StarohnrcSka prcsvjeta UDK: 94(497.5)'09/L0'III. serija - svezak 4L/20L4. 904(497.5)"09/L0'

Izvorni znanstveni dlanak / Original scientific paper

Maja PETRINEC O pojedinim predmetimaMuzej hrvatskih arheoroikih;i:f;l:: bizantt k" p rove n ij e n cije n a

_ , - ..,-^:::i'":T^::I istodnoj obali JadranamaJa.petrinec@mhas-splrt.hr

About some Objects of ByzantineProvenance on the Eastern Adriatic Coast

(J radu se razmatraiu pojedini arheoloiki nalazi (reliloijarni i pekto-ralni lviZevi, nauinice, ogrlice, aplike i priuiesci) bizantske provenijenci-je kaji pripadaju razdoblju 10. i l1 . stolieta. Na osnovi analize nsvedenihnalaza pokuiava se odrediti poloZai Hrvatske i susiednihjoj istoinoia-dranskih sklavinija u odnosu na prostor kojiie D. Obolenslty oznaiio knoByzantine C ommonw e al th.

Kljudne frjeli: Bizant, istoinq obala Jadrana, pektoralni i relikviiarnilcriievi, nakit, Hrvatska, istoinoi adranske sklavinii e

64)

Uvod

Nazodnost Bizanta na istodnoj jadranskoj obalimoguie je kontinuirano pratiti tijekom vi5e stoljeia.Ona zapodinje bizantsko-ostrogotskim ratom u 6.stolje6u i, s manjim ili ve6im intenzitetom, traje svedo 12. stolje6a i smrti cara Emanuela Komnena kojije zadnji uspio ostvariti znadajnlji utjecaj na dana5-nje hwatske prostore. Mogao bi se navesti poprili-dan broj radova kojirazmatraju ulogu Bizanta u po-litidkim gibanjima i ostalim povijesnim zbivanjimana na5em podrudju te ukazuju na bizantski utjecajna hrvatsko druSwot. Kada je u pitanju graditeljskaba5tina i likovni izrldaj u okviru povijesno-umjet-nidke znanosti, vei je dugo prisutan pojam adriobi-zantinizam koji je, u odnosu na prvotni Dyggveovprijedlog, wemenski pro5iren i na mlada razdobljasrednj e ga vij eka2. Znalajnlji utj ecaj Bizanta prepo -znat je u pojedinim tipovima ranosrednjovjekovnihsakralnih objekata; on se odraZava u pojavi skupinecrkava s upisanim transeptom i kupolom, a napo-se u formiranju jednobrodnog juZnodalmatinskogkupolnog tipa razvijenog u drugoj polovini 11. sto-ljeia na prostoru od Omi5a do Boke kotorske3. Naspecifidan karakter kulture i umjetnosti juZnodal-

1 I. GOLDSTEIN, Bizant na Jadranu od Justinijana I.do Bazilija I. Zagreb, 1992.

- L GOLDSTEIN, Hrvati,

hrvatske zemlje i Bizant, Zagreb,2003. -

M. ANiIe,Imperij na zalasku. Nestanak bizantske vlasti na istod-noj obali Jadrana u 9. stolje6u, Radovi Zavoda za po-vijesne znanosti HAZU u Zadru 43, Zadar, 1999, str.l-20.

- Z. JANEKOVId ROfrAeR, O utjecaju bizant-

ske kulture u renesansnom Dubrovniku i Dalmaciji,Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akade-mije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku 44, Dubrov-nik, 2006, str. l-24.

'? E. DYGGYE, History of Salonitan Christianity. Oslo,1951.

- M. PRELOG, ,,Me

Pregled i vremensko opredjeljivanje nalazaPektoralni i relikvijarni kriievi

Bizantski brondani pektoralni i relikvijarni kri-Levi s urezanim ili reljefnim ukrasom masovno sezapodinju proizvoditi u postikonoklastidkom razdo-blju, a njihov nastanak i Sirenje vezuju se tz lzv.makedonsku rekonkvistu kada mnoga znadajnasveti5ta dolaze pod bizantsku kontrolu8. Najdeiiesvjedode o privatnom kr5ianskom Stovanju, odno-sno rijed je o predmetima osobne poboZnosti. Proi-zvodeni su u velikim radionicama Konstantinopola,Jeruzalema i Soluna odakle se distribuiraju dalje.Enkolpiji su povezani s praksom hododa5ia, a imalisu i apotropejsku namjenu jer se vjerovalo da po-sjedovanje enkolpija s ostatcima Svetog KriZa ilisve6enidkim relikvijama,,Stiti" njegova vlasnikae.Pojedini primjerci te5ko se izravno povezuju s odre-denim hododasnidkim centrima, ali o njihovoj upo-rabi tijekom srednjobizantskog razdoblja svjedodeSupljine za umetanje u obliku kriZa registriranene samo u poznatim sveti5tima, ved i u skromnimZupnim crkvamar0. Gubitak sveti5ta u kasnom 11.stolje6u korespondira s opadanjem proizvodnje kri-Zeva koji se kao obiteljska tradicija u uporabi za-drLavaju do 13. stoljeia. U potpunosti se prestajuproizvoditi u doba invaziie Seldhrkatt.

8 A. MUSIN, Byzantine Reliquary Crosses in the forma-tion of medieval christian Culture in Europe, u; Rome,Constantinople and Newly-C onverted- Europe, (ur. M.Salamon, M. Woloszyn, A. Musin, P. Spehar), Krakow- Leipzig - Rzesz6w - Warszawa, 2012, str..65, 70. S.Musin ukazuje i na pojedine primjerke kriZeva kojipripadaju mladem vremenu - 7., 8. i 9. stoljeiu, kadasu ,osim njih, popularni i relikvijari u obliku amuletnihkapsula (usp. A. MUSIN, Byzantine Reliquary Cro-sses, str. 62-69). Pojedini bizantski relikvijami kriZevipotjedu iz dobro datiranih grobnih cjelina 7. stolje6apoput nalaza iz Friedburga u Bavarskoj (usp. FriihesMittelalter Schumuck aus Bayern - ByzantinischeImport und siene Einfltisse, u'. Rom und Byzanz, Ar-chciologiscje Kostbarkeiten aus Bayern, (ur. L. Wam-ser, G. Zahlhaas), Miinchen,lggl, str. 182-183) te izkneZevskog groba Prvog Avarskog Kaganata u Ozori(usp. Ftirstengriiber aus Transdanubien (Westungam),u: Awaren in Europa, Schtitze eines asiatischen Reiter-volkes 6. - 8. Jh., Frankfurt - Main, 1985., str. 56-57'

e fI. ilIIIEXAP, Jluqna no6oxnoct ra noapyvjyOxpr.r4cxe apxlleflficxofluje y cneuy apxeonolux]lxHaJra3a oa XI .qo XIII sera, u: BusaumuicKu cqem HaBanxauy, (ur. E. Kpcrrlauonrh, Jb. Marcuruonuh, P'Paanh), rmura lo Eeorpa4, 2012,str. 218.

ro A. MUSIN, Byzantine Reliquary Crosses, str. 73'il A. MUSIN, Byzantine Reliquary Crosses, str' 73

Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenljenclje na istoinoj obali Jadrana

O popularnosti kriZeva svjedode i podatci izbizantskih javnih i privatnih spisa te manastirskihdokumenata u rasponu od 11. do 15. stolje6at2. Uprivatnom su posjedu podjednako i kod mu5karacai kod Zena te kod crkvenih i svjetovnih osoba. Je-dan od najstarijih dokumenata, koji spominje takvekriZeve, potjede iz 1142. godine. Rijed je o popisuinventara manastira Xylourgou na Atosu. Mana-stir je posjedovao tri enkolpija o kojima se donosei precizniji podatci; jedan je od bronce, drugi odposrebrene bronce, a tre6i od pozla6enog srebra sdekoracijom u emajlu i petljom ili landiiem zavje-Sanje ukra5enim dvjema perlama' Taj posljednjiu obliku je triptiha i sadrZava tri ulomka SvetogaKiLa, a manastiru ga je darovao kaluder imenomLazart3.Veoma zanimljive podatke donosi i typikonmanastira Theotokos Kosmosoteira u Beri u Trakijiiz 1152. godine. lzak Komnen, osnivad manastirai Sesti sin cara Alekseja Komnena, ovdje donosinaputke o uredenju svoga groba. Posebna odredbaodnosi se na njegov enkolpij s prikazom Bogoro-dice za koji izraLava Leljtt da ga prati u smrti kaoSto ga je pratio u Zivotu. Medutim, on ne traZi dase enkolpij pokopa s njim u grob, ve6 nalaZe da senajprije uloZi u poseban, unaprijed pripremljen sre-brni okvir koji se duvao u sakristiji, a potom posta-vi na sredinu nadgrobne plode kako bi bio svimavidljivla. Supljina za umetanje k'iLanalazrla se i nanadgrobnoj plodi otkrivenoj u seluAgios Germanosna Prespanskom jezeru s natpisom iz 993. godine,koji spominje najstarijeg brata i roditelje cara Sa-muilal5.

KriZevi o kojima je rijed veoma su brojno zastu-pljeni na grobljima slavenskih naroda koji primajuistodno kr5danstvo, a njihova brojnost na tim po-drudjima bitna je zatazumijevanje bizantskog mo-dela kristijanizacije Slavena koji je manje poznat

p M. PARANI, Byzantine Jewellery: The Evidence fromByzantine Legal Documents, u'. ,,Intelligible Beauty" ,British Museum Research Publication 178, (ur' Ch'Entwistle, N. Adams), London, 2010, str' 186-192'

13 M. PARANI, Byzantine Jewellery str' 187't4 M. PARANI, On the Personal Life of Objects in Medi-eval Byzantim,u: The Materiial and the ldeal' Essaysin Medieval Art and Archeologt in Honour of Jean-Michel Spieser, (ur. A. Cutler, A. Papaconstantinou),Leiden - Boston, 2007, str. 170-172. -N. P' SEVCEN-KO, The Tomb of Isaak Komnenos at Pherrai, ZfteGreek Orthodox Theological Review 29, Brooklyne,1984, str. 135-138.

rs A. MUSIN, Byzantine Reliquary Crosses, str' 73'

165l

66)

od latinskogl6. No oni ne ukazuju samo na dubinuvjerskog opredjeljenja, ve6 i na socijalni status vla-snika jer predstavljaju veliku dragocjenost. Uop6e,poklanjanje relikvijara nadajan je segment vanjskepolitike Bizantskog Carstva jo5 od 9. stoljeda, paih je u zapadnu Europu upravo na taj nadin i dos-pio najveii broj. Enkolpiji nadinjeni od plemenitihmetala mogli su imati i funkciju sveienidkih ili vla-darskih insignija. No, i brondani enkolpiji za sred-njovjekovnog su dovjeka imali veliku vrijednost teoznalavali njegov povlaSteni druStveni statusrT.

Premda se u zbirkama hrvatskih muzeja duvaveii broj kriLeva, ovdje u obzir uzimam samo onekojima je poznat arheolo5ki kontekst ili barem mje-sto pronalaska. Radi se o devet primjeraka, koji pri-padaju razliditim tipovima, a potjedu s Putalja iznadKa5tel Sudurcar8, LeLajila glavice u Devrskamare,s poloZaja uz crkvu sv. Jure u Tudepima20, s grobljauz crkvu sv. Marte u Bijaiima2r, groblja uz crkvuSv. KriZa u Ninu22, s Crkvine u Halapiiu u Bosni

'6 M. WOLOSZYN, Bizantyfski i laciriski model chry-stianizacji w Swietle danych archeologicznych - uwagidyskusyjne, u: In silvis, campis... et urbe. Sredniowi-eczny obrzqdek pogrzebowy na pograniczu polsko-ruskim, (ur. P. N. Kotowicz), Rzes6w - Sanok, 2010,str. l3-31.

-

M. WOLOSZYN, By Their FruitYou willrecognize them (Math. 7:15-20). The Byzantine andLatin Models of Cbristianisation of East-Central andEastern Europe in the Light of Archeolological Evi-dence - Discussion Remarks, Funeralia Lednickie 12,Poznafl, 2010, str. 163-1 83.

'7 Op5imije vidi: II. IXIIEXAP, Ilurlata no6oxnoc:r, str.218.

'8 T. BURIC, Arheolo5ki tragovi kasnobizantske epohena istodnoj obali Jadrana (Vladavina Emanuela I. Ko-mnena), Diadora 16-17,Zada4 1995, str. 368-369, sl.t-2.te T. BURIC, Arheolo5ki tragovi kasnobizantske epohe,str.372, sI.3.

20 S. BOZEK, Srednjovjekovno groblje kod crkve sv.Jurja u Tudepima, Makarsko primorje 2, Makarska,1995, str. 68, sl. 7-8.

- S. BOZEK - A. KUNAC, Dva

stoljeia arheologije na Makqrskom primorju, katalogizlolbe, (ur. S. BoZek), Makarska, 199g, str. 1g3. _ T.BURIC, Arheolo5ki tragovi kasnobizantske epohe, str.373, sl. 4.

'zl A. PITESA, Brondani kriZevi relikvijari _ enkolpioni,str. 339, tab. l.

-A. PITESA, Katalog nalaza iz vre_mena seobe naroda, srednjeg i novog vijeka u Arheo_loikgye ynuzeju u Sptitu, (ur. Z. Buljevie;, Spht, ZOO9,str. 133, kat. br. 196.

" J- BELOSEVId, Ranosrednjovjekovno groblje u oko_li5u crkve sv. KriZa u Ninu, Radovi Filoiofsiogfakul_,_* y ?:d* 37e4), Zadar, teee, T. XXVr, i_zu,t.XXVII, t-ta.

i Hercegovinr23, iz Solina (edan s nepoznatog na-lazilta i jedan sa Suplje crkve)2a i iz Otresa kodBribira25. Usputno 6u se osvrnuti i na tri bizantskakriZiia-privjeska otkrivena u grobovima uz crkvusv. Marte u Bija6ima26, na Vinogradinama u Rada5i-novcima2T i Grudinama u iipuljidu kraj Bugojna28'Svi su oni, s izuzetkom otreskog i rada5inovadkogprimjerka, publicirani i katalo5ki obradeni te veomaraznoliko datirani u rasponu od 9. do 13. stolje6a.Mogu se podijeliti u dvije skupine.

Prva skupina -

pektoralni kriievi tipa Varna

Prva tri kriZa (Putalj, Devrske i Tudepi) pripada-ju istom tipu. Rijed je o specifidnoj skupini l

Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenlencije na istotnoj obali Jadrana

sl. l. Sv. Juraj od Putalja (foto: A. Z. Alajbeg).

i predromanidke crkve, ispod razine kasnosrednjo-vjekovnih grobova koje datira tr 12. i 13' stolje6e,pa i sdm kriZ u kronolo5kom smislu povezuje s timslojem grobova (sl. 1)30.

30 T. BURIC, Arheolo3ki tragovi kasnobizantske epohe,str. 370.

sl. 2. Devrske,LeLajica glavica (foto: A. Z. Alajbeg).

Kao paralele navodi jedan luksuzni kriZ iz Solu-na te kriZ otkriven na prostoru rimskih terma u Var-ni. U literaturi na koju se Buri6 poziva,kiL'izYame 6ldatiran je u Siri vremenski okvir 10.

- 12. stolje6a

i to na osnovi analogija s kriZevima iz Plovdiva iDiadova, takoder u Bugarskoj. Povezuju6i kr.L izVarne s putaljskim k'rlLem, a posebice zbog datacijesolunskog kriLa, on i za Vamu predlaLe okvirnu da-tacijuu 12. stoljeie.

Za nepotpuni kriZ s LeLajih glavice u Devrska-ma moZe se pretpostaviti da je gobni nalaz (sl. 2).NaZalost, rijed je o groblju nestrudno istraZivanomkrajem 19. i podetkom 20. stoljeda od strane Vla-dimira Ardali6a, povjerenika Hrvatskog starinar-skog druStva u Kninu. Ostali predmeti koji od tamopotjedu mogu se datirati u Sirokom vremenskomrasponu od kraja 9. sve do kraja 14. stoljeda i neomoguiavaju uZu dataciju groblja, pa time ni pro-nadenog kiLa3t. Stoga je i on opredijeljen u skladus putaljskim nalazom.

Primjerak izTu&pa otkriven je u okviru sustav-nih arheolo5kih iskopavanja, na poplodanju t juL-nom dijelu crkve sv. Jurja32 (sl. 3). Gradnja crkve,pa time i najstarija faza srednjovjekovnih ukopa uznju, datirana je u 12.

- 13. stoljede, pretpostavljam

uglarrnomzbogl

url

sl. 3. Tudepi, Sv. Jure (prema: T. Buri6).

sl. 4. Szentes, Nagyt6ke - J6mborhalom(crteZ: M. Markovi6, prema: P. Lang6, A. Tiirk).

da je ona ranijeg postanka33. O lokalitetu ie kasnijebiti vi5e rijedi s obzirom na zanimljive nalaze naki-ta u starijem sloju grobova koji takotler upu6uju namogu6nost drukdijeg wemenskog opredjeljivanja.

Od razdoblja devedesetih godina pro5log stolje-6a,kada su pronadeni i publicirani kriZevi s Putaljai iz Tudepa, broj njima srodnih primjeraka narastaoje na ukupno 38, a mnogi potjedu iz potzdano da-tiranih arheolo5kih slojeva i grobova. Nedavno suse skupinom o kojoj je rijed detaljno pozabavili p.Lang6 i A. Ttirk povodom jednog starog nalaza sgroblja Szentes-Nagyt6ke-Jrimborhalom smje5te-nog na jugoistoku dana5nje Madarske (sl. 4)3a.

33 A. GAMULIN, IstraZni i za5titni konzervatorski rado_! _ng grtcvi sv. Jurja u Tudepima, Makarsko primorje2, Makarska, 1995, str. l4,bllj24._f. UeneSOVtb,Dalmatia praeromanica, Ranosrednj ouj ekovno gradi_tlUs_no u Dalmaciji.5v.3. Korpus irhitekture SredniaDalmacija. Split, 201 l, str. 495_487.

sl. 5. Varna, rimske terme(crteZ: M. Markovid, prema: L. Dondeva Petkova).

Budu6i da se kriZevi ovog tipa pojavljuju u dvijeinadice (s jednostrukom i s dvostrukom plodicom)i nemaju mehanizam za offaranje niti Samir poputdrugih bizantskih lcriLeva, autori smatraju da naj-veii broj njih nije bio u tunkciji enkolpija (reli-kvijara), ved da je rijed o pektoralnim kriZevima.Za cijeht skupinu stoga predlaLt naziv pehoralnikriievi tipa Varna prema prvom pronadenom i veispominjanom primjerku s poloZaja rimskih terma uVarni (sl. 5)3s.

Ovdje ukratko prenosim i ostale zakUudke dokojih su do5li. Radi se, naime, o karakteristidnojskupini klrleva veoma populamoj u sjeveroza-padnim bizantskim regijama, osobito na istodnomBalkanu. Gotovo 50 % primjeraka pronadeno je na34 P. LANGO - A. TURK, The lls-century pectoral cro-

ss with filigree (spiral-beaded wire) decoration fromSzentes-Nagyt6ke and its circle, u: Eurika, In hono-rem Ludmilae Donchevae-Petkovae, (ur. V. Grigorov,M. Daskalov, E. Komagarova-Balinova), Sofija, 2009,str.495-523.

35 P. LANGO - A. TURK, The 1lft-century pectoral cro-ss, str. 505. U vezi s funkcijom ukazujem na zanimljivnalaz koji se duva u Zupnoj crkvi u Grobniku. Rijedje o brondanom kriZu tipa Vama s jednostrukom plo_dicom manjih dimenzija (nisu navedene) koji je pro_naden unutar veieg enkolpija. S obzirom na upibrostpodrijetla spomenutog nalaza (rijed je o poklonu grob_nidkoj crkvi od strane Kraljevske zemaljske vlade iz19?f-_gqdiry), ne uzimam ga t nzmatranje (usp. S.PAVICIC, Kriievi a fu1dyrsa Hwatskoga poiii"irogy3"J!. Katalog.*"irrit rbirki xxv;i;. j. rorni_Eic), Zageb, 1994, stt. 6l,kat.h, l2).

sl. 6. Norbogards park(crteZ: M. Markovid, prema: P. Lang6, A. Tiirk).

teritoriju danadnje Bugarske i donjeg rumunjskogPodunavlja, posebno u DobrudZi. Pojedinadni pri-mjerci pojavljuju se u Ukrajini, krimskom Hersonu,Dalmaciji, Grdkoj, Konstantinopolu, Karpatskojkotlini i Svedskoj. Ukazujem i na tri nalaza kojaLang6 i Tiirk ne donose u svom popisu;Demir Ka-piju u Makedoniji36, Venosu u provinciji Poter:za3? iSanta Severinu u Kalabriji38. U datacijskom smislu,osobito je zanimljiv nalaz iz Svedske (Norborgs-gards park) gdje se jedan kriZ pojavljuje u grobuzajedno s novcem prve polovine 11. stoljeda, a i ve-iina ostalih priloga u tom grobu odgovara vremenupronadenog novca (sl. 6)3e.

36 Kmk WiLa iz Demir Kapije sekundarno je upora-bljen kao privjesak tzv. nau3nice trepetljike (usp. E.MAHEBA, CpedrcoeercoeeH HaKum od Maxedonuia,Cronje, 1992, str. 162, T. 30, 6p. 3l / 142).

37 L' incdienza wbana e sociale del Christianesimo, u:Il Museo Archeologico Nazionale di Venosa a cura diMariarosaria Salvatore, l99l , str. 281 . KriZ je prona-tlen u grobnici u lijevom brodu bazilike unutar opati-je sv. Trojstva, ali ne raspolaZem podatcima o todnimokolnosti otkri6a. Vrijeme osnutka opatle nije preci-zno utvrdeno, pretpostavlja se da potjede iz 8. stoljeda,a dvojbeni izvor Chronicon Cavense stavlja taj doga-daj u 945. godinu. U citiranom katalogu kriZje datiranu 8. - 9. stolje6e.

38 G. LEONE, Le testimonianze figurative gli enkolpiacruciformi, u:. La Calabria tirrenica nell'antichitd:nuovi documenti e problematiche storiche I Atti delConvegno (Rende 23-25 novembre 2000), (ur. G. DeSensi Sestito), Catanzaro, 2008, str. 639-7.02, fi'9...4.

3e Podatke o nalazu preuzimamizP. LANGO - A. TtlRK,The I lth-century pectoral cross, str. 509. Grobni nalazje cjelovito objavljen u: J. STAECI(ER, Rex regum

Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenilenclje na istoinoj obali Jadrana

Groblje Szentes-Nagytoke-J6mborhalom u upo-rabi je ve6 od prve polovine ili sredine 10. stoljedasve do kraja trede detvrtine ll. stoljeia, pa u timokvirima treba wednovati i pektoral iz groba 6.Lang6 i Tiirk dovode ga u veztt s poglavicom Aj-tonyjem, koji je sa svojim plemenom obitavao upra-vo u regiji oko Szentesa, apremapisanim izvorimaprimio je istodno kriianstvo u Vidinu u Bugarskoj.Njegova politidka mo6 odraLava se u dinjenici dase najduZe, sve do 1028. godine, opirao pokuiajimacentralizacije Stjepana I. Arpadovi6aa0. Tako bi sei nalaz iz Szentesa mogao datirati u prvu polovinu11. stoljeia. No za vremensko opredjeljivanje cijeleskupine najvaLnrji su ipak bugarski kriZevi na Stoukazuju Lang6 i Tiirk prenose6i zakljudke do kojihje Lj. Dondeva Petkova do5la 2000. godine. Pekto-ralni kriZevi tipa Varna najde5ii su nalaz upravo uarheolo5ki dobro istraZenim naseljima DobrudZe isjeveroistodne Bugarske koja bivaju uni5tena tije-kom napada Pedenega tridesetih godina 11. stolje-6aar. Dondeva Petkova smatra da je 1036. godinaterminus ante quem za uporabu ove wste predmeta,

.Sto potwtluju i slojevi registrirani u istovremenimbizantskim utwdama (Dervent, Dinogetia, PauiulLui Soare). Stoga ih datira u veoma kratko wemen-sko razdoblje od podetka 11. stolje6a do 1036. go-dine te samo u nekoliko sludajeva dozvoljava smje-Stanje u mlade vrijeme, ali ne kasnije od sredine 11.stoljeia. U najnovijoj monografiji iz 2012. godine,autorica uglavnom ponavlja iste zakljudkea2.

Na osnovi iznesenog, i za tri knLa iz Dalmacijemora se pretpostaviti ranija datacija od one koju jepredloZio Buri6, tj. oni pripadaju prvoj polovini 11.stoljeia. Treba ukazati i na to da se kriZevi s Putaljai iz Dewsaka ubrajaju medu luksuznije primjerkeunutar skupine. Samo jedan primjerak je od zlata(Dinogetia

- Garvan), dva su srebrna (Varna

- rim-

ske terme, Santa Severina), dva brondana pozlatena

et dominus dominorum. Die wikingerzeitlichen Kre-uz- und Kruzifixanhiinger als Ausdruck der Mission inAltdiinemark und Sweden, Lund Studies in MedievalArcheolog,t 23, Lvnd, 1999. NaZalost, ne raspolaZemtim dlankom.

40 P. LANGO - A. TURK, The l lth-century pectoral cro-ss, str.513.4' I. AOHqEBA IIETKOBA, Kprcrore-eHxorlrl4oHll cQunlrrpanna yxpaca, Ilpecaaecxa KHultcoeHa utKona'5, Lllylten,2000, str. 124-126.

42 JI. AOI{IIEBA IIETKOBA' CpeduoeexoeuuKpbcmoae-eHKonnuoHu om Etneapua (IX-XIV e.),Co$zr, 2011, str. l9l-194. Ovu skupinu kriZeva auto-rica odreduje kao tiP 1 .3.3. 1 .

69

roi

(Dervent, Venosa) i detiri brondana posrebrena (uzna5a dva jo5 Svedski primjerak i kriZ s utwde CarAsen u Bugarskoj). Unatod velikoj koncentracijinalazau bugarsko-rumunjskom Podunavlju, pojavapektorala tipa Varna ne moZe se tumaditi kao pro-vincijski fenomen na Sto upuduje primjerak otkri-ven u prijestolnici Konstantinopolu, pa ih se morasmatrati izvorno bizantskim produktima. Bizantskopodrijetlo veiine primjeraka potvrtiuje i grdki nat-pis na aversu kriZa s bugarskoga groblja PeruStica(iervenata cerkva) na kojem se dita |EOPUOG).Druga skupina

- tzv. sirijsko-palestinski kriZevi

(kriZevi tipa Sveta Zemlja)Drugoj skupini pripadaju svi ostali gore nave-

deni kriZevi koji su se donedavno klasificirali kaosirijski, sirij sko-palestinski, bliskoistodni ili jedno-sta'rno kao kriZevi tipa Sveta Zemlja. Svi ti nazivipodrazumijevali su njihovo podrijetlo. Danas senazivajuprikladnijim imenom bizantski relikvij arnilcriZevijer je spoznato da osim sa sirijsko-palestin-skog prostora, pojedine skupine potjedu iz Konstan-tinopola iAnadolijea3. Porast brojanalaza na europ-skom teritoriju unutar biv5eg Bizantskog Carstvaomogu6io je identifikaciju lokalne skupine I'iLevakoji su, uz importirane primjerke, bili u uporabi nateritoriju Prvog Bugarskog Carstva u razdoblju odkasnog 9. do prve polovine 11. stoljeda. Potonji suproizvodeni u balkanskom Podunavljua.

U ikonografskom smislu, bizantski relikvijarnikriZevi dijele se u dvije skupine; u prvoj su zastu-pljeni kriZevi s tradicionalnom kr56anskom ikono-grafijom (kanonski prtkuraspetog Krista na aversui Bogorodice (Theotokos) na reversu), a u drugojoni s apstraktno-simbolidnom ikonografijom kojaukljuduje motiv kriZa, Bogorodicu, svece u orant-skom poloZaju i, vrlo rijetko, Kristaas. Prema nadi-nu izvedbe motiva dijele se na kriZeve s urezanim ikriZeve s reljefnim prikazom. Oba tipa su u naj5irojuporabi u 10. i 11. stolje6u.

43 A. PESKOVA, Byzantine pendant reliquary-crossesfrom the teritorry of Medieval Rus', u: Rome, Con-stantinople and Newly-Converted Europe, (ur. M. Sa-lamon, M. Woloszyn, A. Musin, P. Spehar), Krakow-Leipzig - Rzesz6w - Warszawa, 2012, str.403.44 A. PESKOVA, Byzantine pendant reliquary-crosses,str. 404.

4s A. PESKOVA, Byzantine pendant reliquary-crosses,str. 404.

sl. 7. Nin, Sv. KriZ (prema: J. Beloievi6).

a) Relikvijarni kriievi s urezanim prikazom iapstraktno-simboliinom ikonog rafijom

Ovoj skupini pripadaju enkolpij i iz groba 1 8 8 uzcrkvu Sv. KriZa u Ninu, iz jednog groba uz crkvu sv.Marte u Bija6ima i s Crkvine u Halapiiu. Potpun jesamo ninski kriZ, dok su od preostala dva poznatestraZnje polovice (reversi). Na aversu kriZa iz Ninaprikazanje sv. Ivan apostol u orantskom poloZaju odemu svjedodi natpis HOAHC, a rijed je o jednomod najde5iih pikaza na ovom tipu relikvijaraa6. Nareversu se nalazi Bogorodica s Kristom (TheotokosKyriotissa) i dva neidentificirana sveca za5titnika.Izrad glave Bogorodice je urezan natpis MIP 0V(Mfrrt p 1eoo) . Prema Lj. Dondevoj Petkovoj, srodnikriZevi iz Bugarske (tip 1.1.1.2.13.1) mogu se we-menski opredijeliti u kraj 10. i tijekom 11. stoljeda(Hisara, Pirdop, Novakovsko kale, Veliki Preslavi jedan primjerak s nepoznatog nalazi5ta) (sl. 7a i7b)o'.

Na reversu kiLaiz Halapi6a pikazana je Bogo-rodica (Theotokos Orans) s iznad glave urezanimnatpisom istovjetnim onom na reversu prethodnogpimjerka MIP gZ. Na vodoravnim krakovima nala-ze se poprsja dvaju neimenovanih svetaca ili arkan-dela. Na srodnim primjercima najde5ie su prikazani

46 A. PESKOVA, Byzantine pendant reliquary-crosses,str. 413

47 JI. AOHTIEBA IIETKOBA, CpednoeercoeuuKpbcmoae-eHKo.rnaoHu, st. 367 -3 68.

sl. 8. Halapi6, Crkvina (prema: A. Pite5a).

apostoli sv. Petar, sv. Pavao ili sv. Ivan, ali takoderi arkan

72

sl. 10. Solin, nepoznati lokalitet ftrrema: A. Pite5a).

u vezu s neukra5enim ili jednostavno ukra3enimbrondanim krlLiflma Siroko rasprostranjenim naistodnom i dijelu zapadnog Balkana, ali takoder i uKarpatskoj kotlini tijekom 10. i 11. stoljeia55. GrobizBljata najvjerojatnije pripada 11. stoljeiu. Arhe-olo5ki kontekst WiLaiz Halapi6a nepoznat je, ali se,s obzirom na okolnosti otkri6a, moZe pretpostavitida potjede iz groba.

Zakljudujem da i ova trikiLa treba vremenskiopredijeliti u ll. stolje6e, s teZi5tem na prvoj polo-vini toga stolje6a odnosno do kraja njegove drugetreiine.

b) Relikvijarni kriZevi s tradicionalnom kriianskomikonografijom i reljefnim prikazom

Dva primjerka potjedu iz Solina, a jedan s Otre-sa. Gotovo u potpunosti je saduvan relikvijarni kriZotkriven u grobu 4 v ju1ni zid ranoromanidke ba-zilike sv. Petra i Mojsija na poloZaju Suplja crkva.Negdje s podrudja Solina potjede i veoma izlizana inaknadno probu5ena prednj a strana j oS j ednog slid-nog kriZa. Otre5ki kriZ pronaden je u grobu 211983u kojem je bila ukopana Zena. Drugih nalazau gro-bu nije bilos6.

s5 A. BOLLOK, Byzantine Missons among the Magyarsduring the later lOs century?, tt: Rome, Constantino-ple and Newly-Converted Europe, (ur. M. Salamon,M. Woloszyn, A. Musin, P. Spehar), Krakow -Leipzig- Rzesz6w - Warszawa, 2012, str. l3l-144.56 KriZ je neobjavljen. Na podatku zahvaljujem M. Zeka-

Svi pripadaju brojnoj skupini s tradicionalnomkr56anskom ikonografijom

- kanonskim prikazom

Kristovog raspeda na aversu i Bogorodicom na re-versu. Skupinu karakterizira raspeti Krist koji nosicolobium, iznad njega se nalaze simboli sunca imjeseca, a ispod njega glavaAdama5T. S obzirom naikonografskipikaz Bogorodice, ti kriZevi se mogupodijeliti u tri tipa; Kyriotissa, Orans i Hodegetria.Na krakovimaktiLeva se, uz Bogorodicu, pojavlju-ju detiri evandelista u kruZnicama. Solinski kriZevii primjerak iz Otresa pripadaju tipu s BogorodicomOrans koji pak ima detiri podtipa i svi su karak-teristidni za prostor balkanskog Podunavljass. Rijedje o minijaturnim kriZevima izvedenim u reljefu i sreduciranom kompozicijom u odnosu na primjerkeve6eg formata. I dok se na solinskom kriZu s nepo-znato g poloLaja tek razaznaje raspeti Krist, na pri-mjerku sa Suplje crkve moZe se uoditi vi5e detalja(s1.10,1l).

Na aversu je prikaz Raspe6a. Krist nosi kolobij,glava mu je optodena nimbom, a iznad glave stojireljefno izveden kriZ. Bogorodica je u orantskompoloZaju s uzdignutim rukama, glava joj je okru-Zena nimbom, a odjevena je u hiton. Za ovajfulLifmoglo bi se navesti mnogo analogija. Najslidniji jetipu 1.1.1.4.17 poLj. Dondevoj Petkovoj5e. Taj tipdatira se u 10. i podetak 11. stoljeia.

Veoma srodni pikazi su i na otre5kom kriZu stim da je na vodoravnim krakovima reversa ovogaprimjerka urezan natpis. S lijeve strane BogorodiceMP (MitryD, a s desne slovo X i jo5 jedno slovokoje se ne raspoznaje (sl. l2).

Zanimljivo je naglasiti da se ponekad minijatur-ni kriZevi, poput solinskih i otre5kog,nalaze unutarveiih enkolpija kao Sto je to sludaj kod nedavnootkrivenog primjerka s Podgrada kod Benkovca(Asseria)60. U Muzeju hrvatskih arheolo5kih spome-nika duva se i jedan relikvijami krii, tzv. kijevskogtipa unutar kojeg je bio manji kriZ takoder iz bal-kansko-podunavske skupine. Oba LriLa je objavioi datirao u 11. stoljede V. Pucko 1987. godine6'. No57 A. PESKOVA, Byzantine pendant

str. 404.58 A. PESKOVA, Byzantine pendant

str. 405-410.

reliquary-crosses,

reliquary-crosses,

5e JI. AOHTIEBA IIETKOBA! CpeduoeexoeuuKp','cmose-eHKonnuoHtt, Stt. 402.

60 Primjerak iz Podgrada nije publiciran. Zahvaljujem dr.sc. Mati Ilki6u na podatku.6r V. PUCKO, Kijevski enkolpion iz okolice Knina, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26, Split, 1986-1987, str. 50.

II Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenijenclje na istodnoj obali Jadrana

1,,sl. I l. Solin, Suplja crkva, grob 4 (foto: A. Z. Alajbeg).

ovdje ih ostavljam po strani s obzirom na to da suim okolnosti otkriia nepoznate te je upitno potjeduli uop6e izDalmacije.U vezi s prikazom na aversukriZa sa Suplje crkve, navodim i kriZi6-privjesak sgroblja Grudine u iipuljidu kod Bugojna s potpunoistovjetnim prikazom raspetog Krista takoder s kri-Lemiznad glave, nimbom i kolobijem62.

lJzkriL,u grobu 4 na Supljoj crkvi pronadene sui Zeljene ostruge sa zavr5etkom krakova u oblikudvostruke uSice, koje pripadaju tipu karakteristid-nomza ll. stolje6e63.

Kod ovih ostruga zamjetno je tek neznatno povi-janje Siljka u odnosu na ostruZni luk te se mogu da-tirati oko sredine 1 1. stoljeia. One stoje na prijelazuizmedu ostruga karakteristidnih za prvu polovinu11. stoljeia, kod kojih je Siljak potpuno u ravnini sostruZnim lukom, i ostruga s kraja druge tredine 11.stoljeia kod kojih je Siljak jade izvijen u odnosu naostruZni luk. Kako se podizanje ranoromanidke ba-zilike na Supljoj crkvi obidno datira oko sredine 11.stolje6a, a grob je ukopan vjerojatno nedugo potom,cijeli nalaz treba sukladno i wemenski opredijeliti.Time se i za ovu skupinu kriLevapotvrduje datacijau prvu polovinu, odnosno do kraja druge tredine ll.stolje6a.

Na kraju ukazujem na podatak o dva bosanskabrondana kriZa-enkolpija s prikazom Raspe6a i Bo-

N. MILETId, Bosna i Hercegovina u doba Karolinga,str. 12.M. PETRINEC, ZapaLatja o poslijekarolin5kom oruZ-ju, sh.90.

sl. 12. Otres, grob 2/1983 (foto: A. Jurdevi6).

gorodice Orans koji donosi N. Mileti66a. Navodi dasu pronadeni unutar crkvenih gradevina u Haljiniii-ma kod Kaknja i Kumjenovidima kod Ustikotline.Opredjeljuje ih kao jednostavne inadice luksuznihtipova tzv. palestinskih kriZeva na osnovi Eega za-kljudujem da pripadaju nekom od tipova ovdje iz-dvojene druge skupine.

Kratak osvrt na kriZeve-privjeskeObidni brondani kriZevi-privjesci dosad su u tri

sludaja registrirani kao grobni nalazi. Krii: iz (ipu-ljiia kod Bugojna nosi reljefrri pr;kaz raspetog Kri-sta, dok je u sludaju lcriLeva s groblja uz Sv. Martuu Bijaiima i u groba 55 u Rada5inovcima rijed oneukra5enim primj ercima. Siroko su rasprostranj e-ni na svim bizantskim podrudjima na Balkanu gdje

64 N. MILETIC, Resultate der neueren archiiologischenUntersuchungen des friihen Mittelalters in Bosnienund Herzegowina, Balcanoslavica 9, Prilep, 1980' str.49. IGiZevi nisu slikovno objavljeni.

74 sl. 13. iipuljii, grobni nalaz (crtel: M. Markovid,prema: N. Mileti6).

sl. 14. Bija6i, Sv. Marta (foto: A. Z. Najbeg)

se okvirno datirajuu 10. i 11. stolje6e, apronadenjei znatan broj kalupa koji powr

na grobljima Karpatske kotline. Ipak, nagla5avamda je kr56anstvo, barem Sto se zapadne Panonijetide, zasvjedodeno mnogo ranije te se groblja togaprostora ne mogu u potpunosti interpretirati kaopoganskaTr. Kada su u pitanju kriZevi-privjesci izDalmacije, njih treba sagledati u istom kontekstukao i ostale bizantske kriZeve o kojima je ovdje bilorljeli.Zanalu temu bitno je da se i oni s poprilidnomsigurno5du mogu vremenski opredijeliti u drugupolovinu 10. i prvu polovinu 11. stolje6a.

Nakit

Dosada5nji pokuiaji ukazivanja na bizantskopodrijetlo pojedinih tipova nakita u domaioj ar-heolo5koj literaturi bili su preleLito ogranideni naranobizantsko razdoblje, odnosno na nalaze u tm.poganskom horizontu grobova, a i tu ne postojije-dinstveni stav o tome je li rijed o proizvodima kojidokazuju kontinuitet iz kasne antike ili o suvreme-noj bizantskoj produkcijiT2.

Kada je u pitanju mladi horizont grobalja (u li-teraturi najde56e oznalen kao horizont s kritanskimznaiajkama pokapanja lli dalmatinsko-hrvatskakulturna skupina\ o tome gotovo i nije bilo rijedi.Rasprava se uglavnom vodila oko pitanja jesu li na-kitni oblici toga sloja doma6i starohrvatski proizvo-di ili proizvodi zlatarskih radionica gradova bizant-ske Dalmacije. Raspravljaju6i o grobovima prvihdvaju krfltanskih stolieta Katarnan kaie: ,Samoito se ne radi viie o predmetima koji su uvezeniiz Bizanta ili su u na1e strane dospieli iz Ugarske,kao u grobovima VIII stolieca, vet su sada u timgrobovima, kako se po svemu iini, proizvodi doma-tih zlataraT3. Premda ukazuje na izravni bizantski

?t O ranijoj misionarskoj djelatnosti u sjevemoj Hrvat-skoj vidi: K. FILIPEC, Drvena crkva u Loboru - naj-starija franadka misionarska crkva u sjevemoj Hr-vatskoj, Starohrvatska prosuieta, ser' 3, sv. 37, Split,2010, str. 51-59.

?'? J. BELOSEVIC, Bizantske nau5nice grozdolika tipa izstarohrvatskih nekropola ranog horizonta na podrudjuDalmacije, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 23(10y1983-1984, Zadar, 1984, str. 4l-60.

- A. MILO-

SgVtC, Ranosrednjovjekovna bojna sjekira iz Vedrinakod Trilja i drugi nalazi sjekira tog wemena na po-drudju Hrvatske, Vjesnik Arheoloikog muzeja u-Zagre.-bu iO, Zagreb, lg87,str. I 07- 1 28. - A. MILOSEVIC,Komanski elementi i pitanje kasnoantidkog kontinu-iteta u materijalnoj kulturi ranosrednjovjekovne Dal-macije, Diadora ll, Zadar, 1989, sh. 347 -359'

73 LJ. KARAMAN, Iskopine druSwa,,Biha6a" u Mra-vincima, str. 32.

] U.;r effruruEC O pojedinim predmetima bizantske provenljenclje na istoinoj obali Jadrana1'

utjecaj na stvaranje doma6e materijalne kulture, D.Jelovina zakljuduje: ...Bez obzira na to odakle iepoticaj za stvaranie ovakovih oblika nokita mogaodoti, bogati fond nalaza nakita, ratniike opreme ioruda na tijesnom prostoru izmedu rijeka Zrmaniei Cetine nesumnjivo govori o postoianju domatihradionica7a. Odmak od takvog nadina razrni5ljanjapwi je udinio N. Jak5iir. On smatra da je nakit, aosobito kvalitetni zlatarski proizvodi, neospornopodrijetlom iz gradskih zlatarskih radionica. Uka-nrje na recepciju suwemenog stilskog izidaja nahrvatskom prostoru koji se odralava u arhitekturi,skulpturi i likovnoj umjelrosti, pa to primjenjuje ina nakit. Stoga inventar grobova o kojima je ov-dje rijed naziva romanidkim dime ga povezuje sasuvremenim umjetnidkim stilom Zapada, a timeodreiluje i vremensko opredjeljivanje u 12. i 13.stoljede. Zakljudke nastoji poduprijeti arheolo5kimargumentima, odnosno analizom stratigrafije gro-balja na Begovadi u Biljanima Donjim i uz crlsruSv. Spasa u Cetini76. Prijedlog visoke datacije dal-matinsko-hrvatske shtpine u domadoj arheolo5kojliteraturi uglavnom nije prihva6en, a to uostalompotvrduju i mnoga novija sustavno provedena ar-heolo5ka iskopavanja, o demu viSe kasnije. No, dakako se zanemai vremensko opredjeljivanje u 12.i 13. stoljeie, smatram da je naziv, kojim se nakitgrobalja dalmatinsko-hrvatske skupine povezujesa zapadnim umjetnidkim stilom, potpuno nepri-mjeren. S Jak5i6em bih se mogla sloZiti po pitanjuradionica na Sto sam vei ukazala u nekim svojimranijim radovimaTT. Kvalitetni zlatarski proizvodi sdalmatinsko-hrvatskih grobalja vezani su uz vlada-ju6i sloj, paje vrlo vjerojatno da su proizvodeni u

14 D. JELOVINA, Starohrvatske nekropole, str' 89-90'?s N. JAKSIC, Crkve na Begovadi i problem starohrvat-

skih nekropol a, Diadora ll, Zadar, I 989, str' 407 -433 '76 N. JAKSIC, Crkve na Begovadi, str. 407-433. - N'

JAKSIC, Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve sv'Spasa u Vrh Rici, Analiza, Starohrvatska prosujela,ser.3, sv.28, Split, 1996, str. 138-172-

7? M. PETRINEC, Grob 29 na Crkvini u Biskupiji kodKnina, Starohrvatska prosuieta, ser- 3, sv' 30, Split'2003, str. l5g-175. - M. PETRINEC, Srebme slje-poodnidarke s Glavidina u Mravincima kraj Solina,Opuscula Archaeologica 27, Zagreb,2003, str' 529-S+2.

- M. PETRINEC, Metal objects of byzantine

origine in medieval graves from Croatia, tt" ,,Tbwardsreiriting? New approaches to byzantine archaeolo-gt" Proceedings of the Symposium on byzantine artind archaeologt, Craco% september 2008, (ur' P' tr''Grotowski, S, Skrzyniarz), Series Byzantina 8, War-saw, 2010, stt. l9'7 -212.

15

,ul

sl. 16. Tudepi, Sv. Jure, grob 4(crteZ: M. Markovi6, prema: S. BoZek, A. Kunac).

gradskim radionicama ili eventualno od strane obu-denih gradskih zlatara u okviru vladarskih sjedi5ta(rezidencija) o kojima su na5e spoznaje zasad ogra-nidene, a arheolo5ki dokazijedva da postojeT8. DoS-la sam i do zakljudka da je velika srodnost oblikanakita i ukrasa na podrudju ranoslavenskih drLavasrednje ijugoistodne Europe povezana s bizantskimkulturnim krugom7e. Danas raspolaZem s puno vi5eargumenata u prilog toj pretpostavci. Ovdje 6u seograniditi samo najedan, donedavna gotovo nepo-znatiu literaturi nezapaLen tip nau5nica te ogrlice,aplike i privjeske u sloju grobova dalmatinsko-hr-vatske skupine.

NauSnice

U grobu 4,navet spominjanom lokalitetu uz cr-kvu sv. Jure u Tudepima, otkriven je par brondanihpozladenih lunulastih nau5nica8o. Nau5nice su ina-dene kombinacijom lijevanja i tijeStenja s eviden-tnim imitiranjem filigrana, granulacije i aZura. Lu-nula je fiksirana dvjema bodnim jagodama od bron-danog lima iznedu kojih se nalazi vodoravna Licakao gornji obrub lunule s ostatkom ukrasa na vanj-skoj strani. Sredina lunule ukra5enaje pro5upljenim

78 O vladarskim rezidencijama vidi: A. MILOSEVI6,Dvori hrvatskih vladara na Crkvini u Biskupiji krajKnina, u: Zbornik Tomislava Marasovica, (ur. I. Ba-bi6, A. Milo5evii, Z. Rapanii), Split, 2002, str. 200-207.

- T. MARASOYII, Dalmatia praeromanica.

Sv.l, str. 147-149.7e M. PETRINEC, Grob 29 na Crkvini u Biskupiji kod

Knina, str. 167.80 S. BOZEK, Srednjovjekovno groblje kod crkve sv.Jurja, str. 67, sl.7-8.

- S. BOZEK - A. KUNAC, Dva

stoljeca arheologije na Makarskom primorju, str. 182(kat. br. 245).

sl. 17. Dalmacija, nepomato nalazi5te(foto: Arhiv MHAS).

diskom flankiranim dvama, takoder pro5upljenim,izdttlenim kapljidastim ornamentima, a donji luk,nadinjen od tije5tenog lima, nosi deset apliciranihkruZnica koje su bile ispunjene staklenom pastomili bojom u imitaciji tehnike kloazoniranog emajla.Obod luka ukra5en je s deset sitnih bradavidastihispupdenja postavljenih u osi s kruZnicama aplicira-nim na luku (sl. 16).

Gotovo istovjetna nau5nica nekad je bila pohra-njena u Muzeju hrvatskih arheolo5kih spomenika.Danas vi5e ne postoji, a u muzejskom arhivu sadu-vanaje fotografija na kojoj se vidi daje bila izloLe-na u jednom od starih kninskih muzejskih postava(sl. 17)81.

NaZalost, nisu saduvani podatci o okolnostimanjezine nabave ili otkriia, o dimenzijama, materi-jalu pa dak niti o mjestu s kojeg potjede. Vjerojatnoje bila ne5to ve6a od tudepskih primjeraka jer je naluku lunule aplicirano 12 knfinica koje na oboduprati 13 bradavidastih ispupdenja. Zahvaljuju6i fo-tografiji, moZe se raspoznati i ukras na gornjem vo-doravnom okviru lunule medu bodnim jagodama,koji na tudepskim primjercima nije saduvan. Rijedje o nizu pro5upljenih trokutiia.

U grobu 4, u Tudepima, bila je sahranjena dje-vojdica, a sam grob pripada starijem srednjovje.

8r Nau5nice su slabo vidljive na jednoj fotografiji u: LJ.KARAMAN, Iz kolijevke hrvatske proilosti. Zagreb,1930, sl. 134. I ovdje je vjerojatno rijed o fotografijiizloLaka u nekom od starih kninskih muzejskih posta-va.

Maja PETRINEC O poyedinim predmetima bizantske provenllenc1je na istotnoj obali Jadrana

kovnom sloju ukapanja na lokalitetu koji S. BoZekopredjeljuje u 12.

- 13. stolje6e82. Vei sam naglasila

kako smatram da jeta datacijaproblematidna. Bo-Zek je pretpostavila da se groblje formira tek nakonizgradnje crkve demu se suprotstavlja dinjenica dasejedan od grobova starijeg sloja (grob 20) nalaziispod juhrog zida crkve83. I to ne bi bio problemkada sada5nja crkva ne bi slijedila temelje prvot-ne gradevine Sto je upravo sludaj u Tudepima. Cr-kva sv. Jure prvi put se spominje 1311. godine uimovniku Zupne crkve, ali saduvanih dokumenatao njezinu izvomom izgledu nema kako u tom takoniti u znatno kasnijim spomenima tz 1627. i 1770.godine8a. Zanimljiv podatak donosi 1860. godineAntonio Lalich koji crkvu naziva chiesa grecass.T.Marasovii ukazao je, naime, na pridjev griki kojise u narodu katkad koristi za obiljeLavanje najstari-jih gratlevina srednjovjekovnog nzdoblia. On sma-tra da su tom nazivu bliZe asocijacije na bizantskuumjetnost ranoga srednjeg vijeka, najvi5e zbog pri-sutnosti kupole86. Stoga bi se na osnovu Lalichevogodretlivanja tudepske crkve mogla pretpostaviti ku-pola koja je uklonjena u kasnom srednjem vijekute zamijenjena svodom. T. Marasovii i A. Gamulinnagla5avaju kako se raspored lezena u unutra5njosticrkve podudara s konstnrktivnim sustavom predro-manidke crkve sv. Nikole kraj Selaca na Bradu, pabi ona, prema tome, pripadala jednobrodnom ku-polnom tipu karakteristidnom za jtLnodalmatinskopodrudje u 11. stoljedu8T. Time se otvara mogu6nostranije datacije najstarijeg sloja grobova, pri demune treba zaboraviti da iz ll . stoljeia potjede i pekto-ralni kriZ tipa Vama otkriven unutar crkve.

a2 S. BOZEK, Srednjovjekovno groblje kod crkve sv.Jurja, str. 77.$ S. BOZEK, Srednjovjekormo groblje kod crkve sv.Jurja, str. 54, T. I i il.

84 A. GAMULIN, IstraZni i za5titni konzervatorski rado-vi, str. 9-10.

-M. TOMASOVId, Srednjovjekovno na-sljedivanje antidkog prostora u Tudepima, Makarskoprimorje 2, Makarska, 1995, str. 39-40.

s5 A. GAMULIN, IstraZni i za5titni konzervatorski rado-vi, str. 10.

86 Tako navodi primjer crkve sv. Nikole Grdkog na Lo-pudu koji pripada juZnodalmatinskom kupolnom tipu,a ukazuje i na opis trogirske crkve sv. Martina (sv.Barbare), koji potjede iz 18. stolje6a, a u kojem stojida je bila sagradena na griki naiin. Usp. T. MARA-SOVIC, Dalmatia praeromanica. Sv. l, str. 42.

87 A. GAMULIN, IstraZni i za5titni konzervatorski rado-vi, str. 28.

-

T. MARASOYIC, Dalmatia praeromani-ca. Sv.3, str.437.

sl. 18. Otrant, jtfinaltallja(crteZ: M. Markovi6, prema: C. D'Angela).

U kronolo5kom smislu veoma su znadajne nau5-nice iz groba4. One se mogu povezati sa skupinompreteZito luksuznih zlatnlh i srebrnih bizantskih na-u5nica kakvih je dosad ukupno registrirano 139 (u94 ansambla). Popis svih nalaza donosi 2010. godi-ne P. Lang6 koji ih klasificira u detiri razlilita tipai nekoliko podtipova88. Prema toj klasifikaciji na5iprimjerci najbllLi su podtipu lc, koji je ujedno i naj-brojniji, ali na osnovi nekih detalja mogli bi se po-vezati i s drugim Lang6vim tipovima. S obzirom nato da medu navedenim primjercima nema kronoloS-ke razlike, to i nije odvi5e znadajno za na5u temu.Premda je u ve6ini sludajeva rijed o veoma rasko5-nim nau5nicama od plemenitih metala, u Lang6vomse popisu navodi i desetak brondanih primjeraka.Nau5nicama koje se duvaju u raznim zbitkamai ga-lerijama Berlina, Miinchena, Kessela i New Yorkanije poznato mjesto ni okolnosti otkri6a, medutimznalan broj registriranih primjeraka ipak ima jasanarheolo5ki kontekst. Sto se rasprostranjenosti tide,primjerci s poznatih nalazi5ta sugeriraju da je ovajtip najpopularmji u Siroj regiji oko Konstantinopo-la, na Egejskom moru, na Siciliji i u juhoj Italiji teu juZnim podrudjima Balkana. Sporadidno se pojav-ljuju na Krimu i u Karpatskoj kotlini (sl. l8)8e.

Grobni nalazi iz Ag4a Trijade i Abdere u Grd-koj mogu se na osnovi ostalih predmeta smjestiti u10. i 11. stolje6ee0. Grob 1880, u Korintu, datiran jeu podetak 11. stolje6aet. Obidna bugarska groblja sjednostavnijim brondanim nalazimaovog tipa nauS-nica (Tuhovi5te, Ljubenovo) datirana su u rasponu

88 P. LANGO, Crescent-shaped Earrings with lower or-namental Band, u: Byzanz: das R

78

sl. 19. Kecel, Madarska(crteZ: M. Markovid, prema: P. Lang6).

od 9. do I L stolje6a, dok se malo groblje u Mi5ev-skom moZe datirati u 10. stolje6ee2. Grob 93 izPli-ske datiran je u kraj 10. i prva desetlje6a ll. stolje-6ae3. Dataciju u drugu polovinu 10. ili podetak 11.stoljeia potkrepljuju i nalazi nau5nica iz grobova uKarpatskoj kotlini (Szentes

- Szentl6szl6, Kecel,

Gyula, S6n6tudvari,Tiszaeszl6r\, a smatra se da ihtamo donose Madari kao plijen osvojen u vojnimpohodima (sl. 19)ea.

U kronolo5kom smislu veoma je znad,ajna jednaostava iz sela Mesonisi kraj Rethimnona na Kre-ti s luksuzrim nau5nicama pronadenim s bizant-skim novcem metlu kojim je najmlatli zlatni solidKonstantina VII. Porfirogeneta i Romana IL, ko-van izmedu travnja 945. i studenog 959. godinees.Ukapanje ostave datira se u 961. godinu, u dobabizantskog osvajanja Krete koju su od 824. godinedrZali Arapi. Kako je rijed o ostavi koja sadrZavae2 D. STOJANOVA SERAFIMOVA, Die neuentdeckte

mittelalterliche Nekropole beim Dorf Tuchovi5te, Kre-is Blagoevgrad, Rapports du IIIe Congres Internatio-nal d'Archeologie International Slave (Bratislava 7 -14Septembre 1975), sv. l, Bratislava, 1979,str.789-804.- X. H.. BAXAPOBA, Cnaenauu u llpa6oazapu.Co(fur, 1976, str. 297-311,344.

e3 J. HENNING, Catalogue of archaeological finds fromPliska, str. 699, T. 19, 230.

e4 P. LANGO, Crescent-shaped Earrings, str. 371,376,378.

e5 The Tresaure of Mesonisi, u: Byzantium & Arabs, ka-talog izloLbe, Thessaloniki, 20 l l, str. 40-47.

- A. BO-

SSELMAN RUICKBIE, Byzantinisch, Islamisch oder,,Internationaler Stil"? Email- und Kdrbchenohrringeaus dem dstlichem Mittelmeerraum, a: Grenzgtinge imdstliche Mittelmeerraum, Byzanz und dio islamischeWelt vom 9. bis 13. Jahrhundert, (ur. U. Koenen, M.Miiller-Weiner), Wiesbaden, 2008, str. 98 -99.

sI.20. Mesonisi, Grdka(crteZ: M. Markovid, prema: Byzantium & Arabs).

kronolo5ki i vjerski heterogene predmete 9. i 10.stolje6a, precizniju dataciju nau5nica omogudava-ju arapski natpisi na kufskom pismu registrirani nadetiri primjerka. Na dva primjerka ispisan je zazivblagoslova Alaha (Baraka min Alah), ali i Zenskaimena, AjSa i Zajnab, koja se odnose na vlasnicenau5nicae6. Zazivi blagoslova Alaha i osobna ime-na vlasnika prisutni su na skupocjenim metalnimpredmetima islamske umjetnosti ved od 8. stoljeia,ali se u tom ranijem razdoblju pojavljuju odvojeno.Ujedinjene ih nalazimo tek u drugoj polovini odno-sno krajem 10. stoljeia. Kretske nau5nice najstarijisu dosad registrirani takvi primjerci, a stil arapskogkufskog natpisa omoguiava njihovu dataciju u po-detak druge polovine 10. stoljeia, odnosno u wi-jeme bizarfiskog osvajanja Krete 961. godine (sl.20)n'.

Vremensko opredjeljivanje oko sredine 10. sto-ljeia dodatno potwduju i, kretskima veoma srod-ne, nau5nice iz tzv. preslavskog trezora otkrivenogu blizini ovoga grada koji je bio prijestolnica Pr-vog Bugarskog Carstva od 893. godinee8. Trezorsadt1ava srebme miliareisone istih vladara kao i usludaju kretske ostave (Konstantina VII. i RomanaII.), koji su kovani u pribliZno isto vrijeme, izrnedu949. i 959. godineee. Ukapanje preslavskog trezoradogodilo se najvjerojatnije u doba osvajanja gradaod strane cara Ivana I. Cimiska 971. godine (sl. 2l).e6 A. BOSSELMAN-RUICKBIE, Byzantinisch, Islamis-

ch oder,,Internationaler Stil"?, str. 99- I 00.e7 A. BOSSELMAN-RUICKBIE, Byzantinisch, Islamis-

ch oder,,Internationaler Stil"?, str. 100.e8 T. TOTEV The Preslav Treasure. Schumen, 1993.ee T. TOTEV The Preslav Treasure, sh. 80, sl. 52.

Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenllencle na istoinoj obali jadrana

_n_;w

sl.21. Preslavski trezot Bugarska(crteZ: M. Markovi6, prema: P. Lang6).

Bogati preslavski nalzi, o kojima ie jo5 biti rijedi,povezuju se s poklonima konstantinopolskog dvorai2927. godine prigodom vjendanja bugarskog caraPetra I. s bizantskom princezom Marijom Irenom,unukom Romana I. Lekapena (920.

-944.)100.P. Lang6 upozorava na pogreine zakljudke u sta-

rijoj literaturi u kojoj su nau5nice o kojima je rijedsmje5tane t 6. i 7 . stoljeie zbog uporabe kloazoni-ranog emajlarol. IJ odnosu na starije lunulaste nau5-nice s koljencima, ove se nau5nice razlikuju i upo-rabom jagoda za podjelu karike. Uporaba jagodazapodjelu karike postaje dest element u bizantskomzlatarstvu nakon ikonoklastidkog razdoblja. Nj iho-va funkcija udvr56ivada nau5nice (uticanjem karikeu jagodu) dovodi do jo5 Sire uporabero2. Lunulastenau5nice s jagodama ve6 sredinom odnosno krajemdruge treiine 11. stolje6a bivaju zamijenjene posvenovim tipovima s potpuno drukdijim udvr5divademi drukdijim oblikom lunule, kakvi 6e u zemljamabizantskog kulturnog kruga biti popularni tijekomrazvljenoga srednjeg vijeka, a u Hrvatskoj dosadnisu re gistri r ani (sl. 22).

Premda Lang6 inzistira na uskom datiranju tipaunutar druge polovine 10. stoljeda, upravo nalazis madarskih pa i bugarskih grobalja dozvoljavaju

'00 A. BOSSELMAN-RUICKBIE, Byzantinisch, Islamis-ch oder,,Internationaler Stil"?, str. 98.

r01 P. LANGO, Crescent-shaped Earrings, str.392.102 P. LANGO, Crescent-shaped Earrings, str. 389.

sl. 22. Kronolo5ko-tipoloika tabela lunulastih nau5nica(prema: P. Lang6).

pretpostavku o uporabijoi tijekom prve treiine 11.stoljeia. U te okvire treba vremenski smjestiti i naienalaze.IJ vezi s proizvodnjom manje luksuznih pri-mjeraka, Lang6 ukazuje na kalup za izradu lunula-stih nauinica otkriven u talijanskom mjestu Rovo diPuglia te zakljuduje da su emajlirane ulo5ke na lukulunule sebi mogli priu5titi samo najbogatiji, dok sej ednostavnij i primj erci mogu tumaditi tehnolo5kimmogudnostima lokalnih radionicar03. Kao posljedi-ca postaju popularne i inadice bez ernajla pa dak ijednostavne Lilane nau5nice. S obzirom napozlatlui imitaciju kloazoniranog emajla, tudepske nau5niceipak predstavljaju luksuzniji nakit, osobito u okviruskromnog groblja s kojeg potjedu. Kada je rijed oj ednostavnim nau5nicama koj e imitiraju luksuznij eprimjerke ukazujem i na jednu nepotpunu brondanunau5nicu koja je, kao nalaz izvan groba, otkrivena.kod crkve sv. Durda ,tZttpidubrovadkoi (sl' 23)10a.

to3 p. 141q6[, Crescent-shaped Earrings, str. 376-377.Za kalup iz Rovo di Puglie vidi i: C. D'ANGELA,Ori bizantini del Museo nationale di Taranto. Taranto,1989, str. 15.

104 M. PERKIC, Rezultati arheolo5kih istraZivanja kodcrkve sv. Durda u Zupi dubrova1koj, Starohrvatskaprosujeta, ser. 3, sv. 35, Split,2008, str. 8l-82,T-2215-

*

80sl. 23. Lupadubrovadka, Sv. Durad

(prema: M. Perki6).

lako za predloZenu rekonstrukciju nema dovolj-no elemenat1 ona se ipak moLe povezati s najjed-nostavnijim primjercima iz skupine lunulastih na-uinica 10. i 11. stoljeia koje karakteriziranizanjekruZnica (petlji) duZ donjeg dijela karike odnosnolunule. Groblje uz crkvu sv. Durda pokazuje veli-ku srodnost s grobljem u Tudepima. I jedno i dru-go nastaju na antidkim lokalitetima na kojima su usrednjem vijeku podignute predromanidke crkve.Iako stara crkva sv. Durda eije saduv4na u izvor-nom obliku, na njezino postojanje upuduju ulomakdovratnika (ili pilastra) i ulomak kapitela koji seokvirno datiraju u ll. stoljeier05. Premda su obagroblja u uporabi i u kasnijem srednjem vijeku, naukapanje u I1., a u sludaju Sv. Durda zasigurno veiu 10. stoljeiu, ukazuju nalazi o kojima je bilo rijedi,a takoder i numizmatidki nalazi i rentltati taC ana-lizet06. Unutar grobova obaju grobalja (u Tudepimaiskljudivo u starijem sloju grobova) registrirani suulomci keramidkih posuda i Zivotinjske kosti i zubi.U grobu 26 kod Sv. Durda uLupi,koji pripada naj-starijem sloju ukapanja, u blizini glave pokojnikaje pronadenjelenji rog, a u dvojnom djedjem grobu12 ljusaka jaja. U grobu 47, u Tudepima, kraj glavepokojnika je pronaden veii broj Zivotinjskih kosti-

105 M. PERKIC, Rezultati arheolo5kih istraZivanja, str.65-68, 88-89, sl. 13-14.

106 U grobu 7 pronatlen je srebmi miliaresionKonstantinaVII. Porfirogena i Romana I. Lekapena kovan izmedu930. i 944. godine. Radiokarbonska analiza izvrsenana bedrenim kostima pokojnice iz groba 2g dala jeapsolutne datume od 1030. do 1160. godine. Usp. M.PERKIC, Rezultati arheoloikih istraZilvanja, str. 76, sl.I l, str. 80.

ju, a u grobovima 48 i 52 registrirane su uz karlicui uz noge. Premda i S. BoZek i M. Perkii ukazuju ina druge mogu6nosti dospije6a Zivotinjskih kostijuu grobove, smatram na to da na ovu pojavu trebaobratiti palnju s obzirom na to da oba groblja pripa-daju zoni dije pogrebne obidaje u ranom srednjemvijeku gotovo i ne poznajemoroT. Osobito ako seuzrnu u obzir slidne pojave na istovremenim bal-kanskim grobljimaro8. Na osnovi pojedinih nalazauodava se i odredena srodnost s grobljima srednjo-bizantskog razdoblja u Grdkoj. U grobu 10, u Tude-pima, otkrivene su tri brondane karidice s navojemod deblje Licet0e. Navoji od deblje brondane Zicepojavljuju se na grdkim grobljima 10. i 11. stolje-6a i veoma desto sluZe kako bi fiksirali tri metalneili staklene jagode na karicirrO. Na ovim grobljimapreteLitbroj nalaza dine obidne karidice. S grobljat Zttpi dubrovadkoj potjede jedan anonimni foltisiz druge polovine ll. stoljedatlr. Upravo su takvimfollesima druge polovine 11. stoljeia datirani gro-bovi s nau5nicama sa Zidanim navojima na grobljuParapotamos u sjeverozapadnom Epirurr2. Na gro-blju Herakleion na Kreti, u sloju grobova 10. i 11.stoljeda, pojavljuju se i bizantski relikvijami kriZeviiz ovdje izdvojene druge skupinell3. Unutar grdkihgrobalj a srednj obizantskog razdoblja registriran je

'07 S. BOZEK, Srednjovjekovno groblje kod crkve sv.Jurja, str. 59.

- M. PERKIC, Rezultati arheolo5kih

istraZivanja, str. 65-68.t08 Slidni obidaji registrirani su na nekim grobljima

srednjobizantskog razdoblja u Makedoniji (usp. E.MAHEBA, Cpeduoeexoeua HeKponona llenenuwme,noKcuumem Tpuae - Cmpea. Cxonje, 2000, str. 25-30).

roe S. BOZEK, Srednjovjekovno groblje kod crkve sv.Juja, str. 63-64.

r10 A. C. ANTONARAS, Middle and Late ByzantineJewellery from Thessaloniki and its Region, u: ,By-zantine Small Finds in Archaeological Contexts, (ur.B. Bdhlendorf-Arslan, A. Ricci), Byzas 15,Istanbul,2012, Str. II8, SI. I. _ N. POULOU PAPADIMITRI-OU - E. TZAVELLA - J. OTT, Burial Practices inByzantine Greece; archeological Evidence and met-hodological Problems for its Interpretation, u: Rome,Cons t antinople and Newly-Converted Europe, (ur. M.Salamon, M. Woloszyn,A. Musin, P. Spehar), Krakow- Leipzig - Rzesz6w - Warszawa, 2012, str.408, 410,sl. l6l1k, str. 4ll, sl. 17lll.

rrl M. PERKTd, Rezultati arheolo5kih istraZivanja, str.76, sl. 11, str.81.

II2 N. POULOU PAPADIMITRIOU -E.TZAVELLA - J.

OTI Burial Practices in Byzantine Greece, str. 407-408.

'I3 N. POULOU PAPADIMITRIOU - E. TZAVELLA - J.OTI Burial Practices in Byzantine Greece, str. 412,fig. 18,3.

rynnnffi&&&i obidaj prilaganja ulomaka keramike u grobove, anajde56e rimskog crijepa s urezanim motivom kriZaili naptisom IC XP Nl K{rr+. Slidan obldaj zapaLenje i na groblju na lokalitetu Pesada, u srpskom Po-dunavlju, gdje su okomito postavljene opeke kodnogu pokojnika imale urezani krlL, a u dva sludajai natpise koji se razlidito tumaderrs. Kako je jedannatpis na glagoljici (po nekim autorima u kombi-naciji glagoljice i 6irilice), groblje je datirano u 10.-

11. stolje6e na temelju oblih glagoljidnih slovarr6.Sa Sv. Durda rZupi potjede upravo jedan ulo-

mak tegule s urezanim kriZi6em, dok je uz Sv. Jurjau Tudepima pronaden pr5ljen nadinjen od antidkeopeke s detiri urezanakrililatt7. Medu nalazima an-tidkog krovnog crijepa uz crkvu sv. Durda t L:upi,posebno mjesto zauzima tegula s urezanim natpi-som na glagoljici koji se odnosi na podizanje cr-kver18. Po duZini teksta (saduvana 102 slova), to jevelidinom drugi glagoljski natpis najranijega gla-goljskog razdoblja ll.

- 12. stoljeda u Hrvatskoj,

odmah poslije Ba5danske plode. Po oblicima i po-

'14 N. POULOU PAPADIMITRIOU - E. TZAVELLA - J.OTT, Burial Practices in Byzantine Greece, str. 407.

rr5 A. MI,IHI{h, flecaua, aHrLItIKo yrrplerre vrcpeArboBeKoBHa HeKporona, Cmapuuap 33-35,EeorpaA, 1984, str. l7l-175.

- P. SPEHAR, Srpsko

Podunavlje u ranom srednjem vijeku, u: Dani Stie-pana Gunjaie 2, (ur. T. Separovi6, N. Uroda), Split,2012, str. 345, sl. 612E, str. 348.

116 A. MI4HI/T1., fleca.ra, aHTr{qKo yrrpferre vIcpeArroBeKoBHa HeKpororra, str. 173-175, sl. 2-3, T.lll2.

- P. SPEHAR, Srpsko Podunavlje u ranom sred-

njem vijeku. str. 348.r17 M. PERKIi, Rezultati arheolo5kih istraZivanja, str.

87,T. 21 ,7 . - BOZEK, Srednjovjekovno groblje kodcrkve sv. Jurja, str.71.

1r8 M. PERKIi, Rezultati arheolo5kih istraZivanja, str.87, sl. 12.

Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenljencile na istoino,l obali Jadrana

loLaju slova, jezidnim karakteristikama i sadrZaju,rijed je o hrvatskom natpisu iz 11. stolje6atre.

Ogrlice, aplike i privjesciS tzv. dalmatinsko-hrvatskih grobalja potjede

nekoliko privjesaka koji se pojavljuju u vi5e funkci-ja; kao dijelovi ogrlica, kao ukras glave i kao ukrasobruba odje6e. NaZalost, ni za jedan od navedenihkomada nakita nisu poznate okolnosti otkriia kaoni to jesu li pronadeni izvan grobova. Prvi takavotkriveni komplet, koji se sastoji od 8 bademastihprivjesaka od pozlaienog srebra, objavio je 1940.Lj. Karaman drLetida je rijed o ogrlici (derdanu)'20.Potjede s Majdana u Solinu, ali ne iz dijela grobljaobuhvadenog sustavnim iskopavanj im a (sl. 24).

Na istom mjestu Karaman ukazuje na joS tri na-laza (Devrske, Podgrade kod Benkovca i Bribir)koji su se duvali u tada5njem kninskom muzejur2r.

I danas se nalaze u Muzeju hrvatskih arheolo-Skih spomenika, ali su dugo pogre5no bili pripisaniCrkvini u Biskupiji i kao takvi su 1976. objavljeniu knjizi D. Jelovine. U istoj publikaciji je bribirskinalaz donesen nepotpunot22. Zahvaljuju6i jednojfotografiji iz arhiva ArheoloSkog muzeja u Splitu,bilo je mogude prepoznati privjesak izPodgtada,paonda i preostali privjesak odrediti kao primjerak izDewsaka (sl. 25, 26,27).rro 14. i61iIC - M. PERKIC, Hrvatski glagoljski nat-

pis Zupe dubrovadke iz 11. stoljeia, Slovo 59,Zagreb,2009, str. 77-122.

r2o LJ. KAIL\MAN, Starohrvatsko groblje na,,Majdanu"kod Solina, Vjesnik za arheologiiu i historiju dalma-tinsku 5lll930-1934, Split, 1940, str. 74-77,T.XV.

'2' LJ. KARAMAN, Starohrvatsko groblje na ,,Majda-nu", str. 76.

r22 D. IELOVII'IA, Starohrvatske nekropole, str. I 10- 1 13'T. XXN/I4-16,T.XXY14.

B1

de$si$.oQ.f:

; G*Q

sl. 25. Nalazi iz Podgratla (foto: arhiv AM Split).

Oba su takoder nadinjena od pozla6enog srebra.Posebnu paZnju zasluZuj e nalaz s Bribira na Sto samved nekoliko puta ukazala, ali u kontekstu razmatra-ne problematike dini mi se vaZnim ponovo na nje-ga upozoritir23. Rijed je o grobnom nalant o kojem5. svibnja 1906. godine fra Lujo Marun izvje5tavau svom dnevniku: Atim Bjelic gradet jednu novugrobnicu na grobliu SS. Atima i Ane na Bribiru, du-blje namjeri se na starinski grob. U njemu naJaoje dva para liepih srebreno-pozlatenih nauinicq,jednu srebrenu sponu, jednu valjdafbulu (?), jedanveoma lvasni prsten, te ogrlicu ili litar ufildegranusa devet priujesaka. Ovaj nije podpun stoga, ito na-laznik ne umio pomljivo posakupiti predmete ili - itoje ujerojatnije, jer tako se i glasa, nije mi predao svenaiaste predmete. Naloznik nije htio potanko kazotimi mjesto ni okolovitine naiaita, pak za to trebaza iitav pronalazak toinije ispitati...t2a. Dio nalazakao cjelinu prvi objavljuje Lj. Karaman u slikovniciBaitina djedova 1944. godine, alibeznavodenja lo-kalitetar2s. Kasnije su aplike, koje Marun oznalavakao ogrlicu ili litar ufildegranu, interpretirane kaodijadem, a privjesci kao ogrlica, ali razdvojeni, me-dusobno nepovezani i pripisani Crkvini u Biskupiji(sl. 28).''z3 M. PETRINEC, Grob 29 na Crkvini u Biskupiji kod

Knina, str. 167, sl.7. -M. PETRINEC, Groblja od g.

do I l. stof eta, str. 248, 250-252,s1. 133.124 L. MARUN, Starinarski dnevnici. (prir. M. petrinec),

split, 1998, str. 143-144.125 LJ. KARAMAN, .Bairjn a djedova. Zagreb, 1944, (bez

paginacije).

sl. 26. Podgrade (Asseria) (foto: A. Z. Alajbeg).sl. 27. Devrske,Lelajiila glavica, grobni nalaz

(foto:A. Z. Alajbeg).Godine 2002.kada sam pisala tekst o grobu 29 s

Crkvine u Biskupiji, M. Zekan mi je posudio jednufotografiju iz arhiva Muzeja hrvatskih arheoloSkihspomenika na kojoj se uz oznaku Bribirnalazilo ne-koliko predmeta i to upravo aplike i privjesci o koji-ma je rijed, rasko5ni prsten i jedan pojasni jezldact26.

Prstenje danas izgubljen, alije bio nacrtan pre-ma spomenutoj fotografiji i vjerojatno je rijed o di-jelu istog grobnog nalaza, a Marun ga spominje kaojedan veoma krasni prsten.

Kasnije, 2009. godine, pretpostavila sam da bri-birski nalaz ne predstavlja ogrlicu, vei aplike kojesu bile pridvr56ene na odje6u, a kroz njih su biliprovje5eni privjescit2T. Tu pretpostavku podupirutri aplike od iskucanog srebrnog lima sa staklenimumetcima i s provjeienim bademastim privjescimas Begovade u Biljanima Donjim, koje su otkupljenezaMrzej 1955. godine, vjerojatno grobni nalaz, alio okolnostima njihova otkriia nema podataka (sl.297rzt.

Ostaje upitna i funkcija bribirske aplike (?) s ja-godama na trokutastim vrhovima i nizom u5ica duZoboda nasuprot jagodama. Ona se moZe povezati sistovjetnom, ali slabije saduvanom aplikom (?) izDewsaka odakle, kako sam vei naglasila, potjede ijedan bademasti privjesak (sl. 30)r2e.

Navedenim nalazima bademastih privjesakamogu se pridodati jo5 dva potpuno srodna primjer-ka od pozlaienog srebra s podrudja Bosne i Herce-govine (Mogorjelo kod iapljinj e,Ilidla kod Sara-126 Fotografijom danas vi5e ne raspolaZem.1'?7 M. PETRINEC, Groblja od 8. do lI. stofeta,str. 248.r28 M. PETRINEC,GrobljaodS. do IL stolje1a,str.25l,

sl. 132.r2e M. PETRINEC, Groblja od 8. do I l. stoljeca, str. 465,

T. 187/s -

6.

Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenilenc!1e na istoinoj obali Jadrana

@ &,mffiXsl. 28. Bribir, grobni nalaz (foto: A. Z. Alajbee).

sl. 29. Biljane Donje, Begovada, grobni nalaz(foto:A. Z. Alajbeg).

sl. 30. Devrske,Lei,ajila glavica, grobni nalaz(foto: A. Z. Alajbeg).

jeva) -

obabezpoznatog arheolo5kog konteksta (sl.31,32)130.

Nepoznate okolnosti otkri6a i nedostatak po-dataka o poloZaju navedenih aplika i privjesaka ugrobovima ne dozvoljava bilo kakav pokuSaj re-konstrukcije, pa dak ostaje nejasno jesu li ti nalaziu svim navedenim sludajevima u istoj funkciji. Nadinjenicu da se istovjetni izduleni bademasti pri-vjesci pojavljuju u pojedinim ogrlicama bugarskih

r30 N. MILETId, Bosna i Hercegovina u doba Karolinga,str. 7.

- r. inBrraOSNIK, Nalazi nakita u srednjevje-

kormoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu, GlasnikZemaljskog muzeja, n. s., sv. 6, Sarajevo, l95l' str.25E, sl. 37.

l',

sl.

sl.3l. sl. 32.

sl. 34. Caska, Sv. Juraj, ogrlica iz grobaT.

grobalja 10. i 11. stoljeia (Ablanica-l, Zlatograd,Hisar), ved sam ukazalal3r.

Kronolo5ko odretlivanje skupine o kojoj je rijedtako

i tut"j" eefruruEC O pojedinim predmetima bizantske provenljenclje na istoinoj obali Jadrana

sl. 36. Demir Kapija, Krstevi, grobni nalaz(prema: E. Maneva).

sl. 37. Preslavski trezor, Bugarska(prema: G. Atanasov).

uzela jeuruzmatranje V. Biki6 te do5la do zakljud-ka daje rijed ojedinoj ogrlici iz Srbije na kojoj sesa sigurno56u moZe prepoznati bizantski sti|37. Svinavedeni autori smatrali su da su uz ogrlicu prona-dene dvije slidno koncipirane nau5nice. Medutim,vjerojatnije je da medusobno spojeni bademasti pri-vjesci s kuglicom u sredini nisu nau5nice, vei dioiste ogrlice na Sto upu6uje upravo nalaz iz Caske,a potvrduje i ovdje predloZena rekonstrukcija (sl.35;t:t.

Radiokarbon ska analiza provedena na nalant izCaske dala je renlJtat izmedu 886. i 975. godiner3e,a ja bih se opredijelilaza datacijn u drugu polovinu10. stolje6a sukladno bugarskim nalazima i nalazuiz (ezave koji, s obzirom na cjelokupni arheolo5kikontekst grobalja na kojima su pronadeni, ne mogubiti stariji od toga vremena.

13? V. BIKIC, Wzantijski nakit u Srbiji, str.79-80, sl. 50.t38 Rekonstukciju je nadinio A. Jurdevi6 prema crteL:u iz

A. PMI4[IEBI4h, flepno4r.rsaqnja nercponona IX-XIBeKa, str. 356, sl. 6.

r3e R. BOGELJIC, Mala odZrla. Rekonstruirali lice prin-cezeiz 9. stoljeia, 24 sata (28. oZujka 2014.),str.24-25.

sl. 38. Pretpostavljeni nadin no5enja nakitaizpreslavskog ttezora (prema: G. Atanasov).

Bademasti privjesci javljaju se i kao dijeloviukrasa glave, ovje5ehi o aplike pridvr56ene zatkani-nu. Jedan dobro datiraninalaz s nekropole Krstevikraj Demir Kapije u Makedoniji potjede s kraja 10.ili iz prve polovine 11. stolje6a (sl. 36)'40.

Nalaz bademastih privjesaka provje5enih krozaplike od iskucanog lima s Begovade u Biljani-ma Donjim daje naslutiti da su se oni nosili i kaoukras na obrubu odje6e. Stoga posrednu moguinostdatacije pruZaju i grobovi s takvim aplikama kojesu dosad, u okviru sustavno provedenih arheolo5-kih iskopavanja, uglavnom pronalaZene na prsnomko5u Zenskih pokojnica ili djece. Groblja na Novomputu i Vratnicama na Bribiru takoder upuduju nadataciju u drugu polovinu 10. ili prvu polovinu 11.stolje6arar, a isto tako i grob 79 sa Stranda u Vinodo-

'40 E. MANEVA, Le bandeau d'argent de la ndcropo-le Krstevi prds de Prosek (Demir Kaptja)' 36opuurcHapoduoz uyseja y Beozpady l7-1, Eeorpaa,20Ol,str.403-414.

t4t D. JELOVINA, Starohrvatsko groblje pred glawimulaznim vratima u staru Varvariju, Starohrvalska pro-sujeta, ser.3, sv. 2011990, Split, 1992, sfr. 50, T. ry36.

- D. JELOVINA, Tri starohrvatske nekropole na

Bribiru, Starohrvatska prosuieta, ser. 3, sv. l0,Zagreb,1968, str. 243-244, T. ll.

85

itI

t386

sl. 39. Bribir, grobni nalaz (foto:Arhiv MHAS).

lnt42 i 4ll s Begovade u Biljanima Donjimta3. Data-cija u drugu polovinu 10. stolje6a veoma je izvjesnaza aplike pronadene u grobu 149 u Gomjenici kodPrijedora u sjeverozapadnoj Bosni. Na ovom gro-blju se s podetkom ukapanja moZe radunati najrani-je oko podetka druge tredine 10. stoljeda, a njegovotraj anj e ne prelazi prvu treiinu 1 I . stoljedataa.

U kakvoj su funkciji bile aplike i privjesci pro-nadeni na Bribiru ostaje upitno, ali upravo pojedinir+z l. 6B111ilC, Stranie - Wnodol. Starohrttatsko groblje

na Gorici. Rijeka,20l1, str. l44,T.XAI,7-9, str. 211.r43 D. JELOVINA - D. VRSALOVIC, Srednjovjekovno

groblje na ,,Begovadi" u selu Biljanima Donjim kodZadra, Starohrvatska prosujeta, ser. 3, sv. ll, Split,1981, str. 91,125, T. XXX,4ll.

r44 N. MILETId, Slovenska nekropola u Gomjenici kodPrijedora, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s., sv.2l-22,Saraj evo, 1 9 67, T. XXM I 49. Za vremensko opredj e-ljivanje groblja vidi i: J. GIESLER, Untersuchungenzur Chronologie der Bijelo Brdo-Kultur, str. 94-103.-

Z. fOrratiti, Prinos poznavanju kronologija rano-srednjovjekovnoga groblja Gomjemica kod Prijedora,Starohrvatska prosuj eta, ser. 3, sv. 34, Split, 2007, str.151-197.

- P. SMALCELJ, Kultumi elementi na gro-

bljima sjevero zapadne Bosne, Starohrvatska prosuj e-ta, ser.3, sv. 39, Split, 2072, str. 131-170.

,C

tlu

sl. 40. Ablanica, ogrlica iz groba23(prema: Z.VaZartova. V. Cadeva).

veoma luksuzni primjerci izkruga bizantskog zla-tarstva ukazuju na moguia rje5enja. U bizantskomnadinu odijevanja, naime, ogrlicu zamjenjuje Sirokiokowatnik, kao dio kostima, koji se u izvorima na-zivao manijakion (pdomrctou)tas. U bizantskoj Zen-skoj no5nji pojavljuje se vei u 6. stoljeiu o demunajbolje svjedodi pikaz carice Teodore s poznatogmozaika iz crkve San Vitale u Ravenni pa i pojedinisaduvani primjerci poput onog iz berlinske Antike-sammlungta6. Ovaj nadin ukra5avanja moZemo pra-titi jo5 i u kasnom srednjem vijeku. Kao vremenskaparalela na5im primjercima najznadajniji je ukras izve6 spominj anogpoznatog preslavskog trezora kojise sastoji od aplika i,kroz njih na landiiima provje-Senih, bademastih privjesaka ukra5enih emajlom teperli od ametista i gorskog kristala (sl. 37, 38;taz.

r45 V. BIKId, Wzantijski nakit u Srbiji, str.78.ra6 J. SPIER, Byzantium and the West: Jewelry in the Firsl

Millernium. Paul Holberton publishing, 2012, str. 31,fig. 13.

r47 T. TOTEV The Preslav Treasure, str. 32, sl. 13-14.Mdi i: E. STRACK - R. I. KOSTOV, Emeralds, sa-pphires, pearls and other gemmological material fromthe Preslav gold treasure (X cenfury) in Bulgaria

Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenljenclje na istotnoj obali Jadrana

sl. 41. Bribir, grobni nalaz(crteZ: N. Simundi6 Bendi6).

Ostava je otkrivena 3 km sjeverozapadno odpreslavske kraljevske palade, a novci KonstantinaVII. Porfirogeneta i Romana II. datiraju njezinoukapanje u drugu polovinu 10. stoljeia o demu jevei bilo rijeditas. Da su kroz jedan od elemenata bri-birskog ukrasa (upravo onaj s tri jagode i u5icama)bili provje5eni landi6i, svjedodi i arhivska fotografi-ja spomenutog predmeta,naZalost, bez poznatih po-dataka, vjerojatno iz nekog starog kninskog postava(sl. 39).

Ako se preslavski nalaz usporedi s jednostav-nijim primjercima s bugarskih grobalja, moZe sevidjeti da nije rijed o obidnim ogrlicama, ve6 o slo-Zenijim ukrasima vrata. Posebno je zanimljiv onajiz groba 23 u Ablanici koji, osim staklenih perli ibrondanih jagodica, sadrLava i bademaste te polu-kalotaste privjeske istovjetne onima ovje5enima najagode najdonjeg niza ogrlice iz Caske (sl. 40)'ae.

Stoga smatram da su i aplike od iskucanog lima ibademasti privjesci, pa isto tako i ogrlice koncipira-ne od vi5e nizova, odraz prihva6anja mode srednjo-bizantskog razdoblja i to upravo u wijeme trajanja

(Abstract.), Geochemistry, mineralogt and petrologt48, Sofia, 2010,103-123.

-A. BOSSELMAN RUIC-KBIE, Y. STOLZ, Ottonischer Nimbus oder byzanti-nischer Halsschmuck? Zur Goldenen Madonna undzehn trapezoiden Emails auf dem Nagelreliquiar unddem heophanukreuz im Essener Domschatz, Mittei-lungen zur Spdtantiken Archciologie und Byzantinis-chen Kunstgeschichte 6, Berlin, 2009, str. 77 -99 .

148 T. TOTEV, The Preslav Treasure, str. 80. -

A. BO-SSELMAN RUICKBIE, Byzantinisch, Islamisch oder,,Intemationaler Stil"?, str. 98.

t+r 4. BAXAPOBA - B. IIAr{EBA, CpegnoeeronenHeKponoJr npu c. A6nanuqa, str. 30, 33.

sl. 42. Zalavdr,Yilrsziget, prsten iz grobaTl(crteZ: M. Markovii, prema: B. M. Szdke).

tzv. hrvatsko-dalmatinskih grobalja, a osobito tije-kom druge polovine 10. i prve polovine ll. stolje-6a. Medu nalazima s tih grobalja, posebno se istideonaj s Bribira koji je morao pripadati osobi najvi5egdruSwenog sloja. O tome svjedodi i zlatni prsten sosam kupolastih izdanaka koji je dio iste cjeline,a ima usporedbe medu nakitom znadajnih centaradrugih ranosrednjovjekovnih kneZevina pod bizant-skim utjecajem (sl. 4l;tso.

Navodim ovdje najprije ne5to skromniji srebrniprsten s detiri polukalote iz groba 71 na poloLajuYfirsziget t Zalavilru (Blatnogradu), sredi5tu pa-nonske kneZevine Pribine i Koceljarsr, a kao izrarmeanalogije dva zaista luksuzna zlatna prstena; jedanje otkriven u grobu 355 na Ptujskom gradut52, kojitakoder pripada spomenutoj panonskoj kneZevini, adrugi potjede izriznice manastira Studenica u Srbijite je, navodno, otkriven u relikvijaru s modima Ste-fana Prvovendanog (sv. Simenona) (sl. 42)153.

Nekolicinu ptujskih grobova, meilu kojima igrob 355, P. KoroSec pripisuje tzv. velikomorav-skom horizontu na toj nekropoli i datira ih u drugu

t50 M. PETRINEC, Grob 29 na Crkvini u Biskupiji kodKnina, str. 167, sI.7b.

rsr B. M. SZOKE, Pannonien in der Karolingerzeit,Be-merkungen zur Chronologie des friihmittelalterlichenFundmaterials in Westungarn, Schild von Steier,Bei-heft4,Gra2,2008, str.43-45, sl. 1.

r52 P. KOROSEC, Neloopola na Ptujskem gradu, Pf.tj,1999, str. 5l,T. 37 1355-8.

rs3 V. BIKIC, Wzantijski nakit u Srbiji, str. I12, sl. 85.

87

88

sl. 43. Ptujski grad, prsten iz groba 355(crteZ: M. Markovi6, prema: P. Koro5ec).

treiinu 9. stolje6a te dovodi u vezu s luksuznim mo-ravskim zlatarskim izradevinama (sl. 43)t54.

Datacija studenidkog prstena je problematidna,jer se u prvom popisu sadrLaja relikvijara iz 1813.ne spominje, a u sljede6em popisu tada5nji igumanbiljeZi da se na lancu nalazio zlatni kraljevski prstensv. Simeona koji je ovaj dobio od sv. Save (StefanaNemanje)tss. V. Biki6 istide da se, unatod srodno-sti s pojedinim primjercima prstenja s kupolastomkrunom, ovaj prsten po opiem izgledu bitno razli-kuje od ostalih te da je njegova posebnost posljedi-ca Lelje naruditelja. Ona takoder smatra da mjestonjegova nalaza odreduje gornju kronolo5ku granicuno5enja, ali ne i vrijeme izrade, te da prsten odajezlatarski ukus iz razdoblja 11. stoljeda (sl. aa).

No, kako sam ved ranije istaknula, mnogi seukrasni i nakitni oblici u bizantskom zlatarstvuzadrLavajt u uporabi i viSe stolje6a u nepromije-njenom obliku, te relativno pouzdana datacija ptuj-skog prstena ne odreduje nuZno dataciju bribirskogi studenidkog prstenja. V. Biki6 dovodi u sumnjumi5ljenje V. Jovanoviia, prema kojem bi studenidkiprsten bio proizvod domaieg majstora iz Pizrenaili Lipljana te ukazuje na zakonski spis poznat kaoKnjiga eparha kojim je bila regulirana organizaclja

'54 P. KOROSEC, Nekropola na Ptujskem gradu, str. 50-53.

r55 V. BIKIC, Vizantijski nakit u Srbiji, str. lI2.

sl. 44. Sfudenica, prsten Stefana Prvovendanog(crteZ: M. Markovid, prema: V. Biki6).

zlatarskog obrta od 10. stolje6a nadalje u Konstanti-nopolu156. Nabava i topljenje plemenitih kovina, pai izrada zlatnih i srebmih predmeta, bila je ograni-dena i strogo kontrolirana od drZave. Stogaje, pre-ma navedenoj autorici, vjerojatnije da skupocjeniprsten srpskog vladara potjede iz neke prijestolnid-ke radionice.

Dakle, kao i u sludaju svih nalaza koji se ovdjerazmatraju, pojavu bademastih privjesaka, aplika iogrlica takoder treba pripisati razdoblju druge po-lovine 10. ili prve polovine 11. stoljeda ivezatiuzbizantski kulturni krug, odnosno srednjobizantskorazdoblje.

InterpretacijaPovijesni i kulturni kontekst

SnaZan utjecaj Franadkog Carstva na podrudjeistodne jadranske obale krajem 8. i podetkom 9.stoljeda, koji je naposljetku i doveo do formiranjaranosrednjovjekowe kneZevine Hrvatske, a dopi-rao je dak i istodnije od njezinih grcnica, vei sre-dinom 9. stolje6a znatno slabi157. U zadnjoj tre6initoga stoljeda na bizantsko prijestolje sjeda BazilijeI. (867.

- 886.) dime zapodinje prosperitefiro razdo-

blje vladavine careva iz makedonske dinastije. To6e se odraziti i na prilike u Dalmaciji, Hrvatskoj isusjednim jadranskim sklavinijama. Godine 867.Dubrovnik opsjedaju Arapi, aBazlllje na jadransku

's6 V. BIKIC, Wzantijski nakit u Srbiji, str. 133-134.157 T. BURIC, Istodnojadranske sklavinije i Franci u svje-

tlu arheoloSkihnalaza,u: Railanje prvog hrvatskog ku-tlurnog pejzaia, (ur. M. Jurkovi6, T. Luk5i6), Zagreb,1996, str. 137-144.

-A. ruRiEVIi, Nalazi ranokaro-lin5kog oruZja i konjanidke opreme u doba formiranjaHrvatske KneZevine, Starohrvatska prosuieta, ser. 3,sv.38, Split,20l1, str. lll-147.

-M. PETRINEC,Za-paiznja o poslijekarolin5kom oruLju, str.72.

obalu Salje brodovlje pod vodstvom patrijcija Niki-te Orife. Tom akcijom pro5iruje svoju vlast na nere-tvansku oblast, a tamo5nji, dotad preteZito nepokr-Steni stanovnici primaju istodno kr5ianstvots8. Se-damdesetih godina 9. stolje6a hrvatskim vladarompostaje bizantski Sti6enik Zdeslav (878.

- 879.), a

vjerojatno se tada i arhontija Dalmacija organizirakao tema. Dalmatinskim gradovima se odreduje da,umjesto strategu, porez u zlatt platqtt hrvatskom,humskom i travunijskom knezur5e. Slijedi razdobljevladavine Branimira (879.

- 892,) pa potom Mun-

cimira (892. -

910.) i naposljetku Tomislava (910. -

925.\. O kontaktima jednog od trojice ovih vladaras bizantskim dvorom svjedodi olovni carski pedat,koji pripada Lavu VI. Mudrom (886.

- 912.) i nje-

govu bratu Aleksandru, nedavno pronaden unutarkasnoantidke utvrde smjeStene iznad sela Podgradi-na na Bu5kom blatur6o.

Vei od vremena Branimira zamjeduju se po-ku5aji promjene crkvene hijerarhije u Hrvatskoj iDalmaciji,odnosnodolazedoizraLajanasto janlazaobnovom nekada5nje salonitanske crkvene pokraji-ne, Sto je naposljetku i osfvareno. Splitska i zadar-ska dijeceza tako se pro5iruju na hrvatsko drZavnopodrudje dime je otvoren put snaZnijim utjecajimaiz bizantskih gradova u hrvatsko zaledet6t. Crkvenisabori odrZani u Splitu 925. i 928. godine znatnupozornost posveiuju i problemu uporabe slaven-skog jezika u liturgiji i glagoljidnog pisma162. Je-dan od zakljudaka sabora iz 928. godine posebnoupozorava Crkve na istoku (stonsku, dubrovadku ikotorsku) dime se posredno ukazuje na areal najin-tenzivnij eg rasprostiranj a slavenskog bogosluZj ar 63.

t58 I. GOLDSTEIN, Hrtati, hrvatske zemlje i Bizant, str'30.

'5e I. GOLDSTEIN, Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant, str.30.

t60 L MIRNIK, Two Recent Finds of Mediaeval LeadSeals, Folia archaeologica balkanica l, In Hono'rem Verae Bitrakova Grozdanova, Skopje, 2006, str.479-482.

- D. PERISA, Geopolitidki poloZaj, admi-

nistrativna i crkvena pripadnosti i regionalni identitetHrvata u Livnu, Duvnu, Glamodu i Kupresu, Slalas15, Mostar, 2010-2011, str. 303, bilj. 13.

- M. PETRI-

NBC,Zapaiarla o poslijekarolin5kom oruZju, str' I12.Od osobitog j e zrraEaja da su napisi na pedatu izvede-ni latinskim, a ne grdkim pismom, dime se bizantskadiplomacija prilagodila vladaru kojem je dokumentupucen.

t6t I. GOLDSTEIN, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb,1995, str. 278-281.

162 N. BUDAK, Prilog valorizaclji, str. 126-127 -163 N. BUDAK, Prilog valorizaciji, str. 126-12'l .

Maja PETRINEC O pojedinim predmetima bizantske provenljenc'ije na istodnoj obali Jadrana

O znadajnijoj bizantskoj prisutnosti tijekom 10. sto-ljeda, svjedodi i podatak da je sedam brodova s ru-skom posadom949. godine iz bizantske Dalmacije(i izDrada) isplovilo u bizantski pohod na Kretule.Otprilike u isto vrijeme, u Dubrovnik iz bosporskeprijestolnice, kao carski poklon, pristiZe zlatnil

nol

kao dalmatinsko-hrvatska skupina lli horizont skri tans kim znaiaj kama p okapanj a odnosno roma-niika fazat6e. To je wijeme u kojem se pojavljujuprve velike sljepoodnidarke s jagodama koje 6e bitipopularne i u masovnoj uporabi tijekom cijelog 10.,pa i u prvoj polovini 11. stolje6a. Srodan nakit uistom je razdoblju karakteristidan i na drugim bal-kanskim podrudjima pod neposrednom bizantskomvla56u ili snaZnijim bizantskim utjecajem (Grdka,Bugarska, Srbija, Makedonija)r7o, a lijevane inadicei Sire u okviru tzv. bjelobrdske kulture u KarpatskojkotlinirTr. Danas je potpuno jasno da je u svim na-vedenim sludajevima rijed o nakitu vezanomuzbi-zantski kulturni krug, a razli(,ite inadice istih tipovailirazlilita tehnika izrade ovisila je o moguinosti-ma radionica koje su ih proizvodile. Svi ovdje raz-matrani nalazi (kriZevi i nakit) pojavljuju se upra-r6e Termin dalmatinsko-hrvatska kulturna skupina u ar-

heolo5ku literaturu prenosi se iz starije povijesne lite-rature koja KneZevinu Hrvatsku naziva DalmatinskomHrvatskom, a panonsku kneZevinu Ljudevita Posav-skog Panonskom Hrvatskom (usp. F. ltltC, fovtiestHrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925, str.297-316). Premda koristi naziv Dalmatinska Hrvatska,Lj. Karaman groblja o kojima je rijed odretluje kaogroblja prvih dvaju kr5danskih stolje6a kod Hrvata,a ne kao dalmatinsko-hrvatska groblja (usp. LJ. KA-RAMAN, Iskopine druSwa,,Bihaia" u Mravincima,str. 29). Od autora koji su se u veiem opsegu bavilispomenutim grobljima ili pojedinadnim grobnim na-lazima termin dalmatinsko-hwatska groblja ili dalma-tinsko-hrvatska kulturna skupina koriste Z. Vinski, D.Jelovina, J. Belo5evid i N. Mileti6. Termin groblja skricanskim znaiajkama pokapanja ili lv1tanski slojkoriste T. Burie, 2. Cetinit, M. Jurii i M. Petrinec.Napominjem i da dio autora ne koristi niti jedan odnavedenih termina, ve6 groblja jednostavno odretlujekao ranosrednjovjekovna (2. Gur-ljaia, A. MiloSevi6).Termin romaniikafaza koristi iskljudivo N. Jakiii.

tto X. H.. BAXAPOBA, Cnaenauu u lfpa6oaeapu,Cotfr.rx, 1976.

-E. MAHEBA, Cpedn oeercoeeH HaKumod Marcedouuja.

- V. BIKId, Wzantijski nakit u Srbiji.

- N. POULOU PAPADIMITRIOU - E. TZAYELLA -

J. OTT, Burial Practices in Byzantine Greece, str.377-428.

-F. BERTI, Grave Goods from the Necropolis inthe Agora of Iasos, tr: Byzantine Small Finds in Arc-haeological Contexts, (ur. B. Bdhlendorf- Arslan, A.Rjcci), Byzas 15, Istanbul, 2012, str. 187-211.

t7t J. GIESLER, Untersuchungen zur Chronologie derBijelo Brdo- Kultur (Ein Beitrag zur Archaologie des10. und ll. Jahrhunderts im Karpatenbecken), prdi-storische Zeitschrift 56/1, Berlin - New york, 1981.-

A. BOLLOK,Byzantine Jewellery of the HungarianConquest Period: AView from the Balkans, u Intelli-gible Beauty, British Museum Research publication178, (ur. Ch. Entwistle, N. Adams), London, 2010, str.179-191.

vo u tom horizontu grobova, a navedene analogijes podrudja Bizantskog Carstva i Karpatske kotlineupu6uju na njihovo vremensko opredjeljivanje odsredine 10. do sredine 11. stoljeia s teZi5tem na pri-jelaz izmedrl. tih dvaju stoljeda i veoma su bitni zakronoloiko wednovanj e d alm at i ns ko - hrv at s ke s ku-pine. Taje skupina i u starijoj i u novijoj literaturivrlo raznoliko datirana. Najprije se smatralo da jerijed o grobljima 9. i 10. stoljeia (Lj. Karaman)'72,potom se okvirno smje5tala od 9. do 11. ili od 9.do 1 2. stolj e ca bezpoku5aja uZeg odredivanj a donj ei gornje granice ukapanja (D. Jelovina, J. Belo5e-vi6)173. Pojedina mala groblja ponekad su datiranau veoma Sirokom rasponu od 9. do 14. stolje6a (D.Vrsalovii)|7a, neki nalazi i groblja veoma rano u 9.stoljeie (2. Gunjala T. Buri6)t75, pa sve do ekstre-mno visokih datacija N. Jak5i6a t 12. i 13. stolje-6e176. Navedenom skupinom i sama sam se bavila uvi5e navrata pa 6u ovom prigodom tkazati samo nanajbitnije dinjenice vezane uz njezino kronolo5kovrednovanje. Donju granicu horizonta s kritanskimznaiajkama pokapanja, svakako, treba traZiti ved urazdoblju oko sredine 9. stoljeia, prije pojave veli-kih sljepoodnidarki s jagodama krajem 9. stoljeia(dalmatinsko-hrvatska skupina), a gornju grani-cu oko sredine, najkasnije, i to samo u izuzetnimsludajevima, do kraja druge tre6ine 11. stoljeiarTT.Pritom valja naglasiti da se u navedenom razdobljurazlikuju tri vrste grobalja:

l. Mijeiana groblja, odnosno groblja s kontinu-itetom ukapanja od druge polovine 8. ili podetka 9.stoljeda Qtoganski horizont), koja ostaju u uporabii nakon promjene grobnog rituala i doseZu 10., aponekad, ali rijetko, i 11. stolje6e.

172 LJ. KAIL\I/IAN, Iskopine druStva ,,Bihaia" u Mra-vincima, str. 29.

173 D. JELOVINA , Starohrvatske nekropole, str. 80-82. -J. BELOSEVIC, Ishodi pete zawsne kampanje istraZi-vanja lokaliteta Crkvina u Galovcu Luaj Zadra, RadoviF i I oz ofs ko g faku I t e t a u Zadru 3 I ( I 8y I 99 I - 1992, Za-dar, 1993,str. 132-136.

'74 D. VRSALOVIC, Srednjovjekovno groblje na,,Gre-dama" u selu Kaii6u kod, Zadra, Starohrtatska pro-sujeta, ser.3, sv. 10, Zagreb, 1968, str. 69-92.

t75 Z. GUNJAdA, Grob jedne hrvatske plemenske odlid-nice iz IX. stoljeia, u: Gunjaiin zbornik, (ur. I. Erceg),Zagreb, 1980, sh. l2l-131.

- T. BURIC, Starohrvat-

sko groblje na poloZaju Svedurje u KaStel Starom,Starohrvats ko prosuj eta, ser. 3, sv. 34, Split, 2007, str.105-122.

176 N. JAKSIi, Crkve na Begovadi, str.407-433.r77 M. PETRINEC, Groblja od 8. do I I . stoljeta, str. 27 4-

279.

2. Groblja uz crkve (na pojedinima se ukapave6 od sredine 9. stoljeia, neka se formiraju kasnijetijekom 10. ili na pi'jelant iz 10. u 11. stolje6e iuglavnom kontinuirano traju sve do u kasni srednjivijek).

3. Nova groblja na redove koja se utemeljujukrajem f . ili u 10. stolje6u.

Za odre

s2J

heolo5ki nalazi novijeg wemena. Uvidom u tlocrt-nu situaciju velikog groblja na redove na Gorici uStrandama moZe se uoditi da se gotovo svi tipidnioblici nakita i metalnih dijelova odjede dalmatin-sko-hrvatske skupine pojavljuju u istom sloju gro-bova u kojem je registriran nakit ketla5ke kulturersa.Potonji se tradicionalno wemenski opredjeljuje udrugu polovinu 10. i prvu polovinu 11. stoljeie, aprema najnovijim spoznajama i ranije, najkasnije udrugu polovinu 10. stoljedar85. U spomenutom slo-ju grobova na Strandama pojavljuje se i materijalnajranijeg stupnja tzv. bjelobrdske kulture datiranu drugu polovinu 10. ili prvu treiinu 11. stolje6a. Ukronolo5kom smislu, svakako, je znailajan i renlJtattaC za ved spominjani grob s ogrlicom iz Caske naPagu prema kojem je navedeni grob ukopan najka-snije u ramjoj drugoj polovini 10. stoljeia.

NalaziPektoralni i relikvijarni kriievi

Posebno obja5nj enje zahtijev a poj ava pektoral-nih i relikvijarnih bizantskih kriZeva, osobito onihpronadenih unutax grobova na teritoriju HrvatskeKraljevine. Kao Sto je vei redeno, ti se kriZevi ma-sovno pojavljuju u postikonoklastidkom razdobljui dest su nalaz t grobovima slavenskih naroda kojiprimaju istodno kr56anstvo. Ovoj je temi posljed-nje desetljeie znatnu pahrju posvetio M. Wolos4mistaknuv5i kako je kristijanizacija jedan od kljud-nih elemenata procesa europeizacije ranosrednjo-

r8a Grobovi u okruZenju i u istom sloju s grobovima 12,19,39, 41,63 i 103 s ketla5kim materijalom (usp. Z.CETINIC, Stranie - Wnodol. Starohwatsko groblie naGorici).

t85 Ketla5ki nalazi s Gorice u Strandama pripadaju stup-nju Kdttlach II prema periodizaciji J. Gieslera, odno-sno vremenski se opredjeljuju u drugu polovinu 10. iprvu polovinu I l. stoljeia (J. GIESLER, Zur Archao-logie des Ostalpenraumes vom 8. bis ll. Jahrhundert,Archaologisches Korrespondenzblatt 10, Miinchen,1980, str. 95). U najnovije wijeme srodni se nalazi(skupina C prema periodizaciji S. Eicherta) datiraju iranije, u rasponu od 780. do kraja 10. stoljeia, a samose_ izuzetno pojavljuju joS u ranom I l. stoljeiu (usp. S.EICHERT, Die friihmittelalterliche Grabfunde Kdrn_tens. Die materielle Kultur Karantaniens anhand derGrabfunde vom ende der Spdtantike bis ins ll. Jahr_hyndert, Klagenfurt

- W0rthersee,2010, str. l6j_173).N_ovutronologiju potvrtluju i brojni rezultati raC (S.EICHEM, Zur Absolutchronologie des Ostenalpen_raums, Bericht der Bayerischen Bodendenbmatpflege54, Bonn,2013, str. 425-426.).

vjekovnih Slavenar86. On polazi od zakljudaka R.Bartletta koji je ukazao na dinjenicu da se i danasnajsnaZnija kulturna podjela u slavenskom svijetuzapaLa upravo izmedu naroda koii su pokriteni odGermana i naroda polcritenih od Grkat81. Ta po-djela ima i svoj arheolo5ki odraz duZ linije koja seproteLe na Sirokom prostoru od Balkana do Kareli-je. Kartirajudi arheolo5ke nalaze predmeta osobnepoboZnosti (enkolpij a, kriZi6a-privjesaka i minija-turnih ikona-privjesaka) u razdoblju od 10. do 13.stoljeia na teritoriju danaSnje Poljske, Woloszynutvrduje najveiu koncentraciju u istodnim pogra-nidnim dijelovima, dok je u ostatku Poljske brojtakvih predmeta neztatanr88. Istodni pogranidnidijelovi dana5nje Poljske pripadali su, naime, svedo sredine 14. stoljeda zapadnoi perifieriji KijevskeRusije. Tako se, upravo zahvaljujuii navedenimnalazima, arheoloSki jasno ocrtava granica izme-du ranosrednjovjekovne Poljske i Kijevske Rusije,a isto tako i granica izmedu zapadne i istodne kri-stijanizacijetSe. M. Woloszyn pretpostavio je slidno

186 M. WOLOSZYN, BizantSmski i laciriski model chry-stianizacji, str. 13-3 L

- M. WOLOSZYN, The Byzan-

tine and Latin Models of Christianisation, str. 163-183.'8? M. WOLOSZYN, The Byzantine and Latin Models of

Christianisation, str. 163.t88 M. WOLOSZYN, Polsko-ruskie pogranicze w X-X[I

w. Perspektywy badari archeologiczrych, u: Corner-stone, Arcaheologt, History, Arts and Culture of Ru-ssia and its neighbours (Dedicated to Anatolij Nikola-evich Kirpichnikov's 80th Birthday Anniversary), vol.l, Moscow, 2010, str. 16l-185.

- M. WOLOSZYN,

The Byzantine and Latin Models of Christianisation,str. 169-170.

- M. WOLOSZYN, Die friihmittelal-

terlichen orthodoxen Devotionalien in Polen und dieEntstehung der tiltesten Ostgrenze Polens. Forschun-gsgeschichte und Forschungsperspektiven, ut Rome,Constantinople and Nauly-Converted Europe. Arche-ological andHistorical Evidence, (ur. M. Salamon, M.Woloszyn, A. Musin, P. Spehar), Krakow - Leipzig -Rzesz6w - Warszawa, 2012, str.225-289.

r8e Ta se granicajasno ocrtava i kroz primjenu razliditihpogrebnih obidaja. Dok u slavenskim podrudjima,koja primaju zapadno kr56anstvo, potpuno i5dezavaobidaj pokapanja pod humcima, on se i dalje zadrla_va kod Slavena koji primaju istodno kr5danstvo. (Usp.P. SIKORA, Das Phiinomen,,Grabhiigel.. im prozessder Christianisierung der Ostslawen. Bemerkungenzu einigen Befunden mit sepulkralem Character _ ausarchiiologischer Perspektive, u: Christianisierung Eu_ropas: Entstehung, Entwicklung und Konsolidiirungim archdologischen Befund, Internationale Tagung imDezember 2010 in Bergisch _ Gladbach, (ur,O. He_inrich Tam6ska, N. Krohn, S. Ristow), Regensburg,2012, str.469482.

II Maja PETRTNEC O pojedinim predmetima bizantske provenijenclje na istodnoj obali Jadrana

i za Bakan, konkretno za Hrvatsku i Srbiju, no uovom je sludaju, kao Sto 6emo vidjeti, situacija ipaksloZenija nego na sjeveru. Poljski vladar Mje5koI., naime, prima zapadno kr56anstvo 966. godinenakon Zenidbe s de5kom princezom, dok VladimirI., staroruski i kijevski knez, 988. godine prihva6aistodno kr56ans