2
Nova epizoda serije „Zaboravljeni umovi srbije" posvećena je Ljubomiru Stojanoviću našem znamenitom naučniku, filologu i izdavaču starih srpskih spomenika, profesoru Velike škole, akademiku i političaru. Ljuba Stojanović sasvim je osobita ličnost u istoriji srpske nauke i kulture. Čovek koji pripada plejadi onih stvaralaca s kraja 19. i početkom 20.veka, bez čijih bi radova na jeziku, staroj književnosti i istoriji, današnjica sasvim drugačije izgledala. Njegova intelektualna i radna snaga bila je izuzetno velika a njegovi sakupljački poslovi, pribavljanje i objavljivanje građe za poznavanje srpske nacionalne istorije, vođeni snažnim patriotskim pobudama, zapravo su jedna vrsta svesnog žrtvovanja, za koje su sposobni samo izuzetno retki pojedinci. Ljuba Stojanović je smatran u toku svoje političke karijere za najmoralnijeg srpskog političara i izuzetno poštenog i principijelnog čoveka. Posle završene Velike škole, uz pomoć svog profesora Stojana Novakovića, nastavlja studije u inostranstvu u Beču kod Miklošića, u Petrogradu kod Jagića, u Lajpcigu kod Leskina, u Berlinu kod Šmita radeći uporedo i u bibliotekama u Moskvi, Kijevu, Petrogradu, Pragu. Tokom društvene karijere bio je profesor Druge Beogradske Gimnazije i akademski docent ruskog jezika na Velikoj školi. Bio je i narodni poslanik, zatim ministar prosvete i najzad predsednik vlade 1905 godine. Sa političkim istomišljenicima, protivnicima starih Pašićevih radikala, osniva stranku Samostalnih radikala i postaje njen predsednik. I zaista, sa takvim karakterom pored istinske čestitosti, vrednoće, požrtvovanja i rodoljublja, Stojanović nije dugo mogao ostati na čelu vlade. Na glavnom godišnjem skupu 1913. godine Akademija Nauka izabrala je Ljubomira Stojanovića za privremenog sekretara čiju je dužnost vršio do 1923. godine. Tokom svog plodnog naučnog rada priredio je 8 knjiga narodnih pesama sa preko 150.000 stihova, 7 tomova Vukove prepiske sa blizu 3.500 pisama na 6.375 strana, a s Perom Đorđevićem pripremio je i publikovao treće izdanje Srpskog rječnika. Izvrsno je preveo s nemačkog „Montenegro und die Montenegriner", a značajan prilog srpskoj istoriji svakako je i njegova izuzetna monografija o reformatoru našeg jezika „Život i rad Vuka Karadžića". Takođe, na Stojanovićevu inicijativu, Vukove pesme postaju nezaobilazno štivo u školama. Priredio je čuveno fotolitografsko izdanje „Miroslavljevog jevanđelja", najstarije sačuvane srpske knjige, s kraja 12. veka, koja je materijalnom pomoći Aleksandra Obrenovića štampana u 300 primeraka i poslata u svet najznačajnijim slavistima, filolozima i bibliotekama. Takođe, kao plod Stojanovićevog rada, u vremenu od 1902. do 1905. godine, izašle su i tri njegove knjige „Stari srpski natpisi i zapisi" koje predstavljaju nezaobilaznu građu u izučavanju književnog rada i kulturnih prilika u turskom periodu. Dugo vremena, počev od studentskih dana, Stojanović se interesovao za srednjevekovne tekstove objavljujući rukopise srpskih letopisa koje je posle čuvenog korpusa „Stari srpski zapisi i natpisi" zaokružio 1927 drugim korpusom pod nazivom „Stari srpski rodoslovi i letopisi".

Ljuba Stojanovic

Embed Size (px)

DESCRIPTION

текст за ''Заборављене умове Србије''

Citation preview

Nova epizoda serije Zaboravljeni umovi srbije" posveena je Ljubomiru Stojanoviu naem znamenitom nauniku, filologu i izdavau starih srpskih spomenika, profesoru Velike kole, akademiku i politiaru.Ljuba Stojanovi sasvim je osobita linost u istoriji srpske nauke i kulture. ovek koji pripada plejadi onih stvaralaca s kraja 19. i poetkom 20.veka, bez ijih bi radova na jeziku, staroj knjievnosti i istoriji, dananjica sasvim drugaije izgledala.Njegova intelektualna i radna snaga bila je izuzetno velika a njegovi sakupljaki poslovi, pribavljanje i objavljivanje grae za poznavanje srpske nacionalne istorije, voeni snanim patriotskim pobudama, zapravo su jedna vrsta svesnog rtvovanja, za koje su sposobni samo izuzetno retki pojedinci.Ljuba Stojanovi je smatran u toku svoje politike karijere za najmoralnijeg srpskog politiara i izuzetno potenog i principijelnog oveka.Posle zavrene Velike kole, uz pomo svog profesora Stojana Novakovia, nastavlja studije u inostranstvu u Beu kod Mikloia, u Petrogradu kod Jagia, u Lajpcigu kod Leskina, u Berlinu kod mita radei uporedo i u bibliotekama u Moskvi, Kijevu, Petrogradu, Pragu.Tokom drutvene karijere bio je profesor Druge Beogradske Gimnazije i akademski docent ruskog jezika na Velikoj koli. Bio je i narodni poslanik, zatim ministar prosvete i najzad predsednik vlade 1905 godine. Sa politikim istomiljenicima, protivnicima starih Paievih radikala, osniva stranku Samostalnih radikala i postaje njen predsednik.I zaista, sa takvim karakterom pored istinske estitosti, vrednoe, portvovanja i rodoljublja, Stojanovi nije dugo mogao ostati na elu vlade. Na glavnom godinjem skupu 1913. godine Akademija Nauka izabrala je Ljubomira Stojanovia za privremenog sekretara iju je dunost vrio do 1923. godine.Tokom svog plodnog naunog rada priredio je 8 knjiga narodnih pesama sa preko 150.000 stihova, 7 tomova Vukove prepiske sa blizu 3.500 pisama na 6.375 strana, a s Perom oreviem pripremio je i publikovao tree izdanje Srpskog rjenika.Izvrsno je preveo s nemakog Montenegro und die Montenegriner", a znaajan prilog srpskoj istoriji svakako je i njegova izuzetna monografija o reformatoru naeg jezika ivot i rad Vuka Karadia". Takoe, na Stojanovievu inicijativu, Vukove pesme postaju nezaobilazno tivo u kolama.Priredio je uveno fotolitografsko izdanje Miroslavljevog jevanelja", najstarije sauvane srpske knjige, s kraja 12. veka, koja je materijalnom pomoi Aleksandra Obrenovia tampana u 300 primeraka i poslata u svet najznaajnijim slavistima, filolozima i bibliotekama.Takoe, kao plod Stojanovievog rada, u vremenu od 1902. do 1905. godine, izale su i tri njegove knjige Stari srpski natpisi i zapisi" koje predstavljaju nezaobilaznu grau u izuavanju knjievnog rada i kulturnih prilika u turskom periodu.Dugo vremena, poev od studentskih dana, Stojanovi se interesovao za srednjevekovne tekstove objavljujui rukopise srpskih letopisa koje je posle uvenog korpusa Stari srpski zapisi i natpisi" zaokruio 1927 drugim korpusom pod nazivom Stari srpski rodoslovi i letopisi".Od izuzetnog znaaja za istoriju srpskog narodnog jezika svakako je i Stojanoviev trei korpus Stare srpske povelje i pisma" u kome su saopteni irilski dokumenti Dubrovakog arhiva od kraja sedmog do sredine esnaestog veka.Ljuba Stojanovi ima izuzetno mesto u istoriji srpskog drutva. Njegovo moralno dranje u javnosti, odgovaran ivotni put i nauna karijera, slue kao dobar primer dananjem drutvu u jasno vidljivoj krizi morala identiteta i cilja nacionalno drutvenog ureenja.Epizoda posveena pominjanom Stojanoviu, anrovski se moe posmatrati kao satira sa elementima komedije u duhu istaknutih Nuievih dramskih zapleta, uz neizbenu traginost zaborava koji je povezujui faktor svih epizoda serije.Ljubu Stojanovia tumai Ljubomir Bandovi, naratora Milana Grola igra Sran Ivanovi, u ostalim ulogama su: eljko Mitrovi, Neboja Dugali, Branka Puji, Iva trlji, Andrej epetkovski, Biljana Luki i ostali.