ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

99

LISTOPAD

2007

10

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2007. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primitiuplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe,nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljenimaterijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sazanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija.Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom,na DVD-u, CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).Detaljnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

WEB-STRANICA ÈASOPISA: www.plsavez.hr/hps/HP

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

GodišteVolume

BrojNumber99

Listopad - October 2007

10

330 i 348

80 godina zavižanskog doma

338

Iz Raduèa na Vaganski vrh

350

Akcija HGSS-a s gledištaunesreæenoga

356

Po Bosni i Hercegovini –tragom jednog Španjolca

80 godina zavižanskog doma....................................330

Alan Èaplar

Iz Raduèa na Vaganski vrh ........................................338

Branko Tesla

Rajinaèki tetrijebi ......................................................343

Damir Martinovski

Uspomena na Sniježnicu – konavosku ljepoticu ....346

Tomislav Juzbašiæ

Živjeti na Zavižanu ....................................................348

fotografije: Ante Vukušiæ

Korak ..........................................................................350

Darko Grundler

Po Bosni i Hercegovini – tragom jednog Španjolca ..356

Branko Meštriæ

Pisma èitatelja ..........................................................358

In memoriam: Joško Božiæ (1975. – 2007.) ............361

Planinarske kuæe........................................................362

Vijesti ..........................................................................364

Kalendar akcija ..........................................................368

TEMA BROJA80 godina zavižanskog doma

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIOkiæ u Samoborkom gorju

foto: Miroslav Nessek

SADRŽAJSADRŽAJ

329

Na Veliku Gospu, 15. kolovoza, navršilose toèno 80 godina od dana kada je sve-èano otvorena Krajaèeva kuæa, preteèadanašnjega planinarskog doma »Zavižan« nasjevernom Velebitu. Zavižanski je dom genera-cijama planinara bio jedno od najomiljenijihmjesta na najljepšoj hrvatskoj planini, a to je idanas, kako zbog ljepote krajolika i pogodnogpoložaja s prekrasnim vidikom, tako i zbog dušekoju su u njega udahnuli bezbrojni planinari idomaæini u domu. Široj je javnosti planinarskidom »Zavižan« poznatiji kao meteorološkapostaja, najèešæe s najnižom temperaturom inajvišim snijegom u Hrvatskoj. Ipak, zavižanskidom nije samo meteorološka postaja, veæ prijesvega planinarski objekt s tradicijom dugom 80godina, zanimljivom poviješæu i nedvojbenovelikom ulogom za razvoj planinarstva na Vele-bitu uopæe.

Rezultat je to, nema sumnje, brige i trudakoji su u godinama izmeðu dva svjetska rata unjega ulagali èlanovi Hrvatskoga planinarskogdruštva (HPD), u razdoblju do Domovinskograta èlanovi PSH-a, a danas HPS-a, te doma-æini, koji veæ više od 50 godina neprekidno živei rade u zavižanskom domu.

Krajaèevo djeloZavižanski dom sagraðen je na poticaj dr.

Ivana Krajaèa, koji je bio predsjednik HPD-aod 1921. do 1925. godine. Krajaè je bio po zani-manju odvjetnik, ali je bio više sklon geopoliticii financijskoj struci, a 1925. je postao ministartrgovine i industrije. Zahvaljujuæi iznimnimorganizatorskim sposobnostima, tijekom svogapredsjednièkog mandata temeljito je reorgani-zirao HPD po programu što ga je objavio još1914. Krajaè je opæenito vrlo zaslužan za poèe-

330

IZ PLANINARSKE PROŠLOSTIIZ PLANINARSKE PROŠLOSTI

80 godina zavižanskog doma

Alan Èaplar, Zagreb

Fotografija Krajaèeve kuæe iz »Vodièa po Velebitu« Josipa Poljaka (1929.)

ALA

N È

AP

LAR

tak planinarstva na Velebitu. Istraživao je naj-nepristupaènije velebitske kukove, prvi je zala-zio u špilje i jame te pisao o njima, a kao mini-star jugoslavenske vlade iskoristio je svoj polo-žaj da se izgradi dom na Zavižanu (1926. –1927.), tiska reprezentativni »Vodiè po Vele-bitu« Josipa Poljaka (1929.) te sagradi Premu-žiæeva staza (1930. – 1933.). Posebno se zalagaoza izgradnju planinarskih kuæa, pa je zahvalju-juæi njemu do 1930. na Velebitu veæ bilo neko-liko planinarskih kuæa.

Mjesto za buduæi zavižanski dom na južnojpadini vrha Vuèjaka (1645 m) odabrao je samIvan Krajaè veæ 1922. To je i zabilježeno u»Hrvatskom planinaru« iste godine (str. 48).Bilo je vrlo hrabro pokrenuti izgradnju kuæe naVelebitu, na vrlo velikoj nadmorskoj visini – od1594 metra (i danas je to najviše smješten plani-narski dom u Hrvatskoj!), tim više što su vre-menski uvjeti na Velebitu tijekom veæeg dijelagodine vrlo nepovoljni. Pristup Velebitu bio jetada bitno teži jer nisu postojale prometnice iteže je bilo sagraditi kuæu navrh Velebita negošto bi to bilo danas, no treba podsjetiti i na toda su tada na Velebitu u ljetnim mjesecima bilestotine stoèarskih obitelji sa svojim blagom.

Gradnja Krajaèeve kuæe zapoèela je 1926.godine. Kuæa je dovršena i sveèano otvorena 15.kolovoza 1927. (HP 1927, 88 i 107). Kako je kuæaizgledala, prilièno je precizno opisao Josip Poljak1929. u »Vodièu po Velebitu«: »U središtuskupine na kosi zvanoj Vuèjak 1645 m, zvanoj iZavižanska kosa tik ispod samog vrha u visinioko 1580 m sazidana je god. 1927. planinarskakuæa nazvana »Krajaèeva kuæa«. Predana jeprometu dne 15. VIII. 1927. god. sveèanim otvo-renjem. Duga je 8 m, široka 6 m, od kamenazidana sa 18 ležaja, a za sluèaj nužde može u njojprenoæiti 25 – 30 osoba, a s vremenom æe seurediti ležaji i na tavanu za 20 osoba tako, da bise za sluèaj nužde moglo smjestiti u kuæu oko 50osoba. Ljeti je opskrbljena. Sastoji se od sobe ikuhinje, u sobi je peæ, a u kuhinji štednjak. Krajulaza u kuhinju nalazi se betonirana cisterna safilterom i sadržinom od 2000 L vode. Kljuèevi odkuæe nalaze se u Zagrebu kod Središnjice 2komada, na Oltarima kod Ane Samardžije 1kom., kod župnika g. Ljubièiæa u StarigraduSenjskom 1 kom. i kod gostionièara Blaža Vuke-liæa na Samardžiji nedaleko Krasna 1 kom.«

Moguænosti zavižanskog doma do danas suse uvelike poboljšale i sada je to jedan od

331

Zavižanski planinarski dom – jedanod najpopularnijih u Hrvatskoj

rijetkih stalno otvorenih planinarskih domova.Jedino što se nije mnogo promijenilo jest vidikkoji se od njega pruža. Osim što je Zavižan-skom kotlinom 1962. prošla cesta i što su neka-dašnji velebitski stoèari zauvijek nestali, vidik jeostao jednak kakav je bio i prije 80 godina.Josip Poljak je 1929. upravo idilièno opisao za-vižanski vidik, rijeèima koje jednostavno mamena posjet tako »èarobnom« mjestu: »Kuæa jetako zgodno smještena, da od nje imamo izvan-redan razgled na sve strane. Tako prema z. jeosobit pogled na more i otoke Krk, Rab, Goliæ,Prviæ i Zec, pa na obalu od Senja do Novoga.Osobito u veèer je taj pogled èaroban, kada sespusti duboki mrak, pa nam zasvijetli stotinusvjetiljaka po raznim mjestima otoka, a bezbrojsviæarica po puèini morskoj uveæava èarobnostslike. Prema s. je dalekosežan pogled prekoMarkova Kuka na Senjsko Bilo i j. vrhove Veli-ke Kapele, pa dalje na Viševicu, Bitoraj, Ris-njak, Obruè, Kranjski Snježnik, vrhunce Gor.Kotara i na Klek, a kao u magli daleko u poza-dini pokazuju se konture Samoborsko-Žumbe-raèkog gorja i Medvednice. Prema j. otvaranam se divna panorama na skupinu vrhovaGornjeg i Velikog Zavižana, Zavižanskog Piv-

èevca, Velikog i Malog Rajinca, na kamenite idivlje glavice Gornjih (Hajduèkih) i Donjih(Rožanskih) Kukova, izmeðu kojih se ustrmilavelièanstvena trupina Velikog Kozjaka. IzmeðuHajduèkih Kukova i Rajinca, dakle u pravcuLoma, vidi se cijeli Južni Velebit od Visoèicepa sve preko Vaganskog Vrha, Sv. Brda doCrnopca.«

Dvije godine nakon poèetka gradnje zavižan-skog doma, 1928. godine, HPD je uz potporuOblasnog odbora Zagrebaèke oblasti zapoèeo iizgradnju Rossijevog skloništa (1580 m) u Ro-žanskim kukovima. Gradnja skloništa završenaje u ljeto iduæe godine (HP 1929, 289), a sve-èano je otvoreno 15. kolovoza 1930. (HP 1930,295), na treæu obljetnicu otvorenja Krajaèevekuæe.

No, Krajaè se nije zaustavio na izgradnjiplaninarskih kuæa i potpori izdavanju Poljako-vog vodièa. Osigurao je sredstva i pokrenuoizgradnju uzdužne velebitske turistièke staze,koju je majstorski trasirao i izgradio šumarskiinženjer Ante Premužiæ. Gradnja je trajalaèetiri godine (1930. – 1933.) i na njoj su siro-mašni Podgorci za vrijeme gladi zaraðivali kruhkojim su spašavali svoje obitelji. Krajaèeva je

332

Vidik s terase ispred doma prema Hajduèkim i Rožanskim kukovima – mjesto za dom odabrao je sam Krajaè

zasluga i odredba po kojoj su 1928. Bijele stije-ne, Plitvice, Paklenica i Štirovaèa postali našiprvi nacionalni parkovi. Nažalost, ta se odredbanije obnavljala svake godine pa su tek poslijenjegove smrti Paklenica i Plitvice ponovno pro-glašene nacionalnim parkovima, a Bijele stijenestrogim prirodnim rezervatom.

Godine 1938. Krajaèeva kuæa je bila produ-žena prigradnjom od 4 metra i izgraðena jeterasa (HP 1938, 59; 1939, 250), no veæ za vri-jeme Drugoga svjetskog rata kuæa je propala.Nesretna sudbina zadesila je krajem rata isamoga Ivana Krajaèa. Za vrijeme NDH on jeobnašao prilièno visoke funkcije (izmeðu osta-loga, bio je postavljen za vladinog povjerenikau novoosnovanom Hrvatskom planinarskomsavezu NDH), no 1945. nestao je negdje nakrižnom putu.

Odmah nakon obnove – meteorološka postaja

Nakon Drugog svjetskog rata Planinarskisavez Hrvatske zapoèeo je uz pomoæ planinaraiz Senja graditi novi dom na temeljima Kraja-èeve kuæe.

Gradnja je zapoèela 1951., a dom je otvo-ren dvije godine poslije, 27. srpnja 1953. (NP1952, 44; 1953, 291). Meðutim, umjesto Kraja-èevim imenom, kao prije rata, dom je nazvan»Žeželjevim domom« po komandantu GardeJNA generalu Milanu Žeželju. Taj se nazivmeðu planinarima nije posebno udomaæio veæsu ga naraštaji poslijeratnih planinara zvalijednostavno »Dom na Zavižanu«, premda se onzapravo ne nalazi na padinama Zavižana, negona padini vrha Vuèjaka (1645 m).

Istodobno s obnovom doma, Hidrometeo-rološki zavod NR Hrvatske, na poticaj rukovo-ditelja klimatološko-meteorološkog sektora ing.Božidara Kirigina, pokrenuo je poèetkom 1950-ih godina osnivanje planinskih meteorološkihpostaja. Buduæi da je Kirigin ujedno bio i plani-

nar, založio se da se novi zavižanski planinarskidom od poèetka iskoristi i za meteorološkepotrebe, tj. da se buduæem domaru povjere izadaæe klimatološkog motritelja. Na taj bi naèin,sretnim spojem okolnosti, meteorološkoj službiveæ 1953. bilo omoguæeno prikupljanje poda-taka na Velebitu, a planinarima osiguran stalnidomar u zavižanskom domu.

Preteèom meteoroloških motrenja na loka-ciji sadašnje meteorološke postaje može sesmatrati mjerenje oborina pomoæu totalizatorakoji je bio postavljen 4. kolovoza 1952., još prijedovršenja doma. Kada je dom dovršen, Plani-narski savez Hrvatske, zajedno s meteoro-loškom središnjicom u Zagrebu, poèeo je tražitiosobu koja bi obavljala dužnosti domara i me-teorološkog motritelja. Tu je ponudu prihvatioNikola Miškulin iz Velikih Brisnica. Službenidatum poèetka motrenja na Zavižanu s profe-sionalnim motriteljem jest 1. listopada 1953.(dakle samo 65 dana nakon otvorenja obnovlje-nog zavižanskog doma).

Božidar Kirigin imao je i zanimljivu plani-narsku karijeru. Kao mladiæ bio je èlan Omla-dinske sekcije »Mosora« u Splitu (oko 1936.),

333

Božidar Kirigin – osnivaè meteorološke postaje

Cvjetne livade, stjenoviti vrhovi, prostrane šume, obližnji Botanièki

vrt, Premužiæeva staza, daleki vidici i još mnogo toga, ali svakako i

toplina zavižanskog doma, koji postoji eto veæ 80 godina, èine

Zavižan jednim od onih mjesta na koja se vrijedi uvijek iznova vraæati

Planinarske sekcije FD »Dinamo« u Zagrebu1947. i PD-a »Zagreb« od osnutka. U Splitu sekao ðak Umberta Giromette bavio pošumlja-vanjem i održavanjem Lugarnice na Mosoru, apo dolasku u Zagreb mnogo se bavio skijanjem.Poginuo je u prometnoj nesreæi 22. kolovoza1977., putujuæi u Njemaèku na meðunarodnisastanak o alpskoj meteorologiji (NP 1977, 230;1978, 165; Poje, D.: Božidar Kirigin, u knjizi»Zavižan izmeðu snijega, vjetra i sunca«, Za-greb 2002, str. 714). Ove se godine, dakle, na-vršila i tužna obljetnica smrti osobe koja je naj-zaslužnija za uspostavu zavižanske meteoro-loške postaje. On sam ovako je zabilježio uspo-menu na poèetak meteoroloških mjerenja naZavižanu: »Izgradnjom planinarskog doma najužnom obronku vrha Vuèjak (1645 m) na visiniod 1594 m, a u suradnji s Planinarskim savezomHrvatske i planinarskim društvom u Senjupružila se 1953. godine moguænost uspostavlja-nja najviše meteorološke stanice u Hrvatskoj.Premda je za uspostavljanje ove klimatološkestanice bilo mnogo nepredviðenih poteškoæa,koje su bile prebroðene, stanica Zavižan poèelaje s redovitim mjerenjima i motrenjima 1. listo-pada 1953. godine i radi neprekidno od tada.«(Kirigin, 1973.)

Zavižanski dom bio je u poèetku obiènameteorološka postaja, s tri motrenja dnevno zaklimatološke potrebe, ali je neprestano opre-man novim ureðajima, pa je poslije postao tzv.

glavnom planinskom meteorološkom postajom.Obilježavajuæi polustoljetno djelovanje zavižan-ske meteorološke postaje, Hrvatsko meteoro-loško društvo i Državni hidrometeorološki za-vod pripremili su 2003. zanimljivu meteorološ-ku monografiju »Zavižan izmeðu snijega, vjetrai sunca«, koja svestrano predstavlja struène re-zultate dobivene iz vremenskih podataka priku-pljenih u 50 godina rada postaje na Zavižanu teživot i rad meteoroloških motritelja, ujedno iplaninarskih domara, a izdana je i prigodnapoštanska marka.

Zavižanski domariPrvih dvanaest godina o domu se brinuo i

planinare je ugošæivao Nikola Miškulin iz Veli-kih Brisnica. Uvjeti rada i življenja bili su vrloteški i on je podnio najveæi teret u prvim godi-nama postojanja planinarskog doma, mjese-cima živeæi odvojen od svoje obitelji. Kada se1962. poskliznuo i teško ozlijedio silazeæi preko

334

Tri generacije Vukušiæa: Drago, Ante i Božo (na vratima)

Zavižanske zime traju izuzetno dugo

Jezera u Krasno, poslove domara preuzeo jeDražen Vukušiæ, planinarima poznatiji podimenom Drago. On je došao na Zavižan 17.travnja 1962. i ostao vjeran Zavižanu punih 35godina. Ljubaznost i dobrotu Drage Vukušiæapamte generacije posjetitelja Zavižana i nemasumnje da su on, njegova djeca i unuci iznimnozaslužni za popularnost Zavižana i zavižanskogdoma, jer se i danas u tom domu svatko osjeæakao dobrodošao gost. Osim za funkcioniranjedoma i rad meteorološke postaje, on je zaslužanza održavanje Premužiæeve staze i pronalazakhrvatske sibireje iznad Babrovaèe, a speleobio-lozi su njegovim imenom nazvali jednog špilj-skoga kornjaša – Astagobius angustatus vukusici.Umro je prošle godine, no sjeæanje na njegaživjet æe još dugo meðu planinarima, koji su ganeizmjerno poštovali i voljeli.

Drugi naraštaj Vukušiæa kao planinarskihdomara i vremenskih motritelja na Zavižanuèine Draženova djeca: sin Ante (dosad 34 go-dine motrenja), sin Drago (12 godina), sin Luka(8 godina) i kæi Štefanija (3 godine), a treæinaraštaj èine Antini sinovi Božo i Ivan. Bez obi-telji Vukušiæ planinarski dom »Zavižan« danasgotovo da i nije moguæe zamisliti, a mnogi udom dolaze èak bez namjere da se planinarskiuspnu na neki od okolnih vrhova, veæ samokako bi se upoznali ili susreli s Vukušiæima,»najvišom obitelji u Hrvatskoj«.

Civilizacija dolazi na VelebitU poèetku je opskrba planinarskog doma

»Zavižan« bila prilièno mukotrpan zadatak.Tek je 1958. poèela izgradnja ceste od Oltaraprema Zavižanu, a 1962. cesta je stigla dosadašnjeg odvojka za planinarski dom na livadiRipištu (kod kapelice sv. Ante). Dvije godineposlije izgraðen je odvojak kojim se stiže nastotinjak metara ispred doma. Iako cesta danasomoguæava vrlo lagan prilaz sve do samogadoma, treba podsjetiti da je ona veæi dio godineneprohodna jer snježnih zapuha na njoj ima odkasne jeseni do sredine svibnja, pa i dulje.

Godine 1963. meteorološki krug pomaknutje za 6 metara radi produženja doma. Radovina dogradnji završeni su 1966. Bio je to tek po-èetak proširenja i radova koji traju sve dodanas. Naime, 1966. sazrela je zamisao o širem

planinarskom »otvaranju« Velebita, odnosnoureðenju Velebitskog planinarskog puta (VPP).Zavižan se tu nametnuo kao glavna polaznatoèka puta. PSH preuzeo je upravljanje domomod PD-a »Zavižan« iz Senja i zapoèeo pripremeza ureðenje doma radi kvalitetnog rješavanjagraðevinskih problema (prodiranja vode krozzidove za vrijeme kiše po buri, ureðenja sani-tarnog èvora, preseljenja meteoroloških sadr-žaja na kat, tako da planinarima ostane cjeloku-pno prizemlje) te namještanje doma odgova-rajuæim namještajem. Projekt obnove izradio jedipl. ing. Nenad Pauliæ, a radove je vodio tadaš-nji tajnik PSH Velimir Vinterštajger. Jedinopoduzeæe koje je pristalo u velebitskim uvje-tima izvoditi radove bilo je »Graditelj« iz Samo-bora, prvenstveno zahvaljujuæi planinarskimvezama, posebno èlana Gospodarske komisije

335

Jedno od moguæih rješenja ureðenja doma 60-ih godina20. stoljeæa (neostvareno)

HPS-a Mire Ivaniševiæa. Radovi su zapoèeli1967., a dovršeni su tek 1968., uz velike finan-cijske teškoæe i neprilike s izvoðaèem, koje suse odrazile i na kvalitetu radova.

Sve do 1968. prostorije doma osvjetljavalesu petrolejke. Tada je dopremljen prvi agregatza punjenje akumulatora radiopostaje, koji jeujedno omoguæio i prvu elektriènu rasvjetu udomu. Godine 1982. izgraðena je trafostanica is velebitske Plješivice doveden je visokonapon-ski vod. Tako je Zavižan dobio redovnu opskr-bu elektriènom strujom, a agregat se i daljekoristi kao prièuva, kad nestane struje. Sljede-

æih godina dom dobiva, prvo privremenu, azatim i stalnu telefonsku vezu.

Na poèetku svake sezone i po njenom zavr-šetku na domu su bili potrebni dodatni zahvati,od redovitog održavanja i sitnih popravaka dopovremenih opsežnih radova. Opseg radovanajviše je ovisio o financijskim moguænostimaPlaninarskog saveza i umješnosti dužnosnika daiznaðu novac i materijal za izgradnju, a radovisu se veæinom obavljali dobrovoljno i u njih suse ukljuèivali, uz èlanove Gospodarske komisijeHPS-a, dužnosnici HPS-a i planinari koji su diosvog odmora provodili radeæi u domu. Naj-opsežniji takvi radovi obavljeni su u ljeto 1991.,kad je sredstvima koja su osigurana zalaganjempredsjednika HPS-a prof. dr. Marijana Hanže-koviæa preureðen skladišni prostor i dograðensanitarni èvor.

Prije 15 godina, 3. sijeènja 1992., zavižanskije dom zamalo bio ponovno uništen. U ranimposlijepodnevnim satima zrakoplovi JNA rake-tirali su planinarski dom i obližnji poštanskirelej na velebitskoj Plješivici, ali su, sreæom,promašili dom. Na velebitskoj Plješivici tada jeubijen Mario Pavliæ, djelatnik HPT-a. DomarAnte Vukušiæ bio je za vrijeme napada u domu.To strašno iskustvo nadušak je opisao u nada-hnutom èlanku »Htjeli su ubiti Vilu Velebita«(»Sedamnaest godina na Velebitu«, HP 5-6,1992, str. 99 – 100).

Nakon završetka Domovinskog rata i po-novnog poveæanja broja posjetitelja, na domuse nastavljaju radovi na poboljšanju standardasmještaja posjetitelja i domara. Tako su urazdoblju od 1997. do 2003. preureðeni podovi,zidne i stropne obloge u blagovaonici, velikojskupnoj sobi i svim sobama na katu, izgraðenenova vodohvatnica (stara je stradala od udaragroma) i septièka jama, promijenjeni su prozorina domu i postavljeni novi stolovi u blagovao-nicama. I te su radove izveli planinari dobro-voljci.

Ljubav koja nema cijeneBrojni su planinari uložili stotine radnih

sati u zavižanski dom, a posebno je vrijedan biopokojni Nikola Aleksiæ, dugogodišnji tajnik idopredsjednik HPS-a, zajedno sa svojim surad-nicima. Aleksiæ je cijeli svoj život posvetio pla-

336

Nikola Aleksiæ, dugogodišnji tajnik HPS-a

Otvorenje Velebitskog planinarskog putaPP-a 1969.godine – govori Božidar Škerl

VLA

DIM

IR J

AG

AR

IÆ

ninarskoj organizaciji, a višedesetljetna skrb odomu »Zavižan« tek je jedna od njegovih zaslu-ga za hrvatsko planinarstvo. Osim njega, svojesu vikende i godišnje odmore gradeæi, zidajuæii ureðujuæi zavižanski dom nerijetko provodiliAleksiæeva supruga Biserka, Franjo Znika,Antun Kralj, Franjo Jerman, Milovan Dlouhy,Milan Iviæ, Boro i Ivan Èerny, Franjo Novosel,Dražen Lovreèek, Vladimir Novak, LukaAdamoviæ, Darko Domišljanoviæ i brojni drugi.I danas, kada nešto treba napraviti na Zaviža-nu, na dom dolaze raditi najviši dužnosniciHPS-a. Kronologija svih radova sastavni je diogodišnjeg izvješæa o radu HPS-a, koje se redo-vito objavljuje poèetkom svake godine u»Hrvatskom planinaru«.

Danas zavižanski dom raspolaže blagovao-nicom s 40 mjesta, kuhinjom te spavaonicamas 28 kreveta u prizemlju i na prvom katu. Na

katu je i stan domara i meteorološkog motri-telja, u kojem je jedna prostorija ureðena isklju-èivo za meteorološke potrebe.

Šire podruèje Zavižana, zajedno s Rožan-skim i Hajduèkim kukovima, jedno je od naj-ljepših planinskih podruèja u Hrvatskoj. Zbogtoga je to podruèje 1999. zaštiæeno kao nacio-nalni park, a Rožanski i Hajduèki kukovi veæ suotprije zaštiæeni kao strogi prirodni rezervat.Na Zavižan danas dolazi sve više posjetitelja,jer se glas o ljepoti sjevernog Velebita nadalekoproširio. Danas u Hrvatskoj više nema èovjekakoji nije èuo za Zavižan. Cvjetne livade, stjeno-viti vrhovi, prostrane šume, obližnji Botanièkivrt, Premužiæeva staza, daleki vidici i još mnogotoga, ali svakako i toplina zavižanskog doma,koji postoji eto veæ 80 godina, èine Zavižanjednim od onih mjesta na koja se vrijedi uvijekiznova vraæati.

337

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

Boraveæi u Lici u jesen 2006. da bih kaodomaæin doèekao rijeèke planinare izPD »Duga« i proveo ih barem dijelomjoš i sada neureðene staze koju je više putapohodio Nikola Tesla u vrijeme posjeta Raduèu(HP 7-8, 2006), ugodno sam se iznenadio ugle-davši na starom mjestu novi, tek postavljeniputokaz, koji oznaèava da je planinarski put izRaduèa prema Vaganskom vrhu, Svetom brdui Velikoj Paklenici oèišæen i ureðen. To je naj-kraæi put do najvišeg vrha Velebita. Ne samošto je najkraæi, veæ je i najlakši jer poèinje snajveæe nadmorske visine, jer na njemu nemadugih strmina i nije izložen sunèanoj žegi kaoplaninarski prilazi s primorske strane kojima smose koristili posljednjih desetak i više godina.

Veæ sam nekoliko godina znao da je Šuma-rija uredila šumsku cestu do Bunovca te datamo u velikom broju automobilima dolazeNijemci i Èesi, ali ovo je sada bila znaèajnijanovost – da se ovuda može i na Vaganski vrh.Sa mnom je bio Vladimir Lakuš, kolega iz HPD»Željeznièar« iz Zagreba, koji uživa u otkriva-nju novih prilaza i novih vidika. Vidjevši puto-kaz koji je postavila uprava NP »Paklenica«,oduševljeno je upitao: »Kada æemo iæi?« Pozna-vajuæi æudi Velebita kao svatko tko se u njemurodio, odgovorio sam: »Èim vremenske prilikebudu dobre!« Od tada smo stalno bili u išèeki-vanju.

Za vikend 16. i 17. lipnja održavao se susretplaninara željeznièara Hrvatske i Slovenije naBaškim Oštarijama. Prvi je dan protekao u veætradicionalnim sportskim natjecanjima i druže-njima, a drugi je dan bio predviðen za uspon naokolne vrhove po vlastitu izboru. Vrijeme jebilo lijepo i stabilno pa smo nas èetvorica – Do-minik Horvat, Vladimir Lakuš, Želimir Vinko-viæ i ja krenuli na Vaganski vrh tim »novim«putom.

Šumska cesta od Raduèa do BunovcaPolazište za uspon je selo Raduè na pola

puta od Gospiæa do Graèaca, i to odvojak kodKaliniæa bunara. Tu poèinje šumska cesta duga11 km koja vodi na Bunovac. Cesta je u vrlodobrom stanju, nasuta i poravnata, tako da senjome, uz samo malo više opreza na jednommjestu, može voziti bez teškoæa. Kada se proðePogledalo – gdje se radi lijepih vidika zaustavljai vozaè i pješak – dolazi se na mjesto gdje se ce-sta razdvaja. Tu treba krenuti lijevo manje upo-trebljavanom podzidanom cestom za Bunovac.

Izlazeæi iz guste bukove šume našli smo sena rubu travnate doline eliptiènog oblika, oba-sjane plavièastim zrakama jutarnjega sunca.Dolina Bunovac duga je malo manje od 2 km,a sa svih je strana omeðena bukovom šumom.Dno joj se nalazi na visini od 1168 metara, aiznad nje se izdižu gotovo okomite stijeneMalovana i Segestina. Žitelji Raduèa, koji su tuimali definirane parcele za košnju trave, zvalisu ga Bunavac i dijelili ga na Veliki i MaliBunavac (Hrvati ga veæinom zovu Bunjevac –op. ur.). Baš na poèetku grebena koji ga dijelina ta dva dijela nalazi se putokaz i poèetakstaze prema Malovanu, Vaganskom vrhu iSvetom brdu.

Ostavili smo automobil na maloj umjetnojzaravni gdje je nekad bilo promatraèko mjestoUNPROFOR-a. Šumska cesta produžava jošnekoliko kilometara prema Štirovcu.

Markirana staza od tog mjesta vodi na dru-gu stranu Bunovca, gdje poèinje uspon. Lijevood staze je udolina Meki dolac s izvorom vodei ponorom. Ta je voda prema vjerovanju Radu-èana jedinstvena na svijetu. »Najedi se slaninekoliko najviše možeš, zatim se napij vode sa togvrelca i za sat i po vremena bit æeš ponovnogladan.« Na žalost, izvor se sada još ne koristipa bi ga trebalo što prije uèiniti dostupnim jer

338

JUŽNI VELEBITJUŽNI VELEBIT

Iz Raduèa na Vaganski vrhBranko Tesla, Zagreb

je njegova hladna voda oduvijek bila okrjepaplaninarima i svima koji su ovamo dolazili.

Uspon poèinje na potpuno goloj, crvenka-stoj zemlji. Strm je, ali ide hladovinom visokihbukava sastavom obronaka Malovana i Sege-stina, takozvanom ovèjom stazom. Ovuda sudalmatinski pastiri vjekovima svake godinekrajem srpnja nakon kosidbe u Bunovcu i spre-manja sijena u ograðene stogove spuštali svojastada na Bunovac radi ispaše. Otuda su oni,odmah poslije Velike Gospe, pokretali ovceprema prijevoju Solila i dalje prema moru kakobi izbjegli nevrijeme u planini. Uzduž staze seprošle zime srušila jedna bukva, ali se porednje, uz male poteškoæe, može proæi bez izlaskaiz zone sigurnosti.

Iz visoke bukove šume put izlazi u podruèjeklekovine bora. Najteži uspon je svladan i stazase dalje blago uspinje desnom stranom dubokeškrape. Dobro je oèišæena od klekovine. Iako jeizložena suncu, njome se lako hoda jer na ovojvisini uvijek ima vjetrova koji ugodno rashlaðuju.

Dolazimo do travnate Cesarove doline. Njuprelazimo po sredini. S obje strane staze posta-vljeno je nekoliko pari kolaca kao upozorenjeda smo u opasnu podruèju (mine) i da se nesmije skretati s dobro markirane staze. Na krajudoline zakreæemo lijevo, pored ostataka Za-

padnih malovanskih stanova i malo veæim uspo-nom uskoro dolazimo na prijevoj kod Malovan-skog jezera – na uzdužnu stazu vršnim velebit-skim grebenom.

Tepisi majèine dušiceZastao sam na tom mjestu odakle se lijevo

ide prema nedalekim Istoènim malovanskimstanovima te dalje prema Sv. brdu i Ivinim vodi-cama. Koliko je ovdje nekada bilo života, kolikomojih prijatelja dalmatinskih pastira koji su seradovali mojemu dolasku i èastili me kiselimmlijekom iz mješina! Sada smo tu samo nasèetvorica i dva Ljubljanèanina koji odoše na Sv.brdo. Gdje su sada one djevojke i mladiæi izgospiæke gimnazije, gdje su moji prijatelji kojesam ovamo dovodio? Nikoga nema! Èak niMalovanskog jezera više nema! To je sada zele-na dolinica obrasla gustom visokom travom. Zauspomenu mi ostaje samo davno napravljenaslika koja prikazuje kako oko njega leži stadositih i napojenih volova.

Preda mnom je još nepristupaèan, travnatvrh Malovana, udaljen samo 15 minuta laganoghoda. Prvi put sam na njemu bio u ljeto davnel950. – sedam i pol godina nakon smrti NikoleTesle. Sjeæam se da sam tada bio neizmjernotužan jer tog velikog èovjeka više nema meðu

339

Autor Branko Tesla na Bunovcu – s uspomenama u srcu

BR

AN

KO

TE

SLA

živima i što mu se nije ispunila želja da i ondoðe na svoj Olimp – na svoju planinu iz djeèjihsnova. Koliko je samo puta upitao je li itko biona Malovanu! A ja sam sada tu! U takvom samraspoloženju sjeo na travu i na komadiæu papiranapisao: »Dragi moj roðaèe, Nikola Tesla! Jasam Branko, sin Nikice Radinog. Evo me naMalovanu! Ovdje pušu jaki vjetrovi. Dobro biradila Tvoja vjetrenjaèa.« Bio sam èvrsto uvje-ren da bi ovo Nikoli bila najdraža vijest iz rod-noga kraja. Èim sam došao do svoje radio sta-nice, tu sam simboliènu poruku otvoreno, Mor-seovom abecedom, emitirao nekoliko puta.

Malovan je, gledan s lièke strane, poputstošca, najprepoznatljiviji i najljepši vrh Vele-bita. On je i najbolji vidikovac na okolne vrho-ve, a osobito na Lièko polje i Lièko sredogorje.Trebalo bi što prije urediti prilaz na njega iuvrstiti ga meðu vrhove Hrvatske planinarskeobilaznice.

Od Bunovca do uzdužne staze stiže se zasat i pol hoda. Mi sada kreæemo desno i prola-zimo iznad Cesarove doline pa vidimo velik dioprijeðena puta. Hodamo gotovo po izohipsi,dobro uhodanom stazom. Tek je pred samim

Vaganskim vrhom uspon malo strmiji. Na stazije postavljen putokaz prema vrhu Liburniji,najboljem vidikovcu na primorsku stranu. Dovrha Liburnije ima 20 minuta hoda.

Na Vaganskom vrhu – najvišem vrhu Vele-bita – vrijeme nam je idealno za uživanje pa neubrzavamo povratak, nego se divimo ljepotiplanine i dalekih vidika.

Mnogo sam puta prošao Velebitom, uzduži poprijeko, ali nikada na njemu nisam vidiotoliko cvijeæa kao sada. Svaki djeliæ zemljeizmeðu klekovine prekriven je raznobojnimcvijeæem – osobito majèinom dušicom. Èitavitepisi majèine dušice! Nismo ni pomislili dabismo je brali – neka se i drugi dive ljepoti bojai mirisa njenih cvjetova.

Po povratku na Bunovac još smo dugorazgledavali njegovu ljepotu i ljepotu prirodekoja ga okružuje. Naša je poruka planinarima:posjetite Bunovac i iz njega krenite na vrh našenajljepše planine. Ako imate imalo kondicije,to æe vam biti pravo zadovoljstvo. Pritom voditeraèuna o vremenskoj prognozi jer za lijepdoživljaj planine i vrijeme mora biti lijepo. Oso-bito je važno da se ne udaljavate od markacija.Od Bunovca do Vaganskog vrha može se stiæiza tri sata, a za povratak su dovoljna dva i polsata obiènog hoda.

Preko Velebita prije pola stoljeæaIz Raduèa prema Bunovcu vodila je prije

Domovinskog rata lijepa i dobro markiranaplaninarska staza. Slijedila je ovu istu šumskucestu od Kaliniæa bunara do mjesta zvanog Po-pov Panj, do vododijelnice raduèkog i medaè-kog Ljutika. Tu je napuštala cestu i išla lijevo,malo oštrijim usponom. Ponovno izlazeæi nacestu presijecala je jedan od njenih najdužihzavoja. Staza je vodila cestom do Sijasetskedrage, a onda Dragom sve do Bunovca. Ovdjese razvijala u tri pravca: desno prema Štirovcu,ravno prema Malovanu, a lijevi je krak vodio najugoistoèni dio Bunovca, odavde zavojima naprijevoj Solila i dalje do Èièine doline na uzduž-nu stazu te prema moru preko Ivinih vodica.

Sada je ta staza do Bunovca zapuštena, aod Bunovca do Èièine doline i opasna. Imaplaninara koji bi rado ostavili svoja vozila uravnici i pješke išli na Velebit, a još je više onih

340

Na poèetku puta

VLA

DO

LA

KU

Š

koji bi na poèetak staze došli javnim prijevozomili kao veæe društvo vlastitim autobusom. Zbogtoga bi trebalo što prije markirati tu staru stazu,koja je najkraæa i najlakša od svih planinarskihstaza što vode na Vaganski vrh.

Jednom sam po njoj bez ikakvih poteškoæaotišao na Malovan obuven u obiène sandale, ito kožnih potplata, što je najlošija kvalitetaobuæe za takvu prigodu. Prijatelji iz djetinjstvazatekli su me u rodnom selu i rekli: »Ovo namje životna prilika da nas odvedeš gore.« Moraosam ih odvesti. Poslije su tvrdili da im je taj dan– dan uspona na Malovan, bio jedan od najljep-ših trenutaka u životu. I tako opremljenima, dovrha nam je trebalo manje od 4 sata hoda, no,što je najvažnije, imali smo tek 23 godine i bilipuni snage i životnog optimizma.

Ta je staza, s krakom preko Solila, bila vje-kovna poveznica u ekonomskim i prijateljskimodnosima izmeðu žitelja Selina s primorske iRaduèa s lièke strane Velebita. Ona je Selinja-nima, može se slobodno reæi, bila staza života.Selinjani su po njoj dolazili u Liku radi nabaveosnovnih sredstava za prehranu u najkritiènijimtrenucima za održanje života, a ona im je istotako bila i najbliža veza s ostalim svijetom u kojisu odlazili i iz kojeg su se vraæali preko raduèkeželjeznièke postaje.

Svaki je Selinjanin u Raduèu imao prijateljakod kojega je mogao dobiti konak i okrjepunakon dugog i napornog puta preko Velebita.Prijatelji moje obitelji bili su Bariša Jurlina injegova sestra Ivka. Dobro se sjeæam, èim birazlistali šumoviti vrhovi planine, mi bismo uRaduèu poèeli išèekivati prve Selinjane. Moji biukuæani govorili: »Sad æe Bariša!« I kada bi izTješnjaka, šumskog puta na obronku Dobriæakose, u zalazak sunca èuli prodoran zvuk svirala– dvojnica, svi smo bili ushiæeni. Uglas smogovorili: »Eto nam Bariše!« Uskoro bi nastalosrdaèno pozdravljanje i grljenje. A kada binetko upitao Barišu kada je krenuo na put, onbi odgovorio: »A, gospe ti, trga san u pet uri odmora.« Poslije veèere bi nam Bariša odsviraonešto iz svog, svima dobro poznatog repertoara,jer su Selinjanima i Raduèanima i melodije bileiste, a onda se išlo na poèinak.

Ujutro bi on, goneæi svoje dvije mazge odkuæe do kuæe, prodavao svoje proizvode. Uve-èer bi došao k nama na konak, a sljedeæi bi dan,zorom, kretao na put preko Velebita. I takoèetiri do pet puta godišnje. Poèeo bi s mladimlukom, suhim smokvama u obliku kolaèa –smokvenjaka, maslinovim uljem i vinom, a naj-više se trgovalo svježim smokvama i grožðem.Raduèani su nudili krumpir, grah i kukuruz, a

341

Na vršnom hrptu Velebita

kada bi u kolovozu došle smokve i poslijegrožðe – raž i pšenicu. Novac i vaga nisu sekoristili. Kada bi neka žena, tek reda radi, upi-tala pošto su smokve, Selinjani bi odgovorili:»A, gospe ti, mira za miru!« Ne sjeæam se kakose usporeðivala vrijednost ostalih proizvoda.

Tom sam stazom 1939. ili 1940. prvi putprešao Velebit. Mnogo seljana, a s njima mojotac i ja, išli smo s Barišom i njegovom sestromIvkom na Veliko Rujno. Bunovac se sav bijeliood ovaca. Cijenilo se tih godina da samo dvastoèara, Mijat Vrkiæ i Vraneta Dadiæ iz okoliceObrovca, na Velebit izgone svaki po 2000 ovaca.Smjestili smo se u Grabovoj dolini, gdje suSelinjani imali svoje ljetne pastirske stanove.Sutradan je u zoru otac s Barišom i mnogimSelinjanima otišao na Veliko Rujno, a mene sumoji mladi domaæini odveli u Seline da izblizavidim more i drvo na kojem rastu smokve.

Mnogo sam puta bio na Velikom Rujnu iuvijek sam se poslije s tugom sjeæao tih divnihljudi koji su tamo dolazili, koje sam poštovao ivolio, a kojih odavno više nema, i uvijek mi seprièinja da æu dolazeæi na Veliko Rujno nanekoj stazi sresti ili sustiæi nekoga od njih i daèujem njihove glasove u mnoštvu koje se svakegodine na dan Velike Gospe okuplja kod njiho-ve crkve na tom mjestu.

Raduèka školaTomislav Èaniæ iz Gospiæa, vrli i uspješni

organizator spomenutog susreta planinaraželjeznièara na Baškim Oštarijama, znajuæi daæemo iz Raduèa iæi na Vaganski vrh, zamolionas je da pogledamo stanje raduèke škole dabismo procijenili bi li se mogla koristiti zapotrebe planinara. Ta je škola kvalitetno izgra-ðena poèetkom osamdesetih godina. Ima dvijeveæe i dvije manje prostorije te dva zahoda.Trebalo bi ostakliti nekoliko prozora, ureditiulazna vrata, a tu su i struja i voda, koje samotreba prikljuèiti. Pored škole su još dvije zgradekoje pripadaju školi, a koje bi se uz vrlo maletroškove takoðer mogle urediti za smještaj pla-ninara. Što je najvažnije, uza školu je i èovjekkoji bi na sve to pazio. Ovdje bi se mogao razvitivrlo znaèajan centar s 50 do 100 ležaja, koji bimogao poslužiti kao ishodište za posjet mnogimvelebitskim vrhovima i opæenito kao poticajrazvoju planinarstva na južnom Velebitu, a išire. Postoji i velik, vrlo lijep prostor za kampi-ranje ispod dvjestogodišnjih lipa. Vjerujem dabi planinarska organizacija tu školu i objektekoji joj pripadaju mogla u dogovoru s opæinomLovinac dobiti na dugogodišnju upotrebu. Kakobi to bilo lijepo – otiæi na Velebit, vratiti se,prespavati u miru i tišini te sutradan poæi kuæi.

342

Vaganski vrh

Završavao se zadnji dan èetverodnevnogizleta PD »Grac« iz Cerne na Zavižan.Umor je uèinio svoje, a pred nama je bioi poduži put, tako da smo za zadnji dan namje-ravali obiæi Velebitski botanièki vrt i jedan dioPremužiæeve staze te oko podneva krenuti kuæi.

U prethodna tri dana posjetili smo Vuèjaki Zavižansku kosu, botanièki vrt, Vukušiæ-snje-žnicu, Balinovac, Veliki Zavižan, ZavižanskiPivèevac, otišli Premužiæevom stazom do Rossi-jevog skloništa, popeli se na Gromovaèu. Odplaniranoga, ostao nam je samo još uspon naMali Rajinac, najviši vrh Sjevernog Velebita.

Kako sam imao privilegij da ne vozim automogao sam si priuštiti uspon na taj vrh. No,buduæi da više nije bilo zainteresiranih, ostalimasam rekao da æu otiæi sam ako se probudim do6 sati. Jasno, budan sam bio veæ u 4 ujutro.

Dok sam spremio ranac veæ je vani svanulo,a domaæin Ante Vukušiæ, dobri duh Zavižana,

obavljao je prva mjerenja u meteorološkomkrugu pokraj planinarskog doma. Kaže mi da jetemperatura 11oC i da danas neæe biti kiše.

Planinarska staza prema Malom Rajincuvodi najprije strminom do ceste, kratko cestom,a nakon toga kroz šumu. Kod skretanja u šumuna putokazu piše »Mali Rajinac 2,5h«, no raèu-nam da æu biti na vrhu za dva sata, malo seodmoriti pa polako nazad. Provjeravam fotoaparat, memorije imam za 6-7 fotki, a baterijaje na izmaku.

Mali Rajinac me od prvog dana na sjever-nom Velebitu nekako najviše privlaèio. Ne zbogtoga što je najviši vrh Sjevernog Velebita, jerse nikada nisam smatrao nekim osvajaèem.Nemam planinarski dnevnik i ne udaram žigo-ve, kada idem u planinu želim biti planina.Planine nisu samo stijene na koje se trebapopeti, planine su za mene i bilje i životinje, kaoi ljudi (ako su toga dostojni) što su na njoj.

343

DOŽIVLJAJ U VELEBITSKOJ ŠUMIDOŽIVLJAJ U VELEBITSKOJ ŠUMI

Rajinaèki tetrijebiDamir Martinovski, Cerna

Jutarnja svjetlost u rajinaèkoj šumi

Zakoraèio sam u šumu i svijet je ostaonegdje daleko. Korak za korakom, svjetlo za sje-nom, šuma za proplankom i veæ sam na ras-križju staza. Desno za Pivèevac, lijevo za Jezera,a ja nastavljam ravno. Staza je dobro oznaèenai slabo ugažena, baš kakve volim. S lijeve straneponekad se izmeðu uzvisina pokaže sunce i oba-sja kristale mraza u dolini. Kako nestaje sjenetako se mraz pretvara u rosu.

U podnožju sam Pivèevca i lagano ga obila-zim. Sada staza ide skoro stalno šumom. Pre-krasno! Dok sam se èudio mnoštvu kukaca uzraku koji svojim zujanjem nadjaèavaju pjevudaljenih ptica, iznenada s desna zaèujemglasno »prrrrr« i niti dvadesetak metara odmene diže se velika sivo-smeða ptica. Prvapomisao: fazan, a onda se sjetim gdje sam –brdo Pivèevac je dobilo ime po tetrijebu (ubunjevaèkom govoru: pivac).

Ptica je letjela dvadesetak metara uspo-redno sa stazom, tako da sam imao sreæu divitijoj se nekoliko trenutaka dok nije nestala ugrmlju izmeðu drveæa. Tetrijeba sam dotadvidio samo na televiziji i zapamtio da lupanjemkrila proizvodi rafalne zvukove. Ništa više, tada,o toj prekrasnoj ptici nisam znao.

Pivèevac ostaje za mnom i lagano se uspi-njem na Mali Rajinac. Iznenada iz šume s Piv-èevca èujem »trrrr« pa nakon stanke od 8 do 10sekundi ponovno dosta dugaèko »trrrrrrrr«.Prošlo je tako više minuta, pretvorih se u uho.Zvuk i osjeæaj koji se pamte!

Poželjeh tetrijebu da naðe najbolju koku ida imaju puno piliæa, a ja krenuh dalje. Usponje sve strmiji, sunce se probija izmeðu grana,rosa na hlaèama, a ja sve sretniji. I onda je po-èelo: dvjestotinjak metara prije vrha dignu sedva tetrijeba sa same staze i nestanu dolje u

šumi. Izvadim foto-aparat ali ga ne upalim zbogprazne baterije, a i nisam se nadao da æe biti jošptica. Polako krenem, a tada iznenada, petnaes-tak metara od mene i malo niže, polete još trimanja i nestanu za prvim. Ukljuèim aparat inapravim nekoliko koraka, kad velika ljepoticapreleti nisko stazu i, dok sam je slikao, nestaneu šumi. Na fotografiji je ne mogu naæi, ali je uglavi neizbrisiva slika.

Spremim aparat i uzbuðen nastavim dalje.I onda se 5 do 6 m lijevo iznad mene, odakle jepoletjela i prethodna ptica, digne tetrijeb velikkao oveæi puran, preleti stazu u visini mojihprsiju i uz jak klepet krila nestane u šumi.Pamtim velik rep, široka krila a boja kao granei kora drveta prošarana sjenama.

DA

MIR

MA

RTI

NO

VS

KI

344

Nemam dnevnik i ne udaram

žigove, kada idem u planinu

želim biti planina. Planine

nisu samo stijene na koje se

treba popeti, planine su za

mene i bilje i životinje, kao i

ljudi što su na njoj

Omamljen ljepotom doživljaja i magijomšume nastavim prema vrhu. Nakon pedesetakmetara na stazi primijetim dvije hrpe tamnogavaljkastog izmeta kakvog još nisam vidio tepretpostavim da medvjeði. Poslije sam saznaoda mi Ante nije htio reæi o medvjedima što segore viðaju, valjda da se ne uplašim. Da samvidio medu, pa još s mladim medvjediæima,mislim da bih doselio na Velebit. Izmet je biosvjež tako da je bila prilièna moguænost selidbe.Ipak, medvjede nisam vidio premda smo ja iaparat do samog vrha bili spremni na izne-naðenje.

Vidik s vrha samo je dopunio osjeæaj odu-ševljenja. S jedne strane osunèani vrhovi mije-njaju doline u izmaglici, a u daljini more. Ispod

mene tamno zelenilo šuma odmara oèi. Prizorkoji se usijeca u dušu!

Zujanje mnoštva kukaca i udaljen pjev sla-vuja te kilometri samoæe. Sedam je sati, poje-dem sendviè, otpijem malo vode i dadem sidvadesetak minuta odmora i uživanja na vrhu,a onda ranac na leða i silazak. Negdje u podno-žju Rajinca sretnem dvojicu starijih planinarakoji su krenuli na cjelodnevni obilazak obližnjihvrhova, te im kažem za tetrijebe. Rekoše mi dau divljini još nisu vidjeli tu pticu i požurišeprema vrhu. Tek sam tada shvatio koji samprivilegij i èast danas imao. Daljnji povratak jeprošao kao u snu i bez iznenaðenja. Blag umorosjetio sam tek pri zadnjem usponu do zavižan-skog doma, kamo stigoh oko 9 sati.

345

Sniježnica iznad Konavala naša je najjuž-nija planina viša od 1000 metara. To jetipièna krška planina, s vapnenaèkim stije-nama i oskudnom mediteranskom vegetacijom.Nalazi se povrh Konavoskog polja i pružaizvanredan pogled na njega i na jadranskuobalu dubrovaèkog zaleða.

Na putu do Sniježnice Jadranskom magi-stralom prolazimo Dubrovnik, zraènu luku Èili-pe i stižemo do Konavoskog polja, tu silazimos magistralne ceste i kroz zaselak Dragavine iselo Pridvorje stižemo do brdskog sela KuneKonavoske. Premda asfaltirana, cesta do Kune

je vrlo uska, strma i zavojita pa na njoj treba bitiizuzetno oprezan. Veæi dio te nekoliko kilome-tara duge ceste toliko je uzak da se vozila nemogu mimoiæi, no sreæa je da je na njoj promettako rijedak da se vrlo rijetko naðu istovremenodva auta i to još da bi išla u suprotnom smjeru(naravno to se nama dogodilo).

Kuna Konavoska (725 m) je toliko izvan (iliiznad) ostalih naseljenih dijelova Konavala da seèini kao da je to selo neki »èardak izmeðu nebai zemlje«. Život je tamo tako miran i jednosta-van da se na svakom koraku može, unatoè globa-lizaciji civilizacije, osjetiti nepovratno izgubljen

DUBROVAÈKO PODRUÈJEDUBROVAÈKO PODRUÈJE

Uspomena na Sniježnicu– konavosku ljepoticu

Tomislav Juzbašiæ, Županja

Konavosko polje sa Sniježnice

dobri duh onih starih vremena. Vjerujem da onomalo preostalih žitelja Kune doista ne zna štoznaèi »stres suvremenog života«.

Za nas planinare Kuna je važna kao poèet-na toèka za uspon na Sv. Iliju (1234 m), a u njojse nalazi i planinarska kuæa »Pavliæ« (650 m),najjužnija u Hrvatskoj. To je zadnja seoskakuæa obitelji Pavliæ koju je za planinarskepotrebe uredilo HPD »Dubrovnik«. Za noæenjeima desetak madraca, ali se može smjestiti i do25 ljudi. Kuæa ima struju, bunar u dvorištu, apitka voda se dobiva iz cisterne. Kontakt osobaza posudbu kljuèa je gospoða Mirjana Karamaniz Dubrovnika (tel. 020/357-535). Putem tele-fona ta vrlo ljubazna gospoða uputit æe vas dakljuèeve uzmete kod jedne obitelji u KuniKonavoskoj i njima æe najaviti vaš dolazak. Baškako smo se dogovorili, pozdravivši se i ugodnopoprièavši s tim dragim i gostoljubivim ljudima,došli smo do ulaza u kuæu.

Veæ je pao mrak i dok smo otkljuèavalivrata odjednom nas prestraši velika bukaneidentificiranog kretanja – bila je to krava kojaje prolazila uzduž krova, tj. po brdu iznad kuæe.

Nije prošlo dugo kad nas ponovno odozgopreplaše neki zvukovi – kao da nas bombardi-raju. Ovaj put je to bila koza koja je pretrèavalapreko crjepova složenih pokraj kuæe. Nakontoga, kad je sve utihnulo, sjeli smo uz bunar naterasi i uživali u prekrasnom zvjezdanom nebui pjevu mediteranskih cvrèaka.

Sutradan se Lidija ostala odmarati u kuæi,a najviše ju je zabavljalo vaðenje vode iz bunara(bacala ju je stalno u bunar da je može ponovnoi ponovno grabiti) jer, kaže, da to nikad u životunije prije mogla raditi.

Od doma do Sv. Ilije (1234 m) markirani putnajprije vodi solidno izvedenom širokom mula-tijerom koju je dala sagraditi austro-ugarskavojna uprava uoèi prvog svjetskog rata sve dovrha Sniježnice, ali je nije stigla dovršiti. Za otpri-like sat i pol ugodna hoda stiže se do vrha. Zalijepa vremena vidik odatle seže do Korèule,otoèiæa Mamule na ulazu u Bokokotorski zaljev,Trebinja, Magliæa, Durmitora i Orjena. Na vrhuje kapela Sv. Ilije graðena od tesana kamena, pokojoj je i vrh dobio ime. Vrh je to koji svakakovrijedi vidjeti!

347

Vrh Sniježnice i završni diograðenog puta do vrha

FOTO-DUPLERICAFOTO-DUPLERICA

Živjeti na Zavižanufotografije: Ante Vukušiæ, Zavižan

Èitajuæi ovog ljeta izvješæa o akcijamaHrvatske gorske službe spašavanja, diviosam se njenim hrabrim i požrtvovnimèlanovima. Napisi u tisku o njihovim podvizimabili su redovito šturi, tehnièki opisi tijeka spaša-vanja, uz poneki novinarski dodatak upitnevjerodostojnosti. Stjecajem okolnosti imao sampriliku iz prve ruke doživjeti kako spašavanjeizgleda s gledišta unesreæenoga (što baš i nijeprivilegija koju biste poželjeli imati).

U vrijeme kad se dogodilo ovo što æu vamisprièati, nedostajala su èetiri mjeseca da navr-šim pedeset i osam godina života. Po prirodinisam sklon prepuštati zbivanjima da se odigra-vaju sama od sebe. Volim planirati, pripremitise i pokušati unaprijed izbjeæi moguæe nezgode,bez obzira o èemu je rijeè. Za mene bi se teškomoglo reæi da sam neiskusan, nepromišljen ilibrzoplet. Govorim vam sve to jer je važno zaovu prièu.

Planinarenje i odlazak u gorje moja su veli-ka ljubav. Ljubav koja traje veæ više od tridesetgodina. Iako sam obišao i nekoliko inozemnihplanina, najviše me privlaèe hrvatske planine.Smatram da je u njima toliko ljepote i èarolijada je šteta trošiti svoje i tako prekratko vrijemena drugo gorje. A meðu našim gorama posebnomjesto u mom srcu zauzima Velebit. Tu èinje-nicu nema smisla objašnjavati. Neki su od vasodmah shvatili o èemu govorim, a za one ostale,na žalost, nema naèina da im to objasnimo(osim možda da ih tamo povedemo). No, bojimse da ne poènete gubiti strpljenje èekajuæi daprièa konaèno zapoène. Pa krenimo redom.

PlanKao i prethodnih godina, i ove sam godine

zamislio, planirao i vodio višednevni izlet naVelebit. Neæu vas zamarati podrobnostimaputa, veæ æu navesti samo neka od mjesta koji-ma smo u pet dana trebali proæi: Zavrata, jamaVrtlina, Malo i Veliko Rujno, Bojinac, Struge,Vaganski vrh i Velika Paklenica. Namjeravalismo prenoæiti u skloništima na Zavrati, Struga-ma, Ivinim vodicama i u domu u Paklenici. Dase taj plan ostvario, ne biste sad èitali ovu prièu.

Za pohod smo se dobro pripremili. Tjele-sna priprema je ukljuèivala trèanje po brežulj-cima oko Kutine, odlazak u teretanu i nedje-ljom uspon u gorje u okolici Zagreba, gdjebismo birali napornije staze i prolazili ih u vre-menu znatno kraæem od predviðenoga. Dobrosam prouèio put kojim smo namjeravali iæi poVelebitu, proèitao u vodièima sve što se o tomemoglo naæi i prikupio sve raspoložive zemljo-vide. Veæi dio puta veæ sam prije prošao, a nekedionice prošao sam i nekoliko puta. Osimzemljovida, nabavio sam GPS ureðaj, u kojisam unio topografski zemljovid podruèja kojimæemo prolaziti. Napisao sam i svim suputnicimapodijelio plan pohoda po danima, te popisstvari koje trebaju ponijeti. Nekoliko dana prijepolaska sastali smo se i raspravili sve detaljepohoda.

Supruga i ja ponijeli smo u naprtnjaèamasve što bi nam moglo zatrebati. Vjerujte, teškoæete se sjetiti neèeg èega u mojoj naprtnjaèinema. Od apoteke, u kojoj æete uz uobièajenestvari naæi sterilne igle i mali skalpel, kaliko za-

350

ISKUSTVOISKUSTVO

KorakAkcija GSS-a s gledišta unesreæenoga

Darko Grundler, Kutina

Ovo planinarsko iskustvo ne bih nikome poželio. Umjesto da

snimim fotografiju koju sam želio snimiti, postao sam iznenada

subjekt akcije Hrvatske gorske službe spašavanja

voje i elastiène zavoje za sluèaj uganuæa zgloba,razlièite tablete, pa i one za dezinfekciju vodeza piæe itd. Ni ostatak naprtnjaèe nije mnogoskromnije popunjen: šibice koje možete upalitii po pljusku, alpinistièko uže i špage, termofo-lije, kabanice koje mogu poslužiti kao priruènišator, zviždaljka, mala kliješta i još koješta.Namjerno nisam nabrajao stvari koje se uobi-èajeno nose na višednevne izlete, veæ sam vamsamo htio dati do znanja da smo bili dobroopremljeni. Prije polaska supruga i ja izvagalismo svoje naprtnjaèe: 18 i 20 kg. Sve u svemu,teško bi tko mogao prigovoriti da smo na pohodkrenuli nespremni. I to je važno za ovu prièu.

PolazakNa izlet nas je krenulo petero. Dunja i

Josip, kojima je to bio prvi pohod te vrste, Ivica,s kojim sam veæ više puta bio na Velebitu, imoja supruga Jasminka, s kojom sam obišaonebrojene planine.

Prvu smo noæ proveli u kamp-izletištuVrata Velebita u Ljubotiæu povrh Tribnja.Vlasnik je Šime Gaziæ, koji je dio djetinjstvaproveo u Ljubotiæu i koji æe vam rado prièati onekadašnjem životu u Velebitu. Šime je zalju-bljenik u Velebit i uglavnom vlastitim sredst-vima ureðuje kamp i okolicu. U okolici Ljubo-tiæa možete vidjeti brojna mirila, mjesta kojapodsjeæaju na duše velebitskih gorštaka nanjihovu putu ka nebu. UvelikeŠiminom zaslugom, oznaèenesu staze i postavljene pouèneploèe. Svakako vam savjetu-jem posjetu kampu i mirilima.

Sljedeæe smo jutro ustali upet sati i najprije odvezli jedanautomobil u Marasoviæe, da binas doèekao na kraju puta.Konaèno, malo nakon sedamsati, poèeli smo uspon iz Tri-banj Šibuljine prema skloništuna Zavrati. Put je markiran,ali su markacije stare i blijedepa smo dva puta malo zalutali.Tu se kao odlièno pomagalopokazao GPS ureðaj, koji nasje u trenutku vratio na praviput. Raspoloženje je bilo do-

bro pa smo unatoè vruæini, usponu i teretu naleðima dobro napredovali. Ja sam bio na èelu ibirao odmorišta. Pošto prijeðe kanjon presah-nule Kozjaèe, kamenita se staza uspinje strmouzbrdo i izlazi na prijevoj udaljen približno polakilometra od skloništa. Na samom prijevoju jestijena s markacijom. Buduæi da sam prvi stigaona to mjesto, okrenuo sam se i ugledao lijepkrajolik s morem u pozadini. Ne skidajuæi na-prtnjaèu, popeo sam se na stijenu da bih snimionekoliko fotografija. Želeæi slikom obuhvatitišto više, zakoraèio sam malo unatrag. Samojednom nogom i samo jedan jedini mali korak.

ZapletBilo je 10:30 sati. Poèeo sam padati unazad.

Poslije smo ustanovili da je stijena na mjestu nakoje sam stao imala udubinu – taman toliku dau nju upadne noga. Pokušao sam uspostavitiravnotežu, ali to nije bilo moguæe zbog naprt-njaèe od dvadeset kilograma na leðima. Padaju-æi, uspio sam se djelomice okrenuti u zraku idoèekati na lijevu ruku. Pao sam na kamenitustazu na terenu koji se sastoji od nepravilnog iprilièno velikoga kamenja. Ruka nije izdržalasav taj teret pa je pukla u zapešæu i ja sam uda-rio èelom o kamenje i otkotrljao se korak-dvanizbrdo. Isti mi je tren krv s èela zalila lice iosjetio sam žestoku bol u lijevoj ruci i glavi. Biosam ošamuæen i isprva nisam mogao ni ustati.

351

Stijena koju nikad neæu zaboraviti

DA

RK

O G

RU

ND

LER

Supruga je bila blizu, vi-djela je moj pad i u trenu jebila uz mene. Veæ je prvi po-gled na ruku bio dovoljan daoboje prepoznamo prijelom.Moja supruga Jasminka je li-jeènica i prepustio sam se nje-noj skrbi. Zaustavila je krva-renje, smjestila me u polule-žeæi položaj u hlad, imobilizi-rala mi ruku pomoæu plani-narskoga štapa, dala mi table-te protiv bolova, a zatim menatjerala da pojedem slanihkikirikija (da se povisi krvnitlak), energetsku ploèicu (dane padnem u hipoglikemiju),stavila kraj mene èuturicu svodom i svako malo me pod-sjeæala da pijem. Unatoè nesumnjivom emocio-nalnom šoku, sve je obavila brzo, sabrano i bezi najmanje pogreške. Ostali su u tim trenucimanapravili najbolje što su mogli – pokupili sumoje rasute stvari, dodavali mojoj supruzi štoje tražila i sklonili se da ne smetaju dok mi jepružala prvu pomoæ. Nakon zbrinjavanja kritiè-nih rana, pregledala je posjekotine po rukamai nogama i zaustavila krvarenje. Osim oèiglednoslomljene ruke, sumnjive su bile ozljede glave,oguljeno lijevo rame i kljuèna kost bolna nadodir.

Kad su sprali krv s naoèala, ustanovili su daje zaèudo napuklo samo jedno staklo. Zanimlji-vo je da je i digitalni fotoaparat s kojim sam pa-dao »preživio« pad i da funkcionira (iako, kaoi ja, nosi ožiljke nemilog dogaðaja).

Isprva nisam bio siguran hoæu li ostati prisvijesti. Nakon desetak minuta poèeo sam setresti cijelim tijelom, što na sreæu nije dugopotrajalo. Približno pola sata nakon nezgodepoèeo sam razmišljati što uèiniti. Buduæi danisam bio siguran mogu li se satima kretatinizbrdo po takvu terenu, odluèio sam nazvatiHrvatsku gorsku službu spašavanja (HGSS). Iztorbice koju nosim oko pasa izvadio sam malipromidžbeni letak HGSS-a u kojemu je uputakako se ponašati u sluèaju nezgode. Taj samletak veæ prije prouèio a sad mi je bio važanzbog telefonskog broja. S obzirom na to da smo

bili na prijevoju, moglo se telefonirati, pa samuz Josipovu pomoæ nazvao i dobio operativnicentar HGSS-a u Rijeci.

Predstavio sam se, rekao koliko nas ima, izkojeg smo planinarskog društva i o kakvoj jenezgodi rijeè. Buduæi da sam toèno znao gdjese nalazimo, rekao sam odakle smo krenuli,kamo smo se uputili i gdje se trenutno nala-zimo. Ženska osoba je primila poziv, rekla daæe poziv preusmjeriti u centar u Zadar i da æemi se netko javiti. Dala mi je i osnovne uputekako postupiti, koje smo mi na sreæu veæ znalii provodili. Jedna je od tih uputa bila da se nemièemo s mjesta. Suputnici su mi tad veæ na svenaèine nastojali olakšati stanje i trudili sepomoæi kako su najbolje znali.

RaspletUbrzo mi se javio muški glas iz Zadra pro-

pitujuæi se još jednom o podrobnostima nesre-æe. Vrlo brzo smo se sporazumjeli i premaprvom planu spašavatelji su trebali doæi domene istim putom kojim smo se popeli i njimeme spustiti natrag. Smraèilo mi se pri pomislina muku spašavatelja koji bi se u pola vrelogljetnog dana trebali sa svom opremom popetido nas i onda me satima nositi po južnoj padinibez hlada. Pokušao sam u razgovoru vidjetipostoji li kakva druga moguænost, ali je sugo-vornik s druge strane rekao da je nema. Nakon

352

Èekajuæi HGSS

JAS

MIN

KA

GR

UN

DLE

R

završetka razgovora nisam se mogao pomiriti stime i razgovarao sam sa suputnicima što valjauèiniti. Na kraju smo se dogovorili da oni snesusvoje naprtnjaèe dvadesetak minuta nizbrdo ida se zatim vrate po moju naprtnjaèu i mene.Ja sam pokušao ustati i ustanovio da bih moždamogao i sam silaziti. Pokušali bismo tako unekoliko spuštanja olakšati trud spasiteljima. Itako su se svi osim moje supruge, koja je ostalauz mene, spustili dio puta i vratili bez naprtnja-èa. Na svu sreæu, nisu se vratili dovoljno brzoda bih i ja krenuo nizbrdo. Pokazalo se, naime,da bi to dodatno otežalo spašavanje (spasiteljisu do nas došli s druge strane).

Dok su se oni spuštali i vraæali do nas, javiose ženski glas iz operativnog centra u Zadru.

»Javljamo vam da æe spašavatelji doæi pounesreæenog helikopterom. Potrebni su mi nje-govi podaci. Možete li mi ga dati na mobitel?«

»Razgovarate s unesreæenim.«»Vi ste unesreæeni?«»Da.«»Kako se zovete?«»Darko Grundler.«»Jeste li vi profesor?«»Da, kako znate?«»Ja sam bila vaša studentica.«Nije se predstavila pa ni danas ne znam tko

je, a to baš i nije bila prilika za ležerno èavrlja-nje. Dala mi je osnovne upute i zamolila danetko ode do pogodne èistinena kojoj æe ga posada helikop-tera moæi uoèiti. Buduæi dasmo bili na samom prijevoju istoga dobro vidljivi, i nije setrebalo micati s tog mjesta.Nekoliko me je puta upozorilaneka se ne mièem s mjestanezgode i da èekamo helikop-ter i spašavatelje. Dotle sustigli i moji suputnici te je sadbilo jasno da treba èekati i nemicati se s mjesta nezgode.

U meðuvremenu se suncepopelo i nestajalo je ionakoskromnoga hlada. Izvadili smokabanicu koja može poslužiti ikao mali šator i koja je meta-lizirana s unutarnje strane.

I supruga i ja imamo takve kabanice pa smouskoro pomoæu planinarskih štapova i kabanicesložili zaklon od sunca pod koji smo svi moglistati. Sad je samo trebalo èekati.

Na zvuk helikoptera suputnici su izašliispod zaklona i poèeli mahati crvenim dijelo-vima odjeæe. Poslije smo saznali da su nas ugle-dali tek u drugom preletu. Uskoro se helikop-ter udaljio i nestao iza obližnjega brda. Nismoga više èuli. Zakljuèili smo da se spustio na pri-kladno mjesto.

Nije prošlo mnogo vremena i spašavateljisu stigli do nas. Supruga mi je poslije rekla daih je bilo devetero: sedam muškaraca i dviježene. Jedna od njih me još jednom pregledala,promijenila poneki zavoj i stavila udlagu naruku. Provjerili su je li sve u redu s ostalima,imaju li dovoljno vode i dogovorili se da seDunja, Josip i Ivica vrate putem kojim su seuspeli. Mene i suprugu ukrcat æe u helikopter.Spašavatelji su preuzeli moju naprtnjaèu i kre-nuli prema helikopteru. Mene su ukrcali u»mariner«, nosila s jednim kotaèem. To nosilonosi èetvero ljudi koji se smjenjuju. Do helikop-tera, koji je prizemljio na èistini nedaleko odskloništa na Zavrati, došli su brzim korakom.Imao sam prilike vidjeti koliko je naporno takotransportirati unesreæenoga. Unatoè tome, bilisu vedri i ulijevali sigurnost i optimizam, takopotreban u tim trenucima. Stigli smo do heli-

353

U sigurnim rukama

JAS

MIN

KA

GR

UN

DLE

R

koptera, ukrcali se bez mnogo èekanja, i heli-kopter je poletio.

Sigurno ste dosad veæ uoèili da nedostajumnoga imena sudionika ove prièe. Razlog jejednostavan – naprosto ih ne znam. Mnogi lju-di koji su me zadužili i kojima sam zahvalanostali su za mene bezimeni jer ih tada nisampitao za ime, a poslije je bilo prekasno. No, ibez imena oni su zauvijek ušli u moj život.

Mali emocionalni slom doživio sam tek uhelikopteru, kad smo poletjeli. Gledajuæi temlade, hrabre, samozatajne i požrtvovne ljude,htio sam im zahvaliti. No, odjednom, grlo mi sesteglo i oèi zasuzile, a rijeèi nikako da prijeðupreko usana. Htio sam im toliko toga reæi, anisam mogao izustiti ništa. Tek nakon nekolikominuta uspio sam glasno izgovoriti samo jednurijeè – hvala. Kad bi oni samo znali koliko jetoga bilo u toj jednoj rijeèi!

Ubrzo sam se pribrao i iskoristio prilikukoju više nikad neæu imati: gledati Velebit izhelikoptera.

Nakon petnaestak minuta sletjeli smo uzraènu luku u Zadru. Tamo je veæ èekalo sani-tetsko vozilo. Dalje nije zanimljivo. Pregled,prematanje, prijevoz u Opæu bolnicu u Zadru,pregled, snimanje rendgenom, pregled, stavlja-nje longete, pregled, slikanje...

Kako sam na kraju prošao, najbolje opisujurijeèi kirurga iz Opæe bolnice Zadar. Kad je

vidio rendgenske snimke i po ne znam koji putme cijeloga pregledao, zastao je, pogledao mepomalo s nevjericom i rekao: »Èovjeèe, znate livi kako ste sretno prošli?« I doista, sve je zavr-šilo s nekoliko šavova na glavi, razderotina ponogama i rukama te operacijom lijeve ruke uTraumatološkoj bolnici u Zagrebu.

PoukaMoj je posao pouèavati pa se ne mogu

oduprijeti navici da to i sad ne èinim.– Nikad, ama baš nikad, ne zanemarite te-

meljna pravila ponašanja u planini. Naæi æeteih na poèetku svakoga planinarskog vodièaili priruènika. Bez obzira koliko ste iskusni,opremljeni, koliko se osjeæate sigurnim i ukako ste dobrom fizièkom i psihièkom sta-nju, neka vam planinarska pravila budu za-povijedi koje æete poštovati bez pogovora.

– Na žalost, s 58 godina niste više tako spret-ni, brzi ni stabilni kao s 25. Makar vam seèini da još uvijek sve možete i da za vas nevrijede biološki zakoni, to jednostavno nijetako. Kršenje bioloških zakona redovito sevrlo skupo i nemilosrdno kažnjava. I kolikogod to bilo teško, nema vam druge negorazumom nadvladati srce i pomiriti se sasvojim godinama.

– Opremite se kako treba. Kamo sreæe danikad ne zatrebate apoteku iz naprtnjaèe.

Ali, zatreba li vam ikad, mno-go toga u vašem buduæem ži-votu može ovisiti o sadržaju terelativno male torbice. Pone-site i naizgled nevažne sitnice:špagu, termofoliju, šibice, svi-jeæu, plastiène vreæice i ostale»sitnice« (podsjetnik æete naæiu planinarskim vodièima).– Unaprijed se pripremite zaput. Prouèite zemljovide, pla-ninarske vodièe i drugu dostu-pnu literaturu da znate toènogdje se nalazite u sluèaju ne-zgode. Ponesite popis važnihtelefonskih brojeva. Ponesitezemljovide i objasnite planputa suputnicima, pa i onimakoji ne idu s vama.

354

Prvi (i nadam se zadnji) put razgledam Velebit bez truda i znoja

JAS

MIN

KA

GR

UN

DLE

R

– Ako se dogodi nesreæa, tada bez pogovoraslušajte što vam kažu èlanovi Hrvatske gor-ske službe spašavanja. Vjerujte mi da nemaboljih, pametnijih, požrtvovnijih i sposob-nijih ljudi koje æete zaželjeti vidjeti u timtrenutcima.

ZakljuèakTreba li zbog takve nezgode prestati plani-

nariti? Naravno da ne. Neusporedivo više ljudiumire u krevetu nego u plani-nama pa ipak nikomu ne padana pamet izbjegavati krevet.No, obvezno treba imati naumu da se na svog anðela èu-vara ne treba baš previše oslo-niti (i oni znaju izgubiti strp-ljenje) i da se o vlastitoj sigur-nosti ipak trebamo skrbiti po-najprije sami.

ZahvaleOvo je najteži dio pisanja

ove prièe. Rijeèima jednostav-no nije moguæe izraziti onošto bih želio reæi svima koji suu njoj sudjelovali. I što god bihnapisao bila bi tek blijedasjena onog što osjeæam.

Hvala Hrvatskoj gorskojslužbi spašavanja – Stanici

Zadar i posebice po-žrtvovnim ljudima kojisu me s nepristupaènevelebitske vrleti spus-tili u sigurnost.

Hvala i svim osta-lima koji su mi na bilokoji naèin pomogli, su-osjeæali sa mnom ihrabrili me. Neka mioproste što zbog stra-ha da koga ne izosta-vim ne navodim nikogposebno.

Hvala i Velebitušto me poštedio.

Post scriptumI još nešto. Možda niste roðeni pod sret-

nom zvijezdom kao ja. Možda neæete slomitisamo ruku i zaraditi nekoliko šavova. Moždanemate suprugu lijeènicu koja æe biti kraj vas.Možda na mjestu nezgode neæe biti moguæerazgovarati mobilnim telefonom. Možda æehelikopter biti zauzet. Možda... I zato molimvas – kad u gorju držite kameru ili fotoaparat isnimate – ne mièite se. Ni jedan jedini korak!

355

U helikopteru pred polijetanje – znojni ali zadovoljni spasioci

JAS

MIN

KA

GR

UN

DLE

R

Dalje je bilo lako

JAS

MIN

KA

GR

UN

DLE

R

Uèlanku »Do you speak planinarski?« ubroju 12/2005 prikazao sam izmeðu os-talog i knjigu Španjolca Matiasa Gome-za »Forgotten Beauty«, svojevrstan planinarskivodiè po BiH, u kojem autor vrlo dobro obraðujepristupe na sve dvotisuæake u BiH (»...i drugeodabrane avanture«). Zadovoljstvo mi je ovdjeobjelodaniti da je ta knjiga izašla i u prijevodu»na naški«, kako to vole reæi naši susjedi (Zabo-ravljena ljepota, Buybook, Sarajevo, 2005.).

I dok sam se tada teoretski bavio ovom knji-gom, nedavno mi se iznenada otvorila moguæ-nost da je provjerim i praktièki. Ne namjeravampisati o netoènostima i neupuæenosti autora(koje su se ubrzo i èesto pokazivale), veæ upozo-riti na jedan zanimljiv, originalan pokušaj naput-ka za pristup vrlo konkretnom mjestu. Rekoh daneæu napisati da baš i ne bi uspjela doslovnaprimjena Matiasovih naputaka, ali pothvat jeuspio. No, idemo redom.

Mjesto radnje Vranica, zadatak: doæi naProkoško jezero. Do Fojnice nema poteškoæa pai kroz Fojnicu dalje 5 km na zapad do »raskrižjana kojem se put razdvaja u tri pravca«. A potomvodiè u ruke da vidimo kako dalje. Kaže: imamakadamska cesta i tom cestom dugom 16 – 17km treba više od sata vožnje. Odlièno: sada barslutimo kakva je to cesta. Valjda æemo proæinašim niskim autiæem, premda pomislih da jeautor vodièa možda to ipak obilazio u malo pri-kladnijem terencu. Kreæemo, dakle, od krajaasfalta u nekom neimenovanom mjestu (Jezer-nica!), a potom na krajnji desni od tri puta. Tri?Ima samo dva, ali i to nije problem jer na zidunelijepo piše »Prokoško jezero – 17 KM« (akomisle na Konvertibilne Marke onda je to dostajeftino za cijelo jezero!).

I sad slijedi ono što me u Matiasovomvodièu zaintrigiralo i što nisam vidio u našimvodièima, a jako bi dobro došlo po silnimšumskim cestama koje se svako toliko pojavljujuna svim planinama i vode na sve strane. Evouputa: 1 km – lijevo; 1,5 km – lijevo; 2,5 km –lijevo; 7,75 km – desno; 10,5 km – lijevo; 13 km– lijevo na prijevoju. Stavljam privremeni brojaèkilometara na nulu i vozim polako, a na svakomraskrižju Matias kaže treba li iæi lijevo, desno ilisamo ravno. Jedina je nevolja što na 7 i neštotreba lijevo jer desno odlazi neka druga (bolja)cesta, a na 13. km nema nikakva križanja – prije-voj je na 15 km. No, pustimo probleme.

Zar ideja nije odlièna!? Nemamo svi uvijekpri ruci dobru kartu podruèja kojim se kreæemo,a kao što je spomenuto, mreža zbunjujuæih novihputova gotovo sigurno nije ažurna na karti. Aovako – bez karata, GPS-a i navigacijskih susta-va sve funkcionira. Itekako funkcionira! Èini mi

356

IDEJA ZA PISCE VODIÈAIDEJA ZA PISCE VODIÈA

Po Bosni i Hercegovini –tragom jednog Španjolca

Branko Meštriæ, Zagreb

Prokoško jezero – nestvarna ljepota

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

se jedino da ja i Matias nismo uskladili našebrojaèe kilometara ili je naš španjolski prijateljodliènu ideju malo olako i netoèno odradio.Ipak, odlièna je to ideja, a ako idete na Prokoškojezero, a idite (vrijedi svake rupe na cesti i sva-kog udarca kamena u pod auta), iskoristite mojutablicu jer je ona toènija i pouzdanija.

A cesta? Nije to nešto posebno, ali nije niloše. Vozite polako i spretno i stiæi æete sigurno.Zapravo je najgori dio u samome selu kad sespuštate prema jezeru. A to i ne morate, akovam nije nužno parkirati i zanoæiti na samojobali.

Evo sad nekoliko rijeèi i o Prokoškom jezeruna Vranici. To jezero ledenjaèkog podrijetlazapanjujuæe ljepote okruženo je još fascinant-nijim pastirskim kolibama, od kojih su još mnogeautentiène i u punoj funkciji. Brojna stada izaðus proljeæem na ove stanove i mekeæu predveèeru torovima, a danju su sve padine ukrašene bije-lim samohodnim kuglicama vune. Kako su mno-ge kolibe autentiène, oèito je da su poneke i onodrugo, dakle tipiène vikendice, neke i za iznaj-mljivanje. No, sve u svemu, vidik na jezero s vidi-kovca je èaroban i gotovo nestvaran, a nijednafotografija ni otprilike ne doèarava kako tostvarno izgleda.

Jezero je na 1670 m nadmorske visine, dugoje oko 400, a široko 170 m, dok mu dubina idedo 10 m. Biološki je poznato kao stanište endem-skog vodozemca Rajzerova vodenjaka (Triturusalpestris reiseri). Neprilika je što je netko nado-budan naselio u jezero kalifornijsku pastrvu, paje opstanak vodenjaka doveden u pitanje. Dobravijest je da je koncem 2005. jezero konaènoproglašeno spomenikom prirode.

Smještaj je moguæ u spomenutim neautenti-ènim kolibama, a mnogi, neki oèito i neplaninari,utabore se na samoj obali.

A planinarenje? Blage padine Vranicenaprosto mame na hodnju. Možete naprostolutati po bilo kojoj padini za stadima, jer je svepuno staza, poæi uz bilo koji od brojnih potoka ineæe manjkati vidika i doživljaja. »Klasièni« suusponi s Prokoškog jezera na èak tri dvotisuæaka,a dva udaljenija se bez teškoæa dohvaæaju za dva,dva i pol sata lagana uspona. Loèika (2106 m) jejužno od jezera, a Krstac (2069 m) i Nadkrstac(2110 m) zapadno. Markaciju æete naæi ako

krenete cestom zapadnom obalom jezera (iz»kampa«) kod temelja novog planinarskog doma.Uspinje se lagano desno dolinom potoka i zaistaje dosta propala.

Valja ovdje pripomenuti da su staze što ih jeMatias Gomez prehodao i dao u svojoj knjizinjegova umotvorina i tek je nakon nepotrebnogoštrog uspona (krenuo je iz samog sela) naišaona markacije. Dakle, valja se spustiti na za-padnu obalu jezera i tamo potražiti prvumarkaciju.

357

Kuæe nadomak Prokoškog jezera

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

PRIMJER DALJINARA ZAPRILAZ PROKOŠKOM JEZERUkm napomena0 Jezernica asfalt0,3 lijevo (ne asfaltom)1,0 lijevo (ne asfaltom)1,5 lijevo2,4 lijevo – ugljenica4,3 desno – vodocrpilište5,4 slap6,0 kuæa Jezernica6,7 ravno – dvije ceste7,4 lijevo (bolja cesta ode desno)10,3 lijevo11,6 šumarsko izletište14,7 desno – lijevo osamljene kuæe15,6 vidikovac16,1 lijevo na jezero

358

Nije tomu tako davno da sam poèeo pisati za»Hrvatski planinar«. Tijekom postupka objave èlana-ka, susretao sam se i još se susreæem s nekim nedo-umicama i preprekama. Zato sam odluèio napisatiovaj èlanak da se vidi koji konkretni problemi nakonkretnom primjeru mogu muèiti jednog autoraèlanaka koji piše za HP, ali i to kako se oni mogusvesti na najmanju moguæu mjeru. Nadam se da æe uzovaj èlanak i urednik ukratko iznijeti probleme skojima se on i uredništvo susreæu i time nadopunitisliku posla zvanog objavljivanje èlanka iako to piše nainternetskoj stranici HPS-a. Imajuæi u vidu problemete unaprijed znajuæi pravila i zahtjeve, bilo bi lakše nesamo autorima èlanaka pisati, veæ i uredniku i uredni-štvu ureðivati i objavljivati. Najviše koristi bi imao HPšto i je zajednièki cilj.

U HP, 7-8, 2006. na str. 98 objavljena su dva mojaèlanka. Jedan je objavljen ne pod originalnim naslo-vom »Tendencija«, veæ pod urednièkim »Traumatiènona Kleku«, a drugi ne pod originalnim naslovom»Tendencija, isto, ali drukèije«, veæ pod urednièkim»Isto, ali drugaèije (Zašto sam napisao ono što steproèitali na prethodnoj stranici«. Iz prvog èlankaizostavljen je citat o natuknici tendencija iz Klaiæevogrjeènika stranih rijeèi. Citat znaèenja rijeèi tendencijabio je podnaslov i time sastavni dio èlanka. Iz drugogaèlanka izbaèena je reèenica: »Jer, poslovica kaže, daje glup samo onaj èovjek koji se drži istih naèela,odnosno istih stajališta èak i onda kada se okolnostipromijene.«. Nisam ni obaviješten o toj promjeni, nitipitan dozvoljavam li da se takav èlanak objavi podmojim imenom.

U prvom èlanku, naslov »Tendencija« (koji jepreimenovan u »Traumatièno na Kleku«) trebao jeupozoravati na dvije suprotne težnje, sklonosti,namjere, svrhe, struje prema neèemu, misli koje seprovode kroz èlanak, na dva suprotna nagnuæa, cilja,smjera, stremljenja i pravca kojima se kreæe razvitakneke pojave. U ovom sluèaju to je s jedne stranepoveæavanje komfora u planinarskim objektima, a sdruge strane smjernica ljudi koji žele zaštititi prirodu,u suglasnosti s Meðunarodnim planinarskim savezom(UIAA): smanjivanje komfora u kuæama visinskogpodruèja i time odvraæanje posjetitelja od dužegboravka. Dakle, da ne pišem težnje, sklonosti, nagnu-æa, cilja, namjere, smjera, stremljenja, svrhe, strujeprema neèemu, misli koje se provodi kroz èlanak ipravac kojim se kreæe razvitak neke pojave napisaosam stranu rijeè tendencija koja sva ta znaèenja ima u

sebi. Nisam od onih koji vole strane rijeèi u hrvatskomjeziku, ali ponekad kada sva znaèenja neke stranerijeèi podupiru tekst, može se napraviti iznimka.

Objasnivši zašto je trebao ostati naslov »Tenden-cija«, razvidno je da naslov »Traumatièno na Kleku«nema veze sa sadržajem èlanka (ni »Traumatièno«, ni»Klek«), jer je umjesto Kleka to mogao biti Putalj,Bijele stijene, Crnopac, Kaptolska lugarnica, Zavižanitd. itd.

U mom drugom èlanku pri urednièkoj promjeninaslova napisana je rijeè »drugaèije« iako sam u origi-nalnom naslovu tu rijeè napisao drukèije. To ne moguprihvatiti jer je rijeè »drukèije« preporuèljivije pisatiod rijeèi drugaèije, makar po Londoncu (S. Babiæ, B.Finka i M. Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga,Zagreb, 1990., pretisak izdanja iz 1971.). Uostalom,ako su dvije rijeèi jednakovrijedni sinonimi, tada trebaostaviti autorov izbor, ako ni zbog nièeg drugog ondazbog pristojnosti jer autor nije pogriješio.

A poslovici da je glup onaj èovjek koji se drži istihnaèela, odnosno istih stajališta èak i onda kada seokolnosti promijene namjeravao sam suprotstavitiuvjerenju da se kod nas još uvijek cijeni kada netkostalno ima isto mišljenje, stajalište. Hvali ga se kakoje postojan i tome slièno. Mislim da nam je to ostalojoš iz dana socrealizma gdje su tako opisivali svojejunake. No, gledajuæi zdravorazumski, promijenitimišljenje nakon što èovjek spozna više novih stvari idogaðaja oko sebe sasvim je normalan slijed. Istotako, ako su se okolnosti u kojima sagledavamo stvarii dogaðaje promijenile, bilo bi logièno da i èovjek kojito sagledava promijeni svoje mišljenje. To je samoznak èovjekove inteligencije. Po mojoj prosudbi, ta jeposlovica trebala potaknuti ljude da promisle o svojimstajalištima i da ih ako je nužno promijene bez ne-ugodnog osjeæaja da nije dobro mijenjati mišljenje, štoje bila jedna od temeljnih namjera èlanka.

Odmah mi je bilo jasno da je lektura u najmanjuruku problematièna. Pogledao sam tko su lektori. Naprvom mjestu piše ime Željka Poljaka. Koliko je menipoznato, Željko Poljak je lijeènièke struke. Mislim si,da neki nestruènjak lijeèi ljude ovaj bi ga lijeènik spravom nazvao nadrilijeènikom. Znaèi da i ja našeglijeènika koji lektorira bez potrebne struène sprememogu slobodno zvati nadrilektorom. Jesu li i gospodaRadovan Milèiæ i Goran Gabriæ takoðer nadrilektori?Ili su sva trojica samo korektori, a lektora nije ni bilo.Tko je zapravo loše lektorirao tu jednu rijeè odukupno jedne rijeèi koja je lektoriranjem ispravljena

MUKE PO AUTORU ÈLANAKA U »HRVATSKOM PLANINARU«

359

– u oba èlanka? Tko je mijenjao naslove tako da neodražavaju pravu sliku teksta, struènjak ili nadri-struènjak?

Duboko sam svjestan da neki èlanak može i nemora biti objavljen i da je to slobodna volja urednika,odnosno uredništva koji to ne moraju èak ni objasniti.Druga je stvar ako netko neki èlanak promijeni,makar samo jedno slovo, to zapravo više nije origi-nalni èlanak. Tada mora postojati konaèan pristanakautora na objavu izmijenjenog èlanka (autorizacijaèlanka). Jednim velikim dijelom moj je problemriješen upravo tako i to u dogovoru s glavnim ured-nikom. Urednik mi uredno pošalje ureðeni èlanakprije objave na autorizaciju.

I onda se javi novi problem. Urednik ili lektorizbaci koju reèenicu, sliku ili slièno da skrati èlanak,da èlanak fizièki stane u èasopis. Ako ne pristanem nakraæenje èlanka, urednik neæe moæi objaviti èlanak jerfizièki nema mjesta. Ja ne bih želio komplicirati (ured-nik treba naæi èlanak i to odreðene velièine, tj. èlanakkoji bi bio objavljen umjesto moga), ali ni objavitinešto što nije posve moje. U toj nedoumici dolazi dokompromisa. Ja zamolim urednika da ono što menajviše smeta ispravi, a ono što me manje smeta daostavi po svome. Što æe biti jednog dana kada neæemomoæi postiæi kompromis? U svakom sluèaju, kvalitet-nija lektura sigurno bi umanjila ovaj problem.

Hrvoje Zrnèiæ

Vrijedni zagrebaèki planinar Hrvoje Zrnèiæ otvo-rio je veæ u našem èasopisu nekoliko dobrih polemiè-kih tema, a nedavno je uredništvu poslao pismo sprimjedbama na ureðivanje i lektoriranje svojih èla-naka za »Hrvatski planinar«. Premda veæinu èitateljaposebno ne zanima kako se priprema, ureðuje i lekto-rira èasopis kakav je naš (to zapravo i nije tipiènoplaninarska tema), Zrnèiæevo pismo potaknulo nas jeda pojasnimo što i kako radi uredništvo HP, jer bi tosvim suradnicima èasopisa moglo biti korisno i zani-mljivo. Opširnije upute o tome kako se priprema HPi kako pripremiti svoj èlanak objavljene su na web-stranici www.plsavez.hr/HP.

Kljuè je razumijevanja kako nastaje bilo kojièasopis ili knjiga u prihvaæanju èinjenice da je to serij-ski timski rad autora, urednika, lektora, korektora,grafièkih djelatnika, tiskarskih radnika (pa i èitatelja).Njihov proizvod je toèno onakav kakvim ga svi onizajedno uspiju napraviti – dakle, nije stvar samo auto-rova, niti samo urednikova. U tom postupku piscipišu, urednici ureðuju, lektori lektoriraju, grafièkipripremaši rade grafièku pripremu, tiskarski djelatnicitiskaju, a èitatelji èitaju. Nevolje mogu nastati kadnetko u tom postupku ne napravi dobro svoj dio poslaili kad se ti poslovi izmiješaju – kad se tiskarski djelat-nik uplete u poslove grafièkog dizajnera, grafièkidizajner u poslove lektora ili autor u posao urednika.Nevolje nastaju i kad sudionici u tom postupku nedopuštaju drugima da obave svoj dio timskog posla;autori urednicima, urednici lektorima i slièno.

Za razliku od mnogih drugih poslova, ne postojitoèan i objektivan pokazatelj koliko neki urednik radidobro, tim više što mnogima nije jasno što on zapravotreba raditi. Neki su skloni misliti da urednici postoje

samo zato da rukopise razvrstaju na one za tiskaru ina one za »urednièki koš«, nemajuæi mnogo razumije-vanja za pravila koja moraju postojati u ureðivanjusvake publikacije. Kako se i iz samog imena možerazabrati, zadaæa urednika je da ureðuje èlanke i èaso-pis u cjelini. Da im je zadaæa samo da izabiru èlanke,ta bi se funkcija zvala »glavni i odgovorni izbornik«.No, èak i za nogometne izbornike, u èiji se posao sviodlièno razumiju, valjda nitko ne misli da im je zada-tak samo probrati 11 najboljih igraèa, veæ im je glavnizadatak uigrati i maksimalno iskoristiti njihov poten-cijal da bi se stvorila pobjednièka momèad.

Evo konkretnih pojašnjenja što je uèinjeno naZrnèiæevim tekstovima. Naslov »Tendencija« i prateæerjeènièko objašnjenje te rijeèi zamijenjeno je jer senaslov uredništvu èinio preopæenitim i nejasnim zaono o èemu se u èlanku govori. Prihvaæam opasku danovi naslov možda nije najsretnije riješen, no bio je u

ODGOVOR UREDNIKA: STVARANJE ÈASOPISA JE TIMSKI POSAO

360

duhu sadržaja o kojem se dalje piše (možda bi boljebilo: »Treba li ureðivati planinarske domove« ili ne-kako slièno, no takav naslov djelovao bi pomalo do-sadno). Navoðenje uzreèice da je »glup onaj èovjekkoji se drži istih naèela, odnosno istih stajališta èak ionda kada se okolnosti promijene«, a u kontekstuprièe o planinarima koji ureðuju planinarske domoveiako bi prema preporukama UIAA trebalo smanjivatikomfor domova smještenih u visinskim predjelima,mogla bi se shvatiti uvredljivim (tj. da su ti marljiviplaninari glupi), premda to sigurno nije bila namjeraautora èlanka. Buduæi da ta opaska nije važna zapoantu èlanka, pri redakturi je izostavljena, èime nijeporemeæena poanta niti narušena kvaliteta èlanka.

Izbor rijeèi »drugaèije« umjesto »drukèije« jedinaje primjedba koja se odnosi na jeziènu lekturu. Pozna-ta je javna polemika o tome koji pravopis je »ispra-van«, no ovdje æemo samo reæi da se, prema internomdogovoru, HP lektorira prema Aniæevom rjeèniku.Bilo bi neozbiljno da je pola èasopisa napisano biloprema jednom, a pola prema drugom pravopisu.Štoviše, prilika je da pohvalimo lektore i korektore kojisvoj posao obavljaju samozatajno, volonterski i izra-zito kvalitetno iz broja u broj jer rijetko koji èasopisprolazi tako temeljitu lekturu kao »Hrvatski planinar«.

Naime, nakon urednièkih dorada (redakture), èlankelektorski doraðuju prof. dr. Željko Poljak (a dr. Poljakje osim medicine studirao i kroatistiku) i za njim èlanuredništva Robert Smolec. Lektoriranje se od prošlegodine obavlja raèunalno, pri èemu lektori oznaèavajusve svoje intervencije pa se može pratiti tko je što na-pravio. Zatim se izraðuje radna verzija èasopisa uPDF formatu koju urednik šalje e-mailom èlanovimaUrednièkog odbora i suradnicima tjedan dana prijezakljuèenja broja. Èasopis prije tiska svaki put pažljivoproèitaju i vrlo temeljito korigiraju Radovan Milèiæ iGoran Gabriæ, a i ostali koji uoèe pogreške mogu upo-zoriti na to prije zakljuèenja broja.

Istina je da planinari koji lektoriraju i korigirajuHP nisu profesionalni lektori, ali ni veæina suradnikaHP nisu profesionalni književnici ili novinari, niti suautori fotografija koje se objavljuju profesionalni foto-grafi, a èasopis unatoè tome obiluje kvalitetnim tek-stovima i atraktivnim fotografijama. Nitko, meðutim,ne bi autore èlanaka nazvao nadriautorima ili autorefotografija nadrifotografima, pa je nazivanje osobakoje lektoriraju i korigiraju HP nadrilektorima i njiho-vo poimenièno prozivanje u najmanju ruku nekorekt-no prema vrijednim planinarima koji se vrlo dobrorazumiju u pravila sintakse, gramatike i pravopisa,premda za to nisu fakultetski obuèavani (i to svojeznanje nesebièno daruju èasopisu).

Postoje dvije vrste autora: jedni su nesretni kadse u njihovu tekstu nešto mijenja, a drugi su zahvalniza svako poboljšanje. U poèetku sam i ja znao biti ne-sretan zbog svakog lektorskog zahvata u èlancima kojesam pisao za razne èasopise, a sada sam najnesretnijikada se moj èlanak objavi bez ikakve urednièke dora-de i bez lekture jer je to znak da urednici i lektori nisunapravili svoj posao. Možda sam, doduše, dosad imaosreæe da su mi urednici i lektori uvijek poboljšali tekst,uèinili ga èitkijim i jasnijim, no èini mi se da je to za-pravo više stvar autorskog stava. Unatoè tome štoprof. Poljak ima polustoljetno urednièko i lektorskoiskustvo, zahvalan mi je ako mu predložim neko po-boljšanje. I moji èlanci za HP prolaze dorade bar èeti-riju èlanova Urednièkog odbora, a znajuæi da æe vješ-tiji od mene doraðivati tekstove koje napišem, lakšese posveæujem pisanju.

Ako postoji neki problem u pripremi èasopisa zatisak, jasno je da bi ga trebalo rješavati zajednièki, tj.timski. U cilju dobre suradnje bilo bi dobro sa svakimautorom razjašnjavati svaku doradu prije tiska, no tojednostavno nije izvedivo jer za èasopis HP svi autori,urednik, lektori i korektori rade u slobodno vrijeme.

Radi provjere doraðujemo li èlanke uzaludno ipogrešno, nekoliko sam puta izveo jednostavan pokus:dao sam neupuæenim èitateljima tri grafièki identiène

361

Dana 3. lipnja, od posljedica teškeprometne nesreæe, preminuo je istaknutihrvatski planinar i gorski spašavatelj,Joško Božiæ. Joško je bio gorski spašava-telj svjetske razine iza kojeg stoje i živestotine spašenih života. Sudjelovanjem ubrojnim alpinistièkim ekspedicijama, pe-njanjem stotina alpinistièkih smjerova tesvesrdnim širenjem steèenog znanja meðunovim naraštajima, Joško je svoje imezauvijek uklesao meðu najbolje hrvatskealpiniste.

Iako je svoju sportsku karijeru zapoèeo boksom(juniorski prvak Hrvatske) i taekw