Grad nam je ponudio dio tvornice Jedinstvo u kojem više nije bilo proizvodnje te je služiokao spremište rekvizita gradskih kazališta. Dvorana u kojoj je trebala biti Močvara bila je do stropazatrpana scenografijama, lutkama, odjećom i kutijama kroz koje smo se probijali kako bismouopće ušli u prostor. Pola godine smo potrošili na čišćenje i uređivanje prostora, od zime 1999.godine do proljeća 2000. godine kada smo napokon otvorili Močvaru na Savi.Močvarna atmosfera, 2003.Iako smo organizirali koncerte i vodili klub kod Botaničkog vrta, još uvijek nismo imali dovoljnoiskustva te smo svaki novi projekt morali počinjati od nule. Kroz proces nas nije imao tko voditi,sve smo morali sami istraživati i pronalaziti ispravan način. Radili smo pogreške, izgledalismiješno i sebi i drugima, ali smo uvijek bili uporni i često smo se ponašali poput mazgi kojeglavom probijaju zid. S vremenom nam se priključilo dosta ljudi i Močvara je ubrzo prerasla ubitno kulturno mjesto u gradu.U odnosu na onaj stari prostor ovaj novi je nakon dugotrajnoguređenja i opremanja dozvoljavao da počnemo raditi zahtjevnije i posjećenije događaje poputkoncerata, predstava ili izložbi.KP: Močvara nikada nije bila samo prostor za svirku. Možeš li opisati prve neglazbene projektekoje ste organizirali te širenje URK-a? D. S.: Od samog početka u Močvari su se održavali koncerti koje smo ogranizirali sami iliponekad u suradnji s nekim vanjskim suradnicima i to nam je, uz slušaone, bio većinski dioprograma. Ali usporedno smo priređivali i izložbe, o kojima se brinula Marijana Stanić, zatimpredstave u sklopu projekta KUM tj. Kazališta u Močvari, kojeg je vodio Mario Kovač, pa filmskeprojekcije ili recimo sajam ploča i stripova. Kasnije su dolazili i projekti poput Human Rights FilmFestivala ili Otokultivatora kojeg smo na Visu organizirali u suradnji s net.kulturnim klubom Mamai Udrugom arhitekata te smo tri godine zaredom selili Močvarine programe na Vis. Bilo je nešto ivanjskih događanja, uglavnom festivala. Onaj u Kumrovcu smo organizirali s udrugom Gokul izZaboka. Močvarci i Marijana StanićMislim da govorim u ime svih koji su radili u i oko Močvare kada kažem da nam je taj klub uvijekznačio više od posla. U Jedinstvu smo znali provesti i više od šesnaest sati dnevno. Takav tempoi entuzijazam bi nas potpuno uvukao, promijenio i na bolje i na gore te su se znali poremetiti iodnosi među nama koji smo stalno bili u tome. Rad u Močvari pamtim kao zaista intenzivnorazdoblje.Uredska atmosfera, 2003.KP: Kao što si već ranije rekao, ti si prvenstveno glazbeni entuzijast, a u srcu te priče nalazi sebend Analena čiji si jedan od osnivača. Budući da se radi o bendu čiji su nastupi gradili i obilježiline samo domaću, već i europsku hard core punk scenu, možeš li nam kazati nešto više onjegovom nastanku i razvoju?D. S.: Gotovo svi koji su bili uključeni u Močvaru su imali ili još uvijek imaju bendove. Ono s čimsmo započeli i što se pretvorilo u Močvaru, pokrenuli smo zato što smo željeli svirati s našimbendovima – nitko drugi nam nije želio ili mogao raditi koncerte pa smo si ih sami organizirali.Kasnije smo shvatili da moramo u Zagrebu organizirati gostovanja drugih bendova kako bismo imi mogli svirati negdje vani.Priča o Analeni počinje 1997. godine i to nakon što Ha Det Bra, bend s kojim sam počeo 1992.ulazi u fazu mirovanja. Bilo je to u vrijeme kada sam s Kornelom počeo organizirati koncerte uKSET-u. Jedan od te ekipe iz KSET-a, bio je i Miodrag Gladović - Mijo s kojim sam se "skužio" izajedno smo došli do toga da osnujemo bend. On se kasnije uključio i u rad Močvare. Bend je

6.10.2013 www.kulturpunkt.hr Stranica/Termi

Hrvatska

8

profunkcionirao kada nam se na bubnjevima pridružio Dubravko Dragojević – Zet, koji je takođerdošao iz Ha Det Bra. Nas trojica smo počeli vježbati i svirati pod imenom Analena. U bend smopozvali i Irenu koja je s nama bila dosta kratko jer smo se nakon nekoliko koncerata razišli.Nakon što je Irena napustila bend, nabasali smo na Anu Franjić koja je u to vrijeme bila u ekipiokupljenoj oko Schmrtz Teatra, a svirala je u i u bendu The Schizoid Wiklers. Nakon što je Anaušla u bend, Analena je postala ozbiljan projekt i počeli smo dosta svirati po Hrvatskoj. PrijateljSergej iz Njemačke organizirao nam je prvu turneju po Europi. On je bio naš kontakt za klubovevani, puno nam je pomagao, objavio je naš prvi album i zakazao je dosta naših koncerata. IzHrvatske to tada ne bismo mogli napraviti. Nije bilo uvjeta, slanje e-maila se tek pojavilo, nije biloFacebooka ili MySpacea pa smo koncerte morali dogovarati isključivo faksom ili telefonom, što jenaravno bilo preskupo. Sergej je živio vani, bio je dio tamošnje ekipe, znao je gdje se što događa imogao je kraćim putem doći do klubova i dogovoriti svirku. U tom je smislu Sergej puno značiobendu. Mi smo tu priliku dosta ozbiljno shvatili te smo počeli puno vježbati i svirati.KP: S vremenom će Analena dobiti petog člana, Mirana Rusjana koji je kao izdavač, organizator iglazbenik i danas važan akter na slovenskoj nezavisnoj glazbenoj sceni. D. S.: Prvu ozbiljnu turneju odradili smo 2001. godine i od tada smo godišnje odlazili na do dvijeturneje. Miran Rusjan pridružio se Analeni 2003. godine. Miran je uskočio umjesto Mije koji serazbolio deset dana prije dogovorene turneje te ju je djelomično morao propustiti. Sada kada nato gledam, ne mogu vjerovati da smo bili takvi luđaci i zaista smo našli osobu koja je mogla udeset dana uvježbati čitav repertoar i s ekipom otići na turneju.Kada se Mijo razbolio, nazvao sam Mirana za kojeg sam znao da u slovenskoj Novoj Goriciorganizira koncerte i svira u tamošnjim bendovima. Na poziv mi je odgovorio iz Beograda. Pitaosam ga bi li svirao s nama i za deset dana išao na turneju, on je pristao i drugi dan došao uZagreb na probu. Zvučali smo grozno, ali odlučili otići na turneju na kojoj nam je na kraju biloodlično. Na koncertu u Pragu ponovno nam se pridružio Mijo koji se malo oporavio i doputovao izZagreba. Odlučili smo kako ćemo svi zajedno nastaviti održavati koncerte. Taj prvi zajedničkikoncert nam je definitivno bio najbolji ikad. Potpuno smo se zavoljeli, u takvom sastavu Analenaje postala pravi bend i nakon toga više nismo željeli da nas Miran napusti. Rusjan se kasnije preselio u Zagreb, ali to nije dugo trajalo te se ponovno preselio, ovaj puta uLjubljanu. Često je putovao u Zagreb i dolazio na probe, što je sigurno bilo naporno za njega. Jasam 2006. otišao iz benda, a njih četvero su nastavili svirati.KP: Kroz suradnju na Analeni, između tebe i Mirana se dogodilo nešto što se zove MoonleeRecords. Zašto ste se odlučili osnovati nezavisnu izdavačku kuću? Koji su izdavači u to vrijemedjelovali na alternativnoj glazbenoj sceni? D. S.: Izdavačka kuća Moonlee je nastala na istu foru kao i Močvara. Analena je bila bend koji nijeimao izdavača pa smo u jednom trenutku odlučili da ćemo sami osnovati svoj label. Paralelno sepojavio bend Lunar, u kojem je svirao naš gitarist Mijo, i koji je bio u sličnoj situaciji. Složili smo seu ekipu i pokrenuli Moonlee Records. Ime je smislio ime Bojan, logo je napravio Niksa, obojica izLunara.Albumi Analene i Lunara su bila dva prva izdanja Moonlee Records. Nakon toga smo objavilialbume bendova Don't Mess With Texas, Entreat, Senata Fox, Vuneny i Chang Ffos, sve kroz2004. i 2005. godinu. Nabrojani su uglavnom zagrebački bendovi s kojima smo bili prijatelji, akasnije smo se proširili na regiju. Moram reći kako ni danas nismo promijenili način rada, u smisluda ne izdajemo albume nepoznatih bendova iz kojekakvih komercijalnih pobuda.Prije Moonleeja je postojala izdavačka kuća koja je kao Zvuk Močvare djelovala pod okriljemkluba i koja je objavljivala bendove poput Fakofbolan, Radikal Dub Kolektiv, Zvonko i Gradskiured za kulturu... Label Zvuk Močvare djelovao je 2002. i 2003. godine i ubrzo se ugasio. Kroz radna Zvuku Močvare naučili smo osnove izdavaštva i Moonlee je u neku ruku nastavak ti našihpočetaka, no Moonlee je zapravo i nastavak onog što je u to vrijeme radio Ivica Baričević Bara,naš nažalost preminuli prijatelj koji je s Matom Škugorom osnovao Earwing Records i u KSET-upokrenuo Žedno uho. Mate i Bara su počeli vrtjeti alternativnu indie post rock scenu, a mi smo biližešći, okrenuti punk i hard core sceni. Moram reći kako smo se dosta "šlepali" na Barino iskustvo.

6.10.2013 www.kulturpunkt.hr Stranica/Termi

Hrvatska

9

Gledali smo gdje je on štampao omote za CD-ove, kako ih je radio i često bi ga žicali da namnapravi neki omot ili da nam u nečem pomogne. Od njega smo puno naučili i Bara nam je biouzor.Na kraju je Moonlee Records, iako osnovan u Zagrebu, formaliziran u Sloveniji. Kao što sam iranije rekao, mi smo svi bili iz Zagreba, osim Mirana koji je u Hrvatskoj živio tek nakratko. Budućida je Slovenija već pripadala Europskoj uniji, palo nam je na pamet kako bi bilo bolje poslovati uSloveniji jer nema granica i manji su troškovi slanja CD-ova. Također nam je pitanje ZAMP-a bilolakše riješiti u Sloveniji nego u Hrvatskoj. Zapravo odmah po pokretanju, Moonlee postaje legalnoslovenska izdavačka kuća koja djeluje u sklopu udruge 13. Brat iz Nove Gorice u čijem je radusudjelovao Miran. Oni su se bavili izdavaštvom, fanzinima i koncertima.KP: Iako se pojavio u vrijeme kada glazbeno izdavaštvo počinje stagnirati, Moonlee Records je svremenom narastao u prepoznatljivu etiketu koja se može pohvaliti nekolicinom kultnih izdanja.Što je sve utjecalo na uspjeh i vitalnost tog projekta?D. S.: Izdavaštvom smo se počeli baviti u vrijeme kada su izdavačke kuće krenule umirati, kada jenastupilo vrijeme dijeljenja sadržaja, preuzimanja s interneta, piratstvo, masovno presnimavanje ikada je prodaja nosača zvuka sve više padala. Poslovno gledano, to je bio sumanut projektosuđen na propast. S druge strane, u drugoj polovici 2000-ih, alternativa više nije toliko čudna ili nova. Također,pojavljuju se neki novi mediji, poput društvene mreže MySpace, otvaraju se novi klubovi u drugimgradovima – u Splitu Kocka, u Dubrovniku Orlando, Palach u Rijeci, bendovi odlaze na svirke uSloveniju, u Beograd i Novi Sad, organiziraju se koncerti u i Banja Luci, kreću festivali - Exit,InMusic, Ponikve, Kumrovec festival, Dirty Old festival te je scena dosta ojačala. Od 2004. do 2007. je bilo zaista živo na sceni, postojali su bendovi koje smo željeli izdavati ipostojala je publika koja je takvu glazbu željela slušati. Moonlee je do 2008. godine brojaopetnaestak izdanja. Objavili smo albume Damira Avdića, Bernays Propagande, Debelogprecjednika, drugim riječima, na našem su labelu osvanula izdanja nekoliko jakih glazbenih imenakoji su svoju reputaciju stekli ranije. Realno, oni su mogli i svoje albume objaviti i na većimizdavačkim kućama, no ipak su ocijenili kako im je naš način rada bliži te da je možda bolje dabudu jaki na Moonlee Records nego da postanu sporedni bend u nekoj većoj izdavačkoj kući.Mislim da su i u nama prepoznali ljudskost. Nikad nismo bili i nikada nećemo biti tipovi koji noseodijela i kofere i vrbuju bendove da potpišu ugovore. S bendovima se uvijek prvo nađemo na pivi,napijemo se i dogovorimo se objaviti album ako kliknemo kao ekipa. Naravno da takav pristupima jednak broj mana kao i prednosti pa tako cijeli proces ne traje dva mjeseca već pola godine,ali smatram da i to daje draž ovom poslu.KP: Nakon Moonlee Records, pokrenuo si još jednu izdavačku kuću. Po čemu je poseban tvojnovi izdavački projekt Geenger Records u odnosu na Moonlee? Kakva kretanja možemoprimijetiti na izdavačkoj i glazbenoj sceni u posljednjih nekoliko godina?D. S.: Kroz Geenger Records nastojimo raditi s bendovima iz regije koji tu i nastupaju te imnastojimo osigurati neki status na ovim prostorima. Taj posao više nije tako jednostavan. Nekadaje ipak bilo nešto lakše jer je u međuvremenu na sceni došlo do zasićenja. Pojavom MySpacea iFacebooka, scena je jednostavno eksplodirala. Koncerti su brojni, ali su slabo posjećeni i višenisu rentabilni. Primjećujem kako je danas nepoznatom bendu teško dogovoriti koncerte izvanregije. Uz to, turneje više nisu samoisplative jer nitko ne dolazi na koncert neprovjerenog bendapa ako nemaš neku rezervu novaca, osuđen si na financijsku katastrofu. Bend mora sam u sebeulagati. Ako je na početku i ne može opravdati ulaganje u turneju, krahirat će financijski, a efektkoji će vani postići neće odgovarati uloženom. Publika više ne otkriva bendove kao nekada.Nekad smo odlazili na koncerte nepoznatih bendova jer je to bio najbolji način da čujemo novumuziku. Danas je vrlo jednostavno poslušati bend na internetu i tek tada se odlučiti na odlazak nakoncert.KP: Dakle, za razliku od Moonlee Records, u prvom planu Geenger Recordsa je pomaganjebendovima?D. S.: Više nego kao izdavačka kuća, Geenger s bendovima želi raditi po principu consultinga, što

6.10.2013 www.kulturpunkt.hr Stranica/Termi

Hrvatska

10

znači da ih želimo uputiti u to kako stvari funkcioniraju i pustiti da se sami izbore za sebe. Glavnirazlog za to jest što je teško odvajati vrijeme i brinuti se za tuđe bendove, ako sam nemašnikakve financijske koristi od toga. Pogotovo zato što mi sada svi imamo neki drugi izvor prihoda ina kraju je efektivnije naučiti bend kakoda sam uspješno radi, nego da posao odrađuješ za njega. Osim toga, za bend je bitno da imastvari u svojim rukama. Bend koji je tek u nastajanju mora naučiti kako da djeluje sam i da se samprobija. Jednako kao što sami pišu pjesme i stvaraju glazbu, bendovi na našoj izdavačkoj kućimoraju se brinuti o dizajnu omota, web stranice i načinu na koji će komunicirati prema publici iklubovima. I mi smo to svojedobno sami radili, stekli smo iskustvo i sada s tim znanjempomažemo mlađim bendovima.Volio bih da se dogodi situacija u kojoj ćemo moći preuzeti nekoliko bendova za koje ocijenimo daneće propast ili se raspasti za sljedećih godinu, dvije te da ih vodimo kroz taj proces od prvogalbuma nadalje. Bilo bi super kada bi se na kraju pojavilo nekoliko imena koja bi mogla postatitoliko rentabilna da od toga može živjeti bend i još nekoliko ljudi oko njih. Međutim, još uvijeknemamo sastav koji je toliko popularan i uspješan da bi mogao financirati sam sebe i još nekeljude koji su potrebni za njegovo funkcioniranje.Kod svih bendova s kojima radimo postoji kvalitativni potencijal, no uvijek ima puno zapreka istvari često mogu krenuti po krivu. Nije jednostavno okupiti četiri do pet ljudi koji će zagristi i kojiće glazbi posvetiti cijeli život. Uvijek uz svirke moraju živjeti, studirati, trošiti mnogo novca naopremu, na snimke, na promociju, što na kraju ispada mnogo vremena i ulaganja. Kada malobolje pogledaš, brzo ti je jasno da 90 posto uspješnih bendova čine likovi koji su cijeli svoj životpreusmjerili na to da im bend uspije i sve što rade posvetili su samo tome. Onih drugih 10 postosu srećkovići kojima je uletjela neka lova ili neko čudo. Svi koji računaju da će bit u tih 10 postosrećkovića mogli bi se gadno opeći.KP: Geenger Records domaću nezavisnu glazbenu scenu upoznao je i s alternativnim oblicimafinanciranja. Možeš li se osvrnuti na financijske aspekte bavljenja nezavisnim izdavaštvom te rećinešto više o kampanji crowdfundinga koju ste prošle godine pokrenuli?D. S.: Kada smo radili s Moonleejem, u velikoj smo mjeri i sami financijski ulagali u drugebendove. Ne u sve, ali smo ponekad iz vlastitog džepa morali poduprijeti druga izdanja. Surova jerealnost kako izdavačke kuće više nisu u mogućnosti financirati snimanja, studijske troškove,spotove, nosače zvuka... Ono čim se bave je uglavnom promocija i marketing te zapravo, bendovimoraju ili sami snositi troškove ili već imati toliko toga iza sebe da budu zicer i siguran posao.U svijetu za financiranje potreba bendova postoje alternativna rješenja koje smo sada počeli iovdje primjenjivati. Radi se o crowd ili fan fundingu, nekoj vrst kreditiranja benda od strane fanovakoji bendu unaprijed osiguravaju novac za novi nosač zvuka i slično. Za sada nemamo ništaopipljivo i ne mogu reći da li dobivamo rezultate, ali je takav način potpore benda vani relativnopoznat i uspješan. Ovi prostori su specifični, ljudima se teško odvojiti od novca i uglavnom nisuosjetljivi na potrebe bendova. Kroz naše kampanje bismo željeli ovdje potaknuti nastanak kulturepodržavanja bendova, glazbenika i umjetnika, jer i oni troše svoje vrijeme i resurse te koristetehnologiju koja košta.Kao što Moonlee Records u Sloveniji djeluje pod okriljem udruge 13. Brat, tako Geenger Recordspostoji kao projekt udruge Gokul iz Zaboka. Naravno, to što neka udruga postoji, ne znači da onane generira neki kapital ili ne stvara troškove. Mi smo se odlučili za rad kroz udrugu jer smopokušali dio sredstva prikupiti tako da prijavljujemo projekte na natječaje, što je u Europi sasvimnormalno. Problem je i specifičnost muzičke scene. Za razliku od književnosti i književnogizdavaštva ili kazališnog i filmskog svijeta, glazbenici, barem ovi rock ili alternativnog zvuka, nekoriste sredstva Ministarstva kulture ili raznih zaklada. Vani sam sretao ljude koji upravljajunezavisnim izdavačkim kućama i dijelom svoje aktivnosti na životu održavaju donacijama države,to jest ministarstava. U Skandinaviji se glazba tretira kao izvozni artikl pa njihovo Ministarstvokulture troši novac na stimulaciju bendova, plaća gostovanja i turneje, izdanja, studije jer smatrajuda tako promoviraju lokalni identitet i na kraju od glazbenika imaju neku korist.Djelomično je situacija po tom pitanju u Hrvatskoj takva kakva je zbog konzervativnog aparata koji

6.10.2013 www.kulturpunkt.hr Stranica/Termi

Hrvatska

11

o sredstvima odlučuje. S druge strane, krivi su i glazbenici koji se nikada nisu organizirano boriliza bolji status. U Sloveniji postoje slučajevi da su nezavisne izdavačke kuće dobivale sredstva isada mislimo i Moonlee i Geengeer Records pokrenuti i u tom smjeru.KP: Rekao si kao Geenger Records djeluje kao projekt udruge Gokul iz Zaboka. Kako je došlo dote suradnje?D. S.: Geenger Records osnovali smo 2009. godine kako bi se više posvetili bendovima za kojenije bilo mjesta na Moonlee Records. Prvenstveno stoga što su bili prežestoki pa je takoGeengeer preuzeo metal bendove. Želio sam proširiti lepezu izvođača koje sam kao izdavačpodupirao i zaći u neku vrst ekstrema. Kako sam dosta često i ranije surađivao s udrugom Gokul iprijatelj sam s Nenadom Borovčakom koji je udrugu i osnovao, predložio sam mu da GeengeerRecords postane dio udruge Gokul. On je pristao i potpuno stao iza nas.URK i Gokul u ZabokuSuradnja između Nenada i mene traje još od prve godine Tabor Film Festivala i Kumrovec MusicFestival kojeg su zajednički radili URK i Gokul. Kada su Nenad i ostali u Zaboku počeli sprojektom multimedijskog prostora Zelena dvorana, mi smo odmah u Zagorje poslali nekebendove s Moonleeja. Dakle, u trenutku kada je Gokul proširio svoju djelatnost i ozbiljno krenuo sglazbenim programom u Zaboku, mi smo shvatili da je Geenger nešto što se može povezati snjima. Naravno, bilo mi je drago da imam priliku priključiti se nekoj udruzi koja postiže rezultate ida ne moram sve ponovno sam počinjati. Općenito mi u životu nije bitno da sve radim sam, negosmatram da trebamo tražiti rješenja o nekim zajedničkim formalnim ili neformalnim okupljanjima iliudruženjima, projektima.Gokulova Zelena dvorana je jedan od rijetkih prostora van Zagreba u kojem kontinuirano svirajukvalitetni bendovi. I to je već impresivno. Da ne govorim o Nenadovom gostoprimstvu ioduševljenju bendova koji iz Zaboka gotovo pa da ne žele otići. Takve stvari nisu naplative, za totreba puno ljubavi i ludosti, a to su svakako emocije koje biznis ne može zamijeniti.KP: Rad s novim akterima na sceni zdvojio si kao jednu od ciljeva svog posljednjeg izdavačkogprojekta. Tko u ovom trenutku čini Geenger Records i koje su vam aktivnosti u fokusu?D. S.: Uz mene, tu je još nekoliko mlađih ljudi čiji broj varira, no na projektu rade još i Petar Pečur,Mirijam Mafalani, Žarko Dragojević, Antonija Karača i mi u ovom trenutku činimo jezgru oko kojeraste Geenger Records. Nabrojani su kao što sam rekao mlađi ljudi, koje zanima izdavaštvo i kojeznam još iz vremena kada smo gradili Moonlee Records.Bendovi se uglavnom nama javljaju. Mi ne vrbujemo bendove, nego imamo tu sreću da nam sebendovi sami jave i onda unutar tima zajednički odlučimo hoćemo li ući u suradnju s njima ili ne.Kasnije zajedno vodimo poslove oko distribucije, radimo s bendom, pišemo projekte,osmišljavamo vizualna rješenja albuma te se bavimo pravnim stvarima.KP: Kakvu budućnost predviđaš Geenger Recordsu?D. S.: Kad se glazbi ne možeš dovoljno posvetiti, barem onoliko koliko misliš da bi trebao, ondapribjegneš drugim rješenjima – okupiš istomišljenike, podijelite zaduženja i radite zajedno. Cijeliproces se tada odvija sporije, možda i manje kvalitetno, ali još uvijek ide. Uvijek možeš stavitiključ u bravu i reći kako nema načina da se živi od nezavisnog izdavaštva. A možeš i ovako guratimalo po malo i nadati se da će se jednog dana, kad se skupi dovoljno rezultata, ostvariti nekistabilan priljev profita od kojeg možeš živjeti. U Geengeeru smo se odlučili da još uvijek želimogurati. Do kada ćemo to moći – ne znam i ne mogu reći da nam se smiješi lijepa budućnost. No,nekako se potajno nadam da će upornost, s dozom sreće, jednog dana uroditi plodom.Pogotovo jer na neki način naše izdavačke kuće, pod tim mislim na Moonlee i Geengeer Records,konkuriraju većim i komercijalnim izdavačima. Nikako ne po prodaji, ali svakako po zastupljenostiu specijaliziranim glazbenim emisijama i u jednom dijelu klubova. Na toj im sceni zasigurnopariramo jer neki bendovi s nezavisnih izdavačkih kuća pune iste klubove u kojima sviraju ibendovi koji su potpisali za Dancing Bear ili Dallas. Tu su i godišnje top liste i odabiri kritičara nakojima svake godine visoko kotiraju bendovi s Moonlee Records ili Geenger Records.Iskreno, nekad mislim da to što radim radim tek iz navike i da mi ništa ne bi nedostajalo kada sene bi u tom smjeru trošio. S druge strane, češće mislim kako taj posao volim i u njemu uživam,

6.10.2013 www.kulturpunkt.hr Stranica/Termi

Hrvatska

12

kako ne mogu bez nove muzike i slušanja novih bendova, kako volim upoznavati nove ljude igledati ih u situacijama u kojima sam i ja bio te im na koncu na neki način im pomoći. Izdavaštvoje moj hobi, ali i strast, no to ne znači da znam kako bih funkcionirao kada bih od toga živio.Za sada radimo tako kako radimo. Polako, možda nekad neefikasno, ali u tome uglavnomuživamo.