M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2 MUZEOLOGIJA 41. /42., 2004 ...mdc.hr/UserFiles/File/Izdavastvo/KB.pdf · ORESTE SIGNORE, Ontološki pristup muzejskim informacijama 63 EFTHIMIOS C

1

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

MUZEOLOGIJA 41./42., 2004./2005Zagreb, Hrvatska, ISSN 0353-7552

Tema: Dokumentacija i korisnici

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

2

Glavni i odgovorni urednik / Editor – in – ChiefUrednik / EditorVišnja Zgaga

Redakcija informatičkog nazivlja / Editorial board of IT vocabularyMirna Šimat, Denis Bučar

Prijevod s engleskog / Translation Tvrtko LovrekovićŽeljko TorbicaMirna Šimat

Lektura / Language AdviserZlata Babić

Dizajn korica / Cover DesignBoris Ljubičić / Studio International

Priprema i tisak / Printed bySveučilišna tiskara, Zagreb, 2007.

Naklada / Impression500

Napomena: Sve web adrese su pregledane u siječnju 2007. god. One koje su aktivne su podcrtane, a one nedostupne su označene zvijezdicom.

3

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

PREDGOVOR (Višnja Zgaga) 7 Dokumentacija i korisnici

ANDREW ROBERTS, Dostavljanje informacija o zbirkama korisnicima 9

PATRICIA YOUNG, Učenje, širenje znanja i surađivanje: CHIN-ovo iskustvo 22

MIRNA WILLER, Arhivi, knjižnice, muzeji: mogućnosti suradnje u globalnoj informacijskoj infrastrukturi, hrvatska iskustva tijekom godišnjih seminara 29 CIDOC-ovo radno otvorenje

RICHARD LIGHT, Web stranica CIDOC-a – analiza slučaja o ponovnoj upotrebi informacija 35 Dostavljanje informacija korisnicima

ALEKSANDRA UZELAC, Kulturne mreže i kulturni portali - nova infrastruktura kulturnog sektora 42

VIŠNJA ZGAGA, Muzejski dokumentacijski centar i njegovi korisnici 52 Modeliranje podataka i standardi

ORESTE SIGNORE, Ontološki pristup muzejskim informacijama 63

EFTHIMIOS C. MAVRIKAS, EVANGELIA KAVAKLI, NICOLAS NICOLOYANNIS, Priča između redaka: istraživanje zbirki dokumenata o kulturnoj baštini distribuiranih online korištenjem metoda na bazi ontologija 71

MARTIN DOERR, ATHINA KRITSOTAKI, STEPHEN STEAD, Tezaurusi povijesnih razdoblja - prijedlog za standardizaciju 82

ALI S. ELBEKAI, DR. NICK ROSSITER, VASSIL T. VASSILEV, Okvir rada virtualnih izložbi: primjena XML procesiranja podataka za objavljivanje muzejskog sadržaja na webu 98

SOPHIA BAKOGIANNI, EVANGELIA KAVAKLI, ALEXANDRA BOUNIA, Predmeti iz prošlosti, priče za sadašnjost 113 Mrežni projekti kulturne baštine

MIRNA ŠIMAT, OZREN HARLOVIĆ, Informatizacija mreže hrvatskih muzeja 123

MONIKA HAGEDORN-SAUPE, AXEL ERMERT, Državni muzeji u Berlinu (DMB) i njihov novi dokumentacijski sustav 130

MONIKA HAGEDORN-SAUPE, AXEL ERMERT, KUD Katalogizacija umjetničkih djela - vodič za opisivanje i vizualnu dokumentaciju (www.vraweb.org/CCOweb) 133

GIULIANA DE FRANCESCO, Prema dogovorenoj europskoj platformi za digitalizaciju kulturnoga i znanstvenog naslijeđa MINERVA – ministarska mreža za vrednovanje aktivnosti u digitalizaciji (The Ministerial Network for Valorising Activities in Digitisation) 137

LEV Y. NOLL, Informacijske tehnologije u ruskim muzejima: tradicionalni i suvremeni pristupi 147 Katalogizacija kulturne baštine

ALEXANDRA PAN, Katalogiziranje kulturnih dobara Južnog Tirola 152

SYLVIA MADER, Brzo i jednostavno ili složeno i profesionalno 161

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

4

FAITH TEH ENG ENG, Kustosov izazov: standard za dokumentiranje u muzejima za sve? Iskustva Centra za očuvanje naslijeđa (HCC), Singapore 165

VAGELIS STOURNARAS, GEORGE PAPANAGIOTOU, CHRISTIS KONNARIS, EFTHIMIOS C. MAVRIKAS, Povijesni arhiv Egejskog mora – Ergani: dokumentacija, upravljanje i publikacija resursa kulturnog naslijeđa na semantičkoj mreži 171

MIKICA MAŠTROVIĆ, Dokumentiranje, izlaganje i predstavljanje Grafi čke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice 175 Konzervatorska i restauratorska dokumentacija

DENIS VOKIĆ, Ferdo Goglia i Zvonimir Wyroubal - začetnici sustavne restauratorske dokumentacije u Hrvatskoj 184

LANA KRIŽAJ, Informacijski sustav kulturne baštine RH Teuta 196 Digitalno očuvanje

STEFAN ROHDE-ENSLIN, Prašina bez vjetra? - Dugoročno očuvanje digitalnih podataka: mediji, formati, još nešto? 205 Zbirke online

FRANCES LLOYD-BAYNES, Integriranje radi pristupa:dostava prikupljenih informacija o zbirkama u Muzeju V&A 209

MLADEN TOMORAD, GORAN ZLODI, Croato-Aegyptica Electronica – model obrade i analize staroegipatskih predmeta u muzejskim i privatnim zbirkama u Hrvatskoj: dokumentacijski i komunikacijski pristup 218

VIŠNJA ZGAGA, Donacije gradu Zagrebu online 240

DORA BOŠKOVIĆ, JELENA BALOG, Digitalne baze muzejske građe na Webu – nužnost današnjice ili gubitak zarade za muzeje 250 Multimedijalni proizvodi

ERVIN ŠILIĆ, Pristup multimedijskim projektima 256

RUŽICA PEPELKO, Primjer multimedijske muzejske dokumentacije 260

SNJEŽANA PINTARIĆ, Exat 51 i Nove tendencije na CD-ROM-u 263 Usluge

LADA DRAŽIN-TRBULJAK, Redizajn web stranica Muzejskoga dokumentacijskog centra http://www.mdc.hr: od muzeja i za muzeje 266

MARKITA FRANULIĆ, Registar muzeja, galerija i zbirki u Republici Hrvatskoj – suočavanje s različitim potrebama korisnika 277

SNJEŽANA RADOVANLIJA MILEUSNIĆ, Informacijske usluge muzejskih knjižnica za korisnike 21. stoljeća: kako radi knjižnica MDC-a 286

JOZEFINA DAUTBEGOVIĆ, Personalni arhiv ili muzealiziranje muzealaca 296

KONSTANTINOS ARVANITIS, Mobilna vrata: muzeji, mobilni telefoni i dokumentacija svakodnevnog života 301

NATAŠA IVANČEVIĆ, ANA SMOKVINA, Autorskopravni problemi izlaganja i otkupa umjetničke instalacije čiji je sastavni dio umjetnina drugog autora 317 Popis autora 320

5

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

PREFACE (Višnja Zgaga) 7 Documentation and Users

ANDREW ROBERTS, Delivering Collections Information to Users 9

PATRICIA YOUNG, Learning, Sharing, and Collaborating: CHIN’s Experience 22

MIRNA WILLER, Archives, Libraries, Museums: Possibilities of Co-operation within the Global Information Infrastructure: Series of Seminars held from 1997-2004 29 CIDOC Working Opening

RICHARD LIGHT, The CIDOC Web Site – a Case Study in Information Re-use 35 Disseminating Information to Users

ALEKSANDRA UZELAC, CultureNet Croatia – Web Centre of Croatian Culture Project 42

VIŠNJA ZGAGA, Museum Documentation Centre and its Users 52 Data Modelling and Standards

ORESTE SIGNORE, Ontology Driven Access to Museum Information 63

EFTHIMIOS C. MAVRIKAS, EVANGELIA KAVAKLI, NICOLAS NICOLOYANNIS, The Story between the Lines: Exploring Online Distributed Cultural Heritage Document Collections using Ontology-based Methods 71

MARTIN DOERR, ATHINA KRITSOTAKI, STEPHEN STEAD, Thesauri of Historical Periods – A Proposal for Standardisation 82

ALI S. ELBEKAI, DR. NICK ROSSITER, VASSIL T. VASSILEV, Virtual Exhibitions Framework: Utilisation of XML Data Processing for Sharing Museum Content over the Web 98

SOPHIA BAKOGIANNI, EVANGELIA KAVAKLI, ALEXANDRA BOUNIA, Objects from the Past, Narratives for the Present 113 Cultural Heritage Networking Projects

MIRNA ŠIMAT, OZREN HARLOVIĆ, Computerisation of the Croatian Museum Network 123

MONIKA HAGEDORN-SAUPE, AXEL ERMERT, The State Museums of Berlin (SMB) and Their New Documentation System 130

MONIKA HAGEDORN-SAUPE, AXEL ERMERT, CCO (Cataloguing Cultural Objects) – An Initiative for Common Cataloguing Specifi cations for Cultural Objects 133

GIULIANA DE FRANCESCO, MINERVA – The Ministerial Network for Valorising Activities in Digitisation. Towards an agreed European Platform for Digitisation of Cultural and Scientifi c Heritage 137

LEV Y. NOLL, Information Technologies in Russian Museums: Traditional and Contemporary Approaches 147 Cataloguing of Cultural Heritage

ALEXANDRA PAN, Cataloguing of Cultural Heritage in South Tyrol 152

SYLVIA MADER, Quick and Easy or Extensive and Professional 161

FAITH TEH ENG ENG, A Custodian’s Challenge: A Museum Documentation Standard for All? Experience from Heritage Conservation Centre (HCC), Singapore 165

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

6

VAGELIS STOURNARAS, GEORGE PAPANAGIOTOU, CHRISTIS KONNARIS, EFTHIMIOS C. MAVRIKAS, Historical Archive of the Aegean – Ergani: Documentation, Management and Publication of Cultural Heritage Resources on the Semantic Web 171

MIKICA MAŠTROVIĆ, Print Collection of the National and University Library in Zagreb: Documentation, Displaying and the Projection of the Permanent Presentation 175 Conservation and Restoration Documentation

DENIS VOKIĆ, Ferdo Goglia and Zvonimir Wyroubal: Pioneers in a Systematic Maintenance of Restoration Documentation in Croatia 184

LANA KRIŽAJ, Information System of Cultural Heritage of the Republic of Croatia TEUTA 196 Digital Preservation

STEFAN ROHDE-ENSLIN, Dust without Wind? - Long-term preservation of Digital Data: Media, Formats, anything else? 205 On-line Collections

FRANCES LLOYD-BAYNES, Integrating for Access: Delivering Aggregated Collections Information at the V&A 209

MLADEN TOMORAD, GORAN ZLODI, Croato-Aegyptica Electronica – Database Of The Egyptian Antiquities In Croatian Museum And Private Collections: Documentation Vs. Communication Aproach 218

VIŠNJA ZGAGA, Zagreb Art Donations On-line 240

DORA BOŠKOVIĆ, JELENA BALOG, Databases of Museum Resources on the Web – Today’s Necessity or Croatian Museums’ Lost Revenues? 250 Multimedia Products

ERVIN ŠILIĆ, An Approach to Multimedia Presentations 256

RUŽICA PEPELKO, An Example of Multimedia Museum Documentation 260

SNJEŽANA PINTARIĆ, Presentation of CD EXAT 51 & NEW TENDENCIES 263 Services

LADA DRAŽIN-TRBULJAK, The Vision of the MDC Web Site http://www.mdc.hr/: From Museums and for Museums 266

MARKITA FRANULIĆ, Register of Museums, Galleries and Collections in Croatia – Facing Various User Needs 277

SNJEŽANA RADOVANLIJA MILEUSNIĆ, Information Services Provided by Museum Libraries for Users in the 21st Century: How MDC’s Library works 286

JOZEFINA DAUTBEGOVIĆ, Personal Archive or Or Museum Activities of Museum Professionals 296

KONSTANTINOS ARVANITIS, Open the door and let me in’: Mobile phones and the documentation of everyday life 301

NATAŠA IVANČEVIĆ, ANA SMOKVINA, Copyright/legal Issues of Exhibiting and Purchasing an Art Installation Including an Artwork by Another Author 317

List of Authors 320

7

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

PREDGOVOR

zejske građe, a valorizaciji i kategorizaciji predmeta u muzejima bio je posvećen broj Muzeologije objavljen 1970.godine. Muzeološku klasifi kaciju Međunarodnog komiteta za muzeje (ICOM-a) objavili smo 1972. godine i to je bio prvi ozbiljniji pokušaj primjene muzeološke discipline u rad naše ustanove. Smjernice za kompju-torsku obradu muzejskih predmeta, koje je izradila radna grupa objavljene su u Muzeologiji 1987.godine pod nazivom Dokumentacija i klasifi kacija muzejskih predmeta. S tim brojem časopisa zasi-gurno započinje informatizacija hrvatskih muzeja koja u prvim godinama trećeg tisućljeća ima već značajne rezultate. Štoviše stvoreni su i osnovni uvjeti za digi-talizaciju muzejske građe i dokumentacije, u čemu je objavljeni magisterij Gorana Zlodija u Muzeologiji 40. dao ozbiljno teoretsko uporište.U godini u kojoj je Muzejski dokumen ta-cijski centar obilježavao svoju pedeset-godišnjicu, nije se mogao naći snažniji poticaj za analizu rada i daljnjeg razvoja MDC-a, za pregled stanja informatiza-cije hrvatske muzejske mreže, i dakako, za pregled svjetskih relevantnih tema o korištenju i strategiji razvoja informatičke tehnologije u muzejima. Stoga se nadamo da će i ovaj broj Muzeologije biti poti-cajan hrvatskoj muzejskoj mreži.

Višnja Zgaga, urednica

Objavljivanjem referata održanih na ICOM-CIDOC-ovoj konferencije u Zagrebu od 24. do 27. svibnja 2005., završava se gotovo trogodišnji rad vezan za izuzetno solidnu pripremu, provedbu i završnicu konferencije posvećene mu-zejskoj dokumentaciji. Tema konferencije, Dokumentacija i korisnici obuhvatila je različite sadržaje i aspekte korištenja novih tehnologija u komuniciranju mu-zejske građe: probleme interne i eksterne dokumentacije, javnih i stručnih priorite-ta, interakcije korisnika, pojma digitalne baštine i njenih mogućnosti, novih usluga i proizvoda muzeja, autorskih prava i dr. Svi su radovi uoči kongresa objavljeni u elektronskom izdanju (na engleskom jeziku) a njihovim se publiciranjem u časopisu “Muzeologija” omogućuje šira i temeljitija recepcija u hrvatskoj sredini. Tako se nastavlja ostvarivanje jedne od bitnih sadržajnih odrednica časopisa Muzeologija koja se odnosi na promicanje normi i standarda obrade muzejskih pre-dmeta i muzejske dokumentacije. U već polastoljetnom nizu neprekinutog izlaženja časopisa temi muzejske doku-mentacije dan je prostor već 1954.god. ob-javljivanjem rada kolegice Paule Gabrić koji je problematizirao katalogiziranje etnografskih predmeta. Broj časopisa iz 1956.god,. razmatrao je inventiranje mu-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

8

PREFACE

jects in museums was dedicated the issue of Museology published in 1970. We have published the museological classifi cation of the International Council of Museums (ICOM) in the year 1972 and that was fi rst serious attempt of the application of museological discipline in the work of our institution. “International Guidelines for Museum Object Information: The CIDOC Infor-mation Categories”, which were made by the CIDOC working group were pub-lished in the Museology in 1987 with the title Documentation and classifi cation of the museum objects. With that issue computerization of Croatian museums has begun and in the fi rst years of the third millennium it has already signifi cant results. Moreover, basic conditions for the digitisation of museum funds and museum documentation were made wherein the serious theoretical base was found in the M.A. degree work of Mr Goran Zlodi. His work was published in the 40th issue of Museology.In the year in which Museum Documenta-tion Center celebrated its 50th anniversary, we couldn’t fi nd a strong stimulation for the analysis of work and further development of the Centre and for the review of the current status of the computerization of Croatian museum network and the current relevant problems about usage and strategy of the development of information technologies in the museums throughout the world. Therefore we are hoping that this year the new issue of Museology will represent a encouragement and a source of inspiration to the Croatian museum network.

Višnja Zgaga

By publishing papers which were pre-sented on the ICOM -CIDOC annual conference in Zagreb from 24th till 27th of May 2005, we are fi nishing almost a three years work which consisted of very thorough preparations, execution and fi nish of the conference dedicated to museum documentation. The theme of the conference, documentation and its users encompassed various content and aspects of the usage of IT in the process of com-municating museum objects: problems of internal and external documentation, public and professional priorities, inter-action of the users, the concept of digital heritage and its possibilities, new services and products of museums, copyrights etc. All the papers were at the time of the conference published in the digital format (in English language). Their publishing in the periodical Museology provides broader and more thorough reception in the Croatian enviroment.And so continues one of the basic base-lines of the periodical Museology which relates to the promotion of the norms and standards of the catalogisation of the mu-seum objects and museum documentation in general. In the last half of the century of continu-ous issuing of the periodical, the subject of the museum documentation appeared already in the year 1954 by publishing the work of our colleague Paula Gabrić who examined the problems of the catalogu-ing ethnographic museum objects. Issue of the magazine in 1956 contemplated cataloguing of the museum funds, and to the valorisation and categorisation of ob-

9

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

DOSTAVLJANJE INFORMACIJA O ZBIRKAMA KORISNICIMA

ANDREW ROBERTSMuzej Londona, London Ujedinjeno Kraljevstvo

Povlastica je sudjelovati na ovoj konfe-renciji jer sam bio predsjedavajući CI-DOC-a kada se odbor posljednji put su-sreo u ovoj regiji, u Ljubljani, u Slove niji, u rujnu 1993. Na konferenciji iz 1993. rad slovenskih muzeja prezentirali su Gregor Moder, Marjeta Mikuž, Alenka Simikič i drugi. Branka Šulc govorila je o situaciji u hrvatskim muzejima, a Ecaterine Geber i Pavel Jirásek o razvoju u Rumunjskoj i Republici Češkoj (Međunarodni savjet za muzeje, Međunarodni komitet za do-kumentaciju, 1993.). Ovaj rad obrađuje odnos korisnika i infor-macija o zbirkama te važnosti razumije-vanja korisnika i udovoljavanja njiho-vim željama. Mnogi su muzeji proširili raspon korisnika informacija o zbirkama i povećali kvalitetu usluga koje se nude tim korisnicima. Muzeji su proširili svoje usluge i više nisu koncentrirane na inter-ne korisnike i istraživače i dali su pred-nost široj publici u pristupu informacija-ma. Među njima su škole, učenici i šira javnost. U radu se analiziraju različite kategorije korisnika, tipovi informacija bitnih korisnicima i načini na koje se te informacije mogu iskoristiti. Razmatraju se dva primjera iz Muzeja Londona, a odnose se na moje iskustvo bivšeg upra-

vitelja Odjela za informacije. Riječ je o internom projektu omogućavanja pristu-pa muzejskoj Zbirci keramike te stakla i partnerski projekt razvijanja nacionalnog izvora o migracijama u Englesku. U to je uključena rasprava o važnosti očuvanja informacija o zbirkama i o potrebi da se te informacije temelje na uobičajenim standardima.

KORISNICI I NJIHOVE POTREBE

Navedene su četiri sastavnice odnosa izme đu muzeja i korisnika informacija o zbirkama (Ashby, McKenna i Stiff, 2001., str. 22-25.; Udruga dokumentacija muzeja, 1992.; Roberts, 1985., str. 25-26.; Roberts i Light, 1980., str. 44-45.): • kategorije korisnika;• tipovi informacija;• različito korištenje informacija;• različiti načini pružanja pristupa in-

formacijama. U tablici 1. navedeno je šest širokih ka-tegorija korisnika. Osoblje muzeja, upra-vna tijela, revizori i drugi profesionalci mogu zatrebati pristup širokom rasponu informacija, uključujući upravljanje zbir-kama i detalje o povijesti. Može im zatre-bati pristup internom sustavu i datoteka-ma, direktno ili preko posrednika poput informatičara ili kustosa. Istraživačima također može zatrebati pristup raznovr-snim informacijama, uključujući javne podatke o upravljanju zbirkama. Možda će željeti obaviti složeno pretraživanje i pogledati povijesne podatke. Vjerojatno će korisnici iz javnih medija - kao što su novinari i urednici - htjeti brži pri-stup specifi čnim resursima, poput slike. Učiteljima i predavačima koji su odgo-vorni za obrazovanje i učenje trebat će pristup kontekstualnim informacijama za -pa kiranim u prikladan materijal za potre be

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

10

predavanja, ali će se možda htjeti koristiti primarnim kataloškim detaljima i slika-ma, kao što će to možda htjeti i uče nici, studenti i pojedinci u strukturiranom pro-gramu učenja. Konačno, opća javnost i ne-formalni učenici mogu imati širok spektar interesa, uključujući želju da pretražuju slike, zapise i arhiv kako bi zadovoljili svoj interes. Posljednjih je godina po-sebna pozornost pridana ulo zi muzejskih informacija kako bi se podržalo učenike uključene u formalno i neformalno obra-zovanje (v. npr. Konferenciju ravnatelja nacionalnih muzeja, 1999. i 2000.). Jedno od ključnih pitanja o kojemu tre-ba razmisliti prije razvijanja web resursa utemeljenoga na zbirkama jest potreba za defi niranjem potencijalnih korisnika i prilagođavanje resursa njihovim intere-sima. Prioriteti mogu uključivati podršku istraživačima, općoj javnosti ili obrazov-nim grupama. Glavni interes istraživača najvjerojatnije će biti fl eksibilnost pri traženju i pregledavanju detaljnih kata-loga i slika. Javnost i korisnike koji že le obrazovanje više će zanimati kombi nacija kontekstualnih informacija, slika i osno-vnih kataloških informacija, poput po-vijesti zbirke i mogućnosti pretraživanja njezinih glavnih tema.

osoblje muzeja, revizori i drugi profesion-alciistraživačijavni mediji i drugi prenositelji vijestiobrazovanje i predavačikorisnici koji žele obrazovanje, grupe specijalista i pojedinci koji usavršavaju svoje znanje kroz životširoka javnost, neformalni učenici, pos-jetitelji

Tablica 1. Korisnici izvora informacija o zbir-kama

Korisno je razlikovati četiri glavna tipa informacija o zbirkama koje su bitne korisnicima (tabl. 2.). Primarne infor-macije o pojedinim predmetima ili gru-pama predmeta mogu obuhvaćati široke opisne, povijesne i upravljačke podatke koji se nalaze u katalozima ili arhivima metapodataka. Ti se podaci sastavljaju od trenutka kada muzej postane svjestan predmeta, i naknadno, tijekom njegova života u muzeju. Vjerodostojne informa-cije mogu biti važne za mnoge različite predmete, kao što su zapisi o ljudima, organizacijama, mjestima, događajima i temama. Digitalni resursi o predmetima u zbirci mogu sadržavati digitalne slike i digitalne audiodatoteke. Kontekstualne informacije pojačavaju primarne infor-macije, poput umjetnikova komentara ili povijesti događaja.

primarne kataloške informacijevjerodostojne informacijedigitalni resursikontekstualne informacije

Tablica 2. Vrste izvora informacija o zbirkama

Informacije o zbirkama mogu se koristiti na velik broj načina (tabl. 3.). Prva ključna upotreba je ova za unutarnje upravljanje zbirkama, zaštitu i odgovornost, u kojoj su bitni kataloški podaci poput lokacije pohrane, procjene, konzervacije, uvjeta nabave i referentne slike. Druga je upo-treba arhiva o zbirci, u kojoj se povijesna važnost predmeta bitno umanjuje ako ne možemo dokazati podrijetlo predmeta i potvrditi informacije o njegovoj upotrebi. Treći tip uporabe je potpora istraživanju i upitima osoblja i drugih korisnika, pri čemu detalji poput autora predmeta, da-tuma, klasifi kacije, povijesti i povijesnog konteksta mogu biti vrlo važni. Posljed-

11

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

nja je kategorija primjena informacije o zbirkama u projektima poput izložbi, galerijskih fundusa, uključujući fotogra-fi je i multimedijske vodiče, publikacija, obrazovnih resursa i web resursa.

upravljanje zbirkama, sigurnost i odgo-vornost povijesni arhivi

izvor za istraživanja i opće upite

razvoj izložbi, galerijskih dobara, pub-likacija, obrazovnih resursa, web resursa, itd.

Tablica 3. Upotrebe informacija o zbir kama

Drugo što trebamo uzeti u obzir jest pita-nje s kojom namjerom muzej mora pružiti pristup informacijama o zbirkama (tabl. 4.). Svaka se od tih metoda dostave po-dataka može gledati kao reorganizacija ili prenamjena pripadnih informacijskih izvora. Jedan je način omogućavanje pri-stupa informacijama unutar galerije ili susjednoga referentnog područja metoda-ma kao što su fotografi je, tiskani vodiči, audio i interaktivni vodiči te korištenje on line sustavom. Korisnici mogu biti šira javnost, istraživači s različitim ra-sponom očekivanja i zahtjeva, ali glav-ni fokus teme još se uvijek ostvaruje u ga leriji. Drugi je način omogućavanje pri stupa u neutralnom referentnom po-dručju, dalje od specifi čne galerije ili iz ložbe, npr. u knjižnici. Pritom je veća vjerojatnost da će korisnik biti učenik ili istraživač i da će njihov interes biti us mjeren prema zbirkama muzeja i te-matskim područjima. Muzeji također mo gu osigurati pristup informacijama o zbirkama putem weba, baza podataka, virtualnih izložbi i drugih resursa. Kori-snik tih informacija može planirati posjet

muzeju ili ih samo pregledavati. Može promatrati izloške određenog muzeja uz one drugih kulturnih institucija i njegov se interes može protezati od istraživanja do obične znatiželje. Daljnji je pristup uvrštavanje informacija u referentne proizvode, poput knjiga ili CD-ROM-ova, u kojima interesi korisnika također mogu varirati.

galerije i referentna područja galerija

područja istraživanja

web, online izložbereferentni proizvodi (knjige, CD-ROM-ovi)

Tablica 4. Pristup informacijama o zbir kama

ONLINE PRISTUP ZBIRCI KERAMIKE I STAKLA MUZEJA LONDONA

Uvod

Tema prve analize korištenja informacija o zbirkama jest razvoj pristupa Zbirci keramike i stakla Muzeja Londona. Zbirka sadržava 26.000 predmeta regi-onalne, nacionalne i međunarodne važ no-sti, koji odražavaju cijeli spektar društva, uključujući svakodnevne predmete i luk-suzne primjerke. Predmeti vrlo dobro pri kazuju razvoj keramike i staklenih pro izvoda u kontekstu činjenice da je Lon don središte narodne i međunarodne trgovine te inovativnih rješenja i u svjet-lu dugotrajnog programa akvizicije Mu-zeja. Mnogi su predmeti pribavljeni prije početka znanstveno-arheoloških is ko pavanja, kada su nalaznici čitavih predmeta poticani na darivanje predmeta Muzeju. Ti predmeti nadopunjuju nala-ze iskopavanja, koji pak tvore odvojenu zbirku unutar Muzeja.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

12

Veći dio Zbirke je pohranjen u Muzeju od 1970-ih, kada je Muzej izgrađen. U listo-padu 2001. Zbirka se morala zapakirati u 1 500 kutija i preseliti u muzejsko vanjsko spremište, jer je originalna čuvaonica pretvorena u izložbeni prostor. Nakon toga Muzej je planirao projekt pružanja fi zičkoga i online pristupa te poboljšanja uvjeta javnog pristupa Zbirci. Muzeju je 2002. fond Designation Challenge Fund kojim upravlja Vijeće muzeja, knjižnica i arhiva (Museums, Libraries and Archi-ves Council - MLAC) donirano 150.000 funta (otprilike 225.000 eura) za pokriće troškova tog projekta.Projekt je trajao od 2003. do 2004., kada je jedna od prostorija spremišnog cen-tra opremljena suvremenim sustavom osvjet ljenja, uređene su nove prostorije za pohranu i Zbirka je raspakirana, reor-ganizirana, katalogizirana, digitalizirana i uključena u nove cjeline (www.mu-seumoflondon.org.uk/ceramics/pages/project.asp). Informacijski resursi dobiveni tijekom rada dodani su internoj bazi podataka Mu zeja (Multi MIMSY). Razvijena je nova web stranica kojom je omogućen pristup tim informacijama i drugim po-dacima o Zbirci, a koja je namijenjena istraživačima, učenicima i specijalizira-nim grupama (www.museumofl ondon.org.uk/ceramics) (sl. 1. i 2.). Nakon za -vr šetka projekta interna baza podataka i web stranica sadržavale su 26.000 ka taloških zapisa, 13.000 digitalnih sli-ka, 800 tematskih zapisa, 100 zapisa o publikacijama, 200 autorskih zapisa i međupoveznice s informacijskim resur-sima. Web stranica sadržavala je kontek-stualne informacije o svakom pojedinom glavnom elementu Zbirke.

Ciljani korisnici Zbirke

Zbirka je, i prije projekta, imala dobro utemeljenu grupu korisnika-istraživača, ali je angažiranje šire javnosti bilo ograničeno. Korisnici-istraživači su bili arheolozi, povjesničari umjetnosti i di-zajna te specijalisti za keramiku i pri-mijenjenu umjetnost. Izravne zahtjeve za informacijama obrađivala su dva ku-stoska odjela Muzeja. Korisnici su se, također, mogli služiti širokim rasponom publikacija u kojima je Zbirka obrađena i koje su poslužile kao vitalni izvor in-formacija. Muzeji diljem svijeta bili su zainteresirani za posudbu Zbirke. Kao rezultat projekta zamišljeno je da će se Zbirkom više koristiti: • osoblje Muzeja Londona i drugih mu-

zeja, za razvoj stalnih postava, povre-menih izložbi, publikacija i posudbi;

• istraživači, postdiplomanti i arheolozi;• studenti koji pišu radove i diserta-

cije;• obrazovne i profesionalne grupe (kao

što je Engleski krug keramičara) i večernje škole;

• šira javnost. Zamišljeno je da projekt omogućuje Mu zeju aktivno promicanje Zbirke i pru-žanje online informacija o predmetima na svojoj web stranici, predočujući je tako brojnijoj publici.

Reorganizacija i razvoj informacija o Zbirci

Cilj upravljanja informacijama bila je iz rada sveobuhvatog skupa kataloških zapisa, digitalnih podataka i popratnih informacija koje bi odražavale važnost Zbirke, mogle biti korištene i razvijane u budućnosti kao interni resurs i koje bi bile dostupne putem web sučelja.

13

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Zapisi u bazi podataka o pojedinim pred-metima bili su na osnovnoj razini inven-tarnog opisa prije samog projekta. To je bilo u nerazmjeru s bogatstvom informa-cija o mnogim predmetima uvrštenim u velik broj publikacija (npr. Adams, 1987.; Adams i Redstone, 1981.; Evans, Ross i Werner, 1995.; Green, 1999.; Jack son, 1996.; Marsh, 1981.; Pearce, Lakin i Edwards, 1992. i Vince, 1985.). Zapisi su tijekom realizacije projekta poboljšani uvrštavanjem podataka iz tih publikacija. Dodatno, glavna polja u arhivi u potpunosti su pregledana, stan-dardizirana i ažurirana kao sastavni dio procesa raspakiravanja. Projektni tim i glavni kustosi provjerili su i revidirali ključna polja i dodali sažete opise. Za najbitnije grupe unutar Zbirke stručnjaci i kustosi pregledali su arhive i dodatno ih ažurirali. Izrada digitalnih slika također je uključena u proces raspakiravanja. Muzej je uredio jednostavni priručni studio za digitaliza-ciju u sklopu čuvaonica. Tijekom rada osoblje je odlučivalo zaslužuje li pred-met jednu ili više digitalnih slika, te je zadržan na fotografi ranju prije no što je stavljen na policu. Stručnjak za digitalizaciju u projektnom timu na temelju nacionalnih smjernica ustanovio je standarde za slike, organizi-rao tijek rada i slikao većinu predmeta. Procesirao je primarne TIFF slikovne datoteke i napravio niz JPEG forma ta za upotrebu u internom sustavu i na web stranici te je arhivirao svaku datoteku. Stručnjak za digitalizaciju i informatičar stvorili su metapodatke za slike i uklju-čili ih u bazu podataka. Do kraja projek-ta 13.000 slika povezano je na 12 500 kataloških zapisa (kako pokazuje A27744 na sl. 2.).

Interni sustav Muzeja ima upravljački mo-dul, koji odvaja dijelove za informacije o temama, publikacijama, ljudima i orga-nizacijama. Tematski dio ima 800 zapi-sa o glavnim grupama keramike i stak-la Zbirke. Postojeći izvori istraživanja uključeni su u bazu podataka i stvoreni su unosi za šire grupe korisnika. Ti su zapisi povezani s kataloškim zapisima o Zbirci (postoji 17.500 takvih poveznica). Slično je organiziran dio koji se odnosi na publikacije – postavljeno je 100 zapi-sa o ključnim publikacijama o keramici i staklu, relevantnima za zbirke. U pri-mjerima u kojima je publikacija citirala pojedine predmete u Zbirci, publikacija i kataloški zapisi su povezani, uključujući specifi čne detalje citata (postoji 2.500 takvih poveznica). Dio koji se odnosi na osobe i organizacije sadržava 200 osnov-nih zapisa o glavnim autorima predmeta u Zbirci (pojedinci i tvrtke).

Web pristup

Projektni je tim u početnoj fazi planira nja projekta raspravljao o strukturi i ciljevima web stranice. Složili su se da razrade jednu stranicu kao dio glavne muzejske stranice, koja bi bila relevantna javnosti, učenicima i istraživačima te naglašavala pristup gla-vnim kataloškim i digitalnim resursima. Pregledane su stranice sličnih muzeja, osobito onih koji su dobili jednaku fi nan-cijsku pomoć. Iz toga su izvučene korisne smjernice za pristup koje su trebale biti primijenjene za ovu zbirku. Za razvoj stranice bio je zadužen mu-zejski interni informatički tim. To je bila prednost u usporedbi sa zapošljavanjem vanjskih stručnjaka za obavljanje tog posla: informatički tim mogao je gra-diti stranicu na sustavima i vještinama

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

14

korištenima na prijašnjim projektima, usko surađivati s projektnim timom, razviti interne vještine i raditi s internom bazom podataka na koju su imali izravan pristup. Model sustava počinje procesom prikupljanja, koji uzima informacije iz interne baze podataka (Multi MIMSY) i drugih internih izvora. Te se informacije restrukturiraju u bazi podataka projekta. Prednji ulaz stranice omogućuje pristup bazi podataka preko ASP sučelja. Web model sam se po sebi razvijao kako je projekt napredovao. Koncept je tada evaluiran, s općim korisnicima i specija-listima na određenom broju sastanaka. To je pomoglo u objašnjavanju ideja i po-ticanju tima da obrati pažnju na pristup primarnim kataloškim zapisima i slika-

ma. Stranica je razvijena u posljednjim fazama projekta. Pokazalo se vrlo kori-snim da informatičko i projektno oso-blje zajedno radi i unapređuje koncepte tijekom rada. Konačni dizajn stranice predvidio je ve-ze između sekcije za katalog, keramiku i staklo, te veze među autorima i publika-cijama koje su utemeljene na internom ka ta logu i upravljačkim modulima, a koje podržavaju dodatne kontekstual-ne informacije o Zbirci i projektu (sl. 1.). Učinkovitost stranice i dalje će se procjenjivati tijekom idućih godina, a zapisi će se ažurirati kako se mijenjaju informacije u internom sustavu. U godini nakon objavljivanja web re-sursa stranica se pokazala popularnom

Slika 1. Zbirka keramike i stakla Muze ja Londona www.museumofl ondon.org.uk/ceramics

15

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

unutar glavne stranice Muzeja (www.museumofl ondon.org.uk/ceramics pod-skup unutar www.museumofl ondon.org.uk). Niz pretraga na Googleu u vezi s izrazima koji pokrivaju ključne dijelove Zbirke rezultiraju time da je stranica Mu-zeja navedena na prvoj stranici rezultata pretrage (potraga za “London ceramics”, “Chelsea porcelain”, “Bow porcelain”, “Fulham Pottery”, “Mill Green ware”, “Surrey whiteware”, “Border ware”, “London samian pottery” i “Whitefriars glass”). Muzej je tijekom prvih devet mjeseci nakon aktiviranja stranice pri-mio 200 upita o keramici i staklu putem e-maila.

PROJEKT MOVING HERE (DOLAZAK OVAMO)

Uvod

Muzej je bio uključen u nacionalni projekt nazvan Moving Here, koji se ba-vio dokazima migracije u Englesku (Ge-ser i Wood, 2004., Roberts, 2003.). Pod upravom Nacionalnog Arhiva, grupa muzeja, knjižnica i arhiva radila je zaje-dno na stvaranju web stranice s 200.000 zapisa i digitalnih resursa. Ekstenzivnim napisima o migraciji korisnicima je dana prilika da pridonesu temi svojim osob-nim pričama (www.movinghere.org.uk). Na početku projekta određeni je broj

Slika 2. Zbirka keramike i stakla Muzeja Londona, kataloški zapis A27744, www.museumofl ondon.org.uk/ceramics

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

16

mu zeja, knjižnica i arhiva smatrao da po sjeduju bogate zbirke relevantne za kulturnu raznolikost, migraciju ljudi u Englesku te za asimilaciju i sudjelovanje imigranata u životu zemlje. Međutim, te su zbirke najčešće izostavljene iz gale-rija i izložbi i bile su relativno nepozna-te općim korisnicima. To je u potpuno-sti vrijedilo i za slučaj Muzej Londona, gdje će posjetitelj naći malo dokaza o kulturnim manjinama na izložbi, unatoč važnosti tih zajednica u londonskom druš tvu. Nakon savjetovanja s predstav-nicima zajednica i kulturnim sektorom, složili smo se da ćemo početi s projek-tom katalogiziranja, digitaliziranja i da-vanja pristupa informacijama o mnogim skrivenim zbirkama. Trideset partnera pridružilo se projektu, uključujući muze-je, knjižnice i arhive. Projekt je počeo krajem 2001., s ukupnim proračunom od 4 milijuna funta (6 milijuna eura), uključujući donaciju veću od 2,5 miliju-na funta fonda engleske lutrije.

Ciljani korisnici

Primarna korisnička grupa, koja ima ko-risti od projekta jesu pojedinci koji tije-kom života usavršavaju svoje znanje, za jedno s drugim ciljanim skupinama, uključujući manjinske kulturne skupi-ne, škole i istraživače. Projekt je trebao privući korisnike iz manjinskih zajednica i većih zajednica koji čine dio nji hovih života. Jedan od ciljeva bilo je motivi-ranje uključivanja pojedinaca i zajednica, te podržavanje sudjelovanja u kulturnom sektoru korištenjem prvotnog projekta kao odskočne daske za dugoročne razvoje.

Opći koncept

Vizija je bila razviti opći program koji bi za sve tipove zajednica istražio migraciju

u Englesku. Partneri su se složili da se za taj prvotni projekt koncentriraju na četiri ključne zajednice:• južnoazijske imigrante (iz Indije, Pa-

kistana i okolnih zemalja);• imigrante s Kariba;• migracije Iraca;• židovske imigrante, pogotovo iz istoč-

ne Europe. Projekt je obuhvatio razdoblje od 1800. godine do danas, u četiri opće točke:• podrijetlo emigranata• put ili proces migracije i problemi s

kojima su se ljudi susretali u procesu migracije;

• smještaj pridošlih zajednica u Engle-skoj;

• razvijanje svakodnevnoga radnog ži-vota zajednica, njihova politička ak-tivnost, obrazovanje, stil života i reli-gijski uvjeti.

Postojao je niz prednosti pri odabiru navedenih četiriju zajednica. Kao prvo, bile su dobro zastupljene u zbirkama. Usto je postojao velik broj aktivnih zajed-nica koje su pokazale da postoje zainte-resirani korisnici podataka koji su mogli pridonijeti razvoju projekta. Prijašnja su istraživanja pokazala entuzijazam i svijest o zbirkama koje su demonstrira-le povijest crnaca u Engleskoj. Dodatno, postojao je jak temelj za istraživanja u tim zajednicama, s velikim brojem poz-natih autora, specijalista za imigrantsku problematiku. Uz područje djelovanja muzeja, knjižnica i arhiva dogovoreno je da će projekt funk-cionirati također i na nacionalnoj, regio-nalnoj i lokalnoj razini. Sudjelovanje Lon-dona bilo je posebno bitno jer je jedan od kulturno najraznolikijih gradova svijeta. Projekt se također mogao koristiti nacio-nalnim, regionalnim i lokalnim zbirkama

17

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

koje odražavaju povijest grada. Postojao je velik broj rezultata istraživanja koja su naglasila da se dogodila revolucija u posljednjoj generaciji u Londonu, kad su se mnogi ljudi iz različitih zajednica doselili u grad kao njihovo prvo mjesto ulaska u Ujedinjeno Kraljevstvo. U lon-donskim se školama govori više od 300 jezika i preko 30% populacije manjinske su grupe (u središnjem Londonu njihov je udio oko 50%).

Razvoj i pristup informacijama

Pojedini su partneri bili zaduženi za iden -tifi kaciju relevantnog materijala u svo jim zbirkama te za katalogiziranje i digitali-ziranje tog materijala unutar svo jih lo-kalnih sustava. Koristeći se fi nancij skim sredstvima projekta, pojedini su partneri katalogizirali od 5.000 do 20.000 pre-dmeta. Muzej Londona odredio je tim od tri stručnjaka da rade na projektu. Doprinos Muzeja je uključivao 1.000 kataloških zapisa i digitalnih slika pred-meta i publikacija iz zbirke. Muzej je također izradio 1.400 kataloških zapisa i digitalne audiodatoteke, s opsežnim de-taljima o 60 intervjua usmene povijesti, čiji su originali snimljeni tijekom po-sljednjih 15 godina. Muzej je uvrstio te podatke u svoje interne sustave, stvorivši tako 2.400 zapisa u Multi MIMSY-ju, koji se mogu koristiti dugoročno. Drugi su partneri katalogizirali i digitalizirali ori ginalne državne dokumente, popi-se putnika, povijesti života, predmete, knji ge, novinske izreske itd. Kopije tih zapisa i digitalnih resursa predane su Na-cionalnom arhivu, koji je osnovao glavni tim za upravljanje projektom i koordina-ciju sa zajednicama. Nacionalni je arhiv počeo širiti svoje postojeće informacijske

sustave da bi mogao podržati projekt, uključujući razvijanje integrirane baze podataka i web okoliša (sl. 3.). Web stranica sadržava sjedinjenu bazu po dataka od 200.000 unosa i digitalnih zapisa. Dodatno, projekt je stvorio obra-zovne resurse koji pričaju priču o migra-ciji i razvio opciju kojom korisnik može istražiti svoje korijene, ilustrirane pri-mjerima individualnih kataloških uno-sa i slika kreiranih tijekom realizacije projekta. Stranica također sadržava gale-riju od 500 do 1.000 ključnih slika koje je projektni tim izabrao kao najreprezenta-tivnije. Napokon, postoji područje s više od 200 osobnih priča koje su pridonije-le raznolikosti stranice. Korisnici mogu stranici dodati svoju priču i svoje slike. Jedna od snaga web stranice jest spoj eks tenzivnih kontekstualnih informacija i primarnih zapisa s digitalnim izvorima koje su dostavili partneri. Slika 4. po-kazuje dio rezultata potrage za pojmom “Empire Windrush” (jedan od brodova koji su tijekom 1940-ih prevozili imi-grante s Kariba u Englesku), s rezulta-tima iz obrazovnih izvora, priča i kata-loga.

Pristup web stranici

Projekt je zaživio u srpnju 2003., s ve-likim publicitetom i medijskom pokri ve-nošću, uključujući i članke preko cijele stranice u velikom broju nacionalnih novina. Naširoko su dijeljene brošure o projektu, a deseci tisuća razglednica sa slikama iz projekta prikazani su u kinima diljem zemlje. Prvotna razina korištenja stranice bila je vrlo pozitivna, s brojevima koji su znatno premašili ciljeve projekta tije-kom šest mjeseci nakon stavljanja na

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

18

Internet (između 150.000 i 500.000 otvaranja stranice u mjesecu i između 20.000 i 40.000 jedinstvenih posjetitelja mjesečno) (Child i dr., 2004.). Projekt je postizao svoje ciljeve i u sljedećim mje-secima, dok se broj otvaranja stranice stabilizirao na ustaljenoj razini. Niz po-traga na Googleu za relevantnim izrazi-ma rezultiralo je time da je Moving Here bio naveden na prvoj stranici rezultata potrage (potraga za “migration”, “mi-gration England”, “Irish migration En-gland”, “Jewish migration England” i “Caribbean migration England”). Nacionalni arhiv proveo je istraživanje korisnika stranice Moving Here između trećega i šestog mjeseca nakon obja-vljivanja. Od 500 odgovora 57% činili su Britanci bijelci, 8% posjetitelja bilo je irskog podrijetla, 14,6% azijsko-ga, afričkoga ili karibskog podrijetla, a 18% svrstalo se pod “drugo bijelo po-drijetlo”. Najpopularniji dio stranice je onaj s općim informacijama o migraciji ili o specifi čnoj zajednici. Da je stranica pridonijela u razumijevanju migracija u Englesku složilo se 75% korisnika, 75% smatra da su dobili nove informacije sa stranice, 85% misli da je kvaliteta infor-macija odlična ili dobra, a 83% izjavilo je da bi opet posjetili stranicu. Stranicom je zadovoljno 89% korisnika.

Sudjelovanje partnera i zajednice

Osim web stranicom, projekt je bio vrlo uspješan inspiriranjem partnera i zajed-nica da surađuju u inicijativama kao što su izložbe, događaji i programi zajedni-ca. Edukacijsko osoblje Muzeja Londo-na ojačalo je svoje veze u zajednici, po gotovo s azijskom i karipskom manji-nom, uključujući te grupe u projekt. Taj

je rad nastavljen nakon što je glavna faza razvijanja baze podataka završena. Na primjer, određeni je broj partnera pripre-mio događanja u povodu 100. obljetnice donošenja Zakona o strancima iz 1905. dajući povijesnu perspektivu migracije i azila. Web stranica ima sekciju za novo-sti s direktorijem događanja, tako da po-takne informiranost o tim aktivnosti ma (http://www.movinghere.org.uk/news/*). Stranica je također ugrađena u širok ras pon obrazovnih aktivnosti. Na prim jer, Yorkshi-re i Humerside mreža za uče nje u svojoj e-brošuri koju šalje ško lama imaju sekciju za Moving Here pro jekt (http://www.yhgfl .net/Moving_Here.395.0.html*). London-ska općina Tower Hamlets koristi se dije-lom izložbe stvorene projektom Moving Here unutar paketa obrazovanja za osno-vne škole. Slično tome, projekt za mlade u Hackneyu, istočni London, koristi se Moving Hereom kao pomoći u stvaranju materijala za CD (http://www.movinghe-re.org.uk/stories/stories.asp?projectNo=28&SubmitProject=Go). Sama stranica sadržava priručnik kojim se predavači mogu koristiti da bi pomogli korisnicima u razvijanju njihovih IT vještina (http://www.movinghere.org.uk/help/it.htm).

Ishod i razvoj

Projekt je ostvario vrlo uspješnu web za-stupljenost. Omogućio je partnerima da prepoznaju snagu i slabosti svojih zbirki te osjete potrebu za nastavkom njiho-va razvijanja. Također je ojačao veze između zajednica i potaknuo njihovo su-djelovanje. Dodatno, proces partnerstva bio je zaista uspješan. U sklopu projekta obavljena je detaljna procjena, koja je potvrdila uspjeh web resursa i procesa partnerstva (Child i drugi, 2004.).

19

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Slika 4. Primjer rezultata upita o pojmu “Empire Windrush”

Slika 3. Moving Here, početna stranica

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

20

Krajem 2004. Nacionalni je arhiv nagra-đen za projekt Moving Here s 800.000 funta iz fonda Heritage Lottery Fund (HLF). Taj je projekt nazvan Routes to the Future (Putovi u budućnost), a za bi-lježit će i arhivirati iskustva prve i dru-ge generacije imigranata u Engleskoj. Fi nanciranje će potaknuti da se u bazu podataka Moving Here dodaju informa-cije turskih, jemenskih, kineskih, istočno-europskih, ugandskih, azijskih i portu-galskih useljenika, koje su skupili muzeji i zajednice diljem zemlje.

ODRŽIVOST I STANDARDI

Projekti Keramika i staklo i Moving Here bili su zahtjevni za osoblje i sustave Mu-zeja Londona i druge partnere. Da bi se opravdala ulaganja, Muzej je trebao biti siguran da će stranice projekata odgova-rati potrebama korisnika i da sadržaj ima dugotrajnu budućnost. U oba primjera Muzej je uvrstio primarne kataloške za-pise i digitalne resurse u svoj glavni su-stav informacija o zbirkama. Prednost to ga je da resursi mogu biti razvijeni i korišteni u drugim projektima kao trajno održivo dobro Muzeja (Roberts, 2000.).Ti i slični projekti imaju koristi od raz-voja nacionalnih i međunarodnih stan-darda. Interni sustav Muzeja kompatibi-lan je sa SPECTRUM standardom (Ash by, McKenna i Stiff, 2001.; Udruga do ku mentacije muzeja, 1997.; Roberts, 2005.). Standardi digitalnih fotografi ja utemeljeni su na nacionalnim smjerni-cama (http://www.mla.gov.uk/action/pn/digi_tech_standards.asp*), koje sada održava UKOLN (http://www.ukoln.ac.uk/interop-focus/gpg/). Standardi arhi vira nja i integrirana baza podataka raz vijena za projekt Moving Here ute-

meljeni su na smjernicama Dublin Core (http://dublincore.org/).

LITERATURA I IZVORI

Adams, E. (1987), Chelsea porcelain. London: Barrie & Jenkins. Adams, E. and Redstone, D. (1981), Bow porce-lain. London: Faber and Faber. Ashby, H., McKenna, G., Stiff, M. (2001), SPECTRUM knowledge: standards for cultural information management. Cambridge: mda. ISBN 1-900642-08-5. Child, C., Ramsden, C., Kelleher, J. and Barka, S. (2004), Evaluation of Moving Here. Final Report. London: The Tavistock Institute. Internal report produced for the Moving Here project. Evans, W., Ross, C. and Werner, A. (1995), Whi-tefriars glass. James Powell & Sons of London. London: Museum of London. Geser, G. and Wood, H. (2004), “Moving Here: Migration Records and Experiences”. Digicult Thematic Issue 5, pages 25-35. http://www.digicult.info/downloads/digicult_the-maticissue5_january_2004.pdf Green, C. (1999), John Dwight’s Fulham Pottery: excavations 1971-79. English Heritage Archaeo-logical Report, 6. London: English Heritage. International Council of Museums. International Committee for Documentation (1993), CIDOC Newsletter, issue 4, July 1993. Jackson, L. (1996), Whitefriars glass. The art of James Powell and Sons. Shepton Beauchamp: Ri-chard Dennis. Marsh, G.(1981), “London’s samian supply and its relationship to the development of the Gallic samian industry”. In Anderson, A.C. and Ander-son, A. S. (eds.). Roman pottery research in Bri-tain and north-west Europe. Papers presented to Graham Webster. British Archaeological Reports International Series, 123, 173-238. Museum Documentation Association (1997), SPEC TRUM: The UK Museum Documentation Stan dard. Second edition. Cambridge: Museum Do-cumentation Association. ISBN 1-900642-01-8. http://www.mda.org.uk/spectrum.htm Museum Documentation Association (1992), Sharing the information resources of museums. Proceedings of an International Conference. Edi-ted by D. A. Roberts. Cambridge: Museum Docu-mentation Association. ISBN 0-905963-80-6.

21

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

National Museum Directors’ Conference (1999), A netful of jewels: new museums in the learning age. London: National Museum Directors’ Confe-rence. ISBN 0-9536047-0-5. Available from http://www.vam.ac.uk/images/netful_of_jewels.pdf* National Museum Directors’ Conference (2000), Building the digital museum. London: National Museum Directors’ Conference. Pearce, J. E., Lakin, D. and Edwards, J. E. C. (1992), Border wares. Post-medieval pottery in London, 1500-1700: volume 1. London: HMSO. Roberts, D. A. and Light, R. B. (1980), “Museum documentation. Progress in Documentation”. Journal of Documentation, 36(1), 42-84. Roberts, D. A. (1985), Planning the documentation of museum collections. Cambridge: Museum Do-cumentation Association. ISBN 0 905963-53-9. Roberts, A. (2000), “Archiving and integrating information resources: ensuring long-term access to museum information.” MDA Information, 5(1), December 2000, 15-20.

Roberts, A. (2003), The experience and outcomes of the Moving Here NOF-digitise project: Cele-brating 200 years of migration to England. Paper presented at the MDA conference, 2003. http://www.mda.org.uk/conference2003/paper06.htm* Roberts, A. (2005), Inventories and documenta-tion. In Handbook for running a museum. Paris: ICOM, in press 2005. Vince, A. (1985), “The Saxon and medieval potte-ry of London: a review”. Medieval Archaeology, 29, 25-93.

DELIVERING COLLECTIONS INFORMATION TO USERS

The paper analyses the different categories of users of collections information and the ways in which the information can be exploited. It outli-nes two case studies from the Museum of London. It stresses the importance of the sustainability of collections information and the need for this in-formation to be based on established standards.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

22

UČENJE, ŠIRENJE ZNANJA I SURAĐIVANJE: CHIN-OVO ISKUSTVO

PATRICIA YOUNG Informacijska mreža Kanadskog naslijeđa (CHIN), Kanada

UVOD

Virtualni muzej Kanade (VMC) (www.virtualmuseum.ca) je javni portal koji pred stavlja kanadske muzeje, a sadrži 407.259 slika u likovnoj galeriji, 300 vir-tualnih izložbi, 160 kulturno-povijesnih izložbi (lokalne povijesne izložbe malih muzeja), 144 igre, 770 obrazovnih pro-grama, kazalo 2.757 kanadskih muzeja i 587 muzejskih događaja. Virtualni mu-zej Kanade, koji je razvila Informacijska mreža kanadskog naslijeđa (CHIN), ima gotovo sedam milijuna posjetilaca go dišnje. Tijekom ožujka 2005. VMC je imao 771.039 posjeta iz 193 zem-lje. Učenje, širenje znanja i surađivanje ključne su riječi kojima se CHIN koristi da bi opisao ponašanje publike i inte-rakcije s Virtualnim muzejom Kanade. S druge strane, učenje, širenje znanja i surađivanje jasno opisuje osnovni model rada CHIN-a, mreže s više od tisuću mu-zeja članova diljem Kanade.

INFORMACIJSKA MREŽA KANADSKOG NASLIJEĐA

Godine 1972., kada je automatizacija bila u začetku, CHIN je s kanadskim mu zejima započeo stvaranje nacionalnih inventara zbirki. Proces je već od samog

početka bio proces učenja, širenja znanja i surađivanja. Radeći zajedno, muzejska je zajednica naučila mnogo o dokumen-tiranju zbirki, standardima podataka i au-tomatiziranom upravljanju zbirkama. Da bi se izradili nacionalni inventari, formi-rane su disciplinarne radne grupe koje su distribuirale stručna znanja o stvaranju muzejske dokumentacije. Taj program suradnje oblikovao je način rada CHIN-a i njegovih članova. Nacionalni su in-ventari još uvijek osnova CHIN-ovih usluga.

UČENJE

CHIN teži kontinuiranom stjecanju vješ-tina, znanja te izgradnji profesionalnog i institucionalnog kapaciteta. Najviše pa ž nje je posvećeno području stvaranja i upravljanja digitalnim sadržajem, što uključuje digitalno očuvanje, intelek-tualno vlasništvo, standarde i upravljanje zbirkama. To se odražava na web strani-ci CHIN-a (www.chin.gc.ca), i u CHIN-ovim prezentacijama na konferencijama, radionicama i seminarima. Radionice i seminari se pripremaju u partnerstvu s Udrugom regionalnih muzeja, Udrugom kanadskih muzeja, Knjižnicom i arhivom Kanade i međunarodnim muzejskim konferencijama. Kontinuirano profesionalno obrazovanje u muzejskom sektoru nije u skladu s os-talim sektorima. Muzejski profesionalci navode nedostatak vremena i sred stava kao prepreke svojem profesional nom razvoju. Zanemareno stručno usavr ša-vanje pojedinaca i institucija također je osnovni uzrok nedostatka vremena za učenje (Davis, 2001.). Da bi pomogao u svladavanju tog nedostatka vreme-na, sredstava i pristupa, CHIN je svoju

23

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

stra nicu (www.chin.gc.ca) posvetio pro-fesionalnom razvoju – smjernicama za dobru praksu, tečajevima, istraživačkim studijama, bazama podataka referenci. Jedno od najuspješnijih samoinicijativ-nih učenja bio je e-mail tečaj od deset tjedana o temi zaštite prava.

ŠIRENJE ZNANJA

Muzejski su profesionalci poznati po svojoj darežljivosti kada je riječ o dava-nju njihova znanja, i to je bilo iskustvo CHIN-a kao mreže od njegova nastanka. CHIN je omogućio radnim grupama da raspravljaju i razvijaju dokumentacijske standarde i stvorio je nacionalnu bazu po-dataka u kojoj članovi mogu razmjenji-vati podatke o zbirkama. Ta baza po-dataka, s milijunima zapisa, služi kao komparativni izvor katalogiziranja, kao alat za planiranje istraživanja i izložbi. CHIN i njegovi članovi održali su mno-ge tečajeve u Kanadi i inozemstvu. Ne-davno je CHIN konzultirao UNESCO za izbor softvera za upravljanje zbirkom za irački nacionalni muzej, koristeći se CHIN-ovim online sredstvima. CHIN također svake druge godine održava tečaj na međunarodnom sveučilištu frankofo-nije Senghor University, Egipat. U tim okolnostima učenja, širenja znanja i suradnje članovi CHIN-a koji iniciraju projekte gledaju što rade ostali unutar VMC-a i traže savjete od drugih članova. To pogotovo vrijedi za male muzeje koji tek počinju online projekte, što potvrđuje i ova povratna poruka jednog povijesnog društva drugome: Pretražujemo stranice i “nabasali” smo na vašu. Impresionira-ni smo. Tako je informativna i zanim-ljiva. Čestitamo! Imate li savjete za po-čet nike???

SURADNJA

VMC udružuje muzejska sredstva u svr-hu stvaranja nacionalnog pregleda svih muzejskih zbirki, kazala svih kanadskih muzeja, kalendara događanja i pristupa usluzi na engleskome i francuskom je-ziku za članove mreže. CHIN promovira i plasira na tržište VMC u ime kolekti-va. I CHIN i njegovi članovi proveli su zajednička online marketinška i javna istraživanja u korist šire zajednice. VMC i Artefacts Canada (Artefakti Kanada) nude niskorizične skupne istraživačke uv jete za testiranje novih medija, teh-noloških rješenja i razmjenu podataka, a količina podataka omogućuje muzejima da surađuju s industrijskim, sveučilišnim i kulturnim organizacijama unutar i izvan zemlje. Suradnja se također potiče programom ulaganja za stvaranje virtualnih izložbi i izložbi lokalne povijesti muzeja članova. Unutar programa za virtualne izložbe je-dan od kriterija u procesu odabira jest su-radnja s drugim muzejima ili partnerima u stvaranju online proizvoda. U programu lokalne povijesti muzeji članovi moraju pokazati da surađuju sa zajednicom.

PUBLIKA

Statistike korisnika – broj posjetitelja, trajanje posjeta i IP adresa važni su poka-zatelji izvedbe naših web stranica, ali oni ne pružaju dubinu i preciznost informa-cija koje se dobivaju ispitivanjem posje-titelja i njihovim povratnim informacija-ma. Povratne informacije često otkrivaju namjere posjetitelja i njihovu reakciju na resurse na stranicama. Sljedeću in-formaciju smatrajte tipičnom povratnom informacijom i modelom učenja, širenja znanja i surađivanja.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

24

Obožavam ovu stranicu i galeriju slika! Dodao sam oko 13 predaka u svoj osob-ni muzej. Htio sam pozvati druge da ih pogledaju, no trebao bih im dati svoje ko risničke podatke. Trebate način da ih pozovete u posjet? Jako sam zainte-resiran za nalaženje bilo kakvih infor-macija o svojoj obitelji. Imate neke u Ra mezay muzeju. Postoji li ikoji način da dobijem neku kopiju ili brošuru s tim portretom? Molim vas, molim vas, po-mozite! Istražujem svoju genealogiju po-sljednjih dvadeset godina i ovo je veliko otkriće za mene!!!! Hvala vam puno! :-) (ime izbrisano radi zaštite privatnosti).Korisnica jasno naznačuje da je naučila nešto o svojoj obitelji i da radi na nekom genealoškom istraživanju. Također bi voljela podijeliti portrete koje je skupila u My Personal Museum (Moj osobni mu-zej), lozinkom zaštićenom kreativnom dijelu stranice VMC-a. Nadalje, predlaže da razvijemo način da se te fotografi je mogu dijeliti s drugima – društveni pro-stor. Njezin interes za dobivanje kopije također može naznačiti moguće širenje usluga koje VMC nudi u budućnosti.

UČENJE

VMC nudi izvore vjerodostojnih in-formacija koje su stvorili muzejii. Mu-seum and Events (Muzej i događanja) napravljeni su tako da budu informativ-ni izvori brzih referenci, dok su Virtual Exhibits and Community Memories (Vir-tualne izložbe i uspomene iz zajednice) edukativne i zanimljive i predviđeno je da se na njima posjetitelji dulje zadrže koristeći se građom. The Teachers’ Cen-tre (Učiteljski centar) smišljen je kao mjesto gdje učitelji i studenti mogu naći online izvore katalogizirane prema rezul-tatima učenja.

Ovisno o namjerama korisnika pri po-sjetu stranica, trebamo različite poka-zatelje uspjeha korisničkog doživljaja. Korisnik bi trebao moći lako naći muzej i zabilježiti adresu ili čuti o budućem događaju, pa brzi posjet može biti poka-zatelj da izvor djeluje vrlo dobro za kori-snika. Međutim, kratki pregled virtualne izložbe može upućivati na to da korisnik nije zadovoljan i da možda ne uči iz izvo-ra. Korisnici Image Gallery (slikovne ga-lerije) možda samo žele brze informacije – kao primjer rada umjetnika – ili možda žele proučavati i uspoređivati slike svih radova pojedinog umjetnika koji se nala-ze u muzejima diljem Kanade. Katkada će vam korisnici točno reći što su naučili: Mislim da je ova stranica vrlo koristan ob razovni alat... Nikad nisam znao da su u Novoj Škotskoj zaista postojali fo-sili. Uvijek sam mislio da su postojali u SAD-u. Drugi put korisnik će vam jasno reći što od vas želi da bi se poboljšalo njegovo učenje. ...umjetnička djela koja predstavljate spek takularna su. Ono što mi nedostaje jesu opisi umjetničkih djela i njihovih autora, pogotovo s povijesnoga i teo-retskog gledišta. Vrlo malo znam o ka-nadskoj umjetnosti, i to bi mi bilo iznim-no korisno – ono što sad pružate nije mi dovoljno. Taj se komentar odnosi na slikovnu ga-leriju u kojoj se nalaze slike i kataloške informacije iz nacionalne baze podataka društvenih znanosti. Većina kataloških zapisa, stvorenih da služe unutarnjem uprav ljanju zbirkama, nemaju dodani kon tekst koji se može naći u muzejskim publikacijama, izložbama ili obrazovnim programima.

25

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Ključni nalazi ispitivanja posjetitelja iz 2004., online i uživo, pružili su mnogo dokaza o tome kakve informacije kori-snici traže online. Osamdeset i dva posto posjetitelja koji su se koristili Internetom za planiranje posjeta muzeju odgovo-rili su da su tražili općenite informa-cije (vrijeme rada, lokaciju, cijenu kar-te). Ljudi koji su posjetili web stranicu nakon posjeta muzeju tražili su bogatiji sadržaj: informacije o zbirkama (50%), raspored događanja (39%), slike pred-meta iz zbirki (32%) i virtualne izložbe (26%) (Thomas&Carey, 2005.).

ŠIRENJE ZNANJA

Povratne informacije pokazatelji su prirođene potrebe za društvenom inte-rakcijom – korisnici žele podijeliti svoje ideje i informacije s muzejima i s CHIN-om, kao i sa svojim prijateljima i obitelji. CHIN će morati razviti sredstva za VMC da bi udovoljio potrebi za društvenom in-terakcijom jačom od povratnih poruka.Godine 2001., kada je VMC počeo radi-ti, imali smo značajnu marketinšku kam-panju da promoviramo novu stranicu. Da bi procijenio informiranost javnosti o po-stojanju VMC-a, CHIN provodi godišnja istraživanja. Ove se godine prvi put do-godilo da je Internet premašio usmenu predaju kao izvor informiranosti (Deci-ma Research, 2005.). To je pokazatelj važnosti optimizacije tražilice za vaše web izvore. Ali ljudi će i dalje nastavi-ti međusobno dijeliti informacije kada otkriju nešto zanimljivo na Internetu. Nešto što se ne može dobiti iz evidencija o webu i iz statistika korisnika jesu iskre-ne poruke zahvale javnosti. Te poruke potiču i nagrađuju velike i male muzeje. Javnost cijeni vjerodostojne informacije

koje stvaraju muzeji i e-mailovi posje-titelja VMC-u izražavaju njihov iskreni interes za naslijeđe i njihovo poštovanje rada muzeja.

SURADNJA

Navodimo zanimljivu povratnu infor-maciju od posjetitelja virtualne izložbe Drawing with Light, koju je postavila Nacionalna galerija Kanade. Vizualno zapanjujuća stranica. Htio bih upitati dvije stvari. Prvo, ja izrađujem razne kamere bez leće i imam par za-nimljivih koje bi bile prikladne za vašu galeriju kamera. Jedna se kamera rotira i snima svih 360 stupnjeva, a druga je napravljena od morskog ježa. Ako ste u stanju i zainteresirani, voljan sam vam ih ustupiti na korištenje u vašoj galeriji. Drugo, ja održavam radionice za kamere bez leće na području Ottawe i održat ću izložbu fotografi ja 25. travnja, na Svjetski dan fotografi ja kamera bez leće (ne, nisam to izmislio), naglašavajući svoje radove i radove sudionika mojih radio nica. Bilo bi predivno da izložba bude dostupna široj publici te da bude stvorena web galerija i stavljena na vašu stranicu. Molim vas, javite mi što mislite o tome. Posjetitelj želi podijeliti svoje znanje i iskustvo i surađivati s muzejom na vir-tualnoj izložbi. Znanje se čuva u baštinskim institucija-ma (muzejima, knjižnicama i arhivima), ali holistička prezentacija znanja dobiva se samo kombiniranjem znanja pojedin-ca i zajednice s onim znanjem koje čuva baštinska institucija. Program ulaganja Community Memories pruža malim mu-zejima priliku da s ljudima u svojoj zaje-dnici rade na stvaranju izložba lokalne povijesti. Online izložbe prilika su da

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

26

korisnici upotpune informacije koje više nisu lokalno dostupne, kao što pokazuje sljedeći kraći dio poruke lokalnoj izložbi Alice Egan Hagen 1872-1972 Nova Sco-tia Woman Ceramicist koju je poslao rođak umjetnice: ...možda me, ako postoje informacije ili pitanja na koja trebate odgovor, možete kontaktirati na moj e-mail... Imamo nešto njezinih radova i imam Alice na vr-pci kako govori o povijesti svoje obitelji i svojem životu kao umjetnice. Možda ste već čuli za nešto takvo jer je to snimio moj ujak (ime izbrisano radi zaštite pri-vatnosti) oko 1965. ili 1966. Ponovno, unaprijed vam hvala...Poruke koje dobiva Community Memo-ries uvijek su vrlo zanimljive i pokazuju iskrenu želju za učenjem, dijeljenjem i suradnjom. Te online izložbe proširuju doseg muzeja i javnu informiranost o nji hovim sredstvima. Često u svojim porukama ljudi pokazuju nakanu da po-sjete muzej, doniraju materijale, ali i da dodaju znanje. Katkad se dogodi da no vinari nacionalnih vijesti kontaktira-ju muzej radi priče ili da muzej dobije zahtjev za prospektima obližnjeg kampa koje će proslijediti svojim klijentima. Je-dnom je muzej dobio e-mail s obavijesti da su odabrani za novi program očuvanja naslijeđa i sponzorstvo koje ide uz to – to su bile zaista dobre vijesti!

KRETANJE NAPRIJED

Zasnovano na tome modelu učenja, ši-renja znanja i surađivanja, CHIN ima no-vi poslovni model i strateške prioritete za sljedeće tri godine i fokusira se na usluge, a ne samo na prezentacije. Usluge, koje se koriste muzejskim informacijama i no vom informacijskom arhitekturom,

i dalje će napredovati da bi zadovoljili potrebe publike za učenjem, širenjem zna nja i suradnjom. Temeljeći svoje dje lovanje na istraživanjima mišljenja i primjenjujući načela dizajna usmjerenog prema korisnicima, CHIN će bolje služiti svojim trima glavnim publikama: djelat-nicima baštinskih institucija, učiteljima i učenicima te općoj javnosti. CHIN-ovi strateški ciljevi za sljedeće tri godine jesu: • razvoj vještina djelatnika baštinskih

institucija korištenjem novih tehnolo-gija

• veće korištenje kulturne baštine u obrazovanju

• veći javni angažman i sudjelovanja • međunarodne veze. CHIN želi pojačati upotrebu tehnologije u strategiji poboljšanja kvalitete usluge za svoje članove. U planu je ugradnja in-teraktivnijih, prikladnijih materijala za online učenje (engl. e-learning) i događaja na CHIN-ovu web stranicu i stvaranje ak-tivne virtualne zajednice u svrhu razmjene znanja i zajedničkih istraživanja. CHIN se vraća svojim radnim grupama koje se bave standardima dokumentacije i pri-mjerima dobrih iskustava, ali s članstvom brojnijim od 1.000 institucija, jedini način da se tako nešto napravi jest elektronički. Praksa CHIN-a je pokazala da će učenje, širenje znanja i surađivanja za radne gru-pe biti uspješno, ali i da će one i njihovi članovi morati prihvatiti nova znanja i naučiti se koristiti softverskim alatima za suradnju. Koristeći se iskustvom The Teacher’s Centre, istraživanjima tržišta obrazov-nih portala i savjetodavnih tijela, CHIN se priprema stvoriti novi e-prostor za učitelje i učenike. Taj će okoliš biti pro-stor za zajednicu/suradnju s privatnim

27

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

i osobnim radnim prostorom, ali i s ja-vnim prostorom. Umjesto pristupa po planu nastave, što bi bilo teško u zemlji koja nema nacionalni program nasta-ve, odlučeno je da se stvori prostor za korištenje predmeta i alata, čime se stva-raju nastavnička pomagala. Muzeji će stvoriti predmete ili “predmete učenja”, a CHIN će defi nirati strukturu informa-cija tako da dopusti korištenje predmeta na modularan način da bi učenici, učitelji i muzejski predavači mogli raditi s izvo-rima neovisno jedan o drugome ili u su-radnji. Trenutačni resursi unutar VMC-a će, zajedno s novim predmetima učenja koji će biti stvoreni za taj projekt, bit će dostupni u tom okolišu zajedno s alati-ma za uvećavanje, prikupljanje i pre-zentiranje materijala da bi se omogućilo učenje, širenje znanja i surađivanje. Povećani javni angažman i sudjelovanje postići će se analizama publike i upora-bom komunikacijskih strategija. Redovni godišnji uvid omogućava shva-ćanje trenutačnog stanja informacijskog okruženja, tehnologija koje se koriste i očekivanja publike, što će CHIN-u pru-žiti prijeko potrebnu podlogu za utvr-đivanje tehnoloških rješenja, planiranje korisničkih usluga i analizu potencijal-nih poslovnih prilika. Analiza web sta-tistika sa sofi sticiranijim alatima prido-nijet će boljem razumijevanju ponašanja korisnika VMC-a. Povratne informacije bit će klasifi cirane i stavljene u bazu po-dataka tako da se mogu lakše analizirati i povezati sa statistikom muzejskih posje-tilaca. Nastaviti će se online ispitivanja i usluge VMC-a mijenjat će se ovisno o rezultatima tih ispitivanja. Da bi se poduprlo korištenje kulturne baštine u obrazovanju, nova elektronička

(engl. e-newsletter) brošura za učitelje bit će implementirana tijekom 2004. da bi se povećala informiranost o VMC-u. CHIN također aktivno reklamira VMC na učiteljskim konferencijama održavajući prezentacije i postavljajući štandove. An ga žiranost muzejskih predavača pro-fesionalaca koji nisu prije surađivali s CHIN-om bit će ključ uspjeha u novom okolišu obrazovanja što ga CHIN stvara. Dakle, komunikacija između CHIN-a i njegovih članova jednako je važna kao i između CHIN-a i njegove publike. CHIN će nastaviti surađivati sa svojim međunarodnim partnerima da bi podi je-lio bogato kanadsko naslijeđe s među na-rodnom publikom te da bi prezentirao kanadsku stručnost na inozemnim foru-mima kao što je ova CIDOC-ova konfe-rencija. Ciljevi učenja, širenja znanja i suradnje primjereni su muzejskim profesionalci-ma jer oni razvijaju programe i usluge za svoju publiku i za javnost koju zani-ma kulturno naslijeđe. Organizacije za očuvanje kulturnog naslijeđa, vladine i nevladine, prikladne su za promociju, podupiranje i omogućivanje dosezanja tih cilljeva. Kao predsjedavajući prethodnog CIDOC-a veliko nam je zadovoljstvo sudjelovati na ovoj konferenciji s temom Dokumen-tacija i korisnici. Potičem vas da učite, širite znanje i surađujete s kolegama iz cijelog svijeta, ne samo u sljedećih neko-liko dana dok budete slušali prezentacije i raspravljali o zajedničkim izazovima, već i dalje, putem CIDOC-ovih radnih grupa i razmjenom elektroničke pošte. Moje iskustvo kao 15-godišnjeg člana CIDOC-a je da jest ovo društvo jedan od najboljih modela učenja, širenja znanja i suradnje.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

28

LITERATURA

Davis, J., March 2001. Good Intentions/Complex Realities: Perspectives on Continuing Professio-nal Education in Canada’s Museum Sector. Uni-versity of Victoria. Decima Research Inc.m March 2005. “Awareness of the Virtual Museum of Canada Draft Report – March 2005”.McLaughlin, S. (2005), “Virtual Museum of Can-dad Online Visitor Survey”. Conducted Novem-ber 15-29, 2004. January. <http://www.chin.gc.ca/English/Members/Re-ports/VMC_Visitor_Survey_2004.pdf> Thomas, W. & Carey S., (2005), “Actual/Vir-tual Visits: what are the links? Study undertaken in 2004 by the Canadian Heritage Information Network (CHIN) in collaboration with the Ca-nadian museum community”. Museums and the Web Conference, Vancouver, B.C. <http://www.archimuse.com/mw2005/papers/thomas/thomas.html>

LEARNING, SHARING, AND COLLABORATING: CHIN’S EXPERIENCE

Learning, sharing, and collaborating are terms that the Canadian Heritage Information Network (CHIN) uses to describe audience behaviour and interaction with the Virtual Museum of Canada (www.virtualmuseum.ca). In turn, learning, sha-ring, and collaborating aptly describes the fun-damental working model for CHIN, a network of over 1,000 member museums from across Cana-da. This presentation will provide an overview of CHIN’s business model, built around the concept of use and reuse of information through Web servi-ces that incorporate the principles of user-centred design. Defi ning our audiences and understan-ding their needs and their behaviors in a digital environment has resulted in studies and research that will be briefl y discussed. Examples of how CHIN delivers “learning, sharing, and collabo-rating” with its public audiences and its network of heritage professionals will be provided in this presentation. Conclusions will summarize some keys to success based on CHIN’s experience.

29

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

ARHIVI, KNJIŽNICE, MUZEJI: MOGUĆNOSTI SURADNJE U GLOBALNOJ INFORMACIJSKOJ INFRASTRUKTURI -HRVATSKA ISKUSTVA TIJEKOM GODIŠNJIH SEMINARA

MIRNA WILLERNacionalna i sveučilišna knjižnica,Hrvatski zavod za knjižničarstvoZagreb, Hrvatska

KONCEPCIJA SEMINARA

Seminar Arhivi, knjižnice, muzeji: mo-guć nosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture proizašao je iz ideje da knjižnice, u svom nastojanju da razumiju i svladaju promjene do kojih su dovele nove tehnologije, potraže od-govore na zajednička pitanja u suradnji sa srodnim sektorima.U vrijeme kada je održan prvi semi-nar (1997.) više je činjenica upućivalo na mogućnost, ali i na nužnost takvog usmjerenja. Prvo, proliferacija digitalne građe (digitalnih objekata) koja, bez ob-zira na raznovrsnost formata, izvedbe i pomagala za njezino korištenje, pokazuje da su problemi njezina prikupljanja, obrade, smještaja i davanja na korištenje vezani primarno za njezina svojstva, a ne za vrstu ustanove koja se za nju brine. Drugo, informacijska tehnologija i infra-struktura, osim što omogućuju nastanak i uvjetuju životni ciklus takve vrste građe,

nedjeljivo su povezane s njezinom dise-minacijom i korištenjem, a time i s po-trebom za pronalaženjem novih načina cjelokupnog poslovanja s njom. Treće, samo prihvaćanje i upotreba visokostan-dardiziranih postupaka osigurava uspjeh u svladavanju novih situacija, pružanju zadovoljavajuće i kompetentne usluge korisnicima, a u odnosu prema temelj-nim zadacima baštinskih ustanova osi-gurava i očuvanje kulturnih, znanstve nih i drugih dobara za budućnost. Če tvrto, na međunarodnom su planu u to doba već bili pokrenuti projekti, or ga nizirani seminari i konferencije, čiji su rezul-tati upućivali na sve čvršću suradnju stručnjaka iz arhivističkoga, knjižničnoga i muzejskog sektora te in formatičara na izradi i donošenju standarda i koncep-tualnih modela za organizaciju i komu-nikaciju podataka o digitalnim objek-tima, kao i samih digitalnih objekata. Potrebno je spomenuti i peti faktor - promjenu u koncepciji doživljaja sa-mog objekta kojim se bavimo i njego vog složenog odnosa prema drugim objek-tima i okruženju u kojemu je nastao i živio, što stvara potrebu prilagodbe za-dataka i uloge baštinskih ustanova prema tako postavljenim usmjerenjima i novim zahtjevima korisnika.U opisanom kontekstu postavljen je cilj prvog seminara koji se, unatoč širenju tema, zadržao tijekom sedam godina. On glasi: potrebno je istražiti teorijske pretpostavke unutar kojih je moguće smje stiti takvo viđenje konvergencije dis ciplina i djelovanja baštinskih ustano-va, upoznati se sa suvremenom informa-cijskom tehnologijom i infrastrukturom te na konkretnim situacijama stvarati pomagala u arhivima, knjižnicama i mu-zejima ispitati razine moguće suradnje.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

30

Seminari se održavaju u obliku preda-vanja, radionica i panel-diskusija.Prvi seminar organizirala je Komisija za automatizaciju Hrvatskoga knjiž ni čar skog društva, a suorganizatori su bili Hrvatsko arhivističko društvo i Hr vatsko muzejsko društvo, matične usta nove - Hrvatski dr-žavni arhiv, Nacionalna i sveučilišna knjiž nica i Muzejski dokumentacijski centar, te Odsjek za informacijske zna-nosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatska akademska istraživačka mreža (CARNet). Od drugog seminara stručna se društva izmjenjuju na zadacima orga-nizacije, a Odsjek za informacijske zna-nosti redovito osigurava teorijsku, orga-nizacijsku i logističku potporu.Mrežna stranica seminara može se pro-naći na adresi: http://jagor.srce.hr/akm/. Nakon svakog seminara objavljuju se zbornici radova koji uspijevaju dati vjer-nu sliku seminarskih zbivanja.

OPĆENITO O TEMAMA SEMINARA

U teorijskom dijelu seminari su se bavi-li: pitanjima fenomena kulturne baštine i defi nicije jedinice građe bez obzira na to u kojoj je kulturnoj ustanovi pohranjena (I. Maroević, 1997.),1 temeljnim koncep-tima, razvojem i problemima informa-cijskih znanosti, te konvergencijom di-sciplina kao nezaobilaznim konceptom u poimanju okruženja u kojem djelujemo (T. Aparac, 1997.), arhivskom teorijom i tehnologijom (J. Ivanović, 1997.), važ-nošću identifi kacije prirode informa-

1 Godina uz ime autora označava godinu odr-žavanja seminara, na kojem je tema izložena, dok je rad objavljen u Zborniku s impresu-mom iduće godine.

cijskog izvora i onoga njegova aspekta koji ga određuje u kontekstu njegova na-stanka i predvidljivog interesa korisnika (I. Maroević, 1998.), muzeologijom i zna nošću u virtualnom okruženju (I. Maroević, 1999.), digitalnom baštinom u nacionalnim programima (T. Aparac-Jelušć, 1999.), etičnošću knjižničarstva u “situaciji posvemašnje dezorijentiranosti u etičkoj teoriji i najširoj praksi života” (D. Ljubimir, 2000.), baštinskim usta-novama na razmeđu (T. Šola, 1998.), po slanjem muzeja (T. Šola, 2000.), kon ceptom održivog razvoja u zaštiti kul turne baštine (I. Maroević, 2002.), reformom uredskog poslovanja u jav-nim službama u Hrvatskoj (J. Ivanović, 2002.; nije objavljeno), zajedničkim i posebnim u stručnoj naobrazbi arhivista, bibliotekara i muzeologa te utjecajem GII na osmišljavanje fakultetskog stu-dija (A. Horvat, 1997.; S. Faletar et al., 2002.), javnim i tajnim u knjižničarskoj struci (A. Horvat, 2001.), javnošću pri-stupa muzejskoj građi i dokumentaciji (D. Bošković, 2001.) te odnosom između slobodnog pristupa informacijama i zaštite privatnosti i podataka (panel-ra-sprava, 2001.). Informacijska je tehnologija bila pred-stavljena na predavanjima koja su obu-hvatila širok raspon tema, od internet-skih tehnologija općenito i CARNetove mreže2 posebno (1997.) do aplikacijskih programa, npr. digitalizacije fotografi ja iz zbirke Knjižnice Državnog sveučilišta u Washingtonu (L. Miletić-Vejzović, 2000.) i Fototeke Hrvatskoga državnog arhiva (Z. Baričević i A. Obhođaš, 2000.) te digitalizacije zemljopisnih ka rata i por-

2 CultureNet Croatia: http://www.culturenet.hr

31

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

treta u Narodnoj in univerzitetnoj knjižnici Slovenije (R. Šolar, 2003.), Bildindexa, digitalnog arhiva sli kovne umjetničke i arhitektonske građe u Njemačkoj (J. Bove, 2002.), digitalnih izvora informa-cija za slijepe i slabovidne osobe (D. M. Gabriel et al., 2000. i 2003.), programa za poslovanje u arhivima, knjižnicama i muzejima, predstavljanja muzeja na Internetu, projekata digitalizacije građe, primjene protokola Z39.50 u oxfordskom knjižničnom informacijskom sustavu, OLIS-u (T. Katić, 1999.), elektroničkih arhiva (I. Melinščak-Zlodi, 2002.), te sustava zaštite kao preduvjeta za doka-zivanje autentičnosti digitalnoga gradi-va (H. Stančić, 2001.), metapodataka za dugoročnu zaštitu (M. Willer, 2001.) i očuvanja elektroničkih informacija di-gitalnih objekata kao zajedničke kon-cepcije arhiva, knjižnica i muzeja (H. Stančić, 2003.).Najveća je pozornost, međutim, prida-na predstavljanju najnovijih standarda iz sve tri struke i rješavanju konkretnih problema obrade građe. Budući da se tome prišlo ne samo u sklopu preda-vanja već i radionica, postignut je još jedan cilj seminara - okupljanje različitih stručnjaka oko pojedinih tema i moti-viranje sudionika da razmjenjuju ideje, znanja i iskustva. Tako su se obrađivale teme iz sadržajne obrade (radionica sadržajne obrade, 1997. i panel-rasprava, 2000.), pri čemu je prikazan i arhivistički rakurs (B. Zakošek i Z. Lakić, 1997. i B. Zakošek, 2000.); normativne kontrole, unutar kojih je osim predstavljanja osno-vnih pojmova i defi nicija izrađena uspo-redna analiza IFLA-ina standarda GARE i ICA-ina standarda ISAAR (CPF) (ra-dionica Normativna kontrola, 1997.) i formalne obrade, u sklopu koje je promo-

viran Dublin Core Metadata Element Set kao potencijalni skup elemenata metapo-dataka zajednički svim trima strukama za opis ne samo digitalne već i tradicio-nalne građe, za prijenos i pretraživanje metapodataka u internetskom okruženju (DC u različitim oblicima bio je tema svih seminara). Predstavljeni su i stan-dardi ISAD(G) (M. Hurem, 1997.), EAD (J. Ivanović, 1997.), standardi za opis mrežne građe (S. Klarin, 1999.; S. Kla-rin i M. Miletić-Drder, 2002.), mrežna građa u sklopu nacionalne bibliografske kontrole (S. Klarin, T. Murati, 2000.), CIDOC-ove smjernice za podatke o muzejskom predmetu (G. Zlodi, 2000.), primjena bibliotečnog standarda za opis kartografske građe ISAD(CM) u opisu i sređivanju zbirki karata i atlasa u arhi-vima (M. Slukan, 1997.) te tipologija i valorizacija arhivskih deskriptiv nih stan-darda (B. Zakošek, 1998.). Raz matrani su MARC i drugi formati za bilježenje i razmjenu podataka, mo gućnost primjene bibliotečnog formata za strojno čitljivo katalogiziranje UNIMARC za opis ar-hiv ske građe (M. Hammer, 1997.); me-đunarodne (ISO TC/46, CEN itd.) i hr-vatske norme važne za sve tri struke (J. Zajec, 2000.) i ISO 15489: Upravljanje spisima (T. Čepulić, 2002.; nije objavlje-no); interoperabilnost sadržaja metapo-dataka (M. Willer, 2000.); modeli biblio-grafskih i normativnih podataka: FRBR i FRANAR (T. Katić, 2000. i 2001.; M. Willer, 2003.) te model i metapodaci za opis zbirki (collection description) (D. Pavelić et al., 2002.; G. Dunsire, 2003.; Ž. Vujić i G. Zlodi, 2003.). Posebno su zanimljiva bila dva istraživanja o upora-bi metapodataka u hrvatskome mrežnom prostoru (S. Klarin i D. Pavelić, 2001.) i prikazi standarda i pomagala za

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

32

utvrđivanje kriterija vrednovanja kvali-tete izgradnje i sadržaja digitalnih zbirki i usluga (R. Vrana, 2002.).Zanimljivo je da se seminari nisu ekspli-citno bavili pitanjima korisnika i studija-ma vezanim za korisnike kad se uzme u obzir svrha seminara. A ta je svrha pre-poznavanje potrebe naših ustanova da izgrade sučelja koja bi omogućila kori-sniku što potpuniji, točniji i kompetent-niji odgovor na njegov upit jedinstvenim i jednostavnim pristupom različitim izvo-rima podataka! Prikazane su, međutim, IFLA-ine smjernice za prikaz sučelja online knjižničnih kataloga (A. Barbarić, 2000.) i analizirana sučelja WebPAC-a (A. Barbarić, 2001.). Jedini rad koji se izravno bavio korisnicima potjecao je iz arhivističke struke: arhivi i korisnici – stanje i perspektive informacijske službe u Hrvatskoj i svijetu (V. Lemić, 2003.)!Da bi sve tri struke mogle komunicirati, već je na prvom seminaru uočena potre-ba bavljenja nazivljem. Za prvi je zbor-nik izrađen Mali pojmovnik arhivistike, bibliotekarstva i muzeologije (I. Kolbas, 1997.), a do sada su organizirane i tri ra-dionice: o stručnom nazivlju s posebnim osvrtom na nazivlje vezano za postupak obrade (1999.), o internetskom nazivlju (npr. virtualni arhiv, B. Zakošek, 2000.) u sklopu čega je objavljen i prilog Pojmo-vnik internetskog nazivlja (K. Pintarić, 2000.) i o nazivlju vezanom za pristup informacijama, što je bila središnja tema 5. seminara (2001.).Četvrti je seminar (2000.) označio otva-ranje prema novim temama. Te je godi-ne organizirana radionica Promicanje kulturnog turizma koja je bila pokušaj da se raspravi teza kako “arhivi, knjižnice i muzeji, kao temeljni nositelji očuvanja i promicanja kulturne baštine, dio turis tič-

ke infrastrukture kojom se, osim sunca i mora, nude i kulturni sadržaji”. Tema radionice bila je prihvaćena do te razine da su se radionice organizirale i idućih godina, a svojim je sadržajem privukla djelatnike u turizmu (npr. hotelijere), državni sektor (Ministarstvo za turi-zam, Institut za turizam, Gospodarsku komoru), kao i stručnjake i istraživače s područja zaštite i promicanja baštine i turizma (npr. zbornici radova postali su obvezna literatura na studiju turizma). Šesti je seminar otvorio novi krug inte-resa – privukao je stručnjake iz restau-ratorske i konzervatorske djelatnosti koji su u sklopu seminara pronašli mjesto na kojemu mogu raspravljati o problemima dokumentacije, digitalizacije, povezi-vanja u mrežu baštinskih ustanova itd. (2001., posebno 2002.).

ŠTO JE POSTIGNUTO I KAKO DALJE

Već nakon prvog seminara sudionici su prepoznali potrebu zajedničkog djelo-vanja. Stoga je početkom 1999. godine osnovana Zajednička radna grupa AKM-a koja je preuzela stručnu organizaciju seminara. Grupa je već za treći seminar pripremila panel-raspravu unutar koje je predstavila mogući model upotrebe Du-blin Corea u sve tri djelatnosti (1999.). Grupa je također za projekt Ministarstva kulture i Fundacije Otvoreno društvo – CultureNet Croatia izradila i nacrt kojim bi se institucionalizirala “ideja” AKM-a. Iako pozitivno ocijenjen, projekt nije realiziran. Članovi Grupe predložili su i projekt August Šenoa na Internetu, u kojemu su se mogla iskoristiti iskustva stečena na seminarima. Nositelji projek-ta bili su Muzejski dokumentacijski cen-

33

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

tar i Katedra za muzeologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ni taj projekt nije realiziran jer nisu dobivena sredstva.Što govori taj nerazmjer između ulo že-nog truda i konkretnih rezultata? Raz log uspješnosti seminara - kvaliteta sa dr žaja i interes sudionika, ponajprije se može pronaći u činjenici što organizacija semi-nara i sami seminari nisu institucionali-zirani. Odabir i obrada tema prepuštena je slobodnoj volji pojedinaca, entuzi-jas ta. Na taj je način širokom spektru stručnjaka omogućeno da unutar zada-nih tema istražuju područja kojima se inače u svojim institucijama ne bi mogli baviti. Neosporno je, međutim, da je di-namika razvoja nekog područja brža od one koju slijede ili bez velikih napora mogu slijediti baštinske ustanove, kao i to da međuresorna suradnja još uvijek nije prepoznata kao nužna i korisna za razvoj njihovih službi i usluga za krajnje korisnike. Možemo li dopustiti da i dalje uživamo u “komforu dekontekstualizira-nih dilema, te izbjegavamo potrebu po-vremenog usuglašavanja, stalne suradnje i zajedničkog razmišljanja …”?3

3 Šola, Tomislav. Muzeološki prilog teorijskim osnovama informacijskih znanosti. // Infor-macijske znanosti i znanje / uredili Slavko Tkalac, Miroslav Tuđman. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1990. Str. 148.

LITERATURA

1. Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture : zbornik radova / uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998.2. i 3. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne infor-macijske infrastrukture : zbornik radova / uredile Mirna Willer i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000.4. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske in-frastrukture : zbornik radova / uredile Mirna Wil-ler i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2001.5. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske in-frastrukture : zbornik radova / uredile Mirna Wil-ler i Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2002.6. seminar Arhivi, knjižnice, muzeji : mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske in-frastrukture : zbornik radova / uredila Tinka Katić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2003.Aparac, Tatjana; Willer, Mirna. Some Fundamen-tal principles of the knowledge and information organisation for the purpose of improving the citizen’s access to the digitized heritage. // Con-vergence in the Digital Age: Challenges for Li-braries, Museums and Archives: proceedings of a Conference held in Amsterdam on 13-14 August 1998 / organized by TNO and supported by the European Commission under the Telematics for Libraries Programme. Luxembourg: European Commission, Directorate-General Information Society, 1999. Str. 35-42. Dostupno i na: http://www.cordis.lu/libraries/en/ifl a/session2.html.

ARCHIVES, LIBRARIES, MUSEUMS: POSSIBILITIES OF CO-OPERATION WITHIN THE GLOBAL INFORMATION INFRASTRUCTURE: SERIES OF SEMINARS HELD FROM 1997-2004

Series of seminars entitled Archives, Libraries, Museums: Possibilities of Co-operation within the Global Information Infrastructure have been organized for eight years now by the Croatian

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

34

Archival Society, Croatian Library Association, Croatian Association of Museums and Depart-ment of Information Sciences of the Faculty of Philosophy, Zagreb. Co-organizers are the Croa-tian State Archives, National and University Li-brary, Museum Documentation Centre and CAR-Net - Croatian Academy and Research Network. The aim of the seminars is to research the theo-retical framework of the possible co-operation

of the three sectors, get acquainted with the con-temporary information and communication infra-structure, standards and guidelines as a basis for information organizing and a foundation for co-operation, and, on the basis of concrete examples examine possible applications of such considera-tions. Overview of the topics of the seminars and analy-sis of results will be presented.

35

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

WEB STRANICA CIDOC-A – ANALIZA SLUČAJA O PONOVNOJ UPOTREBI INFORMACIJA

RICHARD LIGHTWest Sussex, Ujedinjeno Kraljevstvo

POSTAVLJANJE PROBLEMA: ZAŠTO MIJENJATI WEB STRANICU?

Sadašnja CIDOC-ova web stranica posta-la je prilično zahtjevnom za održavanje. Ona se oslanja na dobru volju jednog člana, koji je drži na svom vlastitom web prostoru i obnavlja njezin sadržaj. Rezul-tat je rada i drugih CIDOC-ovih članova koji skupljaju nov i ažuran relevantni materijal. To u praksi ne funkcionira baš dobro i trenutačno je stranica zastarjela.Iako je sadržaj dostupan na englesko-me i na francuskom jeziku, jedinstvena HTML stranica sadržava tekst na oba je zika. To otežava pregled web stranice na željenom jeziku. Pokušaj implemen-tacije dodatnih jezika samo bi zakompli-cirao ionako kompleksne “višejezične” stranice.Prije nekoliko godina ICOM je dao CI-DOC-u stipendiju da razvije “obrazac za publikacije” članova Međunarodnih od-bora. S vremenom se pojavila potreba za jačim okvirom od tradicionalnog tekst-procesora unutar kojega se mogu razvija-ti publikacije. Bilo kako bilo, nešto je trebalo napraviti s tim projektom.

Sadržaj s web stranice ne može se lako koristiti u druge svrhe kao sadržaj tiskanih publikacija. Već neko vrijeme CIDOC namjerava otvoriti temu novosti na webu i u tiskanom obliku, a to znači još jedan korak u konverziji. Redizajn web stranice otvorio nam je mogućnost da u višestrukim platformama sadržaj objavljujemo na integrirani način.Napokon, treba spomenuti da je to pro-blem s kojim se CIDOC već dvaput po-kušao suočiti. Oba su puta poteškoće s us postavom veze između raštrkanog O d bora i tvrtke za web dizajn rezultira-le neuspjehom u postizanju konkretnih rezultata.

NOV PRISTUP: SADRŽAJ I PRIKAZ ODVOJENI

Bilo je jasno da je potreban radikalniji pri stup ako namjeravamo napredova-ti u tom dugo zanemarivanom poslu. Pred ložio sam Odboru da preuzmemo obrazac za objavljivanje na webu kojim se odvaja sadržaj od njegova prikaza kao web stranice. Predložen je Cocoon softver: platformski neovisan, otvoreni kôd (Apache Software Foundationa) te XML1 za sadržaj i za kontrolne strukture koje određuju izgled stranice.Ideja razdvajanja sadržaja od prikaza od-govor je na probleme s kojima smo se susretali pri razvijanju i održavanju web stranice, za čije su različite dijelove od-govorne različite osobe. Na primjer, oni koji dodavaju i ažuriraju sadržaj trebaju imati slobodu da se koncentriraju na sa-držaj za koji su odgovorni umjesto da

1 Extensible Markup Language: preporuka konzorcija World Wide Web (“W3C”): vidje-ti http://www.w3.org/XML/

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

36

se brinu o tome kako će njihove stranice biti integrirane unutar cjelokupnog okvi-ra glavne stranice. Dizajneri, odgovorni za vizualni izgled stranice i navigacijske strategije, trebali bi imati mogućnost unijeti promjene u logici cijelog sitea umjesto da mijenjaju svaku stranicu po-sebno.Još jedna prednost okvira Cocoon jest njegova upotreba XML-a kao standard-nog formata pohrane za sadržaj stranica. Dokumenti XML, za razliku od HTML stranica, lako se mogu konvertirati u niz različitih formata koristeći se W3C-ovim XSLT2 transformacijskim standardom. U CIDOC-ovu primjeru to znači da se XML-ovi izvori mogu koristiti ne samo za web stranicu, već i za tiskane publika-cije i za distribuciju PDF dokumenata putem e-maila.

NAVIGACIJA I KARTA STRANICA

U dizajniranju okvira za kontroliranje cjelokupnog izgleda stranice željeli smo odvojiti kartu stranica od samih stranica. Još jedanput, XML je ponudio rješenje: razvili smo dokument u formatu XTM Topic Maps3 da funkcionira kao kar-ta naših stranica. Topic Maps vrlo su uobičajena metoda opisivanja bilo koje-ga konceptualnog okvira. Omogućuju de fi niranje koncepata (nazvanih teme), odnose među tim konceptima (nazva-

nim asocijacije) i primjere tih koncepata (nazvanih pojavnosti).Za našu stranicu svaka je tema unos u karti stranice, dok su asocijacije hije-rarhijske poveznice između tih unosa. Pojavnosti su poveznice na prave stra-nice koje opisuju određene teme. Te se informacije čuvaju odvojeno od samih stranica, što nam omogućuje nekoliko prednosti.Prvo, navigacijske veze za svaku stranicu ne moraju biti uključene unutar sadržaja stranice, što uvelike pojednostavnjuje održavanje. Drugo, struktura stranice može se po volji mijenjati jednostav-nim mijenjanjem tema i asocijacija na Topic Mapu stranice. Treće, moguće je mijenjati način na koji su informacije o navigaciji na stranici predočene kori-sniku, jednostavnom promjenom XSLT transformacije koja konvertira temu kar-te stranica u dio svake od stranica na si-teu.Budući da su Topic Maps otvoreni stan-dard, možemo se koristiti drugim softve-rom koji podržava TM da bismo vidjeli kartu stranice. Primjer koji navodimo je pogled Omnigatorom4 na jednu od tema s karte stranica, s prikazom njezinih veza s drugim temama.Topic Maps također imaju ugrađen način za potporu višejezičnim stranicama. Svaka tema može imati nula ili više poja-vljivanja (stranica), a svaka od njih može imati određeni opseg. Jednostavno defi -niramo da opseg svake stranice bude je-zik kojim je napisana. To nam omogućuje odvajanje različitih jezičnih verzija svake

2 Još jedna preporuka W3C-a: vidjeti http://www.w3.org/Style/XSL/

3 Osnovni standard tema karte stranica jest ISO standard: ISO/IEC 13250 Topic Maps (drugo izdanje) 2002. XTM Topic Maps izraz su tog standarda u sintaksi XML-a; održava ih To-picsMaps.org: vidi http://www.topicmaps.org/xtm/1.0/

4 The Omnigator je web aplikacija za pregle-davanje Topic Mapsa. Izradila ga je Ontopia: vidjeti http://www.ontopia.net/

37

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

stranice, uz istodobno zadržavanje veze među njima koja ih čini “istom” strani-com, što olakšava uvođenje promjene jezika stranice iz jednoga u drugi. Iako se ta mogućnost primarno koristi za održavanje naše dvojezične strukture (engleski i francuski), tehnika, načelno, može podržati bilo koji broj jezika.Poboljšanje koje smo uveli jest upotre-ba CRM-a5 kao fi ltarskog mehanizma. To je zapravo učinjeno da se pokažu mogućnosti CRM-a i Topic Mapsa. Prvo, CRM je izražen kao još jedan Topic Map. Nakon toga, tema svake od stranica kate-gorizirana je kao instanca određene CRM klase. Napokon, svakoj je stranici dodan

“fi ltar”, koji omogućuje odabir onih tema koje su instance određene CRM klase. Taj proces poštuje hijerarhiju CRM kla-sa, pa kad bi korisnik fi ltrirao podatke prema događaju, vidio bi i sve teme ve-zane za klasu aktivnost itd. Filtriranje po CRM entitetu (klasa najviše razine) znači da bi korisnik vidio sve teme na strani-ci, jer sve CRM klase proizlaze iz CRM entiteta.

SADRŽAJ WEB STRANICE

Sve web stranice od kojih se sastoji cijeli site pohranjene su u XHTML6 for-matu, što olakšava njihovu konverziju u HTML. U osnovi su kopirane XSLT

Slika 1. Karta stranice kako je prepoznaje Omnigator

5 CIDOC konceptualni referentni model (engl. Conceptual Reference Model); vidjeti http://cidoc.ics.forth.gr/index.html

6 XHTML 1.0 je izraz HTML-a na bazi XML-a: vidjeti http://www.w3.org/MarkUp/

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

38

transformacijom, koja mijenja njihovu sintaksu iz XML-a u HTML. Taj HTML fragment tada postaje dio stranice koja se izgrađuje softverom Cocoon.Budući da su stranice pohranjene kao XML, moguće ih je može procesirati na više načina. Mogu se konvertirati u format pogodan za ispis kao što je PDF. Ta će mogućnost zahtijevati razvoj no-vog procesa XSLT transformacije kako bi konvertirao naše XHTML datoteke u dokumente sa stranicama u XSL-FO7 formatu. Cocoon je osmišljen tako da dozvoljava jednostavno dodavanje ovakvih transformacija.

ODRŽAVANJE STRANICE

Iako će site koji smo opisali funkcionira-ti vrlo dobro ako mu se pribave prikladni podaci, bilo bi nerealno očekivati da će CIDOC-ovi članovi održavati Topic Map i dodavati siteu XHTML stranice. Po-svetili smo neko vrijeme razvoju okvira održavanja baziranog na uporabi Inter-neta (također uporabom Cocoona) koji sadržava niz izbornika za održavanje si-tea. Okvir je zaštićen lozinkom, tako da možemo imati kontrolu nad onima koji uređuju stranice. Okvir se koristi istim Topic Mapom na kojemu se temelji web site, što znači, između ostaloga, i da je dvojezičan.8

Slika 2. Glavni izbornik za održavanje stranice

7 XSL Formatting Objects: vidjeti http://www.w3.org/Style/XSL/

8 Očekujem sve ponude za pregled i ispravak mojih stranica za održavanje na francuskome!

39

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

ODRŽAVANJE KARTE STRANICA

Izbornik glavnih tema prikazuje koje su teme zadane na CIDOC-ovu siteu. Ako korisnik odabere temu i promijeni sadržaj forme, njezini će detalji biti prikazani. Detalji obuhvaćaju jedinstveni identi-fi kator za temu, zaglavlje koje bi trebalo biti na engleskome i francuskome, temu iz koje potječe (nadređenu temu) i poda-tak o tome koje je CRM klase primjer.Kada je tema odabrana, korisnik može napraviti novu temu kojoj će odabrana tema biti nadređena, urediti je ili je izbri-sati sa stranice.Jedan dio koji treba poboljšanje jest omogućivanje kontrole redoslijeda ko jim se pojavljuju podređene teme. Trenutačno se pojavljuju onim redoslijedom kojim su dodavane karti sitea.

ODRŽAVANJE SADRŽAJA

Nove se stranice dodaju siteu posta-vljanjem (engl. upload) postojeće HTML stranice na server. Cocoon omogućuje konverziju HTML-a u XHTML, i dok se stranica postavlja, pokušava odvojiti en-gleski sadržaj od onoga na francuskome, ovisno o jeziku koji je trenutačno oda-bran. (To fi ltriranje sadržaja cilja odnosi se ponajprije na postojeći CIDOC-ov site, a obuhvaća oba jezika na svakoj strani-ci.) U svakom slučaju, prenosi se samo sadržaj u <body> tagu jer će HTML na toj stranici činiti samo dio stranice koja se dodaje novom CIDOC-ovu siteu. Prije postavljanja datoteke korisnik mora oda-brati temu na karti sitea na koju će se dodati novi sadržaj. Tijekom tog procesa može se ažurirati sadržaj stranice.

Slika 3. Održavanje tema: uređivanje postojeće teme

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

40

Kad se stranica postavi na server, kori-snik je može nastaviti uređivati. Postoji i naredba kojom se stranica može izbri-sati.

POVEZIVANJE STRANICA S TEMAMA KARTE STRANICA

Iako se svaka stranica poveže na temu karte stranica u trenutku kad se postavi na server, možda bi bilo dobro da se to u budućnosti promijeni. Neke bi se in-formacije mogle također pojavljivati na više mjesta na siteu. Zbog toga postoji izbornik koji pokazuje veze između tema karte stranica i samih stranica te dopušta njihovu izmjenu.

DETALJI O CIDOC-OVIM ČLANOVIMA

Noviji dodatak je online aplikacija za poda-tke o članovima. To omogućuje CIDOC-ovim članovima da mijenjaju i ispravljaju svoje informacije za vezu. Nadamo se da će ta aplikacija biti korisna i ICOM-u, te da će svim članovima ICOM-a omogućiti izmjenu ili uređi va nje podataka o njima putem web forme. Kratkoročno, nama će omogućiti po sjedovanje najnovijih poda-taka o čla novima.

SAŽETAK TRENUTAČNE SITUACIJE

Iako je nedavno završen najveći dio po sla koji obuhvaća razvoj softvera za novi CIDOC-ov site, proces implemen-tacije bio je prilično spor, a većina se nedovršenog posla odnosi na kartu sitea i na sadržaj pojedinih stranica.O tome smo raspravljali na sastanku u Seoulu i radili smo na razvoju inicijal-nog nacrta karte sitea. U trenutku pi-

sanja ovog izvještaja (ožujak 2005.) taj se izgled tek morao implementirati, ali nadam se da će to biti učinjeno prije sa-stanka u Zagrebu. Kada se zamišljeni izgled stranice postavi, morat ćemo podučiti dobrovoljce koji žele dodavati nove stranice i održavati postojeće. Kad se to učini, možemo postaviti novi site i napokon “umiroviti” postojeći.Tehnički problem koji sam primijetio jest da je dogovor o hostingu web stranice prekinut promjenom vlasništva u tvrtki koja ga je do sada radila. Taj je prostor trenutačno nedostupan. Iako je taj pro-blem moguće riješiti s novim vlasnici-ma, mislim da je za dugoročnu stabilnost bolje pronaći hosta koji je “prijateljskiji prema muzejima”. Naposljetku, neki bi se tehnički dodaci mogli dodati postojećem okviru. Kao što je rečeno, bilo bi korisno da se može odrediti redoslijed kojim se pojavljuju podteme. Osim toga, ne postoji program za upload ili održavanje slika: u ovom se trenutku slike trebaju obrađivati “ručno”. Postupak prebacivanja stranica u format “spreman za ispis” tek se mora razviti. I na kraju, bilo bi dobro od CIDOC-ovih članova dobiti povratnu informaciju o “izgledu i osjećaju” stranice. Jedna od koristi upotrebe Cocoon okvira jest re-lativno laka promjena izgleda sitea, bez mijenanja njegova sadržaja.

THE CIDOC WEB SITE – A CASE STUDY

IN INFORMATION RE-USE

The current CIDOC web site has become increa-singly diffi cult to maintain. It relies on the willin-gness of one member to update its content, and on other members providing him with relevant material. Although it provides French as well as English content, it does so by including both lan-guages in a single HTML page. Content from the

41

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

web site cannot easily be used for other purposes, such as printed publications. This paper describes current efforts to re-invent the CIDOC web site so that it is an effective in-formation resource for its users – the member-ship of CIDOC. The content of individual pages is now held as XML, allowing it to be used for other purposes. French and English versions of each page are stored separately, making it easier to work in a single language of one’s choice and opening up the possibility of adding other langua-ges in the future. The whole “site map” is stored

as a Topic Map, allowing a range of approaches to navigation to be deployed, including CRM-ba-sed fi ltering. An online site updating framework has been de-veloped. This allows suitably authorised CIDOC members to add and update both the structure and the content of the site directly, without the need for an intermediary. During the coming months we intend to issue new-sletter articles on the web site, as PDF documen-ts, and in print. The challenges encountered and lessons learnt while doing so will be described.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

42

KULTURNE MREŽE I KULTURNI PORTALI - NOVA INFRASTRUKTURA KULTURNOG SEKTORA

ALEKSANDRA UZELACInstitut za međunarodne odnose (IMO)Zagreb, Hrvatska

UVOD

Analizirajući različite tipove mreža, Eu-gene Tacher postavio je pitanje o tome na koji se način može iščitati odnos između povezivanja u komunikacijskom smislu i nastajanja različitih tipova zajednica ili “Are we connected because we are collective, or are we collective because we are connected?” (Tacher, Networks, Swarms, Multitudes, www.ctheory.net/text_fi le.asp?pick=422) Tacher razli-kuje tri različita tipa mrežnih struktura: tehnički infrastrukturni tip mreže (Inter-net), biološki tip mreže (rojevi) ili pak mnoštva (globalni politički pokreti). Osim ta tri spomenuta tipa, u svakodne-vnoj se praksi susrećemo i s mnoštvom “organizacijskih mreža“, poput mnogih postojećih sektorskih ili pak tematskih mreža i udruženja. Osim spomenutih mrežnih struktura, brzim razvojem infor-macijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) i, posebice, Interneta počinje se sve više govoriti i o digitalnim mrežama. Neke nas od tih struktura jednostavno povezuju s nekim informacijskim re-sursima, dok nas druge transformiraju u članove određene zajednice. Obilježja

tih mreža nisu jednaka, no razlike među njima katkad nisu jasno uočljive zbog uporabe iste terminologije. Primjena ICT-a utječe na način rada u kulturnom sektoru, tj. digitalizacija i primjena informacijsko-komunikacij- s kih tehnologija stvara novi kontekst u kojemu kulturne ustanove djeluju. Pri-mjena ICT-a i mrežni kontekst Interne-ta omogućili su nastanak brojnih infor-macijskih resursa na mreži i kulturni je sektor već više od desetljeća zastupljen i u virtualnom okruženju. Novi obli-ci organizacije informacija i znanja te komunikacije, nastali kombinacijom i spajanjem sustava komunikacija, emiti-ranja, izdavaštva i računalne industrije, posljedica su trenda tehnološke konver-gencije. Nove informacijske tehnologije omogućile su nove načine primjene i ko munikacije informacija, a digitaliza-cija je omogućila lako i brzo spremanje, reprodukciju, distribuciju i primjenu raz-ličitih vrsta informacija. Stoga analizom valja utvrditi je li kulturni sektor usvojio nove mrežne (i virtualne) načine rada i donosi li postojeća infrastruktura stva-ranju mrežnih zajednica ili ne.

KULTURNE MREŽE - STVARNE I VIRTUALNE

U 1990-im godinama mreže su posta-le popularne organizacijske strukture u kulturnom sektoru Europe. Smatra se da su kulturne mreže “komunikacijska in-frastruktura europske kulturne suradnje” (DeVlieg, Evaluation Criteria for Cultu-ral Networks in Europe, www.efah.org/en/resources_for_culture/networking/evaluationnetworksma.pdf*).Prema defi niciji Minichbauera i Mit-terdorfera, kulturna je mreža “struktura

43

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

i način rada koju karakterizira nehije-rarhijska, horizontalna suradnja, trans-nacionalna orijentacija, povezanost naj širih društvenih slojeva, nereprezen-tativni značaj, raznolikost i odsutnost centara moći” (Raimund Minichbauer and Elke Mitterdorfer. European Cultu-ral Networks and Networking in Central and Eastern Europe, eiPCP, 2000, http://www.eipcp.net/studien/s01/ecn_en1.pdf*). Dakle, minimalni zahtjev da bi-smo nešto mogli nazvati mrežom jest da je struktura stvorena za dugoročnu suradnju (a ne samo radi realizacije odre đenog projekta), da postoji cilj koji se želi realizirati, da se održavaju po-vremeni fi zički susreti i da mreža ima članove. Još jedno obilježje mreža koju ističu brojni autori jest dobrovoljno su-djelovanje u mreži te nerigidna struktura koja svoje funkcioniranje može nastaviti i ako neki član odluči ne sudjelovati više u mreži.Mreže su postale popularne jer omogućuju fl eksibilnu suradnju, rješavaju konkretne probleme svojih članova, povezuju ljude zajedničkih interesa, omogućuju sura-dnju institucija na zajedničkim projekti-ma i nude svojim članovima učinkovite komunikacijske kanale. Za uspjeh mreže važna je komunikacija. Da bi bile učinkovite, mreže moraju ima ti pouzdane informacije i omogućiti članovima jednostavnu međusobnu ko-munikaciju. Prednost je mreža pred osta-lim javnim komunikacijskim kanalima i to što korisnicima olakšavaju snalaženje u današnjoj situaciji preobilja informacija. One se orijentiraju na konkretne teme i određene tipove korisnika, fi ltrirajući in formacije i omogućujući članovima pri stup relevantnim i pouzdanim infor-macijama. Brza i jednostavna online ko-

munikacija unapređuje komunikaciju i razmjenu informacija među članovima mreže. Paradigma nove informacijske tehnologije temelj je umreženog društva koje opisuje Castells, a omogućila je širenje mrežnih modela i, posebice, vir-tualnih mreža. Glavni elementi te para-digme (informacija kao osnovni ili sirovi materijal, mrežna logika, fl eksibilnost) ujedno su i osnovna obilježja kulturnih mreža. Zato je razumljiva preobraz-ba mnogih kulturnih mreža u virtualne mreže radi povećanja učinkovitosti rada. Kako je Internet postao osnovna informa-cijska infrastruktura, u svim su razvije-nim zemljama različite virtualne mreže i portali postali dio virtualnog pejsaža kulturnog sektora. Promatrajući neke po stojeće virtualne mreže u području kulture, možemo primijetiti da su one ili krenule od postojeće osnovice članova stvarnih kulturnih mreža i zatim proširile svoje aktivnosti na virtualno područje, ili su započele svoje djelovanje radi osigu-ranja infrastrukture kulturnim organiza-cijama i krajnjim korisnicima koji ponaj-prije trebaju biti motivirani da bi pristali na suradnju, što je većinom slučaj s mno-gim postojećim culturenets stranicama i portalima. Međutim, u pokušaju pružanja potrebnih usluga svojim članovima i ko-risnicima, one većinom pokušavaju ba-lansirati između tehnološke baze za ko-munikaciju i informacijskih elemenata.Kulturne mreže, baš kao i komunika-cijske, omogućuju pristup svojim čla no-vima/korisnicima, i njihovo je spajanje u virtualne mreže pokušaj pružanja struk-ture profesionalnim virtualnim zajed-nicama u kulturnom sektoru. Virtualnu zajednicu lakše je izgraditi preobrazbom postojeće kulturne zajednice nego iz temelja, bez osnove u liku postojeće

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

44

kulturne zajednice. Tada se motivacija i povjerenje među članovima mreže također moraju izgraditi iz temelja, pa je proces nešto složeniji. S tim su ciljevi-ma vođene brojne rasprave na forumima, kreirane liste adresa elektroničke pošte (engl. mailing lists) i specijalizirani por-tali. Njihova učinkovitost ovisi o moti-vaciji, interesima i ciljevima članova. Danas smo svjedoci brzog umnožavanja različitih portala1 i pitanje je možemo li ih smatrati virtualnim mrežama u ovdje opisanom smislu, tj. strukturama koje podupiru kulturnu suradnju.

PRIMJER CULTURENETA CROATIA – PORTAL ILI MREŽA?

Pitanje važno i za kulturne institucije koje nude sadržaj, i za korisnike glasi: kako osigurati da korisnici pronađu sadržaj do-stupan online? Strategije za privlačenje pažnje i fi ltriranje važni su elementi u raz-voju svakoga elektroničkoga kulturnog servisa. Postojeći mehanizmi pomoću kojih korisnici dolaze do informacija što ih zanimaju jesu online pretraživači, elektroničke brošure, specijalizirani por-tali i virtualne mreže. Tematski portali, mreže i brošure smatraju se važnima jer nastoje uvesti ‘kontrolu kvalitete’ do-stupnih podataka, tj. proslijediti samo relevantne informacije.Za kulturne web stranice važno je s kojim su serverima i portalima poveza-ne. Različiti portali, poput komercijal-nih, kulturnih, edukacijskih, turističkih,

1 Kulturni portali ili poveznici defi nirani su kao centralno koordinirani weborijentirani pove-znici koji nude pristup akreditiranim mrežnim stranicama s ograničenim originalnim sadrža-jem ili drugim izvorima dostupnima na web lokaciji poveznika. (Digicult Report, pp 56.).

regionalnih ili gradskih, na kulturne web stranice dovode specijalne grupe korisnika. Portal je utoliko popularniji i učinkovitiji ukoliko ispunjava potrebe grupe korisnika. Upravljanje portalom trebalo bi obuhvaćati i strategiju njegova smještanja u adekvatan kontekst, uz do-bro razvijenu komunikacijsku strategiju kojom se korisnici i kreatori sadržaja povezuju s portalovim resursima. U pro-cesu sve veće komercijalizacije Interneta mnoge su europske zemlje prepoznale važnost osiguranja javne infrastruktu-re za pristup postojećim kulturnim web stranicama i učinile ih dijelom svojih kulturnih strategija.U kontekstu nagloga tehnološkog, eko-nomskog i socijalnog razvoja u poslje-dnjem je desetljeću stvoren koncept “cultureneta”, slobodnoga i javnog onli-ne pristupa informacijama o kulturnim izvorima i aktivnostima.2 Culturenets su pokušali zadovoljiti potrebe kulturnih djelatnika i šire javnosti zainteresirane za kulturu i kulturne teme. Njihova uloga u 1990-ima nije bila samo omogućiti je-dnostavan pristup postojećim kulturnim web stranicama, nego i pomoći u razvoju online kulturnih resursa i zajedničkih standarda. Danas različiti kulturni portali nemaju samo funkciju pretraživače nego su i glavne poveznice između stvaralaca kulturnih proizvoda dostupnih na Inter-netu i kulturne publike.

CILJEVI I USLUGE

Godine 2001. Ministarstvo kulture i In stitut Otvoreno društvo Hrvatska za-jednički su osnovali portal CultureNet

2 Defi nicija je preuzeta iz Izvještaja o evaluaciji CultureNetSweden, 1999.

45

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Hrvatska. Njegov je zadatak bilo jačanje kulturnog sektora u Hrvatskoj izgrad-njom zajedničke virtualne kulturne plat forme, pružanjem alata za izmjenu informacija izgrađenih upotrebom no-vih tehnologija te poticanjem aktivnog sudjelovanja umjetnika i opće javnosti na portalu. Trebalo je osigurati interak-tivnost portala, tj. izgraditi poveznice ili veze te formirati zajednicu odnosno ko-lektiv. Glavni ciljevi projekta bili su:• omogućivanje jednostavnog pristupa

svim virtualnim kulturnim resursima u Hrvatskoj putem jedinstvene ulazne točke;

• promoviranje različitih tema iz kultu-re i novih tehnologija;

• omogućivanje kulturnim djelatnici-ma da pronađu željene informacije i partnere za suradnju u svojim projek-tima.

CultureNet je namijenjen hrvatskim um-jetnicima, kulturnim djelatnicima, široj javnosti te stranim posjetiteljima u po-trazi za informacijama o hrvatskoj kul-turi. Kada je CultureNet Croatia počeo djelovati, mrežni izvori u kulturnom sektoru bili su prilično oskudni. Godi-ne 2001. većina je kulturnih ustanova na svojim web stranicama nudila samo osnovne informacije, stranice su bile statične i rijetko obnavljane, a kulturne institucije uglavnom nisu nudile razvije-ne virtualne servise ili proizvode. Bilo je nekoliko sektorskih referentnih točaka na Internetu, kao što su MDC – Muzejski dokumentacijski centar, Hrvatski cen-tar ITI ili Muzički informacijski centar, koje su pružale informacije o muzejima, kazalištu ili glazbi, u području vlastitoga interesa, ali za mnoge kulturne sektore takva informacijska infrastruktura nije postojala. Tako je prvi zadatak Culture-

Neta Croatia bilo mapiranje hrvatskoga kulturnog sektora (uključujući i institu-cije koje nisu bile zastupljene online) i osiguravanje komunikacijskog mehaniz-ma pomoću kojega je kulturno osoblje moglo lako najaviti i diseminirati novo-sti i informacije. Budući da nisu postoja-le već razvijene sustavne intersektor-ske referentne informacije, to se činilo zadovoljavajućom polaznom točkom za projekt. Inicijalni razvoj tog projekta trajao je tri godine. U prvoj su godini početne akti-vnosti bile orijentirane prema odabiru odgovarajuće tehnologije, uspostavi te-meljnih servisa i mapiranju informacija te izgradnji modela suradnje sa stručnim djelatnicima u kulturi. Nakon nekoliko mjeseci pripremne faze, u kojoj je bila postavljena organizacijska struktura i obavljeno detaljno mapiranje informa-cija, u srpnju 2001. godine inicijalna je verzija s osnovnim informacijama posta-vljena online. Portal je počeo raditi kao eksperimentalna radna verzija dostupna na www.culturenet.hr. Glavni cilj te ver-zije web stranica bilo je informiranje jav-nosti o projektu i davanje naznake o tome što bi on trebao postati. Trebalo je pronaći odgovarajuće jeftino i praktično rješenje koje bi se moglo i brzo realizirati.Portal je u početku nudio ove servise:• bazu podataka hrvatskih kulturnih

institucija (s poveznicama prema nji-hovim web stranicama ako su ih ima-li);

• kalendar kulturnih događanja u Hr vatskoj (s poveznicama prema postojećim web stranicama);

• informacije o europskim i među-narodnim fondacijama i mrežama (s poveznicama prema njihovim web stranicama).

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

46

Da bi se poboljšala kvaliteta infomacija s područja kulture, u drugoj verziji por-tala, objavljenoj u ljeto 2002. godine, u suradnji s ostalim ključnim referentnim centrima različitih kulturnih sektora u Hrvatskoj razvijene su neke zajedničke informacijske usluge. Tematski segmenti za različita kulturna polja bili su naručeni od vodećih institucija ili stručnih dje-latnika različitih područja kulture te je razvijena sekcija vijesti (u suradnji sa SCCA- Institutom za suvremenu umjet-nost iz Zagreba, www.scca.hr). Kako su se vijesti objavljivale svakodnevno, taj segment vijesti, nazvan Info-servis, uvelike je pridonio dinamici portala. Opisane usluge fokusirane su uglavnom na pružanje strukturalnih informacija korisnicima (tj. ispunjavale su funkciju poveznika usmjerenog prema subjektu), a ne toliko na to da korisnicima omoguće izravnu međusobnu komunikaciju. Spo-menuti segmenti, osim info-servisa, bili su uglavnom statička informacija i nisu omogućivali dinamički protok informa-cija na portalu. Ipak, budući da je sadržaj portala usmjeren prema tekućim kultur-nim aktivnostima koje organiziraju kul-turni stručni djelatnici (tj. ciljna skupina korisnika na portalu), on se mora osloniti na komunikaciju s korisnicima kao glav-nim opskrbljivačima sadržajem.Nakon dizajna osnovnih servisa i faze početnog prikupljanja informacija, glav-ni izazov s kojim se CultureNet Croatia morao suočiti bila je izgradnja zajednice sastavljene od zainteresiranih korisnika koji će se redovito koristiti portalom i objavljivati informacije o svojem radu na njemu. Prve usluge bile su namijenje-ne kulturnim stručnim djelatnicima, jer su oni bili glavna ciljna skupina, kao i spomenutim opskrbljivačima informa-

cijama. Poduzete su mjere za identi-fi ciranje najjačih institucija ili udruga u različitim kulturnim sektorima koje su imale zadaću slanja informacija. Po-stojeće profesionalne udruge bile su oba viještene o projektu i pozvane su na suradnju. Ponuđena im je mogućnost kreiranja pretplatničkih lista adresa elek-troničke pošte. Informacije odaslane pu-tem različitih posebnih pretplatničkih lista također su bile dostupne preko info-servisa i dnevnih elektroničkih biltena (engl. newsletter) i na taj su način mogle doprijeti do šire publike. S obzirom na to da portal arhivira svoje vijesti, kulturne su udruge također dobile i uslugu arhivi-ranja vijesti koje su objavile na portalu.Opisane aktivnosti povećale su zani-manje korisnika za portal te su danas najposjećeniji segmenti portala Katalog kulturnih institucija i Infoservis – 2/3 svih korisnika pristupa tim dvjema uslu-gama, dok 1/3 čine posjeti svim ostalim dostupnim izvorima, što upućuje na to da ti segmenti najbolje odgovaraju potre-bama korisnika. Segmenti namijenjeni širokoj javnosti, poput Panorame, manje su korišteni, što ipak ne iznenađuje jer su informacije u tom segmentu prezenta-cijske prirode, odnosno nisu dinamične te se sadržaj tog segmenta ne mijenja često.Iako su prvobitni planovi obuhvaćali širi spektar informacijskih usluga, ograničena ljudska i fi nancijska sredstva spriječila su brži razvoj portala. Također, s ob-zirom na to da portal omogućuje samo ograničenu interaktivnost u određenim segmentima, obnavljanje sadržaja zadaća je osoblja portala, što ograničava kapaci-tete obnavljanja informacija i razvoja no-vih projekata. Imajući na umu postojeća ograničenja, nakon četiri godine djelo-

47

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

vanja otvara se mogućnost ponovnog osmišljanja buduće strategije za razvoj CultureNeta.

EVALUACIJA MREŽNE STRUKTURE CULTURENET-A CROATIA

Dosada razvijeni servisi portala mogu se analizirati na temelju nekoliko faza. Referentni informacijski servisi osigu-rali su stvaranje interdisciplinarnog po-veznika orijentiranoga prema subjekti-ma, dostupnoga u mrežnom okruženju Interneta. Njegov prvotni model opisuje sljedeća slika.3

Prema Paulu Starkeyu, taj se model ne smatra mrežom nego servisom za dise-minaciju informacija jer ne omogućuje uzajamnost komunikacije (od krajnjih korisnika prema mrežnom centru/taj-ništvu). Naziva se broadcasting model i koriste ga portali namijenjeni široj javno-sti, a CultureNet Croatia njime se služio na samom početku, uspostavljajući uslu-ge poput kataloga kulturnih ustanova, kalendara kulturnih događanja, baze

3 Paul Starkey opisao je nekoliko mrežnih mo-dela u svojoj knjizi Umrežavanje za razvoj (engl. Networking for development), IFRTD, 1999. Ilustracije su preuzete iz njegova djela.

podataka fondacija itd. Taj mrežni mo-del ne potiče korisnike na sudjelovanje u razmjeni sadržaja nego samo na njegovu uporabu.U drugoj fazi CultureNet Croatia promije-nio je svoj mrežni model olakšavajući time komunikaciju krajnjih korisnika s mrežnom upravom. Korisnicima je omo-gućeno da upotrebljavaju portal za dise-minaciju svojih informacija putem info-servisa i dnevnih pretplatničkih lista.

Drugi opisani model povećao je mo-gućnosti izmjene informacija putem portala, a upotreba portala znatno se povećala nakon pokretanja info-ser-visa4. Oba su modela omogućila ko-risnicima povezanost, no na toj razini ipak još nema strukturnih mogućnosti za osnivanje virtualnih zajednica, tj. za transformaciju korisnika u zajednicu ili ‘kolektiv’. Njihova je glavna zadaća in-

4 Danas portal ima postojan broj korisnika i ostvaruje otprilike 6.000 posjeta u mjesecu. Iako to nije velik broj u usporedbi s komerci-jalnim portalima namijenjenim široj javnosti, za hrvatski kulturni sektor to nije beznačajan broj. Otprilike 2.000 korisnika pretplaćeno je na portalovu dnevnu elektroničku poštu, 6.000 na elektronički bilten, a korisnici por-tala neprekidno se uključuju u portalov info-servis.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

48

formiranje korisnika o relevantnim no-vostima putem uspostavljenih informa-tivnih servisa.Drugi model predstavlja sadašnju fazu strukture CultureNet Croatia portala. Da bismo transformirali postojeći mrežni model u smjeru modela prethodno opi-sanih kulturnih mreža (kao platforme za kulturnu suradnju), portal bi kao rezul-tat svojih aktivnosti, trebao biti spo-soban generirati pravu suradnju među nekim svojim članovima. Model prika-zan sljedećom ilustracijom opisuje tu situaciju, u kojoj mrežna uprava samo pospješuje zajedničke aktivnosti članova i zajedničke projekte utemeljene na su-radnji (kao u prethodno opisanim kultur-nim mrežama).

Ovaj model ne opisuje portal CultureNet Croatia. Iako je njegova misija zamišljena kao jačanje kulturnog sektora u Hrvatskoj kreiranjem zajedničke virtualne kultur-ne platforme, kao i osiguranje aktivnog sudjelovanja umjetnika i šire javnosti i njihove interakcije, ne može se očekivati da će portal koji nema specifi čan uži fo-kus, nego pokriva različite kulturne sek-tore i tematske sadržaje, generirati ak-tivnu zajednicu privrženih članova koji se ozbiljno posvećuju temama portala i zajedničkim projektima. Strategiju treba

usmjeriti prema izgradnji održivih odno-sa s kulturnim djelatnicima koji portal opskrbljuju sadržajem i korisnicima, te pružanju onih vrsta informacijskih ser-visa kojih trenutačno nedostaje u kultur-nom sektoru.Moguća strategija budućeg razvoja por-tala mogla bi biti orijentirana prema izgradnji sustavne informacijske in-frastrukture koja bi podupirala kultur-na istraživanja (osobito istraživanja u području kulturnih politika u Hrvatskoj). Razvijajući “on-line tematsku bibliogra-fi ju” članaka i studija povezanih s kultur-nom politikom te omogućujući korisni-cima da arhiviraju svoj rad na portalu ili da kreiraju link na dostupnome mjestu, poveznicama (linkovima) s postojećim online časopisima za kulturne studije ili pokretanjem serije kulturnih studija od-nosno elektroničkog časopisa/portala za kulturu premostila bi se postojeća praz-nina u toj vrsti informacija namijenjenih specifi čnijoj kategoriji korisnika – kul-turnim istraživačima i kreatorima kultur-ne politike za koje u Hrvatskoj ne postoji centar koji bi ih opsrbljivao potrebnim informacijama. Takav bi smjer daljnjeg razvoja portala koristio Ministarstvu kulture, koje danas vodi portal, zbog pre-dnosti proizašlih iz novonastalih ususta-vljenih izvora. Takve bi usluge također pridonijele kreiranju zajedničke virtual-ne kulturne platforme, što je i zamišljena vizija portala, ali više u smislu izgradnje infrastrukture znanja za kulturni sektor negoli stvarne virtualne zajednice s pre-danim članovima.Tijekom četiri godine rada portala njegov se okolni kontekst promijenio. Dok je u počecima CultureNet pokušao mapirati hrvatski kulturni sektor u situaciji ma-lobrojnih mrežnih izvora, 2003. i 2004.

49

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

godine uvjeti su se promijenili te danas postoje i drugi tematski kulturni portali, a i povećao se i broj kulturnih institu-cija s vlastitim web stranicama. Mrežna struktura implicira decentralizaciju i ako je u početku bilo nužno izgraditi refe-rentnu točku i poveznik putem kojega bi hrvatski kulturni resursi bili mapirani u jednu referentnu točku, danas to više nije dovoljno. Mrežna suradnja u svakodnev-nim aktivnostima kulturnih institucija u Hrvatskoj nije toliko velika, tako da je pokretanje virtualnih projekata u suradnji s ostalim partnerima još uvijek izazov. Kad bi portal imao sredstva za razvijanje aktivnosti koje se ne bi temeljile na je-dnostavnoj razmjeni informacija nego na pokretanju projekata u suradnji s ostalim kulturnim institucijama, mogao bi se razviti još jedan mrežni model na području kulture – model zasnovan na decentralizaciji.

Taj bi mrežni model mogao biti prikla-dan za različite zajednice i za njihove zajedničke aktivnosti u različitim pove-zanim potpodručjima (muzeji, knjižnice, kazališta, kulturni turizam itd.), za uspo-stavljanje suradnje s postojećim temat-skim portalima te za razvoj različitih virtualnih projekata utemeljenih na su-

radnji. Iako je jedan od početnih ciljeva portala bilo i promoviranje različitih pi-tanja iz kulture i tehnologije, njegove se aktivnosti nikada nisu počele razvijati u tom smjeru i sve su aktivnosti na porta-lu bile ograničene na mapiranje resursa i razmjenu informacija. Da bi se uključili u zajedničke virtualne projekte, različiti se partneri trebaju međusobno prepozna-ti, trebaju im se ponuditi sredstva i dizaj-nirati planirani servisi u bliskoj suradnji s njima. Taj model funkcionira samo ako čini istinsko partnerstvo svih uključenih.

ZAKLJUČCI

Nejasnom upotrebom pojma mreže pro-jektu se mogu nametnuti očekivanja koja on ne može ispuniti samo izgradnjom informacijske infrastrukture. U četiri go dine rada portal CultureNet Croatia pridonio je boljem protoku informacija u kulturnom sektoru i unaprijedio ko-munikaciju među kulturnim djelatnici-ma i zainteresiranom javnošću. Projekt je ispunio postojeću prazninu u Hrvat-skoj razvojem sustavne informacijske infrastrukture u kulturnom području na nacionalnoj razini (poveznik orijenti-ran prema subjektima), razvojem servi-sa koji su olakšali izmjenu informacija među stručnim djelatnicima u kulturi, poboljšanjem pristupa informacijama o mogućnostima kulturne suradnje u Eu-ropi i, u manjem opsegu – preko svoje engleske verzije – prezentirajući infor-macije o hrvatskoj kulturnoj sceni europ-skim kulturnim stručnim djelatnicima i široj javnosti.Iako su prvotna očekivanja također upu ćivala na to da bi CultureNet tre-bao pridonijeti unapređenju upotrebe internetskih alata kulturnih djelatnika i

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

50

razmjeni iskustava i znanja na području primjene informacijskih tehnologija i In-terneta u kulturi, CultureNet Hrvatska, nije pridonio daljnjem razvoju virtualne kulture ili promoviranju mrežne suradnje u kulturnom sektoru.Danas je taj projekt suočen s novim iza-zovom. On može i dalje biti komunika-cijski kanal za najavu različitih novosti i tekućih događanja i mapirati postojeće kulturne resurse (kao još uvijek vrlo ko-ristan kanal), ili može izabrati promje-nu prema decentraliziranome modelu kojim bi se pokušala stvoriti stvarna mreža zasnovana na suradnji u području elektroničke kulture u Hrvatskoj. Ja-sno je da se opisane kulturne mreže ne oslanjaju samo na mrežnu informacijsku infrastrukturu, one imaju zajednički cilj, zajedničke projekte i članove koji u njima sudjeluju dobrovoljno. Ako se CultureNet Croatia nada preobrazbi u decentraliziranu mrežu, mora prepoznati specifi čne potrebe pojedinih grupa kori-snika/članova i razviti različite servise utemeljene na njihovim stvarnim potre-bama. Previše je neodređeno reći da je portal namijenjen stručnim djelatnicima u kulturi - prepoznavanje različitih gru-pa partnera/korisnika, njihovih potreba i mogućih zajedničkih projekata osnova je za uspješan dizajn prave mreže.

LITERATURA

Castells, Manuel. The Information Age: Eco-nomy Society and Culture. Vol. 1 The Rise of the Network Society, Blackwell, 1996. DeVlieg, Marianne. Evaluation Criteria for Cultu-ral Networks in Europe, www.efah.org/en/resour-ces_for_culture/networking/evaluationnetwork-sma.pdf* Hargittai, Eszter. Open Portals or Closed Gates, www.princeton.edu/˜eszter/portals.html* Helland Hauge, Jostein; Hedstrom, Margaret;

Mallen, George. Evaluation report on CultureNet Sweden. CultureNet Sweden, (1 February 1999), <http://www.kultur.nu/rapporter/utvarderingsrap-porteng.html>, 10. 03. 2000, 55 str. Minichbauer, Raimund i Mitterdorfer, Elke. Eu-ropean Cultural Networks and Networking in Central and Eastern Europe, eiPCP, 2000, http://www.eipcp.net/studien/s01/ecn_en1.pdf *Pehn, Gudrun. Networking culture - The role of Eu ropean cultural networks, Council of Europe, 1999. Starkey, Paul. Networking for development, IFR-TD, 1999. Tacher, Eugene. Networks, Swarms, Multitudes, www.ctheory.net/text_fi le.asp?pick=422 The DigiCult Report: - Technological landscapes for tomorrow cultural economy: Unlocking the value of cultural heritage, ur. Andrea Mulrenin, Luxembourg, European Commision, 2002. Uzelac, Aleksandra. Prijedlog uspostave virtual-nog centra za kulturne informacije CultureNet Croatia www.culturenet.hr/v1/novo/oprojektu/te-meljnidokument.asp*,www.culturenet.hr

CULTURENET CROATIA – WEB CENTRE OF CROATIAN CULTURE PROJECT

The fi rst Croatian portal in the fi eld of culture (CultureNetCroatia) was initiated by the Ministry of Culture and the Open Society Institute - Croatia and has been accessible to users since 2001. The aim of the Project was to pool all the available in-formation sources on Croatian culture, encourage its elaboration and enable professionals in culture to fi nd in one place all the information they may need as well as fi nd partners for their projects. Accordingly, the project was geared at promoting cultural co-operation both within Croatia and with foreign countries as well as enhancing better communication between Croatian cultural institu-tions, between institutions and artists and between all of them and the broader cultural public. As a joint project it has been accessible on the Web since April 2004 and since then, the project is a responsibility of the Ministry of Culture. A large number of existing websites and portals does not necessarily guarantee the networking that exceeds the exchange of links and develop-

51

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

ment of new joint virtual projects, an issue the cultural sector has been deliberating on for qui-te some time now. We will analise our four-year experience regarding the operation of the portal and services developed in order to defi ne the role of the portal today and whether it has succeeded in networking and initiating cooperation between professionals in culture as well as establish what kind of relationship it has achieved with its users.

Along with a review of the project scope to date, the presentation will also contain elements for its evaluation in the context of the changes on the Croatian cultural web scene in the four years of the project’s operation. Given that the project has become part of the regular activities of the Mi-nistry of Culture its developmental possibilities within national and international developments in the e-culture sphere need to be reassessed.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

52

MUZEJSKI DOKUMENTACIJSKI CENTAR I NJEGOVI KORISNICI

VIŠNJA ZGAGAMuzejski dokumentacijski centarZagreb, Hrvatska

UVOD

Sretna je okolnost da se 50. godišnjica Muzejskoga dokumentacijskog centra obilježava u godini kada je Zagreb domaćin ICOM-CIDOC-ove konferencije, komite-ta za muzejsku dokumentaciju.Obljetnice su dobar trenutak za analize i rezimiranje, a ovaj rad ima zadaću razmo-triti ulogu MDC-a slijedeći ovogodišnju temu konferencije Muzejska dokumenta-cija i korisnici.

KOJI SU RAZLOZI NASTANKA MDC-a

Pedesetih godina 20. stoljeća u našoj zemlji (tadašnjoj Jugoslaviji) započeo prvi poslijeratni val osnivanja muzeja i muzejskih zbirki. Bila je to planski zacrtana kulturna politika nove vlasti koja je trebala omogućiti najširem sloju stanovništva mogućnost stvaranja i kon-zumiranja kulturnih sadržaja.Tada vrlo dobro organizirano udruženje muzejskih stručnjaka, među kojima je dr. Antun Bauer bio jedan od najangažiranijih, uočilo je potrebu sustavnog skupljanja podataka o nastanku, razvoju i djelovanju muzeja kako bi se stvorila središnja točka muzejske mreže koja bi imala cjelovit

uvid u stanje muzeja i mogućnost direkt-ne, kompetentne intervencije i korekcije na terenu te koje bi bilo mjesto razmje-ne ideja, iskustava i stavova muzejskih stručnjaka.Tako je osnovan centar pod nazivom Muzejski dokumentacioni centar, a idej-ni pokretač i realizator te ideje bio je dr. Antun Bauer, osoba životno posvećena muzejima, osnivač i inicijator nastanka mnogih muzeja i zbirki, donator i nada-sve nepokolebljivi borac za svaku mu-zejsku ustanovu.1

Okosnica Centra bila je stručna muze-ološka knjižnica i muzejski arhiv. Ta dva fonda bila su polazište u razvoju ostalih zadaća Centra: u stvaranju mjesta za učenje i usavršavanje te za promidžbu odnosno popularizaciju muzeja.Ono što je, dakle, bitno jest činjenica da je Bauerova koncepcija u samom početku vrlo jasno odredila svrhu arhi-viranja i dokumentiranja: informiranje i komunikacija. Time je Centar uspješno izbjegao sudbinu mnogih ustanova, in-stituta, zavoda i sl. koji su se razvija-li isključivo u jednom smjeru i svojom monopolitikom izgubili svoje mjesto i, što je najvažnije, svoje korisnike. Dakle razvoj i stvaranje imidža naše ustanove temeljilo se na sposobnosti transfor-macija i prilagodljivosti s obzirom na zahtjeve korisnika i osnivača ustanove, te na upornom neodustajanju od osno-vnih smjernica rada Centra, s jednostav-

1 Muzeologija 31 (1994.). U tom broju, koji je u cijelosti posvećen djelovanju dr. Antu-na Bauera, 16 priznatih muzejskih djelatnika, profesora i ravnatelja pokušalo je obuhvatiti sve aspekte njegova rada. Broj donosi i biblio-grafi ju nepubliciranih tekstova i bibliografi ju tekstova objavljenih u serijskim publikacija-ma dr. Antuna Bauera.

53

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

nim ciljem - poboljšanjem standarda mu-zejske profesije.Danas možemo konstatirati da je MDC u pedeset godina od inicijative jednog entuzijasta stvorio dinamičnu ustanovu koja je razvila raznoliku lepezu poslova i projekata koji pridonose stvaranju kva-litetnije složene djelatnosti muzeja. U osnovi, put koji je osnivač zacrtao davne 1955. i koji i danas slijedimo koristeći se suvremenim informacijsko-komunika-cijskim tehnologija, novim znanjima i vještinama isti je.MDC je INDOK centar informacija, do-kumentacija i komunikacija – i svaki od ta tri segmenta nastojimo ravnomjerno razvijati ili, bolje rečeno, inovirati. Radi se na kvalitetnom modelu prikupljanja podataka, stalnom razvoju sustava i kri-terija njihove obrade te na korištenju novih i tehnološki sve složenijih kanala njegove diseminacije i komunikacije.Naglašavam da MDC za sve izazove koji se preda nj postave, a dolaze iz muzeja, iz šire kulturne zajednice ili pak potječu od novih muzeoloških spoznaja sam stvara obrasce odgovora nastojeći uvijek biti efi kasan izvor što preciznijih i potpunijih informacija, razvijati svoje usluge, da-vati inicijative i odgovarati na aktualne probleme. Smjernice za rad i teoretsku osnovu u koncipiranju rada gradili smo na radovima Zavoda za kulturu, Zavoda za informacijske studije, Katedre za mu-zeologiju.

TKO SU MDC-ovi KORISNICI I ŠTO SU MDC-ovi PROIZVODI NAMIJENJENI KORISNICIMAŠTO SU MDC PROIZVODI ZA MDC KORISNIKE

Dvije su bitno različite korisničke sku-pine kojima se MDC obraća: muzejski

djelatnici i stručnjaci iz tzv. baštinskih institucija te šira publika. Osnovna su, skupina dakako, muzejski djelatnici: prema našem zakonodavstvu, to su kustosi (viši kustosi i muzejski sa-vjetnici), dokumentaristi, knjižničari, mu-zejski pedagozi, informatičari, muzejski restauratori i preparatori, muzejski tehni-čari.2 Godine 2004. u Hrvatskoj je djelo-vao 841 muzejski djelatnik.3

Jesu li, i koliko, naši osnovni korisnici zadovoljni cjelokupnim radom MDC-a? Anketa provedena u siječnju 2005 god.4 pokazala je da je rad MDC-a tre nutačno vrednovan vrlo dobro; 56 od 139 ispitanika (40,3%) ocjenilo je rad MDC-a dobrim; 39 od 139 (28,2%) zadovoljavajućim; a samo 9 od 139 (6,5%) nezadovoljno je našim radom. Od toga se 35kustosa od 89 (25,2%) izjasnilo za odgovor dobar; 25 od 89 (18,%) zadovoljavajući; a 6 od

2 Zakon o muzejima, Narodne novine 142/98, čl. 37.

3 O vođenju Registra muzeja, galerija i zbir ki više: Franulić, Markita; Radovanlija Mile-usnić, Snježana. Prikupljanje i obrada poda-taka za Registar muzejsko-galerijskih ustano-va u Hrvatskoj // Arhivi, knjižnice, muzeji:4. seminar: zbornik radova / uredile M.Willer, T. Katić. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2001. Str.165-174.

4 Anita Kovačević. Strategija razvoja PR-a i marketinga Muzejskog dokumentacijskog cen tra. Elaborat, MDC, Zagreb, 2005. Naru-čena studija osnova je za izradu novoga unu tarnjeg ustroja ustanove i poboljšanje vanjskih aktivnosti MDC-a. Sastoji se od ana lize sadašnje organizacijske strukture i stra tegije MDC-a i prijedloga marketinške strategije za budućnost. Do rezultata se došlo analizom upitnika odaslanih na adrese 160 ci-ljanih korisnika u hrvatskoj muzejskoj mreži i intervjuima koje su dali svi djelatnici MDC-a. Podaci koje objavljujemo rezultat su provede-ne ankete.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

54

89 (4,3%) nezadovoljno je radom MDC-a. Korisnici MDC-ovih usluga svih osta-lih zanimanja nisu dali nijedan odgovor o nezadovoljstvu radom MDC-a što po-kazuje na dobru suradnju između njih i MDC-a.Komunikacija koju MDC uspostavlja s muzejskim djelatnicima ima različite oblike, sadržaje, kvalitetu i dinamiku, nudeći im različite mogućnosti:1. Korištenje knjižnicom i različitim uslu-gama koje ona pružaNaša specijalizirana knjižnica5, koja je jedina takvog profi la čak i u europskim razmjerima, u Hrvatskoj je knjižnica s najvećim godišnjim povećanjem biblio-tečnog fundusa. Kako bismo hrvatske muzejske stručnjake obavijestili o novim izdanjima i motivirali ih na korištenje knjižnicom od 1990.godine izdaje se anotirana bibliografi ja i besplatno dis-tri buira muzejima. Od 1997. godine. do stupna je i pretraživa na siteu http://

www.mdc.hr/pprinove.aspx6. Ako pak ana liziramo profi l korisnika knjižnice, to su pretežito budući kustosi koji se spre-maju za stručni ispite.2. Korištenje informacijsko-dokumenta-cijskih fondova Centra: arhiva, fototeke, plakatoteke, Registra muzeja, Registra muzeja, zbirki i riznica u vlasništvu vjer-skih zajednica7.Iz dobivenih odgovora pokazalo se da knjižnica kao najstariji fond ima naj-manje korisnika, odnosno da korisnici uopće ne znaju da ona postoji. Čak 54 od 139 korisnika (38,8%) to ne znaju; 47 od 139 (33,8%) zadovoljni su uslugama knjižnice: 35 od 139 (25,2%) izuzetno su zadovoljni. Zanimljiv je i podatak da u najvećoj mjeri knjižničari ostalih muzeja najviše znaju o knjižnici i koriste se njo-

5 Radovanlija, Mileusnić, Snježana. Osnove i primjena suvremenog muzejskog knjižni čar-stva u Hrvatskoj. // Informatica Museologica. 29, 1/2 (1998.), str. 5-16

6 Radovanlija Mileusnić Snježana. Prinove knjižnice MDC-a on-line (http://www.mdc.hr/pprinove.aspx): Bibliografski izvori po-dataka o muzejskoj djelatnosti.// Informatica Museologica. 34, 1/2 (2003.), str. 115-117

7 Laszlo, Želimir. Registar muzeja i zbirki u vlasništvu vjerskih zajednica.//Informatica Museologica.29, 3/4(1998.) str. 93-97.

55

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

me, dok čak 29 kustosa od 89 anketira-nih ne zna za njezino postojanje.Registar muzeja skup je ažuriranih po-dataka o muzejima i stoga je najčešće korištena baza podataka. Kvalitetom podataka zadovoljno je 69 od 139 ispi-tanika (49,6%), 15 od 139 (10,8%) izu-zetno su zadovoljni a 31,7% ne znaju za postojanje Registra.

latnicima, a tijekom 50 godina razvijen je vrlo raznolik izdavački program, u širokom rasponu od stručno - znanstve-nih časopisa do biltena i priručnika.Časopis Muzeologija od 1953. godi-ne i Informatica Museologica od 1970. ispunjavaju potrebu svake struke da ima središnje mjesto utemeljenja i razvijanja te profi liranja djelatnosti; da zadovoljava

3. Izdavačka djelatnost MDC-a8 najsta-riji je oblik suradnje s muzejskim dje-

osnovnu potrebu stručnjaka za različitim tipovima informacija (od onih teoretskih do praktične primjene); da bude korektiv i mjera komparacije s drugima. Muzeolo-gija je rezultat stručno-istraživalačkoga i znanstvenog rada muzejskih stručnjaka

8 Zgaga, Višnja. Izdavačka djelatnost Mu-zejskog dokumentacijskog centra.// Informa-tica Museologica 32, 3-4 (2001.). Str.19-22.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

56

na području muzeologije, a Informatica Museologica promotor je iskustava, po-gleda i vizija svih stručnjaka hrvatskih muzeja, a prenosi i relevantne tekstove iz svjetske muzejske teorije i prakse, pa je i mjesto usporedbe i usvajanja novih znanja9. Uspjeli smo očuvati kontinuitet izlaženja i za vrijeme ratnih okolnosti, a i onda kada su stanovite reformske stručne struje smatrale da su ti časopisi nepotrebni.U novom prijedlogu za web site časopisi će biti predstavljeni engleskim sažetkom svakog članka.

1. Za informatičare i kustoseInformatizacija hrvatskih muzeja je-dan je od ciljeva MDC-a. Ne želeći na ovome mjestu elaborirati povijest rada i djelovanja na tom području ni sadašnje projekte, svakako treba na-glasiti da je MDC već 199o. godine počeo izdavati Bilten o informatiza-ciji, s ciljem snažnijeg informatičkog opismenjavanja muzejske zajednice, aktivno se zalažući za prihvaćanje informatičara kao novog, potrebnog kadra u muzejima. 2. Za kustose, konzervatore, muzejske tehničareProblem konzervacije i restauracije muzejskih predmeta te njihova pre-ventivna zaštita razlozi su susreta konzervatora i kustosa u muzeju. MDC i u tom smjeru već od 1970. go-dine, počevši od prijevoda priručnika Konzervacija i restauracija, do Upu-ta za zaštitu muzejskih predmeta, objavljenih 1991. godine, te izdanja Priručnika za preventivnu zaštitu

slika pokušava dati što je moguće više osnovnih znanja o čuvanju muzejskih predmeta u muzejima kako zbog nea-dekvatnih postupaka građa ne bi bila izložena propadanju.3) Za muzejske djelatnike, organe uprave, ministarstvaGodišnji pregledi rada svih hrvatskih muzeja objavljuju se u publikacijama Izvješća hrvatskih muzeja i Izvješća zagrebačkih muzeja: stručne odredni-ce za prikazivanje izvješća defi nirane su u MDC-u, a skup su svih sastav-nica muzejskog rada: skup svih ele-menata i stručna razrada u osnovi su standardi i norme muzejske djelatno-sti, a njihova razrada i dopuna provo-de se sukladno promjenama u djelat-nosti10. Nastojali smo da podaci budu relevanti, pouzdani i točni kako bi te publikacije bile ne samo skup mnogih uporabljivih i korisnih informacija i priručnik za rad svakome muzejskom djelatniku, nego i precizan pregled stanja i kvalitete djelatnosti.

Korisnici su u vrlo visokom postotku izrazili svoje zadovoljstvo MDC-ovim publikacijama; 66 od 139 ispitanika (47,5%) vrlo su zadovoljni; 62 od 139 (44,6%) zadovoljni su, a 6 (4,3%) ne znaju za publikacije. Kustosi i muzejski savjetnici dali su najviši pozitivni posto-tak pri rangiranju publikacija: kustosi - 47 od 89 (33%) vrlo su zadovoljni, 36 od 89 (25,9%) zadovoljni su; muzejski savjetnici: 6 od 14 (4,3%) vrlo su zado-voljni, a 8 njih (3,8%) zadovoljni su pu-blikacijama MDC-a.

9 Dražin Trbuljak, Lada. Trideset godina po-slije...gdje smo danas? //Informatica Museo-logica 32, 3-4, (2001.) Str.48-52.

10 Franulić, Markita.. Izvješća zagrebačkih mu-zeja i Izvješća hrvatskih muzeja – tiskano i elektoničko izdanje: Informatica Museologica 32, 3/4) 2001. Str.95-98.

57

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

SEMINARI, TEČAJEVI, PREDAVANJA

MDC je na području edukacije muzej-skih stručnjaka, koristeći se seminarima, tečajevima i predavanjima, razvio ove programe:- tečajeve za ciljane skupine (muzejske restauratore, tehničare, kustose): Preven-tivna zaštita, Zaštita slika.- kustoske radionice - demonstracije do-brih primjera iz muzejske prakse te upoz-navanje s radom Centra i mogućnostima korištenja fondova i usluga

- predavanja inozemnih stručnjaka- Otvorena srijeda, predavanja, prezenta-cije, diskusije vezane za aktualne teme koje su zanimljive i široj publici “Otvo-rena srijeda”. Odgovori na pitanje vezano za kvalite-tu tečajeva pokazali su da je njima za-dovoljno 56 od 139 ispitanika (40,3%), 25 (18%) izuzetno je zadovoljno; nije za dovoljno 16 (11,5%), a informaciju o postojanju tečaja nema 42 od 139 ispita-nika (30,2%).Velik broj korisnika ne zna za preda-vanja Otvorena srijeda, čak 77 od 139

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

58

(55,4%); 44 (28,8%) zadovoljni su nji-ma; 16 od 139 (11,5%) izuzetno su zado-voljni a samo 6 od 139 ispitanika (4,3%) nisu zadovoljni. Kustosi su odgovorili ovako27 od 89 njih (19%) zadovoljni su predavanjima, a 9 od 89 (6,5%) izuzetno su zadovoljni. Indikativno je da za pre-davanja ne znaju ni kustosi, i to 50 od 89 ispitanika (36%).

lariziranja hrvatske muzejske baštine. Zbog male naklade, nepostojeće prodaj-ne mreže i prodajnog mjesta, kao i zbog nedostatka stručnjaka za marketing u MDC-u, te publikacije nisu ostvarile onaj potencijal kakav takva vrsta publikacija uspjeva postići.Mnogo je veći ućinak MDC postigao pred stavljanjem godišnjeg izdavaštva hr-

KAKO SE MDC OBRAĆA ŠIROJ PUBLICI; KAKO SE MDC OBRAĆA MEĐUNARODNOJ PUBLICI

Svjesni činjenice da je vrlo teško animira-ti javnost dokumentacijskim sadržajima koje MDC posjeduje, ustanovljeni su programi promocije muzeja koji obje-dinjuju hrvatsku muzejsku mrežu i kao zajednički proizvod imaju daleko veću težinu.Prije svega, na izdavačkom planu MDC je objavio popularna izdanja: vodiče po muzejima i galerijama Hrvatske (1981. i 1992. i na engleskom jeziku), Vodič kroz muzeje i galerije grada Zagreba (engle-ski, njemački), te CD-ROM Hrvatski muzeji 1, kao početak sustavnog popu-

vat skih muzeja (od kataloga, časopisa, vodiča, znanstvenih studija do CD-ova) u okruženju profesionalnih izdavačkih kuća na godišnjem sajmu knjiga INTER-LIBER u Zagrebu. Već 25 godina MDC uspješno okuplja sve muzeje-izdavače i ima ulogu mediatora između znanja koje posjeduju i prenose muzeji i čitalačka publika širokog raspona..No svakako najuspješniji projekt pro-midž be, koji na najbolji način iskorištava sve prednosti novih informatičkih tehno-logija u smislu uspostavljanja global-ne komunikacije, jest izrada web sitea MDC-a. Postoji već osam godina i u tom smo ga tazdoblju dva puta redizajnirali i dograđivali. Sadašnji site ima 22.485 stranica, a upravo se radi nova verzija koja promiče drugačiji pristup konce-

59

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

pciji od prethodnih.11 Treba naglasiti da je naš site predstavljen u UNESCO.-ovoj publikaciji World Cultural Report 2000 kao jedan od stotinu najznačajnijih svjetskih siteova u kulturi.Okosnica sitea pokrenutog 1996.godi-ne bio je ambiciozan IT projekt Muzeji u Hrvatskoj. Namjera projekta bila je da MDC kao središnja ustanova hrva-tske mreže muzeja pomogne promidžbi pojedinačnih muzeja koristeći se novim tehnologijama. Započeto je stvaranje stranica za svaki muzej, strukturiranih stručnom i dosljednom provedbom kako bi se zadovoljio najširi spektar korisnika: i profesionalna javnost, i šira publika, i međunarodna publika. Site je isprva bio trojezičan (hrvatski, njemački, engleski), no zbog velikih troškova odustalo se od njemačkog jezika. Do sada je obrađena trećina muzejske mreže, s opsegom od otprilike 15.000 stranica, 6.000 foto-grafi ja i 10-ak virtualnih šetnji. Projekt nastavljamo želeći predstaviti cjelovitu virtualnu sliku hrvatske mreže muzeja. Drugi važan sadržaj naših stranica rezul-tat je kontinuiranog rada u prikupljanju, procjeni i evaluaciji podataka vezanih za ratna razaranja, odnosno za ratne štete na muzejskoj baštini nastale tijekom Domovinskog rata (1991.-1995.-1997.). Od 1991. godine MDC je kao referalna ustanova hrvatske mreže muzeja ini-cirao prikupljanje i obradu podataka i dokumentacije o svakodnevim ratnim stradanjim muzejskih zgrada i muzejske građe. Ti su podaci korišteni i kao podlo-ga za rad raznih međunarodnih komisija koje su utvrđivale stanje ratnih razaranja,

i kao izvor informacija novinarima, državnim ustanovama i Ministarstvu kul-ture, pojedincima i dr. Nakon završetka rata podaci su analizirani, usustavljeni i revidirani te krajem 1997. objavljeni u knjizi Ratne štete na muzejima i galerija-ma u Hrvatskoj (u engleskoj i hrvatskoj verziji). Dopunjeno elektroničko izdanje dijela knjige – koncipirano kao baza po-dataka, postavljeno je krajem 1999.. na web stranice MDC-a. http://www.mdc.hr/RatneStete/hr/ Bazu je na webu moguće pretraživati po različitim kategorijama: nazivima ustanova, lokalitetima, kategorijama oštećenja muzejskih predmeta i vrstama zbirki. Ona sadržava detaljne podatke o 70 oštećenih i uništenih muzeja, galerija, zbirki i lokaliteta, od kojih je 44 pretrpje-lo štetu na građi.(Istodobno je imenovana Stručna komi-sija za procjenu ratne štete na muzejskoj građi12 pri Ministarstvu kulture, u sklopu Središnje komisije za popis i procjenu rat-ne štete na muzejskoj građi u Hrvatskoj, a u skladu sa Zakonom o utvrđivanju ratne štete NN61.(70)1991.13) Financiranjem daljnje razrade projekta sredstvima UNE-SCO-a, 2001. godine objavljeni su na webu još precizniji i temeljitiji podaci o stradaloj muzejskoj građi, s fotodokumen-tacijom.. Utvrđen je ukupan broj od 8.225 stradalih muzejskih predmeta, od kojih je

11 Dražin Trbuljak, Lada. O projektu «Muzeji Hrvatske na Internetu».// Informatica museo-logica.27, 3/4(1996.), Str.64-66.

12 Ratne štete na muzejima i galerijama u Hrva-tskoj / (urednica Vladimira Pavić; suradnici Mato Batorović ...et al.; fotografi je fototeka MDC-a...et al.)._Zagreb: Muzejski dokumen-tacijski centar,1997.

War damage to museums and galleries in Croatia / editor Vladimira Pavić; translation Tomislav Pisk.- Zagreb: Museum Documen-tation Centre, 1997.

13 Narodne novine 61 (70), 1999.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

60

5.038 nestalo i opljačkano, 2.274 uništeno, te 843 oštećena. Ove se godine fi nalizira prezentacija podataka uključivanjem in-formacija o povratu građe u pojedine mu-zejske ustanove, kao i o štetama na građi Gradskog muzeja Vukovar, koja do sada nije bila precizno analizirana. Analizirajući podatke koji govore o po-sjetu našem siteu na adresi http:www.mdc.hr/logs* možemo donijeti slijedeće zaključke:

U posljednjih dvanaest mjeseci MDC-ove su stranice bile najposjećenije u ožujku 2005., sa čak 64.386 posjeta, 327.056 posjećenih stranica, 1,183.111 klikova i 5,964.704 downloadanih kilo-bajtova. Najposjećenije stranice MDC-a su Ratne štete i Projekt hrvatskih muzeja na In-ternetu, kako za ožujak 2005., tako i za ostale mjesece.

Top 30 of 22485 Total URLs# Hits KBytes URL

1 8839 0.75% 142922 2.40% /stete/hr/po-zbirci-1.asp2 3417 0.29% 1093 0.02% /grafi ka-index/stete/bullet.gif3 2981 0.25% 3408 0.06% /stete/hr/karta-rh.html4 2680 0.23% 4727 0.08% /stete/stilovi.css5 2440 0.21% 1095 0.02% /stete/SlikaMuz.html6 2401 0.20% 1159 0.02% /stete/hr/glava.html7 2388 0.20% 51843 0.87% /grafi ka-index/Stete/muzeji-zbirke-slika.jpg8 2377 0.20% 940 0.02% /stete/hr/fi ksni.html9 2375 0.20% 47038 0.79% /stete/hr/unesco-hr.html10 2358 0.20% 1558 0.03% /stete/hr/fs-desni.html11 2315 0.20% 4311 0.07% /stete/hr/grafi ka/periodika/mdc-glava.gif12 2193 0.19% 2264 0.04% /stete/stilovi-lijevi.css13 2081 0.18% 866 0.01% /grafi ka-index/Stete/ratne-naslov.gif

61

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Top 30 of 22485 Total URLs# Hits KBytes URL

14 2025 0.17% 893 0.01% /grafi ka-index/Stete/ostecenja-off.gif15 2011 0.17% 844 0.01% /grafi ka-index/Stete/muzeji-off.gif16 1999 0.17% 851 0.01% /grafi ka-index/Stete/gradovi-off.gif17 1958 0.17% 590 0.01% /msu/media/periodika/prozirni.gif18 1926 0.16% 820 0.01% /grafi ka-index/Stete/zbirke-on.gif19 1888 0.16% 535 0.01% /grafi ka-index/prozirni.gif20 1863 0.16% 535 0.01% /muo/media/periodika/prozirni.gif21 1851 0.16% 514 0.01% /etno/media/periodika/prozirni.gif22 1810 0.15% 4191 0.07% /stete/hr/predmet-solo.asp23 1761 0.15% 494 0.01% /tehnicki/media/periodika/PROZIRNI.GIF24 1610 0.14% 4086 0.07% /grafi ka-index/novo/logo.gif25 1609 0.14% 2071 0.03% /mgz/periodika/stilovi.css26 1596 0.13% 514 0.01% /grafi ka-index/podloga.gif27 1584 0.13% 8193 0.14% /grafi ka-index/novo/naslov.gif28 1561 0.13% 4965 0.08% /grafi ka-index/novo/linkovi-novo.gif29 1541 0.13% 527 0.01% /grafi ka-index/novo/buttons-vijesti/seminari.gif30 1531 0.13% 518 0.01% /grafi ka-index/novo/buttons-vijesti/dogadj.gif

Iz statistike se može vidjeti da su naši ko-risnici uglavnom iz Hrvatske (37,06%), ali ih ima i iz stranih zemalja kao što su SAD (14,26%), Slovenija (8,00%),

Francuska (2,31%), Njemačka (2,06%), Nizozemska (1,28), Austrija (1,25%), Italija (1,24%) i druge.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

62

Top 30 of 93 Total Countries

# Hits Files KBytes Country

1 438498 37.06% 340106 45.25% 2456850 41.19% Croatia (Hrvatska)2 162939 13.77% 30621 4.07% 289375 4.85% US Commercial3 148827 12.58% 115518 15.37% 979745 16.43% Unresolved/Unknown4 109420 9.25% 83513 11.11% 666736 11.18% Network5 94591 8.00% 3970 0.53% 33624 0.56% Slovenia6 27314 2.31% 24864 3.31% 247514 4.15% France7 24382 2.06% 18651 2.48% 156134 2.62% Germany8 15101 1.28% 9980 1.33% 83586 1.40% Netherlands9 14799 1.25% 11511 1.53% 98162 1.65% Italy10 14652 1.24% 11647 1.55% 102745 1.72% Austria11 11603 0.98% 8674 1.15% 69171 1.16% Switzerland12 11480 0.97% 8609 1.15% 79825 1.34% Hungary13 10539 0.89% 8831 1.18% 54447 0.91% Canada14 8988 0.76% 2927 0.39% 17541 0.29% Japan15 8922 0.75% 6868 0.91% 49864 0.84% Belgium16 8332 0.70% 6418 0.85% 46184 0.77% Poland17 7227 0.61% 6303 0.84% 44121 0.74% Yugoslavia18 6776 0.57% 5947 0.79% 36346 0.61% Bosnia and Herzegovina19 5887 0.50% 4439 0.59% 35398 0.59% Australia20 5848 0.49% 4620 0.61% 32844 0.55% US Educational21 5063 0.43% 4363 0.58% 44417 0.74% United Kingdom22 4456 0.38% 3858 0.51% 102337 1.72% Sweden23 3158 0.27% 2294 0.31% 17998 0.30% Norway24 2801 0.24% 2280 0.30% 18237 0.31% Czech Republic25 2680 0.23% 1536 0.20% 10014 0.17% Non-Profi t Organization26 2570 0.22% 2193 0.29% 18820 0.32% Brazil27 1874 0.16% 1332 0.18% 10149 0.17% Denmark28 1855 0.16% 732 0.10% 6141 0.10% Israel29 1491 0.13% 1115 0.15% 9356 0.16% Spain30 1460 0.12% 1252 0.17% 10454 0.18% Romania

Gdje smo danas? Kakav je naš status? Zadovoljavamo li potrebe stručnih kori-snika?Na ta pitanja pokušali smo odgovoriti upitnikom upućenim ciljanim korisnici-ma, a u sklopu projekta razvoja P.R-a i marketinga MDC-a.

MUSEUM DOCUMENTATION CENTRE AND ITS USERS

The 50th anniversary of Museum Documentation Centre, the central institution of Croatian mu-

seum network, is a good opportunity to resume its policy and to resume its mission. The paper will give a short glance over the hi-story of MDC. The problem whom MDC is for, and what were our objectives in the past will be analised presenting the main projects. How we fulfi ll the needs of Croatian museum cu-rators and what are the results of mutual dynamic experience especially concerning the problem of museum documentation and promotion of Croa-tian museums abroad will be evaluated. The special stress will be given on the future projects that will use information technology in broadening our users to rise the level of work in our museums by introducing norms and standards.

63

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

ONTOLOŠKI PRISTUP MUZEJSKIM INFORMACIJAMA

ORESTE SIGNORE Institut za znanost i informacijske tehnologije “A. Faedo”Pisa, Italija

UVOD

Kulturno je naslijeđe vrlo bogato razno-likošću asocijacija koje se nalaze u sa-mim dokumenatima ili među dokumena-tima koji se odnose na druge discipline. Dokumenti koji se odnose na povijest, ekonomiju, religiju, etnologiju, mogu vrlo često sadržavati informacije rele-vantne za znanstvenika kojega zanima arheologija, povijest umjetnosti, arhitek-tura ili bilo koje specifi čno područje.Mnogo je informacija dostupno na In-ternetu i korisnici traže pristup cijelom svemiru informacija dok traže bilo koji djelić podatka koji im može biti zanim-ljiv.Dva dugoročna cilja za Internet jesu semantička mreža i univerzalni pristup. Pod pojmom semantička mreža, namje-ravamo stvoriti prostor dokumenata u kojemu je informacije moguće strojno obraditi implementirajući tako pravi uni-verzalni informacijski prostor. To znači razvijanje softverskog okruženja koje svakom pojedinom korisniku dopušta da što bolje iskoristi resurse dostupne na Internetu. Cilj univerzalnog pristupa jest učiniti Internet dostupnim svima tako da promovira tehnologije koje uzimaju u obzir goleme razlike u kulturama, obra-

zovanju, mogućnostima, materijalnim re sursima i fi zičkim ograničenjima ko-risnika na svim kontinentima. Lako se uočava da drugi cilj bitno otežava posti-zanje prvoga. Obrada informacija, kada se trebamo nositi s različitim kulturama ili mentalnim navikama, uistinu je velik izazov.U ovom ćemo radu opisati opću, fl eksi-bilnu strukturu pouzdajući se u web stan-darde unutar kojih inteligentni korisnički posrednici pomažu u pronalaženju tra-ženih informacija koristeći se ontologi-jama.

PRISTUPANJE INFORMACIJAMA NA INTERNETU

Kad govorimo o učinkovitom pristupu in-formacijama na Internetu, moramo raz-motriti dva pitanja: važnost mehanizma povezivanja i izazove u integraciji infor-macija.Traženje protiv povezivanja – Dok pri-stupamo informacijama, velik naglasak stavljamo na upit i povratnu informaciju. Međutim, mnogo se informacija preno-si poveznicama (eng. link) koje spajaju različite dijelove informacija. Poveznice su osnova hiperteksta, ali su smislene samo ako je semantika u njima jasna i korisnici je mogu shvatiti. Glavna vrijed-nost u pretraživanju Interneta proizlazi iz slijeda asocijacija koje su u skladu s ko-risnikovim znanstvenim interesima. Zai-sta, lako je shvatiti koliko su poveznice važne uzmemo li u obzir tipičan pristup potraži i poveži kojim se služi većina ko-risnika. U tipičnom korisničkom scena-riju korisnik počinje s prilično općenitim upitom, na što tražilica obično izbacuje gomilu podataka. Ponašanje korisnika je takvo da on tada traži podatke koji

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

64

najviše obećavaju. Jednom kada pronađe zanimljiv podatak, korisnik ima običaj slijediti poveznice, koristeći se tako znanjem ugrađenim u sam dokument jer dizajneri stranica obično stvaraju povez-nice tako da upućuju na relevantne po-vezane informacije. To očito dovodi do nekih starih i dobro poznatih problema koji su vezani za sam pristup hipertek-stu: sindrom i izgubljen u hipertekstu i kognitivni dodatak. Iz toga proizlazi da postoji prava potreba za prilagodljivim i inteligentnim sustavima koji bi trebali paziti na to da navigacija bude u skladu s pravim interesima korisnika, da može biti formalizirana predstavljanjem kori-snikova mentalnog modela.Sudeći po tom pristupu, možemo sigur-no reći da postavljanje upita ostaje vrlo važno pitanje, ali trebamo naći kompro-mis između učinkovitosti potrage (tj. preciznosti i priziva) i složenosti formu-lacije upita, djelotvornosti itd.U sljedećem ćemo dijelu teksta poka-zati da je implementacija navigacijskih mehanizama, zasnovana na osnovnoj ontologiji, mogući način potpore kori-snikova mentalnog modela, bez uvođenja ograničenja na podatke. Integracija informacija – Integraci-ja informacija putem zajedničke she-me, u načelu se čini najjednostavnijim načinom, ali iskustvo pokazuje da će taj pristup gotovo sigurno propasti. Glavni je razlog postojanje drugačije shema kao naslijeđa čvrsto utemeljenih kulturnih tradicija i nije vjerojatno da će jedna od njih prihvatiti prilagodbu drugoj. Sto-ga se teško, ako ne i nemoguće, složiti oko jedne sheme kao načina učinkovitog pretraživanja. Integracija se često pokušava ostvari-ti na razini metapodataka. U opisanom

pristupu, informacije su obogaćene me tapodacima, što dopušta postojanje zajedničke referentne sheme. Tipičan primjer toga jest inicijativa Dublin Core. Taj je pristup korišten u mnogim projek-tima. Međutim, kao što je primjećeno u Doerr 2003., “broj ukupnih vokabulara metapodataka nastavit će rasti jer pojedi-ne zajednice traže način da strukturiraju vlastite informacije za svoje potrebe”, a “pokušaji da se razviju univerzalni vokabulari metapodataka pogrešno su usmjereni jer će se govorni jezici (oni kojima se zajednice koriste da aktivno opišu sadržaj) neizbježno razići (povijest je prepuna propalih pokušaja da se nađe zajednički govoreni jezik [Eco,1997.]).” Dodatno, naše je mišljenje da sami me-tapodaci ne mogu u potpunosti iskori-stiti bogatstvo mogućih asocijacija za različite informacijske objekte. Mehani-zam asocijacije i dalje ostaje u umu ko-risnika.

SEMANTIKA POVEZNICA I DOKUMENATA

Dokumenti na Internetu često su dubo-ko strukturirani osobito nakon općeg pri-hvaćanja XML tehnologija i to može biti uzrok nekompatibilnosti različitih pogle-da na iste stvari. Stoga može biti korisno dokumente držati negdje gdje neki ele-menti mogu biti vidljivi kao “semantičke jedinice”, korisne pri identifi kaciji kon-cepta koji karakteriziraju određeni dio dokumenta. Poveznice također imaju svo ju semantiku. Taj je aspekt često za-nemarivan, premda postoji od nastanka Interneta, što se može lako vidjeti iz ono-ga što je prvotno predložio Tim Bernes-Lee. Ako uzmemo u obzir semantiku do kumenata te semantiku poveznica, to

65

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

može voditi nevjerojatnom poboljšanju navigacijskih mogućnosti, što stvarno može podržati model asocijacije koji je osnova hipeteksta i dopušta persona-lizaciju prezentiranja dokumenata, što je potrebno za stvaranje prilagodljivog okoliša hiperteksta. Model asocijacije. Kada čitamo knji-gu ili novine, naša je pozornost obično usmjerena na neke riječi (- sidra – engl. anchors) kao jedinice koje vode naš um prema drugim dokumentima. U konteks-tu Interneta dokumenti se kakvo god bilo njihovo podrijetlo, doživljavaju kao re-sursi. Proces asocijacije možemo opisati ovako:• sidro vodi konceptu,• koncept je povezan s drugim koncep-

tima, • novi je koncept povezan s određenim

resursima. Taj osnovni asocijativni mehanizam pot-puno je neovisan o strukturiranju doku-menta. U prostoru podataka dokumenti su povezani ekstenzijskim poveznicama. Na ontološkoj razini semantičke web strukture asocijacije između koncepata implementiraju intenzijske poveznice dokumenata. Sada se postavljaju dva pitanja:• kako možemo implementirati povez-

nicu s resursa na koncepte, • kako su koncepti međusobno poveza-

ni?Jednostavan i učinkovit način da se steg-nute poveznice implementiraju jest iden-tifi ciranje semantičkih predmeta. To mo že pomoći u nekoliko slučajeva (npr. “car Francuske” implicitno je aludiranje na Napoleona). Također možemo svaku semantičku jedinicu okarakterizirati spe-cifi čnom semantičkom kategorijom (npr. osoba, lokacija, datum, taksonomija),

ko risnom da prilagodi izgled dokumenta specifi čnim interesima korisnika. Čitatelj zainteresiran za prostorno-vremenske asocijacije dobit će posebno naznačenu lokaciju i datum.Drugo pitanje direktno vodi do problema interakcijske metafore. Osim u takso-nomijskim klasifi kacijama, u kojima se možemo koristiti dobro poznatim teh-nikama tezaurusa, jaki su asocijativni mehanizmi prostor i vrijeme. Na primjer, semantički predmet može imati prostor-nu vrijednost i tada možemo, koristeći se interakcijskom metaforom zasnovanom na prostoru, skakati na druge resurse po-vezane s tim istim mjestom ili izabrati drugo mjesto i onda naći druge resurse povezane s tim drugim mjestom. Taj je-dnostavni model asocijacije hiperlinkom može biti implementiran preko dokumen-ta, poveznice ili korisničkog modela.Semantika dokumenata. U XML do-kumentima moramo jasno razlikovati strukturalne i semantičke informacije, koje mogu biti povezane s elementima ili dijelovima njih. Dokumenti na In-ternetu imaju različite strukture, koje bi velik broj raznih korisnika trebao znati podijeliti i razumjeti. Izlaz iz toga bio bi semantički označiti različite dijelove, do-kumente i poveznice. Možemo odrediti i njihovu težinu navodeći važnost koncep-ta u kontekstu dokumenta.Semantika poveznica. Semantička kva-lifi kacija jasnih (ili ekstenzijskih) po-veznica identifi cira njihovo značenje u dokumentu i ulogu korištenih resursa. Međutim, vjerojatno je bitnije pitanje mogu li dva dokumenta biti povezana preko intenzijske poveznice koja postoji na ontološkoj razini, čak i ako ne postoji nikakva ekstenzijska poveznica određena u dokumentu.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

66

Korisnički model. Kao prva razina uskla-đivanja mentalni bi model korisnika tre-bao biti usko povezan sa semantičkim modelom dokumenata i poveznica.

ULOGA ONTOLOGIJA

Integracija informacija – Kao što je prije bilo naznačeno, nije vjerojatno da se integracija informacija može postići samo pritjecanjem na jedinstveni skup metapodataka. Učinkovitiji je pristup po kušati formulirati jezik kao osnovu razumijevanja. To je ono što možemo defi nirati kao “ključnu ontologiju” koja utjelovljuje osnovne entitete i odnose koji su zajednički u vokabularima razno-vrsnih metapodataka. Takva ključna ontologija mogla bi biti korisna za integraciju informacija iz he-terogenih jezika i za obrađivanje putem heterogenih izvora informacija.Postoji važna, suptilna razlika između osnovne ontologije i osnovnih metapo-dataka kao što je Dublin Core. Čak i ako su oboje namijenjeni integraciji informa-cija, razlikuju se po relativnoj važnosti mogućeg ljudskog shvaćanja. Metapoda-tke je u osnovi stvorio, uredio i upotre-bljavao čovjek. Stoga bi ljudski činitelji uključujući i ograničenja zbog složenosti, trebali imati glavnu ulogu u izradi meta-podataka. Kao suprotnost tome ključna je ontologija temeljni formalni model za alate kojima se integriraju izvorni poda-ci i izvode raznolike proširene funkcije. Zbog toga se toleriraju viši stupnjevi složenosti, a cjelovitost i logična ispra-vnost trebale bi motivirati dizajn više nego ljudsko shvaćanje.Mora se naglasiti da integracija informa-cija utemeljena na ontologiji može biti automatski provedena upotrebom sof-tverskih posrednika.

Deriviranje znanja. Ključna ontologija jedan je od temelja integracije informa-cija. Cilj je osnovne ontologije pružiti i globalni i rastegljiv model u kojemu po-daci što dolaze iz određenih izvora mogu biti preslikani i integrirani te postati osnovni koncepti na kojima bi se mogle graditi buduće inicijative metapodataka kada razvijaju jezike specifi čnih domena. Kanonska forma modela može dati osno-vu pojedinačnog znanja za prekodomen-ske alate i usluge (npr. otkrivanje resursa i pretraživanje podataka). Pojedinačni model izbjegava neminovne eksplozije kombinacija i složenosti aplikacija koje su rezultat sparenih preslikavanja između formata metapodataka i/ili ontologija.U pristupanju informacijama ([Goble 2001]) zajednički su jezici neznatna po-moć u zaključivanju novih, prethodno neobjavljenih informacija o resursima. Jezici zasnovani na ontologijama koje or-ganiziraju uvjete u obliku koji ima čistu i izričitu semantiku mogu također biti shvaćeni. Na primjer, obilježavanje me-tapodataka na stranici može biti korišteno u traženju resursa koji je povezan s općenitijim ili specifi čnijim konceptom ili može imati odnos s trenutačnim. Taj je proces fundamentalan u obogaćivanju znanja. CIDOC-CRM – CIDOC-ov konceptu-alni referentni model (CIDOC CRM) ontologija je za informacije kulturnog na-slijeđa kad opisuje, službenim jezikom, eksplicitne i implicitne koncepte i od-nose što čine temelj dokumentacijskih struktura koje se koriste u kulturnom na-slijeđu. Glavna uloga CRM-a jest zadaća semantičkog “ljepila” koje je potrebno da se neskladni, lokalizirani izvori in-formacija transformiraju u koherentni i vrijedan globalni resurs. To je konceptu-

67

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

alni model koji može biti korišten kao globalna shema u aplikacijama i za pre-nošenje upita prema heterogenim izvori-ma te može biti korišten kao skup kon-cepata za stvaranje uobičajene sheme označivanja. CIDOC CRM ima specifi čnu namijenu – treba pokriti kontekstualne informacije: povijesnu, geografsku i teoretsku pozadi-nu u kojoj su smješteni pojedini predme-ti, što im daje velik dio važnosti i vrijed-nosti. Kao formalna ontologija može biti korišten za izvođenje zaključaka (npr. pro storni, vremenski).

CILJEVI

Glavna je ideja imati strukturu u kojoj inteligentni korisnički posrednici mogu imati pristup mentalnome modelu koji izražava interese korisnika. Taj sadržaj može biti označen i semantički obilježen korištenjem klasa i svojstava defi nira-nih u CIDOC CRM-u. Posrednik onda može slijedeći bitne asocijacije, izvesti zaključak, povezati informacije za koje je korisnik zainteresiran. Semantičko obilježavanje dokumena-ta – Dokumenti mogu biti obilježeni korištenjem formalne ontologije, poput CIDOC CRM-a. Glavna je prednost posjedovanje zajedničkog okvira refe-ren ci za sve organizacije, kao rezul-tat višegodišnjeg napora velikog broja znanstvenika. U strukturi veze ravno-pravnih računala (peer-to-peer), što je osnova Interneta, osnovne tehnologije semantičke mreže dopuštaju semantičko obilježavanje sadržaja na potpuno de-centraliziran način, bez utjecanja na postojeće podatke. Zapravo, bitno je da se obilježavanje može napraviti u PDF formatu i da može “boraviti” na bilo

kojem mjestu na Internetu. To upućuje na zaključak da semantičko obilježavanje ne mora nužno obaviti vlasnik podataka, nego da bi u načelu bilo koji znanstve-nik, mogao sudjelovati u obogaćivanju semantike dokumenata (prilično je jasno da treba razmisliti o sigurnosnim pitanji-ma pa je potrebna konzistentnost ulo-ge koju ima digitalni potpis u strukturi semantičke mreže). Inteligentni softver-ski posrednici mogu iskoristiti znanje koje izražava obilježje da, koristeći se prikladnom ontologijom, što bolje isko-risti podatke i izvedu zaključke. Mentalni model korisnika – Koris ni-kov mentalni model može biti izražen u sklopu poželjnih interakcijskih meta-fora. Referirajući se na ontologiju koja je korištena kao osnova za semantičko obilježavanje, to znači da se točno odre-di set klasa i svojstava za koje bi korisnik mogao biti zainteresiran tijekom naviga-cije.Korisnik zainteresiran za temporalni kon-tekst bit će zainteresiran za klase poput: • E2 vremenskog entiteta • E52 vremenskog raspona, i njihove potklase na različitim razinama poput E3 stanja okolnosti, E4 perioda, E5 događaja. Kontekst može biti izražen na preciz-niji način, tako da se izlože svojstva uz pomoć kojih je korisnik zainteresiran za navigaciju (npr. P117 događa se tijekom, P118 preklapa se u vremenu s, itd.) kako bi se izgradila vremenska interakcijska metafora. Prepoznavanje svojstava za koja je ko-risnik zainteresiran može navesti posre-dnika da izabere prikladne asocijacije i izvede zaključak. Struktura – Korisnički posrednik (pre-glednik) sadržava dvije komponente.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

68

To su reasoner (zaključnik) i fi nder (nalaznik), koji semantički obilježavaju trenutačni resurs, traže korisnički model, nalaze podudarnosti između korisničkog modela i resursa metapodataka, započinju potragu slijedeći svojstva za koja je kori-snik zainteresiran. Proces može biti sažet ovako: 1. korisnik traži nešto, 2. preglednik pokazuje popis nađenih

rezultata, 3. korisnik odabire jedan od njih,4. preglednik pokazuje trenutačni re-

surs,5. zaključnik (reasoner) analizira ko-

risnički model i trenutačni resurs, tražeći podudaranje klasa i svojstava za koja je korisnik zainteresiran,

6. zaključnik (reasoner) se konzultira s ontologijom, kako bi pronašao tip informacije koje treba pretražiti,

7. zahtjev se prenosi na nalaznika (fi n-der), koji će staviti upit na Internet,

8. nalaznik (fi nder) vraćene rezultate prenosi na zaključnik (reasoner) za daljnju provjeru,

9. zaključnik (reasoner) prosljeđuje vra ćene resurse pregledniku, koji ih prikazuje kao moguće poveza-ne resurse, izabirući prikladnu in-terakcijsku metaforu ili predlažući izbor od nekoliko njih.

10. primjer procesa zaključivanja – Pretpostavimo da resurs opisuje sliku napravljenu 1530., opisujući događaj koji se odnosi na povijesti Krista, umjetnika sicilijanske škole, i da je korisnik zainteresiran za temporal-ni kontekst, zaključnik (reasoner) može slijediti svojstva povezana s godinom 1530. do:

- povijesnoga ili umjetničkog razdob-lja

- događaji su se zbili u vremenskom razdoblju oko 1530.

Da bi zaključnik to napravio, mora dati upit nalazniku (fi nder-u) da pristupi pouzdanim izvorima koji opisuju povije-sne događaje i umjetničke škole. Ako bi korisnik bio zainteresiran s ikonografskog stajališta, zaključnik (reasoner) bi trebao potražiti ikono-grafski autoritet (npr. Klasu ikona) i nalaznik (fi nder) će naknadno potražiti umjetničko djelo koje opisuje istu temu ili, možda, s manjom relevantnošću, dru-ga umjetnička djela povezana sa sličnom temom. Širina pretrage ovisi o postavkama ko-risnika, jer pri prvom pokušaju postoji ograničenje broja vraćenih resursa.

ZAKLJUČAK

Pouzdajući se u osnovnu ontologiju, pri pretraživanju Interneta mogu se iskoristi-ti osnovne tehnologija semantičke mreže (RDF, OWL) prikladno povezujući infor-macije sukladno korisniku zanimljivim interakcijskim metaforama, asocirajući informacije na osnovi prostornoga, vre-menskoga i klasifi kacijskog afi niteta, time znatno poboljšavajući pristup in-formacijama i znanju pohranjenome u muzejima. Predviđeno je da se predloženi okvir rada koristi obilježavanjem metapoda-taka za izgradnju i konstrukciju složenih hipertekstualnih asocijacija. U tom smi-slu, taj se pristup razlikuje od onoga uobičajenog, u kojem se metapodacima koristi posrednik (osoba ili stroj) da bi postavio učinkovit upit, dobivajući popis vraćenih rezultata. U opisanom pristupu metapodaci se mogu iskoristiti ne samo za opisivanje, kao poveznica na resurs, već

69

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

i da pokaže gdje i kako možete doći do samog resursa. U cijeloj arhitekturi, bit-nu ulogu imaju i mehanizmi traženja jer učinkovita implementacija interakcijske metafore zahtijeva pronalaženje rele-vantnih resursa.

LITERATURA

[CIDOC] The CIDOC Conceptual Reference Mo-del, http://cidoc.ics.forth.gr/ [Crampes2000] Michel Crampes and Sylvie Ranwez: Ontology-Supported and Ontology-Dri-ven Conceptual Navigation on the World Wide Web, Hypertext 2000, San Antonio, TX [DC] Dublin Core Metadata Initiative, http://www.dublincore.org/[Digicult2003] DigiCULT - Towards a Semantic Web for Heritage Resources - Thematic Issue 3, May 2003, http://www.digicult.info/downloads/ti3_high.pdf[Doerr2003] Martin Doerr, Jane Hunter and Carl Lagoze: Towards a Core Ontology for Informa-tion Integration, Journal of Digital Information, Volume 4 Issue 1, Article No. 169, 2003-04-09, (April 2003), http://jodi.ecs.soton.ac.uk/Articles/v04/i01/Doerr/[Eco1997] U. Eco, The search for the perfect language. Oxford, UK ; Cambridge, Mass.: Blackwell, 1997. [Goble2001] C. Goble, S. Bechhofer, L. Carr, D. De Roure, Wendy Hall: Conceptual Open Hyper-media = The Semantic Web?, Semantic Web Workshop 2001 Hongkong, China [Martelli2002] S. Martelli, O. Signore: Semantic Characterisation of Links and Documents, ER-CIM News, N. 51, Special: Semantic Web, Octo-ber, 2002, http://www.ercim.org/publication/Er-cim_News/enw51/signore.html[OWL] Web Ontology Language (OWL), http://www.w3.org/2004/OWL/[RDF] Resource Description Framework (RDF), http://www.w3.org/RDF/[RDFMSS] O. Lassila, R. Swick: Resource De-scription Framework (RDF) Model and Syntax Specifi cation,W3C Recommendation 22 February 1999, http://www.w3.org/TR/REC-rdf-syntax [RDFSS] Resource Description Framework (RDF) Schema Specifi cation, W3C Recom-mendation 03 March 1999, http://www.w3.org/

TR/1999/PR-rdf-schema-19990303 [SemWeb] <http://www.semanticweb.org/> [Signore1995a] O. Signore: Issues on Hypertext Design, DEXA’95 - Database and Expert Systems Application, Proceedings of the International Conference in London, United Kingdom 4-8 Sep-tember 1995, Lecture Notes in Computer Science, N. 978, Springer Verlag, ISBN 3-540-60303-4, pp. 283-292 [Signore1995b] O. Signore: Modelling Links in Hypertext/Hypermedia, in Multimedia Compu-ting and Museums, Selected papers from the Third International Conference on Hypermedia and In-teractivity in Museums (ICHIM’95 - MCN’95), October 9-13, San Diego, California (USA), ISBN 1-88-5626-11-8, pp. 198-216 [Signore1996] O. Signore: Exploiting Navigation Capabilities in Hypertext/Hypermedia. In Procee-dings of HICSS ‘96. Maui Hawaii, 3-6 January 1996. [Signore1997a] O. Signore, R. Bartoli, G. Fresta: Tailoring Web pages to Users’ Needs, In Procee-dings UM97. Workshop on Adaptive System and User Modeling on the World Wide Web. Chia La-guna, Sardinia, ITALY, 2-5 June 1997, pp. 85-90. [Signore1997b] O. Signore, R. Bartoli, G. Fresta, M. Loffredo: Implementing the Cognitive Layer of a Hypermedia, Museum Interactive Multime-dia 1997: Cultural Heritage Systems Design and Interfaces – Selected papers from ICHIM 97 the Fourth International Conference on Hypermedia and InterActivity in Museums, Paris, France, 3-5 September, 1997, (Edited by David Bearman and Jennifer Trant) Archives & Museum Informatics (1997), p. 15-22, ISBN 1-885626-14-2 [Signore2001] O. Signore, Culture across Cul-tures: a Quality Challenge, Experts Meeting on European Cultural Heritage on the Web, Position paper, 17 luglio 2001, <http://www.w3c.it/papers/cultureAcrossCultures.pdf> [Signore2002] O. Signore: A Simple Architectu-re for Adaptive Hypertext, Adaptive Hypermedia and Adaptive Web-Based Systems, Proceedings of Second International Conference, AH2002, Malaga, Spain, May 2002, Lecture Notes in Com-puter Science, n. 2347, Springer Verlag, ISBN3-540-43737-1, pp. 568-571 [Signore2003] O. Signore,: Strutturare la cono-s cenza: XML, RDF, Semantic Web - Clinical Knowledge 2003 (1st edition) - Udine, 20-21 Sep-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

70

tember 2003 http://www.w3c.it/papers/ck2003.pdf, http://www.w3c.it/talks/ck2003/[Signore2004] O. Signore: Representing Knowle-dge in Semantic Cultural Web - EVA 2004 Jeru-salem Conference on the Digitisation of Cultural Heritage - Jerusalem, 11-12 October 2004, http://www.w3c.it/talks/eva2004Jerusalem/[Stevenson2003] A. Stevenson, M. Addis, M. Boniface, S. Goodall, P. Grimwood, S. Kim, P. Lewis, K. Martinez: Semantic Web techniques for multimedia museum information handling, http://eprints.ecs.soton.ac.uk/8920/01/SCULPTEUR_CIDOC_2003.pdf[TBL1998] T. Berners-Lee: Semantic Web Road Map, (1998), http://www.w3.org/DesignIssues/Semantic.html [TBL1999] T. Berners-Lee: Weaving the Web: The Original Design and Ultimate Destiny of the World Wide Web by Its Inventor, Harper San Francisco (1999), ISBN 0-06-251587-X

[TBL2001] T. Berners-Lee, J. Hendler, O. Lassi-la: The Semantic Web, Scientifi c American, May 2001, <http://www.scientifi camerican.com/2001/0501issue/0501berners-lee.html*> [WorkshopSW] Progetto Minerva: 1° Workshop: Rappresentazione della conoscenza nel semantic web culturale, Roma, 6 luglio 2004, http://www.w3c.it/events/minerva20040706/

ONTOLOGY DRIVEN ACCESS TO MUSEUM INFORMATION

Cultural heritage is rich in associations. Much emphasis is given to retrieval, while users tend to browse by association. If data are semantically annotated, an appropriate intelligent user agent aware of the mental model and interests of the user can support her/him in fi nding the desired information. The whole process must be suppor-ted by an ontology.

71

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

PRIČA IZMEĐU REDAKA: ISTRAŽIVANJE ZBIRKI DOKUMENATA O KULTURNOJ BAŠTINI DISTRIBUIRANIH ONLINE KORIŠTENJEM METODA NA BAZI ONTOLOGIJA

EFTHIMIOS C. MAVRIKAS, EVANGELIA KAVAKLI, NICOLAS NICOLOYANNISMitilena, otok Lezbos, Grčka & Bron Cedex, Francuska

PISANJE ISKORISTIVE PROŠLOSTI

Kolektivno je sjećanje utemeljeno na us menoj tradiciji defi niranoj u smislu shematskih iskaza [19]. Diskurs kul-turne baštine koristi se činjenicama iz tih kognitivnih instrumenata [13] kako bi shvatio podatke o predmetima / arte-faktima, ljudima, događajima, motiva-cijama i njihovim okruženjima radi ak tivnog stvaranja prošlosti u prostoru modernističkog entiteta [18]. Povijesni, arheološki, muzeološki i antropološki dis-kurzivni kodovi deklarativni su, po tvrdni iskazi događaja i pojava [2] odražavajući rigoroznu analizu dokaza, pri čemu os-taju oblikovani implicitnim teorijama i neobjektivnošću, a odnose se na mate-rijalne dokaze i pronalaženje znanja, zau zimanje stavova i stvaranje znanja. So cijalni i akademski teret diskursa kul-turne baštine predočen je idejama koje su prenesene riječima [1]. Riječi i pi-

sanje stvaraju interpretacije prošlosti svojstvene tekstualnome mediju, inte-lektualnom proizvodu koji podjednako obitava u ideji teksta i u lingvističkome materijalu. Lingvistički materijal teksta obuhvaća sva eksplicitno očitovana lingvistička sred stva signaliziranja, uključujući eko-loške, morfološke, sintaktičke, seman-tič ke i pragmatičke konstrukcije. Re-doslijed dijelova teksta, lokacijskih zna kova i znakovnih fraza, korištenje zamjenica i referenci, vremena i aspekti glagola sredstva su koja često signali-raju specifi čnu komunikacijsku namjeru. Međutim, ukupna predviđena struktura [10] teksta obuhvaća i ono što nije na-pisano, koliko i ono što jest [18]. Ideja teksta mora biti potražena u skrivenim konceptima i značenjima, kao i u sukobu s eksplicitnim signalnim sredstvima. Til-ley, citirajući Machereya, koji pak citira Nietzschea, podsjeća nas da si postavi-mo pitanje o tekstu:

Kada smo suočeni s bilo kojom mani-festacijom koju je netko dopustio da vidimo, možemo upitati: što ona treba sakriti? Od čega nam treba odvratiti po-zornost? Koje predrasude želi stvoriti? I, opet, koliko daleko suptilnost maske mora ići? [15]

Zatim vješto sažimlje problem:

Adekvatno pročitati tekst znači ponovno ga napisati, ispuniti sve one nedostatke pronađene u marginama teksta i u praz-ninama između redaka i riječi. Znanost teksta ne ostavlja ga onakvim kakav jest, već ga mijenja. [18]

RASPON ONLINE PRISUTNOSTI

Proizvodi li drvo koje padne u šumi zvuk ako nema nikoga da ga čuje?

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

72

Dokument kulturne baštine - pisani iskaz u smislu informacije-kao-stvari [5] - može prenijeti znanje samo ako komu-nicira s publikom. Čitatelj je uvodničar u uspostavljanju veza [3] među točkama u diskurzivnoj mreži stvorenoj namjer-nim strukturama nađenim unutar zbirke dokumenata. Zbirke dokumenata stvo-rene su od informacijskih institucija kao fi zičkih mjesta gdje su resursi izabra-ni, organizirani, očuvani i dostupni [4] kao potpora zajednici čitatelja. Online zbirke dokumenata šire podržani doseg zajednice uključivanjem tradicional-nih informacijskih institucija kao što su knjižnice, muzeji, arhivi i škole, zajedno s učionicama, uredima, laboratorijima, domovima i javnim mjestima. Proširenoj zajednici čitatelja pružena su sredstva za pristupanje, stvaranje, spremanje, traženje, prikaz i istraživanje online zbi-rki dokumenata unutar prostora zapisa kulturne baštine. Prostor zapisa kulturne baštine ima hi-pertekstualni dizajn i angažira zajednicu čitatelja u nelinearnom i transformati-vnom načinu interakcije sa zbirkama dokumenata kulturne baštine. Prostor zapisa kulturne baštine jest primjena teh-nologije semantičke mreže i računalne semantike orijentirane prema pristupu smislu koji se temelji na očekivanju.

POSTUPANJE S ANALIZOM I STVARANJE TEKSTA

Arhitektura prostora zapisa kulturne baštine oslanja se na teoriju i metodo-logiju procesiranja ontološke semantike prirodnih jezika koje su uveli Niren-burg i Raskin, smještajući model kon-struiranog znanja - ontologiju - u jezgru metode dohvata informacija i metode

zaključivanja o znanju izvučenom iz tek-sta te interaktivnošću čitatelja; ontologija je dopunjena epizodnim repozitorijem, leksikonom, onomastikonom i skupom modula za procesiranje za željenu struk-turu teksta. Epizodni repozitorij čuva epizodno sje-ćanje [16] na znanje o primjerima pred-meta / artefakata, ljudi, događaja, moti-vacija i njihovih okruženja, indeksiranih odgovarajućim konceptima ontologije i međusobno povezanim vremenskim, uz-ročnim i drugim svojstvima. Sustavno in-deksiranje epizodnog znanja omogućuje zaključivanje na osnovi slu čaja [17] i analogno zaključivanje [6]. Leksikon popisuje uobičajene izraze ti pič-no objašnjene u smislu koncepta ontolo-gije i određenoga fragmentarnog znanja, pretraživog prema formi citata i poveza-noga sinonimima i izrazima u tezaurusi-ma. Onomastikon popisuje vlastita ime-na, obično objašnjena u smislu koncepta ontologije, uobičajene izraze, popisane u leksikonu i određeno fragmentarno zna-nje, indeksirano u obliku citata i povezano s jedinstvenim izrazima u tezaurusima. Procesiranje planirane strukture teksta obuhvaća modularizaciju analize ling vis-tičkih signalnih sredstava i generiranje u skup modula koji tvore protočnu struktu-ru (engl. pipeline). Raščlanjivač teksta sastoji se od: • znakovnog raščlanjivača (engl. toke-

niser) koji se bavi prirodnim pitanji-ma kao što su posebno znakovlje i nizovi znakova, brojevi, simboli, gra-nice riječi i razlike u fontovima, alfa-betima i kodnim stranicama;

• morfološkog raščlanjivača koji se bavi odvajanjem leksičkih i gramatičkih morfema i utvrđivanjem značenja u gramatičkim morfemima;

73

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

• semantičkog raščlanjivača koji sadr-žava skup podmodula: • jezični razlikovnik (engl. lexi-

cal disambiguator), koji iz popisa značenja navedenih u leksikonu odabire prikladni smisao riječi;

• skriptni graditelj semantičkih ovis-nosti koji utvrđuje značenje u reče-nicama;

• skriptni graditelj ovisnosti na razini diskursa koji utvrđuje značenje u cijelom dokumentu;

• skriptni modul koji utvrđuje stil pi-sanja;

• skriptni modul koji upravlja po-zadinskim znanjem potrebnim za razumijevanje sadržaja dokumenta, pogotovo referenci i koreferenci;

• modul koji konstruira profi l čitatelja određivanjem parametara situacije či tanja - vremenske, uzročne i dru-ge - prateći odnos čitatelja prema sadržaju dokumenta i utvrđujući namjere čita telja.

Ulazni podaci analize su dokumenti do-dani online zbirci dokumenata. Izlaz-ni podaci analize su skupovi struktura znanja - fragmentarno znanje koje se od-nosi na unose u leksikonu i onomastiko-nu - dobiveni iz teksta i profi la čitatelja. Izlazni podaci analize ulazni su podaci generiranja.

Sveobuhvatni se generator sastoji od: • modula specifi kacije sadržaja koji utvr -

đuje značenja u tekstu što će se generi-rati i sadržava skup podmodula:

• modul specifi kacije interaktiv ne funk-cije koji odlučuje o uključivanju ili isključivanju informacija na osnovi interaktivnosti čitatelja;

• modul specifi kacije funkcije profi la koji odlučuje o uključivanju ili isklju-

čivanju informacija na osnovi pretpo-stavljenog predznanja čitatelja;

• modul tekstualne strukture koji orga-nizira značenja u rečenice i zavisne rečenice te ih dovodi u pravilan redo-slijed;

• modul leksičke selekcije koji riješava semantičke ovisnosti i idiosinkratičke odnose kao što su kolokacije;

• modul odabira sintaktičke strukture; • morfološki realizator riječi; • modul koji ujednačava zavisne reče-

nice i riječi.

Izlazni podaci generiranja su sažeci do-danih dokumenata dobiveni iz procjene skupova strukture znanja nastalih tije-kom analize i interaktivnosti čitatelja. Iz lazni podaci generiranja odgovaraju stanju prostora zapisa kulturne baštine za specifi čne čitatelje s obzirom na njihovu interaktivnost i pretpostavljeno predz-nanje. Cilj transformativnog procesiranja že-lje ne strukture teksta utemeljene na in-teraktivnosti čitatelja i pretpostavljenog predznanja jest oponašanje čitanja za pisanje sažetaka online dokumenata - či tanje istraživanje-do-vraćanja, nakon kojega slijedi čitanje razumijevanje-do-inventivnoga, nakon čega pak slijedi ko-nektivno čitanje (vrijednost-do-značenja) [7] - pomoću:

1. izgradnje semantičke reprezentacije svakog dokumenta;

2. provedbe selekcije, agregacije i ge ne-ralizacije funkcija na svakoj se man-tičkoj reprezentaciji tako da se stvore nove reprezentacije, kako utje ču na ak cije i profi le čitatelja;

3. predstavljanja svake nove reprezenta-cije u prirodnom jeziku. [12]

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

74

Općenito, transformativno procesiranje željene strukture teksta aktivno je čitanje za sadržaj informacije i pasivno čitanje za razumijevanje kojim se otkriva diskur-zivna mreža online zbirke dokumenata i zajednica čitatelja potiče na istraživanje aktivno čitajući za razumijevanje i pasiv-no čitajući za sadržaj informacije [7].

POSTUPANJE S ISKAZIMA I ČITATELJIMA

Pristup značenju utemeljen na očekivanju, pokušao je u prostoru zapisa o kulturnoj baštini pribaviti i defi nirati uzorke she-matskih iskaza, objašnjavajući njiho-ve kulturne i kognitivne konstrukcije s obzirom na koncept ontologije i pri-padnoga fragmentarnog znanja. Uzorci shematskog iskaza proizlaze iz opisnih struktura nanovo identifi ciranih u diskur-su kulturne baštine i daju strukturu osno-vne čestice raspona objekata / artefaka-ta, lju di, događaja, motivacija i njihovih okoliša. Uzorak shematskog iskaza za povijesni diskurs: Trijumf nad stranim silama [19] odigrava se ovako: 1. početna situacija, u kojoj narod živi u

miru i nije nikakva prijetnja drugima; ta je situacija prekinuta:

2. početkom nevolja ili agresije stranih sila, što dovodi do:

3. razdoblja krize i velike patnje, koje je:

4. nadjačano trijumfom naroda što je djelovao herojski i samostalno prema stranim silama.

Drugi ustaljeni uzorci shematskog iska-za za povijesni diskurs obuhvaćaju: Teški izbor, Traganje za slobodom [19] i Mističnost manifestne sudbine [11].

Uzorak shematskog iskaza za arheološki diskurs: Detektivska priča [18] odigrava se kao: 1. prikaz problema koji se treba riješiti,

nakon čega slijedi: 2. razrješenje i rasprava o tzv. tragovi-

ma, uz izgradnju napetosti dok se: 3. ne razbije napetost i otkrije se pravo

značenje dokaza. Zapisi koji defi niraju uzorke shematskog iskaza kao što je Trijumf nad stranim si-lama ili Detektivska priča, koji proizlazi iz linearnih iskaznih struktura (ilustracija 1), donose očekivanja za procesiranje značenja semantičkih i pragmatičnih konstrukcija, procesiranje stila i procesi-ranje referenci i koreferenci.Zapisi defi niraju generaciju hipertek-stualnog pogleda na online zbirku doku-menata unutar prostora zapisa kulturne baštine, kompilirajući sažetke dokume-nata u alternativne strukture iskaza, ili neinteraktivne strukture kao što su:

75

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

• paralelne (ilustracija 2), koje us po-ređuju drugačije poglede na uobi ča-jenu temu;

• kružne (ilustracija 3), koje postavljaju središnju točku kao početak i kraj u istraživanju teme;

• spiralne (ilustracija 4); • linearne, sa spiralnom medijacijom

(ilustracija 5); • aforistične (ilustracija 6), koje kreću

od točke polaska i istražuju temu, zaustavljajući se i odatle započinjući potpuno drugu temu, s tim da se nikad ne vraćaju na prvu;

• tangencijalne (ilustracija 7), koje kre-ću od točke polaska i istražuju temu, često proučavajući povezane teme na tangenti, periodično se vraćajući na prvotnu temu i istražujući je u drugim smjerovima. [18]

Strukture mogu biti i interaktivne, npr.: – usmjerene (ilustracija 8); propisuju

tematski itinerer prema glavnoj temi

koju defi nira čitatelj, s mnogim izlaz-nim i ulaznim točkama;

• pletene (ilustracija 9); propisuju raz-ličite poglede na uobičajenu temu koju čitatelj defi nira kao skup čestih koncepata;

• orbitalne (ilustracija 10); propisuju skup tematskih istraživanja koja dije-le središnju točku onako kako je defi -nira čitatelj;

• izmiješane (ilustracija 11); propisuju sekvenciju tematskih istraživanja s međupromjenjivim polaznim točkama koje defi nira čitatelj;

• razgranate (ilustracija 12); propi-suju glavnu temu s tangencijskim istraživanjima koje čitatelj određuje kao hijerarhiju točaka odluke.

POKUSNI PRIMJER

Čitatelj želi istražiti koncept fragmenta-cije identiteta i izabire orijentalizam kao polazišnu točku istraživanja. Proizvede-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

76

ni su nizovi međusobno povezanih sa-žetaka. Prvi stvara defi niciju orijentaliz-ma Edwarda Saida koja datira iz 1978., kako ga citira Močnik. Drugi je sažetak novi Močnikov odlomak koji uspoređuje orijentalizam s balkanizmom. Treći je sažetak odlomak Ditcheva, koji se po-malo odnosi na balkanizam. Prema Edwardu Saidu, orijentalizam je konceptualna shema koju ideološki pre-nosi dominacija Zapada nad Orijentom. (...) Suprotno orijentalizmu, gdje je logika dominacije uvedena kolonijalnom vlada-vinom, u balkanizmu je ta stalna logika logika samoustrojstva koja sama po sebi stvara nemogućnost shvaćanja sebe u bilo kojem drugom okviru osim u onome u kojemu dominira drugi. [14] U slučaju poluneovisnih država kao što su one na Balkanu, narodni su glumci kon-

stantno rastrgani, s jedne strane, između potrebe da budu dio planova geopolitičkih sponzora, koji se pridržavaju općih ključnih riječi, normi i narativa, i s druge strane, potrebe da se međusobno razlikuju i da dobiju neovisno postojanje u jedin-stvenoj izmišljotini modernosti. [9]

Legenda:

– izražajna fraza – autor, natuknica u onomastikonu – prikaz, natuknica u onomastikonu– fraza, epizoda koja se odnosi na pri-

kaz; ključni su sastavni izrazi natuk-nice u leksikonu

– prikaz, natuknica u onomastikonu – fraza, epizoda koja se odnosi na pri-

kaz, ključni su sastavni izrazi natuk-nice u leksikonu

– fraza, epizoda, ključni su sastavni izrazi natuknice u leksikonu

Sljedeći pseudokod djelomični je primjer korištenja konceptualnoga referentnog mo-dela CIDOC-a [8] kao modela znanja prostora zapisa o kulturnoj baštini.

Natuknica u onomastikonu |orijentalizam| Instanca dizajna ili procesa E29 P69 povezuje se s: Natuknica u onomastikonu |balkanizam| Instanca dizajna ili procesa E29 P103 bio je namijenjen za: Natuknica u onomastikonu |prikaz| Instanca E55 tipa P137 dokazan je: Epizoda |konceptualna shema koja ideološki prenosi dominaciju Zapada nad Orijentom| Instanca E33 lingvističkog objekta P2 je tipa: Natuknica u onomastikonu

77

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

|fraza| Instanca E55 tipa P72 ima jezik: Natuknica u onomastikonu |engleski| Instanca jezika E65 P94 stvorio je: Natuknica u leksikonu |defi nicija| Instanca događaja stvaranja E65 P2 je tipa: Natuknica u onomastikonu |riječ| Instanca E55 tipa P4 ima vremenski raspon: Natuknica u leksikonu |publikacija| Instanca E52 vremenskog raspona P2 ima tip: Natuknica u onomastikonu |riječ| Instanca E55 tipa P78 identifi cira se prema: Epizoda |1978| Instanca E50 datuma P14 izvodi: Natuknica u onomastikonu |Edward Said| Instanca E21 osobe P106 čini: Natuknica u leksikonu |koncept| Instanca E33 lingvistički objekt P2 je tipa: Natuknica u onomastikonu |riječ| Instanca E55 tipa Natuknica u leksikonu |shema| Instanca E33 lingvistički objekt P2 je tipa: Natuknica u onomastikonu

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

78

|riječ| Instanca E55 tipa Natuknica u leksikonu |ideologija| Instanca E33 lingvistički objekt P2 je tipa: Natuknica u onomastikonu |riječ| Instanca E55 tipa Natuknica u leksikonu |prenošenje| Instanca E33 lingvistički objekt P2 je tipa: Natuknica u onomastikonu |riječ| Instanca E55 tipa Natuknica u leksikonu |dominacija| Instanca E33 lingvistički objekt P2 je tipa: Natuknica u onomastikonu |riječ| Instanca E55 tipa P129, riječ je o: Natuknica u leksikonu |komanda| Instanca E33 lingvistički objekt P2 ima tip: Natuknica u onomastikonu |riječ| Instanca E55 tip Natuknica u leksikonu |kontrola| Instanca E33 lingvistički objekt P2 ima tip: Natuknica u onomastikonu |riječ| Instanca E55 tip Natuknica u onomastikonu |Zapad| Instanca E53 mjesto P87 identifi cira se prema: Natuknica u onomastikonu

79

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

|Zapadna Europa| Instanca E44: naziv mjesta P70 dokumentira se u: Natuknica u onomastikonu |UNESCO-ov tezaurus| Instanca E32, autoritativni dokument P67 odnosi se na: Epizoda |databases.unesco.org/thesaurus/| Instanca E31 dokument Natuknica u onomastikonu |Orijent| Instanca E53 mjesto P87 identifi cira se prema: Natuknica u onomastikonu |Bliski istok| Instanca E44: naziv mjesta P70 dokumentira se u: Natuknica u onomastikonu |Gettyjev tezaurus geografskih imena| Instanca E32: autoritativni dokument P67 odnosi se na: Epizoda |www.getty.edu/research/conducting_research/vocabularies/tgn/| Instanca E31: dokument P102 ima naslov: Epizoda |Bliski istok (opća regija)| Instanca E35: naslov P1 identifi cira se prema: Epizoda |7001526| Instanca E42 identifi katora objekta P106 čini dio: Epizoda |Balkan kao element u ideološkim mehanizmima| Instanca E73: informacijski objekt P128 znači: Epizoda |Balkan kao metafora| Instanca E84: nosilac informacije

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

80

ZAHVALA

Istraživanje je proveo prvi autor dje lo-mično ispunjujući zahtjev za doktoratom na Egejskom sve učilištu i Université Lu-mière-Lyon 2, sli jedeći zajedničku tezu između dvije in stitucije (cotutelle de thè-se). Ovaj su istraživački rad fi nancirali Ministarstvo na cionalnog obrazovanja i religijskih po slova Grčke i Europska unija.

LITERATURA

Althusser, L. (1971), Lenin and Philosophy and Other Essays, London: New Left Books. Barthes, R. (1977), Image, Music, Text, New York NY: Hill & Wang. De Beer, C. S. (1996), Ontology of the Book: Text, Intertext, Hypertext, in South African Journal of Library and Information Science 15 (6): 124-129. Borgman, C. (2003), From Gutenberg to the Global Information Infrastructure: Access to In-formation in the Networked World, Cambridge MA: MIT Press. Buckland, M. K. (1991), Information as Thing, in Journal of the American Society for Information Science 42 (5): 351-360. Carbonell, J. G. (1983), Learning by Analogy: For-mulating and Generalizing Plans from Past Expe-rience, in Machine Learning: An Artifi cial Intelli-gence Approach, Michalski, R. S., Carbonell, J.G. and Mitchell, T.M. (eds.), volume 1: 137-161. Cremmins, E. T. (1996), The Art of Abstracting, Arlington: Information Resources Press. Crofts, N., Doerr, M., Gill, T., Stead, S. and Stiff, M. (eds.) (2004), Defi nition of the CIDOC Con-ceptual Reference Model and Crossreference Manual v4.0, ICOM/CIDOC CRM Special Inter-est Group. Ditchev, I. (2002), The Eros of Identity, in Balkan as Metaphor: Between Globalization and Frag-mentation, Bjelić, D. and Savić, O. (eds.), Cam-bridge MA: MIT Press: 235-250. Kintsch, W. and Van Dijk, T. A. (1978), Toward a Model of Text Comprehension and Production, in Psychological Review 85 (5): 363-394. Lowenthal, D. (1985), The Past is Another Coun-try, Cambridge: Cambridge University Press.

Mani, I. (2001), Automatic Summarization, Am-sterdam: John Benjamins. Mink, L.O. (1978), Narrative Form as a Cognitive Instrument, in The Writing of History: Literary Form and Historical Understanding, Canary, R.H. and Kozicki, H. (eds.), Madison WI: University of Wisconsin Press: 129-149. Močnik, R. (2002), The Balkans as an Element in Ideological Mechanisms, in Balkan as Meta-phor: Between Globalization and Fragmentation, Bjelić, D. and Savić, O. (eds.), Cambridge MA: MIT Press: 79-115. Nietzsche, F. (1881), Daybreak, Cambridge: Cam-bridge University Press. Nirenburg, S. and Raskin, V. (2004), Ontological Semantics, Cambridge MA: MIT Press. Riesbeck, C. and Schank, R. (1989), Inside Case-based Reasoning, Hillsdale NJ: Lawrence Erl-baum. Tilley, C. (1990), On Modernity and Archaeologi-cal Discourse, in Archaeology After Structural-ism, Bapty, I. and Yates, T. (eds.), London: Rout-ledge. Also published online at archaeology.kiev.ua/meta/tilley.html Wertsch, J. V. (1998), Mind as Action, New York NY: Oxford University Press.

ONTOLOGY DRIVEN ACCESS TO MUSEUM INFORMATION

Cultural Heritage documents deal with objects/artifacts and the people that created, owned, used, or (re)discovered them. Their fates are in-tertwined in unique and complex stories forming a cumulative body of knowledge, often fragmented across large online document collections. While our collective memory has explicitly documented these stories, the heterogeneity and distribution of the available sources creates islands of infor-mation that can only be implicitly connected by a limited, expert audience. This paper presen-ts a semantically consistent framework for the online presence of Cultural Heritage document collections, set upon a participatory centre sta-ge and supported by a shared knowledge model, the CIDOC CRM ontology. In this framework, Cultural Heritage document contributors are peer-to-peer network nodes that benefi t from: a schema-based network topology; a transparent, self-organised, self-optimised network infrastruc-ture; knowledge-rich document processing modu-

81

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

les which analyse and classify each contribution, capture the notion of time and the unfolding of events spanning a single or multiple documents, and establish meaning connectivity over the en-tire collection. Overall, this framework assists a scholarly audience with the exploration of online distributed Cultural Heritage document collec-tions, and offers an informed tap into the collecti-ve memory scattered therein. Cultural Heritage documents deal with objects/artifacts and the people that created, owned, used, or (re)discovered them. Their fates are intertwined in unique and complex stories forming a cumula-tive body of knowledge, often fragmented across online document collections. While our collective memory has explicitly documented these stories, the heterogeneity of the available sources creates

islands of information that can only be implicitly connected by a limited, expert audience. This paper presents a semantically consistent fra-mework for the online presence of Cultural Herita-ge document collections, set upon a participatory centre stage and supported by a shared knowle-dge model. In this framework, Cultural Heritage document contributors benefi t from knowledge-rich document processing modules which analyse and classify each contribution, capture the notion of time and the unfolding of events spanning a sin-gle or multiple documents, and establish meaning connectivity over the entire collection. Overall, this framework assists a scholarly audience with the exploration of online Cultural Heritage docu-ment collections, and offers an informed tap into the collective memory scattered therein.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

82

TEZAURUSI POVIJESNIH RAZDOBLJA - PRIJEDLOG ZA STANDARDIZACIJU

MARTIN DOERR, ATHINA KRITSOTAKI, STEPHEN STEADHeraklion, Kreta, Grčka & Rethymnon, Kreta, Grčka & London, Ujedinjeno Kraljevstvo

UVOD

Kompleksni i višedimenzionalni pojam kulturnoga (povijesnoga ili arheološkoga) razdoblja otežava defi niciju i formalnu analizu razdoblja i, općenito, relativnu kronološku dokumentaciju. CIDOC-ova arheološka radna grupa predložila je specifi kacijsku shemu da bi se defi nira-la razdoblja te njihovi odnosi i da bi se omogućila razmjena kulturnih informa-cija o njima. Standardi za tematske tezau-ruse, kao što je ISO2788, nisu dovoljni za zadovoljavajući opis relevantnih pro-storno-vremenskih i kulturnih odnosa. ISO2788 smjernica je za razvijanje te-zaurusa korištenjem općih načela koja se primjenjuju na bilo koje polje (ISO2788-2986, ISO5964-1985).Ovaj rad predstavlja razvoj metodolo-gije stvaranja višejezičnih tezaurusa za nazive razdoblja utemeljen na CIDOC-ovim specifi kacijama, arheološkoj teoriji i rezultatima računalne znanosti te na organizaciji znanja. Posredni izvještaj predstavljen je na CAA20004 (Koje je ovo razdoblje? Metodologija stvaranja tezaurusa povijesnih razdoblja) tek se

treba objaviti. Primjena te metodolo-gije formalni je model (u formatu XML DTD), koji se testirao primjerom tezau-rusa povijesnih razdoblja iz vremena antičke Grčke.Struktura takvih tezaurusa pridonosi rje-šavanju osnovnih problema: kako odredi-ti kulturna razdoblja i njihove međusobne odnose (čak i ako točno vrijeme, mjesto i druga obilježja nisu potvrđena ili su čak nepoznata), i primijenjenom problemu komunikacije koji se pojavljuje zbog neslaganja među znanstvenicima u vezi s defi niranjem razdoblja (i, općenito, o relativnoj kronologiji) i pripadajućoj ter minologiji te njezinoj upotrebi u knji-ževnosti. Cilj predstavljene metodologije nije pro-pisivanje ispravnoga znanstvenog miš-ljenja, već želja da se napravi pregled i kombinacija utemeljenih, alternativnih mišljenja korištenjem metodičnoga iscr-pnog pristupa. Znanstvenici bi trebali imati pristup mišljenjima i defi nicija-ma kojima se koriste druge znanstvene zajednice tako da mogu efektivno pro-vesti komparativne studije književnosti i arheoloških dokaza da bi došli do valja-nih zaključaka. Na temelju toga, razvijen je formalni mo del i predložen za standardni for-mat, u kontinuitetu s CIDOC CRM-om (ISO/CD21127), preuzevši pothvat arheološke radne grupe CIDOC-a (radna grupa Međunarodnog odbora za doku-mentaciju Međunarodnog vijeća muzeja – CIDOC). Polazište tog modela jest stajalište da su tezaurusi zbirke pojmova s opće prihvaćenom semantikom, a ne s individualnim defi nicijama ili prikazom koncepta (Doerr i Kalomoirakis, 2000.). Dobro dizajnirani tezaurusi kulturnih razdoblja trebali bi pomoći:

83

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

• odrediti kulturna razdoblja i faze te meljem različitih obilježja arheo-loš kog konteksta (a ne temeljem vremena i mjesta), koja se koriste u pojedinoj znanstvenoj zajednici da bi se identifi ciralo njezino jedinstvo

• organizirati relevantne arheološke in for macije o razdobljima u dosljed-nom i razumljivom obliku u kompju-toriziranoj okolini,

• konzistentno klasifi cirati muzejske predmete s obzirom na kronologiju, osobito između različitih zemljopis-nih područja,

• identifi cirati nalaze i utvrditi krono-logiju u arheološkim istraživanjima i iskopavanjima,

• omogućiti bolju komunikaciju i raz-mje nu znanja o razdobljima među arheolozima, i to putem standardne reprezentacijske strukture.

PRIJAŠNJI RAD

Različite kognitivne grane i znanosti suo-čile su se s problemom predstavljanja kulturnih razdoblja, proučavajući i pro-blem i zaključke povezane s vremenskim pitanjima.Danas se računalna znanost koncentrira na promišljanje kategorija vremena u kontroliranim industrijskim sredinama upotrebom diskretnih događaja i vre-menskih intervala, zanemarujući prostor-no-vremenske ovisnosti (npr. Theodouli-dis i Loucopoulos 1991.; Ligozat i Vila, 1998.; Cowley i Plexousakis, 2000.). Na primjer, Allenova je logika samo vre-menska, ne prostorno-vremenska. (To je, zapravo, uključeno i u CRM.) Allen (Allen, 1983.) traži tehnike (opisivanjem odnosa među vremenskim intervalima) dostupne za prikaz vremenskog znanja

u općim aplikacijama kakvo je potrebno umjetnoj inteligenciji. Prostorna promišljanja (putem teorija utemeljenih na regijama koje oponašaju teorije izgrađene na intervalima) na-lazimo u radovima čiji su autori Cohn, Bennet, Gooday i Gotts, 1997. Uz to se provode mnoga istraživanja o prostor-no-vremenskim bazama podataka (npr. Koubarakis, Sellis i ostali, 2003.) za pro učavanje evolucije ekoloških, eko-nomskih i drugih pojava na Zemlji. Gla-vni dio zaključaka u računalnoj znanosti ograničen je na operacije izračunavanja s vremenskim informacijama, izrazito pro-stornim ili prostorno-vremenskim, više nego sa semantičkim ili kontekstualnim svojstvima.Nasuprot tome, arheološka teorija nije po nudila nikakvu kompletnu teoriju. Su stavi za kronološko zaključivanje u arheologiji se tipično koncentriraju na statističke pristupe datiranju arheoloških slojeva. Ti pristupi obično promatraju pro učavane događaje kao jednostavne, dobro defi nirane i povezane s određenim točkama u vremenu. Perseus Digital Li-brary (Smith, 2002.) koristi se prostor-no-vremenskim kartama i indeksima da bi tražio građu o događajima.Arheološko gledanje na kulturna razdo-blja temelji se na semantici kulture. Kronološki sustavi zasnovani na tak-vim razdobljima kontroverzni su zbog kom pliciranosti odnosa između kontek-stualnih događaja i prostorno-vremens-kih vrijednosti. Unatoč tomu, imaju ključ nu ulogu u arheološkim rasprava-ma. Da bi indeksirali bazu podataka, autori nekoliko projekata pokušali su de fi nirati standard sustava razdoblja, objaš njavajući prostorno-vremensko ili stilističko uključivanje kao odnos uži/

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

84

širi pojam, utemeljen na ISO2788 (npr. The J. Paul Getty Trust College Art As-sociation 2000, AAT 2000). Taj pristup nije dovoljno izražajan da bi sadržavao stvarnu kompleksnost, što rezultira raz likama između kronoloških susta-va koje je moguće opravdati razlikama u inicijalnoj defi niciji i objašnjenjima pro matranja koja su slijedila. Britan-ski standard MIDAS (MIDAS, 1999.) i ArchTerra projekt (van Leusen, 2000.) defi niraju maksimalni/minimalni da-tum zajedno sa širim/užim odnosima za razdoblja. Mnogi sustavi na točke u vre-menu gledaju kao na mogućnost prepoz-navanja događaja i vremenskih završnih točaka razdoblja, miješajući defi niciju sa zaključkom, a identitet s nespecifi čnim obilježjima (zapravo, apsolutno preciz-nu točku u vremenu u kojoj se zbio neki događaj nije moguće promatrati). Područje posljednjeg rada je CIDOC CRM (Doerr, 2003.; Crofts, Doerr, Gill, Stead i Stiff, 2004.), koji razvija opću ontologiju (Guarino, 1998.) o kulturnoj dokumentaciji. CRM oblikuje razdo-blja kao generalizacije događaja koji se zbivaju u prostoru i vremenu. Koristi se vremenskim i prostornim odnosima čak i onda kad su apsolutno vrijeme i mje-sto nepoznati. Pojam povijesti temelji se na bezvremenosti predmeta koji se očituju u događajima. To je prva široko prihvaćena ontologija koja defi nira po-vijesna i arheološka razdoblja i osnovne odnose događaja i stvari. Ona je rezultat višegodišnjega interdisciplinarnog rada i analize dokumentacijske prakse u arheo-logiji i muzejima. Kako joj je glavna ulo-ga omogućivanje razmjene i integracije između izvora i kulturne baštine, ne ula-zi u detalje potrebne za stvaranje i uprav-ljanje tezaurusom razdoblja. Ta ontolo-

gija ne predlaže standardni format niti analizira proces defi niranja razdoblja.Čini se da ovaj rad prvi donosi speci-fi kaciju strukture dokumenta za tezauru-se razdoblja, koja nadilazi opće modele za tezauruse i temelji se na znanstve-noj interpretaciji arheološke teorije i na računalnoj znanosti.

METODOLOGIJA - RAZVOJ SHEME ZA TEZAURUSE RAZDOBLJA

U ovom smo radu razvili metodologiju koja odražava osnovne funkcije/stadije životnog ciklusa tezaurusa. Za identi-fi kaciju koncepta koriste se deskriptori. Podaci koji se odnose na terminologiju i koncept defi nicije podržavaju funkcije klasičnih tezaurusa (Soergel, 1996.; Doerr i Fundulaki, 1998.). To su:

• upute korisniku da pronađe koncept u tezaurusu,

• objašnjenje njegova značenja, • jedinstveni identifi katori koji služe za

efektivnu identifi kaciju, indeksiranje i klasifi kacijsku (arheološkog) mate-rijala,

• očuvanje i ažuriranje podataka proce-som prijedloga/prijava novih izraza ili modifi kacijom postojećih. Taj je proces strukturiran u drugoj shemi (sl. 1.). Na nj se gleda kao na nužan proces jer pridonosi kompletnosti i krajnjem izdanju (provjerom verzije) tezaurusa razdoblja (Doerr i Fundu-laki, 1998.),

• okvir ontologije za standardizaci-ju elemenata (Doerr i Fundulaki, 1998.). Ontološka analiza cilja na po državanje odnosno promišljanje odnosa među razdobljima te među raz dobljima i pronalascima.

85

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

U ovom se radu, zapravo, kombiniraju ontološki i terminološki aspekti. Defi -niran je kao ontologija koju podržava shema što se koristi u stvaranju i upra-vljanju tezaurusima razdoblja. Ta she-ma obuhvaća obilježja čestih iskustava upravljanja tezaurusom (Soergel, 1996.; Foskett, 1997.; Doerr i Fundulaki, 1998.) sa strukturama specifi čnim defi nicijama razdoblja. Shema je izražena kao XML DTD (sl. 2. i 3.), pa je direktno mogu koristiti progra-mi za uređivanje XML-a, baze podataka XML, a može se lako konvertirati u dru-ge modele podataka ili sheme s drugom Slika 1. Shema prijave vremenskog razdoblja

Slika 2. Dio sheme: terminologija i defi nicija

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

86

kodnom stranicom. Shema opisuje jedno razdoblje kao koncept jedinstvenog do-kumenta (u nastavku: dokument defi ni-cije razdoblja) koji se može povezati na druge dokumente s defi nicijama razdo-blja i pomoćnim konceptima kao što su bibliografski unosi ili unosi u geografske leksikone. Tezaurus raz doblja gradi se iz skupa dosljedno povezanih defi nicija razdoblja.Shema se sastoji od više jezične ter mi-nologi je dotičnog razdoblja, de fi nicije razdoblja u užem smislu, njezina ana -li tič koga prostorno-vre menskog raspo-na i pro storno-vremenskih od nosa, ka-rak terističnih atributa i kulturoloških utje caja, metapodataka o prvotnom kon ceptu raz doblja i dokumentu koji ga defi nira (dokument s defi nicijom).Sljedeći dio teksta opravdava predloženu metodologiju i izbor glavnih elemenata.

Terminologija

Arheolozi stvaraju terminologiju o razdo-bljima da bi klasifi cirali pronalaske prema shemi relativne kronologije (razdoblja) i da bi povezali pojavnosti naselja i kul-tura. Korištenje određene terminologije uključuje nekoliko ideja koje se mogu razlikovati od istraživača do istraživača, tako da postoji sklonost različitom defi -niranju kulturnih razdoblja (katkad čak i iste kulture) i korištenju terminologije za njih (npr. pitanja o defi niciji ili čak po-stojanju trećega ranog minojskog razdo-blja u prošlosti su izazivala neslaganja među arheolozima (v. Zωης, 1967.; Wa rren, 1984.). Nazivi razdoblja mogu predstavljati iste ili različite koncepte, ovisno o nazorima socijalne grupe. Tra-dicionalni se nazivi mogu očuvati, prila-goditi ili redefi nirati (Barber, 1987.) pod

utjecajem starije literature. Čak i ako po-stoji utemeljena terminologija o razdo-blju, kadšto djeluje protiv objašnjavanja ili razumijevanja (v. Dickinsonove ko-mentare o Evansovu trojnom sustavu u Dickinson, 1994.). Načela nomenklatu-re vode dvosmislenosti jer naziv može označavati nekoliko koncepata. Sličan je problem poznat u defi niciji bioloških vrsta i čini se da je čest u taksonomijama koje se nadovezuju na evoluciju znano-sti.Stoga koncept razdoblja identifi ciramo izrazom i referencom na prvu poznatu publikaciju koja ga je defi nirala, čemu je pridonijelo dobro iskustvo iz biologije (Berendsohn, 1995.). Predlažemo krei-ranje jedinstvenih termina kao u biolo-giji (npr. “Fringilla coelebs Linnaeus, 1758”). Ako su detalji originalne defi ni-cije doživjeli promjene, pozivat ćemo se na najnoviju interpretaciju. Taj je primjer različit od pravog redefi niranja, koje bi zapravo dalo nov koncept. Pri razilaženju interpretacija također predlažemo stva-ranje dvaju različitih dokumenata defi ni-cije. Bilo koji broj sinonima u bilo kojem jeziku također se može dodati. Sinonimi ne trebaju biti jedinstveni. Oni navo-de korisnika na koncept i poželjni ter-min. URI (universal resource identifi er - univerzalni identifi kator izvora) može poslužiti kao jezično neutralan, strojno obradiv identifi kator (v. sl. 2).

Defi nicija

Definicija je najvažnija informacijska ka te gorija. Njome se definira svako vi đe nje razdoblja na specijalizirani na čin. Primjerice, kulturno razdob lje je više di menzionalni koncept o za -mršenim međuodnosima kulturnih do-

87

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

gađaja. CIDOC CRM osnovno poimanje razdoblja defi nira ovako: “Ova klasa obuhvaća skupove razumljivih po java ili kulturnih manifestacija povezanih u prostoru i vremenu. Socijalna ili fi zička razumljivost tih događaja identifi cira E4 razdoblje, a ne prostorno-vremenske gra-nice koje povezujemo s njim. Te su gra-nice samo aproksimacija stvarnih proce-sa rasta, šire nja i povlačenja. Različita razdoblja mogu koegzistirati i preklapati se u vremenu i prostoru, kao kad noma-dska kultura postoji na istom prostoru kao i sjedilačka...” (Crofts, Doerr, Gill, Stead i Stiff, 2004.). Ta je defi nicija ute-meljena na ideji koherentnosti kriterij jedinstva u smislu u kojemu ga koriste Guarino i Welty, 2002., što se odnosi na fenomene kao što su ljudi koji žive određenim životnim stilom, političke odluke, ekonomija itd. CRM-ova defi -nicija zapravo izlazi i izvan kulturnih razdoblja u užem smislu, ali ćemo tu de-fi niciju ovdje prilagoditi i ograničiti je na “kulturna” razdoblja. Kako se kultura s vremenom razvija, odre đenim se obilježjima povećava ili smanjuje njezina frekvencija i intenzi-tet. To otežava defi niranje razdoblja s obzirom na prostor i vrijeme, ali ih ne čini manje stvarnima ili objektivnima. Suprotno tome, prostorno-vremenske gra nice nemaju smisla izvan određenog stupnja preciznosti. Nadalje, kultura se razvija u mnogim smjerovima istodobno. Stupnjevi sinkronizacije među različitim vrstama pojava kao što su stil ili politički sustav mogu se značajno razlikovati. To je pridonijelo pojavi mnogih gledišta koja se bitno razlikuju po objektivno-sti i prostorno-vremenskim granicama. Napokon, arheološko je promatranje ogra ničeno na neke produkte i tragove

tih pojava. Jean-Claude Gardin (Gardin, 1990.) analizira taj proces u općim poj-movima. Mi pokušavamo pokazati jasnu razliku između Gardinovoga “M0” i nje-gova proizlazećeg skupa “Mi”.Pokušat ćemo iznijeti razliku između fe-nomena koji su ostavili vidljive tragove i smatraju se objektivnim indikatorima koherentnosti određenog razdoblja (kri-terij identiteta), i drugih karakterističnih fenomena, određenih ili ne, koji su pro-izvod interpretacije ili su indirektno po-vezani s koherentnošću razdoblja kao cjeline. Na primjer, dinastija Ming je defi nirana političkim sustavom. Svaka izmjena znanja o datumima vladavi-ne careva dinastije Ming promijenit će utvrđene vremenske granice te dinastije. Nasuprot tome, porculan Ming dobar je orijentir za datiranje pronađenih pred-meta te dinastije. Međutim, promjena u nama poznatim datumima nastanka određenog stila porculana Ming neće afektirati vremenske granice Minga, ali će okarakterizirati taj stil ne više kao glavni za Ming itd. U tom slučaju politički bi sustav bio kriterij identiteta, a proizvodnja porculana samo određeni, karakterističan fenomen tog razdoblja.Kriteriji identiteta su tipovi prijavljenih fenomena ili njihovih vidljivih tragova - ono što određuje jedinstvo i identitet kul-turnog kontinuiteta razdoblja. Razlikuje-mo jednu instancu razdoblja od druge defi nirajući jedinstvenu “karakteristiku”. Po toj se karakteristici prepoznaje bilo koji događaj, dio ili faza razdoblja koji pripadaju istom (postojećem) razdoblja.Arheolozi obično vrlo lako defi niraju i odjeljuju razdoblja prema stratigrafi ji i keramičkim dokazima, pogotovo kad postoje jasne stratigrafske sekvence. Čini se da osobito egejski arheolozi vide

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

88

protok vremena u keramičkoj tipologiji (McNeal, 1975.). Stil/roba i njihov razvoj mogu odrediti neko razdoblje ili fazu. Stil se može iskoristiti za određivanje razlike prostorno-vremenskih kulturnih grupa (kultura uključuje stil; Hodder, 1987.), i to prema specifi čnim karakteri-stikama; određenim oblicima i ukrasima, stil predstavlja društvo koje ga je stvo-rilo (Renfrew i Bahn, 2001.). U takvim slučajevima smatramo da razdoblje defi -nira stil. Dakle, pojava određenih stilova čvrsti je kriterij za povezivanje s prostor-no-vremenskim granicama, a ne pretpo-stavljeni politički sustav ili bilo koji dru-gi fenomen koji bi istraživač povezao s proučavanjem nekog stila. Još uvijek istražujemo karakteristične tipove kriterija za defi niranje kulturnih razdoblja. U smislu u kojem ga koriste Guarino i Welty (2002.), pojam stilsko razdoblje smatramo “krutom” karakte-ristikom povezanom s kompletnim po-stojanjem bilo koje od njegovih instanci. Kao takav, on “nosi odlike identiteta”, kakvo je “posjedovanje istog stila kroz cijelo trajanje i na cijelom prostoru raspro-stranjenosti”. Taj nam pristup omogućuje da raspravu učinimo objektivnom ako su mišljenja o razdoblju različita zbog različitih defi nicija ili različite količine znanja odnosno razumijevanja. Primjer različitih defi nicija (utemeljenih na “različitim kriterijima defi niranja”) i, konačno, različitih tipova razdoblja, jest srednjeminojsko razdoblje Ib (MMIb) i razdoblje stare palače. Iako imaju goto-vo identičan vremenski raspon i govore o istoj kulturnoj fazi (minojska kultura na Kreti), tumače se na dva načina: MMIb je A. Evans (Evans, 1921.) defi nirao kao stilističko razdoblje zbog specifi čnog MMIb stila tijekom te faze (polikroma-

tska lončarija i dr.), a razdoblje stare palače defi nirao je N. Platon (Πλατων, 1978.) kao socio-političko razdoblje od re đeno razvojem sustava palača (na-stajanje palača - uništavanje palača). Pri tom se koriste različiti “kriteriji de-fi niranja” da bi uveli drugačije instance razdoblja (klasifi ciranje po različitim ti-povima). Najvažnije je da se objektivno opisivanje njihovih različitih mišljenja/defi nicija neće promijeniti čak i ako se apsolutna kronologija jednoga ili drugog s vremenom promijeni. Do sada smo identifi cirali ove klasi-fi kacije kriterija identiteta: stil, socio-politički sustav, tehnološke mogućnosti, slojeve i kulturni utjecaj. Taj će se popis u bližoj budućnosti proširiti i doraditi.

Događaji i razdoblja

Neki su događaji usko povezani s defi -nicijom razdoblja. Označavamo ih kao početni događaj ili završni događaj. Često se smatra da je određeni događaj odgovoran za buduću kulturnu fazu (kako tvrdi Biers, 1992.). Pitanje je: može li je-dan povijesni, religijski, vojni, politički ili fi zički događaj imati takav odlučujući učinak na neko razdoblje? Je li, na pri-mjer, potres ili vulkanska erupcija (kao ona na Santoriniju) označila određeno razdoblje? Mi mislimo da događaj može biti jedan od katalizatora društvene pro-mjene i tako biti donekle sinkroniziran s krajem razdoblja. Samo malobrojni pri mjeri potpunog istrjebljenja stvarno uništavaju razdoblje u tom apsolutnom smislu. Općenito, međutim, ne smatra-mo da su takvi događaji uzrok svojstava razdoblja, i da je promjena razdoblja mo-gla nastupati i bez takvog događaja. Sto-ga takvi događaji služe kao kronološke

89

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

oznake, “sastanci” (Doerr, Plexousakis, Kopaka i Bekiari, 2004.) predmeta, ob-jekata i ljudi koji su bili postojali u dr-žavama/događajima, a ne kao dio de-fi nicije. Takvi se događaji ne smatraju tipovima kreacije razdoblja u smislu kul-turnih fenomena.

Prostorno-vremenski doseg i odnosi

Prihvatimo li postavku da je “supstancija” razdoblja “načinjena” od kulturnih feno-

mena, sasvim je logično da ti fenomeni pokrivaju nepravilno područje u prosto-ru i vremenu. Razdoblje se može sporo širiti iz centra regije i još uvijek cvjetati u udaljenim područjima kada već nesta-ne u centru. U drugim se slučajevima može “povući” u svoje korijene ili se čak prostorno odvojiti. Točne su granice razdoblja prirodno nejasne, osim možda za slučajeve modernih političkih sustava s preciznim geopolitičkim granicama u

Slika 3. Dio sheme: prostorno-vremenski opseg

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

90

bilo kojem vremenu, te otoka. Čak i tada točne granice mogu biti previše kompli-cirane za alat općeg tezaurusa. Stoga, predviđamo dvije vrste aproksimacije (sl. 3.) apsolutnih granica. Prva aproksimacija (“maksimalni prostor i vrijeme”) služi kao približni orijentir i sužava pretraživanje baze podataka: sva mjesta u kojima je neko razdoblje u bilo koje vrijeme bilo u cvatu aproksimirana su vanjskom (većom) prostornom gra-nicom. To bi mogao biti identifi kator u smislu geopolitičke ili geološke jedini-ce, ili u smislu geografskog poligona, ili oboje. Početna i završna faza razdoblja kada je bilo na vrhuncu, aproksimira-na je vanjskom vremenskom granicom izraženom s dva vremenska intervala i označena datumima početka i kraja. Pritom zadnji datum početka može biti nakon prvog datuma kraja. Druga aproksimacija (“analiza prosto-ra i vremena”) služi više kao analitički

opis, pogotovo onda kad se datumi bit-no razlikuju od mjesta do mjesta (sl. 4.). Za taj primjer predviđamo raspad cijelog područja na pojedina potpodručja (sl. 5.), koja mogu biti povezana s individualnim rasponom podatka, na isti način kao i za cjelokupnu aproksimaciju. Općenito, ne moraju sva pojedina mjesta u koji-ma je kultura cvjetala biti poznata. Naše je znanje nepotpuno ili se s vremenom mijenja. Stoga ana liza prostora i vreme-na obično je nepotpuni popis pojedinih centara kulture. Područja uključena u “mak simalni prostor i vrijeme”, ali ne i u “analizu prostora i vreme na”, daju naslutiti da postoje područja za koja su takve pouzdane ozna ke nepoznate. Ta shema dopušta prikaz karakteristične prakse u kro no loš kim tablicama kao na slici 4. Ta tablica pokazuje analizu ranog cikladskog razdoblja u kojemu su skri-vena geografska područja (otoci) - kul-turne grupe različitih raspona datuma za

Slika 4. Primjer prostorno-vremenske analize (iz Renfrew, 1972.; Κορρες, 1985.)

91

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

pojedine od njih, i koje su još uvijek dio općega kronološkog okvira ranoga cikla-dskog razdoblja. Namjera nam nije natjecanje sa susta-vom GIS ili prostorno-vremenskim ba zama podataka, već želimo pomoći razumnom povratu i preciznosti u susta-vu za upravljanje zbirkom ili digitalnom knjižnicom. Apsolutne granice dopuštaju izračunavanje mnogih prostorno-vremen-skih odnosa kao što su vremenska sukce-sija ili prostorna odvojenost. Kada se te granice promijene, odnosi se mogu pono-vno izračunati. Stoga ne preporučujemo dokumentiranje takvih dedukcija iz ap-solutnih mjesta i vremena u tezauruse. Arheološki dokazi ipak dopuštaju di-rektno dodavanje bogatih, relativnih, prostorno-vremenskih odnosa. U ovom slučaju predviđamo njihovo dokumen-tiranje, pružajući standardni skup čistih prostornih i vremenskih (Allen, 1993.) te originalnih prostorno-vremenskih od-nosa uzetih iz CIDOC CRM-a. Oni se

nalaze u od ređenim od nosima suk cesije i zadržavanja koje su rezultat intelektualnog ras pada većeg razdo-blja u podrazdoblja kao dio njihove defi -nicije.

Karakteristični atributi

Suprotno defi nira ju-ćem kriteriju, opća obi lježja razdoblja mo-gu biti dokumentirana kao dio njihova opisa. Ta obilježja nisu dio defi nicije razdob lja

jer ne mogu promijeniti ili utvrditi posto-janje i identitet razdoblja. Postoje tipovi obilježja, kao što su tehnološke aktivnosti, socio-političke strukture, ekonomija i trgo-vina, povijest ratnih aktivnosti (i re zul tati), uzroci naseljavanja i sustav vjerovanja, koji su općenito raz ličiti aspekti materijal-ne kulture. Oni ne defi niraju razdoblje, već ga samo opisuju i objašnjavaju. To su kulturne aktivnosti koje se razvijaju i variraju tijekom vremena - kulturne faze, izvodi prijašnjih ponašanja ljudi, koji opi-suju razvoj kulture i života. Neka od tih obilježja mogu biti različita od onih iz drugih razdoblja i pomoći u identifi ciranju nalaza, npr. porculan Ming ili “indeksni fosili” u geologiji. Na shemi su takva obilježja zasebno označena.

PRIMJER

Napravljen je primjer heladskog razdob-lja da bi potvrdio prikladnu strukturu specifi čne sheme. Dio tog primjera može se pronaći na:

Slika 5. Analiza razdoblja kao fenomena u tri (zapravo četiri) dimenzije (prostor-vrijeme)

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

92

http://cidoc.ics.forth.gr/docs/period/xsl_output.html.Uzet ćemo u obzir samo defi niciju ka-snoga cikladskog razdoblja I.: prema tumačenju R. L. N. Barber (Barber, 1987.), LCI razdoblje defi nirano je kom-binacijom kulturnih fenomena (koji su kriterij identiteta, a autor proučava koliko su “konačni”), poput korištenja tehnologije (pritom mislimo na arhitek-tonske promjene na nalazištu Akroteri na Theri, Ayia Irini na Kei i Filakopi na Me-losu) i jake kulturne utjecaje (specifi čno, često pojavljivanje minojskih predmeta na Cikladima). Prema Barberu, dramatični događaj erup-cije vulkana Santorini smatra se “završnim događajem” (tipa prirodne katastrofe), tj. erupcija je zaključila specifi čno razdoblje služi kao kronološka oznaka raz doblja LCI (i možda drugih razdoblja, u či jem slučaju postoji odnos sinkronizma me đu razdobljima). To nikako ne znači da je erupcija odmah prekinula kulturu, niti da mi imamo bilo kakvo osobno mišljenje. Ra dije prikazujemo kro nološki odnos učinka događaja što ih Barber postavio. Datumi apsolutne kronologije razdoblja LCI temelje se na različitim dokazima, a ne na sumnjama o datumu erupcije (pre-ma analizi polarnih kapa ili godovima u deblima stabala). To pokazuje da sred-stvo prepoznaje oboje, široko prihvaćenu apsolutnu kronologiju i određene događaje koji bi mogli pomoći u doradi kronologije ili tumačenju u budućnosti, tj. ako novi datumi erupcije (Manning, 1999.) budu potvrđeni, tumačenje da je erupcija bila kraj LCI razdoblja pokazati će se pogrešnim (postoji i mišljenje da se erupcija dogodila na početku razdoblja) ili će se pogrešnom pokazati apsolutna

kronologija. U drugom slučaju razdoblja za koja je LCI iz “neovisnih dokaza” utvrđena sinkronost s razdobljem, kao što je opisano u 3.3., moraju promijeniti apsolutnu kronologiju itd. Mora nam biti jasno da tezaurus nikad ne može odraziti apsolutnu istinu nego samo povijesni stadij znanja.

ZAKLJUČCI

Ovim radom smo razvili formalnu meto-dologiju bilježenja defi nicije razdoblja i opisa utemeljenih na CIDOC-ovim spe-cifi kacijama, arheološkom zaključivanju i računalnoj znanosti. Pojmovi i odnosi strukturirani su u shemi u formatu XML DTD, koji je već potvrđen na primjeru stvaranja tezaurusa heladskih (prapo-vijesnih) razdoblja. Shema daje prve specifi kacije razum-ljive strukture dokumenta za tezauruse razdoblja, što nadilazi opće modele za tezauruse (ISO2788) i duboko analizira konceptualizaciju razdoblja. Ta je shema primjena CIDOC CRM-a i CIDOC je predlaže kao mogući standard za razdo-blja. Ona može poslužiti kao vodič za dobru vježbu modeliranja razdoblja jer proizlazi iz rasprava među radnim gru-pama, iz prijedloga za poboljšanjem i iz testova koji će dokazati njezinu funkcio-nalnost i vrijednost.Naposljetku, predložena shema i primjer tezaurusa razdoblja dostupni su i objav-ljeni na CIDOC CRM-ovoj web stranici.

LITERATURA

AAT 2000. Art _ Architecture Thesaurus- User’s Guide to the AAT Data Release, Version 4.0, The J. Paul Getty Trust, 2000. (www.getty.edu/resear-ch/conducting-research/vocabularies/aat/*)Allen, J. (1983), Maintaining knowledge about temporal intervals. Communications of the ACM 26: 832-843.

93

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Barber, R. L. N. (1987), The Cyclades in the Bron-ze age. London.Berendsohn, W. (1995), The concept of “potential taxa” in databases. Taxon 44: 207-212.Biers, W. R. (1992), Art, artifacts and chronolo-gy in classical archaeology. London; New York: Routledge.CIDOC. The International Committee for Docu-mentation of the International Council of Museu-ms (ICOM - CIDOC), http://www.cidoc.icom.orgCohn, A., Bennett, B., Gooday and J., Gotts, N. (1997), Qualitative Spatial Representation and Reasoning with the Region Connection Calculus.Geoinformatica 1(3): 1-44.Cowley, W. and Plexousakis, D. (2000), Temporal Integrity Constraints with Indeterminacy. Procee-dings of 26th VLDB Conference: 441-450.Crofts, N., Doerr, M., Gill, T., Stead, S. and Stiff, M. (2004), Defi nition of the CIDOC Concep-tual Reference Model, April 2004 (version 4.0), http://cidoc.ics.forth.gr/docs/cidoc_crm_version_4.0.pdfCRM. The CIDOC Conceptual Reference Model (ISO/CD 21127), http://cidoc.ics.forth.gr/Dickinson, O. (1994), The Aegean Bronze Age. Cambridge University Press.Doerr, M. and Fundulaki, I. (1998), SIS - TMS: A Thesaurus Management System for Distributed Digital Collections. Proc. of the 2nd European Conference, ECDL’98: 215-234.Doerr, M. and Kalomoirakis, D., (2001), A Meta-structure for Thesauri in Archaeology. In Stančič, Z. and Veljanovski, T. (eds.), Computer Archaeo-logy for Understanding the Past CAA2000, Pro-ceedings of the 28th Conference, Ljubljana, April 2000, Oxford, ArchaeoPress (BAR International Series 931).Doerr, M. (2003), The CIDOC CRM – An Onto-logical Approach to Semantic Interoperability of Metadata, AI Magazine, Volume 24, Number 3. Doerr, M., Plexousakis, D., Kopaka, K. and Bekiari, Chr. (2004), Supporting Chronological Reasoning in Archaeology, 32nd Conference on CAA, Prato, Italy.Evans, A. (1921), The Palace of Minos. Volume: I-IV. London.Foskett, D. J. (1997), Thesaurus. In Readings in Information Retrieval, eds. K. Sparck Jones and P. Willet, publisher Morgan Kaufmann.Gardin, J. Cl. (1990), The structure of archaeo-logical theories. Studies in Modern Archaeology

Vol. 3: Mathematics and Information Science in Archaeology: A Flexible Framework. Bonn :7-25.Guarino, N. (1998), Formal Ontology in Infor-mation Systems, in N. Guarino (ed.) Formal On-tology in Information Systems. Proceedings of FOIS’98, Trento, Italy, 6-8 June 1998. IOS Press, Amsterdam: 3-15.Guarino, N. and Welty, C. (2002), Identity and Subsumption. LADSEB CNR internal reportHodder, I. (1987), The contextual analysis of sym-bolic meaning In The archaeology of contextual meanings. Cambridge University Press.ISO 5964-1985 (1985), Documentation – Guide-lines for the establishment and development of multilingual thesauri, International Organization for Standardization, Ref. No ISO 5964-1985.ISO 2788-1986 (1986), Documentation – Guideli-nes for the establishment and development of mo-nolingual thesauri, International Organization for Standardization, Ref. No ISO 2788-1986.Κορρες, Γ. (1985), Κυκλαδικος Πολιτισµος (Νεολιθικη – Πρωτοκυκλαδικη εποχη). Αθηνα.Koubarakis, M., Sellis,T. et al. (2003) Spatio-Temporal Databases: The CHOROCHRONOS Approach, Springer, Berlin.Ligozat, G. and Vila, L. (1998), Ontology and Theory of Time.Manning, S. (1999), A test of time: the volcano of Thera and the chronology and history of the Aegean and east Mediterranean in the mid second millennium BC. Oxford.McNeal, R. A. (1975), Helladic Prehistory Throu-gh the Looking-Glass. Historia 24: 385-401.Midas: A Manual and Data Standard for Monu-ment Inventories. English Heritage. 1999.Πλατων, Ν. (1978), Προïστορικη Αρχαιολογια: Μινωικος Πολιτισµος. Πεθυµνο Renfrew, C. 1972. The Emergence of Civilisation. The Cycla-des and the Aegean in the Third Millenium B.C, London.Renfrew, C. and Bahn, P. (2001), Αρχαιολογια: Θεωριες, Μεθοδολογια και Πρακτικες εφαρ−µογες. Αθηνα.Smith, D. A. (2002), Detecting events with date and place information in unstructured text. In Pro-ceedings of the 2nd ACM+IEEE Joint Conference on Digital Libraries: 191-196, Portland.www.perseus.tufts.edu/Soergel, D. (1996), SemWeb: Proposal for an open, multifunctional, multilingual system for in-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

94

tegrated access to knowledge about concepts and terminology. Advances in Knowledge Organiza-tion 5:165-173.The J. Paul Getty Trust _ College Art Association (2000), Categories for the Description of works of Art - Styles/Periods/Groups/Movements. www.getty.edu/research/conducting_research/standardsTheodoulidis, C. and Loucopoulos, P. (1991), The Time Dimension in Conceptual Modelling. Infor-mation Systems 16(3): 273-300 van Leusen, Mar-tijn. 2000. A Multilingual Thesaurus Application for Internet Archaeology. INCO Copernicus 977054 (ArchTerra) Technical Note # 2 - , 25/2/2000.Warren, P. (1984), Problems of chronology in Crete and the Aegean in the Third and E a r l i e r Second Millennium B.C. AJA 84.Ζωης, Α. (1967), Υπαρχει ΠΜΙΙΙ εποχη; Πεπραγµενα Β´ Κρητολογικοú Συνεδριου 1:141.

INDEKS RAZDOBLJA

P8 srednje minojsko I.b

P9 Παλαιοανακτορικη

Srednje minojsko I.B (MM I.B)Autor: Sir Arthur EvansNaslov prve publikacije: The Palace of Minos, vo.I.-IV.Godina prve publikacije: 1921.Napomena: Prvi autor Karl Hoeck: Kreta I-III, Ein Versuch zur Aufhellung der Mythologie und Geschichte der Religion und Verfassung dieser Insel, von den Altesten Zeiten bis auf die Romer-Herrschaft (1823.-1829). A. Evans napravio je crtež sheme prema kojoj je minojska civilizacija podijeljena na razdoblja, u 1906. pod naslovom Essai de classifi cation des epoques de la civilisa-tion minoenne.

Oznaka razdoblja: P8 Terminologija nagrčkome

Puni naziv:Μεσοµινωικη Ι.Β

Kratki naziv:ΜΜΙΒ

Alternativni naziv:Μεσοµινωικη Ι.Β

περιοδος

Terminologija naengleskome

Puni naziv:Middle Minoan I.B

Kratki naziv:MM IB

Alternativno naziv:Middle Minoan I.B

period

Terminologija natalijanskome

Puni naziv:Medio Minoico I.B

Kratki naziv:Periodo Medio

Alternativni naziv: Minoico I.Bperiodo

PROCJENA PROSTORA I VREMENA

Maksimalni raspon

Mjesto:Nazivi: KritiIdentifi kator: 7012056 [TGN]Koordinate:Zapadna granica: 23 31 00 E stupnjaIstočna granica: 26 20 00 E stupnjaJužna granica: 34 48 00 N stupnjaSjeverna granica: 35 41 00 N stupnjaSustav prostornog referiranja: QTM

Vremenski raspon:Najraniji početak: 2000. g. pr. KristaNajkasniji početak: 1900. g. pr. KristaNajraniji kraj:Najkasniji kraj: 1700. g. pr. Krista

Prostorno-vremenski odnosi:

Prostorno-vremenski raspon:odvojen od: kasnoga heladskog razdobljaVremenski raspon:događa se tijekom: minojskog razdobljapočinje na kraju: srednjega minojskog I.A

95

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Komentar s obzirom na prostor i vrijeme

U Knososu su pronađena tri koulourasa (cilin-drična spremišta u zemlji) u zapadnom dvoru i jedan u sjeverozapadnom kutu ispod kazališnog područja. Datirani su u srednje minojsko razdoblje (MM I.B.).

Obilježja atributa

TehnologijaLončarija je karakterizirana prvom upotrebom ko tača. U tom se razdoblju pojavljuje kanelirana posuda. U tom razdoblju razvijaju se i složeniji višebojni ukrasi.Socijalno-politička strukturaGrade se prve palače u Knososu i Faistosu.Ekonomija i trgovinaTrgovinski se odnosi proširuju na središnjeegejske otoke.

Administracija

Urednik: Athina KritsotakiVrijeme kompilacije: 2004-06-05Administrativni autoritet:Ime autoriteta: Sustav heladskih razdoblja Kontakt: email:[email protected]

Opisni atributi

Ključne riječi: Barbotinska keramika. Polikro-mirana. OpisNovi stilovi u lončariji iz kojih potječe polikromija.Dio je: srednjega minojskog razdoblja I.Objašnjava ga: Evans 1921.

Imena mjesta:

Kriti [TGN, Greek]Crete [TGN, English]Kreta [TGN, German]Creta [TGN, Italian ]ΠαλαιοανακτορικηAutor: Νικολαος ΠλατωνVrijeme prve publikacije: 1958.

Napomena: Nikolaos Platon je na prapovijesnoj konferenciji u Hamburgu 1958. predložio novi kronološki sustavOznaka razdoblja: P9

Terminologija na grčkome

Puni naziv:ΠαλαιοανακτορικηAlternativni naziv:Παλαιοανακτορικηπεριοδος

Terminologija na engleskome

Puni naziv:Old PalaceUpotrebljava se za:ProtopalatialFirst PalaceAlternativni nazivi:Old Palace period

Terminologija na talijanskome

Puni naziv:ProtopalazialeAlternativni naziv:Periodoprotopalaziale

Terminologija na hrvatskome

Puni naziv:stara palačaUpotrebljava se za:Razdoblje prvih palačaprvu palačuAlternativni naziv:razdoblje stare palače

Opisni atributi

Defi nicija se temelji na: socio-političkom su-stavuKljučne riječi: društvo palačeOpis:doba palača (Knosos, Faistos, Malia i Zakros)-socijalno rangiranje - kraljevi i prinčeviInterpretacija je od: Πλατων 1966,1978.Završni događaj: prirodne katastrofeOpis: Na kraju razdoblja potresi su uništili palače.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

96

Procjena prostora i vremena

Maksimalni raspon

Mjesto:Imena: KritiIdentifi kator: 7012056 [TGN]Koordinate:zapadna granica: 23 31 00 E stupnjaistočna granica: 26 20 00 E stupnjajužna granica: 34 48 00 N stupnjasjeverna granica: 35 41 00 N stupnjasustav prostornog referiranja: QTMVremenski raspon:najraniji početak: 2000. pr. Kr.najkasniji početak: 1900. pr. Kr.najraniji kraj:najkasniji kraj: 1700. pr. Kr.

Prostorno-vremenski odnosi

Prostorno-vremenski:odvojen od: kasnoga heladskog razdobljaVremenski:događa se tijekom: minojskog razdoblja započinje krajem: Προανακτορικηzavršava početkom: Νεοανακτορικη

Obilježja atributa

TehnologijaNapredak u obradi metala i nove vrste alata.Kraj ručno izrađivane lončarije. Barbotinska roba još je popularnija, a počinje i upotreba polikro-matskog stila (Kamares). Obuhvaća i posude za pokapanja. Glineni sarkofazi i posude. Kostur-nice tholoi zamjenjuju grobovi - kontinuitet u korištenju grobnica tholos. Napredak u izradi pečata i nakita.Socijalno-politička strukturaSocijalno stupnjevanje. Društvo. Palača. Veliki javni radovi.NaseljaMMI elementi palače u Knososu - konstrukcija i analiza zida.VjerovanjeSvetišta na brdima. Počinju i pojedinačni pokopi.Ekonomija i trgovinaTrgovinski sporazumi s Egiptom, Ciprom i egejskim otocima.

Administracija

Urednik: Athina KritsotakiVrijeme kompilacije: 2004-06-04Administrativni autoritet:Ime autoriteta: Sustav heladskih razdoblja Kontakt: email:[email protected]

Imena mjesta:

Kriti [TGN, grčki]Crete [TGN, engleski]Kreta [TGN, njemački]Creta [TGN, talijanski]

LITERATURA:

Evans, A. (1921), The Palace of Minos. Volume: I-IV. London. Betancourt, P. (1985)Η ιστορια της µινωικης κεραµικης. Warren, P. & Hankey, V. (1989), Aegean Bronze Age Chronology. Bristol. Darcque, P. & Poursat, J.-Cl. & Touchais, G. (1996), Οι πολιτισµοι του Αιγαιου. Αθηνα. Branigan, K. (1970), The Foundation of Palatial Crete. London. Warren, P. (1984), Problems of chronology in Crete and the Aegean in the Third and Earlier Se-cond Milennium B. C. AJA 84.Σταµπολιδης, Ν. & Καρετσου, Α. (1998), Ανατολικη Μεσογειος−Κúπρος, ∆ωδεκανησα, Κρητη-16ος-6ος αιωνας π.Χ. Ηρακλειο. Astrom, P. (1987), High Middle or Low?Acts of intenational colloquium on absolute chronology. Studies in Mediterrannean archaeology and litera-ture volumes: III. Renfrew, C. (1972), The Emergence of Civiliza-tion.The Cyclades and the Aegean in the Third Millennium B. C. London. Hood, S. (1971), Crete in the Bronze Age Lon-don.Dickinson, O. (1994),The Aegean Bronze Age. Cambridge University Press. Πλατων, Ν. (1966), Crete Geneve. Πλατων, Ν. (1978), Προïστορικη Αρχαιολογια: Μινωικος Πολιτισµος. Ρεθυµνο. Αλεξιου, Στ. Μινωικος πολιτισµος. Ηρακλειο.Palmer 1969.

97

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Palmer, L. R. (1969), Minoici e micenei. L’antica civilta egea dopo la decifrazione della Lineare B.London.

THESAURI OF HISTORICAL PERIODS – A PROPOSAL FOR STANDARDISATION

In this paper we present the development of a methodology for creating multilingual thesauri of

period names based on CIDOC CRM, archeologi-cal theory and results from Computer Science and Knowledge Representation.Periods are defi ned by identity criteria (coming from the archaeological evidence) rather than by time and place. A formal model in the form of XML DTD has been developed as a proposal of standardization for period thesauri.An example thesaurus of Helladic periods is used as a proof of concept.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

98

OKVIR RADA VIRTUALNIH IZLOŽBI: PRIMJENA XML PROCESIRANJA PODATAKA ZA OBJAVLJIVANJE MUZEJSKOG SADRŽAJA NA WEBU

ALI S. ELBEKAI, NICK ROSSITER, VASSIL T. VASSILEVUjedinjeno Kraljevstvo

UVOD

Dok web sve više postaje službeni svjet-ski medij, mnogi muzeji, arhivi, knjižnice i centri za kulturnu baštinu diljem svije-ta ulažu napore i sredstva u dokumenti-ranje zbirki i objavljivanje materijala pu-tem weba, osiguravajući pristup svojim informacijama na Internetu. Općenito, mu zeji primjenjuju mnogo različitih na-čina za predstavljanje svojih zbirki na web stranicama. Dodatno, neki muzeji nude sofi sticirane tražilice tako da ko-risnik može naći informacije vezane za traženi predmet poput teme, datuma i mjesta. Drugi pak klasifi ciraju materijal u grupe kako bi zadovoljili potrebe ko-risnika. Jasno je da s tako sofi sticiranim novim tehnologijama potreba za standar-dima za upravljanje tim informacijama o sadržaju zbirki postaje sve veća i hitnija. Stoga je posljednjih godina realizira-no nekoliko projekata kako bi se razvio jedinstveni standard za organiziranje

po dataka i informacija u takvim insti-tucijama i za upravljanje njima. Mnogi muzeji usto zajedno rade na razvijanju standarda i tehnika te olakšavanju i pro-širuju dostupnost svojih resursa. Na os novu toga, (ICOM-CIDOC-ove) i CIDOC-ove radne grupe za standardi-zaciju dokumentiranja (DSWG) počele su izgradnju općeg modela podataka za muzeje. CIDOC se posebno fokusirao na razmjenu informacija. Njihovi su na-pori 1999. rezultirali prvim potpunim paketom – CIDOC-ovim konceptualno-referentnim modelom (CRM). Takvo je postignuće rezultat intenzivnoga, napor-nog rada mnogih stručnjaka na području IT-a i muzejskih informacija. Brojni su specijalisti sudjelovali u tom projektu tako da bi se što više iskoristio potencijal CRM-a kao sredstva za razmjenu infor-macija i integraciju u muzejsku zajedni-cu i šire.Kasnije je CIDOC-ova grupa 1999. odr-žala sastanak u Londonu i odlučili su pre dati CRM-u molbu za ISO certifi kat. Kao rezultat toga CIDOC je dobio ov-lasti za korištenje ISO prostorom, što je rezultiralo prihvaćanjem CIDOC CRM-a, kao i globalnog standarda pod ISO re-ferencom (broj ISO/AWI21127) od ISO/TC46/SC4 [ICOM-CIDOC 1996-2003]. Drugim riječima, CIDOC će iskoristiti uslu ge ISO organizacije i surađivati s ISO odborima da dovedu CRM u prihva-tljivo konačno stanje i da osiguraju opći dogovor međunarodne zajednice koja je za to zainteresirana. S obzirom na CRM standard, glavna je uloga CRM-a da služi kao osnova za prijenos informacija o kulturnoj baštini i time pruži semantičko “ljepilo” potrebno za transformiranje da-našnjih neusklađenih, lokaliziranih izvo-ra informacija u koherentan i vrijedan

99

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

globalni resurs [ICOM-CIDOC 1996-2003].Kao što je prije spomenuto, takav je op-sežan rad razvio i poboljšao CIDOC. CRM je razvila ICOM/CIDOC-ova grupa za dokumentacijski standard [ICOM-CI-DOC 1996-2003, ICOM-CIDOC 2001, IGMOI 1995]. Od rujna 2000. CRM se razvija u ISO standard zajedničkim na porima CIDOC CRM SIG-a i ISO/TC46/SC4 (ISO/AWI21127). On je po-stao “ontologija” za informacije o kul-turnoj baštini, tj. formalnim jezikom opi-suje eksplicitne i implicitne koncepte i odnose bitne za dokumentiranje kulturne baštine. U ovom radu opisuje se daljnji korak pre-ma postizanju istinske paneuropske sura-dnje pri organiziranju virtualnih izložbi. Koristeći se samo jednom XML shemom za određivanje uobičajenih informacija o izložbi i primjenom suvremenih infor-macijskih tehnologija za procesiranje XML podataka na webu, pristup koji je prihvaćen pokazuje kako dodati novu europsku dimenziju međumuzejske sura-dnje i kako ostvariti širi pristup bogatoj europskoj kulturnoj baštini. Nadalje, u radu se opisuje prototip implementacije okvira za organizaciju virtualnih izložbi, koja se koristi informacijama dobivenim od muzeja u obliku web usluga. Mu-zejski sadržaj, koji muzeji objavljuju u suradnji, kustos izložbe organizira u ho-mogeni virtualni izložbeni prostor i na nj se može ući s jedinstvene pristupne točke – web stranice virtualne izložbe. Proto-tip podrazumijeva generiranje sadržaja iz muzejske baze podataka koja je ko-maptibilna s CIDOC-ovom muzejskom bazom podataka, što omogućuje jedno-stavnu standardizaciju i daljnju disemi-naciju. Prototip sustava koji predstavlja-

mo izgrađen je upotrebom grupe javnih tehonologija za procesiranje XML po-dataka u Javi (J2SE, J2EE) i dodatnih paketa XML i web usluga. U 2. poglavlju ovog rada opisuje se ob-jektno orijentirani konceptualni referent-ni model. To vodi opisu prototipa imple-mentacije okvira rada za organiziraciju virtualnih izložbi, koji se koristi infor-macijama dobivenim od muzeja u obliku web usluga u sekciji 3. Sekcija 3.1 pred-stavlja case dijagram predloženog su-stava, a 3.2. dijagram asocijacije muzeja (klasni dijagram). Sekcija 3.3. opisani su predstavlja paketi sustava. Sekcija 3.4. predstavlja ER dijagram sustava, a 3.5. komponentni dijagram za sustav. U odjeljku 3.6. opisan je razvojni dijagram pred loženog sustava. Poglavlje 4. daje pregled srodnih radova, a u poglavlju 5. donosi se zaključak i naznačuje daljnji rad.

OBJEKTNO ORIJENTIRAN KONCEPTUALNO-REFERENTNI MODEL (OOCRM OBJECT-ORIENTED CONCEPTUAL REFERENCE MODEL)

Objektno orijentiran CIDOC koncep-tualno-referentni model (CRM) rezultat je rada CIDOC-ove radne grupe za doku-mentacijski standard od 1994. do 2000. i CIDOC-ove radne grupe za CRM od 2000. do 2002. Nastao je iz potrebe da se defi nira semantika koja je u pozadini sheme baze podataka i strukture doku-menata potrebnih u muzejskoj dokumen-taciji za potporu dobrom načinu rada u konceptualnome modeliranju, transfor-maciji, razmjeni i integraciji informacija te medijaciji heterogenih izvora.Područje primjene CRM-a u osnovi je formalno znanje muzeja, tj. informaci-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

100

je su potrebne samo za administraciju i upravljanje institucijama kulturne baš-tine. To implicira zaključak da svaka druga informacija koja se odnosi na osob lje muzeja, računovodstvo i statisti-ku posjetitelja nije znatnije pokrivena područjem primjene CRM-a. Osim toga, CRM je specifi čno namijenjen pokri-vanju kontekstualnih informacija: po-vijesne, geografske i teoretske pozadine u kojoj su pojedini predmeti smješteni i koja im pridaje velik dio njihove vrije-dnosti i značenja. Osim toga, termin zbir ka kulturne baštine trebao bi pokri-vati sve tipove materijala koji muzeji i slične institucije skupe i izlože, kao što je defi nirao ICOM [CIDOC CRM 2004, Roberts D.A., 1990.]. To se odnosi na zbir ke, nalazišta i spomenike koji su po-vezani s prirodoslovljem, etnografi jom, arheologijom, povijesnim spomenicima, kao i zbirkama likovne i primijenjene umjetnosti. Razmjena bitnih informacija s knjižnicama i arhivima te usklađivanje CRM-a s njihovim modelima pripada predviđenom CRM-ovu području pri-mjene.

SRODNA DJELA

Vassil Vassilev i drugi, (1999.) predstav-ljaju opći opis i tehničke specifi kacije in formacijskog sustava za procesiranje mu zejskih informacija [ICOM-CIDOC 1996-2003, CIDOC 2004, CIDOC 1995a] koji se razvija u ISO standard kao zajednički napor CIDOC CRM SIG-a i ISO/TC46/SC4 (ISO/AWI 21127). Ova studija je rezultat rada CIDOC-ove ra-dne grupe za dokumentacijski standard od 1994. do 2005. i CIDOC radne grupe za CRM od 2000. do 2002., kao rezultat inicijative da se defi nira osnovna seman-

tika koja je u pozadini sheme baze po-dataka i strukture dokumenata potrebne u muzejskoj dokumentaciji za potporu dobrom načinu rada u konceptualnome modeliranju, transformaciji, razmjeni i integraciji te medijaciji heterogenih po-dataka. Vassil Vassilev i drugi, (2000.) radili su na prijašnjim projektima za objavljivanje sadržaja muzeja na webu (u arheologiji, ilustracijama i industrijskoj baštini). Nicholas Crofts, (2003.) opisao je praktičnu upotrebu CIDOC CRM-a u integriranju velikih i različitih skupi-na izvora podataka. Ti izvori podataka, skupljeni tijekom godina, sadržavaju infor macije koje se odnose na ženevsku arhitektonsku i kulturnu baštinu.Stoga se u prijašnjim radovima ne obra-đuje područje primjene za organiziranje virtualnih izložbi na webu. Ovaj rad opi-suje još jedan korak u postizanju istinske paneuropske suradnje u organiziranju vir tualnih izložbi. Koristeći se samo jednom XML shemom za određivanje uo bičajenih informacija o izložbi i za primjenu suvremenih informacijskih teh-nologija za procesiranje XML podataka preko weba, pristup koji je prihvaćen pokazuje kako novu europsku dimenziju dodati međumuzejskoj suradnji i kako ostvariti širi pristup europskoj kulturnoj baštini.

PROTOTIPNI RAZVOJ SUSTAVA

U osnovi, objektna orijentacija je pris tup razvoju softverskih sustava zasnova nih na podacima i svojstvima, te na ope-racijama koje ih defi niraju. Koncept objektno orijentiranih pristupa u razvoju sustava razvio se tijekom posljednjih nekoliko destljeća [Britton Carol, 2000.]. U početku je interes za objektno orijen-

101

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

tirani pristup je bio fokusiran na pitanja programskih jezika; kasnije se taj kon-cept proširio i pokriva sav proces razvoja sustava, obuhvaćajući sve od početnih zahtjeva sustava do konačnoga softver-skog proizvoda. Prednosti objektno ori-jentiranog pristupa obuhvaćaju mnoge općeprihvaćene dizajnerske ciljeve kva-litetnog razvoja programa kao što su mo-dularnost, prilagodljivost i mogućnost odr žavanja [ICOM-CIDOC 2001]. Ko-rist koja se može dobiti razvijanjem sof-tverskih sustava s objektno orijentiranim pristupom nepobitna je, pogotovo za ve-like, složene sustave. Za usmjeravanje razvoja robustnog nacrta, kroz faze ana-lize i dizajna u ovom projektu koristit će se Unifi ed Modelling Language (UML) za prezentaciju koncepata i tehnologija koji zadovoljavaju zahtjeve sustava do-bivenih uporabom slučaja korištenja. Glavni cilj primjene UML-a [Bergner Klaus i drugi, 1997.] jest mogućnost stva ranja detaljnih objektnih modela i di zajna iz minimalnih potreba za rad sustava te identifi ciranja sustava slučaja korištenja, kao i njihovo proširivanje u potpune modele ponašanja. Na kraju analizu transformiramo u dizajn spre-man za primjenu.

Dijagram slučaja korištenja (use case diagram)

Slučaj korištenja (use case) je sekven-cija akcije koju izvodi akter unutar su-stava da bi postigao određeni cilj. Slučaj korištenja također opisuje dijagrame in terakcije [Carlson David,2001.]. Te su interakcije glavni događaji koji se odvijaju u području aplikacije. Kasnije, tijekom faze dizajna, ti se događaji pre-vode u poruke kojima počinju operacije.

Slučaj korištenja dokumentira interakcije između uloga korisnika sustava, zvanih akterima, i podskupina funkcionalnosti sustava. Analiza počinje potragom za ak-te rima (kategorije korisnika) tog susta-va za online pristup muzeju. Akter ima generičku ulogu, a igra je netko ili nešto što je u interakciji sa sustavom. Dijagram slučaja korištenja prikazuje model nekoliko slučajeva korištenja, ko ji ovise jedan o drugome i opisuje ka-ko jedan ili više aktera djeluju zajedno s tim slučajevima korištenja. Slika 1. predočuje dijagram slučaja korištenja za sustav muzeja te pokazuje odnos između aktera i slučajeva korištenja. Nije uvijek lako odrediti granice sustava, ali prema defi niciji, akteri su uvijek izvan njega. “Regrutirani“ su iz skupa korisnika su-stava i ljudi odgovornih za njegovu kon-fi guraciju i održavanje. Podijeljeni su u kategorije: web posjetitelj, kustos i osob-lje. Nadalje, svaki slučaj korištenja (prikazan kao ovalni oblik u dijagramu i popraćen strukturiranom dokumentirajućom infor-macijom kao što su izjava o cilju, priori-tet, pretpostavke i popis aktivnosti) opi-suje kako akteri ispunjavaju identifi cirani cilj. Kao što se vidi na slici 1., ovisnost između slučajeva korištenja može biti označena kao <<extend>>, ili <<inclu-de>>, ili <<generalization>>. Assemble exhibition podrazumijeva Authorization, što znači da prvi slučaj korištenja (koji se označuje kao osnovni) ovisi o rezul-tatima ili rezultatu uključenog slučaja korištenja. Slučaj korištenja proširio je Assemble exhibition u ovome modelu. Produžeci određuju ponašanje koje je opcijsko ili je iznimno u opisu. Neki dru-gi slučaj korištenja kao svoj produžetak može koristiti ovaj slučaj korištenja.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

102

Slika 1. Dijagram slučaja korištenja za sustav muzeja

103

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Identifi kacija objekata i derivacija klasa

U osnovi, prvi je korak u konstruiranju klasnog dijagrama identifi kacija objeka-ta u problemskoj domeni. To mogu biti fi zički objekti, npr. ljudi ili dokumenti organizacijskih entiteta. Svi objekti iden-tifi cirani u tom stadiju odnose se na pro-blemsku domenu. U sljedećem paragrafu sve su potcrtane imenice identifi cirane kao mogući objekti.Predloženi sustav muzeja pruža različite vrste usluga različitim tipovima klijena-ta. Ti su klijenti različiti tipovi korisnika; te korisnike prepoznajemo kao ljude. Dodatno, svaki korisnik ima ograničen pristup sustavu (prava). Kategorizirani su na sljedeći način.Interno osoblje odgovorno je za objavlji-vanje muzejskih predmeta i zbirki (skup muzejskih predme ta), pri čemu je njihov glavni zadatak rukovanje različitim vr-stama podataka kao što su podaci vezani za predmete, institucije i osoblje. Na-dalje, kustos je osoba koja vodi izložbu. Zatim postoji sakupljač koji prikuplja podatke po vezane s muzejskim pred -metima (informacije o zbirkama – CI-DOC). Informacije vezane za muzejske

predmete klasifi ciraju se u šest katego-rija: podaci o slici, dokumentacija, infor-macije o nabavljanju, podaci o mjestu, referentni podaci i podaci o zbirci. Ek-sterno, predloženi sustav ima tri različite vrsta osoba. Prva vrsta, grupe posjetitelja su oni ljudi koji posjećuju javnu izložbu. Javna se izložba također može posjetiti individualno (posjetitelj). Druga vrsta, eksterna osoba (koja je član odbora), a ovaj odbor pripada instituciji; institucija može biti javna, međunarodna, privat-na ili državna. Dodatno, muzejski će se arhiv u predloženom sustavu smatrati vrstom izložbe. Napokon, predloženi će sustav posjetitelji moći posjetiti putem Interneta (web posjetitelji). Ti će posjeti-telji razgledavati virtualnu izložbu, koja je vrsta izložbe. U predloženom susta-vu adresa bi mogla biti potrebna insti-tucijama i osobama. Cilj identifi ciranja predmeta u problemskoj domeni jest izvođenje klase prikladnih za upotrebu. Klase objekata koje se mogu odabrati iz problema povezanih sa sustavom mu-zeja prikazani su u nastavku. Tablica 1. prikazuje sažeti opis imenica kao identi-fi katora objekata u predloženom sustavu. Više detalja o klasnom dijagramu može se naći na slici 2.

Osobaosobljekustos

sakupljačweb posjetitelj

internacionalni posjetiteljposjetitelj

grupa posjetiteljavanjski odbor

korisnikprava

Zbirkapredmeti

informacije o pred-metima

informacije o slikamainformacije o nabavi

Izložbavirtualna izložba

javna izložbaarhiv

Institucijajavna

državnaprivatna

Tablica 1. Klase predmeta

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

104

Slika 2. Dijagram klasa

105

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Paketi

Paket označava grupiranje dijelova mo-dela. Funkcionalno, paketi su vrlo kori-sni u upravljanju modelima. Paketi koje smo identifi cirali predočuju različite po-glede na predloženi sustav. Ti su pogledi ovako organizirani i opisani u paketima: uprava izložbe, uprava muzeja, pružanje web usluge i korisničko upravljanje. Za svaki od paketa na slici 3. naveden je pod-skup klasa koje sadržava.

Strelice koje na dijagramu prikazuju ovis nost upućuju na to da je uprava izložbe podsustav koji ovisi o tri paketa: o upravi muzeja, pružanju web usluga i korisničkom upravljanju. Uprava muzeja ovisi o paketu korisničkog upravljanja, a i podsustav pružanja web usluga ovisi o podsustavu uprave muzeja i podsustavu korisničkog upravljanja.Štoviše, sustavski paket ovisi o podsu-stavu korisničkog upravljanja. Međutim,

Slika 3. Dijagram paketa

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

106

podsustav korisničkog upravljanja odre-đen je neovisno o drugiima. Nadalje, kao što prikazuje dijagram, svaki paket sadržava sučelje prema korisničkim stra-nicama, kontrolnim klasama i jednome ili više entiteta.

Dizajn baza podataka muzejskog sustava

Dijagrami objekti veze (ERD - Enti-ty Relationship Diagram) [Chen, P. P., 1976, Kossmann F. i drugi, 1999.] prikazuju logičku strukturu baza po-dataka za predložen sustav. Slika 4. prikazuje glavna ograničenja među kla-sama objekata. Kao što se može vidjeti iz dijagrama, svaka zbirka može imati mnogo objekata. Objekt također može sadržavati mnogo informacija. Informa-cija sadržava podatke o lokaciji, referen-cama, slici, dokumentaciji, nabavljanju i

zbirci. Izložba pak ima mnogo zbirki i vr-sta kao arhiv, izložba i virtualna izložba, jedan nasuprot mnogo glavnih dijelova. Institucija ima mnogo grupe posjetitelja, izložba, zbirka, predmet, informacija i jednu adresa. Primijetite da osoba može biti osoblje, stručnjak, kustos, web po-sjetitelj, grupe posjetitelja, skupljač i vanjski, što je također jedno od mnogih glavnih ograničenja. Više detalja o veza-ma između klasa objekata za predloženi sustav prikazano na slici 4.

Specifi kacija izgleda XML sheme

XML shema [Galloway Trace i dru-gi, 2001.; W3C 2004.; Holstege Mary i drugi, 2004.] služi za specifi kaciju struk-ture i ograničenja u XML dokumenti-ma. Štoviše, jezik XML sheme može defi nirati, opisati i katalogizirati XML vokabulare za klase XML dokumenata.

Slika 4. Dijagram objekti veze (ERD)

107

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

U predloženom sustavu dizajnirali smo XML shemu koja određuje elemente, atribute, proizlazeće elemente (engl. chi-ld elements), defi nira je li element pra-zan ili sadržava tekst, naznačuje tipove podataka za elemente i atribute te fi ksne vrijednosti za elemente i atribute u pro-matranom sustavu. Slika 5. prikazuje dio naše XML sheme. Naša XML she-

ma ima točno jedan osnovni element iz kojega proizlaze svi ostali nazvan <XM-LSchema>. U našoj shemi postoje mno-gi <complexType> elementi, od kojih svaki određuje tip elementa u shemi. Bilo koji element koji sadržava atribu-te ili proizlazeće elemente, određen je upotrebom complexType funkcije. Na-dalje, prema specifi kaciji XML sheme

Slika 5. Dio naše XML sheme za predloženi sustav

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

108

jasno se razlikuju defi nicije i deklara-cije elemenata. <element> je deklara-cija elementa koja se može pojaviti u valjanoj instanci dokumenta, ali ne de-fi nira taj tip elementa već određuje da je element imenovan “zbirkom”, ima tip “zbirka” koji se drugdje u shemi defi nira kao <element name = “collection” type = “collection”>. Zapravo, on određuje osnovni element valjanih instanci doku-menta. Svaka od <complexType> defi ni-cija obuhvaća proizlazeće elemente koji defi niraju sadržaj modela i/ili atribute za taj tip elementa. Svaki complexType mora defi nirati sadržajni model za svoje proizlazeće elemente. Sadržajni modela za zbirke, predmete, objectInformation, izložbe, institucije i osobe jest sekvenca koja ima identična svojstva kao i sekven-ca u XML shemi. Defi nicije zbirke XML sheme mogu se koristiti nasljednošću tipa elementa. Defi nicija dokumenta je podtip objectInformation i proizlazi iz ekstenzije. Donosimo prikaz.

<complexType name=“documentation”>

<complexContent>

<extension base=“object Information”> </extension>

</complexContent>

</complexType>

Kao što se vidi na prethodnom prikazu, <documentation> proširuje sadržajni mo-del objectInformation kombinirajući sve defi nicije elemenata i atributa.Budući da su tip documentation i nje-gov nadtip objectInformation defi nirani sekventnim sadržajnim modelom, novi elementi određeni za tip documentation

dodat će se kraju sekvence koju defi nira objectInformation. Ta mogućnost XML sheme omogućuje shemama da budu na-pisane u stilu sličnijem objektno orijenti-ranom stilu. Osim toga, svaki je element opcionalan. To je svojstvo ugrađeno u XML dodavanjem minOccurs=“0” atri-buta svakoj deklaraciji elementa.

Izrada dijagrama komponenti

U dijagramu komponenti (component diagram) postoje četiri glavna paketa: upravljanje izložbom, upravljanje mu-zejom, pružanje web usluga i korisničko upravljanje. Prvo, paket upravljanja iz ložbom sadržava pakete kao što su stra nice HTML kao sučelje, JSP za procesiranje HTML stranica, kontrolu izložbe (Java klasa), XML shema, XSL stylesheet i SQL tablice izložbe [Wil-liam W. Provost, 2002.]. Drugo, paket upravljanja muzejem ima komponente kao što su HTML stranice, JSP, XML shema, kontrola muzeja (Java klasa, SQL tablice) kao sub package. Treće, pružanje web usluga sadržava kompo-nente kao što su HTML stranice, JSP, XML shema, kontrola korisničkog upra-vljanja (Java klase, SQL tablice) kao sub package. Napokon, tu je i User Mana-gement, paket koji sadržava komponente kao što su HTML stranice, XML shema, JSP, kontrolu pružanja web usluga (Java klase, SQL tablice). Nadalje, dijagram prikazan na slici 6. predočuje ovisnost o korištenju kao odnos među paketima i opisuje koji paket zahtijeva drugi. Ovi-snost je prikazana kao isprekidana stre-lica čiji vrh pokazuje iz komponente na onu o kojoj ta komponenta ovisi. Slika 6. pokazuje dijagram komponenti za pred-loženi posao u više detalja.

109

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Izrada razvojnog dijagrama

Razvojni dijagram (deployment dia-gram) služi da bi prikazao konfi guraciju funkcioniranja elemenata procesiranja i softverskih komponenti te procesa sa držanih u njima. Slika 7. prikazuje razvojni dijagram za predloženi sustav. Na njemu se vide tri čvora: PC (kustos izložbe, posjetitelj izložbe), server mu-zeja i DBMS server, koji predstavlja čvorove za klijenta, aplikacijski server i server baze podataka. Nadalje, server muzeja (aplikacijski server) čvor je koji će procesirati zahtjeve korisnika s web servera i poslati odgovor aplikacija na-trag web serveru. Čvor aplikacijskih ser-vera sadržava različite tipove sustavskih

komponenti kao što su web spremište (tomcat), SOAP spremište, XSL stilovi, Java knjižnica i web server. Čvor web servera primat će korisnikove zahtje-ve i slati odgovore iz programa klijen-tu preko HTTP protokola. Svaka od tih komponenti implementira neki zadatak. Primjerice, XSL stilovi služe da zahtjev korisnika iz XQuery prevedu u SQL string, od SQL-a do XML-a i od XML-a u HTML dokument koji web preglednik može prepoznati. Server muzeja im-plementiran je uporabom Tomcat Java prihvatnog servera [Jakarta Project]. Tom cat je referentna implementacija za Java podserver tehnologiju [Sun Mi-crosystems]. Štoviše, čvor servera baze podataka koji će sadržavati server baze

Slika 6. Dijagram komponenti

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

110

podataka korišten je od komponenti na čvoru prikladnog servera da pohranjuje i vraća podatke koje upotrebljava sustav. Da bi bili određeniji, razvojni dijagram za sustav muzeja prikazan na slici 7. sa-stoji se od tri reda. To su:

• web preglednik (klijent) koji se može spojiti na server muzeja, tj. pristupiti Java podserverima. Klijent upotre-bljava PC da pokrene jednostavni web preglednik. Komunikacijski pro-tokol klijenta je HTTP;

• server muzeja – skup servera i inter-nih mreža koje ih povezuju. Web ser-ver sposoban je pristupati podacima s DBMS-om i činiti ih dostupnima klijentu. Izbor tehnologija za srednji red uključuje web server, web server

s web spremištima (Tomcat), SOAP spremište (AXIS), web server vir-tualnih izložbi, Java Server Pages, HTML stranice i XSL stilove [W3C XSL 99]. Komunikacijski protokol između baze podataka i srednjeg reda mogao bi biti JDBC;

• DBMS server sa SQL tablicama – mjesto je pohrane baze podataka [Bourret 2004.].

ZAKLJUČAK

Predstavili smo prototip okvira za orga-nizaciju virtualnih izložbi koji se koriste informacijama što ih osiguravaju muzeji u obliku web usluga. Sadržaj muzeja objavljuju muzeji, a organiziran je kao homogena virtualna izložba. Priprema je

Slika 7. Razvojni dijagram

111

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

kustos izložbe i moguće joj je pristupiti iz jedinstvene ulazne točke – web stra-nice virtualne izložbe. Prototip podrazu-mijeva da objavljeni sadržaj bude izva-dak sukladan CIDOC-ovoj muzejskoj bazi podataka, koja omogućuje laku stan dardizaciju i daljnje širenje. Pred-stavljen prototipni sustav u potpunosti je napravljen korištenjem paketa javnih tehnologija za procesiranje XML poda-taka u Javi (J2SE, J2EE i dodatnih XML paketa te paketa web usluga). U potpu-nosti funkcionira kao server-side web aplikacija koju izvršava Tomcat server spojen na pozadinsku bazu podataka (je-dnu za svaki muzej koji sudjeluje i jed-nu za samu izložbu). Nadalje, u ovom se radu opisuje još jedan korak u postizanju zaista pan-europske suradnje u organizi-ranju virtualnih izložbi. Uz samo jednu XML shemu za određivanje uobičajenih informacija o izložbi i uz primjenu su-vremenih informacijskih tehnologija za procesiranje XML podataka putem weba, pristup koji je prihvaćen pokazuje kako dodati novu europsku dimenziju suradnje među muzejima i kako ostvariti širi pristup europskoj kulturnoj baštini.

LITERATURA

Bergner, K., Rausch, A., Sihling, M. (1997), Using UML for Modelling a Distributed Java Ap-plication, Institute for Informatics. (http://www4.informatik.tu-muenchende). July 1997. Bourret, R. XML and Database. Published onli-ne at URL http://www.rpbourret.com/xml/XM-LAndDatabases.htm, last updated July 2004. Britton, C. (2000), Object-Oriented Systems De-velopment: a gentle introduction. University of Hertfordshire and Jill Doake Anglia polytechnic University. Carlson, D. (2001), Modelling XML Applications With UML Practical e-Business Applications. Foreword by Jeffrey Hammond, Rational. Softwa-re Corporation.

Chen P. P. (1997), The entity-relationship model: Toward a unifi ed view of data. ACM Transactions on Database Systems. 1(1):9-39. CIDOC CRM. Mappings to the CIDOC CRM can be accessed from a list of Technical Papers on the CIDOC CRM SIG Web site, at http://cidoc.ics.for-th.gr/technical_papers.html, accessed April 2004. Crofts, N. (2003), Combining data sources – pro-totype applications developed for Geneva’s de-partment of historical sites and monuments based on the CIDOC CRM. Galloway, T. (2002), Altova, Inc. Principles of XML Schema Design. USA, May 2001. Inc Be-verly, XML conference & Exposition, December 8-13, 2002. Baltimore convention centre. Balti-more, MD. USA. World Wird Web Consortium. “XMLSchema”. At http://www.w3.org/xml/sche-ma.html, as accessed 24 June 2004. Holstege, M. and Asir. Vedamuthu. XMLSche-ma: Component Designators. World Wide Web Consortium, Working Draft WD-xmlschema-ref-20040716, July 2004. ICOM-CIDOC. Introduction to the International Committee for Documentation of the Internatio-nal Council of Museums (ICOM-CIDOC). 1996-2003. http://www.willpowerinfo.myby.co.uk/ci-doc/cidoc0.htm#EnglishICOM-CIDOC. CRM Special Interest Group, Working Group of CIDOC, 2001. http://cidoc.ics.forth.gr/who_we_are.htmlIGMOI: International Guidelines for Museum Object Information: The CIDOC Information Categories, produced by the (CIDOC) of the (ICOM). Oct 1995. http://www.cidoc.icom.org/guide/guide.html*Jakarta Project. Tomcat version 5.5. Reference Implementation for the Java servlet 2.2 and Java Server Pages 1.1. http://jakarta.apache.org/tomcat/ Kossmann, F. and Kossmann, D. A Performance Evaluation of Alternative Mapping Schemes for Storing XML Data in a Relational Database. In Rapport de Recherché No. 3684, INRIA, Roc-quencourt, France, March 1999. Provost, W., An XML Validation Architecture Using XML Schema, XPath, and XSLT. February 2002. Roberts, D. A. Terminology for museums. Pro-ceedings of an International Conference, held in Cambridge, England, 1988 (1990). Edited by D. A. Roberts. Cambridge: Museum Documentation Association.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

112

Sun Microsystems. The Java Servlet specifi cation. Documentation. 2004. http://java.sun.com/pro-ducts/servletVassilev V., Gaydarska, B. (2000), Reducing the complexity of CIDOC object-oriented model im-plementation through ontological minimisation. CAA2000, University of Durham, UK (2000). Vassilev V., Rangelova, I., Simeonova, G. et al. (2000), Drill-down Navigation inside Archaeolo-gical Museum Database. Dynamic Classifi cation and Controlled Terminology Implementation. Proc. EAA2000, Portugal Institute of Archaeolo-gy, Lisboa, Portugal. Vassilev, V., Stoev, I., Rangelova, I. et al. (1999), Museum Information Systems: CIDOC data mo-del implementation in the ArchTerra project. Bol. CILEA No. 69. W3C. Extensible Markup Language (XML), at http://www.w3c.org/XML/, accessed 13 April 2004. W3C XSL Working Group, W3C Recommenda-tion on XSL Transformations (XSLT) version 1.0

(http://www.w3.org/TR/xslt). November 16, 1999.

VIRTUAL EXHIBITIONS FRAMEWORK: UTILISATION OF XML DATA PROCESSING FOR SHARING MUSEUM CONTENT OVER THE WEB

In this paper we will describe a prototype imple-mentation of a framework for organising virtual

exhibitions, which uses information provided by the collaborating museums in the form of Web services. The museum content published by the collaborating museums is organised in a homo-geneous virtual exhibition space by an exhibition curator and is accessible from a single point of entry – the Virtual Exhibition site. The prototype assumes the content published is an extract of CI-DOC-compliant museum database, which allows easy standardisation and further dissemination. The prototype system presented is built entirely using public domain stack of technologies for processing XML data in Java (J2SE, J2EE and additional XML and Web Services packages). It functions as an entirely server-side Web appli-cation executed by a Tomcat server connected to a backend database (one for each participating museum plus one for the exhibition itself). Fur-thermore, the paper will describe one further step in the direction of accomplishment of truly pan-European collaboration for organisation of vir-tual exhibitions. Using a single XML schema for specifi cation of the common exhibition informa-tion and utilising contemporary information tech-nologies for processing XML data over the Web, the approach adopted demonstrates how to add a new European dimension in the inter-museum collaboration and to achieve wider access to the rich European cultural heritage. The system will be demonstrated during the conference.

113

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

PREDMETI IZ PROŠLOSTI, PRIČE ZA SADAŠNJOST

SOPHIA BAKOGIANNI, EVANGELA KAVAKLI, ALEXANDRA BOUNIAEgejsko Sveučilište, MitilenaGrčka

UVOD

Pokušaji automatizacije rada muzeja ima-ju dugu povijest. Primjena informacij skih i komunikacijskih tehnologija (engl. Infor-mation and Communications Technology) u muzejima počela je u ranim šezdesetima 20. stoljeća. Međutim, tehnološki napreci i ulaganja muzeja i zajednice u očuvanje kulturnog naslijeđa u procesu automati-zacije mogli su pokazati samo skromne rezultate, osobito u usporedbi s uspjesima komercijalnih organizacija koje su auto-matizirale svoje poslovanje (Jones-Garmil, 1997:51) To se može objasniti složenošću i nema te rijalnom kvalitetom informacija koje muzeji stvaraju, kojima upravljaju i do stavljaju ih, kao i raznolikošću i slo-ženošću muzejskih aktivnosti kako bi se razvila, predala i omogućila razmjena kulturnih informacija i znanja s njihovim zajednicama.Muzeji se koriste računalnim sustavi-ma radi veće odgovornosti i obveznosti prema svojim zbirkama. Ti sustavi za upravljanje zbirkama orijentirani prema predmetima, koje vode dokumentaristi i voditelji zbirki, upravljaju informacija-ma o muzejskim zbirkama i transakcija-ma te aktivnostima predmeta zbirke.

Međutim, trenutačni sustavi ne odgo-varaju novoj ulozi i složenoj prirodi muzeja koja je rezultat utjecaja postmo-dernih teoretskih pristupa. Problemi koji se odnose na upravljanje muzejskim zbir kama blisko su povezani s procesom javnih “prikazivanja” povijesti. U tom procesu muzejski predmeti i kustosi nisu jedini sudionici; posjetitelji su također dio procesa. Oni bi mogli sudjelovati u stvaranju priča koje se odnose i na njiho-ve živote kad bi im se omogućio pristup informacijama o predmetima i postupku stvaranja interpretacija u muzeju. Da bi se udovoljilo želji javnosti da sudjeluje u stvaranju značenja i interpretacije, muzeji moraju razmotriti širenje opsega dokumentacije. Sustavi zbirka koji su osmišljeni tako da prihvate administrati-vne informacije i fi zičke opise predmeta ne uključuju istraživanje ni interpreta-tivne i kontekstualne informacije i zato više nisu prihvatljivi. Postojeći sustavi za upravljanje zbirkama ne ispunjavaju nove uvjete koji određuju upravljanje bogatim kontekstualnim informacijama.

SUSTAVI ZA UPRAVLJANJE ZBIRKAMA

Prvi su projekti informatizacije u muzeji-ma bili koncentrirani na automatizaciju i obradu muzejskih podataka i proizlazili su iz potrebe za pohranom podataka i kontrolom inventara. Podaci o zbirkama uvijek su bile najstrože strukturirane i praćene informacije u muzejima, i to je bila osnova za izgradnju sustava za upra-vljanje bazama podataka.1 Rane baze po-

1 Manji broj pokušaja automatizacije potekao je od muzejskih odjela za edukaciju i fokusirao se na interaktivne izložbe (Besser, 1997a). Raspra-va o tim pokušajima neće biti dio ovog eseja.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

114

dataka muzejskih zbirki automatizirale su metode ručnog registriranja, no bilo je i projekata koji su pokušali u to uključiti i procedure upravljanja zbirkom. 2

Muzejski sustavi za upravljanje zbirka-ma obuhvaćaju informacije o sljedećim aktivnostima povezanima sa zbirkama: pristupu, kontroli inventara, kontro-li lokacije i kretanja, katalogiziranju, upravljanju konzervacijom, pravima i reproduciranju, upravljanju rizikom, uprav ljanju osiguranjem, upravljanju izložbama, otpremi, posudbi, odlaganju itd. (Pedley, 1998.; Stiff and McKenna, 2000.; Ashby et al., 2001.). Ta se infor-macija odnosi na djelatnost kustosa i pri-marno je, i često isključivo usko pove-zana s korisnicima unutar muzeja (npr. s kustosima, arhivarima, konzervatori-ma itd.) (Light et al., 1986). Međutim, postoje primjeri sustava za upravljanje zbirkama dostupnih na Internetu koji se obraćaju korisnicima Interneta putem usluga pregledavanja podataka na pred-metnoj razini ili tražilica (pretraga prema unesenom tekstu ili indeksu).Danas mnoge tvrtke i organizacije akti-vno udovoljavaju potrebi za automatiza-cijom muzeja, pa muzeji mogu birati iz velikog broja sofi sticiranih softverskih aplikacija i sustava za upravljanje in-formacijama o zbirkama. Komercijalni sustavi za upravljanje zbirkama jedno-stavni su za upotrebu (user-friendly), imaju grafi čka sučelja i mnogobroj-ne navigacijske tehnike (npr. gumbe, padajuće izbornike, tipke na tipkovnici itd.) i mogu pohraniti veliku količinu

podataka kao dodatne datoteke. To se najčešće odražava na način da je kori-sniku omogućeno gledanje slika ili videa dok se fokusira na određeni predmet u zbirci (Scali and Tariffi , 2001.).Međutim, sustavi za upravljanje zbirka-ma nisu homogeni, načini na koji su po-daci o zbirkama strukturirani, spremljeni, indeksirani i prikazani su različiti (Koot, 2001:251). Razvoj standarda za opis struk ture i sadržaja baza podataka zbirki kreće prema konzistentnijim sustavima. Glavna prednost korištenja utvrđenog standarda jest mogućnost razmjene in-formacija između različitih odjela mu-zeja ili različitih muzeja (Bower and Ro-berts, 1995.).Obilježja suvremenih sustava upravljanja zbirkama mogu biti ovako sažeta (Daw-son and McKenna, 1998; CHIN, 2000.):a) sustavi za upravljanje zbirkama poku-

šavaju stvoriti i spremiti zapise za svaki predmet u muzeju,

b) sustavi upravljanja zbirkama obično imaju jaku bazu podataka i daju kori-snicima mogućnost postavljanja broj-nih upita,

c) sustavi za upravljanje zbirkama imaju tendenciju biti relativno otvoreni. Ve-ćina proizvođača sustava upravljanja zbirkama su razvili mogućnost jedno-stavnog uvoza i izvoza zapisa u druge sustave. U tom je smislu korištenje uobičajenih standarda struk ture po-dataka pogotovo korisno,

d) sustavi za upravljanje zbirkama di-namični su i njihovi su alati orijenti-rani prema obradi podataka koji ne-prestano rastu i dopunjuju se,

e) sustavi za upravljanje zbirkama mogu biti objavljeni na Internetu i odabrani zapisi mogu biti izvezeni u druge pro-grame i ponovno upotrebljavani.

2 Na primjer, projekt kompjutorizacije DARIS u Detroitu na početku 1979. korišten je za katalogiziranje, upravljanje izložbama, regi-straciju i kontrolu smještaja predmeta (Jones-Garmil, 1977.).

115

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Primjena sustava za upravljanje zbirkom

Jednom kada se podaci automatiziraju, njihova se upotreba radikalno mijenja. Pitanja na koja neautomatizirani sustavi realno ne mogu odgovoriti, kompjutori-zirani sustavi to rutinski mogu. Zauzvrat, to mijena korisničku percepciju podataka i utječe na tip pitanja koja oni postavljaju i samim time na razvoj istraživanja (Sa-rasan, 1988:36). Sustavi za upravljanje zbirkama predmetno su orijentirani; svi podaci unutar sustava odnose se na poje-dine predmete. Unutarnji korisnici su-stava za upravljanje zbirkama raspolažu moćnim alatom za brigu i očuvanje zbirki, za stvaranje izvještaja i proved-bu revizijske odgovornosti. Primjerice, upravitelj zbirke može jednostavno naći fi zički opis i klasifi kaciju predmeta, po-datke o povijesti prije akvizicije, detalje o njegovu naknadnom uvrštenju u zbi-rke itd. Također može slijediti predmet iz pohrane do odjela za konzervaciju ili izložbenog prostora, pa čak i u drugi mu-zej. Svi ti podaci o upravljanju pohranje-ni su u sustavu i omogućuju svojim ko-risnicima da pribave znanje o “životnom ciklusu” predmeta u muzeju (Kavakli and Bakogianni, 2004.).Nadalje, šira javnost može preko Inter-neta vidjeti muzejsku zbirku. Ali jesu li neobrađene informacije u sustavima upravljanja zbirkama (digitalna fotogra-fi ja i ime autora, opis i broj unosa) do-voljne da zadovolje potrebe web publike koja je često u nemogućnosti protumačiti te podatke? Premda sustavi za uprav-ljanje zbirkama mogu refl ektirati kom-pleksne odnose među predmetima, to je obično ograničeno na smještanje pred-meta unutar skupa (grupe ili zbirke) (Do-

novan, 1997). Odnos između predmeta i drugih predmeta, ljudi ili teorija (obično ključni element kataloga izložbe) malo je kad refl ektiran u online bazi podataka muzejske zbirke (Besser, 1997b).Muzeji trebaju golu činjenicu o predme-tu obaviti slojevima interpretacije prije nego što publika uopće može shvati ti važnost tog predmeta. Što je više neo-brađenih podataka dostupno, više ih se prenosi indeksiranjem i iscrpnom inter-pretacijom tako da bi postali javnosti vrijedni.Informacije pohranjene u sustavima za upravljanje zbirkama mogu se činiti do-voljnima sa stajališta upravljanja i opi-snih podataka o predmetima, ali muzeji nisu samo mjesta pohrane, oni djeluju i kao jedinstveni tumači, kao stvaratelji smisla i znanja koji stalno upravljaju ne materijalnim kulturnim dobrima, raz-vijaju ih, dodaju i dostavljaju, uz to što se brinu i o onim materijalnima (Hooper-Greenhill, 1992:193-194). Dakle, muzeji istražuju, prevode i prenose socijalni i kulturni kontekst predmeta, ljudi i njiho-va okoliša putem raznih komunikacijskih sredstava (npr. izložbe, katalozi, publika-cije, edukacijski materijali, multimedija, web aplikacije i mnogo više). Predmeti su tada fi zički i intelektualno dostupni muzejskoj publici (Mason, 2002.).

Problemi pri interpretaciji

Subjektivnu i fragmentarnu sastavnicu kulturne interpretacije podjednako priz-naju i teoretičari materijalne kulture i muzeji (Shanks and Tilley, 1993.; Pear-ce, 1994.; Hodder and Hutson, 2003.); postoji više od jedne priče iz prošlosti i muzeji zasigurno nemaju “jedinu pravu priču”. Predmeti iz prošlosti mogu se

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

116

interpretirati na mnogo načina, ovisno o vremenu, osobi i socijalnom kontekstu promatrača, jednako kao što tekstovi i priče ovise o čitatelju. Drugim riječima, interpretacija predmeta iz prošlosti vrlo je malo povezana s “pravom” ili “di-rektnom” interpretacijom te prošlosti, a mnogo više s projektima u sadašnjosti i budućnosti (Tilley, 1994: 67).Trenutačna muzejska teorija i praksa temelje se na razumijevanju i poticanju posjetitelja muzeja, “čitatelja”, da bude aktivno uključen u proces interpretacije i stvaranja smisla u muzeju. To nije puka potreba za širom edukacijom i učenjem u muzeju, već je to težnja za boljim i demokratskijim učenjem i “iskonski motiviranim” i “pažljivim” muzejskim iskustvima koja proizlaze iz mogućnosti što se daju posjetiteljima kako bi iznijeli nova zapažanja, stjecali nove perspek-tive i postajali svjesni konteksta mu-zejskih zbirki (Falk and Dierking, 1995.; Hooper-Greenhill, 2001.). Muzeji su u jeku poststrukturalističkih i postprocesualističkih (ili interpretativ-nih) arheologija bili zaokupljeni svojom samokritičkom analizom i pokušali su napraviti odmak od pojedinačnih i ne-promjenjivih narativnih izlaganja prema više eksperimentalnim i refl eksivnim izložbama koje prihvaćaju i stvaraju višeglasne odgovore i alternativna “tumačenja” koja također unose vrijed-ne kulturne rasprave u muzej (Karp and Lavine, 1991.; Hooper-Greenhill,1992.; Pearce,1994.; Vergo,1994.; Macdonald, 1996.; Mouliou and Bounia, 1999.; Mou-liou, 2005.). To se izražava i provodi u praksi putem inovativnih, kreativnih i samoispitujućih izložbi muzeja i javnim programima (Kotler, 2001: 419). Neki su primjeri

prapovijesna galerija u Muzeju Londona 1994.3, stalni postav u Galeriji Riesco, London Borough of Croydon4, izložba Matter of Choice: Collecting the Century at the Withworth, koju je organizirala Ga-lerija umjetnosti Whitworth u Manche-steru 2000.5, izložba 1884-2930: From the Christian Collection to the By zantine Museum, što ju je organizirao Bizantski i kršćanski muzej iz Atene 2002.6 U svim navedenim primjerima muzej raspravlja o vlastitom autoritetu i objektivnosti vla-stitih izbora te promiče kritičku analizu i dijalog o načinu na koji se sam prikazuje. On navodi svoje posjetitelje da propituju njegov autoritet, da razmišljaju sami za

3 Stalni postav prapovijesnih izložbi Lon-donskog muzeja bio je jedan od prvih koji je predložio odmak od “jedine prave priče”, priznavanje subjektivnosti u svojim inter-pretacijama i stimulaciju kritičkog pogleda posjetitelja tako da im se postavljaju pitanja poput: “Možete li vjerovati u to što kažemo?” (Cotton i Wood, 1996: 53-71).

4 Stalni postav kineske zbirke u Galeriji Riesco traži reakcije posjetitelja na sadržaj muzeja i njihove komentare, osobne priče i interpreta-cije uvrštava u muzejsku prezentaciju (Econo-mou, 2003: 63).

5 To je bila izložba o izborima s kojima se mu-zej suočava kada osniva svoje zbirke i o kri-teriju koji utječe na taj proces. Pristup koji je uslijedio bio je zanimljiv: fotografi je kustosa i djelatnika muzeja koji su napravili te izbore stavljene su uz eksponate zajedno s bilješkama u kojima su argumentirali svoje odluke (Eco-nomou, 2003: 63).

6 To je bila izložba koja je prezentirala povijest muzeja na temelju njegovih zbirki, osnivača muzeja i povijesnih sadržaja koji su utjecali na oboje. Arhivski, fotografski i arheološki materijal prezentiran je zato da bi se raspravi-lo kako je muzej tijekom vremena oblikovao svoj profi l i kako povijest utječe na sadašnjost i budućnost (Lazaridou and Santorinaios, 2004:155-158).

117

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

sebe, da postaju aktivni tvorci smisla i priče.Ali da bi bilo tako, muzeji trebaju pružiti sve osnovne informacije i primarne izvo-re tako da omoguće posjetiteljima da stvore svoja značenja. Što onda te “osno-vne informacije” sadržavaju? Odnose li se samo na predmete i podatke o njima? Ili taj termin uključuje više i bismo li ga trebali redefi nirati sudeći prema smjeru samoispitivanja i promišljanja na koji muzejska teorija i praksa već upozora-vaju?Tijekom pripreme izložbe muzejski pro-fesionalci (kustosi, edukatori, konzer-vatori itd.) stvaraju bitne informacije pomoću istraživanja i interpretacije. Te informacije mogu sadržavati multime-dijske elemente (slike, video zapise i audiozapise, grafi kone) i opsežne izvore teksta (oznake predmeta, zidne panoe, bilješke s istraživanja, cijele publikacije, obrazovni i interpretativni materijal). Stvaranje takvih obogaćenih informa-cija zahtijeva mnogo resursa institucije i drugo je najvažnije dobro muzeja osim samih zbirki (Grant, 1999:19).Da bi se moglo upravljati tim vrijednim dobrima i ponovno ih koristiti, muzeji bi trebali dokumentirati svoje progra-me i logičku podlogu, zajedno s dobi-venim informacijama na jednak način kako dokumentiraju svoje predmete. Ali za takav bi razvoj praksa muzejske do-kumentacije trebala uzeti nov pristup. Obogaćene muzejske informacije i jav-ni programi trebali bi biti shvaćeni kao predmeti, “svrha informacije” koja može biti uvrštena u informacijski sustav mu-zeja (Ashby et al., 2001.). Taj će sustav biti korišten tako da bi dao mogućnost posjetiteljima i profesionalcima u mu-zeju omogući sudjelovanje u nastajanju

priča i znanja na razumljiv i zanimljiv način.

OD UPRAVLJANJA ZBIRKOM DO UPRAVLJANJA SADRŽAJEM

Upravljanje tako sadržajno bogatim, kom pleksnim i međusobno povezanim infor macijama nameće dodatne uvjete koje ne podržava većina sustava za upra-vljanje zbirkama danas. Interni informa-cijski sustavi muzeja trebaju pomaknuti težište s upravljanja zbirkom – u osnovi, to obuhvaća unos podataka i vraćanje kratkih podataka poput brojeva, datu-ma i imena – na sustave za upravljanje sadržajem, koji su sposobni pohraniti zaista vrijedne, obogaćene informacije koje muzeji proizvode svaki dan, ali koji ne ulaze u sustave za upravljanje informacijama (Ashby et al., 2001.). Te obogaćene informacije trebale bi biti uključene u sustav za upravljanje, koji može ne samo održavati, već i ponov-no koristiti ta dobra za internu i vanjsku uporabu.Idealni bi sustav omogućio internim ko-risnicima pristup obogaćenim informa-cijama, dopustio bi njihovu ponovnu uporabu za interne administrativne, ku-stoske i druge potrebe te za prezentaciju. Također bi dopustio upućivanje sadržaja različitim korisnicima (djelatnicima mu-zeja, različitim grupama posjetitelja, znan stvenicima itd.). Posjetiteljima mu-zeja kao internim ili vanjskim korisni-cima takvog sustava bilo bi omogućeno da prošire svoje iskustvo i odnos prema muzejskom materijalu, da imaju pristup digitalnim verzijama istih primarnih izvora i istraživačkim materijalima koje su kustosi i muzejski edukatori imali na raspolaganju pri tumačenju muzejskih

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

118

predmeta. Implementacija takvog susta-va zahtijeva rekonceptualizaciju modela podataka i ostvarivanje dokumentacijske prakse koja bi prolazila kroz podje-le između odsjeka i institucija i preko njih. Muzejska dokumentacija treba bi biti postavljena na smisleniju i sigurniju teoretsku osnovu, koliko god teško ili nedostižno to bilo ili koliko god je ve-lik raskorak između teoretskog stava i svakodnevne prakse.

Sustavi za upravljanje sadržajem

Širenje muzejskih sustava za uprav lja-nje orijentiranih prema predmetima u sadržajno orijentirane sustave ili baze zna nja nudi mogućnost pohrane inte-lektualnih dobara muzeja (npr. povije-snih priča, slika, audiozapisa i videoza-pisa, grafi kona, umjetnina, publikacija, marketinškoga i obrazovnog materijala). Do sada su bila predložena tri pristupa za suočavanje s navedenim izazovom po hrane, dohvata i ponovne uporabe sadržaja o zbirkama koje se nalaze u mu-zeju.• Prvi obuhvaća restrukturiranje mo-

dela podataka posto-jećih sustava za uprav ljanje zbirka-ma da bi se nagla-sila međusobna po-vezanost elemenata zapisa.7 Novi model podataka omogućio bi dodatne entitete (poput ljudi, mjesta,

lokaliteta i događaja) koji bi kumula-tivno tvorili kontekst predmeta i prik-ladne relacije za njihovo povezivanje s podacima o predmetu. Odvojeni modul ugrađen je da bi omogućio ko-risnicima stvaranje veza između za-pisa predmeta i zapisa pripadajućeg konteksta. Ti obogaćeni i međusobno povezani podaci po hranjeni su u gla-vnom spremištu podataka do kojega mogu doći svi unutar institucije, kao i vanjski korisnici. Štoviše, te infor-macije mogu odmah biti dostupne na Internetu.

• Drugi pristup obuhvaća konstrukciju odvojenog, dodatnog spremišta za kontekst koji bi funkcioniralo paralel-no sa sustavima upravljanja zbirkama ostavljajući bazu podataka sustava gotovo nepromijenjenom.8 Kontek-stualne informacije koje se odnose na specifi čno umjetničko djelo (povije-sno, etnografsko, kulturno, znanstve-no, socio-ekonomsko) pohranjene su u spremištu konteksta kao međusobno povezani entiteti. U tom slučaju tre-baju biti defi nirani prikladni meta-

7 Postoje komercijalni sustavi za upravljanje zbirkama kojima je cilj da uvrste informacije o predmetima u sustave za upravljanje (Sa-rasan and Donovan, 1988.; Sarasan, 1997.; Ashby, et al., 2001.).

Slika 1. Modularni sustavi za sadržaje

8 To je rješenje razvijeno u sklopu istraživačkog projekta Open Heritage: Enabling the Eu-ropean Culture Economy (Scali, and Tariffi , 2001).

119

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

podaci za opisivanje i strukturiranje kontekstualnih informacija. Također bi trebale biti stvorene semantičke re lacije među elementima dvaju spre-mišta. Zajedničko korisničko sučelje omogućuje zajednički pristup podaci-ma iz oba područja. To su modularni sustavi za sadržaj predočeni na slici 1.

Oba navedena pristupa ovise o glavnim spremištima za izvršenje funkcije pohra-ne i povrata sadržaja u više ili manje predodređenom formatu.• Treći pristup podrazumijeva korištenje

sustava za upravljanje sadržajem da bi se upravljalo odvojenim do-kumentima, multimedijom ili dru-gim elektroničkim podacima koji su pohranjeni na različitim računalima

sudionika u procesu stvaranja sadržaja (Grant, 2000.). Kao primjer možemo navesti razvoj izložbe i kataloga koji je prati. Tijekom razvojnog procesa određeni se broj dokumenata odvoje-no stvara: oznake predmeta, drugi tekstovi, razni grafi koni itd. Gdje se na kraju dana nalazi sav taj sadržaj? Kustos ima kopiju referata na nekoj disketi, arhivar ima osnovne infor-macije o predmetu u bazi podataka za upravljanje zbirkom, grafi čki di-zajner ima nacrte stranica na svojem disku te grafi ke i slike pohranjene u odvojenom sustavu baze podataka, edukator ima tvrdi disk pun inter-pretativnog materijala koji je svrstan prema publici. Na kraju izložbe ele-

Slika 2. Sustav za upravljanje sadržajem

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

120

menti sadržaja raštrkani su kroz cijelu organizaciju. Golemi fi nancijski i lju-dski resursi uloženi su u stvaranje tog sadržaja, ali rezultat je neorganizirani materijal koji se uglavnom ne može ponovo iskoristiti.

Korištenje sustava za upravljanje sadr-žajem u ovom je kontekstu neprocjenjivo. Bilo tko unutar organizacije može obja-viti svoj obogaćeni sadržaj na sučeljima koja su bazirana na webu i može ih učiniti pristupnima putem muzejskog intraneta i preko Interneta, kao što je i pokazano na slici 2. Prednost tog pristupa je u tome što za upravljanje digitalnim sadržajem koji dolazi iz različitih muzejskih odjela nije obvezno da taj sadržaj stoji u aplika-cijama strukturiranih baza podataka, kao što je potrebno u integracijama sustava (Blackaby and Sandore, 1997.). S bilo kojega radnog mjesta mogu se unositi podaci u sustav za upravljanje sadržajem preko jednostavnih web sučelja. Usto, za indeksiranje svih objavljenih materija-la trebale bi se upotrebljavati prikladne metaoznake, čime bi se omogućila inte-ligentna potraga za informacijama.

ZAKLJUČCI

Ovaj rad spaja dva problema kojima se bave istraživači: računalno upravljanje zbirkom i interpretaciju muzejskih zbirki. U njemu se opisuje evolucija tradicional-nih sustava za upravljanje zbirkama radi uključivanja kontekstualnih informacija o predmetima (npr. njihov povijesni kon-tekst, društveni kontekst, geografski kon-tekst itd.) i o procesu stvaranja sadržaja (npr. načelo prema kojemu muzej donosi odluke o postavljanju izložbe), što potiče korisnike da stvore vlastite interpretacije muzejskih predmeta.

Dokumentirajući i prezentirajući sve kon -tekstualne informacije koje muzej stvori, nastaje nova povezanost između muzeja i posjetitelja. Percepija muzeja kao insti-tucije mijenja se od one u kojoj se muzej smatra nečim što zadržava ili kontrolira informacije do one u kojoj se na muzej gleda kao na otvoreni spremnik. To nije prijetnja prestanku kustoskog autoriteta već, naprotiv, to daje mogućnost mu-zejima da preispitaju svo ju ulogu i svoje mogućnosti da ponude veću autonomiju svojoj publici. Priča postaje živa, fl eksi-bilna stvar, a ne više statični ili fi ksira-ni entitet. Tehnologija postoji da bi se upravljalo ne samo podacima nego i još nečim. Ono što muzeji trebaju jest kultur-ni pomak unutar institucija koje će oso-blje unutar cijele organizacije – kustose, edukatore, dizajnere izložbi, dokumenta-riste – transformirati u sudionike većeg procesa redovitog uvrš tavanja obogaćenih informacija u glav no spremište. Te se in-formacije rutinski stvaraju radi publika-cija, izložbi, obrazovnih programa, serija predavanja itd. Primjenom prikladnih sustava za upravljanje sadržajem tim se resursima može upravljati, može im se naći nova namjena i mogu biti reciklira-ni. Nije li to izazov?

Zahvala

Rad koji je prezentiran u ovom referatu djelomično je podržala komisija Europ-ske unije i grčko Ministarstvo obrazo-vanja i religije, u skladu s programom PYTHAGORAS: Nove tehnologije i ure-đaji prezentiranja.

LITERATURA

Ashby, H., McKenna, G., Stiff, M. (eds.) (2001), SPECTRUM Knowledge, mda: Cambridge.

121

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Besser, H. (1997a), “The Transformation of the Museum and the Way it’s Perceived”, in Jones-Garmil K. (ed.), The Wired Museum, American Association of Museums: Washington. Besser, H. (1997b), “Integrating Collections Ma-nagement Information into Online Exhibits: The World Wide Web as a Facilitator for Linking Two Separate Processes”, in Museums & the Web Conference Proceedings, Los Angeles, CA, Mar-ch 16-19, 1997. Blackaby, J. and Sandore, B. (1997), “Building Integrated Museum Information Systems: Practi-cal Approaches to Data Organization and Access” in Museums & the Web Conference Proceedings, Los Angeles, CA, March 16-19, 1997. Bower, J. and Roberts, A. (eds.) (1995), Develop-ments in International Museum and Cultural He-ritage Information Standards, Getty Information Institute and CIDOC. http://www.willpowerinfo.myby.co.uk/cidoc/stand1.htm, last visited on 22/02/05 CHIN (2000), Collections Management Software Review - Comparative Analysis. Canada, Cana-dian Heritage Information Network. http://www.chin.gc.ca/English/Collections_Ma-nagement/Software_Review/index.html, last visi-ted on 15/03/05. Cotton, J. and Wood, B. (1996), “Retrieving Prehistories at the Museum of London: A gallery case-study”, in McManus, P. (ed.), Archaeologi-cal Displays and the Public. Museology and In-terpretation, Institute of Archaeology, University College London. Dawson, D. and McKenna, G. (1998), “mda Sur-vey of Information Technology in Museums”, mda Information 4(1): 13-20. Donovan, K. (1997), “The Best of Intentions: Public Access, the Web, and the Evolution of Museum Automation”, in Museums & the Web Conference Proceedings, Los Angeles, CA, Mar-ch 16-19, 1997. Economou, M. (2003), Museum: A Repository or a Living Organism? Museological thoughts and issues, Kritiki: Athens (in Greek). Falk, J.H. and Dierking, L.D. (eds.) (1995), Public Institutions for Personal Learning: Establishing a Research Agenda, American Association of Mu-seums: Washington DC. Grant, A. (1999), “Cataloguing is Dead…Long Live the Cataloguers” in mda Information (5)3: 19-25.

Grant, A. (2000), Content Management Systems. An Information Paper from the NOF Technical Advisory Service. http://www.ukoln.ac.uk/nof/support/help/papers/cms/, last visited on 15/03/05 Hodder, I. and Hutson, S. (2003), Reading the past: current approaches to interpretation in ar-chaeology, 3rd ed., Cambridge University Press: Cambridge, New York. Hooper-Greenhill, E. (1992), Museums and the Shaping of Knowledge, Routledge: London. Hooper-Greenhill, E. (2001), Museums and the Inter -pretation of Visual Culture, Routledge: London. Jones-Garmil, K. (1997), “Laying the Founda-tion: Three Decades of Computer Technology in the Museum”, in Jones-Garmil K. (ed.), The Wired Museum, American Association of Museu-ms: Washington. Karp, I. and Lavine, S.D. (eds.) (1991), Exhibiting Cultures: The Poetics and Politics of Museum Di-splay, Smintsonian Institution Press: Washington, D.C. Kavakli, E. and Bakogianni, S. (2004), “Mana-ging Museum Information” in Second Interna-tional Conference of Museology Proceedings, Technology for Cultural Heritage: Management – Education - Communication, Mytilene, June 28 – July 2, 2004 (in print) (in Greek).Koot, G. J. (2001), “Museum Librarians as Infor-mation Strategists”, International Journal of Spe-cial Libraries (INSPEL) 35(4): 248-258. Kotler, N. (2001), “New Ways of Experience Cul-ture: the Role of Museums and Marketing Impli-cations”, Museum Management and Curatorship, 19(4): 417-425. Lazaridou, A and Santorinaios, M. (2004), “The new technologies lead to a new museum. The experience of the exhibition 1884-1930: From the Christian collection to the Byzantine Museum” in First International Conference of Museology Proceedings, Museum, Communication and New Technologies, Mytilene, May 31- June 2, 2002: 155-159 (in Greek).Light, R., Roberts, D. Andrew and Stewart, Jen-nifer D., (eds.) (1986),Museum Documentation Systems: Developments and Applications, Butte-rworths: London. Mason, I. (2002), “Knowledge management and cultural institutions”, in mda Conference Procee-dings, Common Threads, Birmingham Botanical Gardens, September 4-6,2002.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

122

MacDonald S. (1996), “Theorizing museums: an introduction” in MacDonald S. and Fyfe, G. (eds.), Theorizing museums, Blackwell/ The So-ciological Review: Oxford. Mouliou, M. and Bounia, A. (1999), “Museum Exhibitions: Interpretative approaches in museum theory and practice”, Archaeology and Arts Jour-nal, 70: 53-58 (in Greek).Mouliou, M. (2005), “Museums: Places for un-derstanding the world”, Tetradia Mouseiologias 2 : 18-27 (in Greek). “Museum Automation: Defi ning the Need” (1998), A round table with Rosanne McCaffrey, David Bearman, Jane Sledge, Peter Homulos, Lenore Sarasan and Paul Perrot, Museum News, 66(6) : 42-48. Pearce, S. (1994), “Thinking about things: Ap-proaches to the study of the artifacts”, in Pearce, S. (ed.), Interpreting Objects and Collections, Routledge: London and New York. Pedley, M. (1998), Standards in Action. A guide to using Spectum, mda: Cambridge. Sarasan, L. (1988), “Standards: How Do We Get There From Here?”, Museum News, 66(6):36. Sarasan, L. and Donovan, K. (1988), The Next Step in Museum Automation: Staging Encounters with Remarkable Things, Willoughby Press: Win-netka. http://www.willo.com/services/articles.asp last visited on 15/03/05. Sarasan, L. (1997), What Makes Multi MIMSY 2000 So Different?, Willoughby Press: Win-netka. http://www.willo.com/services/article_what-makesmimsy.html, last visited on 15/03/05.

Scali, G. and Tariffi , F. (2001), “Bridging the col-lection Management System Multimedia Exhi-bition divide: a New Architecture for Modular Museum Systems”, ICHIM 2001 Conference Proceedings, Cultural Heritage and Technologies in the Third Millennium, Milan, September 3-7, 2001. Shanks, M. and Tilley, C. (1993), Re-constructing archaeology: theory and practice, 2nd ed., Cam-bridge University Press: Cambridge. Stiff, M. and McKenna, G. (2000), Standards in Action. Spectrum IT Guide, mda: Cambridge. Tilley, C. (1994), “Interpreting material culture” in Pearce, S. (ed.), Interpreting Objects and Col-lections, Routledge: London and New York. Vergo, P. (1994), “The Rhetoric of Display,” in Miles, R. S. and Zavala, L. (eds.), Towards the Museum of the Future, Routledge: London.

OBJECTS FROM THE PAST, NARRATIVES FOR THE PRESENT

This paper aims to participate to the dialogue about the content management systems for han-dling enriched museum information. We will argue that the collections management systems (CMSs) used today leave out important and valuable inter-pretative data created in the daily work of the mu-seum. A review of the currently used systems and a presentation of the advantages and disadvantages of those will support the argument. Furthermore museum theory and practice that articulates the interpretative framework towards content mana-gement will be discussed along with some efforts to approach such a future development.

123

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

INFORMATIZACIJA MREŽE HRVATSKIH MUZEJA

MIRNA ŠIMAT, Muzejski dokumentacijski centar OZREN HARLOVIĆLINK 2 d.o.o.Zagreb, Hrvatska

POVIJEST INFORMATIZACIJE MUZEJA U HRVATSKOJ

Početkom 70ih godina dr. Antun Bauer, osnivač i ravnatelj MDC-a, u časopisu Informatica Museologica piše o važnosti uvođenja kompjutora u muzeje kao sre-dstva za obradu muzejske građe i izradu dokumentacije. U to doba Europa je već započela informatizaciju muzeja, a Ame-rika je to učinila još 4-5 godina prije. Jugoslavija, a time i Hrvatska, imala je na svom teritoriju mrežu kompjutora, ali znanstvene i kulturne institucije nisu bile informatizirane.Dr. Bauer obraća se za pomoć Smith-sonian institutu iz Washingtona i 1976. godine dobiva donaciju programskog paketa za obradu podataka muzejskih predmeta SELGEM. Paket je prezentiran i instaliran u Sveučilišnom računskom centru (SRCE-u), gdje se trebala nalaziti središnja baza podataka, a također se tre-bala održati i obuka kustosa koji bi uno-sili podatke u bazu. “Centralno” rješenje bilo je jedino moguće jer u to doba nije-dan muzej nije imao računalo. Nažalost, određeni su uspjesi postignuti samo u pri-rodoslovnim i tehničkim muzejima. U to doba nije bio propisan obvezni minimum

potrebne dokumentacije, nisu postojali standardi unosa, velik broj fondova bio je neobrađen, nije postojala klasifi kacija muzejskih predmeta...Krajem 70ih godina MDC se zauzima za sustavno vođenje dokumentacije za po-trebe hrvatskih muzeja. Uzor je pronađen u britanskoj Museum Documentation As-sociation (MDA). Na inventarnoj kartici MDA objavljen je popis svih kategorija podataka za opće muzeje te za neke od specijalnih muzeja, kao i upute za njiho-vo popunjavanje. Godine 1980. MDC je pokrenuo projekt Osnove dokumentacije i klasifi kacije mu zejskih i galerijskih predmeta u SR Hr vatskoj s uputama za sigurnosno mi kro-fi lmiranje čiji je važan dio bio Muzejsko-galerijski informacijski sustav (MU GIS). MUGIS je zamišljen kao komunikacijska mreža koja objedinjuje i povezuje infor-macijske fondove muzeja, korisnike i ostale potencijale u muzejskoj djelatnosti. Cijeli je projekt bio objavljen u časopisu Muzeologija. Osnovana je interdisciplinar-na radna skupina koja se sastojala od mu-zejskih profesionalaca, informatičara, knjiž-ničara i specijalista za mikrofi lmiranje.Jedan od osnovnih motiva za pokretanje projekta bilo je i stvaranje kvalitetne te-meljne dokumentacije kao preduvjeta za čuvanje građe u eventualnim ratnim uvjetima. Planirano je uključivanje svih muzeja Hrvatske u MUGIS i obveza uklju-čivanja podataka s opće kartice mu zejskog predmeta u zajedničku bazu podataka.Trebali su uslijediti koordinacija infor-matizacije u muzejima, razvoj mreže kon taktnih muzeja-matičnih institucija za muzejske specijalnosti na nacional-noj i regionalnoj razini te planiranje i uvođenje strojne i programske opreme za izradu baze podataka o muzejskoj građi.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

124

Krajnji rezultat cjelokupnog projekta tre-bala je biti složena polivalentna informa-cijaska mreža koja funkcionira na više razina: na razini muzeja, zaštite spome-nika i kulturno-informativne djelatnosti u cjelini.Cilj projekta bilo je uključivanje poda-taka u nacionalni informacijski sustav i međunarodne UNESCO-ove informa-cijske sustave. Od međunarodnih stan-dar da preuzet je CIDOC-ov minimum standardnih podataka za opis muzejskog predmeta, a kao osnova za izradu prije-dloga klasifi kacije muzejskih i gale-rijskih pred meta poslužila je MDA kla-sifi kacija po vrstama predmeta. Opća inventarna kartica muzejskog predmeta dizajnirana je tako da bude prikladna za ručnu i strojnu obradu, a sadržavala je 11 glavnih pretinaca za opis predmeta.Početna ideja bila je stvaranje baze po-dataka u matičnom računalu u MDC-u, odakle bi se podaci distribuirali krajnjim korisnicima. Takva konfi guracija su-stava bila je određena time što su mu-zeji u Hrvatskoj bili loše opremljeni računalima. Kao softversko rješenje iza-bran je MODES (Museum Object Data Entry System), računalni program koji je razvila MDA, jer se u projektu kori-stio predložak opće inventarne kartice te organizacije. Nabavljeno je oko 100 ra čunala, školovano oko 120 kustosa, napravljeno 27 instalacija u muzejima, organizirani su seminari i prezentacije MUGIS-a te tečajevi operativnog susta-va DOS.Projekt nije nikad do kraja realiziran zbog nedostatka sredstava i stručnog osob lja, a i MODES se pokazao zastarje-lim i teško primjenjivim na sve muzeje.

Kataloška kartica na pojedinim je vr-stama materijala bila slabo upotrebljiva i nefl eksibilna. Neki su muzeji počeli samostalno nabavljati osobna računala i tako rješavati problem vlastite infor-matizacije. Projekt je prekinut, no ipak su muzeji koji su u njemu aktivno sudje-lovali danas među najrazvijenijima na području informatizacije. Bilten o informatizaciji muzejske dje-latnosti MDC počinje objavljivati 1990. pod naslovom Bulletin za informatiza-ciju muzejske djelatnosti SR HRvatske. Časopis je izlazio četiri puta u godini. Posljednji broj (9, 1/4, 1998.) objavljen je samo u elektroničkom obliku URL:http://www.mdc.hr/Izdavastvo/mdc-bil-ten* (1999-07-08). Cilj časopisa bilo je poticanje hrvatskih muzeja na infor-matizaciju informiranjem o novim teh-nologijama, njihovim mogućnostima i projektima vezanim za informatizaciju; među ostalim temama, našli su se i MU-GIS, MODES, mreža muzeja i problemi standardizacije i tezaurusa, a kasnije i in-ternet i web stranice. Sredinom 90ih godina hrvatski muzeji još uvijek nemaju svoje web stranice i zato MDC 1996. započinje projekt Muzeji Hrvatske na Internetu s namje-rom predstavljanja hrvatskih muzeja na novim medijima i korištenjem no-vih tehnologija. U sklopu tog projekta do danas je predstavljeno 30 muzeja na više od 1.500 stranica. Korištene su nove tehnologije toga doba, sve su stranice objavljene na hrvatskome i engleskom jeziku, a za neke muzeje to su i danas jedine web stranice na kojima se mogu dobiti informacije o njihovoj djelatnosti.

125

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

STANJE INFORMATIZACIJE MUZEJA U HRVATSKOJ U 2004. GODINI UTEMELJENO NA PODACIMA IZ REGISTRA MUZEJA, GALERIJA I ZBIRKI

Registar muzeja, galerija i zbirki u RH koji vodimo u Muzejskom dokumenta-cijskom centru je baza podataka o mu-zejskim ustanovama u kojoj se skupljaju podaci o obilježljima i djelatnostima za-jed ničkim svim muzejima.U 188 jedinica, odnosno muzeja ili ga-lerija vođenih u Registru, zaposlen je 841 stručni djelatnik (kustos, dokumen-tarist, pedagog, informatičar, restaura-tor, preparator, muzejskih tehničar), te je vođeno1.229 muzejskih zbirki koje sadržavaju ukupno 4,759.767 predmeta. Od ukupnog broja muzejskih predmeta je invetarizirano 2,138.890 ili 44%.E-mail adrese ima 139 muzeja (74%). Svoj web site ima 101 muzej (53%).Samo 76 muzeja ili 40% koristi se ra čunalom za obradu muzejske građe, a samo 31

muzej ili 16% koristi se računalom i za obradu dokumentacijske građe.Od 1.229 muzejskih zbirki, u 491 od njih koristi se neki od računalnih programa za invetarizaciju građe. Među 23 računalna programa prevladavaju M++ i Promus. U Promusu se obrađuje 135 zbirki, a u M++ 137 zbirki. Za razliku od M++, koji iza sebe ima tim stručnjaka koji ga razvijaju i dopunjuju u skladu s potrebama muzeja, Promus je programski alat proizveden u tvrtki Mikrolab, koja se ugasila, pa se Promus ne razvija niti se održava.Velik broj muzeja još uvijek se koristi tablicama u nekome od programa iz MS Offi cea (74 zbirki) ili vlastitim programi-ma (28 zbirki), među kojima su, pretpo-stavljamo, brojne tablice u MS Offi ceu. Računalno je obrađeno 469.728 predme-ta što je 10% ukupnog broja predmeta u muzejima ili 18% ukupne količine in-ventirane građe.Dokumentacijskih zbirki (fototeka, dija-teka, fi lmoteka, videoteka, planoteka,

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

126

fondovi dokumentacijskih crteža, heme-roteka, fonoteka, fondovi digitalnih i ma-gnetnih zapisa, arhivi) u hrvatskim mu-zejima ima 452, a računalno se obrađuje 28%, odnosno 128 zbirki.Usprkos uvođenju novoga muzejskog zvanja muzejskog informatičara u hr-vatskim muzejima radi samo šest in for-matičara.Podaci o hardverskoj opremljenosti mu-zeja ne nalaze se, nažalost, u Registru. Godine 2002 Ministarstvo kulture prove-lo je anketu o informatizaciji ustanova u kulturi, među kojima su bila 93 muzeja. Odazvala su se 64 muzeja ili 69%.Anketa je pokazala da 19% ustanova ima server, 25% posjeduje lokalnu mrežu a pristup internetu ima 84% ustanova. Mora se uzeti u obzir da je anketa prove-dena samo u muzejima čiju je informati-zaciju Ministarstvo kulture sufi nanciralo između 1996. i 2002. godine.

LINK2 I M++

U 2004. i početkom 2005. upotreba ra-čunala i računalna obrada muzejske gra-đe i muzejske dokumentacije znatno je unaprijeđena. Napredak je ostvaren pro-vođenjem Programa kulturnog razvitka za 2004. godinu, u sklopu kojega je Mi-nistarstvo kulture RH nabavom softvera M++ tvrtke Link2 omogućilo sustavnu informatizaciju hrvatske muzejske mreže radi poboljšanja stanja računalne obrade muzejskih predmeta.MDC-u je dodijeljena uloga koordinatora i stručnog savjetnika pri instaliranju tog sotvera te u održavanju i praćenju obrade muzejske građe, čime se ostvaruje važan korak u zaštiti građe, ujednačivanju ra-zine podataka i olakšavanju pristupa muzejskim predmetima u hrvatskim mu-zejima.

M++ cjelovito je muzejsko informacij-sko-dokumentacijsko softversko rješe-nje. Kreirao ga je magistar muzeologije Goran Zlodi 1998. godine. Na njemu se konstantno radi, sukladno potreba ma mu-zeja. Program je u potpunosti usklađen s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi (NN 108/2002.). Za M++ karakteristično je sljedeće:- podržava obradu primarne dokumen-

tacije: inventarnu knjigu, knjigu po-hrane, knjigu ulaska, knjigu izlaska i katalog muzejskih predmeta

- modulom za sekundarnu dokumenta-ciju podržana je obrada sekundarnih dokumentacijskih fondova: fototeke, videoteke, hemeroteke, evidencije izlož bi, itd.

- podržava obradu tercijarne dokumen-tacije: tezaurusa, popisa nazivlja, ka-zala autora

- sofi sticiranim načinima pretraživanja omogućuje fl eksibilan pristup bazi po dataka i potpun nadzor njezina sa-držaja

- podržava višekorisnički rad u raču-nalnoj mreži uz sustav zaštitite pristu-pa podacima (ovisno o odgovornosti za pojedine muzejske zbirke kori-snicima se dodjeljuju odgovarajuća prava pristupa, čitanja, brisanja i is-pravljanja podataka, čime se onemo-gućuje neželjeni pristup ili gubitak podataka)

- izvoz podataka u PDF i XML forma-te

- potpuna prilagodljivost ispisa (obra-sci, legende, kataloške jedinice itd.)

- različitim mogućnostima pretra živa-nja, oblikovanja i ispisa legendi olak-šava se postavljanje izložbi i stvaranje tiskanoga ili online kataloga

127

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

- pomaže u stvaranju multimedijskih sadržaja namijenjenih distribuciji na različitim nosačima (CD-ROM, info-kiosci, web...)

- pruža raznolike mogućnosti ponovlji-ve upotrebe digitalnog sadržaja (tekst, slike, zvuk, video...)

MDC i Link2 potpisali su u svibnju 2004. godine ugovor prema kojemu su 24 mu-zeja dobila mogućnost instalacije pro-gramskog paketa M++, a 27 muzeja s već instaliranim programom dobilo je pravo na usluge održavanja. To obuhvaća:• pravo na instaliranje svake nove ver-

zije programa• upotrebu modula za upravljanje fon-

dovima sekundarne dokumentacije• pravo na stalnu pomoć i konzulta-

cije pri radu s programom. Pomoć se može zatražiti na različite načine (telefonom, običnom i elektroničkom poštom, te faksom)

• osim komentara i prijedloga vezanih za postojeće funkcionalnosti progra-ma, korisnici mogu tražiti i ugradnju novih funkcionalnosti programa. One se ne ugrađuju stihijski već koordini-rano, prema planu koji uzima u obzir potrebe većine muzeja

• ako Muzej ima dvojbi o mogućnostima svog hardvera te o provođenju si-gurnosnog snimanja podataka (eng. backup), može zatražiti pisane upute ili savjet

• mogućnost uspostave udaljenog (onli-ne) pristupa

Kontaktirani su svi novi muzeji i poslani su im formulari putem kojih su muzeji popisali svoje zbirke, korisnike i točnu konfi guraciju računala. Snimljena je si tu-acija pokazala da je hardver kojim mu-zeji raspolažu vrlo raznovrstan, ali naj-češće zastario. Problem su bili i muzeji

koji nisu raspolagali lokalnom mrežom (LAN) nego samo odvojenim radnim stanicama. Te je stanice prije instaliranja programa valjalo umrežiti.U rujnu 2004. krenulo se s instaliranjem. Od 24 muzeja, 23 su se odazvala pozi-vu MDC-a. M++ je instaliran na 97 ra-dnih stanica, održana je obuka kustosa u trajanju 2 puta po 2,5 sati i podijeljene su upute za uporabu. Korisnici su pozvani na kontinuiranu su-radnju s Link2 i MDC-om u vezi s bilo kakvim problemima i prijedlozima. Većinu instalacija organizirali su stručni djelatnici Link2 i MDC zajedno, tako da su korisnici imali priliku izravno dobiti odgovore na pitanja, savjete i upute o vođenju dokumentacije muzejske građe od stručnjaka MDC-a.S instaliranjem programa i stručnom obukom nastavljeno je i u 2005. Do sada je M++ instaliran u ukupno 58 muzeja. MDC prati proces upisivanja građe u program i zajedno s Link2 nastavlja podržavati muzeje i poticati ih da tom vrlo važnom dijelu muzejske djelatnosti pridaju punu pozornost.

SUSTAV MUZEJA RH - HRVATSKA MUZEJSKA MREŽA

Jedan od preduvjeta za standardizaciju muzejske djelatnosti jest stvaranje tezau-rusa, na čemu se dosad u Hrvatskoj radi-lo samo sporadično, a što je omogućeno u programu M++. To pridonosi povezi-vanju i suradnji muzejskih stručnjaka, što pripada djelokrugu mreže odnosno Sustava muzeja u Hrvatskoj (koji je ute-meljen na Pravilniku o načinu i mjerili-ma za povezivanje u Sustav muzeja Re-publike Hrvatske (NN 120/2002.)).Unutar Sustava muzeja obavlja se ma-tična djelatnost kao organizirani oblik

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

128

struč nog djelovanja, čiji je osnovni cilj poboljšanje kvalitete djelovanja muzeja, uspostavljanjem jedinstvenih standarda i normi za obavljanje muzejske djelatnosti.Usklađivanje rada unutar sustava muzeja obavlja se putem Vijeća sustava muzeja i Vijeća za matičnu djelatnost. Rad obaju Vijeća koordinira MDC, koji će poticati i izradu tezaurusa.

ZAKLJUČAK

Da bi muzej ispunio svoju ulogu komuni-ciranja s društvom, treba se prilagoditi mo-dernim tehnologijama i načinima komu-niciranja. Računala se u muzejima koriste na više razina: kao pomoć u radu kustosa, kao tehničko pomagalo na izložbama, kao sredstvo komunikacije između samih muzeja i kao sredstvo komunikacije sa svijetom. Internetske stranice, računalna obrada muzejskih predmeta i vođenje mu-zejske dokumentacije, opća informatička pismenost muzejskih djelatnika i komu-nikacija elektroničkom poštom postale su nužnost za normalno funkcioniranje muzeja u suvremenom društvu. Veliki su napori uloženi u informatizaciju hrvatskih muzeja iako je još dug put pred nama. Po-trebno je sustavno opremati muzeje har-dverom i softverom te zapošljavati više informatičkih stručnjaka.Naši su krajnji ciljevi uspostava kontinui-ranog razvoja dokumentacijskih sustava koji bi služili kao potpora muzeološkim istraživanjima, prezervaciji i komunika-ciji, te uspostava kontinuirane prezerva-cije dokumentacije u digitalnom obliku i, osobito, poticanje online pristupa informa-cijama i znanju o muzejskim predmetima.

LITERATURA

Bauer, Antun. Kompjuteri u muzejskoj službi. // Bil-ten Informatica Museologica. 6 (1971.), str.27-29.

Bauer, Antun. Kompjuteri u muzejima. // Bilten Informatica Museologica 15 (1972.), str. 43-44.Franulić, Markita. Uloga MDC-a u informatiza-ciji muzejske djelatnosti u Hrvatskoj. // Informati-ca Museologica 31 (1-2) (2000.), str. 40-46.Franulić, Markita. Neki aspekti muzejske djelatno-sti u Hrvatskoj – statistički pregled na temelju po-dataka iz Registra muzeja, galerija i zbirki. // Infor-matica Museologica 34 (1-2) (2003.), str. 92-98.Jurinić, Boris i Markušev Jelačić, Sanja. Informa-tizacija ustanova u kulturi – snimka stanja (1996., 2002.) Prethodni rezultati istraživanja. // Neobjav-ljeno. Predavanje održano u Rovinju, na 6. AKM seminaru, 20.-22. studenog 2002.Šojat-Bikić, Maja. Stanje informatizacije hrvat-skih ustanova u kulturi. // Informatica Museolo-gica 31 (1-2) (2000.), str. 49-53.Šulc, Branka. Dokumentacijski i informacijski si-stemi u muzejskoj djelatnosti Jugoslavije. //Infor-matica Museologica 3-4 (1988.), str. 4-10.Zvizdić, Edin. Informatičarski lamento. // Infor-matica Museologica 31 (1-2) (2000.), str. 5-9. Dokumentacija i klasifi kacija muzejskih i gale-rijskih predmeta. // Muzeologija 25 (1987.).

COMPUTERISATION OF THE CROATIAN MUSEUM NETWORK

According to statistics, only 18 percent of museum holdings in Croatia have been computer proces-sed. Museums lack both hardware and software. Our goal is to provide easier access to museum object information in Croatian museums through systematic acquisition of hardware and software, its installation and monitoring of museum holdin-gs processing. In 2004 the Ministry of Culture gave funds to MDC to act as a mediator and coordinator of the computerisation of Croatian museum network. An opportunity was given to 24 museums in Croatia to get M++, an integrated information system for museum documentation management, developed by the Link2 company. Furthermore, 27 museums that already have M++were offered a free upgra-de to a newer version and a full support and con-sulting service. Twenty-three out of 24 museums accepted the of-fer and cooperated with Link2 and MDC. M++ was installed on 97 computers and curators were trained on how to use the newly acquired softwa-re. Also, user support and consulting service are established.

129

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

It is very important that all museum requirements are now systematically acquired and future deve-lopment is coordinated by MDC. The next step is to work on the coordination of controlled termi-nology development. Our fi nal goals are to esta-blish continuous development of documentation

systems that would support museological resear-ch, preservation and communication, to establish continuous preservation of documentation in digi-tal environment and especially to encourage onli-ne access to information and knowledge about the museum objects.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

130

DRŽAVNI MUZEJI U BERLINU (DMB) I NJIHOV NOVI DOKUMENTACIJSKI SUSTAV

MONIKA HAGEDORN-SAUPE, AXEL ERMERT Institut za muzeologiju Berlin, Njemačka

Šesnaest državnih muzeja u Berlinu - Zaklada prusko naslijeđe - dom su velikoj raznolikosti zbirki od umjetnosti do etno-logije i od egiptologije do prapovijesti. U prošlosti su ti muzeji uveli vlastite baze podataka, a neki od njih i više baza. No, velik je dio građe još uvijek dokumenti-ran samo na papiru. U 1999. donesena je odluka da se uvede jedan zajednički do-kumentacijski su-stav za sve mu zeje. Između ostaloga, to je učinjeno zato da bi zajedničko pri-stupno sučelje za ja-vnost u budućnosti omogućilo la ko i op-sežno pretra ži vanje muzej skih predme-ta. Odlučeno je da se u pilotnoj fazi za počne, s grupom od pet muzeja, ko ji predstavljaju razli-čite tipove zbirki državnih muzeja u Berlinu, zajed-

no s Fototekom cijele Zaklade pruskog naslijeđa. Pet odabranih muzeja bili su: Etnološki muzej (Etnologisches Mu-seum), Muzej europskih kultura (Mu-seum Europäischer Kulturen), Egipatski muzej (Ägyptisches Museum), Muzej starina (Antikensammlung) i Muzej foto-grafi je (Museum für Fotografi e).Da bi se pripremio potreban natječaj za izradu programa, koji je poslan po cijeloj Europi, CHIN-ov (Canadian Heritage In-formation Network - Informacijska mreža kanadskog naslijeđa) popis uzet je kao početna osnova, preveden je na njemački i prilagođen situaciji u muzejima. Svaki je muzej trebao navesti ona mjesta s po-pisa koja su smatrali najvažnijima, kao i ona koja su im najmanje važna. Također je napravljen pregled elektroničkih po-dataka koji već postoje u muzejima. Na temelju svega toga 1999., raspisan je natječaj za izradu programa. Nakon pomne evaluacije pristiglih ponuda oda-brana je tvrtka ZETCOM (Švicarska), sa softverom MuseumPlus.

131

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Kako je naših pet pilot- muzeja raštrkano po cijelom Berlinu, bilo ih je potrebno povezati izgradnjom mreže gradskog područja (engl. Metropolitan Area Net-work - MAN).Da bi se postigao cilj integriranog sustava, osnovano je šest radnih grupa s predstavni-cima svakog muzeja u pilotnoj fazi. Jedna od njih (AG-D) imala je zadatak raspraviti i dogovoriti se o potrebnim poljima po-dataka, o njihovu tipu i imenu, tako da se muzeji s drugim tipovima zbirki mogu ko-ristiti istim sustavom. Taj je proces trajao oko godinu i pol, s tjednim sastancima. Druga radna grupa (AG-G) promatrala je različite poslove uprav ljanja zbirkama, npr. tijek aktivnosti potrebnih za posudbu predmeta. Cilj joj je bio dokumentirati te aktivnosti u novi muzejski softver. Zapra-

vo, to je značilo da je drugačije postupke koji su se u muzejima primjenjivali u prošlosti trebalo unifi cirati.Voditelji svih radnih grupa sastajali su se na redovitim sastancima upravljačke grupe (Lenkungsausschuß) koja je dono-sila potrebne odluke. Etnološki muzej je bio prvi čiji su poda-ci preseljeni iz različitih baza podataka koje su do tada bile u upotrebi. Osoblje je osposobljeno za uporabu novog sof-tvera i počelo je raditi na njemu. Malo- pomalo, to su postigli i drugi muzeji. U 2005. postići će se cilj - novi će se softver koristiti u svim muzejima iz pi-lotne faze. Do ožujka 2005. više od pola milijuna informacijskih zapisa ušlo je u sustav. Prema potrebama projekta, radne su grupe restrukturirane: sad postoji jed-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

132

na radna grupa koja je odgovorna za ad-ministraciju projekta (ProgrAdm grupa) i jedna radna grupa koja se brine o svim pitanjima što se odnose na uređivanje podataka i na korištenje tezaurusa. Upotrebom integrirane softverske aplika-cije u različitim muzejima izgrađuje se zajedničko nazivlje i time omogućuje pretraživanje koji pokriva sve zbirke. Da bi se to osiguralo, donesena je odluka o korištenju kontroliranog nazivlja pred-metnih odrednica (SWD) Njemačke na-cionalne knjižnice (DDB). Ipak, nakon migracije 65 baza podataka u novi su-stav, preostali su ovi problemi: - povezivanje novog nazivlja s dota daš-

njim nazivljem muzeja,- pronalazak za jed ničkih pravila za polja

podataka relevantnih za sve muzeje,- razvoj protokola primjene tih pravila,- razgovor i dogovor o korištenju već

postojećih tezaurusa i klasifi kacijskih sustava kao što su TGN, AAT ili ICONCLASS.

Usporedno s tim projektom planira se povećanje grupe muzeja koji se koriste sustavom, tako da se u program uključe i drugi državni muzeji. Također je u planu i određivanje sučelja potrebnoga da se javnosti omogući pristup informacijama o muzejskim predmetima.

THE STATE MUSEUMS OF BERLIN (SMB) AND THEIR NEW DOCUMENTATION SYSTEM

The 16 State Museums of Berlin - Foundation Prussian Heritage – do host a great variety of collections from art to ethnology and from Egyp-tology to Pre-history. In the past those museums had implemented their own databases – in some cases even several in one museum – and a lot of material is still documented in paper form. In 1999 the decision was taken to introduce one common museum documentation system for all of them. Among other things this was done because one unifi ed public access interface should in futu-re allow easy and comprehensive searching of the museum holdings. This decision puts up the challenge to bring to-gether parts of the vocabulary in order to allow meaningful retrieval covering all collections. In order to provide for a common retrieval voca-bulary the decision had been taken to make use of the Subject Headings Authority File (SWD) of the German National Library (DDB). Thus, after overcoming the problems of migrating some 65 databases into the new system, the problem re-mains - to link this new overall vocabulary with the very different pre-existing vocabularies of the museu-ms, - to fi nd common rules for data fi elds relevant for all museums - to develop the workfl ow for the implementation of those rules - to discuss and agree on the use of other alrea-dy existing thesauri and classifi cations like TGN, AAT or ICONCLASS. The presentation will summarise major results reached so far, problems encountered and outline the next steps.

133

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

KATALOGIZACIJA UMJETNIČKIH DJELA - VODIČ ZA OPISIVANJE I VIZUALNU DOKUMENTACIJU (www.vraweb.org/CCOweb)

MONIKA HAGEDORN-SAUPEAXEL ERMERTInstitut za muzeologiju Berlin

Gettyjeve Kategorije za opis umjetničkih djela CDWA (engl. Categories for the Description of Works of Art) postoje već duže vrijeme, kao i VRA (engl. Visual Resources Association) temeljne kate-gorije. Iako rasprostranjene i korištene u mnogim angloameričkim muzejima u ovom ili onom obliku (kao cjelovi-ta ili djelomična referenca), osjećala se potreba za integracijom skupa pravila i za njihovom primjenom u široj zajed-nici, kao kooperativnog proizvoda i na mrežnoj osnovi. Dakle, Katalogizacija umjetničkih djela: Vodič za opisivanje i vizualnu dokumentaciju KUD razvija se od 2001.: dio 1. Opće smjernice; dio 2. Elementi; dio 3. Predmetne odred-nice (http://vraweb.org/CCOweb/index.html). To je priručnik od devet poglav-lja za opisivanje, dokumentiranje i umjetničkih djela i njihovu vizualnu dokumentaciju, njihovih vizualnih suro-gata. Tim projekta KUD sastojao se, od članova Udruge vizualnih izvora (VRA) i Istraživačkog instituta Getty, te savje-todavnog odbora stručnjaka muzejske,

knjižničke i arhivske zajednice. KUD čini podskup elemenata iz kategorija za opisivanje umjetničkih djela (engl. Ca-tegories for Description of Works of Art - CDWA). American Library Associa-tion (Udruga američkih knjižnica) obja-vit će do kraja 2005. KUD u tiskanom izdanju.Kao podskup i smjernica u zadovoljava-nju minimalnih uvjeta, razvijen je KUD Lite, s 19 elemenata (od kojih je 8 ob-vez nih) za minimalnu katalogizaciju um-jetničkih djela.U razvoju je i XML shema utemeljena na KUD-u koja opisuje osnovne zapise za umjetnička djela i materijalnu baštinu. Takvi su zapisi namijenjeni udruženim katalozima i ostalim spremištima poda-taka. Koriste se skupljačkim protoko-lom Open Archives Initiative (OAI). Započeto je povezivanje s drugim for-matima elektroničkih kataloga.Koje su glavne zadaće i potrebe kata-logiziranja muzejskih predmeta? Najos-novnije načelo za opisivanje muzejskih predmeta o kojemu se stručnjaci slažu, jest:- nazivanje predmeta točnim imenom i

konzistentna upotreba istog imena,- grupiranje predmeta u njegovu ispra-

vnu klasu/grupu, često dodavanjem točnoga šireg pojma za nadređeni en-titet kojemu dotični predmet pripada,

- navođenje snimke/opisa koji omogu-ćuje da se informacije o predmetu dobiju sa svim potrebnim aspektima (ime, autor, vrijeme, klasa, mjesto/a odakle predmet potječe, vlasnik/ci, itd.) u bilo kojem trenutku.

Muzejski predmeti pripadaju najvećoj mogućoj raznovrsnosti različitih grupa ili vrsta a predmeti knjižnica pripadaju u mnogo manji broj grupa, uglavnom u

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

134

grupu referentnih i predmetnih odredni-ca. Različita fi zička kompozicija, sastav, oblik i kvaliteta velikog broja različitih tipova muzejskih predmeta zahtijevaju različite elemente za opis svake od gru-pa.Nadalje, muzejski predmeti imaju ma-nju službenu referencu od knjiga u knjiž nicama. To znači da naslov rijetko postoji, a podatak o autoru ili naslov na sa mom predmetu još su rijeđi. Stoga unošenje službene reference (jednosta-vnim prepisivanjem podataka koji već postoje u pisanom obliku) iz predmeta u katalog nije moguće niti dostatno.Do sada su najznačajniji primjeri popisa elemenata podataka za dokumentaciju muzeja očito bile CIDOC-ove informa-cijske kategorije (reproducirane, između ostalih, u UK SPECTRUM standardu) i Gettyjeva CDWA.Da bi se dalje nastavilo putem prema ispravnim i jedinstvenim pravilima za opis muzejskih predmeta ne tako davno započet je pothvat grupe koja je uvela priručnik nazvan Cataloging Cultural Objects (Katalogiziranje kulturnih pre-dmeta).Taj priručnik, koji bi trebao biti tiskan krajem 2005. u SAD-u, ima sedam po-glavlja i bavi temama koje navodimo u nastavku teksta.

UREDNICI PRIRUČNIKA

Murtha Baca, direktorica, Getty Voca-bulary Program and Digital Resource Management, Getty Research Institute, Los Angeles, California Patricia Harpring, upravna urednica, Getty Vocabulary Program, Getty Re-search Institute, Los Angeles, California Elisa Lanzi, predsjednica, Visual Re-

sources Association Director of Image Collections, Art Department, Smith Col-lege, Northampton, Massachusetts Linda McRae, knjižničarka vizualnih izvora, College of Visual and Perfor-ming Arts, University of South Florida, Tampa, Florida Ann Whiteside, bivša predsjednica, Visual Resources Association Director, Fiske Kimball Fine Arts Library, Uni-versity of Virginia, Charlottesville, Vir-ginia.

Rad na priručniku podržao je savjetodavni odbor u sastavu

Matthew Beacom, knjižničar kataloga, for Networked Information Resources, Yale University Library, New Haven, ConnecticutErin Coburn, administrator standarda podataka, J. Paul Getty Museum, Los Angeles, CaliforniaJan Eklund, kustosr vizualnih izvora, Department of Art History, University of California, Berkeley, CaliforniaMary W. Elings, arhivist digitalnih zbi-rki, The Bancroft Library, University of California, Berkeley, CaliforniaElizabeth O’Keefe voditeljica informa-cijskih sustava za zbirke, The Pierpont Morgan Library, New York, New YorkTricia Rose, knjižničarka slikovih meta-podataka, Union Catalog of Art Images (UCAI) Project, University of Califor-nia, San Diego, CaliforniaLayna White, direktorica informacija o zbirkama, San Francisco Museum of Modern Art, San Francisco, California

Financijsku potporu projektu pružili su The Andrew W. Mellon Foundation (http://www.mellon.org), The Digital

135

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Li brary Federation (http://www.diglib.org), The Getty Grant Program (http://www.getty.edu/grants/).

Katalogiziranje kulturnih predmeta daje smjernice za odabir, rukovanje i forma-tiranje podataka korištenih za popunja-vanje elemenata u kataloškom zapisu; priručnik je osmišljen da promiče dobru deskriptivnu katalogizaciju, dijeljenje do kumentacije i poboljšanje pristupa krajnjim korisnicima. Bilo da je korišten lokalno, kao pomoć u razvoju priručnika za obuku, kao skup kućnih pravila za ka-talogiziranje, ili šire, kao vodič za izgra-dnju konzistentne dokumentacije kultur-nog naslijeđa, očekuje se da će taj alat biti korak naprijed prema zajedničkom kata-logiziranju i da će pridonijeti poboljšanju dokumentacije i pristupu informacijama kulturnog naslijeđa.

Publikacija ima tri dijela.

Dio 1. Opće smjernice

I. Kako se koristiti ovim vodičem ?II. Što katalogizirati? III. Minimalni opisi IV. Rad i slikaV. Srodna djelaVI. Dizajn baze podataka i vezeVII. Datoteke autoriteta i kontrolirani

vokabulariVIII. Primjeri radnih zapisa

Dio 2. Elementi

Poglavlje 1: Imenovanje predmeta Tip djela / NaslovPoglavlje 2. Podaci o tvorcu Tvorac / Uloga tvorcaPoglavlje 3. Fizička obilježja Mjere / Materijali i tehnike

/ Stanje i izdanje / Dodatna fi zička obilježja

Poglavlje 4. Stilistički i kronološki po-daci

Stil / Kultura / DatumPoglavlje 5. Lokalitet i geografi ja Trenutačna lokacija / Lo-

kacija nastanka / Lokacija otkrivanja / Prijašnja loka-cija

Poglavlje 6. Tema [ikonografska]Poglavlje 7. Klasa [verbalno]Poglavlje 8. Opis [tekst] Opis / Druge napomene uz

opisPoglavlje 9. Vizualne informacije Vizualni opis / Vizualni tip

/ Vizualna tema / Vizualno vrijeme

Dio 3. Predmetne odrednice

1. Predmetna odrednica za osobno i kor-poracijsko ime

2. Predmetna odrednica za zemljopisnu lokaciju

3. Predmetna odrednica za koncept4. Predmetna odrednica za temu

Pozivamo zainteresirane da pogledaju dokument na njegovoj stranici www.vraweb.org/CCOweb

CATALOGUING CULTURAL OBJECTS – AN INITIATIVE FOR COMMON CATALOGUING SPECIFICATIONS FOR CULTURAL OBJECTS

The Getty’s CDWA “Categories for the descrip-tion of works of art” has been in existence for quite a while, as have been the VRA (Visual Re-sources Association) Core Categories. Though wide-spread and used by many Anglo-American museums in one way or another (as reference in full or in part) a need has been felt for an integra-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

136

tion of the rule sets and for their application in the broader community, as a cooperative product and on a network basis. Therefore, Cataloguing Cultural Objects: A Guide to Describing Cultural Works and their Images (CCO) has been in deve-lopment since 2001: Part 1 (General Guidelines); Part II (Elements); and Part III (Authorities) (http://vraweb.org/CCOweb/index.html). It is a manual for describing, documenting, and cata-loguing cultural works and images of them, their visual surrogates, and consists of 9 chapters. The CCO project team consisted, i.e. of members of the Visual Resources Association (VRA) and the Getty Research Institute, with an Advisory board of experts from the museum, library, and archives communities. The CCO comprises a subset of ele-

ments from the Categories for the Description of Works of Art (CDWA). CCO will be published as a print publication by the American Library Asso-ciation end of 2005. As a subset and a guideline to satisfy minimum requirements, “CCO Lite” has been developed, with 19 elements (8 of them mandatory) for mini-mum cataloguing of cultural objects. An XML schema to describe core records for works of art and material culture based on CCO is under development. Such records are intended for contribution to union catalogues and other repositories using the Open Archives Initiati-ve (OAI) harvesting protocol. Mapping to some other electronic cataloguing formats has also been undertaken, others are in progress.

137

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

PREMA DOGOVORENOJ EUROPSKOJ PLATFORMI ZA DIGITALIZACIJU KULTURNOGA I ZNANSTVENOG NASLIJEĐAMINERVA – MINISTARSKA MREŽA ZA VREDNOVANJE AKTIVNOSTI U DIGITALIZACIJI

GIULIANA DE FRANCESCOMinistarstvo kulture i kulturne baštineRim, Italija

UVOD: OKVIR RADA MINERVA-e

eEurope Initiative, dvostruki cilj eEu-rope Initiative: An information Society for All1 što ga je započela Europska ko-misija u prosincu 1999., trebao je do-nijeti pogodnosti informacijskog društva svim stanovnicima Europe i od Europ-ske unije stvoriti najkompetitivniju i najdinamičniju ekonomiju utemeljenu na znanju, osiguravajući svim segmenti-ma društva sudjelovanje u svemu. Ciljevi su se trebali postići podržavanjem nove infrastrukture i usluga diljem Eu-rope, primjenom otvorene metode koor-

dinacije i mjerenja performansi te ubr-zavanjem stvaranja prikladnih pravnih uvjeta. Uvjet da se postignu ciljevi eEu-ropea iskazan je kao politička obveza. Akcijski plan eEurope 2002. temeljio se na tri glavna smjera:1. ostvarivanju jeftinijega, bržeg, sigur-

nijeg Interneta;2. ulaganju u ljude i vještine;3. stimuliranju upotrebe Interneta. Cilj

3d obuhvaća, u trećoj liniji, ciljanu prozvodnju europskoga digitalnog sadržaja za globalne mreže, da bi u potpunosti iskoristio mogućnosti di-gitalnih tehnologija.

Načela iz Lunda. Akcijski plan eEurope 2002. određena je akcija usmjerena na države članice i Komisiju zajedno: stvo-riti mehanizam koordinacije za programe digitalizacije diljem država članica. Dana 4. travnja 2001. predstavnici i stručnjaci zemalja članica EU susreli su se u Lundu, u Švedskoj, da se dogovore o akcijama podržavanja koordinacije i poboljšanju digitalizacijskih aktivnosti na ostvariv način. Ishod sastanka su načela iz Lunda3. Počevši od izjave da su europski kulturni i znanstveni resursi znanja jedinstvena ja-vna imovina koja izgrađuje zajedničku i rastuću memoriju naših različitih društava i čini solidnu osnovu za razvoj industrija digitalnog sadržaja u ostvarivom društvu znanja, prema načelima iz Lunda digita-lizacija kulturnog naslijeđa vrlo je važna aktivnost za bolji pristup građana; za očuvanje europskoga kolektivnog kul-

1 eEurope Initiative web stranica: http://europa.eu.int/information_society/eeurope/2005/in-dex_en.htm

2 Akcijski plan eEurope 2002: http://europa.eu.int/information_society/eeurope/2002/in-dex_en.htm – Treba spomenuti da je trenutačni akcijski plan eEurope Action Plan 2005.

3 Načela iz Lunda: http://www.cordis.lu/ist/di-rectorate_e/digicult/lund_principles.htm*

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

138

turnog naslijeđa (i prošloga i budućega); za održavanje i promoviranje kulturne raznolikosti u kulturnom okolišu. Digita-lizirana kulturna dobra također su ključni resursi za obrazovanje, turizam i me-dijske industrije. Međutim, potpuna rea-lizacija potencijala tih resursa u opasnosti je zbog velikog broja ključnih problema. Neki su od njih fragmentacija pristupa, zastarjelost, nedostatak jednostavnih for-mi za pristup građana, upravljanje pra-vima intelektu alnog vlasništva, manjak usklađenosti iz među kulturnih programa i programa novih tehnologija te nedovolj-na zainteresiranost institucija. Kako bi se suočile s tim problemima, države članice morale su osnovati koordinacijski forum kako bi pružile potporu razvoju europskih po gleda na politike i programe, kako bi izmjenjivale i promovirale korisna isku-stva, smjernice i razvoj vještina, kako bi surađivale s namjerom da digitalno kul-turno naslijeđe Europe učine vidljivim i pristupačnim. Aktivnosti za unapređenje digitalizaci-je kulturnoga i znanstvenog sadržaja u Europi i za postizanje ciljeva zadanih u načelima iz Lunda opisane su akcijskim planom iz Lunda4. Te se aktivnosti redo-vito ažuriraju.Grupa nacionalnih predstavnika (GNP). Sastanak u Lundu sazvale su zemlje članice da bi sastavile upravljačku grupu za koordiniranje zakona o digitali-zaciji i programu, s posebnim naglaskom na kulturnim i znanstvenim resursima. Grupa je sastavljena5 2001., a činili su je službeno nominirani predstavnici svih

zemalja članica EU. Zadaća joj je nad-gledanje napretka u postizanju ciljeva obuhvaćenih akcijskim planom iz Lunda.Ciljevi GNP-a6 jesu razmjena nacional-nih iskustava; stvaranje zajedničke pla-tforme za suradnju i koordinaciju nacio-nalnih aktivnosti diljem EU; određivanje fokusa u postizanju konsenzusa među državama članicama pri koordiniranju politika i programa i u usmjeravanju svoje kontrole na nacionalnoj razini; promovi-ranje korisnih iskustava, razvoja vještina i osposobljavanja. GNP pronalazi i no-minira stručnjake za sastavljanje radnih grupa za implementaciju akcijskog plana iz Lunda te ocjenjuje izvještaje, studije i preporuke tih grupa. Svaki član GNP-a prikazuje rezultate i potiče na raspravu o pitanjima u svojoj zemlji. GNP se sastaje svakih šest mjeseci pod predsjedavanjem predstavnika rotirajućeg predsjedništva EU, kojega podržavaju predstavnici Europske komisije.U Parmi je 19. studenog 2003., na njihovu petom službenom sastanku, GNP prihva-tio Povelju iz Parme7 – strateški doku-ment kojim se nastavljaju i pojačavaju načela iz Lunda. Povelja naglašava na-pretke i zacrtava strategije kojima je cilj konsolidacija pozicije GNP-a i politička predanost strategiji na najvišoj razini.Sedmi GNP-ov sastanak održan je 17. rujna 2004.u Haagu, pod predsjedanjem Nizozemske8.

4 Akcijski plan iz Lunda: http://www.cordis.lu/ist/directorate_e/digicult/lund_ap_browse.htm*

5 Grupa nacionalnih predstavnika: http://www.MINERVAeurope.org/structure/nrg.htm

6 Ciljevi GNP-a: http://www.cordis.lu/ist/di-rectorate_e/digicult/t_reference.htm*

7 Povelja iz Parme dostupna je na englesko-me, francuskome, njemačkome i talijanskom jeziku na: http://www.MINERVAeurope.org/structure/nrg/documents/charterparma.htm

8 Zaključci sastanaka GNP-a objavljeni su na web stranici MINERVA-e: http://www.MI-NERVAeurope.org/structure/nrg/meetings.htm.

139

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Izvještaj GNP-a. Važan zadatak GNP-a je izrada izvještaja u kojem se objašnjava napredak u koordinacijskoj inicijativi i predstavlja pregled nacionalnih politika svake zemlje članice te programa i mreža na području digitalizacije kulturnoga i znanstvenog naslijeđa. Coordinating Digitization in Europe: Progress Report of the National Representatives Group9, koji je MINERVA obradila u ime Europ-ske komisije, istodobno je i rezultat i alat koordinacijske inicijative. U 2004. obja-vljeno je drugo izdanje izvještaja o na-pretku koji se odnosi na politike, progra-me i aktivnosti provedene u 2003. Treće izdanje upravo je u tisku.

PROJEKT MINERVA

Sponzorirana iz programa IST Europske komisije10 unutar petoga okvirnog pro-grama za istraživanje i tehnološki razvoj, MINERVA je utemeljila mrežu ministar-stava članica EU zaduženih za kulturne politike, ciljajući na stvaranje zajedničke europske vizije politika i programa te na usklađivanje aktivnosti provedenih u sklopu digitalizacije znanstvenoga i kul-turnog naslijeđa.MINERVA podržava aktivnosti GNP-a kao “operativne ruke” i radi na ispunjenju akcijskog plana iz Lunda. Projekt koordinira talijansko Ministarstvo za kulturno naslijeđe i aktivnosti (Mini-stero per i beni e le attività culturali). Dvostruka akcija MINERVA-e. Poku-šaj koordiniranja politika i programa

digitalizacije kako bi se izbjegla frag-mentacija i gubitak resursa zahtijeva i političko-institucionalne strategije i teh ničke alate. Stoga MINERVA dje-luje i na političkoj i na tehničkoj razini. Glavni je politički plan zajamčiti blisku međunarodnu suradnju među zemlja-ma članicama te suradnju između njih i Europske komisije. Mreža omogućuje internacionalnu dostupnost nacionalnim inicijativama, promičući time razmjenu korisnih iskustava i osiguravajući infor-miranost o politikama EU i dostignućima MINERVA-e na nacionalnim i lokalnim razinama. Strateški učinak mreže prido-nosi boljem koordiniranju nacionalnih programa u nekoliko zemalja i potiče razvoj programa nacionalne digitaliza-cije pod zaštitom MINERVA-e.Mreža je otvorena i teži na ostvarivanju kontakata i suradnji s drugim zemljama, međunarodnim i nacionalnim organiza-cijama, udrugama, mrežama i projekti-ma na području digitalizacije. Akciju MINERVA-e na tehničkoj razini provode radne grupe za implementaciju akcijskog plana iz Lunda. Detalje o nji-ma donosimo u daljnjem tekstu. MINERVAplus. Projekt MINERVA-e započeo je u ožujku 2002. sa sedam part-nera; ostale tadašnje zemlje članice EU pridružile su se mreži tijekom prve godi-ne njezina postojanja. Širenje EU na deset novih država članica 2004. omogućilo je širenje mreže novopridošlim državama. MINERVAplus11 naziv je projekta spon-zoriranoga u sklopu šestoga okvirnog pro grama, koji je službeno dopustio

9 Izvještaj GNP-a tiskan je, a i objavljen na web stranici MINERVA-e: w.MINERVAeurope.org/publications/globalreport.htm

10 Information Society Technologies (IST): http://www.cordis.lu/ist/

11 Prezentacija projekta dostupna je na: http://www.MINERVAeurope.org/whatis/MINERVAplus.htm

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

140

šire nje projekta MINERVA na šest no-vopridošlih država, uz Rusiju i Izrael; prvi sastanak održan je u Budimpešti u veljači 2004. MINERVAplus također je pod koordinacijom talijanskog Ministar-stva za kulturno naslijeđe i aktivnosti. Akcije MINERVA-e i MINERVEplus sinkronizirane su.12

MINERVA u jugoistočnoj Europi. Nakon nekoliko kontakata između MI-NERVA-e i južnoeuropskih zemalja UNESCO-ov Ured za znanost u Europi i MINERVA, u suradnji s makedonskim Ministarstvom kulture, organizirali su u ožujku 2005. sastanak o digitalizaciji jugoistočne Europe. Predstavnici sedam jugoistočnih europskih zemalja (poi-mence Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Ru-munjske, te Srbije i Crne Gore) sastali su se u Ohridu da bi raspravili o mogućnosti regionalne koordinacije na području di-gitalizacije kulturnoga i znanstvenog naslijeđa. Rezultat je bio skup preporuka o načelima i budućim strategijama. Web stranica MINERVA-e. Velik na-por MINERVA ulaže u diseminaciju rezultata, a bitan je za to alat web strani-ca. Informacije, dokumenti i publikacije napravljeni u sklopu raznih akcija MI-NERVA-e objavljeni su i / ili postavljeni (engl. Upload) na web stranicu www.mi-nervaeurope.org koja je stalno ažurirana

i sadržava i druge bitne informacije s područja digitalizacije kulturnoga i znan-stvenog naslijeđa. MINERVA-ina se stra-nica smatra bazom znanja. Dokumenti i publikacije dostupni su za preuzimanje, ali samo u nekomercijalne svrhe, a dru-ge stranice imaju dozvolu povezati se na njih, čak i ako ne mogu uključiti sadržaj MINERVA-e bez službene dozvole.Digitalizacijski klaster. MINERVA po-tiče na postavljanje tzv. klastera europskih mreža i projekata koji se bave digitaliza-cijom kulturnog naslijeđa. Cilj pothva-ta je promoviranje recipročne suradnje među mrežama, čime se izbjegava oba-vljanje istog posla u različitim mrežama, maksimizira učinkovitost projekata i de-fi nira zajedničko polje istraživanja digi-talizacije kulturne baštine.13

Klaster u ovome trenutku obuhvaća ove projekte, koje sponzorira IST-ov peti i šesti okvirni program: BRICKS, CALI-MERA, DELOS, DIGICULT, EPOCH, EMII-DCF, ERPANET, EVA network, HEREIN, MUSICNETWORK, PRE-STOSPACE, EUROMED HERITAGE II i SCRAN.Među rezultatima takvih inicijativa su: MINERVA i EMII-CDF, zajednički rad Poticanje IST istraživanja na temu eu-ropskog digitalnog kulturnog sadržaja, usvajanje zajedničke strateške akcije da se omogući baštinskim institucijama prijenos novih tehnologija14.MINERVA i ERPANET organizirali su radne grupe za dugoročno očuvanje digi-talnih digitalnih dokumenata baštinskih ustanova.

12 Neki su partneri postavili web stranice MI-NERVA-e na svojim jezicima: mađarska MI-NERVAplus web stranica: http://www.mek.oszk.hu/minerva/; izraelska MINERVAplus web stranica: http://www.minervaisrael.org.il//s46.html; ruska MINERVAplus web stra-nica: http://www.minervaplus.ru/; estonska MINERVAplus web stranica: http://digi.kul.ee:81/est; poljska MINERVAplus web strani-ca: http://www.icimss.edu.pl/MINERVA/

13 Web stranica digitalizacijskog klastera: http://www.MINERVAeurope.org/digicluster.htm

14 http://www.MINERVAeurope.org/intranet/do-cuments/emiiMINERVA0310.pdf

141

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

RADNE GRUPE MINERVA-E

Pravi je “motor” mreže tematska radna grupa. Cilj radnih grupa jest postizanje jedinstvene europske platforme sastav-ljene od zajedničkih preporuka, smjer-nica, metapodataka i standarda poveza-nih s digitalnim i kulturnim sadržajem i pristupom. Sljedeći je cilj približavanje arhiva, knjižnica i muzeja u smislu inte-gracije usluga koje nude baštinske usta-nove. Tehničke radne grupe MINERVA-e bave se interoperabilnošću i dugotrajnim očuvanjem resursa, otkrivanjem kultur-nog sadržaja, mjerenjem performansi i korisnim iskustvima, kvalitetom i pri-stupanjem web stranicama s kulturnim sadržajem. Novi MINERVAplus part-neri za MINERVA-u provode aktivno-sti usmjerene na detaljniju istragu jed-ne od četiri specifi čne teme, što će biti objašnjeno uz svaku radnu grupu poseb-no. RP2 – okvir mjerenja performansi. Sukladno pristupu eEurope, predstavnici država članica prepoznali su vrijednost mjerenja performansi, stalnu potragu za najboljim načinom rada koji proizlaze iz najboljih performansi kada se adaptiraju i implementiraju u drugu organizaciju, kao alat za razmjenu iskustava i učenje na dobrim primjerima. Cilj MINERVA-ina radnog paketa 215 jest zacrtavanje ključnih problema i prepoznavanje me-tode i modela mjerenja performansi pro-grama i projekata digitalizacije, kako bi

se razvio inovativni pristup na području kulturnog naslijeđa. Aktivnost mjerenja performansi završila je do kraja 2003., sa zadnjim izvješćem naslovljenim Nove mogućnosti za mjerenje performansi di-gitalizacije kulturnog naslijeđa u Euro-pi.16 Mjerenje performansi otada se sma-tra trajnom metodom svake aktivnosti radnih grupa, a pogotovo u RP6. RP6 – centri za identifi kaciju kori-snih iskustava i izvrsnosti. Stručnost i vještine u digitalizaciji naširoko su do-stupne diljem Europe, a glavni je problem odgovoriti na iskustvo i stručnost koje se razviju unutar projekta. RP617 bavi se kriterijem za odabir korisnih iskustava mjerenjem performansi kao potpore eva-luaciji, te za promociju smjernica i pre-poruka izvučenih iz korisnih iskustava. Cilj grupe je i identifi kacija specijalizira-nih (“savjetodavnih” ili “stručnih”) cen-tara na nacionalnoj i europskoj razini. Prva zbirka korisnih iskustava skupljena je 2002.; druga kampanja za skupljanje korisnih iskustava u digitalizaciji i pri-bavljanje informacija o centrima izvr-snosti počela je 2004., tako da je mogla obuhvatiti nove MINERVAplus partnere i ažurirati bazu znanja MINERVA-e sa zbir-kom velikog broja primjera. Kampanja još uvijek traje, a formulari za nomina-ciju Korisno iskustvo i Centar sposob-

15 Prezentacija radne grupe na okvir mjerenja performansi: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/benchmarking.htm

Izvještaji i dokumenti koji se odnose na aktivnost radne grupe nalaze se na http://www.MINERVAeurope.org/s t ructure/workinggroups/benchmarking/docindex.htm

16 Kompletni tekstualni izvještaj o mjerenju performansi može se naći na: http://www.minervaeurope.org/intranet/documents/benchmarkingreport2.pdf

17 Prezentacija RP6 nalazi se na: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/goodpract.htm

Izvještaje i dokumente RP6 vidjeti na: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/goodpract/docindex.htm

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

142

nosti dostupni su na Internetu18, tako da zainteresirane organizacije mogu izravno predati formulare putem web stranice. Glavni rezultat aktivnosti MINERVA-e RP6 jest Priručnik korisnih iskustava19, koji je zamišljen kao praktičan vodič za ostvarivanje, izvršavanje i upravljanje projektima digitalizacije, s posebnim na-glaskom na području kulture. Ciljna su publika Priručnika timovi unutar kul-turnih institucija koje planiraju ili već provode projekte digitalizacije. Osnovni tekst podijeljen je u deset kategorija, što odgovara broju koraka u procesu digi-talizacije: planiranje projekta; odabir izvornog materijala; priprema; korištenje originala; proces digitalizacije; očuvanje digitalnog materijala; metapodaci; pu-blikacije; prava intelektualnog vlasništva i copyright; upravljanje projektima digi-talizacije. Prvo tiskano izdanje brzo je razgrabljeno. Drugo, sažetije, upravo je objavljeno na engleskome, francuskome, njemačkome, talijanskome, portugalsko-me i slovačkom jeziku. Priručnik će biti dopunjen popisom odabranih smjerni-ca20 i MINERVA-inim popisom korisnih iskustava, objavljenim i na web stranici.Specifi čna tema za RP6. Na osnovi provedenih aktivnosti i proizvedenih alata radne grupe, MINERVAplus RP6

predložit će model smanjenja troškova digitalizacije koji bi se potvrdio eksperi-mentalnim akcijama. Početni je rezultat te aktivnosti ispitivanje Korisna iskustva u smanjenju troškova digitalizacije: re-sursi za Minervu i Minervu Plus RP na korisnim iskustvima21. RP5 – identifi ciranje potreba kori-snika, sadržaja i kvalitetnog okvira za zajedničke pristupne točke. Cilj te radne grupe jest pružanje zajedničke vizije kri-terija kvalitete za web stranice namijenje-ne omogućavanju pristupa znanstvenom i kulturnom sadržaju te poticanje pristup-nosti i kvalitetnog okvira na web stranica-ma kulturnog sadržaja, čime se olakšava povezivanje kulturnih informacija22. Radna grupa objavila je Priručnik za kva-litetu web stranica kulturnog sadržaja: Poboljšanje kvalitete za građane23, koji potječe iz bruxelleskoga kvalitetnog okvira, uređenog 2001.24, koji predlaže neke kriterije pristupnosti i kvalitete web stranica s kulturnim sadržajima. Obja-vljene su engleska i talijanska verzija priručnika25. Talijanski RP5 provjerio je

18 Kampanja za prikupljanje korisnih iskustava predstavljena je na: http://www.MINERVAeurope.org/goodpractcamp.htm

Kampanja skupljanja informacija o centrima sposobnosti: http://www.MINERVAeurope.org/competencentrecamp.htm

19 Priručnik korisnih iskustava: http://www.MINERVAeurope.org/publications/goodhand.htm.

20 Smjernice za digitalizaciju: odabrani popis (http://www.MINERVAeurope.org/guidelines.htm)

21 Studija se može pročitati na: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/goodprac t /cos t reduc t ion /documents /wp6costreduction0904.pdf

22 Prezentacija radnog paketa nalazi se na: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/userneeds.htm

Izvještaji i dokumenti nalaze se na: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/userneeds/docindex.htm

23 Web stranica Priručnika: http://www.M I N E RVA e u r o p e . o rg / p u b l i c a t i o n s /qualitycriteria.htm

24 Brussels Quality Framework website: http://www.cfwb.be/qualite-bruxelles/*

25 Manuale per la qualità dei siti Web pubblici culturali: http://www.MINERVAeurope.org/publications/qualitycriteria-i.htm

143

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

kriterij predložen u priručniku progra-mom ispitivanja26; rezultati procjene biti će uključeni u drugo izdanje talijanskog priručnika.Osnovni koncepti kvalitete sažeti su u deset Načela kvalitete web stranica kulturnog sadržaja, čiji je prijevod na nekoliko europskih jezika razaslan pu-tem postera i razglednica27. Eu ropski RP5 još je potpunije razvio Priručnik: Načela kvalitete za web stranice kultur-nog sadržaja, dokument koji objašnjava kriterije prihvaćanja deset načela već dostupnih na grčkome i mađarskome.28 Specifi čna tema za RP5. Specifi čni cilj aktivnosti MINERVAplus RP5 jest ponu-da konkretnih alata malim i srednjim kul-turnim ustanovama za stvaranje i upra-vljanje kvalitetnim kulturnim sadržajima na webu, prilagođujući i diseminirajući MINERVA-ine RP5 proizvode.RP3 – inventari, otkrivanje digita li-zi ranog sadržaja, problemi višejezič-nosti. Ta se radna grupa29 bavi pri-stu pačnošću europskoga digitalnog

kultur nog i znanstvnog sadržaja. Grupa se bavila defi nicijom održive tehničke infrastrukture za koordinirano otkrivanje europskoga digitaliziranog kulturnog i znanstvenog sadržaja, uključujuči zajed-nički skup metapodataka za opis digital-nih kulturnih zbirki; analizom mogućih rješenja pristupačnosti sadržaja putem raznih jezika (višejezičnost); prijedlogom zajedničke platforme (XML i open sour-ce) za pristup informacijama u Europi.Među glavnim postignućima te grupe je rad Specifi kacije za inventare digitalnog sadržaja30, koji je već prihvaćen u neko-liko nacionalnih programa i projekata, i osnova je za projekt MICHAEL (v. dalje).Specifi čna tema za RP3. U sklopu MI-NERVAplus, RP3 koncentrira se na ak-tivnostima vezane za temu višejezičnih tezaurusa. Prvi je korak bila anketa31 o implementaciji alata za višejezični po-vrat informacija na kulturnim stranicama Europe, koja se posebno fokusirala na višejezične tezauruse.RP4 – interoperabilnost i pružanje us-luga. Ta je akcija započeta s ambicioznim ciljem identifi kacije zajedničkoga europ-skog okvira za informacijski okoliš koji bi omogućio ponudu zajedničkih usluga i integriran pristup digitalnim kulturnim resursima32. Cilj je postignut analizom

26 Podatke o testiranju Priručnika vidjeti na: http://www.MINERVAeurope.org/structure/workinggroups/userneeds/handbooktest-i.htm

27 Cultural Website Quality Principles: http://www.MINERVAeurope.org/structure/working-groups/userneeds/documents/cwqp-uk.htm

Tekst o načelima do sada je preveden na en-gleski, francuski, španjolski, njemački, grčki, estonski, mađarski, talijanski i slovenski jezik.

28 Quality Principles for Cultural Websites: a handbook http://www.minervaeurope.org/publications/qualitycommentary_en.htm

29 Prezentacija radne grupe: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/inventor.htm

Izvještaji i dokumenti koji se odnose na aktivnost RP 3 nalaze se na: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/inventor/docindex.htm

30 The Specifi cations objavljen je na: http://www.minervaeurope.org/intranet/documents/specinv0311.pdf

31 MINERVA istraživanje o višejezičnosti: http://www.mek.oszk.hu/minerva/survey/

32 Prezentacija radne grupe: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/servprov.htm

Izvještaji i dokumenti koji se odnose na aktivnost RP 4 nalaze se na: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/servprov/docindex.htm*

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

144

i usporedbom međunarodnih i nacio-nalnih pristupa, aktivnosti, istra živanja i najboljeg iskustva u smislu tehničkih standarda i standarda metapodataka.RP4 – podgrupa za prava intelektual-nog vlasništva, copyright i zaštitu po-dataka. U nekim je zemljama sastavlje-na specifi čna podgrupa radi razmatranja pitanja prava intelektualnog vlasništva33 (zbog njihove širine i zamršenosti). Ta se podgrupa bavi problemom dodijele prava ili dijeljenjem prava sa sponzorskim tijeli-ma, dogovorenih s agencijama koje izdaju licencije, izradom posebnih odredbi za slobodan pristup obrazovnim ili drugim specifi čnim materijalima kako bi se kul-turne institucije mogle okoristiti komer-cijalnim pravima za ponovno korištenje, kao i drugim pravnim i proceduralnim pi-tanjima kao što su privatnost, zaštita po-dataka, sloboda informacija, sigurnost.Specifi čna tema za RP4. U sklopu projekta MINERVAplus posebno se pro-u čavao problem prava intelektualnog vlasništva. Sveučilište u Ateni, grčki partner mreže, nastavlja aktivnost koju su započele engleske i talijanske radne gru-pe, a namjerava defi nirati poslovni mo-del za projekte digitalizacije koji će biti specifi čan alat za upravljanje pravima in-telektualnog vlasništva i pitanjima veza-nim za prava intelektualnog vlasništva.

TEHNIČKE SMJERNICE ZA PROGRAME STVARANJA DIGITALNOGA KULTURNOG SADRŽAJA

MINERVA RP4 poticaj je za suradnju IST sponzoriranih kulturnih mreža u

po slovima standarda metapodataka i tehničkih standarda. Glavni rezultat, Te hničke smjernice za programe stva-ranja digitalnog kulturnog sadržaja34, osmišljen je u suradnji s projektima PULMAN, EMII-DCF i ERPANET i predložen za prihvaćanje i poboljšavanje u svim klaster projektima.U međunarodne, nacionalne, regional-ne i lokalne pothvate diljem Europe ulažu se značajna sredstva javnoga i privatnog sektora da bi se omogućio pri-stup velikom broju sadržaja kulturnog naslijeđa putem digitalnih kanala. Da bi se proizvedeni materijal učinio što kori-snijim, izdržljivijim i lakšim za prijenos, sadržaji bi trebali biti interoperabilni, pristupačni, jednostavni za čuvanje i si-gurni. Tehničke smjernice predlažu prik-ladnu primjenu standarda u digitalizaciji kao načina osiguranja konzistentnosti digitalnih resursa, što interoperabilnost čini mogućom.Primarno zamišljene kao resurs za ljude koji donose odluke na najvišoj razini i za one koji implementiraju programe fi -nanciranja za stvaranje digitalnoga kul-turnog sadržaja, Tehničke smjernice nisu namijenjene da budu jedini preskriptivni skup uvjeta kojima se trebaju prilagodi-ti svi projekti, već one trebaju pronaći način da identifi ciraju ona područja u kojima već postoji uobičajenost pristupa i da daju osnovu na kojoj se mogu izgra-diti kontekstualno specifi čni uvjeti. TG struktura odražava vrijeme trajanja pri-

33 Prezentacija podgrupe o temi interoperabilno-sti: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/servprov/ipr.htm

34 Web stranica Tehničkih smjernica: http://www.MINERVAeurope.org/publications/technicalguidelines.htm*

Potpuni tekst Engleske verzije 1.0: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/servprov/documents/techguid1_0.pdf

145

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

stupa procesu digitalizacije, usporednim s MINERVA-inim Priručnikom korisnih iskustava, koji naglašava važnost sagle-davanja projekta kao cjeline i opisuje kako odluke poduzete u određenim sta-dijima utječu na ostatak projekta i daljnji razvoj usluge. Tekst Smjernica razlikuje uvjete i smjernice, koristeći se ključnim riječima poput mora, treba, i može, za-snovanih na terminologiji IETF-a (Inter-net Engineering Task Force). U svakom su dijelu navedene smjernice o praksi i detaljni standardi te su dane poveznice do izvora daljnjih smjernica i informa-cija ondje gdje su dostupne.Tehničke smjernice nastoje dati čvrste osnove za razvoj interoperabilnih tran-seuropskih usluga i bit će dopunjavane i održavane. Da bi nacionalni programi digitalizacije i europski projekti digi-talizacije kulturnog naslijeđa prihvatili Tehničke smjernice, one se prevode, do-punjuju i lokaliziraju. Francuski prije-vod, uključujući francuske reference, danas je dostupan na Internetu35. Talijanska radna grupa sastavljena je da bi objavila talijansko izdanje, uzimajući u obzir nacionalne standarde i smjerni-ce, te da potakne na stvaranje digitalnih resursa unutar Nacionalnog portala za kulturu.

MINERVA-INO NASLIJEĐE: MICHAEL www.michael-culture.org

MICHAEL je prvi nasljedni projekt MI NERVA-e, a nastao je zahvaljujući zajedničkim naporima Italije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Tema projek-ta MICHAEL jest interoperabilnost i inventar proveden unutar MINERVA-e. Program Europske komisije eTEN ga odobrio je i sponzorira se nacionalnim fi nanciranjem. Multilingual Inventory of Cultural He-ritage in Europe (višejezični inventar kulturnog naslijeđa u Europi)36 – MI-CHAEL, namjerava izgraditi transeu-ropski inventar digitalnih kulturnih zbi-rki i resursa, kao i međunarodnu online uslugu koja će korisnicima omogućiti pretraživanje i pregledavanje tih zbirki i resursa, kao i omogućiti pretragu preko više nacionalnih kulturnih portala iz jed-ne pristupne točke. Konzorcij MICHAEL sastoji se od fran-cuskog Ministère de la culture et de la communication, the UK Museums, Ar-chives and Library Council i talijanskog koordinatora projekta – Ministero per i beni e le attività culturali. Ministar-stva podržavaju tri privatna partnera u tehnološkim i administrativnim aspekti-ma.Očekuje se sudjelovanje i drugih europ-skih zemalja; neki su partneri kandidati već pokazali zanimanje, a aktualan je i prijedlog za MICHAELplus projekt. Platforma MICHAEL-a temelji se na stan dardima i opensource tehnologijama

35 Recommandations techniques pour les programmes de création de contenus culturels numériques: http://www.minervaeurope.org/structure/workinggroups/servprov/documents/techguid1_0-f.pdf

36 Web stranica projekta MICHAEL: www.mi-chael-culture.org

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

146

koje omogućuju fl eksibilnost i ekstenzi-bilnost, a dograđuje ova postojeća sred-stva: • tehničku platformu korištenu u fran-

cuskom Catalogue des fonds cultu-rels numérisés;37

• model metapodataka za inventare di-gitalnih zbirki koji je razvila MINER-VA RP3;

• francusko-talijanski prototip portala što ga je razvila MINERVA RP3 na temelju dvaju prijašnjih pokušaja;

• paneuropske standarde; metodologi-ju i daljnje smjernice koje je utvrdi-la MINERVA i prihvatio i potvrdio GNP.

Krajnji korisnik, kojemu je omogućen pristup Internetom na višejezičnoj osno-vi, koristiti će se uslugama koje pruža MICHAEL da pronađe i istraži europsko digitalno kulturno naslijeđe. MICHAEL će, dakle, ostvariti dodatni napredak pre-ma implementaciji akcijskog plana iz Lunda.

THE MINISTERIAL NETWORK FOR VALORISING ACTIVITIES IN DIGITISATION. TOWARDS AN AGREED EUROPEAN PLATFORM FOR DIGITISATION OF CULTURAL AND SCIENTIFIC HERITAGE

MINERVA is a project funded by the European Commission IST Programme in the ambit of the 5th Framework Programme. It created a network of EU Ministries and other organizations in char-ge of cultural policies and programmes, which is open to enlargement to new countries and new sectors of the civil society. The network discus-ses, correlates and harmonises the activities car-ried out in the fi eld of digitisation of cultural and scientifi c heritage, aiming at creating a common European platform made up of agreed recommen-dations, guidelines, standards. The network acts also to foster collaboration between European Commission and Member States, to ensure awa-reness of European policies at national level, to give visibility at European level to main national activities, to coordinate national programmes in order to embed in national digitisation activities the technical results achieved by the network. Some main outcomes of the project activities are presented.

37 http://www.culture.gouv.fr/culture/mrt/numerisation/fr/f_02.htm*

147

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE U RUSKIM MUZEJIMA: TRADICIONALNI I SUVREMENI PRISTUPI

LEV Y. NOLLNacionalni umjetnički muzej “A. S. Puškin”Moskva, Rusija

UVOD

Svojoj prezentaciji dao sam naslov In-formacijske tehnologije u aktivnostima muzeja: tradicije i trendovi. U skladu s aktualnim idejama, volio bih predstaviti ovaj rad s dva različita stajališta: • promatranjem IT-a (informacijske

teh nologije) kao alata za poboljšanje tehnologije obrade muzejskih zbirki za potrebe osoblja muzeja (“Interna upotreba”) i ja ću ga zvati tradicio-nalni pristup,

• promatranjem IT-a kao alata za stva-ranje suvremenog pristupa kultur-nom naslijeđu namijenjenom javnosti (“Služenje javnosti”), i ja ću ga zvati suvremeni pristup.

Potpuno shvaćam da je ovo samo jedna od defi nicija IT-a, ali ću ipak slijediti svoje tumačenje u ovoj prezentaciji. Još jedna uvodna napomena: kad sam počeo pisati ovaj rad, postalo mi je jasno ko-liko je težak zadatak dati cjelovitu sliku. Stoga sam odlučio prezentirati nekoliko primjera. U zaključku ću pokazati pri-mjer transformacije koncepta muzeja iz tradicionalnoga u suvremeni model.

IT U MUZEJU: “INTERNA UPOTREBA”

Počnimo s nekim detaljima iz povijesti. Godine 1976. doktor Jacob Sher iz Er-mi taža iskoristio je mainframe da stvo-ri strojno čitak katalog za dio antičke brončane zbirke. To je bila prva pojava računalne tehnologije u Rusiji. U 1980-ima baze podataka (BP) bile su stvarane u velikim muzejima poput Državnoga centralnog Muzeja revolucije, državnoga Ruskog nacionalnog muzeja, Ermitaža i nekih drugih, i to na osnovi miniračunala i jedinstvenih programa. U 1990-ima osob na su se računala (PC-i) pojavi-la ne samo u velikim muzejima već i u regionalnim muzejima diljem zemlje. Stvarani su računalni programi da bi se udovoljilo uobičajenim potrebama mu-zejskih stručnjaka, tako da su informa-cijski sustavi muzejskih zbirki (ISMZ) bili orijentirani na internu upotrebu. Da našnje poslovne ponude softvera u Rusiji obuhvaćaju tri modela ISMZ-ova: KAMIS (www.kamis.ru), AIS-Mu-seum (www.givc.ru), NIKA-Museum (www.cognitive.ru). Svaki od njih za-dovljava uobičajene potrebe muzeja i omogućuje:

• stvaranje baze podataka zbirke, uklju-čujući tekst i digitalne slike,

• prikaz, ažuriranje podataka i širenje informacija o svakom pojednim pred-metu,

• učinkovit proces pretraživanja i pri-stupa podacima,

• automatski prikaz isprintanih izvje-štaja sukladno pravilima muzeja (po-pis akvizicija, inventarske kartice itd.), te transformacija izlaznih poda-taka u standardni oblik (Word, HTML itd.).

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

148

Među postojećim nedostacima sustava s kojima smo danas suočeni volio bih kao primjer navesti: • naporan ručni unos podataka, • stvaranje digitalnih slika visoke kva-

litete. U Rusiji su stvorene specijalne tehno-logije kojima bi se trebale svladati te teškoće. To su:• retrospektivna konverzija muzejskih

dokumenata (RK), • Flying Lens tehnologija skeniranja

(FLTS).

TEHNOLOGIJA RETROSPEKTIVNE KONVERZIJE

Retrospektivna konverzija muzejskih dokumenata posebna je industrijska teh-nologija za digitalizaciju kartičnih ka-taloga, inventara i inventarnih knjiga. Informacije će biti predočene u potreb-nom formatu, sukladno defi niranom po-pisu polja. Tvrtka ELAR (www.elar.ru) pruža profesionalne usluge retrospektiv-ne konverzije (RK). RK podrazumijeva ove uvjete: • stručnost u muzeju (muzejska do-

kumentacija, pravila za procesiranje informacija, format baze podataka itd.),

• digitaliziranje velike količine doku-menata te skeniranje specijalizira-nim skenerima (može biti izvedeno u klijentovu prostoru ili tvrtkinu centru za RK),

• procesiranje. Kvalifi cirani stručnjaci centra za RK pretvaraju informacije sa slika dokumenata u zapise baze podataka, sukladno defi niranom po-pisu polja i pravilima za procesiranje. Usluga uključuje dijagnosticiranje i proces verifi kacije na više razina.

Mnogi ruski muzeji (uključujući regi-onalne) koriste se RK-om u praksi (državni Ruski nacionalni muzej, Muzej povijesti Sankt Peterburga “Petropavlo-vskaya krepost”, Nacionalni muzej Re-publike Tatarstan itd.).

FLYING LENS TEHNOLOGIJA SKENIRANJA

Najzanimljiviji element u primjeni Flying Lens tehnologije skeniranja (FLTS) jest poseban optički adapter koji je smješten na standardnu digitalnu kameru. Optički je adapter smješteni između aparata i leće te osigurava skeniranje predmeta. Re zultat toga je mogućnost primanja od ređenog broja digitalnih kadrova sek-vencijski s predloženim sjecištima. Softver za spajanje fragmenata ima od-ređen broj faza digitalne obrade: opti-mizacija pozicije, geometrijska transfor-macija te ispravljanje sjene osnovnih kadrova. Korištenjem posebnog ilumina-tora mogu se potpuno izbjeći oštećenja toplinskim učinkom svjetlosti. Rezultat su digitalne kopije koje zadovoljava ju zahtjeve stručnjaka za umjetnine i ta-kođer mogu biti korištene za izradu gra-fi ka visoke kvalitete.Tvrtka Epos Group (www.eposgroup.ru) pruža profesionalne FLST usluge.

IT U MUZEJU: “JAVNE USLUGE”

Virtualna prezentacija (VP) glavni je cilj javne usluge. Prve virtualne prezentacije kulturnog naslijeđa pojavile su se u Ru-siji tokom 1990-tih. Većina njih koristila se disketama i bile su dosta primitivne. Godine 1994. i 1995. IT i multimedijska tehnologija ušle su u Rusiju ne samo u velike muzeje, već i u regionalne mu-zeje diljem zemlje. Stvoreno je mnogo

149

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

multimedijskih prezentacija kulturnog naslijeđa na CD-ovima, DVD-ovima i na Internetu. Ulaskom u 21. stoljeće Nova Rusija ula-zi u otvoreno društvo informacija u uskoj suradnji s drugim državama, i naš je cilj u potpunosti prezentirati rusko kulturno naslijeđe – pokretno i nepokretno, ma-terijalno i nematerijalno. Dakle, glavna zadaća IT-a u suvremenome muzeju jest pružanje informacijskih usluga posjeti-teljima muzeja i omogućavanje pristupa kulturnom naslijeđu kako bi se muzej pretvorio u kulturni centar za stvaranje i širenje znanja. Stoga elektroničku pre-zentaciju (EP) shvaćamo kao učinkoviti instrument za suočavanje s tim izazo-vom. Da bih pojednostavnio sljedeći tekst, uv-jetno ću se koristiti EP klasifi kacijom, pa će termin “IZVAN MUZEJA” obuhva-titi elektroničke izložbe, izložbe na bazi osobnih računala, elektroničkih kioska, projektora itd. Danas je dostupna nova generacija elek-troničkih resursa kulturnog naslijeđa stvo-renih na osnovi najnovije multimedijske tehnologije. Oko 200 CD-ova i više od 300 internetskih stranica prezentira ru-sko kulturno naslijeđe različitih vrsta u različitim oblicima i za različitu publiku. To su povijesni, umjetnički, znanstveni muzeji; galerije; umjetnici; spomenici i krajolici. Navodimo neke primjere.

PRIMJERI CD-ROM-OVA

CD-ROM Galerija Tretjakov (stvarni muzej) CD-ROM Terra Musicalis (virtualni muzej muzičkih instrumenata) CD-ROM Ruski portret (zbirka) CD-ROM Konstantin Rerich (umjetnik)

CD-ROM Antička mitologija (obrazovni CD)CD-ROM Semeyskie Sabaykalya (nema-terijalna baština, etno baština)

PRIMJERI INTERNETSKIH STRANICA

Ruski muzeji online, www.museum.ruDržavni povijesni muzej, www.shm.ru/ Državni muzej likovne umjetnosti “A.S. Puškin”, www.museum.ru/gmii/ Državni ruski nacionalni muzej. www.rusmuseum.ru/ Ribinski regionalni muzej http://rmu-seum.orbis.spb.ru:8081/* Ruska arhitektura www.archi.ru, Imaginarni muzej Virtualni muzej ruske naivne umjetnosti: www.museum.ru/museum/primitiv Muzej suvremene ruske underground umjetnosti, site “Muzej 2020” http://www.artfor.ru/museum2020/index.htm Projekt “Zbirka” – baza podataka stvo-rena suradnjom više ruskih muzeja (20 ruskih muzeja prezentira dijelove svojih zbirki na stranici) www.collections.spb.ru, Projekt “Horizont” – site stvoren u su-radnji s Kanadskom udrugom (Krajolici u ruskoj i kanadskoj umjetnosti) www.virtualmuseum.ca/exhibitions/horizons*

PRIMJERI ELEKTRONIČKIH MUZEJSKIH IZLOŽBI

Državni ruski nacionalni muzej – infor-macije o muzeju; palači i remek-djelima muzeja Državni povijesni muzej – elektronička izložba o postavu u Područnoj zbirci ma-nastira Novo-Devitchiy Novi multimedijski regionalni muzej Muzej Kalašnjikov

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

150

PRIMJER TRANSFORMACIJE KONCEPTA MUZEJA

Od muzeja gipsanih odljeva 19. stoljeća do kulturnoga muzejskog centra 21. stoljeća

Državni muzej likovne umjetnosti “A. S Puškin” ima jednu od najvećih umjetničkih zbirki u Rusiji i na putu je pretvorbe od muzeja gipsanih odljeva 19. stoljeća do kulturnoga muzejskog centra 21. stoljeća. Osnivač Muzeja i njegov prvi direktor (1911.-1918.) je Ivan Cve-tajev, profesor Moskovskog sveučilišta. Njegova je ideja bila da pomoću gipsanih odljeva, reprodukcija i galvanskih kopija ljudima predstavi povijest umjetnosti od davnih vremena do novog vijeka. Otvoren za javnost 31. svibnja 1912., Muzej je proširio svoju zbirku nakon 1923.: velik broj slika umjetnika iz nekih privatnih i državnih zbirki Za-padne Europe predan je Muzeju. Od 1949. do 1953. Muzej je bio zauzet go-lemim postavom Izložba darova Josipu Staljinu. Početak poststaljinističke ere u Muzeju bio je označen postavom Re-mek-djela izložbe iz galerija slika Dres-dena 1955. godine. Od tada se aktivnost Muzeja bitno proširila. Danas Državni muzej likovne umjetnosti “A.S. Puškin” predstavlja svoju slavnu zbirku Rusiji i međunarodnoj javnosti. Postav Muzeja obuhvaća golemu zbirku gipsanih odlje-va slavnih skulptura (antičkih, srednjo-vjekovnih i renesansnih), poznatu zbirku egipatskih originala i zbirku originalnih djela sa svih kontinenata, uključujući je-dinstvenu zbirku francuskih slika kasnog 19. i ranog 20. stoljeća (remek-djela Mo-neta, Renoira, Degasa, Cezannea, Van Gogha, Gaugaina, Mattisea i Picassa).

U ranim devedestima modernizacija ak-tivnosti muzeja u kontekstu kulturnih i tehnoloških promjena postala je nužnost. Organizirani su novi odjeli. Muzej pri-vatnih zbirki otvoren je 24. siječnja 1994. Obrazovni muzej umjetnosti gipsanih odljeva osnovan je1996. u prostorijama ruskog državnog Sveučilišta društvenih znanosti. Otvoren je i muzej u stanu slav-noga ruskog glazbenika Svetoslava Rich-tera. Postalo je očito da je jedini način da se muzejska građa učini dostupnom upo-raba IT-a. Godine 1989. organiziran je računalni odjel Muzeja te je razvijen i u nekim se odjelima Muzeja počeo rabiti prvi računalni sustav za upravljanje zbir-kom. Već sredinom devedesetih Državni muzej likovnih umjetnosti “A.S. Puškin” objavio je CD-ROM i otvorio internetsku stranicu (www.museum.ru/gmii). Od 1999. do 2001. pet je muzejskih zgrada spojeno računalnom mrežom optičkih vlakana te je instaliran suvremeni sustav za upravljanje muzejskom zbirkom (KA-MIS – Oracle) i uspostavljena vrhunska veza prema Internetu. Dva primjera su-vremenog IT-a u muzejima jesu 3-D tehnologija za izložbene modele i već spomenuta Flying Lens tehnologija ske-niranja (FLST). Uprava Muzeja prepoznaje nužnost “re-volucionarnih reformi” u svojoj aktivno-sti, sukladno promjeni od “znanstvenog upravljanja” do “upravljanja orijenti-ranog prema ljudima”. Projekt rekon-strukcije i razvoja Muzeja do 2012., kada će se obilježiti stogodišnjica otvo-renja Muzeja, uključuje inicijativu za razvoj u restauriranim i novo-sagrađenim zgradama (početak rada novih zgrada Muzeja moderne umjetnosti, centra za

151

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

umjetničko obrazovanje djece, nove ga-lerije slika, izložbenog centra i dr.). IT će imati važno mjesto u novim i tra-dicionalnim metodama i aktivnostima Muzeja, a najnovije tehnologije bit će u potpunosti integrirane u Muzej. Dakle, “muzej gipsanih odljeva 19. stoljeća” slaviti će 31. svibnja 2012. stogodišnjicu otvorenja kao novi kulturni muzejski centar 21. stoljeća.

INFORMATION TECHNOLOGIES IN RUSSIAN MUSEUMS: TRADITIONAL AND CONTEMPORARY APPROACHES

The challenge is considered in two aspects: _ _ - IT as a tool to improve Museum Collection Pro-cessing Technology for Museum Staff (“Internal Use”, “Traditional Approach”) - IT as a tool to create Contemporary Access to Cultural Heritage for Public (“Public Service”, “Contemporary Approach”). “Internal Use”. At the beginning computer pro-grammes have been created to answer the mu-seum specialists typical demands; so, the museum collection information systems were orientated to “internal use” (DB Collection creation, inclu-ding text and digital images, reviewing, updating, expanding the information on each item, effective

search process, data access etc.). Recently special technologies have been created in Russia to im-prove traditional system functional characteristi-cs, for example - retrospective conversion of mu-seum documents (a special industrial technology for digitising card catalogues, inventories and inventory books and creating special DB), Flying Lens Scanning Technology to get digital Images of high quality. “Public Service”. The virtual presentation is the main basis for the public service goal. The fi rst virtual presentation of cultural heritage appeared in Russia in 1990s. In 1994-95s multimedia tech-nology came to Russia not only to large museums, but also to regional museums all over the country. A lot of presentations on CD, DVD and INTER-NET have been produced. Entering into the 21st

century, the New Russia tracks to the Open In-formation Society in close cooperation with other countries, and our goal is to present the Russian cultural heritage in its fullness – movable and unmovable, tangible and intangible. Considering electronic publications as a very effective instru-ment to meet the challenge, we could mention two forms of presentation: “OUT OF MUSEUM” – CD, DVD, Internet sites; “IN MUSEUM” – electronic expositions, exhibitions using PCs, electronic kiosks, gas panels, projectors etc. The museum transformation concept from Tradi-tional Museum Model to Contemporary Museum Model is demonstrated by the example of the State Pushkin Fine Arts Museum.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

152

KATALOGIZIRANJE KULTURNIH DOBARA JUŽNOG TIROLA

ALEXANDRA PANAutonomna regija Južni Tirol, Italija

UVOD

Prijenosom odgovornosti za muzeje, zbir-ke i umjetničke predmete nacionalne ra-zine na regiju Južni Tirol 1972. stvoreni su uvjeti za učinkovitu zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. Od tog trenutka, regio-nalna je uprava podržala očuvanje spo-menika i muzejskih institucija a u okviru svojih zaduženja propisanih zakonom.S više od 70 muzeja, Južni Tirol ima raznovrsnu muzejsku mrežu, koja se prostire u svim naseljenim područjima. Različito kulturno naslijeđe (oko 1,5 mi-lijuna predmeta) prema sadržaju može biti podijeljeno na četiri glavna područja: kulturu (na koju se stavlja najveći nagla-sak), umjetnost, prirodu i tehnologiju.Na početku 2003. godine izrađena je sveobuhvatna studija koja je ustanovi-la stanje muzeja i njihovih sustava do-kumentacije. Analiza je pokazala da su kulturna dobra na području spomeničke baštine i ona u muzejima Južnog Tiro-la arhivirana na različite načine i vrlo su često odraz povijesnog razdoblja. Za katalogiziranje se koriste različiti sustavi i metode (kao što su softver, kataloške kartice, inventarne knjige i popisi), i to je razlog zašto se podaci ne mogu umrežiti. Nedostaje jasan sustav pretraživanja koji bi bio brz i učinkovit. Stoga su stručnjaci

koji rade na spomeničkoj baštini i oni u muzejima zatražili jedinstveni sustav ka-talogiziranja. Pokazali su se i novi izazovi. Kad je riječ o informacijskoj tehnologiji, polovica muzeja adekvatno je opremljena. Ne-dostaju standardi dokumentiranja sadr-ža ja i aktivnosti, kao i transregionalna i međunarodna umreženost. Potrebna je opća osnova za budući razvoj muzeja Južnog Tirola. Zbog toga Vlada Južnog Tirola smatra potrebnim pružiti potporu očuvanju spomenika, muzeja i crkvenih institucija. Cilj je projekta očuvanje kulturnog na-slijeđa jedinstvenim arhiviranjem i ka-talogiziranjem pokretnih i nepokretnih kulturnih dobara Južnog Tirola. Stva-ranjem baze podataka kulturnih doba-ra omogućit će se pristup kulturnom naslijeđu. Pritom će se uzeti u obzir mi-nimalni zahtjevi koje je raspisao glavni institut za katalogiziranje (Istituto Cen-trale per il Catalogo e la Documentazio-ne - Centralni institut za katalogiziranje i dokumentaciju, ili ICCD) talijanskog Ministarstva kulture. S obzirom na trans-regionalnu razmjenu, vrlo je važna kom-patibilnost muzeološke, lingvističke i informacijske terminologije. S obzirom na to da je Južni Tirol višejezična re-gija, dvojezičnost je minimalni zahtjev. Nadalje, projekt će obuhvatiti osposo-bljavanje djelatnika za očuvanje i zaštitu muzejske građe. U tom kontekstu 2005. osnovan je Ured muzejskih usluga; de-fi niran je program osposobljavanja kao osnova za uspješan rad muzeja i osigura-na je tehnička oprema poput prijenosnih računala i digitalnih kamera.Prvo i osnovno, projekt je usmjeren pre-ma institucijama i ljudima čiji je zada-tak da inventiraju fondove. Regionalna

153

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

uprava Južnog Tirola preuzela je ulogu pokretača i sponzora projekta. Muzeji Južnog Tirola, bez obzira jesu li pod javnom (regionalne i gradske institu-cije), privatnom ili crkvenom upravom, partneri su koji se koriste svojim spe-cijaliziranim znanjem i sadržajima zbog konverzije podataka u digitalni oblik. Konačno, oni su akteri koji stvaraju i izravno se koriste tim podacima. U dru-goj fazi projekt će biti usmjeren prema vanjskim korisnicima, koji će imati pri-stup na tri razine: na razini znanstvene i upravne zajednice, javnosti i poslovne zajednice te, što je već spomenuto, na ra-zini muzeja i kolekcionara.Budući da se projekt sastoji od stvaranja središnje baze podataka muzeja i spome-nika graditeljske baštine, kao i tehničke potpore za jedinstveno katalogiziranje, arhivi i knjižnice trenutačno su izosta-vljeni iz njega. Integracija podataka odgađa se do daljnjega radi stvaranja sučelja. Stvaranjem sučelja zadovoljiti će se preduvjeti za kasniju integraciju.

ORGANIZACIJA PROJEKTA

Projekt je naručila Regionalna upra-va Južnog Tirola. Podržava ga Odjel za njemačku kulturu i obitelj i Odjel za očuvanje spomenika kulture čiji su rav-natelji članovi Upravnog odbora. Projek-tom upravljaju dva djelatnika iz svakog odjela. Osnovani su razni timovi i radne grupe za implementaciju programa. U radnim grupama pretežito su zastuplje-ni veći muzeji kao grupe dioničara, koji svojim specijaliziranim znanjem i akti-vnim sudjelovanjem uvelike pridonose projektu.Odjel informacijske tehnologije i Südti-roler Informatik AG nude svoju pomoć

u obliku tehničkih savjeta. Dva će stručnjaka bibliotekarstva djelovati sa-vjetodavno: dr. Günter Mühlberger sa Sveučilišta Innsbruck i dr. Johannes An-dresen iz Udruge knjižnica Južnog Ti-rola. Obojica posjeduju bogato iskustvo digitaliziranja i katalogiziranja starih knji ga.Upravljanje projektom dodijeljeno je profesoru Walteru Kochu, direktoru Steinbeis - Transfernog centra za upra-vljanje informacijama i informatizacije kulturne baštine u Grazu, Austrija, zbog višegodišnjeg iskustva na području in-formatizacije kulturne baštine. Nacrt i upravljanje projektom organizirano je u nekoliko osnovnih faza: procjenu trenutačne situacije, ostvarivanje za miš-ljenog koncepta, nabavu softvera za ka-talogiziranje i, napokon, implementaci-ju i realizaciju, sve do stvaranja baze podataka kulturnih dobara. Projekt će također biti nadopunjen stvaranjem i ažuriranjem pomoćnih, manjih projeka-ta i postavljanjem servera na kojemu će svim partnerima biti omogućen pristup stvorenim datotekama. Taj komunika-cijski medij također otvara mogućnost foruma za rasprave kako bi se informa-cije međusobno razmjenjivale.U detaljnoj fazi planiranja na početku 2003. (od siječnja do sredine veljače) projekt je bio strukturiran u faze i radne pakete te podijeljen na aktivnosti. Plan aktivnosti opisuje detaljnu strukturu projekta. Projekt je započet sredinom veljače 2003. i trebao je završiti krajem 2005., tj. nakon tri godine. Zbog nekih zastoja u nabavi softvera projekt će se produžiti do 2006.Početna faza bila je analiza, koja je prikazala trenutačnu situaciju inventari-ziranosti muzejske građe pojedinih mu-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

154

zeja Južnog Tirola. Projekt obuhvaća i pripremu nacrta za razna područja rada koja teku paralelno, a u kasnijim fazama formuliraju se elementi i implementira softver te se stvara baza podataka kultur-nih dobara.

AKTIVNOSTI

Pregled trenutačne situacije

Za potrebe opsežne studije snimke stanja muzeja Južnog Tirola i njihovih sustava dokumentacije, razrađene su dvije etape rada. Podaci su skupljani uz pomoć anketa te na načelu analize uradi sam, anketirano je pet područja muzejske ak-tivnosti. Prva stranica ankete služila je za opisivanje cijele institucije s njezinim računalnim i operativnim sustavima, kao i inventarom koji još nije dokumenti-ran. Ostale stranice sadržavale su opise svakoga pojedinog kataloga, predmetnih odrednica, sve popise i formulare te ak-tivnosti vezane uz upravljanje predme-tima. Priložen je i detaljni priručnik za pomoć u ispunjavanju ankete.Anketa je provedena u dvije faze. Od veljače do lipnja 2003. šesnaest muzeja sudionika ispunilo je svoje formulare, a od srpnja do listopada 2003. anketirana su ostala 53 muzeja. Anketu su uvijek provodili isti ljudi, tako da su rezultati bili homogeni i usporedivi. Sve su anke-te bile ispunjene.Rezultati anketa su analizirani i predstav-ljeni od ožujka do prosinca 2003. u dvije faze. Analiza šesnaest muzeja u svib nju 2003. pokazala je različite do-kumentacijske sheme s cijelim skupom predmetnih odrednica poimence, 74 do ku mentacijska sustava utemeljena na tiskovinama, 36 elektroničkih doku-mentacijskih sustava i 1.022 polja pred-

metnih odrednica. Razlike u sustavima katalogiziranja i u formatima ponajprije proizlaze iz strukture, koja se s vreme-nom poboljšavala. Također je otkriveno da gotovo uopće nisu korišteni tezaurusi a ako i jesu, nisu korišteni na cjelokup-noj institucionalnoj razini.Sličan je rezultat dobiven analizom anke-ta 53 manja, uglavnom privatna muzeja i zbirki. Za njih je utvrđeno da postoje 82 klasična sustava dokumentacije, 39 elektroničkih dokumentacijskih sustava i 700 polja predmetnih odrednica. Njihova je muzejska dokumentacija većinom na popisima i tiskanim katalozima i samo oko 50% podataka je u elektroničkom obliku. Nehomogeni dokumentacijski ma terijal jasno je upućivao na to da in-stitucije djeluju same i da dokumenti istodobno služe za više namjena – do-kumentaciji, kontroli mjesta pohrane, kontroli posudbe i kao informacijska stranica. Većina se dokumenata sastoji od popisa, malih kataloga i inventara s najviše 500 unosa. Samo je oko 50% muzeja opremljeno osobnim računalom.Ukratko, početnu situaciju projekta ka-rakterizira heterogenost dokumenta-cije, dokumenti koji su se s vremenom poboljšavali te samo površna primjena modernih standarda obrade.

Utvrđivanje ciljnog koncepta

U sljedećoj fazi (od listopada 2003. do ožujka 2004.) je formuliran ciljni kon-cept. Sadržavao je jedinstvene upute za buduće katalogiziranje i zasnivao se na nekoliko točaka. Prvo, utjecali su zahtjevi izvedeni iz analize trenutačne situacije. Sastojali su se od minimalnih zahtjeva za dokumentiranjem predme-ta i procesa te za razmatranjem hetero-

155

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

genosti muzeja. Dodani su im zahtjevi za softver utemeljen na međunarodnim standardima, točnije za CHIN-ov kata-log kriterija i preporuke MDA (Udruge za muzejsku dokumentaciju). Muzeji su-dionici raspravljali su o katalogu zahtje-va i te zahtjeve koordinirali s najnovijim dostignućima na području informacijske tehnologije kulturnog naslijeđa (npr. di-stributivno pretraživanje polja u bazi po-dataka Dublin Core).Stoga je ciljni koncept sadržavao pri-stup na više jezika, defi niciju stručnjaka i pristup korisnika, pripremu osnova za elektroničko poslovanje, organizaciju pri-stupa optimalnom pretraživanju i zahtje-vima za pretraživanje svih podataka u sustavu. Ciljni koncept je predviđao dva moguća tehnička rješenja: jedan su bili lokalno instalirani sustavi sa zahtjevima koji su se defi nirali u projektu za softver, poljima predmetnih odrednica, standard-nim datotekama i razmjenom podataka. Drugi je bio model vanjskog poslužitelja programa, kojim bi muzeji imali pristup sustavu i svojim podacima preko Inter-neta.Istraživanje koje je istodobno provede-no na softverskim paketima za katalo-giziranje što su bili dostupni na tržištu, uključujući i ponudu usluga, dalo je prvi uvid u troškove koji su se mogli očekivati.Ciljni koncept i analiza tržišta poslužili su kao osnova za odluku o tome je li dostupan proizvod zadovoljavajući za muzeje Južnog Tirola ili će se krenuti u razvijanje novog programskog paketa (možda i na osnovi open source proizvo-da koji su dostupni). Prezentacija projek-ta pokazala je rezultate i detaljno opisala prijedloge za rješavanje situacija koje

su razrađene i kriterija prema kojim su donošene odluke.

Nabava softvera za katalogiziranje

Nakon intenzivne faze rasprave i raz-matranja mogućnosti razvoja novog soft-vera na osnovi open source programa u kolovozu 2004. odlučeno je o kupnji postojećeg softvera. Nacrt kriterija cilj-nog koncepta postao je osnova za raspi-sivanje natječaja na europskoj razini u travnju 2005.Kriteriji za nabavu opisuju dvije razvoj-ne faze: potrebe za osnovnim temeljnim sustavom za manje muzeje te kriteriji za sustav upravljanja zbirkama koji pokriva potrebe regionalnih muzeja. Za razvoj mreže muzeja Južnog Tirola vrlo su važni određeni uvjeti koji su formulirani kao najvažniji kriteriji odabira. To su potpu-na višejezičnost, mogućnost središnje instalacije s jednim poslužiteljem, izgled korisničkih sučelja, mogućnost razmjene podataka i posluživanja većeg broja ko-risnika. Javni natječaj je proveo naručitelj, vod-stvo projekta i odgovorni za tehničko područje, a sastavljen je i tehnički odbor za procjenu ponuda. Proces odabira u tri faze omogućuje ispunjenje najvažnijih uvjeta u prvoj fazi, provjeru preporuka iz prijavnice u drugoj te testiranje primje-nom test instalacije u trećoj. Odabrani će se softver instalirati u pokusnim institu-cijama i bit će korišten u “stvarnoj ope-raciji”. Detaljni izvještaj testa ukratko će opisati iskustva korisnika i poslužit će kao osnova za moguće prilagodbe i ispravke o kojima će se razgovarati s izvođačem i koje će on provesti.Zamišljeno je da se sustav instalira s je-dnim središnjim tehničkim partnerom i

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

156

implementira kao mreža. Svaki će muzej imati pristup svojem softveru i podaci-ma preko Interneta. Korištenjem sučelja razmjena podataka bit će moguća s onim sustavima koji budu održavani. Podaci o predmetima svih uključenih institucija jedinstveno će se predstaviti širokoj ja-vnosti u “virtualnom katalogu” na razi-ni metapodataka Dublin Core (petnaest polja predmetnih odrednica).Mreža muzeja dat će podatke koji opi-suju oko milijun predmeta što pokrivaju različite domene i discipline kao što su arheologija, umjetnost, prirodne znano-sti, tehnologija itd.

Digitalizacija inventarnih knjiga i starih kataloga

U još jednom dijelu pripremne faze bri-nulo se o digitalizaciji starih kataloga do opsega od 35.300 stranica. Radni je paket preuzeo rezultate trenutačne situacije, a proveo ga je Odjel za digitalizaciju i elektroničko arhiviranje Sveučilišta Inn-sbruck od jeseni 2003. do siječnja 2005. Cilj tog koraka bio je sačuvati “stare” knjige inventara i kataloge muzeja kao kulturna dobra i omogućiti pristup njiho-vu sadržaju. Pozitivan popratni učinak koji je proizašao iz toga bila je indirekt-na zaštita originala, koji se više ne mora konzultirati, i digitalna osnova za stva-ranje baza podataka kulturne baštine.Problem pri digitalizaciji bio je razno-likost formata, bilo je kataloga u svim mogućim oblicima, uključujući knjige (oko 9.800 stranica) ili listove papira, kataloške kartice i planove (ukupno oko 25.500 stranica). Implementacija je pokazala da je u načelu preporučeno onsite skeniranje, tj. decen-tralizirani oblici operacije. Najvažnije

je bilo da skeniranje bude u boji jer je velik broj dokumenata sadržavao napo-mene napisane olovkom u boji, pogo-tovo crvenom i plavom. Veliki formati dokumenata, do veličine DIN A1, mogli su se dobro snimiti digitalnom kamerom. Kombinacija fl atbed i dokument skene-ra (Kodak i260) pokazala se dobrim načinom postizanja rezultata za različite manje formate. Potrebno je kratko vrije-me procesiranja, a nakon njega papiri se glatko i brzo provlače kroz uređaj. Daljnje procesiranje dobivenih slika pokazalo se gotovo jednako zahtjevnim kao i skeniranje. Zbog smanjenja boje do crno-bijele, mikrofi lm, koji je napra-vljen u isto vrijeme kad i test, pokazao se, nažalost, nekvalitetnim, zbog čega je za sada odgođeno planirano dugoročno očuvanje digitalnog materijala. Digitalizirani materijal osnova je za virtualni vodič kroz zbirke i kataloge Južnog Tirola, koji će biti sastavljen u drugoj polovici 2005.

Osnovno katalogiziranje muzejskih predmeta

U vrijeme anketiranja uglavnom su mali muzeji pokazali velik interes za što brži početak sustavne obrade muzejskih pre-dmeta. Toj se želji udovoljilo istog tre-na, pa je radni paket osnovna obrada poguran na listi planova projekta u jesen 2003. Ono što se tražilo bio je razvoj i uvođenje minimalnih standarda za je-dinstvenu obradu muzejskih predmeta Južnog Tirola razvojem prikladnih alata i pružanjem usluge tehničke podrške za muzejsko osoblje. Ti minimalni stan-dardi omogućili bi jasnu identifi kaciju i brzo pronalaženje predmeta, a dodatno i određivanje njegove vrijednosti. U pro-

157

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

sincu 2003. zainteresirani su djelatnici muzeja upoznati s procesom rada i dani su im radni materijali napravljeni poseb-no za tu svrhu, a izrađeni su i priručnici za rad. Kao modeli za stvaranje tih radnih ma-terijala poslužile su međunarodne i nacionalne smjernice. Stoga su doku-mentacijska pravila CIDOC-a, osobi-to Object-ID Getty-Researcha, bila od velike važnosti, kao i Udruge muzejske dokumentacije (MDA), the Istituto Cen-trale per il Catalogo e la Documenta-zione (ICCD), preporuke Westphalian Museum Offi cea i državnog ureda za ne-nacionalne muzeje u Bavarskoj. Na toj je osnovi razvijena shema za obradu najvažnijih vrsta muzejskih pre-dmeta: za kulturno-povijesne predmete, umjetnička djela, arheološke predmete, tiskana djela, arhivske zapise i audio-vizualne medije (fi lmove, fotografi je i zvučne zapise). Pojedinačne su sheme skicirane u Excelu, u njemačkoj i ta-lijanskoj verziji. Upotreba Excela nije idealno rješenje, ali se pokazala prikla-dnom zbog jednostavnosti programa i lakog korištenja. Dodatno je napravljen priručnik za rukovanje i ispunjavanje polja podataka, također na dva jezika, i održana je radionica za osposobljavanje.Tijekom 2004. neki su muzeji započeli obradu, pa su objavili svoja iskustva. Na primjer, Steinegg Museum je napravio prvu verziju popisa svojeg inventara u vrlo kratkom vremenu. Dvije su osobe u kolovozu 2004. uspjele unijeti u bazu oko 6.000 predmeta. Materijali su se pokazali prilično korisnima za taj mu-zej zbog dva razloga: bili su prikladni za brzo bilježenje predmeta na samom mjestu upotrebom prijenosnog računala i, primjenom Excela, omogućili su fl ek-

sibilno umetanje polja podataka koja su bila potrebna za određena specijalna područja. Kao sljedeći korak neki muzeji planiraju digitalizaciju fotografi ja predmeta, popis detalja o dimenzijama i korištenim ma-terijalima te dodjelu inventarnih brojeva. Osposobljavanje za taj radni paket odre-dit će se radi ispravnog dokumentiranja predmeta pomoću fotografske radioni ce i radionice za katalogiziranje (uz upotre-bu pribora za popis inventara). U me đu-vremenu je svakodnevna muzejska prak-sa razvijala i obogaćivala materijale.

Postavljanje tezaurusa

Da bismo dobili jedinstvene opise sadr-žaja predmeta potrebno je stvoriti tezau-rus. On dopušta jedinstven i univerzalan pristup svim predmetima. Katalogiziranje sadržaja provelo se u dvije etape. Od listo-pada 2003. do prosinca 2004. pripremlje-na je osnova za izradu kontroliranog nazi-vlja. Početkom 2005. na red dolazi njegov razvoj. Njihovo kontinuirano procesiranje i briga o njima osigurana je usporednim osnivanjem Ureda muzejskih usluga.Prije svega, sastavljene su radne gru-pa za pojedine kategorije predmetnih odrednica. One su skupljale i pregleda-vale popise Južnog Tirola na regional-noj razini (Sjeverni Tirol, Bavarska i Štajerska), na nacionalnoj razini (ICCD) i na međunarodnoj razini. Nakon neko-liko usporedbi i testiranja, u kojima su korištene analize slučaja, i uz savjeto-vanje s cijenjenim stručnjacima iz Insti-tuta za muzejske studije u Berlinu (Axel Ermert i dr. Monika Hagedorn-Saupe), donesena je odluka kojom se predmetne odrednice u Južnom Tirolu standardizi-raju. Primarno su obrađene ove teme:

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

158

nazivi mjesta, imena ljudi, materijali i tehnologije, nazivi predmeta, ikonogra-fi ja, ključne riječi i korporacije.Tezaurus se razvija suradnjom unutar radne grupe na redovitim sastancima i također je elektronički podržan online radnom platformom. Radne su grupe de-fi nirale specifi čnije akcije tijekom 2004. Temeljem međunarodnih tezaurusa bit će razvijen takav koji će vrijediti za Južni Tirol i koji će se moći implementirati. Kad je riječ o geografi ji, traži se sura-dnja s Tezaurusom geografskih imena (TGN) Getty Researcha. Nazivi za Južni Tirol uvrstiti će se postepeno, počevši od lingvističkog istraživanja 100.000 naziva mjesta. Podaci o ljudima koji su već korišteni u muzejima uvedeni su u središnju online bazu podataka i bit će uspoređeni s datotekama imena ljudi Na-cionalne knjižnice Njemačke. S obzirom na ikonografi ju, raspravljano je o upo-trebi programa Iconclass. U vezi s ma-terijalima i tehnologijama, očekujemo suradnju s Reiss-Engelhorn muzejima u Mannheimu, Njemačka. Veliko područje identifi kacije predmeta sastoji se od te-zaurusa specifi čnih područja: osnova za etnologiju sustav je Udruge Hessian muzeja, dok će za arheologiju biti mjero-davan popis napravljen u Južnom Tirolu na temelju švicarskog modela. Odluka o polju umjetnosti još nije donesena. Uni-verzalno će se koristiti datoteka ključnih riječi Nacionalne knjižnice Njemačke.Cilj je projekta oblikovanje tezaurusa prema potrebama Južnog Tirola i njihov prijevod na njemački ili talijanski da bi se osigurala višejezičnost.

Osnivanje Ureda za muzejske usluge

Još jedna etapa projekta, koji je zbog potrebe pomaknut na studeni 2004., bila

je analiza rezultata rada institucije. Ono što se učinilo potrebnim bio je ured koji će upravljati i koordinirati aktivnosti sve do kraja projekta. Krajem 2004. osno-van je Ured za muzejske usluge u Ure-du kulture Odjela za njemačku kulturu i obitelj koji je 1. siječnja 2005. započeo s radom. Uz teme koje se odnose na ka-talogiziranje kulturnih dobara, Ured za muzejske usluge prva je instanca za sva pitanja koja se odnose na muzeje. Cilj Ureda je osnivanje i razvoj muzejske mreže kao segmenta južnotirolskog kul -turnog naslijeđa, te očuvanje i prezen-tacija muzejske građe. Uz potporu na profesionalnom, tehničkom i fi nancij-s kom planu, Ured nudi muzejima pro-gram obuke sastavljen prema njihovim potrebama, kooperaciju s lokalnim i me-đunarodnim stručnjacima i odborima te veću prisutnost u široj javnosti. Dodatni zadaci sastoje se od stvaranja mreže mu-zeja Južnog Tirola, koordinacije pilot-događaja, održavanje Internet platformi i potpore suradnji između muzeja. Implementacija tog projekta predviđena je u tri faze. Počelo je s pripremama u 2005. i, u srednjem roku (tijekom 2007.) razvit će se i dovršiti. Dugoročni plan predviđa utvrđivanje i razvoj utemelje-nih struktura i programa do 2010.

POGLED PREMA BUDUĆNOSTI

Kalendar za 2005. predviđa prihvaćanje i procjenu softverskih ponuda koje će stići nakon raspisivanja natječaja na području Europske unije. Paralelno s tim, hetero-geni arhivi digitalnih podataka muzeja bit će pripremljeni i klasifi cirani sukla-dno poljima podataka koja su već bila defi nirana u ciljnom konceptu i osnovnoj obradi podataka. Usklađeni će se podaci

159

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

zatim koristiti kao temelj za testiranje i implementaciju novog softvera. Uz nabavu i implementaciju softvera za obradu muzejske građe, online pre-zentacija muzeja bit će bitno proširena: vodič kroz muzeje Južnog Tirola (www.provinz.bz.it/museenfuehrer, www.pro-vincia.bz.it/guida-musei) bit će uz vodič kroz zbirke Južnog Tirola (Vodič kroz zbirke) i virtualni katalog svih podataka o predmetima koje će muzeji objaviti.Prvi korak u stvaranju Vodiča kroz zbir-ke biti će izrada “uzorka arhiviranja” uz pomoć kojega će stručnjaci moći transkribirati stare kataloge, od kojih su neki pisani rukom. U sljedećoj će etapi katalozi u online vodiču kroz muzeje, koji trenutačno postoje, biti popraćeni pojedinim zbirkama svakog muzeja. Vodič kroz zbirke, dakle, biti će dublja razina vodiča kroz muzeje u kojemu će korisnik imati mogućnost stjecanja pre-gleda opsega konteksta i detalja zbirke i pridruženih kataloga. Kao takav, predsta-vlja prvu fazu baze podataka predmeta, u kojoj će korisnik na kraju imati pristup pojedinim predmetima na najdubljoj ra-zini. Krajnji cilj projekta bit će stvaranje baze podataka kulturnih dobara kao vir-tualnog kataloga koji sadržava i bazu podataka predmeta i vodiče kroz muzeje i zbirke. Osim toga, bit će dostupne i do-datne usluge vezane za muzeje, kao što su kalendari događaja i online dućan za sve muzeje, kao i mjesto s informacijama o Uredu muzejskih usluga. To će sve biti omogućeno preko Internet portala. Stva-ranje ili prilagođivanje osnovnih pravnih i organizacijskih uvjeta zamišljeno je radi kontroliranja svih tih usluga, jed-nako kao i pitanje copyrighta, ugovora s novim muzejima i ponuda na Interne-

tu. Na njima će se dodatno raditi kako projekt bude napredovao.

LITERATURA:

Guide to the Museums of South Tyrol, www.provinz.bz.it/museenfuehrer, www.provincia.bz.it/guida-musei Ministero per i Beni Culturali e Ambientali, Istituto Centrale per il Catalogo e la Documentazione (ICCD) [Ministry of Cultural Heritage, Central Institute for Cataloging and Documentation], Strutturazione dei dati delle schede di catalogo e precatalogo, Rome 1992, http://www.iccd.beniculturali.it/standard/index.html Landschaftsverband Westfalen-Lippe, Westfäli-sches Museumsamt [Wesphalia-Lippe Regional Association, Westphalian Museum Offi ce], Inven-tarisierung, Dokumentation, Bestandsbewahrung, Münster, 2003. http://www.lwl.org/LWL/Kultur/Museumsamt/Dokumentation/1109089077/index_html Landesstelle für die nichtstaatlichen Museen in Bayern [State Offi ce for Non-National Museu-ms in Bavaria], Inventarisation als Grundlage der Museumsarbeit, Dr. Viktor Pröstler, Munich: 2000, http://www.museeninbayern.de ICOM - CIDOC Information Categories, http://www.willpowerinfo.myby.co.uk/cidoc/ Dublin Core Metadata Initiative, http://dublincore.org/ Deutsche Bibliothek [National Library of Ger-many], Gemeinsame Körperschaftsdatei (GKD), http://www.ddb.de/professionell/gkd.htm*Personennamendatei (PND), http://www.ddb.de/professionell/pnd.htm*Schlagwortdatei (SWD), http://www.ddb.de/professionell/swd.htm* Deutscher Museumsbund (DMB) [German Museu-ms Association], http://www.museumsbund.de/ Hessischer Museumsverband [Hessian Museum Association], http://www.museumsverband-hessen.de/ Getty Thesaurus of Geographic Names, http://www.getty.edu/research/conducting_research/vocabularies/tgn/ Iconclass, http://www.iconclass.nl/* Reiss-Engelhorn-Museen [Reiss-Engelhorn Museums], http://www.reiss-engelhorn-museen.de/

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

160

CHIN – Canadian Heritage Information Net work, http://www.chin.gc.ca/English/Collections_Management/Software_Review/index.htmlCHIN Data Dictionary, http://www.chin.gc.ca/ The Museum Documentation Association (MDA), Spectrum, The UK Museums Documentation Standard, Second Edition, Cambridge: 1997, http://www.mda.org.uk/

CATALOGUING OF CULTURAL HERITAGE IN SOUTH TYROL

The Autonomous province of South Tyrol posses-ses a rich cultural heritage. There are more than 70 museums with collections ranging from the prehistory, the early history, the popular culture, the arts and handicrafts, but also the nature, the technology, the industry as well as the working reality of South Tyrol. There are more than 6000 protected architectural monuments that give evi-dence of the history of our country. Only a few collections are catalogued completely and according to international standards. There are different cataloguing systems whose data can-not be connected in a net or exchanged because of their respective different methods of documen-tation.

Therefore, the administration of the Autonomous province of South Tyrol realises the necessity to sustain institutions like for example museums or the church, or associations concerned offering them the necessary support. The aim of the project cataloguing of cultural he-ritage in South Tyrol is the uniform registration and cataloguing of the movable and immovable cultural riches in South Tyrol and thus the preser-vation of its cultural heritage. The result should be an electronic catalogue of all the cultural assets in South Tyrol, which are accessible in both Ita-lian and German language and which correspond to the international regulations and laws. This virtual catalogue of the cultural riches of South Tyrol offers different “levels of information” for different kinds of users (public end user, resear-chers, administration authorities and employees, organisers of expositions) and it is going to be the basis for the development of further offers. Starting from the results of the investigation of the actual status, the digitisation plan and the estima-ted concept for the realisation of the virtual cata-logue have been created. They are also the basis for the call for tenders of a cataloguing software, which is published in March.

161

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

BRZO I JEDNOSTAVNO ILI SLOŽENO I PROFESIONALNO

SYLVIA MADERInnsbruck, Austria

U ožujku 2005. sudjelovala sam na sa-stanku o arhiviranju kulturnog naslijeđa u Beču. Taj je događaj još jedanput poka-zao da široko polje digitalnog očuvanja, uz različite sustave/softvere/programe di gi talnog inventara, nudi nov izazov stručnjacima za muzeje. Osim što smo se počeli baviti digitalnom ili virtualnom umjetnošću i digitalnim publikacijama, u Austriji smo počeli stvarati i baze po-dataka spomenika kulture i muzejskog inventara.Kao neovisni stručnjak deset sam godina radila na te dvije kategorije za Kulturni odjel pokrajine Tirol. Osim toga, vodim svoj ured i nedavno sam počela raditi s drugom vrstom baza podataka, tako da radim na tri (dva) tipa programa. Postoje još neki programi za obradu podataka na njemačkom jeziku, ali ja više volim go-voriti samo o ta tri, jer je manje primjera razumljivije i jer nemam dovoljno isku-stva s tim drugim bazama podataka (npr. M-Boxom).Zašto tri različita programa za arhivi-ranje više ili manje sličnih predmeta?

Zato što:1. predmeti zahtijevaju različite načine

digitalnog arhiviranja. Dok muzejski predmeti trebaju samo opise, spome-nike kulture treba opisati i pokazati njihov smještaj in situ,

2. neke softverske tvrtke nude različite programe. Potrebe pojedinih institu-ci ja različite su, ovisno o njihovoj na mjeni. Na primjer, pokrajina Tirol zainteresirana je samo za spomenike kulture koji se nalaze u pokrajini Ti-rol, dok se neke druge institucije mogu međunarodno orijentirati,

3. aplikacija baze podataka mora biti pri-lagođena osoblju koje radi s njom. Dok u malim i regionalnim muzejima na inventaru u digitalnom obliku obično rade početnici, u većim muzejima, ali i u tirolskom registru umjetnina (regi-star kulturnog naslijeđa u Tirolu), za taj je zadatak zaduženo profesionalno osoblje.

PREDNOSTI I NEDOSTACI

Što je potrebno korisniku baze podataka?

1. Muzejske baze podataka

Početna maska pokazuje samo minimum informacija. To znači da su to podaci po-trebni za identifi ciranje predmeta, više ili manje onoga što Interpol zahtijeva u slučaju krađe. Nadalje, postoje polja za dodatne poda-tke poput literature. U njih možete unijeti bibliografi ju koja se odnosi na predmet, ali ne postoji povezanost između biblio-grafi ja pojedinih predmeta.Pomoću tražilice moguće je pronaći sve predmete vezane za neku temu.Polje Umjetnik otvara pomoćnu bazu po-dataka koja sadržava imena umjetnika, datume rođenja i smrti te neke dodatne informacije.Mala tirolska softverska tvrtka EDV Stu-dio Valentini među prvima je u Austriji stvorila takvu bazu podataka. Razvijena je iz knjigovodstvenog programa. U su-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

162

radnji sa stručnjacima Tirolskog registra umjetnina, dorađena je maska i radilo se na tražilici i na pomoćnoj bazi podataka umjetnika.Budući da Tirolski registar umjetnina skuplja i arhivira sav analogni i digitalni muzejski inventar, institucija je zaintere-sirana za ujednačen sustav da bi se izbje-glo prebacivanje podataka. Stoga oni tu bazu podataka predlažu svim muzejima u državi. Rezultati toga su:• Jednostavna komunikacija između

sa mih muzeja te između muzeja i državne institucije Tirolski registar umjetnina, Odjel za muzeje,

• dobra usluga za muzeje koju nudi Tirolski registar umjetnina, Odjel za muzeje,

• muzeji nemaju problema ni troškova pri pohrani podataka. Sve kopije mu-zejskih inventara spremaju se u Tirol-skom registru umjetnina, Odjelu za muzeje,

• država je zainteresirana za skupljanje podataka i podupire takve projekte u muzejima. Odjel za kulturu nudi usluge konzultinga, ali i preraspo-djelu ljudskih resursa, pod vodstvom osoblja (zaposlenika i nezavisnih dje-latnika) Tirolskog registra umjetnina, Odjela za muzeje,

• kad muzej počne stvarati inventar i zatraži pomoć, tada dobiju 1 EUR po predmetu ili nezavisni djelatnik radi u muzeju na određeno vrijeme,

• u svakom slučaju muzej dobiva po-treban konzulting, a doradu provodi osoblje Tirolskog registra umjetnina, Odjela za muzeje. Nijedna se od tih usluga ne naplaćuje,

• takvo rješenje je mnogo jednostavnije za muzeje nego da svaki radi samo-stalno,

• takvo uređenje osigurava monopol tvrtki EDV Studio Valentini. To je otežavajuća poslovna okolnost za druge tvrtke no Valentini je premale-na kompanija da zadovolji cjelokup-nu potražnju,

• glavna prednost te baze podataka jest njezina jednostavnost. Nakon što ne-zavisni stručnjak završi svoj dio posla u muzeju, kustosi dalje mogu nastavi-ti sami.

Da bi se formirala baza podataka kultur-ne baštine u državi, npr. popis crkava, dvoraca itd. (u ovom se trenutku radi samo o nepokretnom inventaru, ali je i pokretni inventar u pripremi), Tirolski registar umjetnina koristi se srodnom, ali složenijom verzijom programa za obradu baze podataka. Ona je spojena na TIRIS (Tiroler Raumordnungs-Informationssy-stem – Tirolski regionalni sustav za pla-niranje i informacije). TIRIS daje koor-dinate katastarskog plana iz zemljišnih knjiga. Povezujući koordinate smještaja crkava, drevnih seoskih kuća, dvoraca i sl. u bazi podataka s digitalnom kartom, program stvara kartu Tirola sa simboli-ma kulturnog naslijeđa ili prikazuje po-pis predmeta.

http://www.tirol.gv.at/themen/kultur/kunstkataster/arbeitsweise.shtml*

Online usluga je za sve besplatna i nudi dva kriterija pretraživanja kulturnih do-bara: 1. po geografsko/političkim područjima

poput županija ili općina,2. po kategorijama: umjetnici, razdo-

blja, kategorija objekta (npr. crkvena arhitektura, javna arhitektura, privat-na arhitektura, dvorci, drevne seoske kuće).

163

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Kao nedostatak se mora spomenuti či-njenica da nedostupni objekti poput ka-pelica na planinama ne mogu biti locira-ni na katastarskim planovima.Tirol je podijeljen na austrijski Ti-rol i Južni Tirol, koji je nakon Prvoga svjetskog rata većim dijelom postao dio Italije. Unatoč različitim nacionalnosti-ma, dva dijela Tirola imaju zajedničku povijest i povijest umjetnosti nikad nije ovisila o granicama. Još se uvijek orga-nizira mnogo događanja, izložbi i drugih aktivnosti u suradnji s Južnim Tirolom.Muzej smatra poželjnim slobodan pristup svima, ako se u obzir uzme činjenicu da su institucije, poput Tirolskog registra umjetnina javne i fi nancirane iz državnog proračuna. Istodobno, nažalost, dostup-no znanje o kulturnom dobru olakšava posao lopovima.Posljednje, ali ne i manje važno, jest to da se baza podataka ne može pretraživati po temama, npr. prema natuknici koza-ci (konjanici u ruskoj vojsci u Prvome svjetskom ratu). Mnoge se izložbe bave određenom temom, stoga bi bila prikla-dna neka vrsta tehničke potpore za bazu podataka.Kada sam radila kao kustosica u muzeju posvećenom najpoznatijoj tirolskoj sveti-ci Notburgi, suočila sam se s problemom ograničenosti baza podataka. Mjesta njezina štovanja nisu smještena samo u Tirolu, odakle je štovanje Notburge po-teklo (preciznije, iz sela Eben). Tragovi štovanja Notburge mogu se naći diljem Austrije, u Hrvatskoj, Češkoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Sloveniji. Stoga sam potražila bolje rješenje. Činilo se da programski paket BioOffi ce nudi korisni-cima velike i raznolike mogućnosti. 1. Spojen je na svjetski kartografski su-

stav. Pomoću GPS-a možete jedno-

stavno pronaći koordinate bilo koje lokacije, unijeti brojeve u određena polja i program potom razvije npr. ra-spodjelu lokacija Notburgina kulta na karti. No možete i tražiti samo oltare posvećene Notburgi ili murale koji je prikazuju, itd.

2. Možete kliknuti na bilo koju točku koja predočuje smještaj spomenika kulture na karti i dobiti podatke i fo-tografi ju spomenika.

3. Moguće su sve kategorije pretraživa-nja prije spomenutih baza podataka.

4. Nadalje, postoje tri pomoćne baze podataka: za umjetnike, literaturu i znanstvenike o kojima postoje unosi vezani za tu temu.

5. Moguće je više ili manje sačuvati svaki tip informacije povezan s pred-metom u inventaru.

6. Moguće je učitati slike gotovo svake veličine. Na kraju ostaje samo pitanje kapaciteta kompjutora i vremena po-trebnog da se učitaju tiff datoteke. To omogućuje brzi ispis slika.

7. Moguće je individualno prilagodi-ti bazu podataka tako da se urede na zivi polja. 8. Dvije glavne zbir-ke (muzeji i zbirke in situ) s malo drugačijim maskama omogućuju br že pretraživanje i potpun pregled. Padajući izbornik (pull down menu) u zbirci muzeja ulazi u druge muzeje, kulturne institucije i privatne zbirke. Privatno dobro, koje nije dio zbirke, nalazi se među in situ spomenicima.

U suradnji s austrijskom tvrtkom BIOGIS i međunarodno priznatim etimologom dr. Gerhardom Tarmannom s Tiroler Landesmuseum Ferdinandeuma, nastala je baza podataka prvotno razvijena za prirodne znanosti. Kada sam je kupila, prvo što je trebalo učiniti jest prilago-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

164

diti je društvenim znanostima. Mnogo dugujem Gerhardu Tarmannu, koji je stvorio verziju BioOffi cea za društvene znanosti, koristeći se velikim znanjem i utrošivši veliku količinu vremena. Dok smo radili zajedno, naučila sam mnogo o sistematici. Nedostatak hijerarhije i stan-dardne terminologije u društvenoj zna-nosti stvorilo je najviše problema koji su postali očiti tijekom stvaranja te baze podataka.S obzirom na to da sam jedina koja trenutačno radi s tom nedavno razvije-nom bazom podataka, nikad joj nismo pokušali dati ime. Ali čim postane do-stupna na tržištu, više se ne može zvati BioOffi ce.

QUICK AND EASY OR EXTENSIVE AND PROFESSIONAL

An increasing number of Austria’s small and re-gional museums is starting the databased inven-torisation. One of the main problems is the lack of professional staff in these museums. A special State’s department that deals with the archiving of cultural assets offers consulting as well as hu-man resource allocation. Based on the experience of the last 5 years two different database pro-grams are presented and discussed: a very simple one, which allows laypersons to work with and a professional version for substantial use. With the former a survey of a certain region, a State or the whole country might be ready for internal and ex-ternal users within a few years while the latter re-quires much more time and high personnel costs but offers better options for scientifi c documenta-tion and an international network.

165

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

KUSTOSOV IZAZOV: STANDARD ZA DOKUMENTIRANJE U MUZEJIMA ZA SVE? ISKUSTVA CENTRA ZA OČUVANJE NASLIJEĐA (HCC), SINGAPORE

FAITH TEH ENG ENG Centar za očuvanje naslijeđa, Nacionalni odbor za očuvanje naslijeđa Singapur

Centar za očuvanje naslijeđa (HCC), in-stitucija nacionalnog Odbora za očuvanje naslijeđa (Singapore), zadužen je za dokumentiranje, upravljanje i čuvanje triju nacionalnih muzeja, Nacionalnog muzeja Singapura, Muzeja civilizacije Azije i Muzeja umjetnosti Singapura. U HCC-u je dužnost upravljanja zbirkama preuzeo Odjel arhivistike, dok je Odjel za konzervaciju preuzeo i preventivnu i interventnu ulogu u konzervaciji. Naše specijalizirane centralne pohrane i kon-zervacijski laboratoriji imaju mnoštvo djela moderne umjetnosti, ali i povije-snu i etnografsku građu. Zapisi predme-ta zbirki izrađuju se u elektroničkom i tiskanom obliku. Da bi se olakšalo uprav-ljanje zbirkama i preventivna zaštita, većina je predmeta spremljena ovisno o materijalu od kojega je izrađena u različite prostorije za pohranu sa kon-troliranom klimom. Kada je teško utvr-diti sastav predmeta, npr. kad se zbirke

sastoje od predmeta od različitih mate-rijala, tada je izvorna namjena predmeta glavna odrednica u procesu kategorizi-ranja. Takve metode kategoriziranja do-nedavno su zadovoljavale naše potrebe. S aktualnim javnim programima i raz-vojnim projektima Muzeja zahtjevi za pristupom zbirkama umnogostručili su se. Premda smo bili sposobni osigurati dobro vođenje inventara i sigurnost zbir-ki na našoj brizi, bili smo suočeni s iza-zovima sve većih zahtjeva za pristupom zbirkama unutar Muzeja (npr. kustosi) i izvan njega (npr. javnost) muzeja. Naš je zadatak istražiti srž problema tako da bismo mogli pronaći rješenje. A srž pro-blema bili su nekonzistentni standardi za dokumentiranje koji su korišteni za naše zbirke. Prije osnivanja Odjela za zbirke 1991., koji je prerastao u HCC 1998., doku-mentiranje zbirki obavljalo se na različite načine, uz različite stupnjeve prenošenja informacija tijekom procesa dokumenti-ranja. Neki zapisi o zbirkama sadržavali su brojne informacije, ali bilo je i nepotpu-nih i onih koji uopće nisu imali podataka. Tipovi podataka također su bili različiti. Neki su zapisi imali detalje o nabavi pre-dmeta, a drugi nisu. Nisu postojale ni ja-sne smjernice o stupnjevima informacija koje se trebaju dokumentirati u procesu nabave. Sve se to događalo zbog nedo-statka osnovnih sintaktičkih uvjeta u cije-lom procesu dokumentiranja. Nedostatak kontrole terminologije i te-zaurusa prikladnih za naše azijske i lo-kalne zbirke bio je samo još jedan od pro-blema s kojima smo se suočili. Sve naše zbirke potječu iz azijske regije. Kustosi su se našli pred teškim izborom trebaju li se koristiti domaćim (tj. ne - engleskim)

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

166

ili engleskim opisima. Shvaćamo da je kojiput teško adekvatno opisati predmet domaćom riječju koja ima jake kulturne i ceremonijalne konotacije i zamijeniti je običnom engleskom riječi. Značenje pred meta se gubi ako ne nađemo prik-ladnu riječ da ga opišemo. Na primjer, malajska riječ keris daje bitno drugačije značenje nego engleske riječi dagger (bodež) ili knife (nož), premda su tehnički gledano, opisi odgovarajući. Drugi je primjer imenica game (igra), koja ne opisuje dobro malajsku riječ tikum. Ono što pritom nedostaje ako se ne koristimo domaćim deskriptorima jest kontekst u kojemu se predmeti mogu opisati. Katka-da se za opis pojedinih predmeta koriste izvorni jezici. Kantonski termin cheon-gsum ne može se adekvatno zamijeniti engleskom riječi dress (haljina) ili chi-nese long dress (kineska duga haljina) jer postoji velik broj kineskih haljina. Cheongsum se odnosi na specifi čan tip ženske odjeće. Prihvaćajući činjenicu da smo se odlučili koristiti domaćim deskriptorima i da ne-mamo problema s njihovim razumije-vanjem, tj. razumijemo sam jezik, naši problemi ipak tu ne prestaju. Nitko izvan naše regije ne može učinkovito pristupi-ti našim zbirkama zbog jezične barijere. Nijedan od tih jezika nije međunarodni. Možemo se obratiti samo užoj publici. Uz četiri službena jezika (engleski kao službeni radni jezik), u Singapuru po-stoji još osam dijalekata. Taj problem nije sveden samo na međunarodnu pu-bliku, već je važan i za lokalnu. Osim malajskog jezika, korištenje alfa-beta u tim domaćim deskriptorima može biti problem sam po sebi jer ne postoji pravilan ili službeni način sricanja tih riječi. Prihvatljivo je složiti slova na bilo

koji način dok god on zvuči kao domaći termin kad se izgovori. Na primjer, mogu sricati cheongsum kao cheongsam, dok god to zvuči kao kantonski termin. Naveo sam malajski jezik kao iznimku jer se on koristi alfabetom za pisanje, no moguće je da ljudi iz različitih azijskih regija isti termin sriču na različite načine. Na primjer, možemo upotrijebiti riječ sa-rong ili sarung da opišemo vrstu odjeće. Sve te fl eksibilnosti i nekonzistentnosti mogle bi utjecati na funkciju tražilice i rezultate čak i najsofi sticiranijih i najmo-dernijih baza podataka zbirki zbog nedo-voljno precizne terminologije i kontrole sintakse. Ručno pretraživanje zapisa gotovo je nemoguće zbog veličine naših zbirki. U našim zbirkama imamo više od 108.000 predmeta. Ako uzmemo u obzir zapise stvorene zbog pojedinih dijelova istog predmeta, procijenjen broj ručnih zapisa doseže pola milijuna. Koraci za poboljšanje naših standarda za dokumentiranje zbirki poduzeti su 1991. kada je osnovan Odjel za zbirke. Nakon što su zbirke centralizirane, započela je izrada prvih standarda za dokumenti-ranje zbirki. Taj standardni format dao je osoblju dobre smjernice za rad. Također je stvoreno 37 kategorija predmeta kako bi se omogućio proces njihove klasifi -kacije. Neke su se kategorije predmeta razlikovale od muzeja do muzeja. Osim brojeva prema unosu, važne informa-cije poput opisa, dimenzija, vremenskog razdoblja, podrijetla, materijala, katego-rije i detalja o nabavi također su uvrštene u formular. Fotografi je predmeta u 35-milimetarskom slajd formatu dodane su 1995. Baza podataka za digitalne slike po stavljena je 2003. Bilo je pokušaja kontrole nedovoljno precizne terminolo-gije. Umjesto specifi čnih opisa korišteni

167

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

su generički opisi za odjeću, tekstil, kera-miku i skulpture. Domaći termini koji su služili kao objašnjenje zapisani su ako su ih dali kustosi. Unatoč poteškoćama koje nosi katalogiziranje raznih tipova zbirki iz tri nacionalna muzeja, cijeli je proces katalogizacije postao organiziraniji, a standardi dokumentiranja konzistentniji. Ta je incijativa poboljšala i proces odgo-vornosti. Jednostavna elektronička baza podataka također je završena 1998. S ob-zirom na ograničena sredstva i na širenje zbirki, informacije iz arhiva starih zbirki izravno su prenesene u novu bazu poda-taka bez “čišćenja”. Nove standarde pri-mjenili smo odmah na nove akvizicije. S povećanim zahtjevima za pristup zbir-kama i mijenjanjem potreba različitih muzeja, naša jednostavna baza podataka nije mogla podnijeti tolike različite po-trebe. Ne samo da nije mogla udovoljiti administrativnim potrebama muzeja, već su i funkcije tražilice u toj bazi podataka bile neučinkovite zbog nekonzistentnosti standarda dokumentiranja koji su prene-seni iz originalne baze podataka. Upora-ba generičkih pojmova za opis predmeta nije pomogla korisničkim pretragama zato što je bilo previše nerelevantnih rezultata kad god bi se rabio generički, a ne specifi čni termin. Nedostatak digi-talne slike odjevnog predmeta u bazi po-dataka čini nemogućim pregled odjevnih predmeta. Muzeji su počeli stvarati svoje dijelove baze podataka kako bi zadovolji-li svoje potrebe. Dodatne informacije o zbirkama iz daljnjih istraživanja nisu integrirane u staru bazu već su dodane drugim bazama podataka. Upravljanje znanjem nije bilo učinkovito i zbog toga postoji opasnost od gubitka svih vrijed-nih sadržaja ako se informacije ne inte-griraju.

S potporom Ministarstva informacija, ko munikacija i umjetnosti, nacionalni Odbor za očuvanje naslijeđa mogao je 2004. isprobati integrirani sustav za upra-vljanje muzejskim zbirkama (Integrated Museum Collections Management Sy-stem – IMCMS). Razvoj IMCMS-a bio je izvrsna platformu za HCC i muzeje da rasprave rješavanje problema povezanih ili prouzročenih nekonzistentnim stan-dardima dokumentiranja. Sastavljen je odbor od kustosa i administratora iz mu-zeja, arhivista i osoblja iz odjela audo-vizuelnih fondova HCC-a. Na tom skupu riješili smo sljedeće probleme: a) Donijeti standard za dokumentiranje

naših zbirki koji će omogućiti intero-perabilnost sustava ili baza podataka novog IMCMS-a.

b) Dijelovi baza podataka zbirki koji sadržavaju vrijedne informacije o predmetima, uključujući informaci je o konzervaciji, stalnoj pohrani i stvar-noj lokaciji predmeta, integrirani su u IMCMS. Pristup informacijama otvo-ren je svim unutarnjim korisnicima.

c) Dokumentiranje akvizicija i predmeta stavljeno je u tekuće vrijeme. To osigu-rava da informacije u IMCMS-u budu stalno nove. Taj aranžman ta kođer omo gućuje poboljšanje inte gri teta po dataka o zbirkama jer su ti podaci uneseni izravno u IMCMS od početka nabave koju su ostvarili kustosi (a ne osoblje plaćeno po satu) koji najbolje znaju svoje zbirke. To je ujedno i mje-ra odgovornosti i kontrole.

d) Slažemo se s prijedlogom muzeja da se ponovo počnu koristiti specifi čniji opisi umjesto generičkih u IMCMS-u. Cilj toga je olakšavanje funkcije tražilice u IMCMS-u. Kustosi su se složili da će izraditi opise.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

168

e) Pojedine uloge i odgovornosti pove-zane sa sadržajem novog IMCMS-a također su jasno defi nirane na forumu. HCC će pružati informacije vezane uz vizualnu dokumentaciju predmeta, a muzeji će se brinuti o stručno-znan-stvenoj obradi predmeta.

f) Odlučili smo se za sustav koji nam dopušta specifi čne kriterije pretrage i dojavljuje funkcije generiranja.

Preostali su nam neki od ovih problema: a) razvijanje tezaurusa za naše azijske

zbirke; b) unošenje svih istražiteljskih sadržaja

svih podataka u IMCMS do danas. To se pogotovo odnosi na zbirke prije 1991.;

c) provjeravanje integriteta informacija dodanih iz prve baze podataka o zbir-kama u IMCMS.;

d) unošenje digitalnih slika zbirki do da-nas;

e) digitalne slike visoke rezolucije sva-kog predmeta u IMCMS-u, pitanje zaštite prava, pristupa i mjera preven-cije od zloupotrebe.

Govoreći o potrebi da se razvije tezaurus za naše azijske zbirke, planiramo osno-vati radne grupe koje će se sastojati od kustosa, arhivista, i, možda znanstvenika koji će raditi na tom tezaurusu. Mi zna-mo da baza podataka zbirki neće pravil-no funkcionirati ako se ne riješi problem terminologije i sintaktičke kontrole. Muzeji i HCC također bi voljeli ojačati sadržaj zbirki u IMCMS-u. Na forumu za raspravu o IMCMS-u svi su se usu-glasili da je imperativ popunjavanje arhiva ondje gdje je stručna obrada ne-potpuna. Kustosi su počeli s intenziv-nim istraživanjem i proučavanjem zbirki nastalih prije 1991., dok se HCC bavi

pitanjima vezanima za dokumentaciju i inventar. Informacije o istraživanjima i svi dokumentirani detalji fi zičkih atribu-ta, uključujući detalje akvizicije zbirke, modernizirane su i u tiskanom izdanju i u IMCMS-u. Istraživanje zbirki počelo je kad i popunjavanje nepotpunih in-formacija u tiskanim arhivima. Dodat-ni rezultati istraživanja također će biti izravno dodan IMCMS-u. Cijeli pothvat podrazumijeva fi zički pristup zbirkama. Provjera informacija koje su zabilježene u prošlosti također je dio projeka. HCC je također iskoristio priliku da pre-gleda standarde dokumentiranja u našim tiskanim inventarnim knjigama. Proučeni su razni međunarodni standardi doku-mentiranja i prilagođeni našim potreba-ma i zahtjevima. Neki su od primjera tih standarda rječnik podataka Informa-cijske mreže kanadskog naslijeđa, kate-gorije informacija međunarodnog Odbo-ra za dokumentaciju (CIDOC) ICOM-a, Radna grupa za informacije o umjetno-sti, Kategorije za opis umjetničkih djela (AITF, CDWA) uz fi nancijsku potporu J. Paul Getty trusta i SPECTRUM udru-ge muzejske dokumentacije (MDA). Dodatna informacijska polja, koja je potrebno ispuniti da bi se olakšali radni procesi upravljanja zbirkama, uključena su u naše nove standarde dokumenti-ranja. Također smo uskladili standarde do kumentiranja s IMCMS-om, koji je u skladu sa standardima Dublin Core. Ujednačavanje podataka je napravljeno zajednički. Cjelokupno je osoblje sudje-lovalo u njemu od planiranja do imple-mentacije. Smatramo da je to vrlo važno kako bi se postigla konzistentnost. Svi su sastanci također bilježeni. Počeli smo raditi u veljači 2005. i naš je fokus bio

169

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

na zbirkama nastalim prije 1991. jer su standardi dokumentiranja za tu grupu zbirki bili lošije organizirani. U toj ka-tegoriji ima otprilike 48.000 predmeta. Na ostatku tih zbirki radit ćemo slijedeće godine. Da bi se spriječilo ponavljanje, novi IMCMS zahtijeva bitne informacije o istraživanjima. Na primjer, povijesna i stilska obilježja moraju biti unesena u obvezatna polja prije nego što nova akvi-zicija bude procesirana. Vizualna je dokumentacija važna infor-macija u svakom standardu dokumenti-ranja. Kao dio vježbe, HCC je također zadužen za davanje IMCMS-u digitalnih slika visoke rezolucije svih predmeta. U IMCMS prenijeli smo oko 50.000 digi-talnih slika iz postojećih baza podataka digitalnih slika. Oko 60.000 predmeta bit će digitalizirano tijekom sljedeće tri godine. Opisani postupak omogućio nam je da provjerimo integritet naših baza poda-taka. Većinu naših podataka o zbirkama u prvi sustav za upravljanje zbirkama unijeli su privremeni zaposlenici koji nisu bili kvalifi cirani da odluče o rele-vantnim podacima prilikom upisa. Sto-ga treba “pročistiti” mnogo toga iz baze podataka. Međutim, najzahtjevniji je projekt razvoj tezaurusa za naše azijske zbirke. Trenutačni dogovor, koji dopušta korisnicima fl eksibilnost u terminologiji, a koji se koristi samo u dokumentaciji, zadovoljava potrebe kustosa koji opisuju predmete tijekom istraživanja, no ne za-dovoljava trenutačne potrebe vanjskog korisnika ili laika. S obzirom na složenost posla, vjerojatno će nam trebati nekoliko godina da postignemo taj cilj.Upravo smo započeli uvodnu fazu im-plementacije IMCMS-a koja je skroman,

ali važan korak u sagledavanju naših unutarnjih potreba.Moramo imati standard dokumentiranja koji korisnici mogu lako razumjeti tako da bogatstvo informacija u našim muzeji-ma može biti korišteno i ustupano drugi-ma. Naš plan za budućnost je da IMCMS stavimo na web kao temeljni izvor poda-taka o zbirkama. Putovi pristupa javnosti još moraju dosegnuti svoj potpuni poten-cijal. HCC i nacionalni muzeji nastavit će svoj rad na tome i u sljedećih nekoliko godina će ispuniti svoj plan.

A CUSTODIAN’S CHALLENGE: A MUSEUM DOCUMENTATION STANDARD FOR ALL? EXPERIENCE FROM HERITAGE CONSERVATION CENTRE (HCC), SINGAPORE

The challenges in documenting museums’ collec-tions are a reality in the absence of agreed stan-dard in capturing useful information. As a col-lection custodian to artefacts which ranges from modern art to historical and folk antiquities, any attempt to establish a documentation standard ca-tering to all needs of the museums is diffi cult. A lack of terminology controls and thesauri suitable for our Asian collections is yet another problem we face. Historically, before the establishment of the Col-lections Unit in 1991 and subsequently the HCC in 1998, documentation of collections was done in various ways. Many records were incomplete with few or no information because of an absence of syntactical discipline in the entire documentation process. Even with the most advanced compute-rised system, it is highly possible that the system could yield incomplete results during a search because of a relaxed terminology and syntax con-trol. Searching through manual records is even near impossible because of the volume of our col-lections. The active public programmes and various deve-lopmental projects of our National Museums call for a need to solve the problem. We not only have to ensure that internal problems hindering effecti-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

170

ve access to collections is solved, we have to look into facilitating public’s access to the information and knowledge stored in the museums. The Inte-grated Museum Collections Management System (IMCMS) project embarked by HCC and the Na-tional Museums in 2004 provided a good platform to solve our problems.

This presentation aims to share the diffi culties that we encounter in developing a documentation standard for all our collections in a single databa-se and the compromise reached in several nego-tiations processes. Considerations on the impact of the museum-public relationship were given to ensure greater access to the collections.

171

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

POVIJESNI ARHIV EGEJSKOG MORA – ERGANI: DOKUMENTACIJA, UPRAVLJANJE I PUBLIKACIJA RESURSA KULTURNOG NASLIJEĐA NA SEMANTIČKOJ MREŽI

VAGELIS STOURNARAS, GEORGE PAPANAGIOTOU, CHRISTIS KONNARIS, EFTHIMIOS C. MAVRIKAS Povijesni arhiv Egejskog mora – Ergani Mitilena, otok Lezbos, Grčka

Povijesni arhiv Egejskog mora – Er-gani civilna je, neprofi tna organizacija smještena u Mitileni, glavnom gradu otoka Lezbosa, nedaleko od obale Male Azije, na granici Grčke i Turske nakon razgraničenja 1922. Cilj organizacije je prikupiti, dokumentirati, očuvati, istra-žiti i izložiti arhivsku građu koja se od-nosi na fi nancijski, društveni i kulturni život otoka Lezbosa u sjeveroistočnome Egejskom moru i širem području istočnog Sredozemnog mora.Ergani se koristi arhivskom građom koju posjeduje, kao i svojim ljudskim i ma-terijalnim potencijalima da bi proširio znanje i informirao javnost o povijesti tog područja između kasnog 19. stoljeća i ranog 20. stoljeća. Ergani prepoznaje svoju ulogu agenta za očuvanje i pro-mociju kulturnog naslijeđa i orijentiran

je prema jačanju kulture i obrazovanja u zajednici.Ergani stalno evoluira, zajedno sa svojim kulturnim resursima, i vrlo se brzo pre-tvara u najmoderniju organizaciju za oču vanje “uspomena”. Taj cilj postiže elektroničkom dokumentacijom i upra-vljanjem cijelim arhivom obitelji Kourtzi, digitalizacijom dokumenata odabranih iz arhiva i razmjenom dokumentacije i nje-zinih digitalnih zamjena sa specifi čnim ciljanim skupinama putem dinamične (portal/web prostor za učenje) i statične (DVD) produkcije. Nacionalni projekt nazvan Razvoj i korištenje tematske digi-talne zbirke koja se odnosi na modernu ekonomsku i društvenu povijest regije sjevernog Egejskog mora (1870.-1930.) i sponzoriran je pod stavkom 1.3. akcije informacijskog društva Dokumentacija, korištenje i promocija helenističke kul-ture.Ergani je nositelj autorskih prava koja im omogućuju da koriste i promoviraju povijesni materijal koji čini arhiv obitelji Kourtzi. Spomenuta je obitelj jedinstven i značajan primjer kako se mogu uspješno iskoristiti uvjeti u kojima je ostvareno zavidno poduzetništvo i razvijena inova-tivnost na otoku Lezbosu i na području sjeveroistočnog Egejskog mora od 1870. do 1930.Otok Lezbos bio je do 1912. dio Osman-skog Carstva i uglavnom ga je naselja-valo grčko kršćansko stanovništvo koje je održavalo bliske veze s obalom Male Azije, stvarajući dobre fi nancijske, druš-tvene i kulturne odnose. Grčka je zajed-nica pod osmansko-turskom admini-stracijom uspjela prevladati u svakom sektoru fi nancijskog života nakon tanzi-mata u Osmanskom Carstvu i dovela je otok do praga industrijskog kapitalizma

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

172

i urbanizacije. Grci su bili uspješni u tr-govini, proizvodnji i bankarstvu a razvili su i osobit urbani životni stil koji je išao ukorak s razvojem Zapadne Europe. Međutim, balkanski nacionalni pokre-ti i nacionalni ratovi kojima je cilj bilo uništenje Carstva i preraspodjela njego-va teritorija imali su ulogu katalizatora u razvoju otoka i grčke buržoazije. Dakle, studeni 1912. bio je prekretnica u po-vijesti otoka. Tada se u Mitileni iskrca-la grčka vojska i oslobodila i integrirala otok u helensku nacionalnu državu.Premda su više klase Lezbosa nasta-vile održavati dobre odnose sa svojim turskim zapovjednicima, nisu bili za-dovoljni svojom podređenošću na razi-ni administrativne strukture. Poticana tim nezadovoljstvom, buržoazija otoka Lezbos podržala je pridruživanje oto-ka ostatku Grčke. Međutim, rezultati te odluke uzdrmali su temelje prosperite-ta i napretka, što je dovelo otok u novi geopolitički i ekonomski odnos. Otok je reorijentiran prema novome glav-nom gradu – Ateni, koja je bila vrlo da-leko i ekonomski neprofi tna. Povijesni dokumenti privatne korespondencije izme đu članova buržoazije pokazuju da buržoazija nije predvidjela skorašnji prekid svojih aktivnosti na istočnim tržištima1. Tok događaja koji je uslijedio, Prvi svjetski rat, Oktobarska revolucija i tragični kraj grčke invazijske sile u Ma-loj Aziji 1922., zapečatili su gubitak tih vitalnih tržišta i napokon doveli Lezbos do gubitka geopolitičkog značenja, nje-govom integracijom u uske granice he-lenske nacionalne države.

Obitelj Kourtzi, njezini arhivi i povijest koju dokumentiraju, slijede taj fatalni tok. Počeli su razvijati razne profi tabil-ne i inovativne poduzetničke aktivnosti unutar fl uidnih granica Carstva, preko cijeloga istočnog Sredozemlja, od Alek-sandrije do Skoplja i od Cipra do Trsta. Članovi obitelji razvili su uspješno poslo-vanje u brodarstvu, rudarstvu, hotelijer-stvu, bankarstvu i proizvodnji maslinova ulja, te su se istakli tehnološkim inova-cijama u umjetnosti i humanističkim zna nostima. Međutim, nakon 1911. sli je di niz bankrota zbog promjena na geopolitičkom planu, zbog uspostave čvrstih nacionalnih granica i naknad-noga fi nancijskog gušenja zbog gubitka maloazijskih tržišta.Mora se primijetiti da povijest naših glavnih povijesnih čimbenika tog vre-mena otvara niz pitanja koja mogu po-tencijalno obogatiti i povremeno osporiti analitičke osi grčke historiografi je. Kako možemo objasniti činjenicu da dio grčke populacije nije dijelio uobičajeni zanos i potrebu da se oslobode turskog jarma? Zašto su lokalni brodari prevozili tu-ske trupe na Kretu da uguše revoluciju 1896.? Kako je moguće da Grci u Kon-stantinopolu nisu dobro prihvatili nacio-nalnu integraciju i odazvali joj se već su zamislili novi osmanski identitet koji bi ih sjedinio? Službena nacionalna histo-riografi ja je zanemarila ili potisnula te činjenice i njihova vjerojatno zanimljiva objašnjenja.Ustrajnost povijesne analize da nejed nako tretira mnoštvom povijesnih i političkih diskursa leži u njihovom otporu da budu uvršteni u jednostavne uzročne odnose.Nadalje, oni su često suprotstavljeni du alističkim epistemološkim parovi-ma kao što su Grci/Turci, nacionalna

1 Sifnaiou, E. (1996), Lesvos, Economic and Social History (1840-1912), Mytilene: Tro-chalia-Municipality of Mytilene.

173

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

podložnost/ekonomski prosperitet itd. Struktura tih osnovnih razlika prevlada-la je u svim službenim historiografi ja-ma nacija-država u suvremenim europ-skim i čak globalnim postkolonijalnim historiografi jama. Ta hegemonizacija, uvi jek ideološka i uobičajeno kruta, uvijek je rezultirala isključivanjem nešto provokativnijih alternativnih priča i naglašavanjem uspomena koje čine lo-kalnu povijest zajednica zatočenih mrt-vilom nacionalnih i religijskih sukoba određenog razdoblja.Vjerujemo da se ti događaji mogu obja-sniti kao rezultat velikog broja uzročnih odnosa i strukturalnih učinaka koji ih čine, no uvijek unutar okvira i predsta-vljanja povijesnih informacija i građe. Kao diskurs i materijal, oni čine mreže odnosa koji raskidaju dualne strukture, otvaraju horizonte smisla i interpreta-cije te omogućuju višesmjernu naviga-ciju u svim smislenim interpretacijama. Apokaliptična slika ostvarena takvom analizom, nije prijetnja nacionalnim iden-titetima. Ona je obrazovno bogatstvo i hermeneutička katarza u našem pokušaju da interpretiramo povijesna iskustva tih zajednica u kontekstu vječnog odnosa moći diskursa nacionalnog identiteta nad njihovim lokalnim verzijama.Cilj elektroničke dokumentacije i digita-lizacije jest stvaranje semantičke osnove – informacijskih sadržaja i povezanih alata – što omogućuje vertikalnu dezin-tegraciju utvrđenih hijerarhija, stvaranje ontološki baziranih dokaznih odnosa pu tem povijesne analize i, kao rezultat, prepisivanje povijesne analize putem hiperteksa. Ta semantička osnova može služiti kao nešto što omogućuje suvreme-ni historijski diskurs bogat znanjem i na-dilazi nepoznavanje prošlosti. Međutim,

to ostaje samo tehnički katalizator znan-stvene produkcije koji će nesumnjivo biti kritiziran u budućnosti; da citiram Chri-stophera Tilleya, točne priče iz povijesti ovisne su o politici istine povezane sa sadašnjošću2.Naša metodologija može biti rezimirana ovako:a) osigurati optimalnu pokrivenost i

pri stupačnost dokumentacijskoj gra-đi određivanjem početne strukture i izvorne primjene arhivističkih opisa i standarda interoperabilnosti3, opsež-nim korištenjem tezaurusa4 i stan-dardiziranjem osobnih, vremenskih i geografskih podataka;

b) omogućiti povijesnu analizu doku-mentacijske građe te materijalizirati i kreativno vizualizirati diskurzivne analize koje iz toga proizlaze povezi-vanjem dokumenata putem trenutno dostupnog modela središnjeg znanja5.

Općenito, takve metode mogu ponu-diti dosta fl eksibilan način traženja i inter pretiranja povijesnih podataka. Sve međupovezanosti mimo uobičajenih po vijesnih tvrdnji moguće su u svim smjerovima, ali se uvijek temelje na odno sima koje strukture elementarnog diskursa naglašavaju putem iskaza naših pripovjedača. Ta diskurzivna paradigma čini interpretativni horizont s mnogo-

2 Tilley, C. (1990), On Modernity and Ar-chaeological Discourse, in Archaeology After Structuralism, Bapty, I. And Yates, T. Editors, London: Routledge.

3 ISAD opisi kodirani u XML formatu slijedeći EAD DTD, indeksirani u osnovnoj XML bazi podataka zajedno s metapodacima izvučenim prema preporukama RLG.

4 Getty AAT i TGN, Library of Congress TGM I. i II., te UNESCO-ov tezaurus.

5 CIDOC-ov konceptualni referentni model.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

174

strukim narativnim putovima, a koji je često fragmentiran i zarobljen samim materijalom – tj. dnevnicima, pismima i poslovnim izvješćima. Usto se može naći diskurzivna mnogostrukost inter-pretativnih i hermeneutičkih alata koje proučavanje historiografi je obeznačuje. Kao rezultat toga stvorena je interpre-tativna mreža kao novi hermeneutički svemir.Složenost odnosa, veza i događaja, ne-jas nih slučajeva i njihovih interpretaci ja kao povijesnih materijala i uspome na očuvanih unutar arhiva obitelji Kour-tzi stvara pozornicu kontinuirane na-vigacije, što nije ništa doli naracije same, svaki put drugačije i jedinstve-ne. Uvođenje novih tehnologija kao

po dručja primjene i rekonstruiranja na-rativnih putova i struktura još je jedan primjer epistemološkog napredovanja tijekom višedisciplinarnog projekta koji čine istraživanje i proučavanje arhiva.

HISTORICAL ARCHIVE OF THE AEGEAN – ERGANI: DOCUMENTATION, MANAGEMENT AND PUBLICATION OF CULTURAL HERITAGE RESOURCES ON THE SEMANTIC WEB

This paper introduces the Historical Archive of the Aegean, its archival resources and the ways in which this material is treated using Semantic Web technologies and tools to the benefi t of a wide community of users and researchers.

175

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

DOKUMENTIRANJE, IZLAGANJE I PREDSTAVLJANJE GRAFIČKE ZBIRKE NACIONALNE I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE

MIKICA MAŠTROVIĆGrafi čka zbirka Nacionalne i u sveučilišne knjižnice u ZagrebuZagreb, Hrvatska

Nacionalna i sveučilišna knjižnica svoj postanak veže za dolazak isusovaca u Zagreb godine 1606. Uz svoju reziden-ciju isusovci osnivaju i gimnaziju, u čijem je sastavu bila i knjižnica. Kada se godine 1776. osniva Akademija znanosti kao visoka škola za fi lozofi ju, teologiju i pravo, knjižnica prelazi u sastav Akade-mije i otvara se za javnost. Nacionalno značenje knjižnica je službeno počela stjecati odredbama o obveznom primjer-ku knjiga 1816. i 1837., premda je po svojoj ulozi nacionalno značenje imala znatno prije. Antun Kukuljević je nazi-va Nationalis Academica Bibliotheka, i iz tog naziva proizlazi njezina dvoj-nost funkcije nacionalne i sveučilišne knjižnice, koju je zadržala do danas.Godine 1875. Sveučilišnoj se knjižnici pripaja Muzejska knjižnica sa 16.700 svezaka. To je Gajeva Biblioteca publica, koja je 1850. godine postala Muzejska knjižnica. Još dok je bila u sastavu Aka-demije, u njoj su se nalazile dvije velike muzejske zbirke, Collectio nummorum i Collectio naturalium. Najzaslužniji za

uređenje tih dviju zbirki je grof Josip Sermage. Prirodoslovna zbirka bila je vrlo bogata i sadržavala je oko 2.000 različitih minerala, školjki i primje-raka lave, dok je numizmatička zbirka sadržavala 325 komada različitog novca, medalja i odljeva. Godine 1850. te su zbirke predane Narodnome muzeju.Potkraj 1918. hrvatski umjetnici Ljubo Babić, Tomislav Krizman, Menci Cle-ment Crnčić i Branko Šenoa predlažu da se unutar Sveučilišne knjižnice osnuje Grafi čka zbirka, čiji bi temeljni fundus bila bogata Valvasorova zbirka. Nakon nužnih predradnji i sporazuma s Kapto-lom, vlasnikom Valvasorove zbirke, 18. prosinca 1919. donesena je banska nare-dba kojom se objavljuje Statut novoosno-vane Grafi čku zbirku. Prvim upraviteljem Zbirke imenovan je dr. Artur Schneider. Prema Statutu, Zbirka sadržava grafi čke listove i izvorne crteže.Nakon osnivanja Grafi čke zbirke, u nju su uvršteni i oni grafi čki listovi i crteži koji su se tijekom vremena našli u Knjižnici i među kojima svakako moramo istaknu-ti 79 crteža poznatoga austrijskog arhi-tekta Johanna Bernharda Fischera von Erlacha, koje je izradio za svoje djelo Entwurf einer historischen Architektur, Wien 1721. Među grafi kama uvrštenim u Zbirku iz fonda Knjižnice bile su i grafi ke fran-cuskih i engleskih majstora 18. stoljeća. U njoj su se našli i crteži slikara Iva-na Zaschea, među kojima su i crteži za Haulikovu mapu Jurjaves. Tijekom samo nekoliko godina Zbirka se znatno uvećala, što kupnjom, a što darivanjem. Među značajnijim darovima iz tog razdo-blja je i dar Izidora Kršnjavoga.Godine 1960. fond Zbirke povećava se ilustriranim plakatima i razglednicama,

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

176

među kojima su one najstarije nastale u Hrvatskoj i ovitcima knjiga. Sva je ta građa izdvojena iz knjižničnog fonda i postala je sastavnim dijelom fonda Zbir-ke tako da je ona danas po brojnosti i raznovrsnosti svoje građe najveća takva zbirka u Hrvatskoj. U svom fondu ima više od 15.000 crteža i grafi ka, oko 450 grafi čkih mapa, oko 50.000 ilustriranih plakata, 3.500 ex librisa, više od 150.000 razglednica, 15.000 ovitaka knjiga i već spomenute brojne kataloge likovnih izložbi i bogatu referentnu zbirku.Godine 1996. započinje novo razdoblje, ne samo za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, nego i za Grafi čku zbirku. Napuštanjem prekrasne secesijske zgrade Rudolfa Lubinskog, koja je bila pretijesna za svu građu, pa i za vrlo osjetljivu građu Zbirke, Zbirka se seli u novosagrađenu zgradu Knjižnice, u kojoj je dobila

adekvatan prostor opremljen prema naj-suvremenijim muzejskim standardima, s velikim spremišnim prostorom i opti-malno reguliranom klimom, zasebnim trezorom za najvrjedniju građu, sve pod videonadzorom, s velikom čitaonicom za korisnike u kojoj je smještena bogata referentna zbirka te s primjerenim rad-nim prostorima za djelatnike - naizgled savršeni uvjeti za građu i rad korisnika i djelatnika. Međutim, raznovrsnost građe u Zbirku dovodi korisnike različitih za-nimanja i zahtjeva, te bez obzira na opti-malne uvjete smještaja građe, pri svakom fi zičkom traženju građe postoji poten-cijalna mogućnost njezina oštećenja. Svjesni smo da nismo odgovorni samo za prikupljanje i čuvanje građe nego i za njezinu obradu, koja će osigurati op-timalan pristup toj građi, i to različitim korisnicima, uz dostignuća suvremene

Slika 1. J. B. Fischer von Erlach, Dioklecijanova palača, 1712., olovka, 332x474 mm

177

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

tehnologije i primjenu standarda obra-de, kako formalne, tako i sadržajne, a oni su najbolji način da je sačuvamo za budućnost. Slike mogu biti, i jesu, korisne povjes-ni čarima, nastavnicima i studentima, ilu stratorima, arhitektima, dizajneri ma, skup ljačima i kustosima. Svi prihva-ćaju činjenicu da je povjesničaru um-jet nosti slika potrebna kako bi pro-veo svoje istraživanje, ali i ostalim su povjesničarima informacije na slikama korisne za proučavanje prošlosti. Slike su jedno od naših najjačih oružja i jedan od naših najbogatijih izvora, piše jedan ra-vnatelj muzeja u članku Pictures and Hi-storical Society. One mogu pokazati ne samo kakvo je bilo određeno vremensko razdoblje, nego i što je za nj bilo važno zabilježiti. Prednost i nedostatak sliko-vnih izvora jest to što slika za različite korisnike može imati različita značenja.Raznolikost građe Grafi čke zbirke i brojni korisnici različitih zanimanja te njihovi sve brojniji zahtjevi, često vrlo specifi čni, učinili su da pristup građi bude takav da se ona što manje fi zički traži i time oštećuje. Po kojem god načelu građu smjestili u spre mište, traženje po odre đenoj temi ili predmetu značit će opasnost za njezi-no fi zičko ošte ćenje. Zato smatramo da je najvažnije da građa uz adekvatan smještaj bude i adekvatno obrađena. Kada verbalno tuma-čimo sliku kao likovno djelo, tada je svaki nje-zin promatrač i svaki

inerpretator u smislu povijesti umjetnosti uključen u to usporedivošću slike i jezika. Taj je odnos temelj svakog sporazumije-vanja na području interakcije vizualnoga i verbalnoga. Osnovni preduvjet svake obrade jest standardizacija, bez obzira na to je li riječ o terminološkoj standardiza-ciji ili pak o standardizaciji same obrade. Ona je osobito vidljiva na polju kompju-torizacije u vrijeme opće globalizacije, koja je uvjetovana upravo novim tehno-logijama. Da bismo što bolje međusobno komunicirali, mora postojati zajednički jezik te komunikacije. U obradi likovne građe taj su zajednički jezik standardi koji se odnose na jednoznačnost po-stupka u obradi, točno utvrđen redoslijed podataka, pravila koja ćemo primijeni-ti, kao i načini pronalaženja podataka o građi koju smo obradili. Bez oslanjanja na standarde vrlo se teško može ostvariti uspješna komunikacija. Svako likovno djelo čini nedjeljivu cjelinu triju eleme-nata: sadržaja, oblika i materijala. Bez je-dinstva tih triju elemenata nema valjanog opisa likovnog djela, što znači da likov-ne elemente i poruke moramo pretočiti u njihovo značenje u jeziku, a jezični poj-

Slika 2. Obuhvat vizualne građe

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

178

movi kojima izražavamo sadržaj likov-nog djela moraju biti na određeni način sređeni i korišteni. Kada se govori o likovnoj građi, ne smiju se zanemariti odrednice vrste koje označavaju različite kategorije građe za utvrđivanje vrste slikarskih tipova, me-toda projekcije, namjene i načina prikaza te odrednica za fi zička obilježja kojima označavamo građu razlikujući je prema procesu ili tehnikama nastanka, obliku i veličini te drugim fi zičkim obilježjima likovne građe. Neka je likovna građa jed-nako važna zbog svoje umjetničke vrije-dnosti, kao i zbog predmeta sadržaja. Korisnici dobro znaju žele li vidjeti pri-mjere vrste ili prikaze na kojima su vr-sta i fi zičko obilježje predmet. U našim se muzejima i zbirkama likovna građa tradicionalno pronalazi prema sadržaju

i autorima, dok je zanemaren pristup prema vrsti i fi zičkom obilježjima. Zato uvijek pri obradi likovne građe moramo imati na umu odgovore na pitanja: Tko? Što? Kada? Gdje? i Kako? je Građu stvo-rio i s kojom svrhom. Nekome će biti bit-no da je nešto crtež kredom, netko drugi će željeti vidjeti primjere bakropisa 16. stoljeća, dok će netko tražiti prikaze Dioklecijanove palače bez obzira na teh-niku, autora i vrijeme nastanka. Treba-mo, dakle, analizirati i opisati značenje likovnih djela, klasifi cirati i defi nirati vrste značenja koje slika može imati. Da bismo to ostvarili, vrlo su bitne teorija značenja u umjetnosti, teorija značenja u jeziku te neke klasifi kacijske teorije. To su samo naznake onoga što je potrebno za formalni i sadržajni opis likovnog dje-la.

Slika 3. Hans Schueltes, Bitka kod Siska 1573., obojeni drvorez, 380 x 538 mm

179

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Opće je poznata i uvriježena izreka da slika može zamijeniti tisuću riječi. Opis svakoga likovnog djela, uz sav trud i stručnost osobe koja ga obrađuje, nužno donosi i dio subjektivnoga u opisu i da je vrlo teško opisati jednu sliku a da taj opis zadovolji sve korisnike tog djela. Brzina i količina dobivenih informacija nemjerlji-va je pri postojanju slikovne baze. Ni uz najbolju volju nitko ne može dati toliku količinu originalne građe na korištenje koliko se može pregledati pretraživanjem uz postojanje slikovne baze. Na taj se način povećava i kvaliteta i kvantiteta pretraživanja. Korisnik, kao i kustos, u tako obrađenoj zbirci utrošit će mnogo manje vremena da bi dao ili dobio rele-vantnu informaciju. Ništa manje važan

razlog stvaranja slikovne baze po dataka jest čuvanje i zaštita osjetljive građe. Kada govorimo o Grafi čkoj zbirci Na-cionalne i sveučilišne knjižnice, ne smijemo zaboraviti njezinu dvostruku ulogu - čuvanje nacionalne baštine i sveučilišnu ulogu koja zahtijeva tje-snu suradnju s visokoškolskim ustano-vama. Upravo zbog činjenice čuvanja nacionalne baštine i potrebe suradnje sa sveučilištem kao dijela njezine obra-zovne uloge, svjesni smo da često da-vanje velikog broja primjeraka građe na korištenje znači mogućnost njezina potencijalnog oštećenja. Nijedna repro-dukcija, pa bila ona vrhunske kvalitete kakvu nam omogućuje suvremena teh-nologija, ne može zamijeniti originalno

Analiza teme

• Crtež ugljenom—16. st• Sveci—16. st.• Bogorodica• Isus• Sv. Ivan Krstitelj• Sv. Josip

Slika 4: Julije Klović, Madonna del Silenzio, 1540., crvena olovka, 292 x 244 mm

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

180

likovno djelo, ali može suziti potrebu da-vanja originala na samo ona djela za koja je korisnik pretraživanjem slikovne baze načinio izbor, a vremensko je razdoblje od traženja do pružanja kvalitetne infor-macije kratko. Time je građa optimalno zaštićena, a korisnik zadovoljan uslu-gom.Nove tehnologije približile su knjižnice, muzeje i arhive korisnicima. Sve više govorimo o korisnicima, a ne samo o

posjetiteljima knjižnica, arhiva i mu-zeja. Upravo digitalni i virtualni svijet približili su te različite institucije kori-snicima i one im ponovno postaju bliske kao u vrijeme njihova nastajanja. Mu-zealci su mnogo toga mogli naučiti od knjižničara, ali u vrijeme kada slika sve više zamjenjuje riječ, knjižničari mogu štošta naučiti od muzealaca kako bi što potpunija informacija stigla do najvećeg broja različitih korisnika.

Slika. 5: Andrija Medulić, Sv. Andrija (iz “Krist sa Apostolima”) oko 1548., bakropis, 220 x 115 mm

Analiza teme• Bakropis—16. st. • Sveci—16. st.• Sv. Andrija

181

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Slika 6: Martin Rota Kolunić, Ferdinand I., 1575., gravura, 218 x 151 mm

Analiza teme

• Ex libris--1920-1930• Bakropis—20. st.• Litografi ja pejsaža—20. st.

Slika 7: Tomislav Krizman, Ex libris za gospodina Brataruča, oko 1920., bakropis, 156 x 152 mm

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

182

LITERATURA:

Terminology for museums : proceedings of an International conference. / Ed. by D. Androw Ro-berts. Cambridge : Museum Documentation As-sociation, 1990.Panofsky, Erwin. Studies in iconology : huma-nistic themes in the art of the renaissance. New York : Harper & Row, 1962.Brown, Alan George. Introduction to subject in-dexing : a programmed text. London, Clive Bin-gley, 1976.Landridge, Darek Wilton. Subject analysis : prin-ciples and procedures. London : Bowker – Saur, 1989.Coates, Eric James. Subject catalogues : headings and structures. London : The library assotiation, 1988.Aluri, Rao; A. Kemp; J. J. Boll. Subject analysis in online catalogs. Englewood : Libraris unlimi-ted, 1991.Fugman, Robert. Subject analysis and indexing : theoretical foundation and indexing : theoretical foundation and practical advice. Frankfurt / Main : Indeks, 1993.Guidelines for subject authority and reference en-tries. International Federation of Library Associa-tions and Institutions. Division of Bibliographic Control. München : K.G. Saur, 1993.Hutchins, W. John. Language of indexing and clas-sifi cations : a lingvistic study of structures and fun-ctions. Stevenage, : Peter Pergrinus Ltd., 1975.Facilities standards for art labreries and visual resurces collections. Englewood, Co. : Libraries Unlimited, 1991.Šola, Tomislav. Od publikacije do korisnika. // Informatica museologica. / gl. ur. Višnja Zgaga. 28 (1-4) 1997.Art and archtecture thesaurus. 3 vol. Oxford : Oxford University press, 1990.Austin, D; P. Dale. Guidelines for the establish-ment and development of monolingual thesauri. 2nd rev. ed. Paris : Unesco, 1981.Betz, Elizabeth W. Graphic materials : rules for describing original items and historical collections. Washington, DC : Library of Congress, 1982.

PRINT COLLECTION OF THE NATIONAL AND UNIVERSITY LIBRARY IN ZAGREB: DOCUMENTATION, DISPLAYING AND THE PROJECTION OF THE PERMANENT PRESENTATION

The diversity of the material of the Print Collec-tion and the many users of different interests, and their increasingly numerous requirements, often very specifi c requirements, have resulted in the approach to the material being such that it is sought physically (and so damaged) as little as possible. Whatever principle is used for storing the material, searches according to a given topic or subject will always contain the danger of its physical impairment. When we interpret a picture in words, as a visual work, then every observer, every interpreter, from the point of art history, in-cluded through the comparability of picture and language. This relation is the base of every un-derstanding in the area of the interaction of visual and verbal. The basic precondition for every treat-ment is standardisation, irrespective of whether it is in terminology or standardisation of the actual processing. This is particularly to the fore in the fi eld of computerisation, in the age of globalisa-tion, conditioned by the new technologies. For us to be able to communicate better with each other there has to be a common language for this communication. In the treatment of visual mate-rial, this joint or common language resides in the standards that relate to the unambiguousness of processes in the treatment, a precisely established order of data, rules that will be applied, and the manner of fi nding the data about the material we have processed. Without reliance on standards, it is very diffi cult to have successful communication. Every visual work of art constitutes an indivisible whole of three elements: of content, form and ma-terial. Without the unity of these three elements there is no proper description of the visual work, which means that we have to transfer the visual elements and messages into their meanings in lan-guage, and the linguistic concepts with which we express the contents of the visual art work have to be in a certain way settled and used. When it is visual material that is concerned, one should not ignore the defi nitions of the genre, which

183

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

mark various categories of material through whi-ch the genre of pictorial types is determined, the method of projection, the manner and purpose of the depiction, and the defi nitions for the physi-cal characteristics with which we label the ma-terial, differentiating it according to the process of techniques in which it was created, its shape and size, as well as other physical features of the visual material. Some visual material is also im-portant because of its artistic value and because of the subject. Users know very well whether they want to see examples of genres, or depictions in which the genre and physical characteristic is the subject. Traditionally in our museums and collections visual material is found according to contents and artists, while the approach ac-cording to genre and physical characteristics is

somewhat neglected. So in the processing of the visual material, we always should bear in mind the answers to the questions: Who? What? When? Where? and How? – it was created, and with what intent. Some people will fi nd it important whether something is a chalk drawing, some people want to see copies of 16th century etchings, while some look for depictions of Diocletian’s Palace, irre-spective of technique, author, period. We need, then, to analyse and describe the important of the visual works, classify and defi ne the kind of im-portance the picture might have. In order to do this, semantic theories in art and language as well as some theories of classifi cation are very impor-tant. This is a mere hint of what is necessary for the description, in terms of form and content, of the visual work.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

184

FERDO GOGLIA I ZVONIMIR WYROUBAL - ZAČETNICI SUSTAVNE RESTAURATORSKE DOKUMENTACIJE U HRVATSKOJ

DENIS VOKIĆ Hrvatski restauratorski zavod Zagreb, Hrvatska

TERMINOLOGIJA

Kad se govori o zaštiti i očuvanju kultur-nih dobara u Hrvatskoj od sredine 19. st. do danas, termin konzervator označava povjesničare umjetnosti, arhitekte, prav-nike i neke druge službenike koji se bave prepoznavanjem, dokumentiranjem, valoriziranjem te zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara na način da kulturnom dobru osiguraju odgovarajuću pravnu zaštitu, da osiguraju poduzimanje kon-zervatorsko-restauratorskih radova (oni sami ne provode te radove) i da osiguraju odgovarajuće uvjete za čuvanje i upora-bu kulturnog dobra. Kako termin konzer-vator, tj. njegovo pravno značenje, nije istoznačno engleskom terminu conser-vator, nespretan, ali manje zbunjujući termin službenik-konzervator tj. offi cial-conservator upotrijebljen je i u ovom tekstu. U skladu s recentnom Europskom terminološkom praksom, terminološko rješenje primijenjeno u ovom prijevodu s hrvatskoga na engleski podrazumijeva zadržavanje tradicionalne riječi restora-tion kad se rabi u tekstu koji se odnosi na

prijašnju praksu i upotrebu termina con-servation-restoration onda kad se govori o modernoj praksi.

DEFINICIJA I CILJEVI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKE DOKUMENTACIJE

Konzervatorsko-restauratorska doku-mentacija znači bilježenje onih informa-cija koje su dobivene konzervatorsko-restauratorskim aktivnostima na stabilni format (2., str. 429.). Konzervatorsko-re-stauratorska dokumentacija primarno je usmjerena na evidenciju stanja kulturnog dobra i na dokumentiranje radova na kul-turnom dobru, a implicira sve relevant-ne informacije otkrivene o kulturnom dobru, kao i sve relevantne informacije koje su otkrivene pomoću kulturnog do-bra. Ciljevi konzervatorsko-restaurator-ske dokumentacije jesu: • jasno utvrditi stanje kulturnog dobra

kako bi se mogao što preciznije de-fi nirati prijedlog (plan) konzervator-sko-restauratorskih radova

• sadržavati informacije koje će pomoći kolegama u budućim konzervatorsko-restauratorskim obradama konkret-nog kulturnog dobra

• bilježiti informacije koje će omogućiti ili pridonositi općem spoznajnom razvoju struke

• pomoći u valoriziranju kulturnog do-bra podižući razinu razumijevanja es tetskih, konceptualnih i fi zičkih obilježja kulturnog dobra

• pomoći u osiguranju primjerene so-cijalne uporabe i održavanja kultur-nog dobra

• pomoći u izbjegavanju nesporazuma i neslaganja.

185

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

POVIJESNI RAZVOJ RESTAURATORSKE DOKUMENTACIJE

Sve do tridesetih godina 20. st. nije se s polazišta restauratorske struke pridavala važnost dokumentiranju stanja kulturnog dobra i dokumentiranju radova. Istina, postoje zapisi o restauriranju koji bi se mogli smatrati dokumentacijom stanja i radova, a datiraju iz razdoblja prije toga. Ono što bismo mogli smatrati nekom vrstom restauratorske dokumentacije stanja i radova, a potječe od prije tridese-tih godina 20. st. jesu: • računi na kojima radi potpunijeg uvi-

da restaurator opisuje stanje u kojemu je primio kulturno dobro i/ili opisuje što je sve napravio (jedan takav račun iz 1662. inspirirao je potkraj 20. st. restauratoricu Romanu Jagić na pi-sanje beletrističkog romana)

• izvještaji nadležnim činovničkim služ-bama (primjerice, dokumentacija Car-ske kraljevske centralne komisije)

• zapisi rađeni radi objavljivanja rada (primjerice, Plenderleith i Ruhe-mann)

• zapisi znatiželjnog promatrača (pri-mjerice, Vasari [1. str. 2.])

• zapisnici vizitanata ili nadzornih od-bora o stanju zbirke ili inventara (pri-mjerice, odbor imenovan za nadzor upravljanja u Nacionalnoj galeriji u Londonu 1850. i 1853. [1. str. 2.]).

Čini se da u literaturi nema zabilježenih primjera, ali postoji velika vjerojatnost da bi se neki oblik restauratorske doku-mentacije od prije tridesetih godina 20. st. mogao pronaći u sljedećim izvorima: • zapisi o ulasku i izlasku kulturnog

dobra iz radionice mogli bi pokatkad sadržavati opise stanja i zapise što je sve urađeno

• dnevnici koje su neki restauratori mo-gli voditi.

Propis koji u hrvatskim krajevima ob-vezuje na slanje izvještaja o konzervator-sko-restauratorskim radovima nadležnoj komisiji donijela je vlast u Beču 1853., po ugledu na Prusku, u kojoj su 1844. formulirane instrukcije für den Konser-vator der Kunstdenkmäler [7. str. 186. i 196.]. Taj propis obvezuje zaduženoga i odgovornog činovnika konzervatora na terenu na slanje izvještaja Carskoj kralje-vskoj centralnoj komisiji o pronalasku i evidentiranju oštećenoga ili ugroženoga kulturnog dobra, obvezuje ga na pisanje zahtjeva za odobrenje restauratorskog zahvata i obvezuje ga na pisanje izvještaja o obavljenim radovima. Propis, zapravo, nije motiviran potrebama restauratorske struke već ga donosi državni administra-tivni aparat radi evidentiranja i očuvanja oštećenih i ugroženih kulturnih dobara u crkvenome i državnom vlasništvu. Cilje-vi propisa jesu: • administrativno osiguranje zahvata

na onim kulturnim dobrima za koje Carska kraljevska centralna komisija odobri sredstva, a prema stručnoj va-lorizaciji i prijedlogu prioriteta od-govorne činovničko-konzervatorske službe na terenu

• praćenje radova u smislu kontrole državnih izdataka.

Upravo zato što su izvještaji Carskoj kra-ljevskoj centralnoj komisiji motivirani spomenutim ciljevima, treba jasno reći da te propise ne donosi restauratorska struka, da ti propisi nisu motivirani re-stauratorskom strukom i da ciljevi tih izvještaja nisu jednaki prethodno nave-denim ciljevima konzervatorsko-restau-ratorske dokumentacije. U praksi je riječ o evidentiranju radova kojima se samo

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

186

u nekim slučajevima evidentiraju detalji zatečenog stanja, u samo nekima se spe-cifi cira prijedlog radova za koji se traži odobrenje ili se u nekim slučajevima specificiraju faze obavljenih radova [8.]. Iako ti izvještaji nisu bili motivira-ni restauratorskom strukom, ima nekih primjera koji se danas s pravom mogu smatrati restauratorskom dokumenta-cijom (iako s drukčijim ciljevima) jer tehnološki stručno donose opis stanja i program restauriranja koji treba odobri-ti ili je odobrila Carska kraljevska cen-tralna komisija (primjerice, Cres, župna crkva, slika Alvise Vivarinija [9.]). Koncept restauratorske dokumentacije u svojim utjecajnim radovima uopće ne spominju pioniri moderne konzervator-sko-restauratorske struke poput Frie-dricha Rathgena (koji je 1905. objavio priručnik The Preservation of Antiqui-ties), Alexandera Scotta (koji je 1926. predao upraviteljima British Museuma izvještaj nazvan The Cleaning and Re-storation of Museum Exhibits) ili Harol-da Jamesa Plenderleitha (koji je 1934. objavio priručnik The Preservation of Antiquities). Primjeri specifi čnih obra-da u tim radovima mogli bi se smatrati nekom vrstom restauratorske dokumen-tacije, ali nisu rezultat sustavnog doku-mentiranja već su zabilježeni samo da bi bili ilustracija nekog postupka. Prva konferencija restauratora održana je u Rimu 1930. Na njoj nije ni spomenuto restauratorsko dokumentiranje. Čini se da su prve upute o pisanju restau-ratorske dokumentacije koju bi trebali voditi pripadnici struke objavljene tek 1932. u časopisu Mouseion, XX., pod nazivom La Conservation des Tableaux Contemporains, i 1933. u Les Dossiers de l´Office International des Musées,

No. 2, pod nazivom Documents sur la Conservation des Peintures [11., str 2.]. Urednik časopisa Technical Studies Hel-mut, Ruhemann objavio je 1934. u tom časopisu tekst o restauriranju jedne slike. Tom je prilikom spomenuo da je radne bilješke vodio isključivo radi prezenti-ranja rada muzeju i radi objavljivanja. Zatim je zapisao: “Dok se ne budu su-stavno vodile i čuvale takve bilješke, održavanje slika i rad na njima bit će često nepotrebno zapostavljani” [11., str 2.]. George Stout 1935. upozorava na važnost restauratorskog dokumentiranja slika i daje smjernice za pisanje restaura-torske dokumentacije u obliku formulara na četiri stranice, formalno podijeljenoga na identifi kacijski dio, opis stanja i opis konzervatorsko-restauratorskih radova. Time je Stout zacrtao formalni okvir za sve kasnije konzervatorsko-restaurator-ske dokumentacijske formulare. Stoutov je utjecaj na razvoj koncepta konzer-vatorsko-restauratorske dokumentacije iznimno velik, a osobit je utjecaj imao njegov tekst A Museum record of the Condition of Paintings, objavljen 1935. u časopisu Technical Studies, 3(4). Mu-zej Fogg, u kojem je Stout radio, imao je formular za restauratorsko dokumen-tiranje slika već 1935., a 1939. imao je i kraću verziju formulara za brže doku-mentiranje manje zahtjevnih slika. Tim dvama formularima restauratori se kori-ste do danas [1., str. 3,]. Do sredine 20. st. većina muzeja nije ima-la standardizirane postupke konzervator-sko-restauratorskog dokumentiranja niti je postojala strukovna obveza o tome. Zapravo, relativno mali broj muzejskih radionica ima konzistentne konzervator-sko-restauratorske izvještaje iz razdoblja prije 1970-ih [11., str 2.]. Venecijanska

187

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

povelja iz 1964. upućuje države potpi-snice na reguliranje obveze konzervator-sko-restauratorskog dokumentiranja i na obvezu javne dostupnosti dokumentacije. Prema današnjim smjernicama i etičkim kodeksima konzervatorsko-restaurator-ske struke, stručna dokumentacija pri-pada djelokrugu i obvezama konzerva-tora-restauratora [3., 4., 5.]. (Hrvatsko restauratorsko društvo, HRD, usvojilo je Etički kodeks struke u obliku u kojemu ga je defi nirala Europska konfederacija konzervatorsko-restauratorskih organi-zacija, ECCO).

POVIJESNI KONTINUITET DJELATNOSTI I DOKUMENTIRANJA U RADIONICAMA IZ KOJIH JE NASTAO DANAŠNJI HRZ

Restaurator slika Ferdo Goglia diplomi-rao je kemiju u Zagrebu, učio slikanje

kod Otona Ivekovića, a restauriranje slika učio je u Budimpešti, Beču i Mün-chenu [15.]. Predavao je tehnologiju slikarstva na zagrebačkoj Akademiji. Iako je već 1915. zaposlen kao restaura-tor u (tadašnjem) Arheološko-povijesno-me muzeju, Goglia je slike restaurirao uglavnom u svom stanu [10., 14.]. Bio je vrlo cijenjen u zagrebačkim akademskim krugovima između dva rata. Od 1924. stručni je savjetnik Strossmayerove ga-lerije, a od 1928. dopisni član Jugosla-venske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU). Slike pojedinačnih naručitelja restaura-torski dokumentira u pet bilježnica, od 17. siječnja 1916. do 23. srpnja 1941. ukupno 1 388 slika. Svih pet dokumenta-cijskih bilježnica i adresar vlasnika slika s rednim brojevima i nazivima restauri-ranih slika, arhivirani su u dokumenta-ciji HRZ-a. Kao restaurator Arheološko-

Slika 1. Restauratorska dokumentacija slike pod rednim br. 1 (17. siječnja 1916.) iz prve bilježnice Ferde Goglie

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

188

povijesnog muzeja u Zagrebu u dvije bilježnice restauratorski dokumentira rad na 227 slika iz tog muzeja, počevši od 11. listopada 1917. do 20. veljače 1941. HRZ arhivira kopije tih dviju do-kumentacijskih bilježnice Goglina rada za Arheološko-povijesni muzej. Iz referentnih bilješki Gogline do-kumentacije evidentno je da je postojala još jedna posebna bilježnica (Goglia je naziva knjigom) za slike iz Strossmaye-rove galerije, s dokumentacijom za 177 restauriranih slika. Toj knjizi, nažalost, zasad nema traga, ali Strossmayerova galerija čuva Goglinu dokumentaciju u dossierima slika. Strossmayerova se ga-lerija potrudila pisaćim strojem prepisa-ti Goglinu dokumentaciju, a za neke je slike sačuvan Goglin vlastoručni prije-pis [16.]. Neovisno o tome je li sačuvan

samo prijepis, Strossmayerova je ga-lerija sačuvala sve Gogline dijagrame i fotografi je. Slika 2. prikazuje originalnu Goglinu dokumentaciju slike restauri-rane za Strossmayerovu galeriju i ka-sniji prijepis te dokumentacije pisaćim strojem, iz kojega se može zaključiti da prijepisi nisu uvijek istovjetni originalu. Dakle, prema dokumentaciji sačuvanoj u Goglinim bilježnicama i u dossierima slika iz Strossmayerove galerije, Goglia je od 1916. do 1942. restauratorski obra-dio i dokumentirao najmanje 1 792 slike. Umro je u Zagrebu 1943. Da bi omogućio lakše pretraživanje svojih bilježnica, Goglia je vodio adresar vlasnika. Vlasnici su upisivani u adresar neovisno o tome jesu li privatne osobe ili institucije. Uz adresu i broj telefona Goglia bi dopisivao pod kojim se rednim

Slika 2. Goglina dokumentacija slike restaurirane za Strossmayerovu galeriju i kasniji galerijski prijepis iste dokumentacije pisaćim strojem

189

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

brojem nalazi dokumentacija restaurira-ne slike svakoga pojedinog vlasnika. Sustavna restauratorska dokumentacija koju je vodio Ferdo Goglia od početka ima obilježja profesionalnoga, znanstve-nog pristupa. Dokumentacija je koncipi-rana vrlo sustavno, kao prema predlošku. U gornji desni kut upisao bi datum preu-zimanja slike, a nakon dovršenja rado-va ispod tog datuma dopisao bi datum vraćanja slike. Dokumentaciju slike započinje rednim brojem, nazivom slike, imenom vla-snika i dimenzijama slike. Opis stanja katkad je popraćen dijagramima, a po-negdje postoji i bilješka o fotografi ranju (datum, ime fotografa ili fotografskog studija, stanje u kojemu je slika snim-ljena). Nakon opisa stanja slike (katkad i opisa ukrasnog okvira), opisuje restau-ratorski zahvat navodeći detalje postu-paka, korištene materijale i recepture, za neke slike navodi i utrošene radne sate te kritičku ocjenu o tome kako je zahvat uspio. Čini se da je fotografi je da-vao naručiteljima jer, primjerice, Stros-smayerova galerija čuva fotografi je koje je Goglia dao snimiti prije i za vrijeme restauratorskog zahvata, dok u njego-voj osobnoj dokumentacijskoj ostavštini nema fotografi ja već samo bilješke o nji-ma. Goglia je vodio isključivo tzv. arhivsko dokumentiranje pisanjem bilješki, cr-tanjem dijagrama i foto - zapisima. Nema materijalne arhivske dokumentacije po-put mikrouzoraka, uzoraka uklonjenih slojeva, izrađenih replika ili maketa. Goglia nikad nije ostavljao nikakvu do-kumentaciju koja ostaje na samom kul-turnom dobru, niti u obliku zapisa, niti u obliku uzoraka slojeva stratigrafski ostavljenih na umjetničkom djelu. Pri-

rodoznanstvene analize nije prakticirao, ali često se konzultirao s renomiranim povjesničarima umjetnosti i direktorima muzeja iz Budimpešte, Münchena i Beča te bi u sklopu dokumentacije priložio relevantnu korespondenciju, njihova mišljenja i druge bilješke. Goglina dokumentacija toliko je de-talj na i precizna da omogućuje re kon-struk ciju njegove tehnologije restau-riranja ili, bolje rečeno, omogućuje rekonstruk ciju onodobne tehnologije restauriranja [17.]. Također, Goglina dokumentacija omogućuje proučavanje onodobnih etičkih shvaćanja i izbora omo gućujući proučavanje, što se sma-tralo odgovarajućim restauratorskim zahvatom s obzirom na patinu, na pre-slike i doslike te na to kojim se metoda-ma služio u kritičkom utvrđivanju što je preslik, a što originalni sloj. Do godine 1929. Goglia je restaurirao i dokumentacijski obradio 1.000 slika. Slika 3. prikazuje dio restauratorske do-kumentacije za sliku pod rednim brojem 1003, koju je Goglia vratio vlasniku 18. ožujka 1929. U to se doba pripremala Prva konferencija restauratora, koja je održana u Rimu 1930. Nasljednik Ferde Goglie, i to nasljednik ne samo opreme, materijala i dokumen-tacije, već nasljednik i Gogline sklonosti restauratorskom dokumentiranju, njegov je učenik s Akademije Zvonimir Wyrou-bal. Wyroubal je počeo studirati slikar-stvo u Zagrebu 1916.-1917., a nastavio u Beču, Parizu i Italiji [6.]. Zapošljava ga 1942. Vladimir Tkalčić, upravitelj Mu-zeja za umjetnost i obrt (MUO), i tako osniva restauratorsku radionicu pri tom muzeju [6., 10., 14., 19.]. Otkupom Go-gline opreme i materijala MUO oprema novoosnovanu radionicu. U MUO-u se,

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

190

naravno, restauri ralo i prije osnutka radio-nice 1942. [13.]. Po-trebe MUO-a za re-stauriranjem dotad je ublažavao upravitelj Vladimir Tkalčić, koji se sam povremeno ba-vio restauriranjem [10.], a u dokumenta-ciji Ferde Goglie za bi-lježeno je da je i on od 1920. povremeno re-staurirao za taj muzej. Wyroubal početkom 1942. počinje voditi re-stauratorsku dokumen-taciju po uzoru na Go-gliu, koji potkraj 1941. prestaje raditi. Wyrou-bal zadržava strukturu upisivanja informacija na način kako je to radio Goglia, s tim što Wyroubal do-

kumentaciju vodi isključivo kartotečno. Kartotečni način vođenja restauratorske

Slika 3. Goglina dokumentacija restaurirane slike br. 1003, vraćene vlasniku 1929.

Slika 4. Dokumentacijski karton Zvonimira Wyroubala iz 1942. (tekst dopisan 1943.).

191

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

dokumentacije omogućio mu je da može pisati strojem. Svaki je karton preko in-diga odmah bio umnožen u tri primjerka. Jedna se kartoteka vodila prema rednom broju, druga prema temi, a treća prema vlasniku tako da je pretraživanje karto-teke maksimalno olakšano (pretraživanje Goglinih bilježnica bilo je moguće pre-ma rednom broju i uz pomoć adresara s imenima vlasnika uz koje je dopisi-vao redni broj umjetnine). Uz kartoteku Wyroubal je organizirao i fototeku. Uz crno-bijele fotografije Wyroubal se od prvog dana koristi i fotografi jama u boji. U dizajnu tiskanog kartona predviđena su četiri polja za identifikacijski dio (1. smještaj/lokalitet; 2. naziv djela; 3. autor; 4. kartotečni redni broj). Malo-kad, u samo nekoliko primjera prostor kartona nije bio dovoljan za upis svih željenih podataka tako da je tekst dopisan na poleđini kartona. Kao i Goglina, i Wyroubalova je dokumentacija toliko detaljna da omogućuje rekonstrukciju njegove tehnologije restaurira-nja odnosno njezina raz-voja [18.]. Wyroubalova radionica počela se širiti 1945., kad mu se pridružila Stanislava Dekleva, ko-ja se od 1925. privatno ba vila restauriranjem [10.]. Potkraj 1946. ra-dionica je u cijelosti, s opremom i dokumen-tacijom (uključujući na slijeđenu Goglinu do-kumentaciju), preselje-na iz MUO-a u neko-

liko prostorija današnje Moderne galerije na Zrinjevcu. Ta je zgrada u ratno doba bila talijanska ambasada - novu upravu nad zgradom dobio je tadašnji JAZU (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, HAZU). Formalnom upra-vnom odlukom radionica je 1. siječnja 1948. nazvana Restauratorskim zavo-dom JAZU, ali do ljeta 1949. Wyroubal vodi dokumentaciju na kartonima sa za-glavljem MUO-a (sl. 5.). Tada je to bila jedina restauratorska insti-tucija u Hrvatskoj [10., 12.]. Radionica od 1948. funkcionira u sastavu Odjela za likovne umjetnosti JAZU. Od 1961. godi-ne, zajedno s ostalim radnim jedinicama Odjela, udružena je u Zavod za likovne umjetnosti, a od 1966. Zavod je osno-van kao posebna znanstvenoistraživačka ustanova JAZU. Iz sastava JAZU izdvojen

Slika 5. Iako je Wyroubalova radionica prešla u zgradu u vlasništvu JAZU, Wyroubal se do ljeta 1949. nastavio koristiti kartonima sa zaglavljem MUO-a. Fototeka se sada vodi prema rednom broju umjetnine tako da se broj fototeke više ne upisuje u kar-ton.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

192

je 1974. i osniva se kao samostalna institu-cija. Od 1980. nosi naziv Zavod za restau-riranje umjetnina (ZZRU) [10.] i taj naziv zadržava do 1997., kad se integrira u HR, zajedno s ostalim restauratorskim radioni-cama koje su u državnom vlasništvu a nisu dio nekog muzeja. Wyroubal 1953. zamjenjuje kartotečni sustav dizajniranim standardnim formu-larom (dossierom) s rubrikama. Formu-lar se sastojao od jednog arka čvrstog papira presavijenoga tako da tvori šest stranica za pisanje te uložnicu za fo-tografije i dijagrame. Na šest stranica raspoređene su 33 rubrike za ispis. Taj je formular napravljen po uzoru na neko-licinu naprednih svjetskih institucija i

pripada ranim primjercima konzervator-sko-restauratorskog dokumentacijskog formulara. Slika 7. prikazuje formular koji je 1953.-54. popunila restauratori-ca Leonarda Čermak, koja je 1964. na-sljedila Zvonimira Wyroubala na mjestu upraviteljice Radionice. Tipizirani dokumentacijski formular tre-bao je osigurati veću sustavnost i bolju preglednost podataka po rubrikama u odnosu prema prethodnom sustavu do-kumentiranja. Međutim, neki današnji korisnici slažu se da je prelazak s pisaćeg stroja na rukopis na određeni način na-zadak jer su sve pozitivne odrednice formulara nadvladane frustrirajućom nečitkošću rukopisa nekih kolega.

Slika 6. U ljeto 1949. počinju se koristiti dokumentacijski kartoni koji su u svemu isto-vjetni starima osim u nazivu radionice u zaglavlju. Redni brojevi kartona i umjetnina nastavljaju se na prijašnje.

193

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Slika 7. Dokumentacijski formular Restauratorskog zavoda JAZU iz 1953.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

194

Pretraživanje dossiera riješeno je pomoću knjige ulaska i rednog broja, što je pr-vih godina bilo zadovoljavajuće, ali se s vremenom stvorila nepregledna (i zato neuporabljiva) masa dossiera koju je bilo nepraktično evidencijski usustaviti. Na zadovoljavajući su način usustavljeni tek devedesetih godina 20. st. uz pomoć kompjutorske baze podataka.

LITERATURA

[1] American Institute for Conservation. Written Documentation. AIC Ninth Annual Meeting Bellevue Stratford Hotel Philadelphia, RA. May 29, 1981.

[2] American Institute for Conservation: Di-rectory 2003.

[3] Američki konzervatorski institut: Defini-cije konzervatorske terminologije. Kolo br. 1, proljeće 2001., str. 429-430. Prijevod iz godišnjeg Direktorija AIC-a.

[4] Europska konfederacija konzervatorsko-re-stauratorskih organizacija: Smjernice struke. Kolo br. 1, proljeće 2001., str. 431-433. Prijevod iz ECCO Documents.

[5] Europska konfederacija konzervatorsko-restauratorskih organizacija: Etički kodeks struke. Kolo br. 1, proljeće 2001., str 434-437. Prijevod iz ECCO Documents.

[6] Flego, Višnja: Wyroubal, Zvonimir. Enciklo-pedija hrvatske umjetnosti, 2. dio, 1996., str 474.

[7] Frodl, Walter: Idee und Verwirklichung: Das Werden der staatlichen Denkmalpflege in Österreich. Böhlau Verlag, 1988.

[8] Karniš, Iskra: osobna komunikacija. Iskra Karniš se u sklopu djelatnosti HRZ-a bavi proučavanjem austrijskih arhiva u potrazi za dokumentacijom o umjetninama iz Hrvatske koje su restaurirane u Beču u doba zajedničke države.

[9] Karniš, Iskra: Cres, Katedrala, slike - doku-mentacija k. k. Zentralkommission. Interna kompilacija prijevoda za arhiv dokumenta-cije HRZ-a. Dokumentacija za sliku Alvise Vivarinija prevedena je iz: Mittheilugen der k. k. Zentral-Kommission für Denkmalpfl ege 1911, III. F. Bd. X, Nr. 2, str. 111.

[10] Meder, Ferdinand: O razvoju i djelatnosti Zavoda za restauriranje umjetnina. Zavod za restauriranje umjetnina, katalog izložbe u Umjetničkom paviljonu 1983.

[11] Moore, Michelle: Conservation Documenta-tion and Implications of Digitisation. Journal of Conservation and Museum Studies, Issue 7, November 2001.

[12] Orlić, Alma: Uloga prof. Leonarde Čermak u unaprjeđenju restauratorske struke u Hrva-tskoj. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrva-tske br. 1/4, 1999., str. 5-17.

[13] Orlić, Alma: Restauratorska dokumentacija u Muzeju za umjetnost i obrt. Vijesti muzeala-ca i konzervatora Hrvatske br. 1/2 2000., str. 32-36.

[14] Premerl, Nada: In memoriam Zvonimir Wyroubal. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske br. 1/4, 1991.

[15] Šenoa, Zdenko: Goglia, Ferdo. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. dio, 1995. str 283.

[16] Vanđura, Đuro: Bilješke iz arhiva Stros-smayerove galerije (radni naslov). Neobja-vljeni rad.

[17] Vokić, Denis: Tehnologija restauriranja za-gre bačkog restauratora Ferda Goglie u perio-du 1916-41. Neobjavljeni rukopis.

[18] Vokić, Denis: Tehnologija restauriranja za-gre bačkog restauratora Zvonimira Wyrouba-la u periodu 1942-49. Neobjavljeni rukopis.

[19] Wyroubal, Zvonimir: Restauratorska radio-nica Muzeja za umjetnost i obrt i naša prva restauratorska izložba. Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, br. 4, 1965.

FERDO GOGLIA AND ZVONIMIR WYROUBAL: PIONEERS IN A SYSTEMATIC MAINTENANCE OF RESTORATION DOCUMENTATION IN CROATIA

The HRZ archives of conservation-restoration documentation show the continuity from 1916 till the present day. A Zagreb’s restorer Ferdo Go-glia started with a consistent documentation of the condition of paintings and restoration treat-ments in detail. His documentation was based on consistent written records but Goglia used pho-tography and diagrams whenever he considered them as necessary illustration tools. By the end

195

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

of his working life, i.e. 1941, Goglia treated and documented 1792 paintings. The regulations on the maintenance of recor-ds relating to conservation-restoration works in Croatia were passed by authorites in Vienna in 1853. The enactment of these regulations was not encouraged by the restoration experts themselves, but its reasons lied in the intention of the state au-thorities to monitor restorations and state expen-ses. Consequently, these records only sometimes present the state of preservation or treatment proposals in detail. According to the literature, the fi rst professional guidelines for conservation-restoration documenting were published in the journal Museoin in 1932, while the authoritative

Ruhemann’s and Stout’s articles were published in the journal Technical Studies in 1934 and 1935. However, the maintenance of such documentation was not obligatory part of the discipline until the mid sixties of the 20th century. Looking at Go-glia’s documentation in wider context it is pos-sible to conclude that his documentation is ahead of his time. In 1942 Goglia’s successor Zvonimir Wyroubal continued with the consistent maintenance of con-servation-restoration documentation. From the beginning Wyroubal used typewriter for writing documentation. In 1942 he organised an archive of documentation fi les and an archive of docu-mentation photographs.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

196

INORMACIJSKI SUSTAV KULTURNE BAŠTINE RH TEUTA

LANA KRIŽAJMinistarstvo kulture, Uprava za kulturni razvitak i kulturnu politikuZagreb, Hrvatska

UVOD

Informacijski sustav kulturne baštine Teu ta razvijen je u Ministarstvu kulture ponajprije za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturne baštine, ali je jednako tako namijenjen i široj stručnoj zajedni-ci, a njegovim postavljanjem na Internet bit će dostupan i najširoj javnosti.Zadaća sustava je trostruka: prvo i o s-nov no, treba pružiti uvid u cjeloviti spo-menički fond RH; druga je stvaranje baze znanja nužne za rad na zaštiti kul-turne baštine u smislu pružanja uvida u razinu dokumentiranosti spomenika i u postojeću dokumentaciju o spomeniku, a treća je zaštita kulturne baštine u njezinu najizravnijem smislu, jer je digitalizacija dokumentacijskih zbirki, koje su i same po sebi kulturno dobro, najučinkovitiji oblik njihove zaštite.Projekt izgradnje jedinstvenoga informa-cijskog sustava kulturne baštine defi niran je 2000./2001. godine, a u jesen 2002. go dine Ministarstvo kulture započelo je pro gramsku provedbu tog projektnog za-datka.Opsežnim informatičkim radovima ot-prije postojeći digitalni dokumenti (baze

podataka izrađene u dBASEIV, nekolici-na “kućnih” Access aplikacija) uspješno su preneseni na SQL server i objedinjeni u jedinstvenu relacijsku bazu podataka, te je razvijeno korisničko sučelje u Accessu. Zahvaljujući tome, danas raspolažemo višekorisničkim informacijskim susta-vom koji omogućuje praćenje promjena u podacima, automatsku mrežnu komu-nikaciju, prijavu pogrešaka, automatsku mrežnu dogradnju sustava te dodjelji-vanje ovlasti na razini korisnika, odno-sno grupe korisnika.Okosnicu sustava čini Središnji inven-tar kulturne baštine RH, a sustavom su obuhvaćene i dokumentacijske zbirke s područja kulturne baštine (fototeka, fo-toCDteka, planoteka, mikrofi lm), Regi-star kulturnih dobara RH, prijedlozi pro-grama zaštitnih radova na spomenicima kulture, adresar osoba i ustanova rele-vantnih za zaštitu kulturne baštine te niz pomoćnih datoteka nužnih za funkcioni-ranje službe zaštite spomenika kulture.Sustav je usklađen s europskim stan-dardima (preporuke i smjernice Vijeća Europe, ISO standardi), kako u smislu sadržaja i strukture podataka, tako i u smislu tehničke platforme na kojoj je sustav razvijen, čime su ostvareni pre-duvjeti za brzu i laku razmjenu poda-taka sa srodnim ustanovama u Hrvatskoj (ponajprije s Hrvatskim restauratorskim zavodom), ali i u širim, međunarodnim razmjerima.Pri utvrđivanju koncepcije sustava, ali i tijekom cjelokupnog rada na sustavu, razmatrana su iskustva drugih zemalja na području dokumentiranja i inventa-riziranja kulturne baštine, pa se u tom smislu redovito prati razvoj sustava En-glish Heritagea, vodećega državnog tije-la za zaštitu kulturne baštine u Engleskoj

197

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

(Historic Buildings, Sites & Monuments Database), te francuskog sustava Méri-mée, koji vodi i održava Ministère de la Culture et de la Communication, Direc-tion de l’Architecture et du Patrimoine. Također su uspostavljene i veze sa susje-dnim državama, ponajprije s Republikom Slovenijom, čiji je informacijski sustav kulturne baštine vrlo nalik hrvatskome i u potpunosti usklađen s europskim stan-dardima, što čini pretpostavke za buduću suradnju i razmjenu podataka.Nakon, uvjetno rečeno, dovršetka, jer je riječ o jednom otvorenom i permanent-nom sustavu, ISKB Teuta pružat će cje-lovit pregled spomeničkog fonda RH, popraćenog podacima o pravnom statu-su, stanju spomenika te stupnju doku-mentiranosti kulturne baštine, a bit će do-stupan i javnosti putem Interneta. Osim tekstualnih baza podataka, informacijski će sustav sadržavati i digitaliziranu doku-mentacijsku zbirku fototeke i planoteke, a planira se i digitalizacija zbirke mikro-fi lmirane tehničke dokumentacije.U sljedećoj se razvojnoj fazi predviđa integriranje geospacijalnih podataka u sustav (GIS), što će osigurati kvalitetniju podlogu za potrebe prostornog planiranja i interpretaciju baštine u prostoru i priro-dnom okolišu te omogućiti interdiscipli-narni pristup očuvanju kulturne baštine.Konačno, cijeli će sustav biti povezan u jedinstvenu cjelinu s postojećim susta-vom Hrvatskoga restauratorskog zavoda - BREUH (Baza restauratorski evidenti-ranih umjetnina u Hrvatskoj).

BAZE PODATAKA U SKLOPU ISKB-a TEUTA

Kao što je već u uvodu spomenuto, in-formacijski sustav Teuta obuhvaća niz

baza podataka s područja zaštite kultur-ne baštine koje su radi bolje preglednosti grupirane u nekoliko osnovnih skupina:1. Središnji inventar kulturne baštine

(Graditeljska baština; Povijesne cje-line; Arheološka topografi ja),

2. Administrativne baze (Zaštitni rado-vi; Registar kulturnih dobara RH),

3. Dokumentacijske zbirke (Fototeka; Mikroteka; Planoteka; FotoCDteka),

4. Ratne štete,5. Pomoćne baze (Službeni popis na-

selja u RH; Adresar osoba i ustano-va; Tezarurus spomeničkih vrsta).

Središnji inventar kulturne baštine RH

Središnji inventar je popis ili katalog cjelokupnoga spomeničkog fonda nepo-kretne kulturne baštine na području RH. Razdijeljen je u tri baze podataka - Po-vijesne cjeline, Arheološku topografi ju i Graditeljsku baštinu - jer tako raznoro-dne kategorije ili klase kulturnih dobara nije moguće dokumentirati po jednoo-braznoj strukturi podataka, već svaka od njih zahtijeva određenu modifi kaciju osnovne podatkovne strukture.Strukture podataka za svaku od spome-nutih baza utvrđene su na temelju eu-ropskih standarda za dokumentiranje i inventariziranje kulturne baštine, tako da su sačuvani svi podaci iz prijašnje prak-se bilježenja podataka i usklađeni, odno-sno dopunjeni novima, koje preporučuju spomenuti europski dokumenti.1

1 Vidjeti: The Council of Europe and cultural heritage

1954-2000 / ed. by José Maria Ballester. Stras-bourg: Council of Europe, 2001.

Guidance on inventory and documentation of the cultural heritage / ed. by John Bold, Mo-nique Chatenet. Strasbourg: Council of Euro-pe, 2001.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

198

Slika 1. Shematski prikaz osnovne strukture podataka o spomeniku

Slika 2. Graditeljska baština – izgled korisničkog sučelja

199

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Polazišna baza cijelog sustava jest baza graditeljske baštine jer to je onaj dio spomeničkog fonda koji je brojčano naj-zastupljeniji (oko 8 400 spomenika), pa se na nju vežu sve ostale baze. Zato je prema Preporuci Vijeća Europe2 brižno defi nirana struktura podataka za doku-mentiranje pojedinačnih nepokretnih spomenika i njihovih sklopova (dak-le, graditeljske baštine), a potom je taj polazišni model, uz konzultaciju adekvat-nih međunarodnih smjernica, prilagođen povijesnim cjelinama i arheološkoj topo-grafi ji.Osnovni podaci o graditeljskoj baštini, odnosno o pojedinačnim građevinama i njihovim sklopovima, grupirani su u sljedeće skupine podataka:1. Ime (naziv) spomenika i reference,2. Lokacija,3. Namjena,4. Datacija,5. Pojedinci i organizacije vezani uz po-

vijest građevine,6. Građevni materijali i tehnike,7. Stanje spomenika,8. Pravni status/zaštita,9. Bilješke (povijesni sažetak i opis spo-

menika).Takva osnovna struktura podataka pri-mijenjena je, uz neke nužne modifi ka-cije, i u preostale dvije baze podataka - u Središnjem inventaru, odnosno u Povije-snim cjelinama i Arheološkoj topografi ji.

2 Core Data Index (indeks osnovnih podataka) za povijesne građevine i spomenike graditelj-skog naslijeđa: Preporuka R (95) 3 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama za usklađivanje dokumentacijskih metoda i sustava vezanih uz povijesne građevine i spo-menike graditeljskog naslijeđa. // Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske. 22/23 (1996/97), str. 181-187.

Administrativne baze

Drugu cjelinu ISKB-a Teuta čine Admi-nistrativne baze, kao što je baza Zaštitnih radova, pomoću koje se obavljaju admi-nistrativni poslovi prikupljanja i obrade prijedloga programa zaštitnih radova na spomenicima kulture, te baza Re-gistra kulturnih dobara RH pomoću koje se provodi revizija pravnog statu-sa cjelokupnoga spomeničkog fonda na području RH. Riječ je o opsežnom poslu usklađivanja postojećih rješenja o pra-vnoj zaštiti kulturnih dobara s aktual-nim zakonskim propisima. Naime, stu-panjem na snagu novog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara3 iz 1999. go-dine, te Pravilnika o Registru kulturnih dobara RH4 iz 2001. godine bitno je pro-mijenjen prijašnji sustav pravne zaštite spomenika kulture koji se temeljio na starom zakonu iz 1967. godine. Kako je “stari” Registar utemeljen na zakonskim propisima iz 1967. godine poslužio kao polazište za izradu Središnjeg inventara, tako je sada potrebno te podatke revidi-rati i uskladiti s novim propisima, što je programski zadatak Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture.

Dokumentacijske zbirke

Sljedeću cjelinu čine Dokumentacijske zbirke, odnosno baze podataka Fototeke, Mikroteke, FotoCDteke i Planoteke. To su računalna pomagala za inventarizi-ranje i katalogiziranje dokumentacijskih zbir ki s područja zaštite kulturne baštine

3 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. // Narodne novine 69 (1999), str. 2587-2601.

4 Pravilnik o registru kulturnih dobara Republi-ke Hrvatske. // Narodne novine 37 (2001), str. 1103-1107.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

200

u vlasništvu Ministarstva kulture RH5, a to su:1. Planoteka, zbirka starih zemljopisnih karata i grafi čka zbirka. Sadržava pla-nove, projekte, nacrte, snimke i terenske skice nastale u razdoblju od 1800. do 1970. godine, kojih prema inventarnoj knjizi ima 7.320, te 834 grafi čka lista te-matski vezana za kulturnu baštinu, nasta-la u rasponu od 1888. do 1950. godine.2. Mikroteka obuhvaća mikrofi lmove tehničke dokumentacije spomenika kul-

5 Informacijskim sustavom Teuta zasad su obu-hvaćene samo četiri (4) navedene dokumenta-cijske zbirke, koje, dakako, nisu jedine zbirke što ih Ministarstvo posjeduje. Tu se su još i hemeroteka, topografska zbirka, zbirke starije pisane građe, zasebni korpusi dokumentaci-je o orguljama, mozaicima i zidnim slikama itd., za koje tek treba izraditi računalne baze u sklopu Teute.

ture, čiji se originali nalaze u planoteka-ma konzervatorskih odjela6 službe za zaštitu kulturne baštine i drugih ustano-va. Snima se od 1979. godine. Do danas je snimljeno oko 90.000 snimaka u dva tematski odvojena dijela: mikrofi lmovi iz planoteka pojedinih ustanova i mikro-fi lmirana ostavština pojedinih značajnih arhitekata.U bazu podataka Mikrofi lm zasad je upi-sano 22.000 jedinica.3. Fototeka sadržava oko 30.000 nega-tiva i oko 51.000 pozitiva, snimljenih u razdoblju od približno 1860. godine do

6 Riječ je o Konzervatorskim odjelima Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kul-ture, odnosno o bivšim Regionalnim zavodi-ma za zaštitu spomenika kulture (Dubrovnik, Karlovac, Osijek, Požega, Pula, Rijeka, Split, Šibenik,Varaždin, Zadar, Zagreb).

Slika 3. Planoteka – izgled korisničkog sučelja

201

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

danas, te oko 500 negativa na staklenim pločama i zbi-rku razglednica (oko dvije ladice).Fototečni fond sustavno se digitalizira, tako da je do sada u bazu uneseno i oko 8.200 fotografi ja.4. FotoCDteka najmlađa je dokumentacijska zbirka (osnovana 2002. godine), a obuhvaća fotografi je snimljene digitalnim fo-toaparatom tijekom akcija evidentiranja i inventarizi-ranja kulturne baštine koje provodi Uprava za zaštitu kulturne baštine, pohranje-nima na CD-ROM-ove. Zbirka zasad ima 60 kom-

Slika 4. FotoCDteka – izgled korisničkog sučelja

Slika 5. Shematski prikaz relacijskog modela ISKB-a Teuta

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

202

paktnih diskova, koji se brzim i jedno-stavnim postupkom uči tavaju u bazu podataka.Sve te baze povezane su s bazama Središnjeg inventara u jedinstveni rela-cijski model (sl. 5.), a kao poveznice služe referencijalni bro jevi spomenika: JMBS - jedinstveni matični broj (pojedinačnog) spomeni ka, tj. oznaka spomenika unese-noga u bazu Graditeljska baština; JBML - jedinstveni matični broj lokaliteta u bazi Arheološka topografi ja; te JBMC - jedinstveni matični broj cjeline u bazi Povijesne cjeline.

Ratne štete

Baza Ratne štete nastala je kao rezultat popisa i procjene ratne štete na nepokret-nim spomenicima kulture7 i sadržava 2 423 unosa, a preko referencijalnog broja spomenika (JMBS) povezana je s bazom Graditeljska baština.

Pomoćne baze

Preostali dio Informacijskog sustava kulturne baštine RH Teuta čine pomoćne baze kao što su Adresar pravnih i fi zičkih osoba, zatim službeni popis naselja u Re-publici Hrvatskoj (Državni zavod za sta-tistiku) te, kao posebno važan dio susta-va, Tezaurus spomeničkih vrsta. Potreba za uspostavljanjem jedinstvene klasi-fi kacije spomenika kulture i jedinstveno-ga spomeničkog nazivlja već je odavno prepoznata kao najveća boljka konzer-vatorske i restauratorske dokumentacije.

7 Vidjeti: Ukrainčik, V.; Uršić, B. Ratne štete na spomenicima kulture. // Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske. 24/25 (1998.-99.), str. 7-55.

Zato je, na temelju ISO standarda za izradu jednojezičnih8 i višejezičnih9 te-zaurusa i relevantnih stranih tezaurusa10, te na temelju dosadašnjih hrvatskih isku-stava11, razvijena složena aplikacija za kompilaciju tezaurusa, te je započet rad na prikupljanju termina i izradi rječnika spomeničkog nazivlja. Nakon dovoljnog broja prikupljenih pojmova, tezaurus će biti povezan s bazama Središnjeg inven-tara kao pomagalo za nadzor nazivlja, što će pridonijeti većoj konzistentnosti podataka, a time i njihovu kvalitetnijem pretraživanju.Konačno, među pomoćnim bazama na-lazi se i datoteka korisnika pomoću koje se obavlja administriranje cijelim susta-

8 ISO 2788 : Documentation - Guidelines for the establishment and development of mono-lingual thesauri. 2nd ed. 1986-11-15. Geneva : ISO, 1986.

9 ISO 5964 : Documentation - Guidelines for the establishment and development of multi-lingual thesauri. 1st ed. 1985-02-15. Geneva : ISO, 1985.

10 Navodimo same neke: Thesaurus of Monument Types : A Data Stan-

dard for Use in Archaeological and Architec-tural Records. 2nd ed. Swindon : RCHME & English Heritage, 1998.;

Art and Architecture Thesaurus. Getty Infor-mation Institute.

http://www.getty.edu/research/conducting_research/vocabularies/aat/index.html (2004-02-27);

Ministère de la Culture et de la Communicati-on - direction de l’Architecture et du Patrimo-ine. Base de données Thésaurus. http://www.culture.gouv.fr/documentation/thesarch/pres.htm (2004-02-27).

11 Maroević, Ivo. Model dokumentacije za iz-radu povijesno-umjetničke topografi je na području Hrvatske s mogućnošću primjene automatske obrade podataka. // Vijesti muzea-laca i konzervatora. 2-3 (2001), str. 82-117.

203

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Slika 6. Tezaurus – izgled korisničkog sučelja

vom, tj. upravljanje korisnicima i do-djeljivanje prava za rad sa sustavom i za njegovu upotrebu.

DALJNJI RAZVOJ

Informacijski sustav kulturne baštine Te uta zamišljen je kao otvoreni sustav koji će se sustavno dograđivati no-vim sadržajnim cjelinama, pa se tako u sljedećoj fazi predviđa izrada baza po-dataka za hemeroteku, orgulje, mozaike, te pokretnu i nematerijalnu kulturnu baštinu.Također se predviđa integriranje geo-spacijalnih podataka u sustav i izgradnja geografsko-informacijskog sustava kul-turne baštine.

Nadalje, kako bi se omogućio simultani rad na sustavu i u dislociranim konzer-vatorskim odjelima diljem Hrvatske, te povezivanje sa sustavom BREUH, koji razvija Hrvatski restauratorski zavod, planira se podizanje sustava na web teh-nologiju. Osim što ćemo time olakšati pristup podacima stručnjacima iz kon-zervatorske i restauratorske djelatnosti, takav način rada, u kojemu će daljnji po-sao na unosu i ažuriranju podataka biti distribuiran na Konzervatorske odjele Ministarstva kulture, pridonijet će njiho-voj točnosti i kvaliteti.Usto, webtehnologija će nam omogućiti da kao tijelo državne uprave ispunimo i našu obvezu informiranja javnosti o

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

204

svom djelovanju, čime se podiže opća svijest o kulturnoj baštini, potvrđuje identitet zajednice i pojedinca, potiče in-teres za baštinu, što sve pridonosi njezi-noj zaštiti i očuvanju.Stoga želimo naše podatke putem Inter-neta učiniti dostupnima najširoj javnosti, ali svakako uz provedene nužne sigur-nosne mjere kako baš tu baštinu koju nastojimo zaštititi ne bismo izložili opa-snostima od uništenja, pljačke ili vanda-lizma, nepromišljeno objavljujući poda-tke o položaju, primjerice, nezaštićenih hidroarheoloških nalazišta u Jadransko-me moru ili građevina s vrijednim in-ventarom koje nisu u upotrebi, a nemaju adekvatnu čuvarsku službu.

INFORMATION SYSTEM OF CULTURAL HERITAGE OF THE REPUBLIC OF CROATIA TEUTA

Information system of cultural heritage TEUTA has been developed in the Ministry of Culture primarily to ensure effi cient protection of cultural heritage, but also to serve the wider professional community as well as the general public via the open public access through the Internet.The system has three main purposes: the fi rst and the fundamental one is to ensure an insight into the complete stock of cultural monuments of the Republic of Croatia; the second one is the crea-tion of «knowledge base» necessary for fulfi lling the tasks of cultural heritage protection by the way of offering the insight into the existing docu-mentation on a certain monument; and the third one is the preservation of cultural heritage in the most literary way – the digitazing of documenta-tion collections, which are already by themselves cultural heritage, is the most effi cient way of their protection.

205

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

PRAŠINA BEZ VJETRA? - DUGOROČNO OČUVANJE DIGITALNIH PODATAKA: MEDIJI, FORMATI, JOŠ NEŠTO?

STEFAN ROHDE-ENSLIN Institut za muzeologiju Berlin, Njemačka

PRIJE UVODA

Za ljudska bića možemo reći da “sve ide na jedno mjesto; sve je postalo od praha i sve se vraća u prah” (Propovje-dnik 3.20). “Dah života” je ono što čini razliku. Bez te posebne vrste “vjetra” ne bi bilo ničega osim praha. Na digitalne objekte možemo primijeni-ti sličnu logiku: sve dok postoji pažnja, promjena, prijenos – jednom riječju “vjetar” – postoje i oni. Tražit ćemo da postoji dovoljno jak vjetar koji puše u pravom smjeru – prema budućnosti.

UVOD

Ovaj se rad bavi problematikom du go-ročnog očuvanja muzejskih podataka. On je prije svega poziv da se ta tema razmotri kako zaslužuje i da se aktivno i zajedno borimo protiv propadanja po-dataka. Cilj rada nije predstaviti najno-vije rezultate o sadržajima istraživanja dugoročnog očuvanja podataka, već je cilj pokazati koliko je problem kojim se bavimo složen. Pitanje koje nas vodi u prvom dijelu rada je odgovornost u različitim fazama stva-ranja i pohrane podataka. U drugom su

dijelu opisane već poduzete inicijative, a cilj je pokazati potencijalne partnere od čijih iskustava muzeji mogu imati koristi i s kojima muzeji mogu surađivati. Rad na kraju razmatra prve kolektivne korake prema rješavanju tog problema.

PRVI DIO

Prvi dio prikazuje složenost problema dugoročnog očuvanja digitalnih poda-taka u muzejskom okolišu. Nije potre-ban sveobuhvatan pregled da bi se pro-blem prikazao. Bit će dovoljno nekoliko primjera iz različitih situacija životnog ciklusa muzejskih podataka.

Problem 1.

Čak i prije nego netko u muzeju počne stvarati podatke donesene su neke dugoročne odluke. Morali su se oda-brati i hardver i softver, kao i zaposliti muzejske tehničare. Trebalo je defi nirati uvjete koje podaci trebaju ispunjavati. Odlučeno je o stvarima kao što su format datoteka, dubina boje, a trebalo je razmi-sliti i o standardu meta-podataka. Te tehničke aspekte lako je sagledati i često se o njima raspravlja. No kada se treba odlučivati, kada se postavi pitanje tko će odlučivati o čemu, stvari postaju složenije. Na primjer, odluka o tome koji skener kupiti obvezno se odnosi na osobe odgovorne za fi nancije muzeja, a odluke o zapošljavanju muzejskih tehničara do-nosi služba za osoblje.Važnost takvih odluka ne smije se po-dcijeniti. U tom trenutku mora početi razmatranje dugoročnog očuvanja jer su neki formati bolji od drugih i preniska rezolucija u trenutku skeniranja može rezultirati datotekom čija je vrijednost čuvanja upitna.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

206

Problem 2.

Katkad neke odluke donose ljudi izvan muzeja, kao u digitalnoj umjetnosti. Mu-zej koji skuplja takvu umjetnost dobiva fi ksnu količinu podataka (i vjerojatno neke druge stvari). Često osobe odgovor-ne za nabavu ne uzimaju u obzir problem dugoročnog očuvanja takvih podataka. Kada odlučimo nabaviti te podatke, tre-ba se savjetovati s ljudima zaduženim za očuvanje podataka - ne mogu se pohrani-ti svi tipovi podataka. Zbog potrebe da se podaci prenesu na drugačiji tip medija za pohranu i da se konvertiraju u najnovije formate, mogu nastati poteškoće ako umjetnik ili dru-gi stvaralac koji ima autorsko pravo na podatke ne dopusti nikakve promjene originalnih podataka. Mora se doći do odgovarajućih sporazuma u trenutku na-bavke - odluke se trebaju donijeti zajedno sa stvarateljem. Dobro je imati zajedničko poimanje o minimalnim zahtjevima u kojima se muzeji slažu, tako da umjetnik / stvaralac svoje datoteke ponudi već u formatima koje je lakše čuvati.

Problem 3.Danas je mnogo lakše kopirati i prenositi podatke nego prije. Elektronička forma teži povećati količinu dostupnih informa-cija. Baze podataka, web stranice, e-mail, elektronički priručnici, podaci o admini-straciji muzeja ... različite informacije, različiti podaci ... međusobno su ispre-pleteniji nego prije. Čini se nemogućim očuvati sve te podatke i, istodobno, sve sadržane poveznice (linkove). Mora se provesti odabir. Donošenje potrebnih odluka ima svoje posljedice. Složenost podataka odabra-nih za očuvanje određuje vještine i vrije-

me pohrane. Količina odabranih poda-taka u uzajamnoj je vezi s potrebom za fi nanciranjem više ili manje sofi sticira-ne, dodatne tehničke opreme. U donošenje pravila za odabir mora se uključiti mnogo ljudi. Problem se ne sastoji samo od tehničkih i fi nancijskih pitanja, već i pitanja o sadržaju. U tome trebaju sudjelovati i kustosi.

Problem 4. Posljednji od tih nekoliko problema od-nosi se na one podatke koje je muzej sam odabrao za čuvanje. Mora se pronaći mje-sto za dugoročno pohranjivanje. Hoće li to biti sustav za pohranu unutar muzeja, koji će voditi zaposlenici, ili će se za to angažirati neka vanjska ustanova? Hoće li to biti zajednička zadaća partnera ili čisti poslovni odnos? Koji će biti kriteriji u donošenju tih odluka? U svakom slučaju, to nije samo tehničko pitanje, već jedan od dugoročnih fi nan-cijskih planova i mogao bi postati dugo-ročni odnos između muzeja i vanjske ustanove. Uprava muzeja mora donositi odluke koje sežu daleko u budućnost.

Pregled problema

Postoji još mnogo trenutaka u vijeku trajanja digitalnih podataka u muzejima kojima bi se trebalo pozabaviti. Četiri odabrana problema pokazala su da pitanja dugoročnog očuvanja nisu samo pitanja formata datoteka, medija za pohranu po-dataka itd., i da je potrebno sudjelovanje mnogih različitih ljudi, među njima i onih zaduženih za donošenje odluka. Iako osobe odgovorne za informacije i dokumentaciju često znaju za problem, drugi, npr. kustosi i ljudi odgovorni za fi nancije, često nisu ni svjesni svoje od-

207

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

govornosti i uprava muzeja možda još ne vidi koje će odluke trebati donijeti. U malim muzejima, u kojima ne postoji djelatnik zadužen za dokumentaciju / in-formacije ne preostaje nitko tko je potpu-no svjestan zadatka.

DRUGI DIO

U vezi s dugoročnim očuvanjem digital-nih podataka situacija u muzejima malo je drugačija od onih u drugim ustanova-ma u području očuvanja kulturne baštine. Drugi se dio ovog rada odnosi na neke inicijative koje se već bave rješavanjem tih problema. One nude savjete za in-formiranje i suradnju, a navedeni su proizvoljnim redoslijedom. Jasno, po-stoje mnoge nacionalne i međunarodne inicijative koje ovdje nisu navedene. Na-vedene će poslužiti samo kao primjer.

PADI

Najpoznatiji u zajednici očuvanja digital-nog sadržaja je PADI (the Preservation Access to Digital Information). To je za-pravo informacijski portal koji vodi Na-cionalna knjižnica Australije (http://www.nla.gov.au/padi/). Najbitniji se doku menti mogu pronaći na navedenoj web adresi.

DPC

S PADI-jem blisko surađuje Koalicija za digitalno očuvanje (Digital Preser-vation Coalition - DPC) iz Ujedinjenog Kraljevstva (http://www.dpconline.org/graphics/index.html). Koalicija, koja se sastoji od mnogih organizacija članica iz različitih sektora, uključujući i muzeje, objavila je vrlo koristan priručnik u tiska-noj i web verziji (http://www.dpconline.org/graphics/handbook/).

nestor

Njemački projekt “nestor” također blisko surađuje s PADI-jem. Pod vodstvom glavne njemačke knjižnice, brojne or-ganizacije iz sektora kulturnog naslijeđa zajedno rade na osvještavanju i promovi-ranju relevantnih rasprava. (http://www.langzeitarchivierung.de). “nestor” je objavio izvještaje o različitim aspektima digitalnog očuvanja.

Konzervacija online

Dobra adresa za pronalaženje dokume-nata je adresa američke Konzervacija online - resursi za profesionalne konzer-vatore (http://palimpsest.stanford.edu/). Stranica ne sadržava samo informacije o očuvanju digitalnih podataka, već i mno-ge korisne dokumente.

Sjeverna Karolina - Echo

Na stranicama “Sjeverna Karolina – onli-ne istraživanje kulturne baštine” mogu se pronaći vrlo praktične upute za digital-no očuvanje koje odgovaraju potrebama manjih institucija. (http://www.ncecho.org/documents/DGCh6Preservation.pdf*)

IASA

Tehnički komitet Međunarodne udruge zvučnih i audiovizualnih arhiva (IASA - International Association of Sound and Audiovisual Archives) pripremio je rad o temi Čuvanje zvučnog naslijeđa: etika, načela i očuvanje, standardi, preporučeni postupci i strategije. To je korisna kom-pilacija minimalnih tehničkih zahtjeva za audiodatoteke, koja bi mogla biti korisna ne samo u postavljanju audioarhiva, već i u muzejima.(http://www.iasa-web.org/iasa0013.htm)

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

208

UNESCO

U ožujku 2003. UNESCO je obja-vio Smjernice za očuvanje digitalnog naslijeđa (koje je pripremila Nacional-na knjižnica Australije). U tom su radu sa držana rješenja mnogih problema očuvanja digitalnih podataka. Te sveo-buhvatne Smjernice pokušavaju doći do svih koji imaju udjela u budućnosti digitalnih podataka kulturnih organiza-cija (http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001300/130071e.pdf).Smjernice su dostupne na engleskome, francuskome i španjolskom jeziku.Kao što je spomenuto u uvodu ovog krat kog popisa, on je sastavljen od više ili manje proizvoljno odabranih organi-zacija. Predstavljen je da bi vizualizi-rao postojanje međunarodnih rasprava i potvrdio sve veću svijest o problemu mnogih zemalja svijeta. Muzeji mogu imati koristi od tih aktivnosti i dati im značajan doprinos. Često je knjižnični spektar onaj u kojem počinju rasprave o dugoročnom očuvanju digitalnih podataka. Pronalazak načina očuvanja digitalnih podataka postaje sve hitniji jer proces digitalizacije već dopire do muzejskog svijeta.

TREĆI DIO

Treći se dio sastoji od poziva za konkret-nim djelovanjem. Da ponovimo: u uvo-du stoji - moramo poduzeti nešto! Prvi je dio koncentriran na odgovornosti i na činjenicu da i mnogi drugi ljudi osim

dokumentacijskih i informacijskih dje-latnika moraju sudjelovati u donošenju odluka. Drugi je dio pokazao da već po-stoje pothvati u sektoru očuvanja kultur-ne baštine koji se bave tim problemom. Preuzet ćemo važna iskustva već skuplje-na u sektoru očuvanja kulturne baštine i spojiti ih s našim i tuđim iskustvom. Tako ćemo pripremiti upute razumljive i od pomoći svakome tko preuzme dio od-govornosti u donošenju pravih odluka za očuvanje podataka muzeja, bilo da je riječ o maloj, srednjoj ili velikoj ustanovi. Trenutačno se priprema početna verzija takvih uputa. Molimo zainteresirane da se pridruže CIDOC-ovoj grupi za digi-talno očuvanje.Nije dovoljno znati kako vjetar puše; moramo sami stvoriti vjetar.

DUST WITHOUT WIND? - LONG-TERM PRESERVATION OF DIGITAL DATA: MEDIA, FORMATS, ANYTHING ELSE?

Every museum creating or using digital data will sooner or later have to realize that it is not easy to keep such data for the future. The long-term pre-servation of museum data is a multifaceted pro-blem. A description of the complexity of the pro-blem will be given. Only with an understanding of this it might be possible to fi nd suitable solutions and to make the necessary decisions. Long-term preservation of museum data is more than just storing data, it has to be considered already when the data are created - it is a permanent task. It is not easy to keep something for a long time that cannot be seen, touched or heard. Data are even less than dust in the wind - but that is only one part of the problem.

209

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

INTEGRIRANJE RADI PRISTUPA:DOSTAVA PRIKUPLJENIH INFORMACIJA O ZBIRKAMA U MUZEJU V&A

FRANCES LLOYD-BAYNESMuzej Viktorije i Alberta V&A Ujedinjeno Kraljevstvo

CILJEVI

• opisati projekt integracije temeljnih sustava Muzeja V&A;

• istražiti tehničke i sadržajne proble-me prijenosa informacija putem je din stvenog sučelja dobivenoga iz različitih sustava i razvijenoga različitim pristupima;

• poslužiti kao primjer organizacija-ma koje poduzimaju slične pothvate opisujući probleme s kojima smo se susreli i rješenjima kojima smo se ko-ristili u V&A.

UVOD

Muzej Viktorije i Alberta (V&A) sma-tra se jednim od najvećih svjetskih mu-zeja umjetnosti i dizajna, koji nastoji svim korisnicima omogućiti da uživaju u zbir kama i da prožive kulture koje su ih stvarale te da nadahne one koji oblikuju suvremeni dizajn. Pohrana Muzeja, koja se sastoji od oko 4 milijuna predmeta, obuhvaća više od 3.000 godina povije-sti u artefaktima iz mnogih najbogatijih kultura svijeta, uključujući knjige, ke-

ramiku, odjevne predmete, pokućstvo, staklo, metalne predmete, slike, fotogra-fi je, reprodukcije, kipove i tekstil. Svi naši napori usmjereni su prema jednom cilju: što većem korištenju naših izložbi, zbirki i stručnih sadržaja za potrebe učenja, kreativnosti i užitka publike iz Ujedinjenog Kraljevstva i izvan njega. V&A u South Kensingtonu dio je obitelji londonskih muzeja koja obuhvaća Muzej djetinjstva (The Museum of Childhood) u Bethnal Greenu i Kazališni muzej u Covent Gardenu. Muzej djetinjstva dom je jedne od najvećih i najstarijih svjetskih zbirki igračaka i predmeta iz djetinjstva. Kazališni muzej (The Theatre Museum) nacionalni je muzej scenske umjetnosti. Smješten u srcu londonske kazališne četvrti, taj muzej udomljuje najveću svjetsku zbirku rekvizita britanske scene te predstavlja sve scenske umjetnosti. Za dodatne informacije posjetite web strani-ce Muzeja V&A na www.vam.ac.ukZbirka V&A sadržava fundus Knjižnice nacionalne umjetnosti i nekoliko arhi-va: Arhiva umjetnosti i dizajna, Zbirke Beatrix Potter, Arhiva V&A i Arhiva Kazališnog muzeja. Knjižnica nacional-ne umjetnosti djeluje kao najveća javna referentna knjižnica. Njezina je snaga u rasponu i dubini njezina sadržaja - doku-mentarnog materijala likovne i dekorati-vne umjetnosti mnogih zemalja i razdo-blja. Ona je i kustoski odjel za umjetnost, izradu i dizajn knjige. Arhivske zbirke obuhvaćaju izniman raspon arhiva, od onih namijenjenih umjetnosti i dizajnu, posebno britanskom dizajnu 20. stoljeća (Arhiv umjetnosti i dizajna), do kore-spondencije, umjetničkih djela, fotogra-fi ja, literarnih rukopisa i drugih osobnih predmeta autorice Beatrix Potter (Zbirke Beatrix Potter), te do detaljnih zapisa na-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

210

bave i podrijetla predmeta Muzeja, njego-ve povijesti i arhitektonske povijesti sa-mog mjesta u South Kensingtonu (V&A arhiv). Arhiv Kazališnog muzeja glavno je skladište dokumentacije suvremene scenske umjetnosti i obuhvaća programe koje Muzej sustavno skuplja iz više od 200 britanskih kazališta. Ukupno, zbirke Knjižnice nacionalne umjetnosti i arhiva Muzeja procjenjuju se na oko 1,5 miliju-na jedinica. Uz taj bibliografski mate-rijal, Muzej održava sve veću knjižnicu digitalnih i analognih fotografi ja s više od 150.000 jedinica. U muzeju veličine V&A (s više od 800 zaposlenih), visok stupanj specijalizira-nih uloga razumljivo je i nužno obilježje organizacijske strukture i kulture. Četiri velika kustoska odjela odgovorna su za fi zičko održavanje muzejskih predmeta (tj. nebibliografskih), dok knjižničari i arhivisti rade na bibliografskom mate-rijalu. Konzervatori čuvaju predmete, arhivisti vode brigu o posuđenim pred-metima, osoblje fototeke i fotografskog studija brinu o stvaranju i korištenju slika. Širok raspon manje muzejski spe-cifi čnih odjela vodi brigu o fi nancijama, ljudskom potencijalu, odnosima s jav-nošću, uslugama za posjetitelje i o dru-gim organizacijskim aktivnostima. Po-treba za automatizacijom specijaliziranih područja rada dovela je do proliferacije raznih sustava, koji su razvijani postup-no kako bi ispunili zahtjeve pojedinih odjela. Ne postoji jedinstvena softverska infrastruktura koja povezuje te susta-ve, zbog čega je umnožavanje sadržaja bilo neizbježno. Korisnici muzeja koji žele razumjeti svakodnevnicu predmeta zbir ke, moraju se referirati na višestruke sustave, iako mali broj korisnika ima pri-stup svakome od njih. U 2005. Muzej je

pokrenuo projekt integracije temeljnih sustava (PITS) kako bi se pozabavio tim problemom.

PROJEKT INTEGRACIJE TEMELJNIH SUSTAVA

Korisnici pristupaju V&A-ovim elektro-ničkim podacima putem galerijske mul-timedije u samome Muzeju, putem Inter-neta ili posredno, slanjem upita. Svako je slanje podataka do današnjeg datuma arhivirano. Bibliografski zapisi Knjižnice nacionalne umjetnosti, koji su u MARC formatu, javno su dostupni zahvaljujući mogućnosti objavljivanja podataka ugra-đe ne u samu bazu, koja je zapravo In-ternet portal, a njime se ulazi u izvornu bazu, kao i u Z39.50 server. Od 2003. “Pristup slikama” omogućio je mehani-zam publikacije na web muzejskim po-dacima o predmetima i slikama iz susta-va iz kojih originalno potječu. Razvijena je samostalna galerijska multimedija kao što je British Galleries Online baza, koja nije povezana na izvorni sustav niti se može direktno objaviti na webu. Pristup datotekama potpunih elektroničkih arhi-va korisnicima je omogućen putem opi-sa na razini zbirke u NAL-ovu sustavu, koji podržava veze na XML datoteke. Sadržaj XML datoteka nije pretraživ. Ljudi zainteresirani za podatke o pred-metima imali bi koristi od jedinstvene točke pristupa prema svim materijalima povezanim s tim predmetom. Muzej bi također imao koristi od dodatne opcije koja bi omogućavala objavljivanje tih informacija na webu, galerijama itd. Da bismo zadovoljili potrebe naših kori-snika, moramo im pružiti informacije iz raznih sustava, skupljene i uređene kao da su iz jedinstvenog izvora. Međutim, trenutačna muzejska kombinacija su-

211

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

stava i pripadajućih izdavačkih procesa odvojena je jedna od druge. Stoga treba-mo pronaći način kojim bismo prikupi-li podatke prije objavljivanja na webu. Projekt integracije temeljnih sustava tre bao bi postići taj cilj. Potpuni opseg rezultata projekta obuhvatit će:• aplikaciju Galerijske usluge (koja

će biti dostupna osoblju na infopul-tovima radi odgovora na pitanja po-sjetitelja; kasnije će biti omogućen pristup ostalom osoblju Muzeja i na kraju javnosti);

• PROMIS (zamjenski sustav upra-vljanja projektom koji je povezan sa sustavima izvornih objekata);

• proces objavljivanja (multimedijski standardni obrazac prikladan za ge-neriranje baza podataka/multimedije s webom i galerijama kao ključnim izlaznim kanalima);

• “Virtualno spremište” (središnji “pre-klopnik” ili “repozitorij” podataka kroz koji će različiti izvorni sustavi komunicirati jedan s drugim i slati iz-lazne podatke raznim aplikacijama;

• protokol za upravljanje podacima (su-stavska pravila koja će jasno identifi -cirati odakle se upravlja jedinicama podataka i u kakvom su međusobnom odnosu razne jedinice podataka u Muzeju).

PITS će se u početku fokusirati na obja-vljivanje podataka o zbirkama. Tri su-stava baza podataka sadržavaju osnovne informacije koje se odnose na muzejske zbirke predmeta, bibliografski materijal i digitalne slike: sustav za podatke o zbir-kama (SPZ), sustav Dynix Knjižnice za nacionalnu umjetnost i Fotokatalog (koji je sada povezan sa SPZ-om). Pomaga-la za pretraživanje arhiva nemaju bazu podataka, već su sadržani u određenim

XML datotekama u formatu EAD (Enco-ded Archival Description - kodirani arhi-vski zapis, iako su zapisi na razini zbirke dostupni u Dynixu). Ti će “izvorni susta-vi” biti prva točka u razvoju PITS-a.Tijekom 2003.-2004. grupe su se počele sastajati kako bi raspravile o trenutačnim nedostacima infrastrukture i povezanosti. Muzejski Odjel za usluge informacijskih sustava (OUIS) preuzeo je vodstvo gru-pa te angažirao vanjskog savjetnika kako bi nam objasnio najbolji način da se po-stigne integracija sustava. Iz odjela koje bi obuhvatio PITS sastavljena je grupa muzejskog osoblja koja treba raspraviti i dogovoriti se kako odgovoriti na projekt. Razgovori sa zainteresiranima (kao što je osoblje programa Galerijske usluge) pridonijeli su razumijevanju. Tijekom razdoblja konzultiranja, postali su jasni sljedeći problemi: • nije moguće slati jednostavni upit

izvornim sustavima; • podatke iz SPZ-a ili Dynixa nije

moguće povezati s web stranicama koje je objavio i koje vodi muzejski web sustav za upravljanje sadržajem (SUS);

• ne postoji dinamični link (poveznica) između Dynixa i Fotokataloga;

• postojeći, generični sustav multime-dije izoliran je od izvornih sustava.Također je postalo jasno da su u pro-šlosti razvijani programi koji su du-plicirali podatke iz izvornih sustava u svoje lokalno spremište. U takvom pristupu problem je to što bilo kakva promjena spremljenih podataka u izvornim sustavima nije ponovljena i u programima i, što je još gore, nijed-na konačna promjena informacije u programu nije dostupna glavnom uprav ljačkom sustavu. Ideja je da se

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

212

nakon PITS-a razvije arhitektura su-stava u kojoj programi mogu pristu-pati podacima o predmetima putem “Virtualnog spremišta”, a ne podaci-ma o predmetu upravljati lokalno. S obzirom na to da će izvorni sustavi (SPZ, Fotokatalog, Dynix, EAD XML datoteke) biti jedina mjesta odakle se može upravljati podacima o predme-tima, korisniku će se osigurati najno-vije informacije o nekom predmetu i uvijek će biti dostupne. Integracijom muzejskih temeljnih sustava također će se ukloniti ovisnost o ručnom upra-vljanju, koje je dio trenutačne prak-se, čime će se poboljšati efi kasnost i preciznost isporuke podataka. Tim se problemima moramo pozabaviti da bi PITS uspio.

Savjetnik projekta u svojem je izvješću naglasio da će Muzej postići najbolje re zultate ako PITS bude radio sa tre-nutačnim programerima sustava. Ako su programeri zainteresirani za projekt mogu lakše provesti integraciju nego netko tko nije upoznat s postojećim su stavom. Budući da se Dynix zamije-njuje Horizonovim sustavom, a Hori-zonovi programeri nisu bili spremni za predloženi PITS pristup, Muzej se obratio tvrtki System Simulation Ltd (SSL), London, opskrbljivačima susta-va SPZ/Fotokatalog. U kolovozu 2004. SSL je pokazao zanimanje za projekt i izjasnio se što misli kako bi PITS mogao biti ostvariv. Do listopada 2004. Muzej je odlučio početi suradnju sa SSL-om. Nakon nekoliko mjeseci dogovaranja o nekim točkama, potpisan je ugovor, i u veljači 2005. započeo je konkretan rad na PITS-u. Dio osoblja V&A odgovoran za sustave i za upravljanje podacima o zbirkama trenutačno surađuju sa SSL-

om u razvijanju PITS-ovih izlaznih po-dataka. (Popis ljudi koji rade na PITS-u nalazi se na kraju članka.)

VIRTUALNO SPREMIŠTE

Prvi korak u ostvarivanju integracije su-stava jest stvaranje virtualnog spremišta (VS) koji će omogućiti pristup temeljnim muzejskim podacima preko standardnog sučelja, što će omogućiti zajednički rad nespojivih sustava kao jedinstvene mreže. Virtualno će se spremište zasnivati na SSL-ovu Index+ Bridge softveru, koji je spojen na izvorne sustave (SPZ/Fotoka-talog, Dynix, arhivske XML datoteke). (Napomena: Index+ je SSL-ov vlastiti softver.) VS će davati usluge koristeći se SOAP standardom (Standard Object Ac-cess Protocol - Protokol za Standardni Pristup Predmetima). Model zajedničkih podataka što ga je razvilo osoblje V&A omogućit će protočnost podataka. Po-daci će se ili izravno uzimati (arhivski materijal) ili će se dobivati iz izvornih sustava korištenjem Z39.50 protokola (SPZ/Fotokatalog, Dynix), iako će se ko-ristiti i drugi protokoli za pretraživanje podataka (npr. SQL). Ako se korištenje tih protokola pokaže problematičnim, Muzej će prijeći na direktno uzimanje svih podataka. Usluge VS-a osmišljene su tako da pomažu aplikacijske slojeve, koji se kori-ste VS-om i dostavljaju podatke krajnjim korisnicima pojednicima ili cijelim su-stavima. U prvoj razvojnoj fazi PITS-a napravit će se dva aplikacijska sloja : • sloj koji će podržavati aplikaciju Ga-

lerijske usluge; • server za slike za bazu Dynix/Hori-

zon Knjižnice narodne umjetnosti. Prototip sloja programa Galerijske uslu-ge jest web stranica koja će pokazati

213

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

kako se koristiti relevantnim VS uslu-gama u kontekstu web stranice. Slike za NAL sloj je sučelje koje omogućuje pristup slikama na način na koji ih NAL Web OPAC (Online katalog za javni pri-stup) može koristiti. Virtualno spremište bi trebalo pojednostavniti komunika-ciju s muzejskim izvornim sustavima, omogućujući tako brži i isplativiji daljnji razvoj klijentske aplikacije u budućnosti. Prva će dva aplikacijska sloja dokazati da je ideja virtualnog repozitorija ostva-riva. Da bi se odaslali prikupljeni podaci, vir-tualni spremište zahtijeva model zajed-ničkih podataka (CDM) za mapiranje iz vornih sustava. CDM mora biti do-voljno detaljan da bi mogao podržavati prva dva aplikacijska sloja (Galerijske usluge i slike iz NAL-a), kao i bilo koje dodatne aplikacije koje se nadamo razvi-ti u bliskoj budućnosti. Model podataka mora biti gotov prije nego se implemen-tiraju aplikacijski slojevi. U praksi, on se razvija paralelno s prve dvije aplikacije.

PROGRAM GALERIJSKE USLUGE

Osoblje galerija sastoji se od preko 100 asistenata, kontrolora i managera te od oko 90 dobrovoljaca. Oni čine odjel Muzeja zadužen za pružanje kvalitetne usluge posjetiteljima. To će osoblje biti i krajnji korisnici programa jer V&A u budućnosti planira omogućiti korištenje galerijskih usluga svom osoblju i javno-sti (te posjetiteljima u muzeju i putem Interneta). Odjel za vanjske aktivnosi Kazališnog muzeja također se planira koristiti tim sustavom. Ciljevi aplikacije Galerijske usluge jesu:

• zadovoljiti potrebe galerijskog osob-lja;

• otvoriti pristup podacima vezanim za muzejske bibliografske podatke i pred-mete putem jedinstvenog sučelja.

Kao što je navedeno, program Galerijske usluge također će potvrditi da je ideja virtualnog spremišta ostvariva jer će iz njega crpsti potrebne podatke. Osoblje Galerijskih usluga u nizu je in tervjua objasnilo svoje želje u vezi s pro gramom. Njihova je ključna potreba pristup podacima o predmetima (tj. ne-bibliografskom materijalu). Pristup tre-nutačnoj lokaciji predmeta nužan je jer omogućuje osoblju da posjetitelje upu ti prema izloženim predmetima i onima koji su dostupni preko Knjižnice za na-cionalnu umjetnost, arhiva ili u dogovoru s kustosima. (Napomena: Vrlo je mali broj predmeta iz Knjižnice ili arhiva u svakom trenutku izložen, ali su načelno dostupni na zahtjev.) Osoblje galerija također treba imati pristup detaljima o predmetu prema “popratnim podacima” kao što su imena ljudi (npr. umjetnik/kreator, prikazani ljudi), razdoblja, mje-sta, datumi, korišteni materijali itd. Često će se zahtjevi preklapati, npr. posjetitelj će upitati za sve Art Deco srebrne pred-mete koji su trenutačno izloženi (= stil/razdoblje + materijali + mjesto). Infor-macije se trebaju davati brzo jer je u tre-nucima velike posjećenosti količina vre-mena za pojedinog posjetioca ograničena (iako je mogućnost pristupa detaljnijim informacijama katkad i te kako poželjna). Potreba za što bržim odgovorom na pi-tanje također može ogra ničiti količinu materijala koji se može dobiti iz nave-denih upita i količinu detalja koje može pretražiti zaposlenik. Ilustracije (tj. digi-talne slike predmeta) vrlo su korisne kad posjetitelj treba identifi cirati željeni pred-met, pogotovo ako on nije izložen.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

214

Iako su slične informacije potrebne za bibliografski materijal, osoblje V&A (koje odgovara na velik broj pitanja o izloženim predmetima) smatra da to nije najbitnije. Međutim, zahtjevi Kazališnog muzeja su drugačiji. Njihove su primar-ne zbirke pohranjene na SPZ-u i u Dy-nixu (zajedno s materijalom Knjižnice za nacionalnu umjetnost). Stoga bi se svako pretraživanje koje pokriva takve predme-te iz zbirke moralo podjednako fokusira-ti na oba sustava. (Većina elektroničkih arhivskih zapisa koje Kazališni muzej posjeduje pojavljuje se na Dynixu, u opi-su na razini zbirke. Vrlo je malo podataka dostupno u EAD XML datotekama.) Budući planovi za aplikaciju Galerijske usluge obuhvaćaju pristup osoblju mu-zeja i, na kraju, javnosti. Iako se može činiti da je inicijalno sučelje dovoljno je-dnostavno za potrebe prosječnog posje-titelja, za iskusnijeg korisnika ili za upit stručnjaka neće dati dovoljno informa-cija ili zadovoljavajuću dubinu. Razvojni se tim trudi ostvariti određenu razinu in-formacija da omogući kvalitetne izlazne podatke krajnjim korisnicima i točku s koje se korisnik mora prebaciti na izvor-ni sustav ako želi postaviti detaljnije upi-te. (Naravno, u tom bi trenutku korisnici izgubili mogućnost pretraživanja preko različitih sustava.) Odluke donesene u ovoj fazi utjecat će na razinu podataka koje ćemo pohraniti u zajednički model podataka. Pristup s previše ograničenja u ovoj će fazi onemogućiti podatke koji bi se mogli uvesti u budućim aplikacijama. Prema trenutačnom prijedlogu promjene na zajedničkom modelu podataka nisu zamišljene kao česte ili redovite poja-ve. Iako će biti moguće mijenjati model podataka, to bi zahtijevalo promjene u svim aplikacijama kojima se povlače po-

daci iz virtualnog spremišta, a i u pro-cesu prikupljanja podataka iz izvornih sustava. Zato V&A mora razviti model podataka koji će podržavati očekivani raspon aplikacija, npr. PROMIS i modul za upravljanje posudbama. Iako planiramo mapirati razne podatke prema Dublin Core standardu, progra-miranje zajedničkog modela podataka počinje fokusiranjem na pristupne točke podacima, a ne pregledom polja poda-taka. Pristupne točke koje su omogućene korisnicima aplikacija razlikovat će se od dobivenih i prikazanih podataka, no još se uvijek mora odrediti do koje ra-zine. Jednostavnost sučelja kakvo su zah tijevale grupe znači da korisnici pro-grama Galerijske usluge ne žele biti op terećeni kompliciranim sučeljem za pretraživanje. Međutim, prilično jedno-stavan pristup pretraživanju / dobivanju podataka ionako bi se pokazao potreb-nim i zbog različitih struktura izvornih sustava i zbog nespojive strukture njiho-vih sadržaja. Na primjer, SPZ pretražuje prema imenima ljudi i određuje njihove uloge / odnose s predmetom, bilo pove-zanih s poljem (npr. umjetnik / stvaralac + uloga) ili putem zasebnog polja (npr. “donator”; “povezana osoba”; “prikaza-na osoba”). Svako je polje pojedinačno indeksirano i kontrolirano prema stup-njevanju, tako da je moguć pristup s bilo koje pristupne točke. U sustavu Knjižnice nacionalne umjetnosti uloge i odnosi među imenima se razlikuju na razini zapisa, ali su trenutačno dostupna samo preko jednog popisa imena, u koje-mu su autori, likovi, nakladnici, donatori itd. indeksirani zajedno. Korisnik treba shvatiti ulogu / odnos s bibliografskom jedinicom čitanjem sadržaja zapisa jer se ne može odrediti birani tip podataka

215

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

u pretražianju. Arhivski će se podaci in-deksirati kako se budu prikupljali, na te-melju EAD oznaka u XML datotekama. Pristup imenima u tom će slučaju rezulti-rati širim grupiranjem od onoga što je to dostupno u SPZ-u.

PROBLEMI

Projekt integracije temeljnih sustava suočava se s mnogim problemima kao što je već spomenuta nespojiva struktu-ra, kojom se tek treba pozabaviti. Navo-dimo popis ostalih problema s kojima ćemo se suočiti. • Hijerarhijska priroda alata za pretra-

živanje arhiva. Za razliku od poda-taka čuvanih u SPZ-u i u sustavima Knjižnice za nacionalnu umjetnost, arhivske datoteke sadržavaju poda-tke u hijerarhijskom formatu (fon-dovi, pod fondovi, nizovi itd.). Svaka je komponenta opisana tako da se vi-šestruko prikazivanje podataka ispod ili iznad nje u hijerarhiji minimizira; no posljedica je to da nijedna opisna komponenta dobivena i prikazana izvan svojega hijerarhijskog kontek-sta neće imati smisla: opisi na razini predmeta nasuprot opisima na razini zbirke. Pri pretraživanju preko sustava korisnici će dobiti rezultate izvučene iz pretraživanja individualnih pred-meta (SPZ, podaci Knjižnice za na-cionalnu umjetnost) i zbirki (arhivske datoteke, Knjižnica za nacionalnu umjetnost). Prikazivanje rezultata na način razumljiv krajnjem korisniku pokazat će se kao pravi izazov.

• Varijacije pri upotrebi pouzdanih izvo-ra. SPZ se uvelike oslanja na pouzda-ne izvore (tezaurusi, nazivi datoteka, popisi pojmova) da bi kontrolirao i

poboljšao svoje podatke. Ti izvori (uključujući Getty's Art & Architec-ture Thesaurus - Gettyjev tezaurus umjetnosti i arhitekture) omogućuju popisivačima da vrlo specifi čno do-kumentiraju predmete, ali istodobno nude široko pristupno pretraživanje (npr. “London” je u katalogu; pretra-ga “Ujedinjeno Kraljevstvo” prona-lazi taj podatak putem hijerarhijskog unosa mjesto u tezaurusu). Knjižnica nacionalne umjetnosti kontrolira iz-vore primarnih pristupnih točaka i koristi se mnogim tezaurusima i po-pisima pojmova, uključujući tezaurus umjetnosti i arhitekture te zaglavlje tema Kongresne knjižnice. Međutim, hijerarhijski odnosi među pojmovima nisu uklopljeni u arhitekturu sustava, a optimalan povrat informacija ovisi o unakrsnoj referenci s indeksima i o navigaciji korisnika.

• Struktura sustava prema korisniko-vim očekivanjima. Sučelje Galerijske usluge mora ponuditi konzistentne, ra zumljive rezultate pretraživanja za neiskusne korisnike i ljude koji nisu informacijski stručnjaci. Različite struk ture sustava i drugačiji pristup po-dacima znače da će isto pretraživanje (npr. za predmete određenoga vre-menskog razdoblja) izvornim sustavi-ma postaviti tri različita upita i vratiti prilično različite rezultate. No ipak je izazov to da se korisniku omoguće razumljivi rezultati.

• Prikladan model mapiranja za PITS. Iako V&A inicijalno provodi mapi-ranje prema Dublin Core standardu, očekujemo kako će se taj standard poka zati prejednostavnim da bi za-dovoljio naše potrebe. Razmatramo mogućnost korištenja CIDOC-ova

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

216

kon ceptualnog referentnog mode-la (CRM). Jedna od korisnih stvari korištenja CRM-a jest to da mapa podataka o predmetima Muzeja V&A već postoji (napravljena je za SCULP-TUER projekt koji je fi nanciralo EU). Mape postoje i za EAD i za funkcio-nalne zahtjeve za bibliografske zapi-se (FRBR) i knjižnični standard, koji se dalje može mapirati u MARC. SSL planira razgovarati o implementaciji CRM-a sa SCULPTUER partnerima IAM (Sveučilište South Hampton) kako bi učili iz njihovih iskustava.

STATUS PROJEKTA: OŽUJAK 2005.

U trenutku pisanja ovog rada prva faza razvoja PITS-a traje već dva i pol mje-seca. Osoblje V&A u isto vrijeme radi i na defi niranju strukture i sučelja progra-ma Galerijska usluge i na formuliranju zajedničkog modela podataka koji će se koristiti u virtualnom spremništu. Glavni problemi koji su se pojavili tijekom tih procesa opisivani su u ovom radu. Pre-ma planu, prototip programa Galerijske usluge treba biti gotov do ljeta 2005. Nove informacije o projektu koje govo-re o pristupu V&A prvotnom uvođenju PITS-a bit će predstavljena u svibnju 2005. na konferenciji CIDOC-a u Zagre-bu, Hrvatska.

RADNA GRUPA PROJEKTA INTEGRACIJE TEMELJNIH SUSTAVA

Doug Dodds, voditelj glavnih službi, Word and Image DepartmentFrances Lloyd-Baynes, voditeljica doku-mentacije

Christopher Marsden, Word and Image DepartmentAlan Seal, voditelj službe za zapise i zbir-ke Judith Smart, upravitelj sustava, Word and Image DepartmentBryan Solomon, voditelj razvoja projek-ta, Odjel usluga informacijskih sustava Seonaid Woodburn, administrator baza podataka, Služba za zapise i zbirke

DOKUMENTI I WEB STRANICE IZ KOJIH SMO DOBILI PODATKE

Autor rada služio se podacima ovih do-kumenata:

• Projekt integracije temeljnih sustava: zahtjevi. Verzija 1.01. Muzej Vikto-rije i Alberta, 2004. (Core Sys tems Integration Project: Requirements. Version 1.01. Victoria and Albert Mu-se um, 2004.)

• Projekt integracije temeljnih sustava za V&A: prijedlog za prvu fazu. Ver-zija 1.1. System Simulation Ltd., 11. listopada 2004. V&A Core Systems Integration Project: Phase 1 Proposal. Version 1.1. System Simulation Ltd., 11 October 2004.

Korišteni su materijali s ovih web stra-nica:

• Muzej Viktorije i Alberta, www.vam.ac.uk, pristup 18. ožujska 2005.

• The Apache Software Foundation, http://ws.apache.org/SOAP*, pristup 20. ožujka 2005.

• National Information Standards Or-ganisation, www.niso.org.z359.50/z3950.html*, pristup 20. ožujka 2005.

• Internation Organization for Standar-dization, http://www.iso.org, pristup 20. ožujka 2005.

217

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

INTEGRATING FOR ACCESS: DELIVERING AGGREGATED COLLECTIONS INFORMATION AT THE V&A

True accessibility to a museum’s collections in the 21st century must involve electronic access to its documentation assets. Delivering this requi-res museums to identify and negotiate end user requirements, to re-purpose material, to maximi-

se limited resources for content creation, and to develop the technology for capture and delivery. Where information lies in disparate systems, ways must be found of joining information sources to both maximise and simplify access to content. The V&A’s experiences undertaking the Core Systems Integration Project, which initially aims to aggre-gate and deliver museum object, bibliographic and archival data, provide a useful example for others engaging with these issues.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

218

CROATO-AEGYPTICA ELECTRONICA – MODEL OBRADE I ANALIZE STAROEGIPATSKIH PREDMETA U MUZEJSKIM I PRIVATNIM ZBIRKAMA U HRVATSKOJ: DOKUMENTACIJSKI I KOMUNIKACIJSKI PRISTUP

MLADEN TOMORAD, GORAN ZLODIFilozofski fakultet, Sveučilište u ZagrebuZagreb, Hrvatska

1. PROCJENA BROJA STAROEGIPATSKIH PREDMETA U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj se čuva oko 5.000 staroe-gipatskih predmeta koji se mogu datirati od preddinastijskog razdoblja Badari do arapskog osvajanja Egipta 642. godi-ne. Najveći njih u posjedu je gradskih i područnih muzejskih institucija na pro-storu Hrvatske, a nepoznati broj čuva se i u privatnim zbirkama.Procjene broja predmeta koji se čuvaju u muzejskim institucijama temelje se na tri osnovna istraživanja provedenih u razdoblju od 1999. do 2006. godine.1. Magistarski rad Mladena Tomorada Egipatske starine u hrvatskim povije-snim znanostima1

1 Magistarski rad obranjen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 27. lipnja 2001. godine.

U sklopu rada na magisteriju započeto je istraživanje staroegipatskih zbirke u Hrvatskoj te sam na temelju uvida u in-ventarne knjige muzejâ došao do broja od oko 3.000 predmeta koji se čuvaju u Hr-vatskoj.2 Rezultati ovog istraživanja prvi su put javno izloženi na međunarodnoj konferenciji Povijesna istraživanja, studij povijesti i informatizacija, koja je od 10. do 12. prosinca 2001. održana na Filozo-fskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.2. Knjiga Egipat u Hrvatskoj.Od prosinca 2001. do zime 2002. pro-širena su istraživanja započeta tijekom izrade magistarskog rada te su izložena u knjizi tiskanoj potkraj lipnja 2003. go-dine. Procijenjeno je da se u muzejskim institucijama u Hrvatskoj čuva 3.561 predmet staroegipatske provenijencije.3 Broj predmeta koji se čuvaju u privatnim zbirkama tada je bio procijenjen na više od 500 predmeta.4

3. Projekt Croato-Aegyptica Electronica i doktorska disertacija Model računalne obrade i prezentacije staroegipatskih pred -meta u muzejskih zbirkama u Hrvat skoj5

Već tijekom rada na magisteriju, a ka-snije i prilikom pripreme knjige, rodila se ideja o projektu u sklopu kojega bi se istražile sve staroegipatske zbirke u Hr-vatskoj, cjelovito analizirali predme ti, obradili se i upisali u jedinstvenu bazu podatka koja bi bila dostupna svim znan-stvenicima i istraživačima putem Inter-neta.6 Projekt je tijekom 2002. i 2003. godine dobio potporu gotovo svih mu-

2 TOMORAD 2001a. : 6-9, 14-323 TOMORAD 2003a. : 28-294 TOMORAD 2003a. : 285 Doktorska disertacija obranjena je na Filozo-

fskom fakultetu u Zagrebu 2. studenoga 2006. godine.

6 www.croato-aegyptica.hr

219

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

zejskih institucija u kojima se čuvaju staroegipatske starine te je istrživačima projekta omogućen uvid u inventarne knjige muzejâ. Od 2002. do kraja 2004. godine istražene su muzejske zbirke raz-nih gradskih i regionalnih muzeja te je procijenjeno da se samo u muzejskim institucijama u Hrvatskoj vjerojatno čuva najmanje 4 039 predmeta.7 Postoji mogućnost da se u muzejskim depoima već istraženih muzeja, ali i u drugim gradskim i područnim muzejima, nalaze neobjelodanjeni staroegipatski predmeti o kojima zasad nema nikakvih spoznaja.Pitanje broja predmeta koji se čuvaju u privatnom posjedu još uvijek ostaje otvoreno. Uvidom u registre što se na-laze u Konzervatorskim odjelima koji djeluju u sklopu Ministarstva kultu-re Republike Hrvatske došao sam do zaključka da bi se u privatnim zbirkama moglo nalaziti oko 1.000 staroegipatskih predmeta. To bi značilo da se trenutačne procjene ukupnog broja predmeta kreću oko 5.000, čime Hrvatska prednjači na cijelom prostoru jugoistočne Europe.

7 U članku The Egyptian Antiquities in Croatia (Tomorad 2005.) procjena predmeta koji se čuvaju u muzejskim institucijama u Hrvatskoj malo se razlikovala od podataka predočenih u ovom tekstu. Naime, tada sam procijenio da se u muzejskim institucijama u Hrvatskoj čuvaju najmanje 4.034 predmeta. Razlike u procjeni iz 2005. godine i sadašnjoj procjeni temelje se na različitim podacima koje sam u međuvre-menu dobio iz Arheološkog muzeja u Splitu, i Arheološkog muzeja u Zadru. Budući da se u ovom trenutku ne može sa sigurnošću utvrditi pripada li 11 predmeta iz Arheološke zbirke Samostana sv. Eufemije u Kamporu na otoku Rabu staroegipatskom kulturnom krugu, broj predmeta u toj instituciji varira između 10 i 21. Stoga se i ukupne procjene najmanjeg bro-ja staroegipatskih predmeta u našim instituci-jama kreću između 4.028 i 4.039 predmeta.

VRSTE PREDMETA

Većina predmeta koji se čuvaju u mu-zejskim i privatnim zbirkama uglavnom su sitni predmeti. U zbirkama domini-raju skarabeji, amuleti, šauabti, pločice od različitih materijala, nakit, znakovi plodnosti, statuete raznih božanstava, ali se može naći i obuća, razni tipovi posu-da, kanope, prikazi životinja te muške i ženske statue. Među brojnim predmeti-ma moguće je također indentifi cirati veću zbirku kipova bogova (većinom prikazi Ozirisa i Izide), razne drvene i kamene stele s natpisima i slikovnim prikazima uglavnom pogrebnog karaktera, natpise na papirusu ili lanenim trakama i knjige mrtvih. Posebno treba izdvojiti sarkofa-ge za ukop ljudskih i životinjskih osta-taka, mumije te povoje mumija. Trinaest sfi ngi i njihovih dijelovi, koji su se nekad nalazili u Dioklecijanovoj palači u Spli-tu, čine posljednju skupinu predmeta.Staroegipatski predmeti pristigli u razne muzejske ili privatne zbirke u Hrvatskoj prema izvoru nabave mogu se podijeliti na:

1. predmete staroegipatske provenijen-cije, koji su nabavljeni iz svijeta pu-tem posrednika ili donacijom,

2. predmete pronađene na hrvatsko-me povijesnom prostoru uglavnom ti jekom 19. ili 20. stoljeća. Ta vrsta materijala uglavnom je vezana za pojavu i postojanje staroegipatskih ili sinkretističkih kultova koji su se razvili u grčko-rimskom razdoblju. Oni su na naš prostor pristigli uglav-nom putem posrednika (moreplovci, trgovci, vojnici)8, šireći nova vjerska shvaćanja na naš prostor. Ta vrsta pred-

8 TOMORAD, 2005b, TOMORAD, 2005c.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

220

meta najčešće su plod arheoloških istraživanja, a na današnji hrvatski prostor pretežito su dopremljeni u rim-sko doba antike. Uvidom u inventar-ne knjige muzeja vidljivo je da su ti predmeti često proglašavani falsifi ka-tima, osobito tijekom druge polovice 19. stoljeća. Na temelju cijelokupne obrade i analize, koju su proveli naši znastvenici (P. Selem, I. Uranić, M. Tomorad), većina spomenutih pred-meta danas se smatra autentičnima.

ZBIRKE

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih do-bara (NN 69/99) određuje da nositelji prava na kulturno dobro mogu biti prav-ne i fi zičke osobe koje na bilo koji način

ili po bilo kojoj osnovi u svom posjedu drže neko kulturno dobro (čl. 6., st. 7.), a u ovom slučaju to su staroegipatski spo-menici u Hrvatskoj. Upravo na osnovi tog propisa razlikujemo institucionalne i privatne zbirke staroegipatskih spome-nika.Na temelju dugogodišnjih istraživanja i gore spomenutog Zakona, zbirke u koji-ma se čuvaju staroegipatske starine u Hr-vatskoj podijelio bih u ove skupine:1. zbirke arheoloških muzeja,2. zbirke gradskih muzeja,3. zbirke područnih muzeja,4. privatne zbirke.Po broju predmeta koji se čuvaju u mu-zejskim institucijama posebno se is tiču zbi-rke Arheološkog muzeja u Za grebu, Mu-

Egipatske zbirke u muzejskim institucijama Broj predmetaArheološki muzej u Zagrebu 3.141Muzej Mimara u Zagrebu 502Dubrovački muzeji - Arheološki muzej u Dubrovniku 197Arheološki muzej u Splitu 66Arheološki muzej Istre u Puli 39Samostan sv. Eufemije u Kamporu na otoku Rabu - Arheološka zbirka 10-21?Arheološki muzej u Zadru 19Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu - Arheološka zbirka Benka Horvata 11Muzej Slavonije u Osijeku 10Gradski muzej Varaždin - Arheološki odjel 7Dioklecijanova palača u Splitu 6Franjevački samostan u Sinju - Arheološka zbirka 6Odjel za povijest građevinarstva Urbanističkog ureda u Splitu 3Lapidarij Veliki Brijun 2Lapidarij u Novigradu (Istra) 1Lapidarij Varvaria u Bribirskoj Glavici 1Arheološka zbirka i Lapidarij Grga Novak, Centar za zaštitu kulturne baštine Hvar

1

Zbirka Narona, Vid kod Metkovića 1Narodno sveučilište Imotski - Arheološka zbirka 1Muzej grada Koprivnice 1Gradski muzej Križevci 1Muzej grada Zagreba 1Zbirka lokaliteta Bostan 1Ukupno 4.028-4.039

Tablica 1: Egipatske zbirke u muzejskim institucijama u Hrvatskoj

221

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

zeja ”Mimara” u Zagrebu, Arheološkog muzeja u Dubrovniku, Arheološkog mu-zeja u Splitu i Arheološkog muzeja Istre u Puli. Kao što je vidljivo iz tablice 1., sve ostale zbirke imaju manje od 15 sta-roegipatskih predmeta.S obzirom na objavljivanja staroegipat-ske građe u zbirkama muzeja u Hrvat-skoj može se govoriti o dvije osnovne skupine materijala na našem tlu. 1. Zbirke institucija koje su sustavno prezentirane i objavljivane u katalozima izložbi te praćene i publicirane u znanstve-noj periodici. To su zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu i Arheološkog mu-zeja u Splitu. Za Arheološki muzej u Zagrebu postoji stariji katalog starina objav ljen u Parizu 1970. godine9 i mnogi stručni katalozi pojedinačnih izložbi.10 Eksponati Arheološkog muzeja u Splitu prezentirani su i publicirani uglavnom putem stručne periodike.11 Egipatske sta-rine koje su obuhvaćene Zbirkom Ante Topića Mimare naznačene su u stručnim katalozima Muzeja “Mimara” u Zagre-bu.12 Velike zbirke Arheološkog muzeja u Dubrovniku13 i Puli14 tek su posljednjih

9 MONNET SALEH 1970.10 LJUBIĆ, 1871.; LJUBIĆ, 1889a; LJUBIĆ,

1889b; BRUNŠMID, 1904.; BRUNŠMID, 1905.; BRUNŠMID, 1907.; BRUNŠMID, 1914.; GORENC, 1979.; RENDIĆ-MIOČEVIĆ, 1986.; RENDIĆ-MIOČEVIĆ, 1993.; URANIĆ, 1996a; URANIĆ, 1999b; TOMORAD, 2003a. : 19-48., 81-89.; DUKAT & MIRNIK, 2004.; URANIĆ, 2005.; TOMORAD, 2005.: 3-11.

11 Bullettino di archeologia e storia Dalmata (Spalato, 1878.-1918.) i Vjesnik za arheologi-ju i historiju dalmatinsku (Split, 1919.- )

12 Muzej “Mimara”, 1987.; RATKOVIĆ-BU-KOVČAN, 2001.; TOMORAD, 2003.: 63-69.

13 URANIĆ, 2002.; MENALO, 2003.; TOMORAD, 2003a.: 56-63.

14 JURKIĆ-GIRARDI, 2001.; DŽIN, 2001.; URANIĆ, 2001.; TOMORAD, 2003a.: 48-51.

nekoliko godina sustavnije obrađene i pu-blicirane. Manje zbirke muzeja u Osijeku i Zadru i nisu sustavnije praćene, a poje-dini predmeti povremeno su publicirani u periodici. Posebno treba izdvojiti vrlo vrijednu egipatsku zbirku Gradskog mu-zeja u Varaždinu koja je nekoliko puta sustavno obrađena i publicirana.15

Za važno mjesto koje Hrvatska zauzima u svijetu najzaslužnija je velika i vrijedna zbirka Arheološkog muzeja u Zagrebu, u kojoj se čuva raritet u svjetskim razmje-rima tzv. Zagrebačka egipatska mumija s lanenom knjigom (Liber linteus Zagra-biensis) i nedavno protumačeni dio papi-rusa o balzamiranju Apisa.2. Zbirke institucija i privatnih osoba koje nisu sustavno prezentirane i obja-vljivane. Te se zbirke postupno sustav-no obrađuju u sklopu projekta Croato-Aegyptica Electronica. Njihova sustavna analiza, unos u bazu podataka i obja-vljivanje putem elektroničkih medija omogućit će upoznavanje šire javnosti i s tim zbirkama koje su do sada uglav-nom bile skrivene oku javnosti. Prilikom analize posebna se pozornost pridaje određivanju podrijetla predmeta16, njiho-voj autentičnosti, vremenu nastanka i kulturno-povijesnoj vrijednosti. Kako su i na koji način pojedini predmeti dospjeli u pojedine institucije ili u privatni posjed, najčešće je gotovo nemoguće utvrditi. Usprkos nastojanjima da se u proteklih nekoliko godina dobije približna slika o točnom broju i vrijednosti predmeta koji se čuvaju u privatnom posjedu, točne je podatke još uvijek nemoguće dati jer su

15 PANIĆ, 1974.; PANIĆ, 1976.; TOMORAD, 2002.; TOMORAD & URANIĆ, 2006.

16 Podrijetlo je najčešće vrlo teško utvrditi ako o tome nema točnih zapisa u inventarnim knji-gama ili nekoj drugoj dokumentaciji.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

222

te zbirke gotovo nepoznate znanstvenoj javnosti i najčešće su skrivane pa se za velik broj njih i ne zna.

SPECIFIČNOSTI ANALIZE I OBRADE STAROEGIPATSKIH PREDMETA

Staroegipatski predmeti koji se čuvaju u našim muzejskim ustanovama ili u privatnom posjedu pripadaju skupini arheološke građe, što znači da su otkri-veni arheloškim istraživanjima – iskopa-vanjima, ili su rezultat slučajnog nalaza. Staroegipatski predmeti specifi čni su zbog nekoliko razloga:1. riječ je o predmetima koji su vrlo stari

(između 5400 i 1700 godina) i koji su pripadali jednoj od najstarijih pozna-tih ljudskih civilizacija;

2. predmeti su često vrlo krhki te se pri likom pregleda, mjerenja ili ana-liziranja mogu lako oštetiti. Dio njih izrađen je od izrazito lomljivih mate-rijala poput trske, papirusa, keramike ili vrlo osušena drveta;

3. zbog navedenih razloga moraju se čuvati u posebnim uvjetima, što se u nas uglavnom ne čini;

4. prilikom znanstvene analize i obrade svakog predmeta kustosi, odnosno ostali istraživači (povjesničari/arheo-lozi/egiptolozi/povjesničari umjetno-sti) susreću se s mnogim predmetima koji su specifi čni samo za staroegipa-tsku kulturu i civilizaciju što zahtijeva mnoga predznanja. Ona obuhvaćaju poznavanje staroegipatske povije-sti, religije i umjetnosti, te materija-la i tehnike izrade predmeta. Vrlo je važno poznavati nazivlje za svaku skupinu predmeta, kronologiju, iko-nografi ju i prepoznavati jezik kojim su tekstovi na njima napisani.

PROJEKT CROATO-AEGYPTICA ELECTRONICA17

Nastanak i povijest projekta

Ideja za pokretanja projekta u sklopu kojega bi se istražile sve zbirke staroe-gipatskih spomenika u Hrvatskoj, čiji bi se predmeti potom sustavno znas t-ve no i stručno obradili, osmišljena je tijekom druge polovice 2001. godine. Na znanstvenoj konferenciji Povijesna istraživanja, studij povijesti i informa-tizacija, koja je održana od 10. do 12. prosinca 2001. na Filozofskom fakulte-tu u Zagrebu, prvi sam put u svom iz-laganju Egipatske starine na prostoru Hrvatske: računalna obrada izvora i li-terature pokušao predstaviti mogućnosti izrade jedinstvene baze podataka koja bi obuhvaćala sve predmete staroegipatske provenijencije koji se čuvaju u institu-cionalnim i privatnim zbirkama u Hrvat-skoj.Početkom 2002. godine u suradnji s ko-legama mr. sc. Goranom Zlodijem, mr. Igorom Uranićem i mr. sc. Hrvojem Gračaninom, razradio sam cijelu ideju. Odlučili smo se za naziv Croato-Aegyp-tica Electronica, kojim smo pokušali povezati drevnu kulturnu baštinu i tra-diciju hrvatskoga i egipatskog prosto-ra putem novoga elektroničkog medija pružanja informacija. Krajem travnja i početkom svibnja iste godine zatražili smo potporu za pokretanje projekta od svih arheoloških muzeja i drugih važnijih muzejskih institucija u kojima se čuvaju staroegipatski predmeti u Hr-vatskoj. Uz pomoć prof. dr. Petra Sele-ma, kojemu su se svidjele ideje projekta,

17 O projektu vidjeti: Tomorad, 2004.

223

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

dobili smo potporu Arheološkog mu-zeja u Zagrebu, Arheološkog muzeja u Splitu, Arheološkog muzeja Istre u Puli, Arheološkog muzeja u Zadru, Arheološkog muzeja u Dubrovniku, Mu-zeja Slavonije u Osijeku, Muzeja “Mi-mara” i Gradskog muzeja u Varaždinu te Muzejskog dokumentacijskog centra. Nakon što smo detaljno razradili cijeli projekt, pokušali smo dobiti materijalna sredstva od mjerodavnih institucija u Hr-vatskoj kako bi se cijeli projekt mogao pokrenuti. Projekt je prvi put prijavljen kao IT projekt u Ministarstvu znano-sti i tehnologije Republike Hrvatske u proljeće 2002. Recenzije su se kretale između ocjene 4 i 5, ali potreban novac nismo dobili jer u to vrijeme nijedan društveno-humanistički projekt nije bio odobren kao projekt primjene infor-macijskih tehnologija tadašnjeg Mini-starstva znanosti i tehnologije. Iste smo godine projekt prijavili i u Ministarstvu kulture i u Poglavarstvu grada Zagreba, ali ni ondje, unatoč obećanjima, nije bilo razumijevanja za pokretanje projekta.Usprkos svim nedaćama i nedostatku novčanih sredstava, kolega Igor Uranić i ja započeli smo sustavnu obradu sta-roegipatskih zbirki. Tako smo tijekom 2002. započeli inicijalnu obradu staroe-gipatskih zbirki u Arheološkome muzeju u Dubrovniku, Arheološkome muzeju Istre u Puli i u Gradskome muzeju u Varaždinu. U isto smo vrijeme doradili aplikaciju za prijavu IT projekta u Mini-starstvu znanosti i tehnologije u proljeće 2003. godine. U listopadu 2003. projekt je prihvaćen i odobrena su dostatna sre-dstva kojima smo započeli izradu baze u aplikaciji M++ autora Gorana Zlodija. Aplikaciju M++ morali smo prilagoditi

potrebama obrade staroegipatskih spo-menika, na čemu još uvijek radimo.Godine 2004. projektu su odobrena do-datna sredstva za nastavak rada, koja su redovito pristizala sve do kraja 2005. godine. U međuvremenu nije raspisan natječaj za nove IT projekte, pa nema mogućnosti da projekt dobije dostatnu potporu i u 2006. godini.U studenome i prosincu 2003. u sklopu projekta započele su pripreme izrade web stranica putem kojih bi se svi zainte-resirani mogli informirati o trenutačnim zbivanjima u egiptologiji te pregledava-ti predmete iz hrvatskih staroegipatskih zbirki. U izradi stranica sudjelovali su Mladen Tomorad, Igor Uranić i Ivana Malus Tomorad kao autori tekstova, te Matija Gračanin, kao web master i dizaj-ner stranica. Hrvatska inačica web stra-nice puštena je u rad u lipnju 2004. na adresi: http://infoz.ffzg.hr/cae. Početkom rujna 2004. dobili smo od CARNeta pra-vo na korištenje domene www.croato-aegyptica.hr gdje smo tijekom istog mje-seca pokrenuli i englesku inačicu web portala.Od 2003. do danas u sklopu projekta obrađeni su i u bazu podataka upisani gotovo svi predmeti iz institucionalnih zbirki u Hrvatskoj, s izuzetkom zbirki Muzeja “Mimara”, Arheološkog mu-zeja u Zagrebu i Arheološkog muzeja u Dubrovniku, čiji su predmeti obrađeni djelomično.18 Za cjelovito prezentiranje svih obrađenih zbirki još uvijek nedostaje kvalitetan slikovni materijal koji bismo trebali dobiti u dogovoru s nadležnim muzejskim institucijama.

18 Ukupno je obrađeno oko 1.500 predmeta.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

224

Cilj projekta

Osnovni cilj projekta CAE jest izrada ciljane i selekcionirane baze relevantne građe vezane za kulturološke utjecaje egipatske civilizacije na hrvatskome po-vijesnom prostoru, na temelju predmeta institucionalnih i privatnih zbirki u Hr-vatskoj. Baza podataka, dostupna putem različitih medija, kao završni proizvod projekta trebala bi jamčiti domaćim i inozemnim znanstvenim istraživačima i kulturnim ustanovama cjelovit uvid u bogatstvo hrvatskoga egiptološkog ma-terijala, nudeći pritom praktično i brzo pretraživanje cijelog fundusa i prikaz podataka primjereniji najširoj publici.Od druge polovice 1990-ih pokrenuto je nekoliko sličnih projekata pod pokrovi-teljstvom Centra za računalno potpomo-gnuta egiptološka istraživanja (Centre for Computer-aided Egyptological Re-search - CCER) sa sjedištem u Nizozem-skoj. U sklopu CCER-a od 1996. do da-nas objavljeno je desetak multimedijskih CD-ROM-ova. Među njima valja poseb-no istaknuti Multilingual index of Egyp-tian treasures cd-roms, Prosopographia Aegypti, Links to the museums with Egyp-tian collections. Početkom 2003. godine počeo je raditi The Global Egyptian Mu-seum, koji u ovom trenutku obuhvaća desetak značajnih muzejskih institucija u Europi u kojima se čuvaju staroegipatski predmeti. Uz projekte toga istraživačkog centra treba spomenuti i projekte EMCP – Egyptologica. Museum Collection Pro ject (voditelj Gerhard H. de Knegt), Totenbuch project (voditelj dr. Irmtraut Munro, Ägyptologisches Seminar der Universität Bonn) te baze podatka Digi-tal Egypt u sklopu Ashmolean Museuma u Oxfordu, Metropolitan Museum of

Fine Arts u New Yorku i Petrie Museum u Londonu. Sve te baze i istraživački projekti, izravno povezuju projekt Croa-to-Aegyptica Electronica s najnovijim suvremenim kretanjima u egiptologiji.Uz realizaciju primarnog cilja projekta CAE - bazu podataka, u sklopu projekta planirana je izrada nekoliko tiskanih pu-blikacija (kataloga, vodiča) i CD-ROM-ova s građom pojedinih zbirki kojima će se hrvatske povijesne znanosti uključiti u suvremene egiptološke tokove.Osobita vrijednost projekta Croato-Ae-gyptica Electronica jest u tome što je riječ i o pionirskom pothvatu koji ujedno smje-ra revidirati i korigirati postojeće podatke objavljene u djelima kataloško-muzejske naravi domaćih i inozemnih autora19 te u brojnim znanstvenim i stručnim člancima koji se i danas smatraju relevantnima.

Način i vrsta istraživanja

U sklopu projekta svi se predmeti po-novno sustavno i stručno pregledavaju, interpretiraju i fotografi raju. Interpre-tacija muzejske građe izvodi se prema standardima za obradu muzejske građe koji vrijede u Republici Hrvatskoj. Svi upisi u bazu obavljaju se u suradnji sa stručnjacima s Katedre za muzeologiju Odsjeka za informacijske znanosti Filo-zofskog fakulteta u Zagrebu i Muzejsko-ga dokumentacijskog centra u Zagrebu.Znanstvenu obradu predmeta rade naši stručnjaci s područja egiptologije, arheo-

19 Poput Šime Ljubića (Popis Arheološkog odje-la Narodnog Zemaljskog Muzeja u Zagrebu, sv. I. – Egipatska sbirka, Zagreb 1889.), Jani-ne Monnet Saleh (Les antiquités égyptiennes de Zagreb. Catalogue raisonné des antiquités égyptiennes conservées au Musée Archéologi-que de Zagreb en Yougoslavie, Pariz, 1970.).

225

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

logije, povijesti i povijesti umjetnosti uz pomoć i suradnju brojnih inozem-nih egiptologa. Glavni istraživači za područje egiptologije jesu Igor Uranić (Arheološki muzej u Zagrebu) i Mladen Tomorad (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu), za područje numiz-matike Ivan Mirnik (Arheološki muzej u Zagrebu), a za antičku povijest brojni povjesničari i arheolozi koji rade kao ku-stosi u muzejskim institucijama i Hrvoje Gračanin (Odsjek za povijest, Filozofski fakultet u Zagrebu).U sklopu znanstvene i stručne obrade svaki se predmet ponovno pregleda-va, mjeri, utvrđuje njegovo trenutačno stanje očuvanosti te se izrađuje baza po dataka o svoj postojećoj literaturi ve zanoj za predmet. Kao sastavni dio projekta predviđeno je i digitalno sni-manje svih artefakata i unos fotografi ja u odgovarajuću bazu.U sklopu informatičke obrade svi se predmeti upisuju u bazu podataka koja se temelji na aplikaciji M++ autora Go-rana Zlodija (Odsjek za informacijske znanosti, Katedra za muzeologiju). U je-dinstvenoj bazi podataka prilagođeno je zaprimanje i pohrana podataka, a podaci će u kasnijoj fazi projekta biti dostupni i bazama podataka pojedinih muzejskih informacijskih sustava koji će se nalaziti na poslužiteljima u samim institucija-ma. Takva baza podataka omogućuje višestruko korištenje obrađenoga i di-gitaliziranog sadržaja (engl. reuse of digital content). Budući predviđeni oblici prezentiranja, koji bi nastajali au-tomatiziranim generiranjem interaktiv-nih mul ti medijskih sadržaja iz podataka u bazi, omogućuju prijenos na različitite medije (web stranice, tiskane kataloge, CR-ROM, infokioske u muzejima i sl.).

Budući da se u vrijeme nastanka projek-ta moglo predvidjeti kako će se pojedine institucije koristiti različitim aplikacija-ma za upravljanje muzejskim zbirkama, bio je nužan pristup distribuiranim baza-ma podataka. Veza između kategorija u pojedinim muzejskim sustavima i baze podataka koja se razvija u sklopu projek-ta uspostavljena je uz pomoć generičkog modela podataka.20

Sam pristup projekta temelji se na me-đunarodnim iskustvima u informatizaciji muzejske građe u kojima je prepoznata razlika između podataka za opis mu-zejskog predmeta radi upravljanja muzej-skim zbirkama i onih podataka koji služe za prezentaciju i komunikaciju građe sa širom zajednicom korisnika.

Kategorizacija i tipologija staroegipatskih predmeta u hrvatskim muzejskim zbirkama

Tijekom rada na projektu nastao je i hrvatski model kategorizacije i tipolo-gije staroegipatskih predmeta u hrvat-skim mu zejskim zbirkama koji ću ovdje pred staviti. On se istodobno temelji na me đu narodnim iskustvima, ali i na spe-cifi čnostima staroegipatskih zbirki u na-šim muzejskim institucijama. Osnovne razlike između po stojećih međunarodnih modela i ovdje opisanoga hrvatskog mo-dela jesu:1. hrvatski model sadržava samo tipo-

ve predmeta koji se mogu pronaći u domaćim muzejskim i privatnim zbir-kama,

20 Za defi niciju generičkog modela podataka upotrijebljen je Dublin Core kao vrlo široko prihvaćen standard koji omogućuje opis i pris-tup heterogenoj građi u digitalnom obliku.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

226

2. u hrvatski su model uključeni i ti-povi predmeta koji u navedenim međunarodnim kategorizacijama ne-dostaju jer one uglavnom obuhvaćaju samo predmete faraonskog razdob-lja (oko 3000. – 30. g. pr. Krista) pri čemu su isključene neke skupi-ne predmeta (novac grčko-rimskog razdoblja, predmeti od stakla kasnih razdoblja, koptski predmeti, kultni i sinkretistički predmeti vezani za sta-roegipatske kultove izvan Egipta).

Budući da su ta temeljna istraživanja bila ujedno i dio projekta Croato-Aegyp-tica Electronica, staroegipatske pred-mete u našim zbirkama podijelio sam na sljedeće osnovne skupine, odnosno tipove koji su svrstani u osnovne kate-gorije prema njihovoj upotrebi odnosno funkciji, pazeći pritom na unaprijed pro-pisane strukture podjele muzejskih pred-meta. To su:1. skulptura a) fi gure, b) sfi nge, c) statuete životinja, d) statuete ljudi, e) statuete božanstva, f) statue;2. vjerska i pogrebna oprema a) amuleti 1. ankh, 2. stup djed, 3. žezlo was, 4. oko udjet, 5. Izidin čvor, 6. lotus, b) skarabeji i skaraboidi, c) skarabeji srca, d) kruništa nadgrobne stele, e) pogrebna oprema 1. hepokefali, 2. kanopske žare,

3. šauabti (ušebti) fi gure, 4. balzamariji, 5. posude, 6. pečati, f) sarkofazi, kartonaže i mumije, g) votivni predmeti, h) žrtvenici;3. predmeti svakodnevne uporabe (bez

predmeta od stakla) a) obuća, b) odjeća, c) tkanine, d) lutke, e) nakit 1. ogrlice, 2. prstenje, f) geme, g) kozmetički pribor, h) pisarski pribor, i) posude, j) rasvjetni predmeti 1. svjećnjaci, 2. svjetiljke, k) oruđe i oružje,4. kalupi,5. natpisni predmeti/spomenici a) are, b) papirusi, c) platna, d) ploče, e) pločice, f) reljefi , g) stele,6. novac a) novac ptolemejskih vladara, b) rimski carski novac aleksandrijske kovnice, c) rimski carski novac egipatskih noma,7. predmeti od stakla i staklene paste a) alabastar, b) amforisk, c) balzamarij,

227

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

d) perle, e) šalice, f) tanjuri, g) vaze, h) vrčevi, i) zdjele.Prikazani hrvatski model kategorizacije staroegipatskih predmeta do sada nije bio načinjen za zbirke staroegipatskih pred-meta u Hrvatskoj. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi (NN 108/02) propisuje način dokumentiranja podataka o pred-metima prilikom njihova ulaska u muzej. Propisano je da je pri dokumentiranju po-trebno pojedinačno ili skupno upisati na-ziv odnosno tip svakog predmeta. Istim Pravilnikom (čl. 8.) prilikom upisa sku-pine podataka o indentifi kaciji predmeta predviđen je unos vrste odnosno naziva predmeta. Ni za jedan od ta dva postupka nije bila propisana točna kategorizacija i tipologija predmeta. Isti su podaci traženi pri unosu podataka u predmetne kartice odnosno u katalog muzejskih predmeta. Budući da precizna kategorizacija i tipo-logija staroegipatskih predmeta do sada nije postojala, a točni nazivi predmeta nisu bili sređeni ni ujednačeni, kustosi su prilikom dokumentiranja predmeta unosili različite nazive za iste skupine predmeta, a isti su predmeti također bili podijeljeni u različite skupine.Ovim su se modelom prvi puta točno na-stojale strukturirati pojedine skupine sta-roegipatskih predmeta kako bi se olakšala njihova podjela i eventualna buduća pre-zentacija. Osnovna podjela temelji se na ulozi svakog predmeta u svakodnev-nom životu, religiji i vjerovanjima starih Egipćana. Tako su svi predmeti podijelje-ni u točno unaprijed predviđene skupine, nadređene i podređene kategorije koje

mo gu omogućiti lako pretraživanje pred-meta u bazama podataka informacijskih sustava pojedinih muzeja. Navedena ka-tegorizacija ujedno je poslužila kao te-melj za izradu tezaurusa projekta Croa-to-Aegyptica Electronica, o čemu će biti riječi nešto kasnije.Budući da je ovaj model u potpunosti usklađen sa svim važećim pravnim propi-sima za vođenje muzejske dokumen tacije u Republici Hrvatskoj, on je primjenjiv u svim institucijama u našoj zemlji koje posjeduju staroegipatsku građu.

Hrvatska egiptološka terminologija

Kako do početka rada na projektu Croa-to-Aegyptica Electronica 2003. godine u hrvatskim povijesnim znanostima još uvijek nije postojala jedinstvena termino-logija za staroegipatske studije, odlučio sam na temelju proučavanja brojne li-terature, rječnika i gramatika staroegi-patskog jezika sâm pokušati napraviti prijedlog pi sanja najvažnijih pojmova. Također sam tijekom izrade konzultirao i brojne stru čnjake za klasične jezike te egiptologa I. Uranića kao stručnjaka za staroegipatski jezik.Terminologiju sam podijelio u ove sku-pine:1. preddinastijske kulture,2. povijesna razdoblja,3. vladare,4. gradove,5. lokalitete,6. bogove,7. često korištene specifi čne staroegipa-

tske termine.U skladu s potrebama egiptološke stru-ke, izradio sam i osnovni pojmovnik če sto korištenih termina koji našim stru čnjacima nisu dovoljno jasni ili

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

228

poznati. Pri izradi pojmovnika koristio sam se brojnim priručnicima i drugim uobičajenim egiptološkim pomagalima.

Prijedlog jedinstvenoga hrvatskog nazivlja za egiptološke studije21

Predložena terminologija sastavljena je na temelju moga vlastitog istraživanja.

Pri njezinoj izradi koristio sam se raznim priručnicima, rječnicima i gramatikama staroegipatskog jezika. Vlastiti prijedlog hrvatskog nazivlja dao sam na recenziju klasičnim fi lolozima i stručnjacima za hr vatski jezik, na temelju čega je sastav-ljena konačna inačica predložene termi-nologije.

Preddinastijske kulture

Međunarodni pojam Francuski termin Prijedlog hrvatskog nazivaBadari Badarian BadariButo ButoFaiyum; Fayum FaijumMaadi MaadiNaqada I; Nagada I Amratian Nagada I.Naqada II; Nagada II Gerzean Nagada II.Naqada III; Nagada III Nagada III.

Povijesna razdoblja

Međunarodni naziv (engleski; njemački)

Biblija, KS, 1968. Prijedlog hrvatskog naziva

Predynastic period; Prädynastischezeit preddinastijsko razdoblje ili doba

Archaic period; Thinitenzeit arhajsko razdoblje ili dobaOld Kingdom; Altes Reich Staro carstvo Staro kraljevstvoFirst Intemediate period; Erste Zwischenzeit

prvo međurazdoblje ili doba

Middle Kingdom; Mittleres Reich Srednje carstvo Srednje kraljevstvoSecond Intermediate period; Zweite Zwischenzeit

drugo međurazdoblje ili doba

New Kingdom; Neues Reich Novo carstvo Novo kraljevstvo ili dobaThird Intermediate period; Dritte Zwischnezeit

treće međurazdoblje ili doba

Late period; Spätzeit kasno razdoblje ili dobaPtolemaic period; Ptolemäerzeit ptolemejsko razdoblje ili dobaRoman period; Römischezeit rimsko razdoblje ili doba

21 Posebno zahvaljujem prof. dr. sc. Bruni Kuntić-Makvić i mr. Igoru Uraniću za brojne savjete prilikom izrade hrvatske terminologije.

Osnovna literatura: ALLEN, 2001.; ERMAN & GRAPOW, 1957.; GARDINER, 1950.; HANNIG,

1995.; HANNIG, 2003.; HELCK, W., OTTO, E. & WESTENDORF, W. (ur.) Lexikon der Ägyptolo-gie, I-VII, Wiesbaden; REDFORD, 1986.; BEK-KERATH, 1999.

229

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Problematična imena staroegipatskih vladara

Međunarodni naziv Biblija, KS, 1968. Prijedlog hrvatskog nazivljaTuthmose; Thutmosis Tutmes TutmozisAkhenaten; Echnaton Aknaton Amenhotep IV. Aknaton (Amenofi s IV.

Aknaton)Tutankhamun; Tutanchamun Tutankamon TutankhamonRameses; Ramses Ramzes RamzesMerenptah Merneptah MerenptahSety; Sethos Seti SetiSiamun Siamon SiamunPsusennes Psusenes PsusenesSheshonq Šešonk ŠešonkBakenrenef (Bocchoris) Bokoris Bakenrenef (Bokoris)Shabaqo Šabaka ŠabakaShabitqo Šabatoka ŠabitkaTaharqo Tirhaka TaharkaTanutamani Tanutamon TanutamaniPsamtek Psametik PsametikNekau Neko NekoAhmose (Amasis) Amasis Ahmoze (Amazis)

Najvažniji gradovi

Današnji međunarodni naziv

Staroegipatski naziv

Grčki naziv Latinski naziv Biblija, KS, 1968.

Prijedlog hrvatskog nazivlja

Abydos Abdjw Abidos; AbidAlexandria Raqed; Rhakotis Alexandrina Alexandria AleksandrijaTell el-Amarna Achetaton el-Amarna Amarnael-Sheikh’Ibada Antinoopolis Antinoe AntinoopolAswan Swenet, Syene Syene et El-

ephantineAsuan

Tell el-Dab’a Hwt-wrt; Hut-uaret

Auaris Auaris Avaris

Tell Basta Per-Bastet Bubastis Bubastis Bubastis BubastisBusiris Per-Usir; Djedu Busiris BusirisTell el-Farain Per-Uadjet Buto ButoQena Iunet; Tantere Dendera Dendera DenderaHiw Diospolis Parva Diospolis Parva Diospol MaliEdfu Djeba; Djeb Apollonopolis Apollonopolis

MagnaEdfu; Apolo-nopol Veliki

Elephantine Abu Elephantine ElefantinaPhilae Pi-lak Philae FileHelipolis Iunu; On Heliopolis Heliopolis Heliopol HeliopolIhnasya el-Medina

Henn-nesw; Chenen-nisut

Herakleopolis Herakleopolis Magna

Herakleopol Veliki

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

230

Današnji međunarodni naziv

Staroegipatski naziv

Grčki naziv Latinski naziv Biblija, KS, 1968.

Prijedlog hrvatskog nazivlja

Damanhur Hermopolis Parva

Hermopolis Parva

Hermopol Mali

al-Ashmunein Chemenu Hermopolis Hermopolis Magna

Hermopol Veliki

Kom el-Ahmar Nekhen; Nechen HierakonpolMedinet el-Fayum

Crocodilopolis Crocodilopolis Krokodilopol

el-Lisht LištMit Rahina Inwb-hedj, Men-

NeferMemphis Memphis Memfi s Memfi s

Mendes Djedet Mendes Mendes MendesNaqada Nubt, Ombos NagadaNaukratis Naukratis Naukratis Neukrata Naukratij;

Naukratidael-Bahnasa Per-medjet Oxyrchynchus Oxyrchynchus OksirinkQantir Per-Ramses;

PiramessePi-Ramzes Piramese

Sa el-Hager Sais Sais Sais Sais SaisSebennytos Djeb Netjeret Sebennytus Sebennytus SebenitSan el-Hagar Djanet Tanis Tanis Tanis TanisLuxor - Thebes Waset; Uaset Thebae Teba TebaThinis Teni Thinis TinisBeni Hasan Beni Hasan

Najznačajniji staroegipatski bogovi

Međunarodni naziv Egipatski naziv Prijedlog hrvatskog nazivljaAmun Amun Amun ili AmonAnubis Inpu AnubisApis Hep ApisAten; Aton Aton AtonAtum Atum AtumBastet Bastet BastetDuamutef Duamutef DuamutefGeb Geb GebHapy Hapy HapiHathor Hathor HatorHorus Heru HorImsety Imsety ImsetIsis Iset IzidaKhonsu Khonsu KhonsuKhnum Khnum KhnumMa’at Maat MaatMontu Montu Mont

231

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Međunarodni naziv Egipatski naziv Prijedlog hrvatskog nazivljaMut Mut MutNeith Neith NeitNephthys Nebet-hut NeftidaNun Nun NunNut Nut NutOsiris Usir OzirisPtah Ptah PtahQebehsenuef Qabenksenuef KebhsenufRa (Re) Ra; Re RaSerapis Serapis SerapisSeth Seth SetShu; Schu Shu ŠuSuchos (Sobek) Sobek Sukos ili SobekTefnut Tefnut TefnutThot Thot Tot

Tezaurus projekta Croato-Aegyptica Electronica

Tijekom višegodišnjeg rada na projek-tu Croato-Aegyptica Electronica razvili smo bazu podataka s oko 1.500 dosad obrađenih staroegipatskih predmeta iz naših zbirki. Prilikom upisa u računalnu bazu podataka, koja se temelji na aplika-ciji M++, nastao je i tezaurus samog pro -jekta. On, uz unaprijed određene pojmove predviđene CIDOC-ovim smjer nicama, obuhvaća i brojne termine karakteristične za staroegipatsku povijest i kulturu, koji su svrstani u skupine.Svaki je pojam određen vrstom i pod-ređenim, odnosno nadređenim pojmovi-ma, koji omogućuju lakše pretraživanje baze prema ključnim riječima. Katego-rizacija nadređenih i podređenih pojmo-va nastala je na temelju međunarodnih iskustava o kojima je već bilo riječi u prethodnim poglavljima i naših vlasti-tih istraživanja te je tako cijeli tezaurus određeni spoj dosadašnjih poznatih tezau-rusa i kategorizacija koje su prilagođene hrvatskim egipatskim zbirkama.

Tezaurus je u potpunosti usklađen sa svim CIDOC-ovim i CIPEG-ovim smjernica-ma, s tim da je naš tezaurus prilagođen potrebama hrvatskih staroegipatskih zbir-ki. To znači da su u temeljni tezaurus dosad upisani samo pojmovi (npr. razdo-blja, vladari, materijali, vrste predmeta, nalazišta i sl.) koji se odnose na predme-te iz naših zbirki. U idućim dijelovima nalaze se tablice karakterističnog nazi-vlja vezane za obradu staroegipatskih predmeta iz naših muzejskih institucija u sklopu projekta Croato-Aegyptica Electronica.

Web stranice projekta Croato-Aegyptica Electronica

Web portal www.croato-aegyptica.hr prvi je hrvatski web portal o povijesti i kulturi jedne civilizacije. Portal je sa-stavni dio međunarodnoga kulturno-znanstvenog projekta Croato-Aegyptica Electronica - Baza podataka egipatskih predmeta u muzejskim i privatnim zbir-kama u Hrvatskoj. Glavni urednik por-tala je mr. sc. Mladen Tomorad, koji je

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

232

ujedno i autor većine tekstova. Ostali su autori Igor Uranić i Ivana Malus Tomo-rad.Početne pripreme za izradu portala započele su u studenom 2003. godine. Sredinom ožujka 2004. portal je pušten u rad na adresi http://infoz.ffzg.hr/cae. Engleska inačica portala počela je raditi potkraj lipnja 2004., a baza podataka egi-patskih spomenika CAE u srpnju 2004.Web portal obrađuje raznovrsne teme vezane za staroegipatsku civilizaciju od pretpovijesti do arapskog osvajanja 641./642. godine. Na stranicama se može pronaći više od 350 stranica teksta i nekoliko stotina slika i ilustracija.Izbornik je podijeljen na nekoliko ru-brika. U lijevom gornjem kutu naslov-ne stranice (engl. homepage) nalaze se linkovi na stranice o detaljnim podacima o projektu (opis, ciljevi, suradnici) i o egipatskim zbirkama u Hrvatskoj (mu-zejske zbirke, privatne zbirke i linko-vi). Ispod njih se nalaze novosti koje se svakodnevno izmjenjuju. U novostima se mogu pronaći raznovrsni podaci o novim egiptološkim istraživanjima, izložbama egipatskih starina u svim državama svi-jeta, konferencijama vezanima za egip-tologiju, javnim predavanjima u Hr-vatskoj i novim knjigama i katalozima na hrvatskom jeziku. Potkraj studenog 2005. završili smo temeljiti redizajn no vosti kako bismo omogućili njihovo mnogo preglednije pretraživanje. Od početka proljeća 2006. na web portalu je dostupno više od 600 različitih novosti. Tijekom 2005. novosti su redizajnirane. Trenutačno su u pripremi interaktivne povijesne karte koje se izrađuju u Flash Macromediji. Novosti se unose neko-liko puta u tjednu ili mjesecu ovisno o količini novih zanimljivih informacija,

a drugi sadržaji ovisno o količini novih tekstova koje pripremaju suradnici na projektu.U središnjem dijelu naslovnice nalazi se izbornik s brojnim vezama na raznovrsne tekstove o starom Egiptu. Iznad izbor-nika smještena je fl ash animacija koja se izmjenjuje svaki put kada otvorite strani-cu, a iznad nje je manji glavni izbornik. On sadržava linkove Egipat, interaktivne mape (u izradi), CAE baza, impresum22 te home23. U donjem lijevom kutu nalazi se link na hrvatske muzeje s egipatskim zbirkama, a u desnom kutu link na raz-novrsne egiptološke siteove. U gornjem desnom kutu je link na englesku inačicu stranice.Link Egipat u glavnom izborniku vodi nas na novi izbornik (na lijevoj stra-ni stranice) s brojnim temama vezanim isključivo za staroegipatsku civilizaciju. Teme ilustrirane brojnim slikovnim ma-terijalom podijeljene su na ove rubrike:1. Fascinacija Egiptom - obuhvaća po-

vijest ljudske fascinacije staroegipat-skom kulturom od antike do danas te nastanak i razvoj egiptologije;

2. Gradovi i lokaliteti - tekstovi i ilustra-cije o nekim slavnim staroegipatskim lokalitetima i njihovim spomenicima (u pripremi je veći broj novih prilo-ga);

3. Kronologija, nazivlje i pojmovi - ori-ginalni doprinos projekta hrvatskim egiptološkim studijima. Prvi put do-nosi se cjelovit pregled staroegipatske povijesti od preddinastijskog razdo-blja do 642. g. U pregled su uključena staroegipatska imena vladara, podaci

22 Sadržava podatke o osobama koje su sudjelo-vale u izradi stranice.

23 Povratak na naslovnicu.

233

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

koje donosi Maneto i kroatizirano ime svakog vladara. Također je pri-premljeno standardizirano nazivlje za egiptološke studije u Hrvatskoj (razdoblja, gradovi, lokaliteti, pojmo-vi, preddinastičke kulture, dinastije, bogovi);

4. Mitologija - raznovrsni tekstovi i ilu-stracije o staroegipatskim vjerovanji-ma;

5. Povijest - detaljan prikaz staroegipat-ske povijesti;

6. Slavni spomenici - mnoštvo tekstual-noga i slikovnog materijala koji ilu-strira život u starom Egiptu;

7. Svakodnevni život - razni prilozi koji dokumentiraju način života Egip ćana.

Taj web portal dostupan je preko svih najvažnijih internetskih pretraživača (Alta Vista, Yahoo, Google itd.). U Hr-vatskoj je u upotrebi u većini osnovnih i srednjih škola kao dodatni izvor infor-macija o staroegipatskoj povijesti i kul-turi, a informacije o njegovu postojanju uvrštene su u školske udžbenike povije-sti i druga nastavna pomagala.U protekle dvije godine otkako je por-tal u upotrebi osobno sam dobio više od tisuću e-mailova potpore i čestitki za njegov izgled i rad iz Hrvatske i su-sjednih zemalja. Također sam primio velik broj e-mailova stranih istraživača koji su preko portala prvi put doznali za zbirke staroegipatskih predmeta u našim muzejima te su se zanimali za pojedine vrste predmeta. Dodatnoj promociji por-tala svakako su pridonijele i recenzije u časopisima Bug, Meridijani, PalArch itd., a projekt i portal također do sada su promovirani i na nekoliko velikih egip toloških skupova u SAD-u i Europi. Prema reakcijama inozemnih egiptologa s kojima sam u vezi, portal se može mje-

riti s vodećim svjetskim web stranicama koje prezentiraju staroegipatsku baštinu. U ovom trenutku još je prerano govoriti o utjecaju tog portala, no on je svakako po-stavio nove standarde prezentacije spe-cijaliziranih muzejskih zbirki predmeta jer on objedinjuje dvadesetak muzejskih institucija u Hrvatskoj što je rijetkost i u svjetskim razmjerima.

On-line baza podataka CAE, projekt Croato-Aegyptica Electronica (Hrvatska)24

On-line baza podataka CAE trenutačno obuhvaća samo predmete koji se čuvaju u zbirci Egipatskog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu. Zasad su dostupni podaci i slikovni materijal za oko 110 predmeta. Radi se na objedinjavanju više informacijskih sustava u jedinstve-nu bazu koja će biti dostupna putem našeg web portala pa se nadamo da će u idućih nekoliko mjeseci biti dostupno oko 1.600 obrađenih predmeta. Predme-te je moguće pretraživati prema:1. naslovu,2. razdoblju,3. vrsti predmeta.U osnovnom izborniku baze nalazi se mala identifi kacijska slika svakog predmeta uz koju se s desne strane na-laze osnovni podaci o predmetu. Oni sadržavaju njegov naziv, materijal i di-menzije. Nakon pritiska na povećalo za svaki se predmet dobije cijela predmetna kartica s identifi kacijskom slikom, koju je moguće povećati. Na kartici su ovi po-daci:1. naziv predmeta,2. muzej, zbirka, inventarni broj,

24 http://www.croato-aegyptica.hr

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

234

3. materijal,4. dimenzije,5. datacija,6. detaljan opis predmeta,7. reference.Svim time web portal na jednome mjestu nudi detaljne informacije o staroegipat-skoj povijesti i kulturi te cjelovit uvid u egiptološke zbirke u Hrvatskoj. Tehnički i vizualno on u potpunosti prati sve međunarodne smjernice dokumentiranja staroegipatske građe te moderne oblike predstavljanja baštine uz pomoć digital-nih medija.

HRVATSKI MODEL ZNANSTVENE OBRADE I DOKUMENTIRANJA STAROEGIPATSKIH PREDMETA

Model koji ću sada predstaviti konačni je rezultat rada na projektu Croato-Aegyptica Electronica. Kao što sam već istaknuo, većina naših staroegipatskih zbirki odnosno predmeta do sada nije bila stručno i znanstveno analizirana, praćena, niti dokumentirana. Zato smo prije četiri godine započeli sustavnu ana-lizu svih predmeta prema pojedinim zbir-kama u Hrvatskoj te smo razvili vlastiti model znanstvene obrade i dokumenta-cije staroegipatskih predmeta.Osnovni model znanstvene obrade sa-stoji se od ovih koraka:1. uvidom u inventarnu knjigu pojedine

zbirke utvrđujemo da bi se predmet trebao nalaziti u muzeju te zapisuje-mo njegovu inventarnu oznaku;

2. nakon potraga za predmetom u mu-zejskim depoima:

a) pronalazimo predmet i započinjemo njegovu daljnju obradu ili b) utvrđujemo da je predmet trenutačno zagubljen;

3. mjerenje predmeta: a) duljine, b) širine, c) visine, d) promjera;4. fotografi ranje predmeta. Najveći broj

predmeta sami snimamo jer se ako ih fotografi raju institucije to katkad zna potrajati i nekoliko godina;25

5. znanstvena obrada i interpretacija sva-kog predmeta obuhvaća određi va nje:

a) naziva predmeta, b) vrste predmeta, c) datiranje: 1. određivanje razdoblja nastanka, 2. datacija prema stoljeću ili vladaru; d) država/mjesto nalaza; e) opis predmeta uvijek se upisuje ovim redoslijedom: 1. naslov, 2. opis: i) temeljiti opis izgleda predmeta, ii) ikonografi ja, iii) kategorizacija,

25 Suglasnost za rad na ovim zbirkama u sklo-pu projekta dobili smo od svih muzeja još u travnju i svibnju 2002., ali usprkos svim mol-bama i obećanjima, veći dio institucija još nije dostavio slikovni materijal. Godine 2004. zamolili smo Muzej “Mimaru”, Arheološki muzej u Splitu, Arheološki muzej u Zadru, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Mu-zej Slavonije u Osijeku da snime sve staroegi-patske predmete za koje smo im dali popis s njihovim inventarnim oznakama. Do početka svibnja 2006. dostavljene su nam samo slike iz Arheološkog muzeja u Zadru. Na stalne upite zašto još nismo dobili zatražene slike dobili smo odgovor da muzeji nisu mogli pro-naći odgovarajućeg fotografa ili im je vađenje predmeta iz stalnih postava problem.

235

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

iv) stara interpretacija i eventualna nova interpretacija; 3. natpis (ako je riječ o natpisnom spomeniku), 4. izrada i materijal, 5. stanje očuvanosti; 6. ispis predmetnih referenci ako je predmet već bio objavljen ili interpretiran; 7. podaci o nabavi predmeta; 8. stare inventarne oznake; 9. podaci o smještaju i vođenju predmeta u zbirci pojedine institucije.Obrada svakog predmeta traje između nekoliko sati do nekoliko mjeseci, ovis-no o zahtjevnosti predmeta.26 Naše zbir-ke uglavnom ne sadrže brojne zahtjevne predmete pa obrada traje, u prosjeku, nekoliko sati.Budući da se sav znanstveni rad danas obavlja uz pomoć računala, hijeroglifsko je pismo potrebno ispisati i na računalu. Za tu svrhu CCER je izradio nekoliko računalnih programa koji omogućuju ispis svakoga hijeroglifskog znaka. Naj-poznatiji je i najčešće korišteni program za ispisivanje hijeroglifskih znako-va Glyph for Windows27, a osim njega,

koriste se i drugi programi kojima se stručnjaci mogu služiti. Svaki od tih pro-grama mora se kupiti te je za njegovu upotrebu potrebna neka vrsta licence. Naravno, na Internetu se mogu pronaći i drugi freeware programi, ali oni nisu toliko napredni i razvijeni kao Glyph for Windows. Osnova rada svakoga od tih programa jest to da svaki hijeroglif-ski znak označava pojedina sličica koja se prema potrebi može umetnuti u tekst te ispisivati pojedini reci ili stupci. Ako se oni trebaju prebaciti u program za oblikovanje teksta (npr. MS Word), je-dnostavno se označe te kopiraju poput slike te umetnu na potrebno mjesto u tekstu. Problem transliteracije riješen je uz pomoć posebno izrađenoga transli-teracijskog fonta koji se bez problema može uključiti u Windows sučelje te koristiti u Microsoft Offi ce aplikacija-ma. Budući da svako računalo ima grčko pismo i razne oblike latiničkog pisma, s ispisivanjem tih znakova nismo imali nikakvih problema.Sve navedene računalne aplikacije i pi-sma (engl. font) danas bez problema omogućuju istodobno pisanje staroegi-patskoga, grčkoga odnosno latiničkog pisma, njegovu transliteraciju različitih oblika staroegipatskog pisma te potom ispis njegova prijevoda na hrvatski ili na, danas najčešće korišteni, engleski jezik.

MUZEJSKA DOKUMENTACIJA I KORISNICI

Jedan od ciljeva projekta je i suradnja i pomoć muzejima pri dokumentiranju

26 Na primjer, potpuna znanstvena obrada pred-meta sa staroegipatskim natpisima može potra-jati i nekoliko tjedana, odnosno mjeseci. U prvoj fazi obrade, koja je trenutačno u tijeku, u bazu se najprije upisuju starogipatski predmeti iz svih zbirki, koji se potom dokraja obrađuju. Očekujemo da će potpuna obrada predmeta potrajati barem deset godina. Natpisi na spo-menicima zasada se uglavnom ne prevode. U posljednjih nekoliko godina I. Uranić i M. To-morad obradili su više od 40 zahtjevnijih pre-dmeta koji sadržavaju staroegipatske natpise.

27 Postoje dvije osnovne verzije programa Glyph for Windows: Glyph Basic, koji sadržava samo

850 osnovnih hijeroglifskih znakova srednjo-egipatskog jezika te Glyph Professional, koji ima 6.900 poznatih hijeroglifskih znakova.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

236

građe staroegipatske provenijencije. Do-kumentacija je morala zadovoljiti načela dokumentiranja muzejskih predmeta općenito, ali i načela dokumentiranja temeljne znanstvene discipline – arheo-logije, odnosno egiptologije. Na istoj je dokumentaciji trebalo temeljiti i različite oblike prezentacije podatka o predmeti-ma, i to za različite tipove korisnika. Sto-ga je posebnu pozornost trebalo pridati razvoju mehanizama transforacije viso-kostrukturiranih znanstvenih informa-cija za njihovu primjerenu komunikaciju prema krajnjem korisniku.Muzeološke funkcije nameću se kao pri-kladan okvir za promišljanje uloge do-kumentacije upravo stoga što kao jedno od metodoloških uporišta muzeologije najviše dolaze do izražaja u muzeju kao instituciji, dakle u provođenju aktivnosti zaštite, istraživanja i komuniciranja mu-zejske građe. Dokumentacija je nezaobi-lazan pratitelj u provođenju muzeoloških funkcija, od dokumentiranja stanja pred-meta te konzervatorskih i restauratorskih postupaka i zahvata, bilježenja spoznaja stečenih tijekom istraživanja, do doku-mentiranja izložbi i drugih komunika-cijskih oblika. Komunikacija dokumenta-cije u prerađenom obliku interaktivnoga i multimedijskog sadržaja poseno je važno i još nedovoljno istraženo područje, a projekt Croato-Aegyptica Electronica započinje propitivanje, ali i nudi rješenja za pristup različitim prostorno udaljenim zbirkama muzejske građe, dajući time novu vrijednost postojećim zbirkama.

BIBLIOGRAFIJA:

1. Članci, knjige, katalozi, vodiči

ALLEN, J. P., 2001. Middle Egyptian - An Intro-duction to the Language and Culture of Hiero-glyphs, Cambridge UK & New York.

BRUNŠMID, J., 1904. Kameni spomenici hrvatskog narodnoga muzeja u Zagrebu, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, n. s. VII, Zagreb.BRUNŠMID, J., 1905. Kameni spomenici hrvatskog narodnoga muzeja u Zagrebu, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, n. s. VIII, Zagreb.BRUNŠMID, J., 1907. Kameni spomenici Hrvatskog narodnoga muzeja u Zagrebu, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, n. s. IX, Zagreb.BRUNŠMID, J., 1914. Antikni fi guralni bronsani predmeti u Hrvatskom narodnom muzeju u Za-grebu, Vjesnik hrvatskog arheološkog društva, n. s. XIII, Zagreb.DUKAT, Z. & MIRNIK, I., 2004. Arheološki muzej u Zagrebu Numizmatička zbirka - vodič, Zagreb, Arheološki muzej u Zagrebu.DŽIN, K., 2001. Egipatske votivne fi gurice u lara-rijima. U: DŽIN, K. (ur.), 2001. Egipatska religija i antička Istra. Katalog 59 - Pula., Arheološki mu-zej Istre: 18-21.ERMAN, A. & GRAPOW, H., 1957. Wörterbuch der äegyptischen Sprache, I-VII., Berlin.GARDINER, A. H., 1950. Egyptian grammer, Oxford.GORENC, M., 1979. Egipat – serija vodiča Arheološkog muzeja u Zagrebu. Zagreb, Arheološki muzej u Zagrebu.HANNIG, R., 1995. Die Sprache der Pharaonen - Grosses Handworterbuch Agyptisch-Deutsch, Mainz.HANNIG, R., 2003. Ägyptisches Wörterbuch I - Al-tes Reich und Erste Zwischenzeit, MainzHELCK, W., OTTO, E. & WESTENDORF, W. (ur.) Lexikon der Ägyptologie, I-VII, Wiesbaden.JURKIĆ-GIRARDI, V., 2001. Egipatska religija i antička Istra. U: DŽIN, K. (Ur.) 2001. Egipa-tska religija i antička Istra. Katalog 59 - Pula., Arheološki muzej Istre: 5-17.LJUBIĆ, Š., 1871. Sbirke Narodnoga zemaljskoga muzeja, I. Arheologički razdjel, A. Kollerova egji-patska sbirka. - Viestnik narodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu I: 30-54.LJUBIĆ, Š., 1887a. Egipatska sbirka našega mu-zeja, Viestnik narodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu, IX, 2, Zagreb: 62, 63.LJUBIĆ, Š., 1889a. Popis Arheološkog odjela Narodnog Zemaljskog Muzeja u Zagrebu. Vol. I. Egipatska sbirka. Zagreb, Narodni zemaljski muzej.LJUBIĆ, Š., 1889b. Popis Arheološkog odjela Na-rodnog Zemaljskog Muzeja u Zagrebu. Vol. III.

237

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Numizmatička sbirka. Zagreb, Narodni zemaljski muzej.MENALO, R., 2003. Egipatska zbirka Dubrovačkog muzeja. Dubrovnik, Dubrovački muzeji.MIRNIK, I., RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. & URANIĆ, I., 1996. Lanena knjiga – Liber linteus Zagrabiensis i Zagrebačka mumija. U: BALEN, D. & DUKAT, Z. (ur.) Muzeopis 1846-1996, Zagreb, Arheološki muzej u Zagrebu: 95.MIRNIK, I. & URANIĆ, I., 1999. Geneza Kollerove Egipatske zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu, Zbornik radova “Naš museum”: 197-208.MONNET SALEH, J., 1970. Les antiquités égyptien-nes de Zagreb. Catalogue raisonné des antiquités égyptiennes conservées au Musée Archéologique de Zagreb en Yougoslavie. Paris, Mouton.Multilingual Egyptological Thesaurus, 1996.Muzej Mimara – Zbirka umjetnina Ante i Wiltrud Topić (Vodič - Guide). Zagreb, 1987.NICHOLSON, P. T. & SHAW, I. (ED.) 2000. Ancient Egyptian Materials and Technology, CambridgePANIĆ, M., 1974. Četiri “kanope” u Gradskom muzeju u Varaždinu, Zbornik Filozofskog fakul-teta, XII-1, Beograd: 15-31.PANIĆ, M., 1976. Egyptian stele from the Town Museum in Varaždin, Zbornik Filozofskog fakul-teta XIII-1: 1-10.PERC, B., 1968. Beiträge zur Verbreitung ägypti-scher Kulte auf dem Balkan und in den Donaulän-dern zur Römerzeit (mit besonderer Berücksick-sichtigung des Quellenmaterials aus dem Gebiet des heutigen Staates Jugoslawien), Munich, Inau-gural - Dissertation.RATKOVIĆ-BUKOVČAN, L., 2001. Buđenje staklar-stva. The dawn of glassmaking. Zagreb, Muzej Mimara.REDFORD D. B., 1986. Pharaonic king-lists, an-nals and day-books: a contirbution to the study of Egyptian sense of history, Missiasauga.RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A., 1986. Egipatska zbirka Arheološkog muzeja u Zagrebu, Pula, Arheološki muzej Istre: 5-15.RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A., 1993. Egipatska zbirka. U: RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. (ur.) 1993. Arheološki muzej u Zagrebu. Izbor iz fundusa. Zagreb, Arheološki muzej u Zagrebu: 122-127.SELEM, P., 1997. Izidin trag. Split, Književni krug.SHAW, I, & NICHOLSON P., 1997. British Museum Dictionary of Ancient Egypt, London.

SHAW, I. (UR.), 2002. The Oxford History of An-cient Egypt, Oxford.TOMORAD, M., 1999. Hrvatska historiografi ja o starom Istoku, Knjiga sažetaka I. kongres hrva-tskih povjesničara – Hrvatski nacionalni i državni identitet i kontinuitet, Zagreb 9.-11. prosinca 1999., Zagreb: 175-176.TOMORAD, M., 2001a. Egipatske starine u hrva-tskim povijesnim znanostima, magistarski rad, Zagreb lipanj 2001.TOMORAD, M., 2001b. Šauabtiji u Dalmaciji i Pa-noniji. Historijski zbornik 53: 1-14.TOMORAD, M., 2002. Egipatske zbirke u Hrva-tskoj s posebnim osvrtom na egipatsku zbirku Gradskog muzeja Varaždin. U: MOHOROVIČIĆ, A. & STIPETIĆ, V. (ur.), 2002. Zbornik radova međunarodnog simpozija Stvaralački potencija-li u funkciji društveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske, Varaždin 21. – 22. studenog 2002. Zagreb & Varaždin, Hrva-tska akademija znanosti i umjetnosti. Zavod za znanstveni rad Varaždin: 543-558.TOMORAD, M., 2003a. Egipat u Hrvatskoj. Za-greb, Barbat.TOMORAD, M., 2003b. Zagrebačka egipatska mu-mija i lanena knjiga. Meridijani, 77, rujan 2003., Zagreb: 54-59.TOMORAD, M., 2004a. Egyptology in Croatia. Pa-lArch 3, 1, Amsterdam : 1-6.TOMORAD, M., 2004b. Croato-Aegyptica Electro-nica. Database of the Egyptian antiquities in Croa-tian museum and private collections. PalArch 3, 2, Amsterdam: 7-11.TOMORAD, M., 2004c. Shabtis from Roman Pro-vinces Dalmatia and Pannonia, Journal of Egyp-tological Studies 1, Sofi a: 89-116.TOMORAD, M., 2005a. The Egyptian antiquities in Croatia, PalArch, 2, 1 (2005), Amsterdam, April 2005., 1-33.TOMORAD, M., 2005b. Egyptian cults in major Roman fl eets. U: ŠEGVIĆ, M. & MIRNIK, I. (ur.) Illyrica antiqua - ab honorem Duje Rendić-Miočević, Zagreb: 441-450.TOMORAD, M., 2005c. Egyptian cults of Isis and Serapis in Roman Fleets. U: AMENTA, A., LUISELLI, M. M. & SORDI, M. N. (ur.) L’acqua nell’antico Egitto: vita, rigenerazione, incante-simo, medicamento - Proceedings of the First In-ternational Conference for Young Egyptologists (Chianciano Terme, 15-18 October 2003), Roma: 241-253.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

238

TOMORAD, M., 2006. Shabtis from Roman Pro-vinces Dalmatia and Pannonia and their Role in Egyptian Cults during Roman Empire. U: GYORY, H. Aegyptus et Pannonia III - Acta Symposii anno 2004, Budapest: 279-310, T. 69-78.TOMORAD, M., URANIĆ, I., 2006. Ancient Egypt in Zagreb: A report on a little known Egyptological collection in Croatia, Ancient Egypt, vol. 6 no. 6 issue 36, June/July 2006, Manchester: 43-46.TOMORAD, M. & URANIĆ, I., 2006. The Egyptian collection of the Museum of the City of Varaždin, Croatia, Trabajos de Egiptología-Pa-pers on Ancient Egypt (TdE), 3 (2004.), Madrid 2006., 87-98.URANIĆ, I., 1990. Pogrebna stela Min-Nakhta u Arheološkome muzeju u Zagrebu, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., XXIII, Za-greb: 183-189, tab. 1-2.URANIĆ, I., 1992. Prilozi o skarabejima srca u Arheološkome muzeju u Zagrebu, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., XXIV-XXV, Zagreb: 249-262, Tab. 1-6.URANIĆ, I., 1994. Sarkofag i kartonaža Kaipamau, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 3. s. XXVI-XXVII (1993.-94.), Zagreb: 145-156, tab. 1-2.URANIĆ, I., 1996a. Egipatska zbirka, U: BALEN, D. & DUKAT, Z. (ur.), 1996. Muzeopis (1846.-1996.), Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb: 89-95.URANIĆ, I., 1996b. Egipatska skulptura u Arhe-ološkom muzeju u Zagreb, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., XXVIII-XXIX (1995.-96.): 229-251.URANIĆ, I., 1999a. Akvizicija zbirke skarabeja i skaraboida Arheološkog muzeja u Zagrebu. - Vje-snik Arheološkog muzeja u Zagrebu 3. s. XXX-XXXI, Zagreb: 273-279.URANIĆ, I., 1999b. Bogovi, duhovi i demoni sta-rog Egipta – Gods, Spirits and Demons of Ancient Egypt. Archaeological Museum in Zagreb - Gui-de. Zagreb, Arheološki muzej u Zagrebu.URANIĆ, I., 2001. Duhovi i demoni starog Egip-ta. U: Džin, K. (ur.), 2001. Egipatska religija i antička Istra. Katalog 59 - Pula, Arheološki mu-zej Istre: 22-28.URANIĆ, I., 2002. Dubrovačka zbirka egipatskih starina, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 3, XXXIV, Zagreb: 181-204.URANIĆ, I., 2002b. Stari Egipat – povijest, knji-ževnost i umjetnost drevnih Egipćana, Zagreb.URANIĆ, I., 2003a. Egipatski predmeti. U: RENDIĆ-MIOČEVIĆ, A. (ur.), 2003. Na tragovima vremena

(iz arheološke zbirke Mateja Pavletića), Zagreb, Arheološki muzej: 12.URANIĆ, I., 2003b. The Coffi n and the Cartonnage of Kaipamaw, A Delta-man in Yebu. - Occasional Volume of the Egyptologiests’ Electronic Forum. No. 1: 81-87.URANIĆ, I. 2004. Sedam brončanih fi gura Harpo-krata, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. s., XXXVI, Zagreb: 191-203.URANIĆ, I., 2005a. Egipatska zbirka – Vodič, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb.URANIĆ, I., 2005b. Egyptian collection – Guide, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb.URANIĆ, I., 2005c. Book of the dead Papyrus Zagreb 601, Studien der Aegyptische Kultur 33; Hamburg.URANIĆ, I., 2005d. Ozirisova zemlja, Zagreb: Školska knjiga.URANIĆ, I., 2006. Three Hypocephali from Za-greb, Drevnij Egipet, Sbornik trudov associaciii po izučeniju drevnego Egipta “MAAT”, Moskva. (u tisku)

CROATO-AEGYPTICA ELECTRONICA – DATABASE OF THE EGYPTIAN ANTIQUITIES IN CROATIAN MUSEUM AND PRIVATE COLLECTIONS: DOCUMENTATION VS. COMMUNICATION APROACH

The paper is based on scientifi c and cultural project Croato-Aegyptica Electronica. In Croa-tia there are more than 4.030 Egyptian artefacts in 20 museums and unknown number in private collections (we presume around 1.000). The aim of our project is to select relevant material pre-senting the cultural Egyptian connections with Croatia both in the form of institutions and priva-te collections. It will include all Egyptian museum and private collections in Croatia from Predyna-stic periods until the Arab conquest of Egypt in 7th century AD. Our main goal is to make an on-line public ac-cess catalogue of all artefacts that can be found in more than 20 collections in Croatia. As a database we have chosen M++ museum information system and we have managed to successfully import data from museums that already have documentation in machine-readable form. We also have mana-

239

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

ged to analyse and document almost 800 artefacts from museums without any information system. From July 2004 CAE database (111 artefacts and related visual documentation) is accessible on-line (www.croato-aegyptica.hr). The paper describes the development of tran-sformation mechanisms for structured scientifi c

information created for the documentation pur-poses into information restructured for commu-nication to users. This will include development of meta-thesaurus through processes of mapping and reconciliation. The paper will bring attention to problems in establishing co-operative on-line access to distributed databases.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

240

DONACIJE GRADU ZAGREBU ONLINE

VIŠNJA ZGAGAMuzejski dokumentacijski centar Zagreb, Hrvatska

Zagreb je kulturni centar Hrvatske ne samo zbog statusa metropole već i zbog kulturne klime koju prije svega čine nje-govi građani. Ako i ne možemo govori-ti o velikim i značajnim kulturološkim iskoracima koje bi poduzimale vladajuće

godina ostavlja svoj biljeg u tkivu grada. Riječ je o praksi poklanjanja umjetničkih, kulturno-povijesnih, etnografskih zbirki, obiteljskih arhiva i biblioteka gradu Za-grebu.1 Malo je gradova u svijetu kojima privrženost i ljubav daruju građani upra-vo na taj način – svugdje su uvriježene donacije ustanovama koje se neposredno bave baštinom: bibliotekama, muzejima, arhivima, institutima.Uz to se često uz zbir ke poklanjaju i autentični ambijenti u kojima su dona-tori stanovali, a to su najčešće zgrade koje imaju spomeničku vrijednost. Na taj se način postupno gradi fi na mreža malih kulturnih oaza koje zrače mje-rom čovjeka, njegovim sklonostima i

1 Slade Šilović, Ida. Privatne umjetničke zbirke Zagreba. Muzeologija 32, 1995., str. 73- 81.

strukture u gradu, možemo govoriti o do-prinosu pojedinca, građanina koji već niz

1. Službena stranica grada Zagreba sa mogućnošću pretraživanja umjetničkih zbirki

241

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

umjetničkim ukusom, njegovim strasti-ma i afi nitetima. Tako je grad Zagreb u posljednjih pede-set godina, otkako traje ta praksa doni-ranja, bogatiji za 27 zbirki, od kojih je 6 ambijentalno-memorijalnih; sve one po-sjeduju oko 13.000 predmeta, a zajedno s knjižničnom građom oko 39.000.2 Grad je izgradio vrlo defi niranu i stabilnu pro-ceduru prihvata donacija, te je moguće očekivati da će se taj broj i povećavati. Stručne službe Grada potrudile su se da se sve informacije vezane za proble-matiku donacija prikažu i na službenim stranicama Grada Zagreba online, www.

zagreb.hr. U odjeljku Kultura, odnosno Muzejsko-galerijska djelatnost, nalaze se iscrpni podaci o Donacijama umjetničkh zbirki Gradu Zagrebu. Osim kratkog opisa svake donacije i popisa donatora, moguće je dobiti informacije o kultur-noj politici Grada u svezi s donacijama, načinom i procedurom prihvata te pro-blemima održavanja donacija.3

PRISTUPAČNOST DONACIJA

Kako bi donacije imale primjerenu zaštitu i sigurnost te bile stručno obrađene i pre-zentirane povjeravaju se na upravljanje muzejskim ili drugim baštinskim insti-

2 Mihalić, Veljko. Donacije umjetničkih zbirki gradu Zagrebu. Muzeologija 32, 1995., str. 82-108.

2. Prikaz Donacije Richter unutar službenih stranica Muzeja suvremene umjetnosti

3 Autor stranica stručni je savjetnik za donacije i zaštitu objekata u kulturi Gradskog ureda za kulturu Veljko Mihalić.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

242

tucijama koje su najkompetentnije i koje su tematski vezane za muzej-udomitelj. Tako najviše donacija ima Muzej grada Zagreba (7 i 2 u pripremi), zatim Mu-zej za umjetnost i obrt (3+1 u pripremi), Muzej suvremene umjetnosti (3), Etno-grafski muzej (1+1) i Klovićevi dvori (1). Među njima su još Hrvatska akademija za znanost i umjetnost, Glazbena škola i Centar za likovni odgoj grada Zagreba. Postavlja se pitanje kako i na koji način sve te institucije ispunjavaju je-dnu od ugovornih obveza - osiguranje pristupačnost donacije.Naime, postoji nekoliko modela prezen-tacije:

• In situ, dakle u izvornom ambijen-tu što podrazumijeva muzealiziranu priču o zbirci, ali i o donatoru; budući da su te zgrade i prostor u kojima se nalaze donacije još uvijek uglavnom u lošem stanju i tek ih čeka sanacija i prilagođavanje posjetiteljima, samo je pet zbirki otvoreno za posjetitelje (Richter, Krleža, V. Kovačić, Sch-neider, Kljaković). No zbog raznih objektivnih, ali i subjektivnih proble-ma u muzejima, te su zbirke otvorene samo jedan dan u tjednu u trajanju od 2 do 6 sati. Analiza posjećenosti pokazuje izuzetno nizak broj posjeti-telja.

3. Prikaz Memorije Bele i Miroslava Krleže unutar stranica Muzeja grada Zagreba

243

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

4. Prikaz stana arhitekta Viktora Kovačića unutar stranica Muzeja grada Zagreba

5. Zbirka Franje Schneidera unutar službenih stranica Glazbene škole Pavla Markovca

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

244

6. Memorijalna zbirka Jozo Kljaković unutar stranica Centra za likovni odgoj Grada Zagreba

• Unutar stalnog postava muzeja, gdje je građa prezentirana kao zatvore-na cjelina (na taj se način ipak daje značaj donatoru) ili je raspoređena

unutar ostale muzejske građe, ovisno o globalnoj muzejskoj koncepciji (u tom se slučaju ime donatora pojav-ljuje samo na legendi predmeta).

7. Umjetnička zbirka Tille Durieux u stalnom postavu Muzeja grada Zagreba

245

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

8. Zbirka Anke Gvozdanović na službenim stranicama Muzeja za umjetnost i obrt

• Virtualno prezentiranje. Moramo na-glasiti da je riječ gotovo isključivo o

portalima muzeja u kojima se nalaze osnovne informacije o donacijama.

9. Prikaz Donacije Drage Muvrina na službenim stranicama Etnografskog muzeja u Zagrebu

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

246

INICIJATIVA

Smatrajući da se dostupnost dona-cija može, barem djelomično, riješiti korištenjem novih informacijskih tehno-logija, Muzejski dokumentacijski centar je, u suradnji s Gradskim uredom za kul-turu, pokrenuo projekt Donacije gradu Zagrebu na Internetu. Projekt obuhvaća izradu tekstualne i slikovne baze poda-taka svih doniranih predmeta, izradu vir-tualnih panorama zgrade/ambijenta po-stava te portreta/biografi je autora. Baze

dija predstavljajući i one aspekte koji se u stvarnim postavima i u često vrlo restriktivnim uvjetima prezentacije, naj češće radi problema zaštite predme-ta, čine jedinom mogućnosti predstav-ljanja.

Primjer

Donacija dr. Josipa Kovačića Hrvatske slikarice rođene u 19. st.4 prva je dona-cija obrađena na taj način.5 Korištena je klasična kompjutorska aplikacija za

4 Zgaga, Višnja. Novi muzej ženskog slikarstva //Informatica Museologica, 32 1/2 (2001), str. 53-57.

5 Zgaga, Višnja, Zlodi Goran, Albaneže Nikola. Računalna obrada donacije “Hrvatske slikari-ce rođene u 19. stoljeću” dr. Josipa Kovačića. Zbornik radova Arhivi, knjižnice, muzeji. Hr-vatsko knjižničarsko društvo, 2002.

10. Ulazna stranica donacije dr. Josipa Kovačića na stranicama www.donacijegz.mdc.hr/

muzejskih predmeta bile bi pretražive po nekoliko kategorija, ovisno o specifi čnim značenjima predmeta i mogućnostima njegove kontekstualizacije.Takav pristup ne bi samo povećavao korištenje i dostupnost donacija već bi se iskoristile prednosti digitalnog me-

247

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

obradu muzejske građe M++, koja se danas već primjenjuje u 57 hrvatskih muzeja. Za tu svrhu razvijena je posebna web aplikacija koja je preuzela podatke iz programa za obradu muzejske građe i prikazala ih na Internetskoj stranici. Prednost takvog koncepta je u tome što je moguće naknadno proširivati opseg i upravljati sadržajem koji želimo prika-zati na stranicama.Jasno je da se na javnim Internetskim stranicama ne prikazuju svi podaci koji su uneseni u aplikaciju za obradu građe. Web aplikacija omogućuje nam izbor onih dijelova podataka koji odgovaraju konceptu Interneta, pa čak i kreiranju no-vih setova podataka koji će se pokazati samo na web stranicama.

Na web stranicama http://www.dona-cijegz.mdc.hr/ zadržana je gotovo sva funk cio nalnost aplikacije kao što su pre-traživanje i razni načini prikaza pred meta. Tako je moguće pretraživati pred mete pre-ma njihovim nazivima, opisu i biografi ja-ma slikarica. Sam predmet pred stavljen je nazivom, osnovnim opisom i fotografi jom koja se može povećati u nekoliko koraka. Predmeti se mogu i međusobno povezati tako da pri prikazu slike možemo pozvati biografi ju autorice, i obrnuto, uz njezinu biografi ju prikazati sve njezine slike.Primjereno mjesto dano je i samom do-natoru; izborom fotografi ja i kratkim vi-deozapisom te snimkom njegova iskaza dan je iznimno osoban portret gospodina Kovačića.

11. Prikaz najznačajnijih djela iz Donacije

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

248

12. Biografi je slikarica

13. Primjer obrade i prezentacije opusa slikarice, Slave Raškaj

249

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

14. Prikaz umjetničkih djela iz Donacije

ZAKLJUČAK

Perspektive opisanog načina prikaza do-nacije i donatora velike su, osobito ako obrađujemo zasad nedostupne donacije. Ova izložba na Internetu jedino je mjesto upoznavanja naše i međunarodne javno-sti s tim sadržajem.Takvim projektom povećava se kultur-ni i turistički potencijal neke sredine i omogućuje komunikacija s istim ili srod-nim sadržajima te suradnja u budućim projektima.

ZAGREB ART DONATIONS ON-LINE

Since 1946, 27 art collections have been donated to the City of Zagreb. This unique phenomena has

to be stressed as an example of good cultural poli-cy and creative attitude towards cultural heritage management. A brief overview of these donations and its present accessibility will be given.The collections consist almost of 13.000 items, sculptures, drawings, paintings, objects of arts and crafts. The problem how to make them visible as part of Zagreb art heritage has to be solved by using common database for all range of objects that forms donations and delivering information making on-line public access catalogue. The example of dr Josip Kovačić bequest Croatian women painteres born in 19 century will be pre-sented. On the web-site http://www.donacijezg.mdc.hr one can have access to all art works of Jo-sip Kovačić bequest and make search according to the name of artist, techniques and themes. The short biographies of all 33 painteres and the pro-fi le of the collector are also available. This site fi gures as the model how to manage all other donations and accomplish the basic goal - reach wide public.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

250

DIGITALNE BAZE MUZEJSKE GRAĐE NA WEBU – NUŽNOST DANAŠNJICE ILI GUBITAK ZARADE ZA MUZEJE

DORA BOŠKOVIĆ, JELENA BALOGHrvatski povijesni muzejZagreb, Hrvatska

UVOD

Ovaj bi prilog trebao upozoriti na dvoj-be koje se pojavljuju u dijelu stručnoga muzejskog osoblja, a vezani su uz objav-ljivanje fundusa na webu za vrlo širok i nekontroliran broj korisnika, te istodob-no naglasiti nužnost takvog pristupa, odnosno utvrditi postoji li u hrvatskoj muzejskoj zajednici strah od toga da se podaci o muzejskoj građi, skupljeni ma-rom stručnjaka, “bespravno” i “besplat-no” koriste, a da sama ustanova, odnosno stvaratelj informacija o muzejskog građi od toga nema nikakve koristi.Za raspravu o tim pitanjima odabrali smo i u najopćenitijim crtama analizirali ovu objavljenu literaturu:

1. hrvatsku muzejsku legislativu;

2. stručne publikacije i stručna tije-la putem kojih hrvatski muzealci mogu biti informirani o potrebama i mogućnostima prikaza svoje građe na webu, osobito kad je riječ o istim težnjama srodnih informacijskih zna-nosti - arhivistike i bibliotekarstva;

3. izvješća o radu jedne skupine muzeja u posljednjih pet godina

Odgovor koji je iz toga trebao uslijediti smatramo prije svega apelom upućenim kolegama muzealcima, a potom i njiho-vim osnivačima i fi nacijašima, a koji glasi da je objavljivanje muzejskog fun-dusa na web nezaobilazna nužnost, ali i vrlo velika odgovornost, jer se time, daleko više nego izložbama, tiskanim katalozima i monografi jama, može pri-donijeti približavanju Hrvatske svijetu i uključivanju u svjetske trendove, kao i popularizaciji naše povijesti, kulture, tehnike, umjetnosti itd.

1.

Iako potpuni pravnički laici, ali imajući na umu staru poslovicu da je “ljepota ponajprije u oku promatrača”, kao mu-zealci “s iskustvom” smatramo da je hrvatska muzejska legislativa u ovom trenutku dobra. Najbitniji zakoni koji reguliraju muzejsku djelatnost u Repu-blici Hrvatskoj1 jesu prvenstveno Zakon o muzejima2 iz 1998. te njegovi pod-zakonski akti3 koji se sukcesivno donose

1 Osim tih, u daljnjem tekstu nabrojenih, treba imati na umu da postoje i tzv. krovni zakoni koji reguliraju npr. odlučivanje u kulturi (Za-kon o kulturnim vijećima, 2001. i Zakon o kulturnim vijećima, 2004.), ustanove u kulturi (Zakon o ustanovama, 1993. i Zakon o uprav-ljanju javnim ustanovama u kulturi, 2001.), financiranje u kulturi (Zakon o fondovima za kulturu, 1990. i 1993., Zakon o fi nanciranju javnih potreba u kulturi, 1990. i 1993.) te na-grade u kulturi itd.

2 Zakon o muzejima. NN 142/98. Zagreb: Na-rodne novine, 1998.

3 Ministarstvo kulture. http://www.min-kulture.hr

251

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

od 1998. godine do danas. Tu je i Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz4 1999., također s podzakonskim aktima.5 Valja spomenuti i “ostale propise re-levantne za kulturu”, među kojima je i Zakon o autorskom pravu iz6 1998. Tim se zakonima reguliraju praktički svi obli-ci i sva pravila ponašanja i odnosa prema muzejskoj građi. Osobito treba istaknuti da se u njima spominje ili regulira oba-veza posjednika kulturnog dobra (dakle, muzeja, galerije ...) da omogući dostup-nost kulturnog dobra (dokumentacija o muzejskom predmetu također je kultur-no dobro, jer je muzejska dokumenta-cija zakonski izjednačena s muzejskim predmetom) i informacije o njemu jav-nosti. Iako je ta “javnost” zakonom de-fi nirana,7 ipak je ustanovama prepušteno da svojim internim pravilnicima, s ob-zirom na specifi čnosti građe i zdanja u kojemu se ona čuva, reguliraju protokol uvida u muzejsku građu i dokumentaciju i korištenja njome. Tako se, s obzirom na to da su u zakonom propisanim dje-latnostima muzejske struke8 shvaćeni

4 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. NN 69/99. Zagreb: Narodne novine, 1999. i 2003.

5 Ministarstvo kulture. http://www.min-kulture.hr

6 Zakon o autorskom pravu. NN 9, 76 i 127/99 i 67/01. Zagreb: Narodne novine, 1999. i 2001.

7 Članci 6., 30., 44. i 52. Zakona o zaštiti i oču-vanju kulturnih dobara. NN 69/99. Zagreb: Narodne novine, 1999. i 2003.

8 Muzejska djelatnost obuhvaća skupljanje, ču-vanje i istraživanje civilizacijskih, kulturnih i prirodnih dobara te njihovu stručnu i znan-stvenu obradu i sistematizaciju, trajno zaštići-vanje muzejske građe, muzejske dokumenta-cije, muzejskih lokaliteta i nalazišta, njihovo neposredno i posredno predočivanje javnosti

kao prioritet skupljanje, čuvanje i obrada često se događa da su “davanje na uvid i korištenje”9 ograničeni zbog arhitek-tonske neprikladnosti zdanja u kojoj se građa čuva ili zbog lošeg stanja građe odnosno dokumentacije o njoj.

2.

No hrvatska je muzejska zajednica i te kako svjesna da osim izložbi i tiskanih izdanja o građi postoje i drugi mediji na kojima je moguće objavljivati i jav-nosti davati na uvid muzejsku građu i spoznaje o njoj. To potvrđuje i aktivno sudjelovanje muzealaca na seminari-ma s osmogodišnjom tradicijom Arhivi, knjižnice i muzeji – mogućnosti sura-dnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture (u daljnjem tekstu semi-nari AKM). Zajedničkom temom vrlo različitih pristupa tom izuzetno zanimlji-vom problemu može se proglasiti traženje mogućih struktura i standarda koji bi muzealcima omogućili uključivanje u interaktivnu koordinaciju razmjene in-formacija sa srodnim ustanovama i s korisnicima. U nekim od članaka obja-vljenih u zbornicima tih seminara AKM nastojali su se prikazati dometi i uradci digitalizacije građe pojedinih ustanova u Hrvatskoj; drugi su pak trebali upozoriti na iste takve uratke u svijetu, prezentirati alate i protokole kojima bi se takvi urad-

putem stalnih i povremenih izložaba te objav-ljivanje podataka i spoznaja o muzejskoj gra-đi i muzejskoj dokumentaciji putem stručnih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava (članak 5. Zakona o muzejima, 1998.).

9 Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja uvida u muzejsku građu i muzejsku dokumen-taciju. NN 115/01: Zagreb: Narodne novine, 2001.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

252

ci mogli napraviti i u nas, uključujući pri tome i postojeće inozemne projekte, pa i tezauruse. No vrlo su malobrojni i od muzejske publike pretežno nezamijećeni ostali oni članci koji govore da je osno-vni preduvjet stvaranja bilo kakvog web ili digitalnog uratka dobro strukturirana, pojmovno standardizirana i normativno uređena baza podataka muzejske građe. Također je tako slabo isticana činjenica da standardizacija pojmova za muzejsku građu nije različita od one onoj kojom se služe bibliotekari i arhivisti, dapače, ona podliježe pravilima što ih za sve infor-macijske struke i “proizvode” propisuje nacionalno kataložno središte.Osim tih seminara AKM, objavljuje se i prvenstveno muzealcima namijenjena stručna literatura koja obrađuje doku-mentaciju i informatizaciju u muzejima. To je npr. vrlo zanimljiv časopis Infor-matica Museologica,10 u kojemu su za-stupljene vrlo široke teme o dokumen-taciji i informatizaciji muzejske građe, osobito inozemna iskustva. Usprkos neospornim vrijednostima i zanimljivo-stima objavljenih članaka, daje se naslu-titi da se kroz njih provlače dva osnovna pristupa: s jedne strane traže se alati za izradu elektroničkog kataloga ili prikaza i inzistira se na vizualnom vrednovanju uratka, a s druge se strane osjeća pitanje treba li uopće takvo što nama u Hrvat-skoj.U tu se shemu uključuje i Hrvatsko mu-zejsko društvo sa svojim izdanjem Vije-sti muzealaca i konzervatora.

10 Svi tekstovi u Informatici Museologici 31 (1-2) 2000. Zagreb: Muzejski dokumentacijski centar, 2000. bili su posvećeni temi Nove teh-nologije u muzejima i galerijama.

3.

Kao pokazatelj koliko su legislativa i razmjena iskustava na seminarima AKM, te obaviještenost putem objavlji-vane (spomenute) literature pridonijeli prezentaciji muzejske građe i njezinu objavljivanju, poslužili smo se objavlje-nim Izvješćima o radu zagrebačkih mu-zeja11 od 1999. do 2003. godine.12

U Izvješćima zagrebačkih muzeja oku-pljena su izvješća o radu sve 34 mu-zejske ustanove (u daljnjem tekstu mu-zeja) s područja Zagrebačke županije. Iz tih je izvješća vidljivo da je u tih pet pro-teklih godina samo 0,4% muzeja imalo stalne postave, ali da su održane 1.534 izložbe13 na kojima je bilo prijavljeno više od 2,024.867 posjetitelja.14 Većina izložbi bila je popraćena katalogom ili barem deplijanom. Uz to, muzeji su je-dan dio svojih istraživanja i spoznaja objavili i digitalno - na CD-ROM-ovima i na Mreži. Iz Izvješća zbog nedosljed-nosti navođenja nije moguće iščitati ko-liko je točno tih uradaka bilo15. Ujedno, mjestimično se može razabrati da su neki

11 Iako i neke druge (muzejsko-geografske) re-gije izdaju svoja izvješća o radu, ovo zagre-bačkih muzeja okuplja relativno velik uzorak i sustavno je objavljivano tijekom više od pet godina, pa je bilo prikladno za stvaranje sta-tističkih podataka i zaključaka koji se možda mogu protegnuti i na cijelu Hrvatsku.

12 Prilikom pisanja ovog priloga Izvješće za 2004. godinu još nije bilo objavljeno.

13 To iznosi 306,6 izložbi u godini, odnosno de-vet izložbi po muzeju u godini.

14 Mnogi muzeji u svojim izvješćima za broj po-sjetitelja upotrebljavaju izraz “više od...”.

15 Na primjer, neki muzeji prijavljuju rad na određenom CD-ROM-u tijekom više godina, pri tome nedosljedno navodeći njegov naslov i temu.

253

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

od tih digitalnih uradaka umnoženi u samo nekoliko primjeraka i nisu, barem zasada, u javnoj distribuciji. Neki se, pak, nalaze na računalima u predvorjima muzeja (kao vodiči kroz stalni postav), a neki su i na Mreži. Slobodnom intepreta-cijom izbrojili smo 13 uradaka16 (“web-siteovi široko obavještajne funkcije” i “posebni projekti”) na Mreži, te 53 ura-daka raznolike strukture i sadržaja na CD-ROM-ovima (nepoznate naklade).U Izvješćima su vrlo precizno objavlje-ne tiskane publikacije. Proizlazi da je svaki muzej objavio 4,9 izdanja u godi-ni. Naklada je varirala od 50 do 2.000 i više primjeraka, a prosječno iznosi 756 primjeraka po katalogu/deplijanu. Po-daci o distribuciji tih primjeraka vrlo su neprecizni. Potpuni podaci o distribuciji mogu se iščitati samo za deset (većih) muzeja, a i ondje gdje postoje, odnose se samo na broj primjeraka poslanih u međumuzejsku (knjižničnu) razmjenu. O prodanim primjercima ima vrlo malo podataka. Tih deset (većih) zagrebačkih muzeja izdalo je tijekom proteklog razdoblja prosječno 6,8 naslova, u prosječnoj nakladi od 800 primjeraka, od čega je prosječno oko 670 primjeraka ili 83,75% naklade, poslano u razmjenu. Koristi što ih od međumuzejske razmje-ne publikacija imaju sami hrvatski mu-zeji, koji teškom mukom mogu kupnjom popunjavati svoj knjižni fond, izuzetno su velike, iako javno objavljenih pokaza-telja za koliko se (i kojih) naslova knjižni fond muzejske knjižnice povećao, nema. Pri tome treba imati na umu da je tih

16 Iz Izvješća je nemoguće razabrati navodi li neki muzeji svoje sudjelovanje u projektu Muzeji Hrvatske na Internetu Muzejskoga do-kumentacijskog centra i kao vlastiti website.

83,75% distribuirane naklade poslano: a) u stručne biblioteke srodnih muzejskih institucija koje imaju većinom otvoreni, barem poluotvoreni, ako ne i zatvoreni pristup svojoj građi – dakle selektiraju korisnike, i b) da je pouzdanost onoga što muzej može očekivati u razmjenu upitna!Uz to treba imati na umu da zagrebački muzeji (kao i ostali hrvatski muzeji) svoja izdanja tiskaju većinom (ako ne i isključivo) sredstvima za tu svrhu do-bivenim od osnivača fi nancijera. Stoga tako velik postotak na taj način (zapravo, besplatno) distribuirane građe17 dokazuje da muzeji i ne ulaze u proizvodnju kata-loga s motivom da na njima zarađuju.18 Toga je svjestan i fi nancijer jer prati i odobrava zahtjeve muzeja za tiskanim katalozima.No kada se tom istom fi nancijeru posta-vi zahtjev za fi naciranjem nekoga elek-troničkog uratka namijenjenog korisni-cama Weba, odgovor je, prema našem iskustvu, uglavnom niječan, a ujedno je i upozorenje da nema besplatnog dije-ljenja informacija o muzejskoj građi! Mož da upravo tom negativnom stavu fi -nancijera treba pripisati i nedosljednost (ili neodlučnost?) muzeja pri navođenju podataka o digitalno objavljenoj građi u Izvješćima!

ZAKLJUČAK

Dobrim zakonima hrvatske muzeologije izražena je svijest i želja zakonodavca da

17 U postotak od 83,75% nisu uračunati primjer-ci koje svaki muzej ima obvezu i potrebu po-klanjati!

18 Primjerice, naš muzej, Hrvatski povijesni muzej, prodaje svoje kataloge po proizvodnoj cijeni!

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

254

hrvatska muzejska baština/građa bude što publiciranija te je stvoren predu-vjet da svaki muzej ima pravo i obvezu učiniti svoju građu dostupnom javnosti. Iskustvo na primjeru zagrebačkih muzeja pokazalo je da su muzealci svjesni potre-be publiciranja, ali nisu sigurni može li i smije li to publiciranje izaći iz okvira tiska. Također je činjenica da stručni in-teres muzealaca za informatičkim upoz-navanjem i obrazovanjem postoji i da je omogućen – to su seminari AKM, Infor-matica Museologica...!Također treba navesti da su pojedini muzeji i ustanove19 u Zagrebu (ali i u Hrvatskoj) napravili i poneke digitalne proizvode hrvatskih muzeja i hrvatske muzejske baštine. Uradci su različite razine obrade i neujednačenog pristu-pa obradi. Prije svega, različito su ini-cirani, oblikovani i strukturirani zbog različitog shvaćanja tog posla koje proistječe iz postojanja ili nepostojanja razmjene iskustava triju grana informa-cijskih znanosti (arhivistike, bibliotekar-stva i muzeologije) te, također, zbog različitog shvaćanja iskustava srodnih europskih institucija. Prema skupinama možemo okupiti one uratke koji pre-zentiraju ustanovu, neku njezinu djelat-nost (temu), povijest, izgled, smještaj i strukturu zbirki, prikazujući minimalan broj monumentalnih jedinica muzejske građe – tzv. širokoobavještajni websi-te ustanove. Takva popularizacija mu-zejskih ustanova izuzetno je korisna. Iako prema naslovu ovog priloga naša namjera nije bila osvrtati se posebno na te “širokoobavještajne websiteove ustanova”, ipak ukratko treba primije-

19 Na primjer, Muzeji Hrvatske na Internetu. / Muzejski dokumentacijski centar u Zagrebu. http://www.mdc.hr

titi da bi u vezi s objavljenim uradcima veću pozornost trebalo svakako pridati ujednačenosti i usklađenosti podataka koje ustanove prikazuju. Osim toga, oso-bitu bi brigu trebalo posvetiti kreiranju vizualnog identiteta digitalnog prikaza svake ustanove, koji mora proizlaziti iz same teme ili djelokruga teme kojima se muzej bavi. Takav bi se vizualno krei-rani identitet trebao onda provlačiti kroz daljnje digitalne uratke iste ustanove (a ne da slijedeći uradak ovisi o ukusu i afi -nitetu njegova autora). Pod pojmom digitalne baze muzejske građe na Webu predmnijevaju se uradci koji prikazuju određenu zbirku ili dio fundusa i dokumentiraju neku izložbu ili događanje u muzeju. Takvih digital-nih proizvoda, kako smo mogli iščitati iz Izvješća, u Zagrebu (a i u Hrvatskoj) ima! Neki se nalaze na Webu, a neki su zasada samo na CD-ROM-ovima (Puto-kaz, Meštrović, Museum....).U njima je razina prikaza podataka vrlo različita, kao i njihova međusobna mogućnost povezivanja i operabilnost. Te razine ponajprije ovise o svijesti i obrazo-vanosti autora baze podataka (koja pretho-di izradi digitalnog uratka) te o umješnosti informatičara (ili onoga koji je stvarao taj informatičarski uradak). Neki su od njih, laički rečeno, jednostavno tiskani katalozi preneseni na digitalni medij, tj. oni su knjiga na CD-ROM-u. Ali ima i nekih koji su izuzetno dobro strukturira-ni.20 Opći je dojam da je u većini uradaka prioritet bio (pretežno neidentifi cirajuća) vizualna dopadljivost, a manje sadržajna kvaliteta i standardizirani oblik i struktu-rirana mogućnost povezivanja podataka. A upravo bi to troje trebalo biti osnovni kriterij i polazište, kako stručnom stvara-

20 CD-ROM Ivan Meštrović, npr.

255

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

telju digitalnog proizvoda, tako i njego-vu fi nancijeru! Bez sadržajne kvalitete podataka, koja mora korespondirati s vr-stom, temom i djelokrugom rada muzeja, razočarat ćemo i udaljiti korisnika od mu-zeja. Bez standardiziranog oblika odred-nica nemoguće je povezivanje podataka – kako na razini Mreže muzeja, tako i na razini stavljanja podataka online na In-ternet ili njihova uključivanja u neke od već postojećih baza podataka. Muzealce i dalje treba upozoravati na to da odredni-ce ili ključne riječi prema kojima želimo da korisnici pristupe muzejskoj građi u našim muzejima i spoznajama koje smo o tim predmetima prikupili moraju biti napravljene prema međunarodnim stan-dardima kao što su, primjerice, standardi za pisanje imena osoba, institucija, zem-ljopisnih pojmova, povijesnih događaja, nebeskih tijela... I naposljetku, pri objavljivanju na Webu ne trebamo se bojati “krađa” intelektual-nog vlasništva i neovlaštenog objavlji-vanja ništa više nego pri objavljivanju u tiskanom obliku. Jednako tako, da parafra-ziramo “lamento jednog informatičara”21, kao što televizijski prijenos dobrih sport-skih priredaba nije smanjio posjet tim priredbama, ni objavljivanje građe na Webu, s popratnom interpretacijom koja korespondira s vrstom muzeja, neće stvo-riti “virtualni muzej” koji posjetitelj može obilaziti iz svoga stolca u vlastitoj kući niti će smanjiti broj posjetitelja u mu-zejima. Dapače, davanjem osnovnih in-formacija o svojim predmetima možemo čak potaknuti interes “virtualnih surfera i skejtera” da se i osobno “dosurfaju i do-skejtaju” te pogledaju kako smo određeni

21 Zvizdić, E. Informatičarski lamento. Informa-tica Museologica 31 (1-2) 2000. Zagreb: Mu-zejski dokumentacijski centar, 2000.

premet kontekstualizirali i kako smo ga uklopili u temu koju obrađujemo.

DATABASES OF MUSEUM RESOURCES ON THE WEB – TODAY’S NECESSITY OR CROATIAN MUSEUMS’ LOST REVENUES?

The legislation covering Croatian museums has defi ned the structure of the museum documenta-tion of museum resources, as well as the necessity of making this documentation and resources ac-cessible to users. In addition to this and following the eight-year tradition of the Seminar of Archi-ves, Libraries and Museums, there is also another issue, namely a search for viable structures and standards whereby museum professionals can take part in an interactive coordination of exchanging information among related institutions and users. In a parallel development initiated by exchanges of experiences among these three areas of infor-mation science and experiences of related Euro-pean institutions some museum collections have been published in digital formats in various de-grees of editorial presentation. Taking into account all three – namely, the legi-slation, the already existing possibilities to discuss needs for new ways of communication and digital publications, this article should be an attempt to identify the level of awareness of this issue among members of the Croatian museum community as well as the level of their expertise and familiarity with this aspect, what expert preconditions are re-quired to build databases of (museum) resources and whether Croatian museum science regards the web as the right place/medium to publish the-se materials in the fi rst place and if so in what form. Particular attention would be paid precisely to this required form and necessary level of infor-mation about museum resources and the design of that particular web service in the light of dif-ferent profi les of museums and the level of inte-rest among its users/visitors. From this an answer should be derived as to whether publishing mu-seum resources on the web threatens their printed paper equivalents, i.e., whether there is a need to protect access to information about museum resources on the web with passwords by way of charging certain fees.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

256

PRISTUP MULTIMEDIJSKIM PROJEKTIMA

ERVIN ŠILIĆNOVENA d.o.o. - Digital Media StudioZagreb, Hrvatska

UVOD

U ovoj kratkoj prezentaciji nastojat ću vam prenijeti kako multimedijski tim u Noveni prilazi projektima, a time ćemo nešto više reći i o samoj multimediji.Novena je studio digitalnih medija smješten u Zagrebu, s dugom tradicijom i iskustvom u proizvodnji kreativnih, interaktivnih i multimedijskih sadržaja, između ostalih i za muzeje. Od 1996. radili smo na 39 interaktivnih muzejskih projekata. Projekti se kreću od web stra-nica do kompleksnih multimedijskih CD-ROM-ova i prezentacija.Pokušat ću objasniti kako mi pristupa-mo zadatku, kako ga planiramo, koji su koraci u proizvodnji, a na kraju ću vam pokazati i neke primjere. Da biste stekli okvirni uvid u cijeli opseg proizvodnje, evo glavnih točaka u razvoju multime-dijskog projekta.Prije negoli započnemo s projektom, na-stojimo odgovoriti na tri pitanja:1. Što je cilj projekta?2. Koja je ciljna grupa (za koju se pu-

bliku CD-ROM ponajprije radi)?3. Kolika je procjena budžeta za taj

projekt?

Poznavajući te elemente, krećemo prema scenariju multimedijske prezentacije. To u osnovi znači postavljanje strukture i opsega informacija koje će se sastojati od slika, teksta, glazbe, videa, animacije, njihove međusobne interakcije te inte-rakcije s korisnikom.Pošto se scenarij i cijena izrade prihvate, sljedeći je korak realizacija projekta.Okvirni redoslijed realizacije projekta sastoji se od:• oblikovanja sučelja,• postavljanja navigacijske strukture,• prikupljanja podataka (teksta, slika i

ostaloga),• fotografi ranja,• snimanja videa,• snimanja audiomaterijala,• skladanja glazbe,• oblikovanja i programiranja anima-

cija,• programiranja baze podataka,• integriranja svih elemenata u interak-

tivnu cjelinu,• testiranja, koje obavlja administrator

u timu, ali i klijent,• planiranje i izrada ovitka,• proizvodnje CD-ROM-a.U tom procesu proizvodnje ima nekih točaka koje ne smijemo zaboraviti, a to su:1. multimedija nije tiskani materijal,2. uključuje korisnika više od drugih

medija,3. zaokuplja pozornost i inspirira,4. pokazuje više,5. intuitivna je,6. inovativna je.To su vrlo jednostavne, ali iznimno važne točke u stvaranju svakoga multi-medijskog projekta i zato bih htio o svakoj reći nekoliko riječi.

257

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

MULTIMJEDIJA NIJE TISKANI MATERIJAL

Bjelodano je jasno da multimedija nije tiskani materijal, ali to bih želio poseb-no naglasiti, jer je u svijetu medija do-minacija tiska dugo trajala, pa se često događa da tiskanu verziju materijala je-dnostavno prenosimo u multimedijsku prezentaciju, a da pri tome ne uzimamo u obzir sva obilježja i prednosti multi-medije.Zato nikad ne smijemo zaboraviti da multimedija nije tiskovni medij. Ona jest to, ali i još mnogo više od toga.

UKLJUČUJIVANJE KORISNIKA

U prezentaciju želimo uključiti korisnika, jer kad se on aktivno uključi u stjecanje znanja, proces je tada uspješniji. Primjer takve prezentacije je prezentacija nekog interijera pomoću videozapisa i prezen-tacija istog interijera s virtualnim pano-ramama.Utvrđeno je da naša pozornost “bježi“ od promatranog predmeta u prosjeku svakih 17 sekundi. To se događa kad, primjerice, pasivno gledamo TV pro-gram. No ako smo u interakciji sa sadržajem koji pratimo, pozornost je mnogo veća. U panoramama virtualne šetnje (VR) korisnik sam pokreće pogled pomičući panoramu u željenom smjeru. Kada nema interakcije s VR-om ona sta-ne i čeka korisnikovu akciju. Ta mala koris nikova percepcijsko-motorička in-te r akcija rezultira velikom razlikom u načinu kako korisnik percipira ono što se prikazuje na ekranu. Sudjelovanje korisnika u takvoj vrsti navigacije stva-ra snažnu iluziju da se nalazi u prostoru koji promatra u VR-u.

PRIVLAČENJE POZORNOSTI I INSPIRIRANJE

Kako bismo inspirirali korisnika da kre-ne dalje u otkrivanju znanja na multime-dijskoj prezentaciji, važno ga je nečim privući. Njegovu je pozornost moguće usredotočiti na neku malu stvar koja ga može inspirirati, pri čemu se koristimo efektom iznenađenja i kontrasta. Pri-mjerice, to može biti neka kutija koja se iznenada otvori, ispuštanje nekog zvuka u određenoj situaciji ili nešto slično. Pritom treba imati na umu činjenicu da pretjerana količina ili intenzitet takvih “usmjerivača“ pozornosti može biti kon-traproduktivna i prouzročiti smetnje, a ne pomoći u pregledavanju sadržaja. Ako se neki od efekata učestalo ponavlja, onda oni više nisu iznenađenje ili novost nego mogu postati iritantni.

POKAZATI VIŠE

Najvažnija kvaliteta multimedije jest mo-gućnost kombiniranja različitih medija poput slike, zvuka, teksta, videa i anima-cije radi predstavljanja određene ideje. Koji će se medij koristiti, ovisit će o nara-vi sadržaja koji se prikazuje. Primjerice, lavež pasa se može opisati ali ga je najje-dnostavnije predstaviti audiozapisom, odnosno let ptice videoisječkom, itd.Nadalje, multimedija je idealna za pre-zentiranje velike količine podataka, što se može oblikovati tako da odgovara korisniku, čime sami podaci postaju pristupačniji. Pretraživanje i organizacija podataka u multimedijskom okruženju je mnogo lakša i brža od pretraživanja po knjigama na policama ili po gomili foto-grafi ja u kutiji.Jedan od nedostataka multimedije kad je riječ o velikom tekstu jest korisniko-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

258

va navika da radije čita tiskanu verziju na papiru nego na računalnom ekranu. U multimediji se to može premostiti uvođenjem audiozapisa teksta koji čita spiker. To će ovisiti o tipu teksta. Znan-stveni tekstovi s formulama i raznim grafi čkim prikazima nisu prikladni za takvo predstavljanje, dok tekst katalo-ga izložbe može biti idealan primjer za uvođenje spikera ili možda samog autora koji će ga čitati.

INTUITIVNOST

Multimedijska je prezentacija najčešće ograničena veličinom računalnog ekra-na, koji je obično premalen da bi na nj stalo sve što bismo htjeli prikazati. Stoga intuitivna i samootkrivajuća navigacija ima presudnu važnost.Prema nekim istraživanjima, izbornici koji imaju više od deset elemenata teže se prate od onih koji ih imaju manje. Nasu-prot tome, izbornike koji su imali manje od pet elemenata navigacije korisnici su doživljavali kao prešture. Zato nije čudno što većina navigacijske strukture u mno-gim dobro dizajniranim multimedijskim projektima ima oko sedam navigacijskih elemenata jer će ih korisnik najlakše moći prepoznati i koristiti se njima.

INOVATIVNOST

Novi tehnološki trendovi obično se vrlo brzo prilagođuju multimedijskim projek-tima, a izmjenjuju se takvom brzinom da moramo stalno pratiti što se zbiva. Trčanje za najnovijim dostignućima ne treba biti cilj samo po sebi, ali valja pra-titi tehnološki napredak i adaptirati one dijelove koji mogu poboljšati našu pre-zentaciju i učiniti je još zanimljivijom korisnicima.

CILJEVI I ZAKLJUČAK

Koristeći se svim prednostima multime-dije i angažirajući sve korisnikove osjete (odnosno više njih), velika je mogućnost da ćemo mu uspjeti predstaviti željeni sadržaj na atraktivan način. Samo koriš-tenje tehnologije nipošto nije jamstvo uspjeha. Samo dobar scenarij, mudro i uravnoteženo korištenje pojedinih me-dija (slike, videa, audija, animacije) može rezultirati harmoničnom i atraktiv-nom multimedijskom prezentacijom.Često je važna količina materijala koji se prezentira. Multimedija može sadržavati velike količine podataka, a da pri prvom pogledu ne prepadne korisnika jer će mu moći prenijeti samo on što mu određenom trenutku bude potrebno. Mogućnost višestrukog pregleda i sla-ganja te pretraživanja podataka velika je prednost multimedije kojom se treba ko-ristiti kada god je to moguće i potrebno.Planiranje dobrog scenarija za multime-dijsku prezentaciju prvi je korak prema uspjehu i tek tada CD-ROM izdanje može postati nešto više i drugačije od tiskanog kataloga.

PREZENTACIJA

Primjeri CD-ROM-ova i DVD-ova koji ilustriraju šest navedenih točaka:RE:member CRODubrovnik, portret gradaZvonimir Faist: Diktati vremena, MZG, Zagreb, 2006.Tehnički muzej ZagrebDVD The Best in Heritage.

AN APPROACH TO MULTIMEDIA PRESENTATIONS

Planning how to make a scenario for multimedia presentation of a museum we should ask ourselves weather we have used all the possibilities multi-

259

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

media is giving us. The long time printed mate-rials domination frequently results just in copying the content to the new media with a little or no change. Text, colour or photography reign in the print, while in a multimedia presentation we add the use of video, sound, animation, and the most important, interactivity. Using all advantages of multimedia, the desired material can be conveyed to the user more rea-listically. The quantity of the material being pre-sented is also a frequent issue. Too much mate-rial (text, photos, illustrations, etc.) can repel the user when he/she sees its range at the fi rst sight,

as it is the case with a printed publication which dimensions realistically illustrate the quantity of the material. With multimedia, if the content is well structured, such problems do not exist, since the user will consume as much as he/she is inte-rested in, not knowing how much material is yet to be searched. By making the right scenario for multimedia presentation of some content, we will achieve much more than it has been the case with a printed catalogue. Multimedia enables us to present the material in a more direct way becoming much more than a mere accompanying material of exhibition.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

260

PRIMJER MULTIMEDIJSKE MUZEJSKE DOKUMENTACIJE

RUŽICA PEPELKOKabineta grafi ke HAZU, Zagreb, Hrvatska

Postojeće muzeološke tendencije prila-gođivanja muzejskih institucija novim digitalnim medijima pokazuju kako pri-mjena multimedije kao transfera pohrane i distribucije podataka dobiva novu di-menziju brze razmjene podataka između korisnika i muzejskoga dokumentacij -s kog sustava. Jedan od takvih multime-dijskih pomagala jest kompakt-disk koji omogućuje objedinjavanje raznih vrsta informacija na jedan medij. Riječ je o mediju koji omogućuje pohranu razno-likih vrsta informacija: tekstualnih poda-taka, grafi čkih prikaza, animacije, videa, fotografi ja, zvuka.Ispitujući nove mogućnosti koje nudi digitalni medij, Kabinet grafi ke objavio je nekoliko multimedijskih izdanja koja su popratila tiskane kataloge izložbi i do punila ih u nekoliko segmenata po-najprije dokumentacijske vrijednosti. Na primjeru multimedijske likovne mono-grafi je Ivan Lovrenčić (Kabinet grafi ke HAZU, 2004.) moguće je prezentirati sve tekstualne podatke te fotografski i audio-video materijal koji je bio priku-pljen za projekt izložbe. Na tom CD-ROM-u sačuvana je sva dokumentacija jedne izložbe, koja je na taj način postala interaktivna pohrana muzejske djelat-

nosti. S obzirom na mogućnost pohrane velikog broja podataka, uz sav tekstual-ni i fotografski materijal o životu i djelu umjetnika, na CD ROM-u su pohranjeni audio-video zapisi koji nam omogućuju rekonstruiranje izložbenog postava i događaja uz otvorenje izložbe, te arhiv-sko-dokumentarni zapisi. Na tom interaktivnom CD-ROM-u mo-guće je u cijelosti pregledati sav tek-stualni materijal koji smo kao prezenta-tori umjetnikova rada skupili (autorski tekstovi, izbor samostalnih i skupnih iz ložbi, izbor iz kritika, izbor iz umjet-nikove poezije). Drugi izbornik (Quick Menu), osim što omogućuje brže i jed-nostavnije snalaženje na disku, nudi do-datne informacije: životopis umjetnika te popise samostalnih i skupnih izložbi, nagrada, grafi čkih mapa, ilustracija te nazive institucija i zbirki u kojima se umjetnikova djela nalaze. Kako je povod za organiziranje izložbe bila upravo nesebična gesta umjetnika koji je prije smrti darovao našoj institu-ciji dvjestotinjak svojih crteža, na CD-ROM-u izložbe svaki je crtež iz dona-cije predstavljen detaljnom kataloškom jedinicom te fotografi jom s mogućnošću njezina povećanja. Tako je jedan od naj-zahvalnijih oblika toga digitalnog medija upravo listanje virtualnog kataloga ve-likoga memorijskog prostora s opcijom povećavanja radova na pretraživaču. Na taj je način predstavljena cjelovita umjetnikova donacija, sistematizirana po desetljećima umjetnikova djelovanja, a ne samo izbor od pedesetak crteža koji su predstavljeni na izložbi. Izborom fotomaterijala predstavljeni su obiteljski album i umjetnikovi naj-zna čajniji projekti (oslikavanje crkve u Grožnjanu, oslikavanje zastora Hrvat-

261

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

skoga narodnog kazališta, oslikavanje postaja križnog puta u Trškom Vrhu, izgled Galerije Ivana Lovrenčića u Sv. Križu Začretju), te slide-show otvorenja izložbe koji nam omogućuje retrospek-tivno podsjećanje na ljude i atmosfe-ru s otvorenja. Također je ponuđena mogućnost virtualne šetnje kroz sve prostorije izložbenog prostora, čime je trajno dokumentiran trodimenzionalni uvid u izgled likovnog postava izložbe. Prilikom panoramskog pregleda postava izložbe nudi se mogućnost povećavanja i detaljnijeg proučavanja svakoga poje-dinog izloška. Korak dalje u iskorištavanju mogućnosti koje nudi taj digitalni medij jest prebaci-vanje i pohranjivanje audio-video zapisa s drugih medija na CD-ROM izložbe. Riječ je o snimkama uvodnoga govora i glazbene izvedbe s otvorenja izložbe, kao i o isječcima dokumentarnih fi lmova o umjetniku što ih je Kabinetu ustupio HRT iz svog arhiva. Veliki memorijski prostor CD-ROM-a, koji omogućuje pohranu i pokretnih slika (fi lma, videa), postaje zrcalo svih segmenata jednog projekta te izvor neosporne dokumenta-cijske vrijednosti za budućeg korisnika. Uz nabrojeno, CD-ROM pruža moguć-nost izbora pozadinske glazbe, uvid u impresum, ostvaruje mogućnost e-pošte i internetske komunikacije, mogućnost prebacivanja tekstualnih postavki na engleski jezik te detaljnu pomoć za pretraživanje medija. Sačuvan je također uvid u izgled web prezentacije projekta, koja je kao privremena informacija o izložbi nakon zatvaranja izložbe uklonje-na sa Interneta.Sve veći prostor koji se otvara digital-nome mediju u prostorima muzeja oprav dan je zbog više razloga: novi di-

gitalni medij svojim je svojstvima inte-raktivan, multimedijski i trodimenziona-lan, te je svakako najpotpunija dopuna tis kanom katalogu pa bi kao standard trebao ući u muzejsku praksu. Istodob-no, vrlo je atraktivan suvremeni medij koji osobito privlači (mlađu) publiku vičniju tehničkim mogućnostima koje nudi računalo i skloniju medijima koji pružaju bržu i praktičniju razmjenu po-dataka. Stoga multimedijska muzejska izdanja koja prate tiskane kataloge imaju dokumentacijsku, edukacijsku i znan-stvenu komponentu jer pohranjuju velik broj raznovrsnih zapisa na jedan medij, čime omogućuju lakšu i bržu razmjenu podataka između muzeja i korisnika. Po-kazalo se tako da multimedijske publika-cije dobivaju sve veću dokumentacijsku vrijednost jer taj novi medij - digitalan, interaktivan i dinamičan, daje neslućene mogućnosti pohrane cjelovite dokumen-tacije o projektu, omogućujući tako sve suvremenije muzejsko funkcioniranje.

AN EXAMPLE OF MULTIMEDIA MUSEUM DOCUMENTATION

Because of the current museological tendencies to adjust museum institutions so that they can make use of the new digital media, the application of multimedia for the transfer, storage and distri-bution of data is taking on a new dimension in the rapid exchange of information between users and the museum documentation system. One such multimedia aid is the compact disc, which enables all kinds of information to be brought together onto a single medium. In the example of a multimedia art monograph Ivan Lovrenčić (2004), it was possible to present all textual information as well as photographic and audio-visual material that had been collected for the exhibition project. On this CD ROM, the entire documentation of an exhibition has been preserved, and in this manner has produced in-teractive storage of the museum activity. Because

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

262

of its ability to store a large number of data, with all the textual and photographic material about the life and work of the artist, AV fi les are stored on the CD which enable the reconstruction of the exhibition display and the events accompanying the vernissage, as well as archival and documen-tary fi les.

It has been proved that multimedia publications are taking on increasingly great documentary va-lue, for this new medium, digital, interactive and dynamic as it is, gives undreamed-of opportuni-ties for storing various kinds of information about a project, thereby facilitating the increasingly up-to-date functioning of the museum.

263

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

EXAT 51 I NOVE TENDENCIJE NA CD-ROM-U

SNJEŽANA PINTARIĆ Muzej suvremene umjetnostiZagreb, Hrvatska

Današnji Muzej suvremene umjetno-sti u Zagrebu osnovan je 1954. godi-ne kao Galerija suvremene umjetnosti. Od samog početka Galerija je uz svoju izložbenu djelatnost skupljala i muzejski materijal, tako da je u poslijednjih 50 godina prikupila 6.000 umjetničkih djela suvremenih hrvatskih i inozemnih umjet-nika, uglavnom nastalih od 1950. godine do danas. Usprkos svojemu bogatom postavu i priznanjima u svijetu, Galerija nije preimenovana u Muzej sve do 1988. i još uvijek nije dobila prikladne prostore u kojima bi mogla izložiti svoj stalni po-stav. Stoga je kontinuirano izlagala samo dijelove svojega postava. Godine 1986. velik dio tadašnjeg postava bio je izložen na Gornjem gradu, u Muzejskom prosto-ru, na 3.000 m2. Izložba je bila nazvana Ususret Muzeju suvremene umjetnosti.Kao i u samim počecima svojega djelo-vanja, Muzej je još uvijek lociran u dva stana od samo 800 m2 na Gornjem gradu, a ostatak stalnog postava pohranjen je na nekoliko lokacija u gradu. Ipak, rješenje našeg problema prostora na obzoru je. Izgradnja nove zgrade Muzeja započela je krajem 2003 godine a njegovo otvo-renje se planira za 2007.Pedesete i šezdesete godine 20. stoljeća bile su izuzetno važno razdoblje i za

hrvatsku suvremenu umjetnost i za rad Muzeja. U 1950-ima na hrvatskoj se umjetničkoj sceni pojavila poslijeratna generacija umjetnika, prekidajući veze sa socijalističkim realizmom te idući novim, plamtećim stazama vizualne umjetnosti. Unatoč javnim raspravama, porast apstrakcije kao umjetničkog izra-za osjetio se u izložbama u Zagrebu i na likovnoj su se sceni pojavila nova ime-na kao što su Murtić, Bakić i Džamonja. Ova događanja su velikim dijelom bila zasluga grupe Exat 51, grupe umjetnika i arhitekata čija su objava i rad uspostavili slobodu izraza i apstraktne umjetnosti. U 1960-ima Zagreb i Galerija suvremene umjetnosti postali su mjestom interna-cionalnih umjetničkih događanja. U to vrijeme započeo je pokret Nove tenden-cije, koji je obuhvatio izložbe i teoretske aktivnosti u konstruktivizmu i kinetičkoj umjetnosti. Poznati svjetski umjetni-ci kao što su Vasarely, Soto i Morellet došli su u Zagreb, a hrvatski umjetnici Richter, Picelj, Srnec, Dobrović, Knifer i Šutej izlagali su svoja djela paralelno s njima.Zbog svega toga, ne iznenađuje što je naš CD-ROM posvećen upravo tim dva-ma desetljećima.Kako smo i zašto izradili taj CD-ROM?Kao što sam rekla u uvodu, u našem stalnom postavu imali smo vrijednu građu: stotine djela konstruktivizma i kinetičke umjetnosti (slike, skulpture, grafi ke, reljefe, luminoplastiku) koje smo željeli pokazati publici na povre-menim izložbama. Iskoristili smo pri-liku da prezentiramo tu zbirku u Por-tugalu 2001. godine, u Centro Cultural de Cascais. Riječ je o lijepom, novom izložbenom prostoru površine 1.500 m2, smještenome u bivšem samostanu. Mu-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

264

zejski savjetnik mr. sc. Marijan Susovski dugo je studiozno pripremao tu izložbu, koja je dobila najbolje ocjene. Pred sam kraj izložbe u Portugalu, svjesni da ćemo ponovno morati sva ta antologijska djela pohraniti na neodređeno vrijeme, rodi-la se ideja o izradi CD-ROM-a izložbe. Gospodin Susovski je u izložbu već bio uključio nekoliko videozapisa koji su ilu-strirali usporedna umjetnička događanja u Zagrebu u to vrijeme: Zagrebački glaz-beni biennale, Zagrebačku školu crtanog fi lma i događanja vezana uz eksperimen-talni fi lm i video. Shvaćajući umjetničku vrijednost i važnost razvoja novih me-dija, Muzej je 1970-ih osnovao Cen-tar za fotografi ju, fi lm i televiziju. Taj muzejski audiovizualni centar prikupio je bogat dokumentarni materijal o svim izložbama, predavanjima umjetnika i kri-tičara koji su posjetili Zagreb i sl.Razmišljajući o CD-ROM-u, idući lo gičan korak bilo je uključivanje posto jećih videozapisa. CD-ROM je proizvela fi rma Atanor, čiji je direktor gospodin Feđa Fatičić dobar poznava-lac šezdesetih i prijatelj glavnih osoba umjetničke scene u to vrijeme. Gospo-din Fatičić je suautor koncepcije CD-a, zajedno s gospodinom Susovskim, i nje-gov umjetnički direktor. Tijekom rada na tom projektu kao konzultanti su im se pridružili Ivan Picelj, umjetnik i dizaj-ner i jedan od snivača pokreta Nove ten-dencije, te Nikša Gligo, muzikolog. Tim timski radom vrsnih stručnjaka uskoro je ideja o skromnom CD-ROM-u prera-sla u ideju o stvaranju prave “enciklope-dije” o kulturnom životu u Zagrebu toga vremena. Nakon velikih napora na izradi CD-a, dodatnog skupljanja materijala, prijevoda i sinkronizacije, dobili smo “proizvod” koji je nagrađen srebrnom

medaljom na Festivalu audiovizualnih medija u muzejima u Sao Paulu 2002. godine.Što sadržava CD-ROM i kako je struk-tuiran?Polazna ideja o CD-ROM-u kao doku-mentu izložbe proširena je u komplek-snu prezentaciju cijeloga povijesnog razdoblja koje je ostavilo dubok trag na području umjetnosti, glazbe, dizajna, fi l-ma, videa i crtanog fi lma. Hrvatska radio televizija, arhiv Zagrebačkoga glazbenog biennala, Zagreb-fi lm i gospodin Vladi-mir Petak obogatili su taj CD-ROM do-datnim dokumentarnim materijalima, fi l-mom, glazbom i videozapisima.On sadržava i tekstove stručnjaka o gru pi Exat i pokretu Nove tendencije, Za grebačkoj školi crtanog fi lma, ekspe-rimantalnom fi lmu i videu, hrvatskom dizajnu i glazbenom biennalu, kao i virtualnu šetnju izložbom u Kulturnom centru u Cascaisu, reprodukcije i poda-tke o svim djelima koja su ondje bila izložena, biografi je umjetnika, videoma-terijal i audiozapise, isječke iz crtanih fi lmova (uključujući jedini hrvatski fi lm nagrađen Oskarom), intervjue održane za vrijeme glazbenog biennala, inserte eksperimentalnih fi lmova, prve hrvatske videoradove te podatke o sudjelovanju umjetnika na izložbama Novih tenden-cija. Uz CD je publicirana i brošura sa svim tekstovima.Posebna je pozornost pridana estetskoj strani projekta. Htjeli smo da dizajn odražava postignuća 1960-ih ali prila-go đena novome mediju kako bi CD bio lako čitljiv i pregledan na monitoru. Na-vigacija kroz različite dijelove vrlo je je-dnostavna i prilagođena najširem krugu korisnika. U nekim situacijama govornik dodatno pojednostavnjuje razumijevanje

265

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

(npr. pri izgovoru imena hrvatskih i stra-nih umjetnika koja su često zbunjujuća za manje informirane korisnike).Na kraju bih još htjela reći da je projekt ponajprije namijenjen stručnim korisni-cima - istraživačima i muzejskim arhivi-ma, a ne širokoj javnosti jer nismo do-bili, niti smo tražili, copyright za takvu upotrebu. Ovaj opsežni projekt jedinstven je u hr-vatskoj muzejskoj praksi i želimo nasta-viti raditi takve projekte i u budućnosti da bismo prezentirali slične teme pune izazova.

PRESENTATION OF CD EXAT 51 & NEW TENDENCIES

The innovations that took place in Croatian visual art in the nineteen fi fties and sixties profoundly infl uenced the whole of the country’s cultural life, and even attracted international attention – the movement grew out of the work of a group of artists who called themselves Exat 51. The ideas they in-troduced inspired young artists of the Avantgarde in many different fi elds and brought about changes in art, architecture, design, experimental fi lm, vi-deo-art, animated fi lm and music – it is these inno-vations, and the varied areas of cultural life they infl uenced that we wish to present with this CD. CD was awarded with Silver Medal at AVICOM Festival, Sao Paolo 2002.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

266

REDIZAJN WEB STRANICA MUZEJSKOGA DOKUMENTACIJSKOG CENTRAhttp://www.mdc.hr: OD MUZEJA I ZA MUZEJE

LADA DRAŽIN-TRBULJAK Muzejski dokumentacijski centarZagreb, Hrvatska

KADA SMO I KAKO ZAPOČELI…

Prvi website Muzejskoga dokumenta-cijskoga centra (MDC-a) postavljen je 1996. godine, s idejom da se na Internetu stručnoj i široj javnosti predstavi razno-likost hrvatskih muzeja te popularizira bogatstvo hrvatske muzejske baštine i kao dijela svjetske kulturne baštine.Naša početna motivacija bila je izrada websitea radi jednostavnoga predstav-ljanja MDC-a i njegovih djelatnosti, dok bi srce samoga websitea bio projekt Mu-zeji Hrvatske na Internetu (MHI). Namje-ra nam je bila da projekt koji je s vreme-nom trebao na jednome mjestu objediniti podatke o hrvatskim muzejima preraste u virtualno komunikacijsko središte za uspostavljanje međumuzejske razmjene informacija, iskustava, projekata i znanja.Bilo je to razdoblje u kojemu su muzeji zbog Domovinskog rata čuvali građu pohranjenom te smo razmišljali kako bi to za njih mogao biti i jedini način pred-stavljanja građe i aktivnosti.Paralelna promocija MDC-a i muzeja trebala je biti na hrvatskome, englesko-me i njemačkom jeziku.

Tim koji su činile dvije osobe (kustos i informatičar) razradio je jednostavnu strukturu web sitea u kojoj je u četiri kategorije; u prve tri - 1. Dokumenta-cijski fondovi, 2. Izdavačka djelatnost, 3. Stručna djelatnost predstavljen MDC, a u kategoriji 4. Informatizacijska mreža - projekt Muzeji Hrvatske na Internetu.Bilo je potrebno oko pola godine da se nakon idejne razrade strukture stranica, izrade jedinstvenog predloška prema kojemu su predstavljani muzeji, defi ni-ranja sadržaja, dizajna te kontakata s pr-vim muzejima izrade stranice MDC-a i prvi muzejski website (Dvor Trakošćan). Prva verzija realizirana je u suradnji s vanjskim suradnikom, tvrtkom Novena iz Zagreba, a pri koncipiranju dizajna koristili su se elementi kućnog stila koje je od osamdesetih godina razvijao ugled-ni hrvatski dizajner Boris Ljubičić.Organizacijski, projekt je vođen u MDC-u. S obzirom na tadašnji nedo-statak tehničke infrastrukture u velikom broju muzeja, MDC je muzejima pružio tehničku potporu, a od stručnih je poslova obavljao urednički posao, lekturu i prije-vod. Muzejima, tj. njihovim stručnim djelatnicima – kustosima i dokumenta-ristima - povjeren je opis zbirki i izbor najreprezentativnijih muzejskih predme-ta iz zbirki. Odgovornost za održavanje websitea također je preuzeo MDC. Osnovno načelo kojim se vodio MDC u izboru pojedinih muzeja bila je podjed-naka zastupljenost muzeja iz svih regija te raznolikost vrsta i veličina muzeja.Websiteovi muzeja sadržavali su opće podatke o muzeju, povijest muzeja, opis zbirki, izbor desetak muzejskih predme-ta iz svake zbirke, podatke o knjižnici, restauratorsko-preparatorskoj radionici te informacije o aktivnostima muzeja.

267

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Tijekom sljedećih godina na projektu je unutar MDC-a nastavila raditi samo jed-na osoba (urednik), defi nirajući sadržaj i koordinirajući projekt, dok je vanjski su-radnik, tvrtka Novena, nastavio raditi na razvijanju tehnologije i dizajna.Godišnje su realizirana prosječno tri websitea muzeja te danas, devet godina poslije, projekt Muzeji Hrvatske na In-ternetu obuhvaća trideset muzeja (kako pojedini muzeji u svom sastavu imaju više područnih jedinica, taj je broj zapra-vo veći i iznosi 43).S prvim objavljivanjem web stranica u sklopu projekta MHI i drugi hrvatski muzeji počinju samostalno raditi svoje web stranice, tako da je danas na Inter-netu predstavljen 101 hrvatski muzej, što čini 54% od ukupno 188 jedinica koje u ovome trenutku čine mrežu muzeja Hr-vatske.Zahvaljujući činjenici da su stranice izra-đivane uz pomoć vanjskih suradnika, pro jekt se bez prekida dopunjavao no-vim websiteovima, koji su postajali sve ambiciozniji s obzirom na količinu pred-stavljenog sadržaja i uporabu tehnološki sve zahtjevnijih alata. Danas je to oko 15.000 stranica i približno 6.000 foto-grafi ja (muzeja, muzejskih predmeta, muzejskih djelatnosti…).Premda do sada nije rađena evalua-cija projekta MHI, gotovo svakodnevni kontakti s muzealcima omogućuju nam stalnu analizu i okvirno vrednovanje učinjenoga.S promjenama loga i vizualnog identi-teta kuće do 2000. godine dva je puta napravljen i redizajn početne stranice, a od 2000. do 2004. tri puta su uvođene različite izmjene (nove rubrike, posta-vljanje Vijesti na početnu stranicu).

Nažalost, zbog skupoće nije bilo moguće nastaviti trojezično predstavljanje te smo odustali od verzije na njemačkom je-ziku.Do kraja devedesetih nije samo website kontinuirano dopunjavan novim websi-teovima hrvatskih muzeja, već je proširen i trima sasvim novim projektima:• 1999. godine objavljena je baza po-

dataka i elektroničko izdanje knjige Ratne štete na muzejima i muzejskog građi u Hrvatskoj, u kojima je iscrp-no dokumentirano stanje muzeja i njihove građa u razdoblju od 1991. do 1997.

• 1999. godine postavljene su Vijesti – online kalendar događanja u hrvat-skim muzejima i galerijama, koji je najavljivao izložbe te donosio infor-macije o novim muzejskim publika-cijma, različitim događanjima i sku-povima

• 2001. godine na Web su postavljene Prinove knjižnice MDC-a - online dostupna bibliografska baza podataka kao nova usluga knjižnice.

Važno je spomenuti da je u jednom tre-nutku bilo uspostavljeno Pretraživanje knjižnice i Pretraživanje registra muzeja i galerija, što govori o tome da je po-stojala svijest o potrebi da se dokumenta-cijski fondovi MDC-a učine dostupnima korisnicima, ali nažalost, nisu postojali i tehnološki preduvjeti da se to ostvari.Tim projektima MDC je potvrdio svoju tadašnju temeljnu orijentaciju dokumen-tiranja i pružanja informacijskih usluga stručnoj muzejskoj zajednici te zadaću populariziranja muzejske djelatnosti u širokoj javnosti.Neprilike koje su 2001. godine, s od-laskom informatičara, počele pratiti rad

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

268

na websiteu najviše su se odrazile na stranicama MDC-a, koje nisu ažurirane te na nemogućnost implementacije novih projekata koji su bili idejno razrađeni, ali tada nisu mogli biti i realizirani, npr. Online Registar muzeja, galerija i zbirki u RH.Statističke analize kojima je evidentiran broj posjeta MDC-ovu websiteu, a koje su stalno iskazivale velik broj korisnika, marketinška analiza izrađena početkom 2005. godine, koja je pokazala da naša muzejska zajednica smatra website MDC-a važnim projektom, te stalni upi-ti naših korisnika bili su nam potvrda da cjeloviti redizajn websitea treba provesti što je moguće prije.

DEVET GODINA KASNIJE...

Devet godina nakon iskustva s prvim websiteom, MDC potkraj 2004. godine započinje rad na redizajnu web stranica, uz evaluaciju i poboljšanje postojećih sadržaja, kao i pronalaženje i koncipi-ranje potpuno novih sadržaja.Detaljno smo planirali i vrlo pažljivo postavili strukturu stranica inzistirajući na jednostavnosti i kriteriju da se web-site može dograđivati i proširivati i u kasnijim fazama, a da se pri tome ne narušava njegova struktura.Kriteriji pri defi niranju sadržaja i uslu-ga bili su korištenje već postojećim sa-držajima i projekatima na prethodnom websiteu koje je muzejska zajednica prihvatila te obrađenost naših fondova koji su nam omogućili stvaranje novih sadržaja.Organizirali smo sadržaj po rubrikama tako da istaknemo suradnju MDC-a s mrežom muzeja. Potrebe i zahtjeve kori-snika postavljali smo u prvi plan.

U realizaciji websitea osim uže radne grupe (kustosa, dokumentarista, knjiž-ničara) sudjelovali svi djelatnici MDC-a i dugogodišnji vanjski suradnik, tvrtka Novena, koja je opet obavila poslove izrade tehnologije i dizajna.Pojedine probleme rješavali smo iz više vizura, nastojali smo o svim moguć no-stima razgovarati glasno. Razmišljali smo o kvaliteti sadržaja na stranicama, učes-talosti obnavljanja sadržaja, isko riš tavanju interaktivnih mogućnosti, pa ralelno inzis-tirajući na vizualnoj atrak tiv nosti, intuitiv-nosti i jednostav no sti korisničkog sučelja te na brzini učitavanja.Kako su se na starom websiteu neaktiv-nost i neažurnost stranica pokazali kao velik problem, nakon uvođenja novog su-stava za administraciju i upravljanje stra-nicama (Content Management System - CMS), izradili smo jedan dinamičan websitea s mogućnošću mijenjanja sadr žaja, izrade stranica, organiziranja pod rubrika, primjene standardiziranih formata tipičnih stranica i, što je važno, ažuriranja sadržaja unutar MDC-a (čak s bilo kojeg računala) bez dosadašnjeg posredovanja IT tima i webmastera (ili bar uz pretpostavku da će taj udio njiho-va posredovanja biti mnogo manji nego dosad), oslanjajući se na vlastite ljudske resurse, timski rad i workfl ow pristup.Pred nama je bio prvi zadatak defi niranja strukture stranica, sadržaja i dizajna stra-nica. Dizajn weba bazirali smo na vizual-nom identitetu MDC-a. Mreža kvadrata kojom je razlomljena tipografi ja u logo-tipu proširena je iz gornjega lijevog kuta tako da tvori silnice u formatu. Korisne zone u formatu (navigacija, sadržaj, mjesto za grafi ku i podnožje) dobiveni su razbijanjem mreže na polja. Osnova stranice je monokromna (crno-bijela) i

269

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

omogućuje koloritu grafi ke i sadržaja da dođe do izražaja. Stranice su dimenzio-nirane za standardnu rezoluciju ekrana od 1024x756 piksela.Usporedno s razvijanjem strukture sa-držaja i dizajna analizirane su mo guć-nosti izrade programa i aplikacija veza-nih za online baze podataka i interaktivne web stranice.Najzahtjevniji dio posla odnosio se na činjenicu da smo na websiteu predvidjeli uvrstiti tri potpuno nove baze podataka - Registar muzeja i galerija Republike Hrvatske (Pregled muzeja / Pronađi mu-zej), Zbirku muzejskih plakata (Potraži plakat), Webopac (Katalog knjižnice). Tehnološki, to je značilo da ćemo osim tri već postojeće baze ponuditi mnogo više informacija, ali i znatno više “znanja” nego na prethodnoj verziji websitea.

OD MUZEJA I ZA MUZEJE - U SUSRET VIRTUALNOME MUZEJSKOM INFORMACIJSKO - DOKUMENTACIJSKO - KOMUNIKACIJSKOM CENTRU ZA KORISNIKE RAZLIČITIH PROFILA

Idejna koncepcija strukture stranica re-zultat je gotovo pola stoljeća duge sustav-ne komunikacije MDC-a s muzejskim pro-fesionalcima i dokumentiranja muzejske djelatnosti. Od samoga početka željeli smo da website bude izrađen za dobrobit cijele društvene zajednice i dostupan svi-ma, imajući stalno na umu činjenicu da našu glavnu ciljanu korisničku skupinu čine muzejski profesionalci.Od muzeja i za muzeje - u susret virtual-nome muzejskom informacijsko-doku-mentacijskom-komunikacijskom centru, koji će velik dio svojih fondova, baza

podataka, djelatnosti i usluga otvoriti i ponuditi ponajprije muzejima, ali i kori-snicima različitih profi la.Osnovne odrednice MDC websitea jesu:• fokus na konceptu otvorenog websitea

MDC-a koji će omogućiti jednostavan i brz pristup našim dokumentacijskim fondovima i podacima na Internetu te kreiranje komunikacijskog prostora

• poticanje suradnje MDC-a s hrvat-skom muzejskom zajednicom

• promoviranje osnovne djelatnosti MDC-a (dokumentacijske, informa-cijske, savjetodavne, muzeološke, istra živačke, obrazovne, izdavačke, knjižnične i izložbene) slobodnim pri-stupom informacijama i građi, čime MDC sudjeluje u očuvanju znanja o povijesti muzeja i galerija Hrvatske te pridonosi razvoju hrvatske muzejske zajednice

• promoviranje potencijala muze ja, nji-hove djelatnosti i njihovih po stig nu ća u širokoj javnosti

• poticanje suradnje s muzejskim pro-fesionalcima radi unapređenja mu-zejske struke

• postavljanje naglaska na širok spek-tar različitih vrsta korisnika

• stimuliranje korisnika na primjenu no-vih elektroničkih usluga uvođenjem novih tehnologija, na promoviranje jav ne dostupnosti naših zbirki, baza podataka, publikacija, rezultata proje-kata, zaštite, ali i na konzultiranje građe i podataka u prostoru MDC-a

• kreiranje prostora komunikacije i in-terakcije muzejskih profesionalaca sličnih interesa ili problema

• razvijanje strategije implementacije informacijskih sustava u muzejima

• poticanje primjene međunarodnih standarda i pojmovlja

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

270

• upozoravanje na važnost stvaranja fondova digitalne baštine

• poticanje suradnje sa sektorom kul-turnog turizma.

Trudili smo se prepoznati sve korisnike, za svakoga planirati i kreirati prostor in-teresa smatrajući da bi široko ali nepro-fi lirano otvaranje moglo postati sinonim za kaotični website.Stručnjacima smo željeli pružiti visoku kvalitetu usluga. Nastojali smo ih stimu-lirati da se koriste našim fondovima, ba-zama podataka, da prate rezultate naših i muzejskih projekata te komuniciraju s nama. Bilo nam je važno putem njihovih komentara, sugestija, odgovora na anke-te i sudjelovanja u forumima dobiti što više povratnih informacija.Smatrali smo da bi obraćanje samo struč-noj javnosti moglo stvoriti zatvoren, hermetični prostor, možda za širu jav-nost čak nekomunikativan. Stoga smo široj javnosti odlučili putem online ga-lerija ponuditi izbor građe iz naših do-kumentacijskih fondova, a atraktivnom prezentacijom muzeja na Internetu (Mu-zeji na Internetu) i davanjem podataka o muzejima (Muzeji u Hrvatskoj / Pregled muzeja) promovirati muzeje kao prostore otvorene za istraživanje, učenje, zabavu.Stoga smo se opredijelili za šest glavnih rubrika: 1. MDC – sadržava informacije o MDC-

u (o nama) i njegovim djelatnosti-ma (zbirke; knjižnica; izdavaštvo; projekti; zaštita);

2. Muzeji u Hrvatskoj – obuhvaća četiri podrubrike s podacima o mu-zejima i galerijama Hrvatske, sustavu (mreži) muzeja i pregled muzeja pred-stavljenih na Internetu;

3. Kalendar događanja – postavljaju se ažurne informacija o najavama i

trenutačnim događanjima koja su u tijeku u muzejima i galerijama Hrvat-ske i u MDC-u;

4. Propisi i smjernice – donosi zakone i pravilnike vazane za muzejsku dje-latnost te smjernice i upute;

5. Stručni ispiti – sadržava informacije o polaganju stručnih ispita za mu-zejska stručna zvanja (uvjeti i sadržaj ispita; kako se prijavljuje ispit; ispit-na literatura; članovi povjerenstva);

6. Forum – namijenjen stručnim raspra-vama, razmjeni ideja i projekata.

Samo su dvije rubrike (Propisi i smjer-nice i Stručni ispiti) od ponuđenih šest namijenjene isključivo muzejskim pro-fesionalcima jer je riječ o specifi čnim sadržajima, dok su sve ostale rubrike na-mijenjene i stručnoj i širokoj javnosti.Sve su rubrike koncipirane istovjet-no – uvijek je dano kratko objašnjenje sadržaja, a potom slijedi ponuda nekih korisnički orijentiranih sadržaja i usluga. Osnovni ciljevi koje smo željeli ostvariti tim rubrikama bili su:1. otvaranje dokumentacijskih resursa putem specijalnih usluga i projekata: online baza podataka, online izložaba, digitalnih kataloga... ; 2. stvaranje komu-nikacijskih punktova za muzejske profe-sionalce i za širu javnosti; 3. stvaranje informacijsko-komunikacijskih prosto-ra za promicanje stručnih standarda te unapređenje muzejske struke kreiranjem programa stručnog usavršavanja i stal-nog obrazovanja.

OTVARANJE DOKUMENACIJSKIH RESURSA PUTEM…

… online baza podataka

1. Pregled muzeja donosi podatke iz Registra muzeja, galerija i zbirki RH

271

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

što ga MDC vodi još od 1992. godine. Pretraživanjem te baze osim naziva, adrese, telefona i web adresa, svi kori-snici mogu dobiti podatke o muzejskim i dokumentacijskim zbirkama koje muzej ima i podatke o stručnom osoblju. Pre-gled muzeja omogućen je prema četiri kriterija: abecednom pregledu, zemljopis-nom pregledu, pregledu muzeja prema vrsti građe i prema muzejskim zbirka-ma. Nakon što korisnik izabere kriterij po kojemu želi pregledavati bazu, poja-vljuje se lista ponuđenih odgovora.Pazili smo na to da se uspostavljaju veze među bazama podataka. Primjeri-ce, pojedini će muzej u sklopu Pregle-da muzeja biti povezan s Kalendarom događanja, Muzejima Hrvatske na In-ternetu, Katalogom i bibliografskim ba-zama knjižnice, Izvješćima zagrebačkih muzeja ili Izvješćima hrvatskih muzeja, Online galerijom.. Razmišljanjem o po-vezivanju svih sadržaja započeli smo proces kreiranja jedinstvenoga informa-cijskog sustava unutar matične ustanove (MDC-a), a sutra možda unutar global-noga informacijskog sustava mreže hr-vatskih i svjetskih muzeja i baštinskih ustanova.2. Kalendar događanja: online kalen-dari s vijestima iz MDC-a i vijestima iz hrvatskih muzeja donose svakodnev-no ažurirane informacije o izložbama, izdavačkoj djelatnosti, skupovima i doga-đanjima te ostalim informacijama. Cilj nam je da taj jedinstveni kalendar po-stane nezaobilazna točka za informiranje o svim događanjima vezanima za hrvat-ske muzeje. Vijesti koje se objavljuju u Kalendaru događanja svakodnevno unose članovi MDC-ova poola i kustosi MDC-a. Pristup Poolu omogućen je svim članovima koji imaju svoj password za

pristup elektroničkome modulu za unos te mogu sami, kada žele, najavljivati određena događanja. U sljedećoj fazi želimo ohrabriti muzeje da se pridruže MDC-ovu poolu u još većem broju jer bi to osiguralo bolju kvalitetu te opširnost i detaljnost informacija.Vijesti se pojavljuju na središnjemu re-dakcijskom sučelju te se prije online ob javljivanja provjeravaju kako bismo postigli ujednačenost, ali se nastoji mi-nimalno intervenirati u tekst i sačuvati autorstvo priloga.Jedan od razloga za realizaciju toga projekta bila je činjenica da za muzeje koji su prvi uključeni u projekt MHI ni-smo uspijevali ažurirati podatke o aktiv-nostima i izdavačkoj djelatnosti, a drugi je razlog bio stvaranje arhive događanja, što je zamišljeno kao dopuna našim do-kumentacijskim fondovima, tj. planirano je da se stvori elektronički arhiv djelat-nosti hrvatskih muzeja.Pretraživanjem arhive Kalendara doga-đanja omogućen je pregled svih doga-đanja koja su se održavala u muzejima od 1999. godine do danas prema tri krite-rija: vremenu, mjestu i vrsti događanja.3. Baza podataka Ratne štete na muzeji-ma i muzejskoj građi u RH postojeći je projekt koji je potkraj 1999. godine na webu objavio rezultate projekta popisi-vanja, procjene i evaluacije ratnih šteta što su ga stručnjaci MDC-a realizirali uz brojne vanjske suradnike. Osim komplet-nih podataka o svim stradalim muzejskim predmetima, pokazan je i dio fotodoku-mentacije te omogućeno pretraživanje prema pet kategorija: gradovima, mu-zejima, zbirkama, oštećenjima i povratu građe.4. Zbirka muzejskih plakata, koja sa dr-žava 7.700 muzejskih plakata, jedina je

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

272

za sada računalno obrađena i na websi-teu će biti predstavljena i online bazom Pronađi plakat! U inicijalnoj fazi bit će moguće pretraživanje samo do sada obrađenoga i digitaliziranog dijela zbirke. Pretraživanje zbirke bit će omogućeno prema izdavaču, autoru, godini i temi.5. Osim već postojeće usluge knjižnice, tj. mrežno dostupne elektroničke biblio-grafske baze podataka Prinove knjižnice MDC-a, u planu je (u drugoj fazi) po-stavljanje Kataloga knjižnice (webopac) s publikacijama svih hrvatskih muzeja i galerija te pokretanje novoga projek-ta Jeste li čitali?, što će biti predstav-ljanje jedne nove publikacije po izboru knjižničara.6. U sklopu podrubrike Projekti postav-ljena je baza podataka Hrvatske slikari-ce rođene u 19. stoljeću kojom je 2002. godine započelo predstavljanje do nacija gradu Zagrebu na webu. Prva u nizu do-nacija, ova dr. Josipa Kovačića, sadržava biografi je trideset i tri slikarice, popis djela uključenih u donaciju te predstav-ljanje samoga kolekcionara. Baza omo-gu ćuje pretraživanja po autoricama, naj značajnijim djelima, tehnikama i te-mama.

… online galerije

MDC vodi četiri zbirke – zbirku mu-zejskih plakata, fototeku, videoteku i arhiv, koje su predstavljene kratkim uvo-dnim opisom, linkom s informacijama za korisnike na kojemu se mogu dobiti detaljne upute o radnom vremenu, uslu-gama i uvjetima korištenja te o online galerijama. Svaka je zbirka tako dobila priliku povremeno izlagati izbor građe. Uz taj prostor proširenja i dodatne aktiv-nostima web kustosa naši će korisnici s

vremenom biti sve upoznatiji s onim što zbirke sadržavaju.

… elektroničkih publikacija i publikacija u PDF formatu

Osim postojeće elektroničke publikacije Ratne štete na muzejima i galerijama te dvaju brojeva Izvješća zagrebačkih mu zeja za 1999. i 2000. godinu boga-ta izdavačka djelatnost, donosi pregled kompletnog izdavaštva MDC-a, tj. svih časopisa, godišnjaka, izvješća, mono-grafi ja, priručnika, vodiča, kataloga i bi-bliografi ja te najnovija integralna izdanja publikacija Muzeologija i Informatica Museologica, objavljena u PDF formatu.Nadamo se da će naša izdanja postati čitateljima još dostupnija, a suradnici će brže i jednostavnije stizati do informacija o najavama sljedećih tema, te svojim pi-tanjima i sugestijama utjecati na obliko-vanje sljedećih brojeva.

… elektroničkog formulara za unos, objavljivanjem izvješća o stručnoj muzejskoj djelatnosti

Za dvije publikacije - Izvješća zagrebač-kih muzeja i Izvješća hrvatskih muzeja, koje donose presjek godišnjih stručnih djelatnosti hrvatskih muzeja, iskazan kroz šesnaest standardiziranih odrednica i 63 pododrednice, planiramo (za sada u drugoj fazi) razviti elektronički formular za izvješća što će ga online ispunjavati sami muzeji, s tim da bismo defi nirali faze rada od primanja teksta, redakcijske obrade, lekture, korekture unutar MDC-a te odobravanja urednika i objavljivanja na websiteu. Ta Izvješća, zajedno s Ka-lendarom događanja, kreirala bi s vre-menom jedinstvenu i najpotpuniju arhi-vu stručnih muzejskih djelatnosti.

273

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

STVARANJE KOMUNIKACIJSKIH PUNKTOVA:

- za muzejske profesionalce

U sklopu rubrike Muzeji u Hrvatskoj bit će realizirana i podrubrika Sustava (mreža) muzeja, koja bi u sljedećem razdoblju trebala prerasti u komunikacijski punkt i stručni forum za provođenje matične djelatnosti.Osim unapređenja stručnog rada, pobolj-šanja kvalitete djelovanja muzeja i uspo-stavljanja jedinstvenih standarda i nor-mi za obavljanje muzejske djelatnosti, putem mreže hrvatskih muzeja poticala bi se i stručna pomoć, međumuzejska suradnja, partnerstvo, očuvanje, zaštita, znanstvena istraživanja te brojni projekti koji bi promovirali muzejsku suradnju.

- kontaktima – pitajte voditelja, urednika, knjižničara...

U sklopu rubrike MDC, tj. svih zbirki i knjižnice, kao i u sklopu izdavaštva, projekata i zaštite, te rubrike Stručni ispiti, svi se korisnici mogu izravno obraćati voditeljima zbirki i projekata, urednicima publikacija i konzervatoru savjetniku s pitanjima, prijedlozima i komentarima.

- za sve korisnike: forumi, ankete

Uvođenjem izdvojene rubrike Forum željeli smo uspostaviti otvoreni prostor komunikacije putem kojega bismo poti-cali razgovore te “osluškivali” mišljenja korisnika zainteresiranih za širok raspon tema vezanih za muzeje i njihovu dje-latnost. Premda smo tijekom devedese-tih povremeno anketirali muzejske pro-fesionalce kako bismo evaluirali naše projekte, nismo imali prilike ustanoviti

koliko je šira društvena zajednica senzi-bilizirana i prati li ono što se događa u hrvatskim muzejima.Forum će povezati sve zainteresirane koji žele sudjelovati u razmjeni ideja i projekata. Svi aspekti rada u muzejima bit će otvoreni za raspravu.Moderator će kontrolirati pritjecanje po ruka, objavljivanje sadržaja i neće prihvatiti teme i poruke koje nisu prikla-dne za raspravu.U posebnom korisničkom prostoru na po četnoj stranici, u sklopu kojega su iz dvojeni neki sadržaji, postavili smo anketno pitanje koje ćemo redovito izmjenjivati.

INFORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKI PUNKTOVI ZA PROMICANJE STRUČNIH STANDARDA TE UNAPREĐENJE MUZEJSKE STRUKE KREIRANJEM PROGRAMA STRUČNOG USAVRŠAVANJA I STALNOG OBRAZOVANJA

Rubrika Propisi i smjernice donosi pre-gled hrvatskih i međunarodnih muzej-skih propisa, tj. zakona i pravilnika, kao i stranice s uputama i smjernicama koje planiramo realizirati s vanjskim ekspert-nim timovima. Pokušat ćemo najprije uočiti zajedničke teme, potom potražiti odgovore i rješenja. Takvim načinom rada postupno bismo, u suradnji sa širom muzejskom zajednicom, radili na poboljšanju i kreiranju stručnih i profe-sionalnih standarda rada.Rubrika Stručni ispiti zamišljena je kao informacijski punkt namijenjen isključivo muzealcima koji žele nešto više saznati o polaganju stručnih ispita. Kako MDC već dugo godina organizira i

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

274

koordinira provođenje stručnih ispita za muzejska zvanja, u toj se rubrici može saznati koji linkovi vode na zakone i pravilnike što određuju uvjete i sadržaj ispita, može se dobiti informacija o tome kako se ispit prijavljuje, popis ispitne li-terature, imena članova stručnog povje-renstva...U sklopu podrubrike Projekti predviđene su prezentacije predavanja, rasprave, seminari, tribine, prezentacije i promo-cije koje se održavaju u sklopu projek-ta Otvorena srijeda u MDC-u, na koji-ma sudjeluju svi muzejski profesionalci koji mogu potaknuti kreativni dijalog i pomoći osvještavanju potrebe očuvanja muzejske baštine.Planiramo i razradu programa tematskih radionica i radionica e-learninga, učenja na daljinu, koji bi bili namijenjeni ne samo muzealcima iz cijele Hrvatske već i profesorima, nastavnicima i kolekcio-narima. Time bismo omogućili stjecanje novih znanja s područja preventivne zaštite, digitalizacije, muzejske pedago-gije itd.U ovom trenutku (realizacija je upravo u tijeku) moramo priznati da ne možemo sigurno reći tko će biti najbrojniji kori-snici naših sadržaja, koji će sadržaji biti zanimljivi, a koji neće, hoće li korisnici biti zadovoljni našim stranicama i koja su njihova očekivanja.Iako smo i prije imali podatak o datu-mima i vremenima pristupa te ukupnom broju posjeta našim stranicama koji se približio brojci od 59.000 posjetitelja u mjesecu, moramo napomenuti da od-ređena obilježja korisnika naših web stra-nica nismo imali mogućnosti analizirati, npr. sociodemografsku strukturu kori-snika, motive njihova posjeta stranicama

i njihovo zadovoljstvo ponuđenim. Ono što će pratiti fazu postavljanja stranica bit će defi nitivno testiranje stranica koje želimo napraviti u suradnji s nekoliko fokus grupa - studentima muzeologije, muzealcima, pripadnicima baštinskih us-tanova, novinara i slučajno odabranih ko-risnika različitog spola, dobi i interesa.

ZAKLJUČAK

Cilj nam je da ovaj sustav ne samo po-krenemo, već i kontinuirano dopunjava-mo. U planu nam je postavljanje verzije websitea MDC-a na engleskom jeziku jer bismo željeli razviti suradnju i razmjenu znanja sa srodnim inozemnim ustano-vama te poticati pokretanje interdisci-plinarnih i multidisciplinarnih projekata koji će se baviti muzejima.

MDC::::::::::o nama :: info :: MDC danas :: izjava o poslanju :: povijest :: vizija :: djelatnici :: upravno vijeće

:::::::: zbirke :: zbirka muzejskih plakata :: pronađi plakat :: fototeka :: videoteka :: arhiv

:::::::: knjižnica :: o knjižnici :: katalog knjižnice :: prinove knjižnice :: jeste li čitali?

275

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

::::::::izdavaštvo

:: nova izdanja :: časopisi, godišnjaci, izvješća :: Muzeologija :: Informatica museologica :: Izvješća zagrebačkih muzeja :: Izvješća hrvatskih muzeja :: monografi je :: priručnici :: vodiči :: katalozi :: izložbe muzejske izdavačke djelatnosti :: tematske izložbe :: bibliografi je

::::::::projekti :: projekti :: muzeološke koncepcije :: registar muzeja, zbirki i riznica u vlasništvu vjerskih zajednica :: evidencija ratnih šteta na muzejima i muzejskoj građi :: informatizacija muzejske djelatnosti :: Donacije gradu Zagrebu online :: Međunarodni dan muzeja :: muzejska statistika :: izložbe :: izložba izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija :: tematske izložbe :: predavanja :: otvorena srijeda :: tematska predavanja

::::::::zaštita :: tečajevi preventivne zaštite :: stručna mišljenja, preporuke, izvješća, elaborati :: gdje i što nabaviti...

MUZEJI U HRVATSKOJ :: pregled muzeja :: Mreža muzeja :: Muzeji Hrvatske na Internetu :: ratne štete na muzejima i muzejskoj građi

KALENDAR DOGAĐANJA :: vijesti MDC-a :: vijesti iz muzeja

PROPISI I SMJERNICE :: zakoni, pravilnici :: smjernice, upute

STRUČNI ISPITI :: stručni ispiti :: uvjeti i sadržaj ispita :: kako se prijavljuje ispit :: ispitna literatura :: članovi povjerenstva

FORUM

THE VISION OF THE MDC WEB SITE http://www.mdc.hr/: FROM MUSEUMS AND FOR MUSEUMS

Nine years after the creation of the fi rst websi-te in 1996, the Museum Documentation Centre has initiated the MDC website redesign collabo-rative project. The possibilities which technolo-gy offers changed drastically through the years. Once modern and advanced web pages become out of date, ponderous and diffi cult to maintain. The need for an improvement of quality of service to the museums and wider public was recognised. It started with evaluating existing web pages as well as searching and conceiving completely new content based on dinamic web pages, up-to-date news supplied directly by MDC’s staff or museu-ms themselves. On-line Register of Museums, Galleries and Col-lections in Croatia offers dates on the museums, collections, professional museum staff; on line calendar of events MDC POOL provides infor-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

276

mation on current and upcoming exhibitions, conferences, publications; web opac catalogue of museum and gallery publications – that is only a part of the online data bases offered. Gathered in one place, they will reveal MDC’s activities dealing with collecting, preserving, analysing and disseminating information about Croatian museums.

With new MDC website our purpose is to promote openness, to give accurate and fresh information, to allow quick and easy access to MDC resources and to recognise our users’ expectations and needs. This paper decribes MDC website redesign project, its changes, the problems involved in creating, the current state as well as plans for fur-ther development.

277

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

REGISTAR MUZEJA, GALERIJA I ZBIRKI U REPUBLICI HRVATSKOJ – SUOČAVANJE S RAZLIČITIM POTREBAMA KORISNIKA

MARKITA FRANULIĆMuzejski dokumentacijski centar Zagreb, Hrvatska

Muzejski dokumentacijski centar (MDC) kao referalna institucija za muzejsku djelatnost ima specifi čnu ulogu u doku-mentacijsko-informacijskom sustavu na području kulturne baštine. Rad MDC-a na području dokumentacije i informati-zacije ostvaruje se na dvije razine. Prva se odnosi na razvoj vlastitoga informa-cijskog sustava namijenjenog obradi podataka iz muzeja i o muzejima, na poboljšanju protoka informacija unutar MDC-a i interakcije između MDC-a i muzeja te na omogućivanju dostupnosti podataka iz fondova MDC-a (baza poda-taka) svim zainteresiranim korisnicima. Druga je razina koordinacija informati-zacije hrvatskih muzeja.

REGISTAR MUZEJA, GALERIJA I ZBIRKI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Za razliku od muzeja koji se bave obra-dom muzejskog predmeta i collection managementom, središte zanimanja do-kumentacijsko-informacijskog sustava MDC-a su muzej i zbirka kao specifi čne

kategorije građe. Stoga je muzej osnovni entitet obrade u bazi podataka Registra muzeja, galerija i zbirki u RH (u daljnjem tekstu Registar).Glavni kriterij upisa u Registar jest po-stojanje građe oblikovane u zbirku, što je i preduvjet za osnivanje muzeja. Tako koncipiran Registar zapravo je eviden-cija “muzealizirane baštine” i sadržava podatke o svim muzejskim institucijama u Hrvatskoj bez obzira na njihov pravno-administrativni status. Prema stručnim i administrativnim kriterijima razlikujemo muzeje koji: A) zadovoljavaju sve uvjete koje propi-

suje Zakon o muzejima i imaju pri-hvaćeni akt o osnivanju, tj. pravno po stoje kao ustanove

B) djelomično zadovoljavaju uvjete koje propisuje Zakon o muzejima i rade na tome da ih zadovolje

C) ne zadovoljavaju uvjete koje propi-suje Zakon o muzejima i nije izgledno da će ih ikada ostvariti, ali posjeduju građu, tj. zbirku. Takve su, na primjer, zbirke ili ustanove koje ICOM defi ni-ra kao muzej, ali nisu priznate hrvat-skim Zakonom o muzejima, te prema sadašnjim pozitivnim propisima ne-maju nikakvu mogućnost da postanu muzejom. Najveći broj takvih zbirki čine prirodoslovne zbirke, ustanove koje izlažu žive organizme, studijske zbirke na fakultetima i sl.

Na temelju takve podjele, institucijama u Registru dodjeljujemo različit status: A, B ili C, da bismo prilikom pretraživanja i izrade analiza dobili što vjerodostojnije rezultate.Svaki muzej u Registru jednoznačno je obilježen kodnom oznakom - alfa nu me-ričkom oznakom koju dodjeljuje MDC

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

278

na temelju ICOM-ove muzeološke kla-sifi kacije (1972., 1985.)1, prema krite-rijima: vrsta građe i, za opće muzeje, područje na kojemu muzej djeluje.Valja napomenuti da se Registar ne ba-zira na sustavu akreditacije muzeja, po-put britanskoga na primjer, nego na hr-vatskoj legislativi i stručnim kriterijima defi niranima u MDC-u.

STRUKTURA REGISTRA MUZEJA, GALERIJA I ZBIRKI U RH

Struktura Registra muzeja, galerija i zbirki u RH nastala je na temelju orga-nizacijskoga (stručnog i administrativ-nog) ustroja muzeja, pozitivnih propisa usvojenih od 1998. (Zakona o muzeji-ma) do danas (prateći pravilnici) i potre-ba korisnika u MDC-u, muzejskoj zaje-dnici i javnosti. Naime, s obzirom na to da nam nije poznato kako postoji neki međunarodni standardizirani muzejski sustav za evidentiranje podataka o mu-zejima kao institucijama, strukturu poda-taka morali smo razraditi sami. Konzul-tirali smo arhivistički standard ISAAR (CPF) – International standard archival authority record for corporated bodies, persons and families2, ali on nije odgo-varao našim potrebama.Opseg i struktura podataka u Registru podložni su promjenama, u skladu sa zakonom, potrebama korisnika i promje-nama politike vođenja Registra. Tako su

se do 1997. u Registru vodile i zbir ke u vlasništvu vjerskih zajednica, koje se znat-no razlikuju od muzeja po svojoj organi-zaciji (ako takva uopće postoji) i strukturi podataka, zbog čega su podaci u Registru bili vrlo neujednačeni. Stoga su zbirke u vlasništvu vjerskih zajednica izdvojene iz Registra muzeja, galerija i zbirki u RH u zaseban Registar muzeja, zbirki i riznica u vlasništvu vjerskih zajednica.Registar je koncipiran kao kompleksna baza podataka koja se sastoji od pet sku-pina podataka (pet manjih baza), koje su u međusobnom odnosu. Prilikom krei-ranja baze podataka Registra kao dijela informacijskog sustava MDC-a poštovali smo načela jednostavnosti, preciznosti i sveobuhvatnosti. Način organizacije po-dataka u Registru strukturirani je zapis čije su značajke jedinstvenost zapisa, normizacija podataka i kategorizacija podataka, što omogućuje da podatak koji je obrađen za upotrebu bude pogodan za komuniciranje, interpretaciju i obradu.Bitan činitelj bila je i sadržajna standar-dizacija podataka u bazi, s ciljem ukla-njanja pogrešaka i nedosljednosti pri-likom unosa podataka i u rezultatima pre traživanja te radi omogućivanja među-institucionalne komunikacije. Razra đe-ne su liste termina za opis određenih sa držaja koje se temelje na različitim stručnim izvorima, ponajprije onima s Odsjeka za informacijske znanosti (smjer muzeologija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.3 Neke su prihvaćene u cijelosti,

1 ICOM-ova muzeološka klasifi kacija objavlje-na je u časopisu Muzeologija, 13 (1972), Za-greb: MDC, urednik Antun Bauer.

2 ISAAR (CPF) – International standard archi-val authority record for corporated bodies, persons and families (hrvatski prijevod). Za-greb: Hrvatski državni arhiv, 1999.

3 Maroević, Ivo. Uvod u muzeologiju / Intro-duction to Museology. Zagreb: Zavod za in-formacijske studije, 1993.

Mensch, Pieter J. A. Towards a methodology of museology. PhD thesis. Zagreb: University of Zagreb, Faculty of Philosophy, 1992.

279

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

a neke su prilagođene na temelju isku-stava u radu na Registru. Terminološka kontrola uvedena je u rubrikama kao što su “tip muzeja”, “vrsta muzeja”, “djelo-krug muzeja”, “osnivač”, u geografskim i administrativnim nazivima, stručnim zvanjima osoblja, “vrsti muzejske zbir-ke”, “vrsti dokumentacijskog fonda” i nekim drugima.

Struktura podataka u Registru

Opći podaci o ustanovi

Podaci o ustanovi sadržavaju opće po-datke o muzejima u Hrvatskoj, kao što su naziv muzeja, vrsta, osnivač, godina osnutka, djelokrug, ime ravnatelja i dr. Vode se za 188 ustanova (2004.). Sastoje se od 30 polja / atributa, od kojih je 15 dostupno na Internetu. U polja se upisuju različite vrijednosti u obliku numeričkih i/ ili tekstualnih podataka.

Podaci o adresama

Podaci o adresama sadržavaju 9 polja / atributa, od kojih je 8 dostupno na Inter-netu.

Podaci o stručnom osoblju

Podaci se vode za oko 840 stručnih mu-zejskih djelatnika (2004.) koji aktivno rade u muzejima i za još 40-ak koji su prestali raditi u muzeju ili su umiro-vljeni (razlog malog broja posljednjih jest činjenica da ih evidentiramo tek od 2004.). Sastoje se od 16 polja / atribu-ta, od kojih je 5 dostupno na internetu. Prikupljaju se npr. podaci o stručnoj spremi i znanstvenoj kvalifi kaciji, profe-siji, stručnom zvanju, spolu i dr.

Podaci o muzejskim zbirkama

Podaci o zbirkama sastoje se od 17 polja / atributa, od kojih su 4 dostupna na In-ternetu. Vode se podaci o nazivu i vrsti zbirke, broju predmeta, inventarizaciji, dostupnosti i dr.

Podaci o dokumentacijskim fondovima

Podaci o dokumentacijskim zbirkama sa-stoje se od 15 polja / atributa, od kojih su 4 atributa dostupna na Internetu. Podaci koji se prikupljaju o dokumentacijskim fondo-vima uvelike se podudaraju sa strukturom podataka o muzejskim zbirkama.

Podaci o prostorima

Defi nirano je 13 polja što se odnose na prostore kojima muzej raspolaže, od kojih su 4 dostupna na Internetu. U polje se upisuje veličina određenog prostora tako da istodobno imamo evidenciju o postojanju određenog prostora i njegovoj veličini. Na primjer, prikupljaju se poda-ci o tome koliko je prostora predviđeno za stalni postav, povremene izložbe, ure-de, restoran, trgovinu, radionice i dr.

NAČIN VOĐENJA REGISTRA

Prikupljanje podataka

Podaci za Registar prikupljaju se istraži-vanjem koje se provodi početkom svake kalendarske godine. Struktura upitnika koji se šalje muzejima slijedi strukturu Registra. Ispunjavanje upitnika nastoja-li smo što je više moguće olakšati, i to objašnjenjima i ponuđenim normiranim odgovorima koje treba zaokružiti. Uz upitnik, svakom se muzeju šalje i ispis podataka o njemu za prethodnu godinu. Sve to se pokazalo poticajnim za muzeje

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

280

jer je odaziv na istraživanje sa 40-50% (1996.) posljednjih godina porastao na 70-90%. S obzirom na postotak odaziva, iako nisu uvijek ispunjene sve rubrike ili su katkad pogrešno ispunjene, dobiveni se podaci mogu smatrati ažurnima i vje-rodostojnima.Osim istraživanjem, podaci se tijekom cijele godine prikupljaju i na druge na-čine: iz izvješća o radu, usmenim pu-tem, dopisima, obilascima muzeja radi različitih drugih poslova, vijestima iz tiska i na druge načine.Sve veća informatizacija muzeja omo -gućila je da upitnik za godišnje istra ži-vanje distribuiramo većini muzeja e-mail-om, a u budućnosti ćemo nastojati da to bude online formular koji će muzejima biti dostupan uz odgovarajući log-in i password.

Obrada podataka

U radu na bazi podataka Registra pri-mjenjuju se postupci unosa podataka, njihove izmjene, brisanja, sortiranja i ispisa. Prikupljene podatke voditelj Re-gistra unosi u bazu. Prije unosa poda-taka za tekuću godinu zatečeno se stanje pohranjuje na neki od elektronički čitljivih medija, izrađuje se ispis svih podataka na papiru koji se pohranjuje u knjižnici MDC-a, gdje je dostupan kori-snicima. Unosom za tekuću godinu novi podaci zamjenjuju stare, što znači da Registar sadržava podatke o aktualnom stanju u muzejima, a ti su podaci dostup-ni i u online bazi na Internetu.

KRATKI PREGLED REGISTRA U RAZDOBLJU 1992.-2004.

Prvi programski sustav Registar usta-nova u muzejskoj djelatnosti nastao je

1992. Zamišljen je kao jednokorisnički, a njegova je svrha trebala biti: “1) brža, preglednija i urednija evidencija o usta-novama, osoblju, adresama, zbirkama, djelatnostima i pretplatama na izdanja MDC-a; 2) olakšanje i automatizacija izrade računa i slanja pošte na adrese iz baze podataka; 3) racionalizacija i redu-ciranje papirne evidencije; 4) tipizacija obrazaca i ispisa iz baze, te po želji for-miranje papirne baze iz elektroničkog arhiva”.4 Program za podržavanje baze podataka bio je u formatu dBASE IV, pod operacijskim sustavom MS DOS, a u suradnji sa stručnjacima MDC-a izradili su ga vanjski suradnici. Može se zapravo reći da je prva verzija Registra zapravo funkcionirala kao adresar muzeja.Na temelju iskustava stečenih prili kom prikupljanja podataka, zakonskih pro-mjena i potrebe da se brzo i točno udo-volji zahtjevima korisnika, uočeni su određeni problemi. Oni su se očitovali na tehnološkom i na sadržajnom planu. Na tehnološkom planu prešlo se na ope-rativni sustav MS Windows, a baza je prebačena u program Borland Paradox. Ovaj put informatičku je potporu izradio informatičar MDC-a.Na sadržajnom planu u Registar su une-sene brojne izmjene. Spomenut ćemo samo najvažnije. Rubrika “djelatnosti” ukinuta je jer ni-je davala relevantne podatke budući da su djelatnosti muzeja utemeljene na na čelima struke i na propisima te su za

4 Registar ustanova u muzejskoj djelatnosti Re-publike Hrvatske, prijedlog za ponudu izrade softvera (iz arhive MDC-a), MDC, 1991.

Registar ustanova u muzejskoj djelatnosti, upute za primjenu programskog sustava (iz arhive MDC-a). Zagreb, Integra, 1992.

281

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

sve ustanove gotovo jednake. Umjesto korištenjem Registra, analiza djelatnosti omogućena je prikupljanjem i objavlji-vanjem godišnjih izvješća muzeja.Osim za zbirke muzejskih predmeta, počeli su se prikupljati podaci o doku-mentacijskim fondovima pa je i struktura Registra tome prilagođena.Već smo spomenuli uvođenje termino-loške kontrole, čime su eliminirane po greške prilikom unosa podataka, pro-iz voljnost pri ispunjavanju upitnika i nedosljednosti u ispisu podataka. Na primjer, u polje “tip muzeja” upisivalo se čak 18 različitih tipova, što, osim što je otežavalo pretraživanje, nije bilo ute-meljeno ni na jednoj stručnoj postavci.Velik je problem bilo i to što su sva pre-traživanja bila vezana za predefi nirani tablični ispis koji se mogao dobiti samo na papiru, a složena pretraživanja, ve-zana za specifi čne zahtjeve korisnika, mogla su se obavljati samo uz pomoć informatičara. Distribucija podataka koja se donedavno mogla provoditi isključivo u obliku ispisa na papiru bila je apsolut-no neprimjerena golemim tehnološkim promjenama, osobito sve češćim zahtje-vima da se traženi podaci dostave u elektroničkom obliku. Kad je riječ o zastupljenosti Registra na Internetu, valja spomenuti da je još 1997. na web stranici MDC-a bilo omogućeno pretraživanje baze Registra prema 7 kriterija određenih na temelju najčešćih korisničkih upita. Međutim, pretraživanje nije bilo moguće iz online baze, zbog čega podaci nisu bili ažurni pa se od toga odustalo. Osim toga, nepo-stojanje terminološke kontrole otežavalo je pretraživanje. Sljedeća primjena Regi-stra na Internetu (1999.) bila je interakti-vna karta Hrvatske na kojoj se mogao do-

biti popis muzeja te njihovih područnih jedinica prema županijama i gradovima, s grafi čkim prikazom odnosa pripadno-sti. U sklopu karte svaka je ustanova bila predstavljena svojom “karticom” koja je sadržavala osnovne podatke o usta-novi: naziv, adresu, br. telefona i faksa, e-mail adresu, ime ravnatelja, tip usta-nove, nazive područnih jedinica i URL. No ponovno se očitovao problem teškog održavanja ažurnosti podataka zbog ne-postojanja online baze podataka pa se odustalo i od te aplikacije te je odlučeno da će se tek nakon izrade baze koja će omogućiti online pretraživanje podaci iz Registra ponovno učiniti dostupnima na webu.Prijedlog nove baze podataka Registra izrađen je 2000. g. Oblikovana je nova struktura podataka i funkcionalnosti Re-gistra. Godine 2004. izrađena je baza u programu MS Access te su uspostav-ljanjem funkcija nove baze i rekonstruk-cijom websitea MDC-a (2005.) ostvare-ni uvjeti za realizaciju online Registra, čija je strukutra u glavnim crtama bila razrađena još 2001.Važno je istaknuti da je struktura poda-taka Registra izrađena na temelju pri-jed loga svih stručnjaka MDC-a, a pro gramsku aplikaciju izradila je infor-ma tičarka MDC-a.

REGISTAR I KORISNICI DANAS

Registar u informacijskom sustavu MDC-a

Dokumentacijski fondovi MDC-a nasta-li su dugogodišnjim radom na dokumen-tacijskim, informatičkim, referalnim, izdavačkim, muzeološkim, izložbenim, knjižničarskim i obrazovnim djelatno-stima. To su Zbirka muzejskih plakata,

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

282

Fototeka, Videoteka, Registar muzeja, zbirki i riznica u vlasništvu vjerskih zajednica, Knjižnica, Arhiv i Mikroteka. Baze podataka MDC-a međusobno su neovisne, a u planu je i njihovo što brže povezivanje. Pri tome će Registar biti okosnica sustava, tako da će se na bazu Registra vezati podaci iz ostalih baza MDC-a. Pri realizaciji takvog povezi-vanja uzet će se u obzir potrebe ustanova i korisnika te će se izgraditi sustav koji će omogućiti interakciju između različitih podsustava. Na primjer, pristupom po-dacima o određenome muzeju dobit će se skup podataka o tome muzeju, a po-vezivanjem na dokumentacijske fondove MDC-a, moći će se dobiti pregled plakata koje je izdao taj muzej, fotografi ja veza-nih za taj muzej, publikacija koje je obja-vio, bibliografi ja stručnih djelatnika i dr. Nazivi muzeja, onakvi kako su upisani u Registar, služit će kao lista termina (za terminološku kontrolu naziva muzeja), a isto će vrijediti i za nazive zbirki, ime-na gradova, imena stručnih djelatnika. Imena stručnjaka bit će povezana s bi-bliografskom bazom knjižnice, tako da će se pristupom podacima o pojedinom stručnjaku određenog muzeja moći pri-stupiti i popisu njegovih bibliografskih jedinica. Takvi će podaci na zahtjev biti dostupni svim zainteresiranim korisnici-ma, a u određenom opsegu i na Interne-tu.Unutar MDC-a podaci iz Registra ko-riste se pri obavljanju svih redovi tih stručnih djelatnosti i realizaciji pro-je kata. Pristup podacima iz Registra omogućen je svakom stručnjaku MDC-a, ali mogućnost unosa novih podataka i izmjena u bazi ima samo voditelj Re-gistra.

Muzejska zajednica, administracija i javnost kao korisnici Registra

MDC ima jedinstvenu ulogu u kultur-noj politici Hrvatske kao specijalizirana ustanova koja prati cjelokupnu muzejsku djelatnost i raspolaže podacima o njezi-nim različitim aspektima. Korisnici in-formacija koje prikuplja i obrađuje MDC nisu nužno isti kao i korisnici sadržaja i usluga koje pružaju muzeji. Korisnici Registra mogu se grupirati u nekoliko osnovnih kategorija: muzeji i muzejski stručnjaci, Ministarstvo kulture RH, raz-ličite ustanove i organizacije u Hrva-tskoj (kulturne, gospodarske, turističke), međunarodne stručne organizacije, me-diji, proizvođači opreme za muzeje, jav-nost (kao potencijalni posjetitelj muzeja i kao činitelj s pravom uvida u djelovanje muzeja kao javne ustanove).Podaci u obliku adresara kao najjedno-stavnije verzije ispisa podataka daju se na zahtjev svim zainteresiranim korisni-cima.Registar služi muzejima i muzejskim struč njacima kao izvor informacija i po-srednik u međusobnoj komunikaciji. Na primjer, muzeji se koriste Registrom kao izvorom informacija prilikom organizi-ranja stručnih skupova namijenjenih odre đenoj vrsti stručnjaka, za osnivanje strukovnih udruženja ili neformalnih sku pina stručnjaka određene profesije (npr. muzejskih dokumentarista), za evi-dentiranje fotografskih zbirki radi izrade vodiča kroz takve zbirke itd. To su samo neki od specifi čnih primjera korištenja. Podaci iz Registra bili su važan izvor informacija za uspostavljanje hrvatske mreže muzeja (Sustav muzeja RH) koja funkcionira na hijerarhijskom načelu, prema kojemu su određeni muzeji matični

283

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

(što znači da pružaju stručnu pomoć, oba-vljaju stručni nadzor, unapređuju stručni rad i usklađuju rad unutar Sustava mu-zeja) zbirkama u drugim muzejima na cijelom području Hrvatske, a na temelju podjele prema vrsti građe. Jedan od korisnika Registra je Ministar-stvo kulture RH, kojemu on služi kao izvor podataka za planiranje politi ke u muzejskoj djelatnosti, za stvaranje fi -nancijskih planova te kao izvor infor-macija za različite druge projekte (npr. za pregled muzeja i zbirki na hrvatskim otocima, u sklopu projekta revitaliza-cije otoka). Podaci iz Registra, primje-rice, pokazuju golem nesrazmjer između stručnjaka visoke stručne spreme i sre-dnje spreme (između kustosa i tehničkog osoblja) koja iznosi 77:15%. U hrvat-skim je muzejima 2004. g. radilo samo 5 informatičara, 15 dokumentarista, 13 muzejskih pedagoga naspram 501 kusto-sa. To su činjenice koje govore same za sebe, ali i upozoravaju na to da su zbog strukture muzejskog stručnog osoblja neke djelatnosti u muzejima zaposta-vljene. Inventariziranost građe od 44% (2004.), te izrazito niska obrađenost ar-heološke i prirodoslovne građe, poda-ci su koji muzejima i nadležnoj upravi mogu služiti kao korektiv za stvaranje strateških planova i godišnjih progra-ma rada, kao i upozoriti na potrebu da se određenoj vrsti muzeja pruži stručna pomoć.ICOM, UNESCO te razne druge među-narodne ustanove i udruženja korisnici su podataka iz Registra.MDC surađuje s Državnim uredom za statistiku u kreiranju njihovih upitnika za statističko istraživanje o muzejima, gale-rijama i zbirkama, a na temelju iskustva u radu na metodologiji i defi nicijama

korištenim pri izradi strukture Registra i njegovu vođenju. Od 1998. izrađuje se statistički pregled podataka iz Registra na temelju kojega se može dobiti relevantna slika hrvat-ske muzejske zajednice. Jedan takav pre gled, onaj za 2003. g., objavljen je u časopisu Informatica Museologica.5 Naime, shvatili smo da je takve preglede potrebno objavljivati, kako radi disemi-nacije podataka kojima se na svoj način može koristiti muzejska zajednica, a na svoj način administracija u kulturi, tako i radi popularizacije Registra. Od 2002. g. podaci iz Registra služe i za izradu izvještaja o hrvatskim muzejima za EGMUS (European Group on Mu-seum Statistics) čime su ti podaci postali komparabilni na razini EU i u godišnjem ritmu. Izvještaj o hrvatskim muzejima za međunarodni projekt CALIMERA (Cul-tural Applications: Local Institutions Mediating Electronic Resource Access)6 temelji se također na podacima iz Regi-stra.SWOP analiza koju je MDC proveo početkom 2005. g. na uzorku od 139 mu-zejskih djelatnika iz svih hrvatskih regija pokazala je sljedeće rezultate glede za-dovoljstva kvaltetom podataka iz Regi-stra: 10,8% ispitanika izuzetno je zado-voljno njima, 49,6% zadovoljno je, 7,9% nije zadovoljno, a 31,7% ne zna. Prema strukturi djelatnika, izuzetno zadovolj-

5 Franulić, Markita. Some aspects of Museum Activities in Croatia - a Statistical Overview on the Basis of Data from the Register of Mu-seums, Galleries and Collections in the Repu-blic of Croatia. // Informatica Museologica. 34 (1/2) 2003.

6 URL: http://www.calimera.org/countries/Croatia.aspx

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

284

stvo kvalitetom podataka iz Registra pokazuju isključivo kustosi, a 37,5% ku-stosa pokazuje i zadovoljstvo kvalitetom podataka. Valja napomenuti da je anali-za provedena prije postavljanja Registra na Internet, tako da su u međuvremenu već napravljeni koraci prema smanjenju broja onih koji pokazuju nezadovoljstvo kvalitetom podataka i onih koji su od-govorili “ne znam” te prema povećanju zadovoljstva onih koji su i dosad bili za-dovoljni njima.

REGISTAR NA INTERNETU

Potreba za efi kasnijom organizacijom informacija te vrtoglavi razvoj Interne-ta istaknuli su u prvi plan potrebu da se komunikacijski proces između MDC-a i korisnika ostvaruje na razini “trenutačne komunikacije”. Internetska tehnologija danas je jedino sredstvo koje može po-vezati sve muzejske informacije i ak-tivnosti. Pristup bazama podataka kao vrijednom kulturnom resursu jedna je od važnih uloga Interneta, te su funkcije Re-gistra sve usmjerenije prema njemu. Danas je selektivni pristup podacima iz Registra putem Interneta omogućen svim korisnicima na websiteu MDC-a. Pristup je moguć preko jedne od šest glavnih rubrika Muzeji u Hrvatskoj – Pregled muzeja, te izravno s bannera na Home Pageu. Pregled muzeja moguć je prema abecedi: prema prvom slovu u nazivu muzeja; zemljopisno: prema županijama i gradovima; prema vrsti građe: odabirom ponuđenih vrsta s padajuće liste. Pregled muzejskih zbirki i dokumentacijskih fondova moguć je s obzirom na vrstu građe koju posjeduju. Omogućeno je i pretraživanje prema ključ nim riječima. Posebno je izdvojen popis muzeja koji

imaju svoj website, kako bi im se mo-glo što izravnije prići. Adresar muzeja dan je kao dokument koji svatko može downloadati i iskoristiti za svoje potre-be. Rezultat pregleda i pretraživanja je popis muzeja s kojega dolazimo do stra-nice prikaza svakoga pojedinog muzeja koja se sastoji od fotografi je muzeja i skupa od 40 vrsta podataka7 o tom mu-zeju (od ukupno 100 koji se prikupljaju za svaki muzej). Ostalim podacima pri-stup je moguć na upit voditelju Registra, uz identifi kaciju i obrazloženje čemu će podaci služiti. Na taj način dobivamo evidenciju korisnika sa specifi čnim upiti-ma, na osnovi čega ćemo moći korigirati strukturu Registra i korisničke opcije.Osim u pregledu muzeja, podaci iz Regi-stra dostupni su na Internetu i na drukčijoj razini - u obliku statističkih pregleda i analiza u rubrici Muzejska statistika. Iako su dostupni svim korisnicima, na-mijenjeni su ponajprije profesionalcima. U prezentaciji podataka iz Registra uve-like se koristimo hipermedijom, a u slje-dećoj će fazi sve zastupljenija biti i multi-medija, čime će ponuđeni sadržaj postati i vizualno atraktivniji.

ZAKLJUČAK

Statična i lokalna, jednokorisnički orijen-tirana baza u proteklom je razdoblju (1992.-2005.), na temelju stručnih kri-terija i korisničkih zahtjeva, a uz pomoć razvoja tehnologije, postala dinamična, dostupna na Internetu te višekorisnički orijentirana. MDC je danas jedina insti-tucija koja može ponuditi opsežan i su-

7 Odluka stručnog vijeća MDC-a.

285

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

stavan skup podataka o muzejima, tako da je postao važan izvor informacija mu-zejskim stručnjacima, Sustavu muzeja RH, Ministarstvu kulture, međunarodnim organizacijama i projektima, mediji-ma i širokoj javnosti. Izradom općih i specifi čnih statističkih pregleda te anali-zom podataka iz Registra, MDC je spo-soban ponuditi relevantne podatke koji daju sliku hrvatske muzejske zajednice i na temelju kojih se može kreirati i ko-rigirati muzejska politika u Hrvatskoj. Uključivanjem u rad EGMUS-a (Eu-ropean Group on Museum Statistics) i CALIMERA-e (Cultural Applications: Local Institutions Mediating Electronic Resource Access) podaci iz Registra služe i za izradu komparativnih analiza na europskoj razini. Problem nedovoljne obrađenosti i digita-lizacije muzejske građe dijelom može biti prevladan upravo podacima iz Registra, tj. obradom na razini zbirke (Collection Level Description), čime bi se omogućio uvid u funduse hrvatskih muzeja, što ve-lik broj muzeja ne može ostvariti samo-stalno.Primjenom internetske tehnologije na svoje baze podataka i otvaranjem svojih resursa korisnicima MDC postaje bliži ostvarenju defi nicije informacijsko-do-kumentacijsko-komunikacijskog centra na području kulturne baštine.

REGISTER OF MUSEUMS, GALLERIES AND COLLECTIONS IN CROATIA – FACING VARIOUS USER NEEDS

The focus of the Museum Documentation Centre’s (MDC) interest is on the museum as an institu-tion. The institution (museum, collection) is also the main entity of MDC’s information system. This paper will focus on the structure of the Regi-ster and on different aspects of its use. The Register of Museums, Galleries and Collec-tions in Croatia has been managed by MDC since 1992 as a data base whose structure consists of 4 main groups of data: 1) general data concerning a museum; 2) address(es); 3) premises; 4) units: departments, museum collections, documentation holdings; 5) professional museum staff. The struc-ture of the Register is based on the structural or-ganisation of museums, the Museum Law (1998), the needs of MDC and user’s needs. MDC is the only institution that can provide such a large and systematic set of data on museums that serve as an important source of information for museum professionals, the Croatian Museum Network, the Ministry of Culture and the public at large. From its fi rst static and one-user version, the Re-gister turned into dynamic and multi-user model. It can provide either a different simple set of data for the general public or specialised data that enable analyses that can provide a view of the en-tire Croatian museum community. A particular aspect of the Register is its online application “Find the museum” (2005). Opening its resources to users via the Internet is one of the aspects how MDC fulfi lls its mission of an information-documentation-communication centre in the fi eld of cultural heritage.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

286

INFORMACIJSKE USLUGE MUZEJSKIH KNJIŽNICA ZA KORISNIKE 21. STOLJEĆA: KAKO RADI KNJIŽNICA MDC-A

SNJEŽANA RADOVANLIJA MILEUSNIĆMuzejski dokumentacijski centarZagreb, Hrvatska

SUVREMENI KORISNICI I KNJIŽNICA MDC-A

Knjižnica Muzejskoga dokumentacij-skog centra (MDC-a) jedina je specijali-zirana knjižnica u Hrvatskoj koja svojim knjižničnim fondom pokriva područje znanja o muzejima i muzejskoj djelat-nosti. Neprekidnim djelovanje knjižnice već 50 godina nastoje se podržavati osnovne djelatnosti i poslanje MDC-a kao središnje točke hrvatske mreže mu-zeja. Usprkos rezultatima novijih istraživanja, koji su pokazali da se suvremeni struč-njaci u zadovoljavanju svojih struč nih, znanstvenih, obrazovnih i informativnih potreba i zahtjeva ponajprije služe pre-porukama svojih kolega, zatim osob-nim arhivama i tek na trećemu mjes tu knjižničnim fondovima1, knjižnica

MDC-a nastoji zadržati mjesto primar-noga informacijskog središta i nezaobi-laznog pomagača za stručni i znanstve-ni rad djelatnika matične ustanove. U nastojanjima da se izgradi kao dio je-dinstvenoga informacijskog okruženja matične ustanove2, znatne je pomake učinila u informatizaciji knjižničnih zbir-ki i implementaciji novih tehnologija u knjižnično poslovanje. To prije sve-ga obuhvaća izgradnju knjižnične baze podataka, standardizirano predmetno označivanje fonda te kontinuiranu izgrad-nju elektroničkih knjižničnih zbirki na CD-ROM-ovima.Svojim knjižničnim fondom koji trenu-tačno sadržava oko 40.000 jedinica, po-pratnim informacijskim pomagalima (ka-talozima, bazama podataka) i uslugama, knjižnica MDC-a ujedno je i referentno mjesto za cijelu hrvatsku muzejsku zaje-dnicu koja obuhvaća akademsku skupinu korisnika (teoretičare i profesore muzeo-logije i informacijskih znanosti, studen-te, poslijediplomante) i muzejske djelat-nike (od muzejskih tehničara i kustosa pripravnika do muzejskih savjetnika). Svojim fondom ustrojenim u nekoliko velikih zbirki, među kojima važno mje-sto ima Zbirka kataloga povremenih i stalnih izložaba, knjižnica je otvorena i korisničkoj skupini drugih znanstve-nih disciplina kao što su povjesničari i povjesničari umjetnosti, konzervatori i restauratori, ali i drugim interesnim sku-

1 Van den Born, Petra; Helmus, Wilbert. The Art Librarian as Mediator : The Art of being a Librarian. URL:http://www.ifl a.org/IV/ifl a65/papers/075-157e.htm (2001-05-04)

2 Od 1997. godine okupljaju se stručnjaci iz muzeja, arhiva i knjižnica na stručnim semi-narima na kojima izmjenjuju iskustva i znanja nužna za uspostavu suradnje baštinskih usta-nova u okruženju globalne informacijske in-frastrukture. Seminari su popraćeni i zborni-cima održanih izlaganja i radionica.

287

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

pinama poput novinara ili stručnjaka na-cionalnoga leksikografskog zavoda. Knjižnica svojim uslugama nastoji za-dovoljiti svaku od navedenih korisničkih skupina i ispuniti njihova očekivanja, po-trebe i zahtjeve koji uvelike ovise o njiho-vu profesionalnom djelovanju, razvoju i stanju hrvatske muzejske djelatnosti te aktivnostima i participaciji korisnika u njoj. Studentima ili muzejskim priprav-nicima knjižnica, osim potrebne stručne literature, pruža i edukativne usluge koja obuhvaćaju različita tematska predavanja i prezentacije s područja muzejskog knjižničarstva ili uvoda u in for macijske znanosti. Hrvatskim muzejskim profe-sionalcima knjižnica, uz neposredan uvid u knjižničnu građu, nudi i strukturirane informacije u obliku tematskih biblio-grafi ja3, prijevoda struč nih klasifi kacija, upoznavanja s novim elektroničkim izvo-rima podataka ili tezaurusima.4

Poštujući imperative suvremenoga mu-zejskog knjižničarstva, muzeoloških teorija i same funkcije MDC-a, knjižnica je svojim precizno defi niranim i izgra-đivanim knjižničnom fundusom otvorena i široj korisničkoj publici.5 Velik iskorak

prema vrlo brojnoj publici raz ličitih dob-nih, spolnih i interesnih sku pina učinjen je fi zičkim izlaskom iz prostora knjižnice i priređivanjem iz lož be recentnih pu-blikacija u izdanju hrvatskih muzeja, galerija i muzejskih udruga. Taj projekt, jedinstven na širem europskom prostoru, započet je 1982. godine i priređuje se je-danput u godini, u sklopu Međunarodnog sajma knjiga i učila u Zagrebu. Uz javnu promociju i predstavljanje najnovijih muzejskih kataloga izložaba, monogra-fi ja, časopisa, zbornika i druge tiskane i netiskane građe, knjižnica daje i velik doprinos nacionalnoj bibliografi ji izra-dom i objavljivanjem bibliografskih po-pisa godišnjega muzejskog izdavaštva. Posljednjih desetak godina knjižnica in-tenzivno radi na osuvremenjivanju knjiž-ničarske djelatnosti, posebice na razvoju knjižničnih informacijskih pomagala. Kataložni ormarići danas su raritetni ukras u knjižnici, a trenutačna baza po-dataka dograđuje se u smjeru Webopa-ca.6 Ti elektronički izvori podataka tre-bali bi korisnike stimulirati na korištenje elektroničkim uslugama, ali i na nepo-sredno konzultiranje knjižnične građe.7

3 U časopisima MDC-a objavljeno je oko 50 različitih tematskih bibliografi ja koje se pri-ređuju uz temu broja ili uz aktualnu mu ze o-lošku problematiku.

4 U MDC-ovu časopisu Bilten za informati-zaciju muzejske djelatnosti (1990.-1998.) stručna je publika redovito informirana o aktu-alnoj problematici vezanoj za implementaciju suvremenih standarda i postupaka u stručni muzejski rad. Tezaurusi i terminološka kon-trola jedna je od tih tema unutar koje je pred-stavljen ICOM-ICOMOS Leksikon kulturnog naslijeđa, kao i mrežno dostupni Art & Archi-tecture Thesaurus.

5 Nijhoff, Michiel. Museum Libraries: from Hidden Treasures to Treasured Informa-

tion Centres. URL:http://www.ifla.org/IV/ifl a64/108-145e.htm (2001-05-04)

6 Obrazovanju hrvatskih knjižničarskih struč-njaka uvelike pridonose stručni međunarodni skupovi Libraries in the Digital Agre – LIDA, koji se svake godine održavaju u organiza-ciji Filozofskog fakulteta u Osijeku i Rutgers University (SAD) u Dubrovniku (Hrvatska). Tekstovi izlaganja renomiranih svjetskih struč njaka dostupni su na URL:http://www.ffos.hr/lida

7 Competencies for Information Profesionals of the 21st Century. URL:http://www.sla.org/PDFs/Competencies2003_finallocked.pdf (2005-03-02)

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

288

Prezentacijom knjižničnih zbir ki, službi i usluga na web stranicama matične usta-nove8 te izgradnjom mrežno dostupnih bibliografskih baza podataka, knjižnica nastoji suvremenom tipu korisnika po-nuditi nove usluge i omogućiti mu bolju pristupačnost knjižničnoj građi i infor-macijama.

PREGLED MEĐUNARODNIH STRUČNIH BIBLIOGRAFSKIH BAZA PODATAKA

Suvremena međunarodna muzejska za-jednica za svoj stručni i znanstveni rad ima čvrsto uporište, između ostaloga, i u mrežno dostupnim bibliografskim ba-zama podataka. Među njima su naj zna-čajnije ove bibliografske baze podataka9: Bibliographic Database of the Conser-vation Information Network – BCIN; Museology Bibliography – BMUSE i AATA Online: Abstracts of International Conservation. BCIN, the Bibliographic Database of the Conservation Information Network10 najcjelovitija je mrežno dostupna stručna bibliografska baza podataka i nezaobi-lazan izvor podataka koji korisnicima

pruža pomoć u istraživanju i razmjeni informacija s područja konzervacije i restauracije kulturne baštine. Povezuje svjetsku mrežu knjižnica i dokumenta-cijskih centara, kao i građu iz privatnih zbirki, sveobuhvatno uključuje različite vrste tiskane i netiskane knjižnične građe, AV građu, programske potpore i strojno čitljive datoteke. Trenutačno sadržava oko 200.000 jedinica i od 2002. godine besplatno je dostupna na websiteu Ca-nadian Heritage Information Network (CHIN). Druga izuzetno značajna bibliograf ska baza koja pomaže kustosima, istra ži-vačima, muzejskim profesionalcima, studentima muzeologije i knjižničarima da drže korak s recentnom muzeološkom literaturom jest Museology Bibliography (BMUSE).11 Ona sadržava bibliografske zapise oko 25.000 časopisa, priloga u časopisima, knjiga i izvještaja objav-lje nih od 1900. do danas. Objedinjava građu različitih međunarodnih resursa (UNESCO-ICOM Museum Informa-tion Centre, Library of the Canadian Conservation Institute - CCI i Library of the Direction des Musées de Fran-ce), a širenjem baze nastoji obuhvatiti i relevantnu građu drugih međunarodnih repozitorija muzeološke literature. Sura-dnici na bazi su Canadian Conservation Institute Library i UNESCO-ICOM.Sadržaj 36 godišta tiskanih izdanja struč-ne bibliografije Art and Archaeology Technical Abstracts (AATA) korisnici-ma je dostupan i u elektroničkom obliku AATA Online: Abstracts of Internatio-

8 Radovanlija Mileusnić, Snježana. Muzejske knjiž nice na Internetu : pregled stanja u Hr-vatskoj s inozemnim primjerima. // Zbornik radova i priloga s 3. dana specijalnog knjiž-ničarstva Hrvatske : (Rijeka, 23. i 24. travnja 2001.) / urednica Maja Jokić. Zagreb: Hrva-tsko knjižničarsko društvo, 2002. Str. 34-44.

9 Will, Leonard. Bibliographies, catalogues and other resources for museum profesionals. URL:http://www.willpowerinfo.myby.co.uk/cidoc/bibliogs.htm (2005-03-01)

10 Bibliographic Database of the Conservation Information Network (BCIN). URL:http://www.bcin.ca/English/home_english.html (2005-02-25)

11 Museology Bibliography (BMUSE). URL:http://www.chin.gc.ca/English/Reference_Li-brary/Bmuse/index.html (2005-02-25)

289

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

nal Conservation.12 Ta opsežna biblio-grafska baza sadržava više od 100.000 sažetaka literature o zaštiti i konzervaciji materijalne kulturne baštine. Ažurira se kvartalno bibliografskim podacima o recentnoj i starijoj konzervatorskoj li-teraturi. AATA Online izrađuje Getty Conservation Institute (GCI) u suradnji s International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works (IIC). Baza je besplatno dostupna i služi prije svega profesionalcima, istraživačima i praktičarima s područja zaštite materijal-ne kulturne baštine. Sadržava sažetke članaka iz više od 470 časopisa širokog spek tra tema, kao i sažetke knjiga, iz-vješ ća, konferencija, disertacija i druge tis kane građe, AV građe te odabranih elektroničkih resursa. Ni ta bibliografska baza podataka (kao ni dvije prethodno navedene) ne omogućuje full texts dokumenta, ali su njezini biblio-grafski zapisi popraćeni sažecima koje na volonterskoj osnovi izrađuje umrežena međunarodna skupina konzervatora i drugih baštinskih profesionalaca.

BIBLIOGRAFSKA DJELATNOST KNJIŽNICE MDC-A

Bibliografska djelatnost od samih je početaka rada knjižnice MDC-a bila je-dna od osnovnih djelatnosti kojima je MDC nastojao omogući korisnicima br zo pronalaženje bibliografskih poda-taka koji su im potrebni za znanstveni i stručni rad ili za koju drugu svrhu. I da-nas je 31 knjiga Bibliografi ja i građa za umjetnost i srodne struke (1951.-1958.)

dr. Antuna Bauera referentno polazište za istraživanje povijesti muzejske djelat-nosti te povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije i drugih srodnih disciplina. Svojim bibliografskim radom knjižnica MDC-a obraćala se hrvatskoj, ali i široj međunarodnoj stručnoj publici. Ubrzo nakon što su 1969. godine UNESCO-ICOM Museum Documentation Centre i Museologicky Kabinet u Pragu objavili Plan muzeološke klasifi kacije za potre-be Međunarodne muzejske bibliografi je (International Museum Bibliography)13, MDC-a je u svojemu stručnom časopisu Muzeologija14 objavio prijevod te klasi-fi kacije na hrvatski jezik, uz priručnik za ustroj muzejskih knjižnica, a u sljedećem broju Muzeologije hrvatskoj je stručnoj muzejskoj zajednici ponudio prvu tekuću bibliografiju rađenu prema toj klasifikaciji.15 Stručnoj međunarodnoj publici MDC je, kao središnji informa-tivni punkt, ponudio bibliografske po-datke o hrvatskoj muzejskoj djelatnosti, aktivno se uključivši u izradu ICOM-ove

12 AATA Online: Abstracts of International Conservation. URL:http://aata.getty.edu/nps/ (2005-03-04)

13 Plan de classifi cation museologique. // ICOM International Museographic Bibliography for the year 1967: Supplement to of ICOM News. Praha: Kabinet Muzejni prace pri Narodnim muzeu, 1969.

14 Plan muzeološke klasifikacije. // Muzeolo-gija. 13 (1972.). Zagreb : Muzejski dokumen-tacijski centar, 1972.

15 Navedena bibliografi ja obuhvaćala je domaću muzeološku literaturu za 1968., 1969. i 1970. godinu. Sljedećim sveskom iz 1977. godi-ne obuhvaćen je bibliografski popis stručne literature iz knjižnice MDC-a od 1968. do 1971. godine; vidjeti: Bibliografi ja stručnih iz danja u MDC-u, Zagreb, Muzejski doku-mentacijski centar, 1977. Nadalje, bibliogra-fije muzeološke literature objavljivane su u MDC-ovu časopisu Informatica Museologi-ca.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

290

Međunarodne muzejske bibliografi je od njezina prvog broja.16

Knjižnica svoje zbirke svake godine obo-gati s prosječno 900 novih jedinica te se time uvrštava u red malobrojnih hrvat-skih muzejskih ustanova s iznimno viso-kim postotkom nabave što ga ostvaruje ponajviše njegovanjem dugogodišnje su radnje i razmjene publikacija s muze-jima, galerijama i srodnim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ta je građa ishodište za izradu različitih temat skih bibliografi ja koje se objavljuju u MDC-ovim stručnim časopisima ili na mrežnim stranicama MDC-a.17 Jedinstvenost tih publikacija i njihov sadržaj bili su također povod za pokretanje stručne Bibliogra-fi je prinova knjižnice MDC-a. Od 1994. godine objavljuje se kao polugodišnjak dva puta u godini kako bi svojim kori-snicima bila korisno i kvalitetno infor-macijsko pomagalo koje ih kontinuirano

i pravodobno informira o prinovama iz knjižničnog fundusa. Pojedini svesci bil-tena prinova urednički su izbor s oko 80 novih naslova. Recentne knjižnične jedi-nice bibliografski su opisane, uz sažetak o njihovu sadržaju unutar nekoliko stal-nih tematskih skupina koje su proizašle iz sadržaja knjižničnih zbirki i odražavaju nabavnu politiku knjižnice MDC-a.

BIBLIOGRAFSKA BAZA PRINOVE KNJIŽNICE MDC-a

Nakon sedam godina redovitog objavlji-vanja, 2000. godine pokrenut je projekt izrade mrežno dostupne bibliografske baze podataka Prinove knjižnice MDC-a.18 Poticaja je bilo više, no neki od naj-bitnijih jesu:• izrada zajedničkog kazala koje bi olak-

šalo traženje bibliografskih jedinica u 13 do tada publiciranih, kao i svih budućih novih svezaka Bibliografi je prinova knjižnice MDC-a

• ponuda novih knjižničnih informa cij-skih usluga hrvatskoj muzejskoj zaje-dnici po uzoru na srodne međunarodne bibliografske baze podataka

• približavanje informacija većem kru-gu potencijalnih korisnika s ciljem otva ranja knjižnice MDC-a većem bro ju vanjskih korisnika

• obogaćivanje korisnički orijentiranih sadržaja web stranica MDC-a.

Suradnjom knjižničara, informatičara i programera izrađena je administrativ-na aplikacija u Accessu, dizajniran je mo dul za korisnike kojima je besplatan

16 Već je u drugom broju Međunarodne muzeo-loš ke bibliografi je za 1968. godinu MDC su-djelovao sa stotinjak bibliografskih zapisa o stručnoj muzeološkoj literaturi s područja biv še Jugoslavije, a tako intenzivnu suradnju nastavio je i slijedećih godina; usporediti: International Museological Bibliography for the Year 1968. Praha : Muzeologicky Kabi-net pri Narodnim muzeu, 1970. Uredništvo Bibliografi je u nekoliko uvodnih tekstova zah-valjivalo je suradnicima među kojima se poja-vljivao i Antun Bauer, ravnatelj Muzejskoga dokumentacijskog centra, usporediti: Intro-duction // International Museological Biblio-graphy (1972-1973). Praha: Narodni muzeum: Usredni muzeologicky kabinet, 1975

17 Jedna od prvih mrežno dostupnih bibliogra-fija na MDC-ovu siteu popisivala je elabo-rate stručnih djelatnika MDC-a. Usporediti: Elaborati MDC-a. URL: http://www.mdc.hr/www-MDC-hr/3-6elaborati.html*(2005-03-10)

18 Radovanlija Mileusnić, Snježana. Prinove knjižnice MDC-a on line: bibliografski izvori podataka o muzejskoj djelatnosti. // Informa-tica Museologica. 34, 1/2 (2003.), str. 115-117.

291

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

pristup elektroničkom izdanju Prino-va omogućen već na početnoj stranici MDC-a URL:http://www.mdc.hr/pri-nove*. Zaključno sa sveskom br. 11, 2 (2004.), baza trenutačno sadržava 2.610 bibliografskih zapisa.Prinove knjižnice MDC-a javno je do-stupna mrežna elektronička bibliograf-ska baza podataka sa sažecima.19 Kao višegodišnja kumulativna bibliogra-fija (cumulative bibliography) nastaje spajanjem bibliografske građe iz pretho-dno objavljenih svezaka tekuće Biblio-grafije prinova knjižnice MDC-a. Dva puta u godini ažurira se prosječno 140 novih bibliografskih zapisa koji čine reprezentativan uzorak godišnjih akvi-zicija knjižnice MDC-a. Specijalizirana je za područje muzeologije i znanja o mu zejima. Sadržava zapise o literaturi hrvatskih i inozemnih autora, ponajprije u izdanju muzeja, muzejskih udruga i srodnih baštinskih ustanova. Tematski je vezana za hrvatske i inozemne muzeje, muzejske zbirke i izložbe, arheološke lo-kalitete, muzeološku literaturu i literaturu o preventivnoj zaštiti. Prati rad knjižnice MDC-a na popunjavanju knjižničnih zbirki i upoznaje korisnike s njezinim sadržajem. Osim što nastoji zadovoljiti potrebe korisnika, ta je baza jedan od oblika suvremene promidžbe hrvatskoga muzejskog izdavaštva.S obzirom na vrstu knjižničnih jedinica, bibliografski se zapisi odnose na mono-grafi je, priručnike, vodiče kroz muzeje i muzejske zbirke, kataloge tematskih i stalnih izložaba, zbornike stručnih i znan-

stvenih skupova, bibliofi lska muzejska izdanja i pretiske, stručne časopise i bib-liografi je, izvješća. Najveći broj biblio-grafskih zapisa čine katalozi stalnih i povremenih izložaba i muzejski vodiči koji su karakteristična vrsta publikacija za muzejsko izdavaštvo i nemaju drugu mogućnost bibliografskih prezentacija osim u zasebnim muzejskim publika-cijama ili izvješćima o njihovu radu. Obuhvaća tiskane i elektroničke publika-cije na CD-ROM-ovima.20

Teme koje su obuhvaćene ujedno su po-kazatelj širine problematike kojom se muzeji bave u sklopu svojih djelatno-sti. Uz temeljne znanstvene discipline (arheologiju, etnologiju, povijest itd.), obuhvaćena je i tematika iz muzeologije, konzervacije i restauracije, informa-cijskih znanosti te pomoćnih znanstve-nih disciplina. Izbor tema nudi sadržaje koji mogu pobuditi interes šireg kruga korisnika, a ne samo stručne muzejske zajednice. U hrvatskom virtualnom svijetu biblio-grafsku bazu podataka iznimnom čini opsežna lista zastupljenih izdavača koja najvećim dijelom obuhvaća hrvatske muzeje i druge baštinske ustanove. Bibliografska baza podataka korisnici-ma nudi skraćeni i prošireni oblik biblio-grafskog zapisa. Skraćeni bibliografski zapis sadržava po-datke o mediju, vrsti i temi bibliografske jedinice, njezinu autoru/uredniku, naslo-vu i podnaslovu na jeziku kojim je pisa-

19 U definiranju pojmova konzultiran izvor: IFLA Glossary for art librarians. URL:http://www.ifla.org/VII/s30/pub/mg1.htm (2005-02-15)

20 Knjižnica MDC-a pohranjuje i jedinstvenu zbirku muzejskih elektroničkih izdanja na CD-ROM-ovima. Svi novi naslovi redovno su predstavljeni u bibliografi ji koja trenutačno opisuje oko 50 elektroničkih muzejskih kata-loga izložaba i vodiča.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

292

na bibliografska jedinica, brojčanim oz-nakama serijskih publikacija te o mjestu i izdavaču. Navedena je i brojčana oznaka tiskanog izdanja Bibliografi je prinova knjižnice MDC-a u kojemu je objavljen bibliografski zapis. Na primjer:

bu te kazivanjima Baranjki. Tekst je podijeljen na nekoliko tematskih cjelina. Tekst «O odije-vanju» donosi tekstove o odnosu nošnje i mode te općim obilježjima baranjske nošnje. «Prostor i proteklo doba» sadržava zemljopisne, povijesne i demografske činjenice. Najopsežniji dio knji-ge posvećen je opisu predajnog ruha (ženskoga,

Prošireni bibliografski zapis osim eleme-nata skraćenog zapisa sadržava i podatke o usporednim naslovima i podnaslovi-ma, imenima drugih odgovornih autora (autora fotografi ja i prijevoda, suradnika i sl.), podatke o ukupnom broju strani-ca, ilustracijama i veličini, popratnim prilozima (sažeci, bilješke, bibliografi je, tablice i sl.), ISBN ili ISSN identifi kator i sažetak, npr.:

MAGLICA, NadjaBaranja se šareni : predajno ruho baranjskih Hr-vata = Colourful Baranja : Traditional clothes of Croats from Baranja / Nadja Maglica ; [fotografi ja Damir Fabijanić]. - Zagreb : Etnografski muzej, 2003. - 305 str. : ilustr. u boji ; 27 cm Tekst usporedno na hrv. i engl. jez. - Bibliografi ja.ISBN 953-6273-25-xEtnografski muzej u Zagrebu izdavač je reprezen-tativne monografi je koja sadržava dopunjeni ma gistarski rad više kustosice Muzeja Nadje Ma glice. Knjiga je posvećena narodnoj nošnji Hr vata u Baranji te obuhvaća cjelovit prikaz odnosa Baranjaca prema njihovoj nošnji, vrije-dnostima i simbolici koju vide u svojoj nošnji i njezinoj ulozi u svagdanjem životu, kao i u po-sebnim prigodama. Kao izvorima podataka i činje nica autorica se koristila dokumentacijom i građom Etnografskog muzeja u Zagrebu i Arhiva Etnološkog zavoda Filozofskog fakulteta u Zagre-

muškoga, dječjega) i njegovih pojedinih dijelova (npr. rupca, podvezače, kožuha itd.), opisu ogla-vlja i nakita, načinu češljanja žena i muškaraca, pokrivala za glavu, čarapa i obuće. Autorica je iz nijela i tipološke odrednice nošnje baranjskih Hrvata. Pozornost je usmjerila na odijevanje od rođenja do smrti te na nošnju kao dio predajne kulture. U dodatku je iznijela kazivanja Baranjki u progonstvu, skupljena 1995. godine, tijekom Do movinskog rata. Monografi ja je napisana dvo-jezično, na hrvatskome i engleskom jeziku, bogato je ilustrirana kvalitetnim reprodukcijama u boji, dokumentarnim fotografi jama te crtežima i kroje-vima.

Od drugih knjižničnih “biltena novosti” ili “popisa prinova knjiga i časopisa” koji periodički donose popis novih knjiž ničnih jedinica, bibliografska ba za knjižnice MDC-a razlikuje se po saže-cima (abstract) od prosječno 150 riječi koji prate svaku bibliografsku jedinicu. To su informativni opisni sažeci koji na skraćeni način prikazuju osnovni sadržaj publikacije tako da korisnici mogu za-ključiti ja li publikacija relevantna za nji hove potrebe. Sažeci nastoje biti što objektivniji, potpuniji, točniji, kraći i razumljiviji, a nastoje prikazati svrhu, rezultate i zaključke izložene u ori-

293

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

ginalnom dokumentu. Namjera im je korisniku pružiti informacije o autoru bibliografske jedinice, njegovoj užoj specijalizaciji i ranijim radovima te usta-novi (najčešće muzejskoj) u kojoj dje-luje. Navode se relevantna imena (npr. zemljopisni nazivi, nazivi kulturnih spo-menika, muzeja, muzejskih zbirki, loka-liteta itd.), datumi i povijesna razdoblja, imena umjetnika i sl., kao i URL adrese ako su tekst ili tema bibliografske jedi-nice predstavljeni i na Internetu. Sažeci i njihovi bibliografski zapisi pisani su na hrvatskom jeziku. Autorica sažetaka je urednica Prinova, a posljednjih su se godina sa svojim prilozima uključili i stručni djelatnici MDC-a, čiji su inicijali navedeni ispod sažetaka, a puna imena u impresumu.Bibliografsku bazu podataka moguće je pretraživati na tri ponuđena načina. Prvi je način jednostavno pretraživanje po bilo kojoj riječi iz bibliografskog opisa i sažetka bibliografske jedinice. Drugi ponuđeni izbornik omogućuje pregleda-vanje baze prema numeričkim oznakama tiskanog izdanja Bibliografi je prinova. Treća mogućnost pretraživanja je tzv. složeno pretraživanje, koje nudi osam opcija što se mogu izabrati pojedinačno ili u kombinaciji. Ponuđene kategorije s predefi niranim listama pojmova za me-dij, vrstu, temu i izdavače pojavljuju se u pripadajućim izbornicima. Pojmovi su svrstani abecednim slijedom i generiraju se iz matičnih datoteka koje kreira admi-nistrator baze. Kategorije autor(i), naslov i ključne riječi pretražuju se upisom upita u tekstualni okvir. Rezultat pretraživanja sadržava ukupan broj pronađenih biblio-grafskih zapisa i njihove skraćene zapi-se. Dobiveni zapisi složeni su abecednim slijedom naslova publikacija.

U sklopu cjelovitog redizajna i sadržajne dopune websitea MDC-a, i bibliograf ska baza Prinove knjižnice MDC-a dopunjena je novim sadržajima kojima se nastojalo korisnicima pružiti više podataka o njezi-nu sadržaju, korištenju i pretraživanju. To su rubrike: Upute za pretraživanje (help) i Informacije za korisnike. Impresum je upotpunjen podacima o ISSN iden-tifi katoru, popisom suradnika na izradi sažetaka te datumom zadnjeg ažuriranja baze. Pet godina na kon postavljanja na mrežu i vizualni izgled bibliografske baze upotpunjen je fotografi jama omotnica najnovijih tiskanih izdanja Bibliografi je prinova čiji je autor renomirani hrvatski dizajner Boris Ljubičić.

SMJERNICE ZA POBOLJŠANJE BIBLIOGRAFSKE BAZE PRINOVE KNJIŽNICE MDC-a I NOVI BIBLIOGRAFSKI PROJEKTI KNJIŽNICE MDC-a

Daljnje faze rada na razvoju informacij-skih usluga knjižnice MDC-a obuhvatiti će dodatno obogaćivanje mrežno dostup-ne bibliografske baze knjižnice MDC-a novim sadržajima. Oni će se također dograđivati u skladu sa sve većim potre-bama korisnika. Planirane smjernice za poboljšanje baze odnose se na:• prijevod uvodnog teksta o Prinova-

ma na engleski jezik, kao i pojmova ponuđenih u izbornicima s padajućim listama (nazivima izdavača, tema itd.) proširio bi se korisnički krug na širu međunarodnu zajednicu

• omogućivanje ispisa pojedinih sve-zaka Prinova u PDF formatu ili njiho-va pohrana na korisnikovu osobnom računalu znatno bi povećao broj do-stupnih primjerka tiskanih u nakladi od 200 komada po svesku

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

294

• novim elektroničkim projektom Jeste li čitali?, kojim bi se jedanput u tje-dnu predstavljala po jedna nova pu-blikacija, želi se postići dinamičnije informiranje korisnika o recentnim muzejskim izdanjima

• povećavanje atraktivnosti bibliograf-skih sadržaja postiglo bi se poprat-nom ilustracijom omotnica, čime bi se ujedno promovirao i vizualni iden-titet muzeja koji se promiče njihovim publikacijama

• promocija i upis bibliografske baze Prinova u međunarodne popise bi-bliografskih resursa

• uključivanjem knjižnice MDC-a kao aktivnog suradnika u međunarodnu bibliografsku bazu AATA sa saže-cima tekstova iz stručnih časopisa MDC-a Informatica Museologica i Muzeolo gija, promovirala bi se hrvat-ska mu zejska djelatnost među širom stručnom publikom

• povezivanje bibliografskih jedinica na postojeće cjelovite tekstove (full tekstove) u skladu s očekivanjima su-vremenih korisnika informacijskih po nuda na Internetu21

• povezivanje podataka o muzejskim dje latnicima iz mrežno dostupnog MDC -ova Registra muzeja i galeri-ja Hrvatske s podacima o njihovoj pu blicističkoj djelatnosti zamišljeno je u sklopu novog projekta koji u idej noj fazi nosi radni naslov Biblio-

grafi ja muzejskih djelatnika.22 Taj bi projekt trebao obuhvatiti ukupnu pu-blicističku djelatnost vezanu za mu-zejsku problematiku.

ZAKLJUČAK

Izlaganjem se nastojao predstaviti kon-tinuitet bibliografske djelatnosti MDC-a koja se ostvaruje u skladu s praksom srodnih međunarodnih muzejskih i mu-zeoloških ustanova. Posebna je pozor-nost pridana mrežno dostupnoj biblio-grafskoj bazi podataka kao jednoj od suvremenih informacijskih usluga knjiž-nice MDC-a. Ona je osmišljena i dalje se razvija u skladu s očekivanjima stručne publike, s intencijom populariziranja muzejske djelatnosti u širem krugu ko-risnika. Istodobno je rezultat praćenja i implementacije suvremenih tehnologija i međunarodnih standarda.Daljnjim projektima i povezivanjem po-stojećih bibliografskih popisa iz stručnih časopisa MDC-a s njihovim full teksto-vima, digitalizacija pojedinih tekstova ili cjelovitih brojeva MDC-ovih časopisa koji više nisu dostupni u tiskanom obli-ku, a češće su korišteni te digitalizacija starih rukopisnih izdanja radi njihove zaštite neki su od budućih postupaka kojima će se knjižnica MDC-a postupno digitalizirati prateći trendove svjetskih suvremenih muzejskih knjižnica.

21 Covley, Denise Troll. The Million Book Project. // Human Information Behavior and Competences for Digital Libraries. Dubrovnik : Inter-University Center, 2004. Str. 17-23.

22 Trenutačno je mrežno dostupna Hrvatska znan stvena bibliografi ja. URL: http://bib.irb.hr/ (2005-02-28) koja obuhvaća znanstvene radove.

295

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

INFORMATION SERVICES PROVIDED BY MUSEUM LIBRARIES FOR USERS IN THE 21st CENTURY: HOW MDC’S LIBRARY WORKS

MDC’s library is the only special library in Croa-tia whose holdings cover the discipline of know-ledge about museums and museum activities. This paper will provide a brief outline of its collec-tions, the profi le of users and their needs, as well as the services offered by the library. Special stress will be placed on new information services provided by MDC’s library, where a prominent position is held by the publication The Bibliography of Acquisitions of MDC’s Library. This publication has been published since 1994 in printed form, and since 2001 in parallel in an electronic form titled Acquisitions of MDC’s Li-brary, (www.mdc.hr/prinove*). We will discuss

the reasons for the electronic publication in more detail, its purpose and structure. In view of its contents, this database is unique in the virtual surroundings of Croatian museums and provides information about recent editions by Croatian and foreign museums, as well as by similar insti-tutions. It is used as a bibliographical source of information about museum activities. Soon we will present new projects that will be realised within the framework of MDC’s redesi-gned website. This is a webopac of the library and the project Museum Book of the Month. The paper will present their aim and the structure of the idea as well as the user target group. Through the publication of MDC’s publications in electronic form, and the development of cumu-lative electronic bibliographies, MDC’s library is gradually digitalised and in this way opened to a broad group of users of information on the Internet.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

296

PERSONALNI ARHIV ILI MUZEALIZIRANJE MUZEALACA

JOZEFINA DAUTBEGOVIĆMuzejski dokumentacijski centarZagreb, Hrvatska

ŠTO ČINI PERSONALNI ARHIV

Personalni arhiv čine biografski i biblio-grafski podaci, objavljene knjige, mono-grafi je, časopisi, magistarski i doktorski radovi, elaborati, separati, projekti, obja-vljeni ili neobjavljeni tekstovi, tekstovi u rukopisu, članci, rasprave, pisma, fo-tografi je, dijapozitivi, nacrti, video zapi-si, tonski zapisi, CD-ovi i svi relevantni dokumenti nastali individualnim radom muzealaca.

Cilj

Skupljanjem podataka za Personalni ar-hiv postojeći se MDC-ov Arhiv Muzeja i galerija Hrvatske dopunjava i proširuje svojevrsnim opsežnim personalnim regi-strom s podacima o svakoj za služnoj oso-bi koja završava ili je završila svoj radni vijek, a koja je svojim minulim radom i djelovanjem u muzejskoj struci u nekom razdoblju bila vezana za muzejsku dje-latnost u Republici Hrvatskoj ili na bilo koji način obogatila ili zadužila kulturnu povijest Hrvatske.Prikupljeni podaci, stručno obrađeni i ob-jedinjeni u Personalni arhiv, imaju istu vrijednost kao i drugo arhivsko gradivo važno za Republiku Hrvatsku i podliježe propisu o zaštiti kulturnih dobara.

Podacima iz Personalnog arhiva popu-njavaju se sljedeći fundusi MDC-a:• arhiv• knjižnica• fototeka• videoteka• CD-teka• ostalo.

Zašto Personalni arhiv

Formiranjem Personalnog arhiva čuvaju se podaci o životu i radu značajnih mu-zejskih djelatnika u Hrvatskoj, čime se pridonosi obogaćivanju naše kulturne povijesti, a sadašnjim i budućim muzeal-cima čine se dostupnima relevantni poda-ci, olakšava istraživački rad, omogućuje izrada bibliografi ja, korištenje stručno obrađenog skupljenoga gradiva i pojed-nostavnjuje pristup istraživanju, olakšava publiciranje, izrada monografi ja muzej-skih ustanova i sličnih publikacija. Svi se dobiveni podaci čuvaju od zabora-va, zaštićuju od propadanja, nestručnog ru kovanja i korištenja, što je jedna od osnovnih zadaća arhivske struke.Podaci iz Personalnog arhiva se ponaj-prije koriste u muzeološke svrhe da bi se naglasila uloga muzealca u građenju kulturnog ozračja i čuvanju trajnih vrije-dnosti nematerijalne kulturne baštine.

Tko je zastupljen u Personalnom arhivu

Svoje bi mjesto u Personalnom arhivu trebali naći svi značajniji muzejski dje-latnici i povjesničari umjetnosti koji su se u muzejskoj struci istaknuli svojom ulo gom, radom, stručnošću, znanjem, mu zejskim i kulturnim programima, us-pje sima u zemlji i inozemstvu ili su na

297

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

bilo kakav način pridonijeli usponu mu-zejske struke i afi rmaciji sredine u kojoj su djelovali. Najniža dobna granica osoba zastuplje-nih u Personalnom arhivu jest navršenih 60 godina (u iznimnim slučajevima dob-na se granica može pomaknuti).Način rada: formiranje Personalnog arhiva provodi se po fazama

Prva faza

Tehnički preduvjeti

Potrebna oprema: prijenosni kompjutor, diktafon, digitalni fotoaparat ili digitalna kamera

Predradnje:

• Napraviti popis svih zaslužnih mu-zealaca uz nazive muzejskih ustanova u kojima su djelovali, njihove adrese i brojeve telefona.

• Nazvati odabranu osobu i objasniti joj projekt i svrhu posjeta, zamoliti je da pripremi sav osobni arhivski mate-rijal koji želi i može ustupiti, tj., daro-vati Personalnom arhivu MDC-a.

• Nakon obavljenih priprema i dogo-vora termina najaviti kućni posjet ili posjet u ustanovu u kojoj je djelatnik zaposlen.

Napomena: Svi razgovori s muzealci-ma obavljaju se na terenu, tj. najčešće u opuštenoj atmosferi njihova doma zbog njihove životne dobi kao i zato što se ve-ćina knjiga, separata, doktorskih diserta-cija, objavljenih i neobjavljenih ru kopisa i fotografi ja te svi originali arhivskoga gradiva, zanimljivoga za Personalni ar-hiv, nalaze u kućnim arhivima svakog po jedinca.

Druga faza

Svaki muzealac popunjava jednak upit-nik kako bi se dobili točni biografski po-daci i sačuvao originalni rukopis same osobe.Starijim je osobama potrebno pomoći pri popunjavanju upitnika, i objasniti im pi-tanja, ako bude potrebno.Svaki je upitnik na posebnom listu papi-ra, u čijem se zaglavlju nalazi memoran-dum ustanove s točnim nazivom i adre-som.

Upitnik

Ime:Prezime (i djevojačko prezime za žene):Ime oca:Ime majke: Datum rođenja:Mjesto rođenja:Školska sprema:Zanimanje:Zvanje:Znanje stranih jezika:dobro:služi se:Bračno stanje:Ustanova(e) u kojima je radio/radila: Na kojim poslovima:Priznanja, nagrade, odlikovanja, pohvale:

Mjesto popunjavanja:Datum popunjavanja:

Svojeručni potpis:

Dodatne napomene

• Nastojati da osoba dokumentima i fo to grafi jama potkrijepi odgovore iz upitnika.

• Snimiti desetak fotografi ja: portret i fi guru osobe s kojom se vodi razgo-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

298

vor, u trenutku dok osoba popunjava obrazac upitnika, i sl. (u što prirod-nijem položaju).

• Zamoliti intervjuiranu osobu da za Per-sonalni arhiv ustupi nekoli ko svojih fotografi ja iz ranijeg ži vot nog razdo-blja: iz djetinjstva i mladosti, barem jednu portretnu, fotografi ju cijele fi -gure, neku obiteljsku fotografi ju, neke muzejske fotografi je, s rada na terenu, s istraživanja, znanstvenog skupa, pu-tovanja, skupne ili pojedinačne foto-grafi je iz radne sredine i sl. Poželjno je da putem dobivenih fotografi ja dobi-tijemo kro nološki presjek života i rada pojedinca, tj. priču kojom bi se putem fotografi ja “muzealizirao” životopis.

• Uzeti primjerak bibliografi je ili makar nesređene podatke o objavljenim ra-dovima.

Za posebno vrijedan materijal predvidje-ti mogućnost otkupa.

Treća faza

Obavljanje razgovora - svojevrsni inter-vju u trajanju od približno 45 minuta- snimati na diktafon ili izravno u prije-nosno računalo (koje već ima instaliran program za snimanje zvuka).

Način rada

Prethodno se obavi neformalni razgovor radi stvaranja opuštene atmosfere i po-vjerenja.Nakon toga “priču” snimiti na diktafon/kameru.Od osobe s kojom se obavlja razgovor uzima se i primjerak svakoga objavlje-nog i neobjavljenog teksta, magistar-skog rada, doktorata, elaborata, separata, projekta, prepiske, uz podatke gdje je i kada sve to objavljeno.

Osim intervjua u skupljanju materijala, izuzev intervjua, najbitnije je dobiti kom-pletnu bibliografi ju svakog pojedinca.

Pomoćna pitanja za poticanje i usmjeravanje razgovora

• Kako biste se vi predstavili? Što biste prvo rekli o sebi?

• Što je odredilo vaš izbor zanimanja?• Ustanove u kojima ste radili? • Koje ste poslove obavljali?• Životno djelo - što smatrate svojim

životnim djelom ili ostvarenjem?• Najveći izazov?• Najveći uspjeh ili promašaj?• Na koje ste prepreke u svome poslu

nailazili?• Najvažniji domaći projekti?• Međunarodni projekti?• U čemu se sastojao vaš “pionirski

rad”?• Ideje?• Preporuke sadašnjim i budućim mu-

zealcima?• Što je najvažnije u muzejskom poslu?• Uzori, osobe koje su najviše utjecale

na vas?• Suradnici?• Način rada - individualni ili timski?• Vizija (kako bi prema vašemu miš-

ljenju trebao djelovati muzealac…iz-gledati muzej?

• Što danas radite, pratite li ili na bilo koji način sudjelujete u događajima vezanima za muzejsku struku?

(Uz sva ostala pitanja koja se nametnu tijekom razgovora).Pomoćna se pitanja mogu postaviti u samom tijeku razgovora i prilagođavati osobi s kojom se vodi razgovor.• Važno je dobiti suglasnost da se

prikupljeni podaci mogu koristiti i u muzeološko-publicističke svrhe.

299

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Četvrta faza

• Formirati personalni registar za svaku osobu.

• Snimljeni razgovor s diktafona pre-snimiti na kompjutor.

• Dobivene podatke iz upitnika prepi-sati u posebno izrađen program.

• Materijal spremiti u prethodno pri-premljene registre.

• Sačuvati snimku i “zapržiti” je na CD, u tri primjerka.

• Skupljenu građu podijeliti prema fon-dovima (arhiv, fototeka, knjižnica, videoteka CD-teka itd.).

• Inventirati sav dobiveni materijal. • Svu sređenu arhivsku građu pohrani-

ti u poseban ormar ili u prostor koji ispunjava propisane uvjete o mjerama čuvanja i zaštite arhivskoga gradiva.

• Nakon svakog intervjua napisati ne ku vrstu bilježaka o dojmovima i zapa-žanjima.

Svakom intervjuiranome muzealcu na-kon presnimavanja (na CD) treba uredno vratiti originalne fotografi je i poslati je-dan primjerak CD-a s intervjuom, uz pi-smo zahvale za suradnju, čime se na neki način razgovor autorizira.

Važna napomena:

Od skupljenog materijala i zvučnih za-pisa moguće je snimiti dokumentarne emisije za radio i televiziju, kao i objavi-ti različite vrste publikacija (bibliografi je muzejskih djelatnika, razne monografi je i sl)..Pravo na korištenje građom Perso-nalnog arhiva, uz suglasnost MDC-a, imaju svi djelatnici, vanjski korisnici naših fondova, studenti, dodiplomanti i sve zainteresirane osobe ili ustanove uz jednake uvjete.

Neka iskustva i dojmovi

Najteža dionica u ovom projektu možda je bio način kako starijim ili umirovlje-nim muzealcima objasniti razloge, cilj i svrhu Personalnog arhiva i činjenicu da su, do sada uglavnom (uz časne iznimke) zaboravljani od svojih matičnih muzeja i muzejske struke uopće, sada odjednom postali važni i zanimljivi.Moram priznati da su “ispitanici” imali određenu dozu rezerve, bili sumnjičavi ili su, najblaže rečeno, bili iznenađeni činjenicom da ih se uopće netko sjetio, pogotovu da je nekome postao važan njihov minuli rad, njihovi objavljeni ili neobjavljeni tekstovi, njihove već pode-bljim slojem prašine pokrivene biblio-grafi je. Bilo je i dirljivih situacija, uz suze i mnogo emocija, gotovo na granici patetike, ali i onih koji su svoj dio zadaće sasvim ozbiljno i odgovorno shvatili te vrlo sustavno i profesionalno pripremili sav traženi materijal.Intervjuirani su se osobito trudili da daju što cjelovitije bibliografi je, što kvalitet-nije fotografi je iz kućnih su arhiva, uz ispriku, vadili svoje sedme kopije već izblijedjelih magistarskih i doktorskih radova, uz stidljive komentare kako je to već “zastarjelo” i kako je kopija “slabo čitljiva” i sl. bez svijesti o tome koliko je njihov pionirski rad zapravo dragocjen za kontinuitet struke u cjelini. Bilo je i onih koji su odbijali razgovor, izgovarajući se lošim zdravljem, no njih je zaista bilo vrlo malo. Ostali su, što je projekt više odmicao, bili sve upućeniji u njega, pripremljeniji i srdačniji, tako da se može reći kako je danas poslije 90-tak intervjua s najpoznatijim i najistak-nutijim muzealcima u Hrvatskoj putem projekta Personalni arhiv MDC-a skup-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

300

ljena dragocjena građa, a kolege koji su pred mirovinom, a prešli su spomenutu dobnu granicu već i sami, znajući da će doći na red, dopunjuju svoje bibliografi je novijim jedinicama i sređuju dokumenta-ciju koju namjeravaju ustupiti MDC-u.Prema mišljenju muzealaca s kojima su obavljeni razgovori takav je projekt tre-balo pokrenuti mnogo prije, dok su još neka vrlo zaslužna i poznata imena mu-zejske struke, koja su već prešla u legen-du, bila živa, a o njihovu radu nema ništa zabilježeno niti je njihova dokumenta-cija pohranjena u nekoj od muzejskih institucija. Valja napomenuti i to kako su neki mu-zealci, osobito oni slabijeg zdravlja, po-mislili kako je projekt Personalni arhiv MDC-a samo izgovor za skupljanje ma-terijala koji će kasnije biti korišteni za nekrologe. Moram priznati da sam po-trošila dosta vremena da ih razuvjerim.I na kraju, nakon 90-tak intervjua s naj i-staknutijim muzealcima moguće je za klju-čiti kako su muzealci vrlo samozatajna “branša”, uz malobrojne iznimke, žive vr-lo skromno, gotovo na rubu egzistencije, ne posjeduju nikakve famozne privatne kolekcije niti bilo kakve umjetnine vezane za zbirke o kojima su se brinuli poštujući, prije svega, etički kodeks struke. Bili su kao mali (muzejski) mravi ustro-jeni u pravilan red, koji na leđima nose težak teret kulturne baštine, kao što ih je na izvrsnome muzejskom plakatu sim-bolično prikazao poznati hrvatski dizaj-ner Boris Ljubičić.

PERSONAL ARCHIVE OR MUSEUM ACTIVITIES OF MUSEUM PROFESSIONALS

The Personnel Archives are MDC’s project ini-tiated in the beginning of 2002 with the aim of

collecting relevant documents and information created through the work of prominent museum professionals, and includes biographical and bi-bliographical information, books, monographs, journals, masters’ and doctors’ theses, studies, offprints, projects, letters, photographs, video and audio recordings, CDs and other documents.The aims are the following:- the preservation of permanent values of the in-tangible cultural heritage- the enrichment of existing holdings: archives, libraries, photographic archives, video-archives, CD-archives and so on.Why?The formation of Personnel Archives enriches the cultural heritage, and makes the work of future museum professionals easier with respect to re-search, drawing up bibliographies, monographs of museum institutions and similar publications. Information from the Personnel Archives are pri-marily used for museological purposes.Who is represented?All signifi cant museum professionals and art hi-storians who have made a mark through their work, professional knowledge, museum and cul-tural programmes, successes at home and abroad and who have contributed to the promotion of the profession and the milieu in which they worked. The minimum age requirement for those repre-sented in the Personnel Archives is 60.Means of work: in stages.The fi rst stage: Explaining the project to the inter-viewee and setting a date for the interviewSecond stage: Filling out the questionnaire of the Personnel ArchivesThird stage: Visit to the interviewee in order to record the interview and take photographs (re-cording using a camera), as well as to gather ar-chives material.Fourth stage (offi ce work): organising, taking stock of the materials gathered in the fi eld and ca-taloguing it. Duplicates of the recorded material sent to the interviewee for authorization.Note: We need to receive permission that the ga-thered information can be used for museological needs and publications.-The gathered archival material has the same im-portance as other archives materials and is to be kept in a space that meets the required conditions for keeping and preserving archival materials.

301

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

MOBILNA VRATA: MUZEJI, MOBILNI TELEFONI I DOKUMENTACIJA SVAKODNEVNOG ŽIVOTA

KONSTANTINOS ARVANITISOdsjek za muzeologijuLeicester, Ujedinjeno Kraljevstvo

UVOD: DOKUMENTACIJA KAO ZBIRKA

Muzejska je dokumentacija sustavan, organiziran i smislen način pridavanja značenja predmetima i zbirkama. To pri-bavljanje podataka često je paralelno s prikupljanjem predmeta i često odvoje-no od ostaloga muzejskog rada. Pogled na dokumentaciju kao zbirku sugerira da su podaci muzeja objektivizirani1, tj. da postaju drugi “predmet” muzeja koji se mora skupljati, čuvati i prenositi. Da-nas ne iznenađuju (kao nekoć) tvrdnje da “muzeji skupljaju informacije, a ne predmete” (Washburn, 1984.) da je “in-formacija primarni izvor poslovanja mu-zeja” (MacDonald, 1984.) ili da su “mu-zeji informacijski centri” (Will, 1994.).

To pretpostavlja kvalitativnu transfor-maciju dokumentacije u muzejima: kada Anne Fahy kaže da informacije u mu-zejima postaju roba (1995:82), upućuje na prethodni paragraf u kojemu stoji da informacije o predmetima i upravljanje informacijama postepeno zamjenjuju pred mete kao muzejski interes, čime se pre uzima uloga koja podsjeća na ulogu što je Manuel Castells daje informaciji u “informacijskom društvu”. Za Castel-lsa su nastanak, procesiranje i pri jenos informacije osnovni izvori produktivno-sti današnjega informacijskog društva (1996:21). Čini se da je sposobnost mu-zeja da skupljaju, koriste i prenose po-datke postala ne samo njihov proizvod (kako tvrde George F. MacDonald i Ste-phen Alsford, 1991:306), već i njihova pokretačka snaga. Stoga se dokumentacija u muzejima ne smatra više logističkom metodom upravljanja zbirkama već kom-ponentom muzejske zbirke, interpreta-cijskog procesa i izložbene prakse.Dokumentacija kao zbirka se u potpu-nosti shvaća na temelju sistematizacije automatiziranih procesa dokumentacije, kao što je softver za upravljanje zbirka-ma. Kompjutorizirani sustavi za uprav-ljanje prilagodili su svojstvene kvalitete postupka skupljanja kao što su klasifi ka-cija i kategorizacija svakom pojedinom muzeju. Više nije dovoljno skupljati i objašnjavati predmete; umjesto toga po-trebno je stvoriti odgovarajuća polja po-dataka koji se moraju skupiti, istražiti ili oblikovati da bi se dokumentacijski za-pisi upotpunili. Što više dokumentacije o predmetu postoji, to je on vrjedniji.S tog su stajališta, na primjer, shvatljive odluke muzeja da se ne registriraju pred-meti o kojima nema dovoljno informa-cija. Nisu u pitanju samo etički problemi

1 Objektivizacija je ovdje shvaćena prema ono-me što Richard Handler zove “kulturnom objek tivizacijom”, tj. konstrukcijom kulture kao predmeta: prirodni objekt ili entitet na -činjen od objekata i entiteta dobiju svoju real-nost pa ga je moguće promatrati, učiti od njega ili se boriti za nj (citirano prema MacDonaldu, 1996:7).

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

302

koje donosi registriranje nedokumenti-ranog predmeta. Manjak popratnih in-formacija ne slaže se dobro sa sustavom dokumentacije muzeja koji zahtijeva da polja informacija o predmetu budu što je moguće detaljnije ispunjena.Nadalje, dokumentacija je u muzejima tradicionalno bila posao iza scene, i do-djeljivana je kustosima ili dokumentari-stima. U skladu s tim, taj je posao bio, i još uvijek jest, u najvećem dijelu dio muzejskog autoriteta, identiteta i priz-nanja, i često je dio znanstvenog i/ili aka-demskog istraživanja (Fahy, 1995:84). Kao što nas Charles Saumarez Smith podsjeća, “osnovna je karakteristika mu-zeja da se značenja, koja su dodijeljena predmetima ne smiju smatrati proizvolj-nima” (1989:6).2 Ako je, dakle, cilj dokumentacije sku-pljanje i sistematizacija autoritativnih podataka koji teže tome da postanu bit potpune muzejske funkcije ispred i iza zavjese, kako se onda muzeji mogu nosi-ti s bilo čime što se opire sistematizaciji ili skupljanju? Ili, jasnije, ako muzejska dokumentacija poprima kvalitete mu-zejskog skupljanja, kao što su klasifi ka-cija i kategorizacija, u kojem opsegu mu-zeji mogu skupljati znanje svakodnevice koje je nemoguće klasifi cirati i kategori-zirati, tj. znanje kojim objašnjavaju dne-vni život predmeta ili ljudi? Ovaj rad istražuje mogućnost muzeja da dokumentiraju znanje o svakodnevici. Na kon kratkog pregleda napora različitih

mu zeja da dokumentiraju i dosegnu sva kodnevni život, rad se fokusira na ar-heološke spomenike izložene svakodnev-nom životu grada Soluna u Grčkoj, i značenjima koja oni poprimaju tijekom svakodnevnice. Koristeći se terenskim ra dom i kvalitativnim istraživanjem u Grčkoj, rad završava istraživanjem po-tencijala kamera na mobilnim telefoni ma kojima se njihovi vlasnici koriste da bi zabilježili i prenijeli svakodnevna značenja arheoloških spomenika muzejima.

DOKUMENTIRANJE SVAKODNEVICE PROŠLOSTI: SVAKODNEVICA KAO POVIJEST

Dokumentiranje svakodnevice: praksa

Muzeji su pokušali skupljati, objasniti i izložiti svakodnevni život uz pomoć pre-dmeta i podataka o njima. Sljedeći dija-gram prikazuje kako su muzeji shvaćali dokumentaciju svakodnevnog života. Svakodnevni je život koncept vreme-na i prostora. Ipak vremenske kvalitete najbolje otkrivaju način na koji muzeji (kao vremenske kapsule) vide dokumen-taciju svakodnevnog života. Istodobno, ne možemo shvatiti dokumentaciju bez predmeta i zbirki koje muzeji sadržavaju. Barem u načelu, svi dokumentirani po-daci ciljaju na povećanje znanja o pred-metima muzeja, ljudima koji su ih posje-dovali ili se njima koristili. Stoga se pri svakom pokušaju razumijevanja načina na koji su se muzeji odnosili prema do-kumentaciji svakodnevnog života taj svakodnevni život primarno mora pro-motriti kao koncept vremena (prošlost i sadašnjost), uz promatranje dvaju osnov-nih dijelova dokumentacije muzeja, tj. predmeta i podataka.

2 Iako je važnost muzej skog istraživanja i nao -brazbe posljednjih go dina dovođena u pi tanje, pronađeni su al ternativni načini da se ponovno uvedu na mu zejsku scenu, npr. da budu “nova di men zija pristupa” za jav nost (MacGregor, 1995:220).

303

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Iz te se perspektive mogu identifi cira-ti sljedeća četiri aspekta dokumentacije svakodnevnog života u muzejima (kao i na dijagramu 1.).

a) Materijalna kultura povijesne svakodnevice

Iskopani, sačuvani ili skupljeni predmeti kućanstva, djelovanja, običaja i tradicije života ljudi u prošlosti oduvijek su bili dio muzejskih izložbi. Čak su i specijalizira-ni muzeji, kao što su ekomuzeji, muzeji žive povijesti i rekonstruirana nalazišta osnovani da bi oživjeli svakodnevni život prošlosti i pružili zbirkama kontekstuali-zirani okoliš. Usto, razvoj društvene po-vijesti kao discipline doveo je do razvoja muzeja koji predstavljaju sadašnji aspekt svakodnevnih života običnih ljudi (Moo-re, 1997:VII; Ross 1998:125; Fleming, 1988:11). Takvi su, na primjer, brojni muzeji društvene povijesti u Ujedinje-nom Kraljevstvu ili muzej Edo-Tokyo u Japanu. Njegovi su osnivači započeli s idejom o muzeju koji bi čuvao “kulturu svakodnevice”. Nabavom i donacijama predmeta koji pripadaju prošlosti svako-dnevnog života i uz arhitektonske modele i diorame muzeji pokušavaju rekonstrui-

rati svakodnevicu ili zamišljenu prošlost (Sand, 2001:372).

b) Materijalna kultura sadašnje svakodnevice

Kako su se muzeji po maknuli od bav-ljenja ekskluzivno pro š lošću i počeli prihvaćati današnju kulturu, materijalna

kultura sve više pronalazi svoj put u mu-zeje. Bilo da kao rezultat pripadajućih pokreta kao što je “popularna kultura” (Moore, 1997.) ili samo kao dio napora muzeja da se više bavi svojim posjetioci-ma, predmeti sadašnje svakodnevice do-bili su svoje mjesto u vitrinama muzeja, u dokumentaciji i istraživanjima. Iako Paul Martin ističe da će sadašnji predme-ti teško ući u muzeje jer “nemaju slavu povijesne distance ni patinu vremena, ili zato što ih njihova utilitaristička priroda još uvijek opisuje kao funkcionalne, a ne kao estetske” (1999:11), postoji mnogo primjera da takvi predmeti ipak ulaze u muzeje. People’s shows u Ujedinjenom Kraljevstvu jedan je od najpoznatijih primjera od 1990-ih do danas u koje-mu su zbirke u vlasništvu lokalnih ljudi prikazane na javnim mjestima (Lovatt, 1997:196).

c) Podaci povijesne svakodnevice

Dokumentacija materijalne kulture sva-ko dnevnih života prošlosti pretežito je obuhvatila istraživanje literarnih izvo-ra, prihvaćanje relevantnih povijesnih i arheoloških interpretacijskih teorija i, za nedavnu prošlost, usmenu predaju. Da-

Dijagram 1. Skupljanje i dokumentiranje svakodnevnog života u muzejima

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

304

nas je jasno: da bi se prikazala povijest, dokumentaciju moramo shvatiti ne samo kao pripisivanje podataka predmetu, već i kao njihovo unošenje u ljudsko iskustvo. Kao što Peter Jenkison naglašava, “ljud-sko iskustvo, otkriveno u usmenoj pre-daji i prisjećanju, u fi lmu, videozapisu i fotografi ji, u pisanju, u glumi, u slikanju itd. jest najvažnije obilježje efektivne, relevantne i osjetljive društvene povije-sti u muzejima” (1989:145). Taj nagla-sak na usklađenosti podataka o predmetu pretpostavio je rast kroz godine i rezulti-rao realizacijom “neomaterijalne baštine” – naslijeđa koje se sastoji od usmenih na-rodnih predaja i izraza, narodnih plesova ili društvenih događaja kao što su rituali ili proslave (UNESCO, 2005.). Slučaj neopipljivog naslijeđa dobar je primjer već spomenute objektivizacije podataka: ono što je u prošlosti smatrano potpor-nim podacima predmeta, danas je novi “predmet” koji treba skupljati, čuvati, proučavati, dokumentirati i izlagati.

d) Podaci sadašnje svakodnevice

Četvrti način na koji su muzeji pokušali skupljati i dokumentirati svakodnev-ni život ujedno je i najmanje razvijen. Razlog tome je činjenica da se ta meto-da odnosi na proizvodnju informacija o svakodnevnom životu. Usmena predaja i arhivsko istraživanje služe se za do-kumentiranje današnje popularne kultu-re i skupljanje predmeta kratkog vijeka koji završe u muzejima (Moore, 1997.). Osim toga, knjige gostiju i druge metode prikupljanja komentara posjetitelja mogu otkriti poglede na svakodnevno znanje i način na koji ljudi razumiju današnji okoliš, ali nije ono što su muzeji shvaćali kao dio dokumentacijskog procesa.

Katkad su također, jednako kao i uklju-čivanje različitih interpretacija muzejskih predmeta, važne i ove sastavnice: danas široko prihvaćena važnost koja se pri-daje posjetiteljima muzeja i njihovu pro-cesu razumijevanja (Silverman, 1995.; Falk i Dierking, 2000.); prihvaćanje činje nice da predmeti imaju društveni život (Appadurai, 1986.); priznanje da nemaju samo muzejski djelatnici pravo na riječ u priči predmeta i pripadajućem razvoju muzeoloških koncepata kao što je nova muzeologija (Vergo, 1989.) ili post-muzej (Hooper-Greenhill, 2000.) te obrat muzeja od institucija okrenutih pred metima u institucije okrenute isku-stvu (Hein, 2000.). Sve to potaknulo je sve veću potrebu za skupljanjem, uprav-ljanjem i korištenjem različitih informa-cija u javnim i privatnim muzejskim po-slovima. Ti podaci, međutim, nisu nuž no prikaz sadašnjega svakodnevnog života, čak i ako nastanu danas. Najčešće opet poprimaju povijesni oblik uspomena, dnevnika i drugih predmeta sjećanja.

Dokumentiranje svakodnevice: ograničenja

Kao što je već rečeno, svakodnevni je život primarno vremenski koncept. To je ono što se dogodi u jednom danu ili svaki dan, ono što naglašava običnost svakod-nevice. Kao takav, svakodnevni je život privremen i poznat. Toliko je, zapravo, poznat da prolazi neprimijećen i izbje-gava priznanje i razumijevanje. Stoga je svakodnevni život nekonzistentan, prola-zan, nepovijesan, neautoritativan i stoga nemoguć za klasifi kaciju, organizaciju, sistematizaciju i skupljanje.Iz te perspektive ono što muzeji doku-mentiraju nije svakodnevni život koji

305

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

se dogodio ili se događa. To je zapra-vo dokumentacija povijesne svakodne-vice; svakodnevice koja dopre do nas putem materijalnih tragova prošlih ili historijskih (i zato rascjepkanih) pogle-da kao što su dokumenti i predmeti. Na-posljetku, to je uobičajena konstrukcija zamišljenoga svakodnevnog života, ute-meljena na dokumentacijskim metodama koje su same po sebi sažeti opis svakod-nevice.Moglo bi se reći da je to jedini način koji muzejima daje priliku da se nose s kon-ceptom svakodnevnog života. Sustavna klasifi kacija, kategorizacija, znanstve-nost i skupljanje podataka razlozi su što se muzeji teško nose s konceptom svako-dnevnog života kako prošlosti, tako i sadašnjosti, pa zato moraju svakodnevni život podčiniti kulturnom naslijeđu, pro-matrano s povijesne distance, da bi se od njega mogle napraviti kategorije, da bi ga bilo moguće skupljati i objasniti. Unatoč tome, ako se tim pristupom mogu pronaći opravdanja za prošle predmete i prošli svakodnevni život, ipak je bitan kompromis kada je riječ o današnjem svakodnev-nom životu. Muzeji su se zainteresirali za do-kumentiranje današnjega svakodnevnog života, kao što prikazuje prethod-ni dijagram. Njihov tra-dicionalni način izrade dokumentacije, međutim, uvelike poništava kvalite-te svakodnevnog života. U radu se dalje objaš-njava dokumen ti ranje sa-dašnjega svakodnevnog zna nja. Zanemarujući ma terijalnu kulturu ko riš-

tenu za rekonstrukciju i prikaz svakod-nevnog života (prošloga i sadašnjega), istražit ćemo kako muzeji mogu doku-mentirati informacije o predmetima koje nastaju u svakodnevnom životu.

DOKUMENTIRANJE SADAŠNJE SVAKODNEVICE: SVAKODNEVICA KAO PROCES

Svakodnevno značenje arheoloških spomenika

Da bi se rasprava smjestila u pravi kon-tekst, rad će se usredotočiti na određene primjere dokumentacije svakodnevnog znanja. To su značenja koja arheološki spomenici poprimaju kada su dio ljud-ske svakodnevnice. Takav je slučaj s arheološkim spomenicima u grčkim gra-dovima poput Soluna. Ti su spomenici uglavnom ruševine iz antike, koje se na-laze ondje gdje su bile i izgrađene: danas to znači da su njihovi dijelovi u podru-mima kuća ili su dio urbane infrastruk-ture, stoje na ulicama, u parkovima i na pločnicima (v. sl. 1. i 2.).

Slika 1. Galerijev slavoluk, Solun, Grčka (oko 304. g.)

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

306

Budući da su dio svakidašnjeg okoliša ljudi, ti su arheološki spomenici izloženi ritmu svakodnevnog života, čiju su do-minantnost mnogi teoretičari jasno nagla-šavali. Zato kao dio svakodnevnog života nisu jedinstveni i osobiti, već uobičajeni i poznati. Dio su repetitivne strukture svakidašnjice, kao što bi rekao Henri Le-febvre (1987:11). Oni su ono “što nikada

ne vidimo prvi put, samo vidimo opet” (Blanchot i Hanson, 1987:14). Dru-gim riječima, uzimaju se “zdravo za gotovo” i zato ih je teško primijetiti kao nešto što nije obično (Hi-ghmore, 2002:8; Attfi eld, 2000:50,173). Vrijedi, dakle, izjava John H. Falka i Lynn D. Dier-king o ljudima koji rade u muzejima: “Ljudi koji rade u muzeju svaki će dan pokazivati sve manje zanimanja za stvari oko sebe; okolina više nije nova i već mnogo znaju o njoj” (2000:115).Ljudi mogu zaobići stručne poglede na spo-menike i izgraditi alter-nativna značenja, koja defi niraju svakodnevne interakcije sa spome-nikom. Da parafraziramo Michela de Certeaua… “…ovi [spomenici]3 pod ložni su različitim in-terpretacijama koja im do djeljuju prolaznici, od-vajaju se od mjesta koja bi trebali defi nirati i služiti kao zamišljena mjesta za

susretanje u itinerarima što ih određuju kao metafore zbog razloga koji su stra-ni njihovoj originalnoj vrijednosti, ali ih prolaznici mogu i ne moraju prepoznati” (De Certeau, 1988:104).

3 Umjesto originala: “ova imena” (koja se od-nose na imena ulica).

Slika 2. Ruševine Galerijeva kompleksa u ulici Dimitriosa Gounari-sa, Solun, Grčka (oko 304. g.)

Slika 3. Ruševine gradskih zidina u ulici Melenikou, Solun, Grčka

307

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Posljedica toga je da spomenici nastav-ljaju svoju društveno-kulturnu povijest kao i svi ostali predmeti (Appdurai, 1986.) stimulirajući opseg interpretaci ja, značenja i upotreba, što može biti pove-zano s načinom na koji svakodnevni život funkcionira, prije nego s arheološkom na-ravi spomenika. Kao što Brian S. Osbor-ne ističe, pozivajući se na nacionalne spomenike, reakcija ljudi na spomenike često otkriva više o sadašnjosti nego o prošlosti (2001:8). Na ta značenja utječe kombinacija predvidivih i nepredvidi-vih situacija i aktivnosti koje se svako-dnevno događaju, pa su tako dinamični, konstantni i uvelike uvjetovani krhkom i prolaznom svakodnevicom.

Dokumentiranje svakodnevnog značenja: od zapisa do procesa

Taj primjer današnjega svakodnevnog zna nja daje dobar prikaz nedostataka uo bičajenih procesa dokumenacije s ko ji ma se treba nositi. Značenja što ih ta građa kulturnog naslijeđa poprima u svakodnevnom životu ljudi zaista su dio onoga za što bi današnji muzeji trebali biti zainteresirani. Russell Belk tvrdi da je, s obzirom na potrošnju, uloga muzeja “učiniti poznato čudnim, tako da bismo mogli promatrati iste stvari kritični i sa svježinom” (citira-no prema Martinu, 1999:7). U svakodne-vnom životu mogu nam postati poznati ne samo popularni ili masovno proizvedeni predmeti, već i kulturno vrijedni pred-meti (tj. arheološki spomenici). U tim prilikama muzeji mogu odigrati svoju ulogu defamilijarizacije tog predmeta “tako da ga možemo vidjeti kritički i sa svježinom”. Nadalje, Manuel Castel-ls naglašava da muzeji, kao podsjetnici

privremenosti, moraju pokušati povezati živu kulturu, “praksu sadašnjosti”, s kul-turnim naslijeđem, ne samo kad je riječ o umjetnosti nego i u smislu ljudskog iskustva (2001:6). Thomas J. Schlereth također ističe važnost značenja kulturnog naslijeđa svakodnevice te navodi da znan-stvenici i dalje propuštaju promotriti te predmete koji čine grad živim muzejom. Međutim, priznaje da se to mijenja, jer se velik broj znanstvenika - povjesničara susjedstva, javnih povjesničara, dvoriš-nih povjesničara, konzervacijskih po vjes-ničara - okuplja oko “onoga što bi mogle biti najveće, nekatalogizirane, neklasifi ci-rane, neuređene i još uvijek prilično neob-jašnjene zbirke povijesnih podataka koje se nalaze svuda oko nas, koje su uvijek pristupačne, uvijek neiscrpne, i stalno se mijenjaju” (Schlereth,1992:186, 316).Ukratko, motivirani istraživanjem ili samo alternativnim i uključivim percep cijama njihove materijalne kulture, muzeji su počeli više pozornosti pridavati različitim interpretacijama koje predmeti potiču.Nakon prolaska kroz posebnosti i kvali-tete svakodnevnog života jasno je da se bilo koji pokušaj dokumentiranja prolaz-nog znanja ne može vidjeti kroz sustavnu organizaciju kategoriziranih i autorita-tivnih informacija. Značenja koja ljudi dodjeljuju arheološkim spomenicima ne mogu se prilagoditi tipičnom dokumenta-cijskom sustavu muzeja, a ne mogu se ni iscrpiti. U trenutku kada odlučimo doku-mentirati, tj. zabilježiti svakodnev ne inter-pretacije, istom spomeniku po niš tavamo “svakodnevnost” i prebacu jemo se na povijesni prikaz tog spomenika. Nadalje, ne postoji osoba koja može sa sigurnošću i autoritetom tvrditi da je nešto povezano sa svakodnevnim značenjima. Svakodne-vica se odupire svim konačnim ili auto-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

308

ritativnim opisima jer pripada samo sebi i svakome od nas koji je stvaramo. Kao rezultat toga, prema defi niciji bi propao svaki pokušaj muzeja da sistematiziraju, organiziraju i dokumentiraju svakodne-vno znanje. Zato dokumentacijski zapis nije priklad ni način za dokumentiranje svakodnev nog znanja. Jedan od načina zaobilaženja problema bila bi ideja arhiva. “Arhivska grozni-ca”, kako je naziva Mark Featherstone, bila bi jedan od pokušaja da se sagle-da svakodnevno iskustvo, koje je izvor naših nesavršenih i iskrivljenih sjećanja (Derrida, citirano u Featherstoneu, 2000:170), i šire, nevidljiv dio muzejske interpretacije. To znači da bi arhiviranje svakodnevnog života trebalo provoditi onako kako se i proživljava (što podsjeća na ono što su pokušali napraviti nadrea-listi; Hamilton, 2002:118), bez odabira i bez izostavljanja ičega. Zaista, takvo bi rješenje bilo bliže dokumentiranju svakodnevnog života jer nikakva autori-tativna selekcija ne bi došla do izražaja.Ali čak ni arhivsko rješenje ne bi bilo prikladno jer skupljački pristup još uvijek podrazumijeva postojanje zapi-sa i kategorizaciju. Takvo bi rješenje koristilo i budućim povijesnim prika-zima svakodnevice, više nego što bi je pokušavalo priznati. Svakodnevica može postojati i biti shvaćena samo kada se dogodi. Zato njezina dokumentacija pretpostavlja namjerni sukob s njom. Svjesno se suprotstavljajući svakodne-vici, neviđeno činimo vidljivim, defa-milijariziramo je (Highmore, 8). Kada prepoznamo i prihvatimo brojna mala rutinska i uobičajena iskustva, onda zai-sta možemo ući u svakodnevicu (Jordan, 248). Stoga arhiviranje svega što bi mo-glo biti dio svakodnevnog života odgađa

to priznanje u budućnosti, osuđujući sva-kodnevicu na udaljenu interpretaciju. Da bi se dokumentirao svakodnevni život i u vezi s temom ovog rada, tj. svako-dnevna značenja arheoloških spomenika, muzeji moraju odbaciti tradicionalne po-glede na dokumentaciju, poput izrade za-pisa i čak arhiva o njima. Pritom se doku-mentacija kao zbirka ne može primijeni-ti. Umjesto toga, muzeji se trebaju prila-goditi kvalitetama svakodnevnog života i umjesto da njih prilagođavaju svojim sustavima za upravljanje zbirkama, tre-bali bi ih pokušati slijediti. To znači da dokumentacija više ne bi bio proces sku-pljanja informacija koji završava, već otvoreni proces primanja neuređenih po-dataka. Čak ni tada primljene informa-cije ne bi vrijedile za sva svakodnevna značenja. To je samo letimičan pogled na muzej današnjice i na način na koji ljudi tumače kulturno naslijeđe oko sebe. To znači da stvarna značenja u tom slučaju zapravo nisu bitna. Određujući beskraj-nost i nemogućnost arhiviranja svako-dnevnih značenja, važno je barem pružiti prikladniju metodu pribavljanja. Riječ je o procesu, a ne o zapisu. Ono što bi mu-zeje približilo svakodnevici nije njezin iscrpan prikaz, već razvoj vrata između mobilne svakodnevice i statičnog mu-zeja, “mobilna vrata” koja slijede svako-dnevicu i otvaraju joj se, a vrijeme i mje-sto njihova otvaranja primjećuju oni koji su svakodnevicu posjetili - ljudi.

MOBILNI MEDIJI I DOKUMENTIRANJE SVAKODNEVICE

Mobilni mediji kao svakodnevni mediji

Navedeno je rješenje za muzeje prilično velik izazov. Izazov nije samo odbaci-

309

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

vanje tradicionalnog načina izrade doku-mentacije, već i pronalazak načina da se zadovolje potrebe dokumentacije svako-dnevnog života, što je već objašnjeno i opisano. Upotreba mobilnih medija kompatibilnih svakodnevnom životu mogla bi muzeju dati priliku da se približi svakodnevnom znanju ljudi. Muzeji se sve više upozna-vaju s mogućnostima mobilnih medija. Mobilni uređaji, koji su ovladali kontek-stom situacije, i GPS (Global Positioning System - globalni sustav pozicioniranja) već se iskorištavaju na eksperimental-noj razini, u kulturnom turizmu, da bi se omogućilo učenje prilagođeno pojedincu (Cheverest, 2000.) i posjeti između ko-risnika iz drugih mjesta (Brown, 2005.). Muzeji su, međutim, mobilne medije smatrali sredstvom za ulazak u svako-dnevicu, iznošenja muzejske informacije i stručnosti iz muzeja u svakodnevni život ljudi, umjesto da su se njima koristili da se približe svakodnevnim značenjima koje im ljudi pridaju. Ipak je bilo neko-liko eksperimentalnih pokušaja da se pri-stupi svakodnevnom znanju. Primjerice, Urban Tapestries (http://urbantapestries.net/) projekt je koji je razvio interaktiv-nu bežičnu aplikaciju utemeljenu na lo-kalitetima i tako omogućio korisnicima da pristupaju multimedijskom sadržaju koji se odnosi na specifi čne lokacije u gradovima (kao što su lokalni povijesni podaci, osobna sjećanja, slike, kratki fi lmovi i zvukovi) i objavljuju ga. Uz pomoć te aplikacije ljudi dijele iskustva i znanje te ostavljaju tragove prolazno-sti njihove prisustnosti u geografi ji gra-da. Na sličan bi način model Annotate Space (www.annotatespace.com) mogao omogućiti budućim korisnicima skidanje (download) muzejske informacije na svo-

je džepno računalo i dogradnju te infor-macije objašnjenjima i sudjelovanjem. Ti se projekti približavaju svakodnevi ci mobilnim uređajima izrađenim po na-rudžbi, koji još nisu dostupni širokoj javnosti. To znači da u svakidašnjim okru ženjima testiraju nove mobilne apli kacije, a ne bave se svakodnevicom uključenom u aktivnosti u kojima se rabi mobilna tehnologija.Zapravo je svakodnevnost mobilnih me dija ono što ih povezuje sa svakod-nevnim životom. Mobilni mediji, kao što su obični mobilni telefoni, mogu se smatrati tehnologijom bliskom svako-dnevnom životu. Mobilni telefoni prate svoje vlasnike u njihovim svakodnevnim životima i ondje su gdje se ljudi susreću s kulturnim naslijeđem svakodnevice. Istodobno su osobni (Okabe, 2004.), a danas čak i prilagođeni pojedincu,4 pa su poznati i korisni svojim korisnici-ma. Štoviše, budući da su dio popularne tehnologije, ne treba ih prilagođavati ili mijenjati da bi se mogli primjenjivati. Nadalje, mobilni telefoni omogućuju go-tovo trenutačnu komunikaciju. Tekstual-na je poruka najčešće trenutačni odgovor korisnikovoj želji ili potrebi da komuni-cira. Mobilni telefoni s kamerom služe da bi se zabilježili prikazi običnoga ili neo-bič noga svakodnevnog života. Nedavna smrt pape Ivana Pavla II. pokazala je praktičnost upotrebe takvih telefona: lju-di koji su prolazili ispred Papinih nosila u crkvi svetog Petra u Rimu svojim su te-lefonima s kamerom slikali Papino tije-

4 To se odnosi na mnoštvo modela, melodija i maski za mobilni telefon koje korisnici mogu odabrati da bi prilagodili uređaj svojim željama ili potrebama (v. Ito, 2004.).

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

310

lo (Rosenthal, 2005.; Galloway, 2005.). Jedan je mladi Talijan uspio napraviti osam fotografi ja u trideset sekundi, ko-liko mu je trebalo da prođe pokraj nosi-la, kako je navedeno u listu La Stampa (citirano prema Rosenthalu, 2005.). Te je fotografi je vjerojatno poslao na tele-fone svojih prijatelja i obitelji. U tom je slučaju upotreba telefona s kamerom i mogućnost korištenja MMS (Multime-dia Messaging Service) slikovnih poruka omogućila da se trenutačno zabilježe i prenesu i veličina trenutka i korisnikovi osjećaji. Jedna je osoba opravdala takav čin riječima: “Da bi se zapamtio trenu-tak.” Ta fotografi ja i njezino prenošenje nisu samo buduća uspomena današnjeg događaja. To je svjesno bilježenje i pre -nošenje osjećaja ili prizora dok se do-gađa, i to ga čini dokumentom svakodne-vnog života.5 Nije sama slika ili poruka to što čini dokumentaciju trenutka, to je i proces u kojemu su nastale, ta namje-ra i osoban čin ono su što ih čini doku-mentom svakodnevnog života.

Mobilni telefoni s kamerom i dokumentiranje svakodnevnog života

Potaknuti navedenim primjerom, u ljeto 2004. u gradu Solunu u Grčkoj provede-no je kvalitativno istraživanje u kojemu su korišteni mobilni telefoni s kamerom. Cilj tog terenskog rada bio je istražiti do koje se razine telefoni s kamerom mogu iskoristiti za približavanje, otkrivanje i skupljanje značenja koja ljudi dodjeljuju

arheološkim spomenicima u gradovi-ma.6

Deset mladih studenata koji žive u So-lunu i posjeduju telefon s kamerom su-djelovalo je u projektu koji je trajao 15 dana. Od njih je traženo da, koristeći se tekstualnim i slikovnim mogućnostima svojih telefona, dokumentiraju situacije, aktivnosti, djela, događaje i tragove po-vezane s tri arheološka spomenika u gra-du, i priopće svoja razmišljanja u tim tre-nucima.7 Studenti bi tada poslali MMS poruke na istraživačev mobilni telefon.8 Iako je potvrdio situacijsku i uvjetova-nu prirodu pokušaja, projekt nije ciljao na stvaranje izričito umjetnog okoliša. Drugim riječima, od sudionika se nije zahtijevalo da šalju određen broj po-ruka u jednom danu, već su poticani da pošalju MMS poruku samo kada bi se u svojim svakodnevnim prolascima gra-dom približili tim spomenicima. Nadalje, tom se studijom nije nastojalo pokazati kako primljene MMS poruke djelomi-ce ili u potpunosti prenose različitost svakodnevnih značenja arheoloških spo-menika. Uzimajući u obzir ograničenja koja svaki prikaz svakodnevnog života ima, to istraživanje nije predlagalo me-todu skupljanja, kategoriziranja i siste-

5 U tom slučaju dokumentacija je neuobičajen događaj svakodnevice. Svakodnevni život obuhvaća i obične i neobične situacije (Le-febvre, 1991.).

6 Terensko je istraživanje obuhvatilo i proma-tranje, neformalne intervjue s građanima, fo-kusne grupe i ekstenzivne intervjue o svakod-nevnim značenjima arheoloških spomenika u Solunu.

7 Tri stara spomenika obuhvaćena istraživanjem jesu: Galerijev slavoluk, ruševine Galerije-va kompleksa u ulici Dimitriosa Gounarisa i ruševine gradskih zidina u ulici Melenikou (v. sl. 1-3.).

8 Sudionike se ohrabrivalo, ali ne i obavezi-valo da porukama komentiraju tri spome-nika uključena u istraživanje. MMS-ovi su sadržavali i sliku i tekst, ali ne i zvuk.

311

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

matizacije svakodnevnog znanja, već je bilo testiranje specifi čne uporabe pojedi-ne tehnologije da bi se stvorio otvoreni komunikacijski kanal između svakodnev-nog života ljudi (ili, zaista, arheoloških spomenika) i muzeja. Iz analize skupljenih podataka čini se da su MMS poruke korištene za dokumenti-

ranje svakodnevnog ponašanja ili postu-paka i kao pomoć pri pamćenju spome-nika. Poruke su otkrile dnevne događaje, radnje, ponašanja svakodnevice u od-nosu prema arheološkim spomenicima kako ih promatraju sudionici.Sljedeće MMS poruke, na primjer (v. sl. 4. i 5.), izražavaju svakodnevne događaje

Slika 4. MMS poruka (slika i tekst) koju je sudionik istraživanja poslao iz blizine Galerijeva slavoluka, Solun

Slika 5. MMS poruka (slika i tekst) koju je sudionik istraživanja poslao blizu ruševina gradskih zidina, Solun

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

312

oko dvaju spomenika ili u vezi s njima koji su bili uključeni u istraživanje. Slika na prvom MMS-u (sl. 4.) prikazuje mladu ženu koja stoji uz Galerijev slavo-luk u Solunu i koristi se mobilnim telefo-nom. Za sudionika koji je poslao poruku to je poznati prizor u kojemu osoba čeka drugu osobu kraj spomenika koji je popu-larno okupljalište mladih ljudi. Pošiljalac također objašnjava upotrebu telefona u toj situaciji. Time što je napisao “netko očito kasni” pošiljalac je pretpostavio da osoba na fotografi ji pokušava stupiti u vezu s osobom koju čeka i koja očito kasni. Ili bi se mogla odnositi na čestu upotrebu telefona, tj. na komunikaciju s drugima dok čekamo. Prizor na drugoj MMS poruci (sl. 5.) pri-kazuje dio gradskih zidina u ulici Mele-nikou u Solunu (na lijevoj strani fotogra-fi je). U sredini fotografi je nalazi se foto-kopiraonica. Ta je ulica blizu Sveučilišta i stoga se uglavnom studenti koriste tom fotokopiraonicom i trgovinama uz nju. Pošiljalac te MMS poruke povezuje te ruševine sa svojim posjetima fotoko-piraonici i izradi fotokopija. Zapravo, tekstom “Melenikou: Kada sam tamo, većinu vremena provodim u fotokopirao-nici zbog bilješki”, ruševine se povezuju sa samom ulicom i fotokopiraonicom po kojoj je ulica poznata. Zato se svako-dnevno značenje gradskih zidina na tome mjestu čini usko povezanim s određenim razlogom kada se pošiljalac nađe u tom dijelu grada – to iskoristiti da napravi fo-tokopije u obližnjoj fotokopiraonici.Analiza podataka još je uvijek u tijeku. Međutim, dobivena su neka inicijalna zapažanja povezana s problemom doku-mentacije svakodnevnog znanja.Čini se da sudionici nisu imali neki pose-ban problem u iskazivanju ili govorenju

o svakodnevnim situacijama. Međutim, čini se da su restrikcije primijenjene tehnologije poput ograničenog pratećeg teksta koji telefoni dopuštaju (maksimal-no 70 slova) i loša kvaliteta slika utjecali na način na koji su ostali sudionici shva-tili MMS poruke u intervjuima s foku-snim grupama: kad su navedeni MMS-ovi pokazani ostalim članovima gru-pe,9 pošiljatelji su svaki put pokušavali objasniti razlog i poticaje vezane za poruke. Dodatna objašnjenja MMS-ova svejedno nisu odrazila nemogućnost sudionika da shvate poantu MMS po-ruka, već su pošiljatelji bili skloni de-taljnije objašnjavati poruke koje su po-slali. Stvarno, ostatak sudionika manje je ili više identifi cirao namjeravani smi-sao u MMS porukama i, što je važnije, proširavanje tih poruka. To upućuje na vrlo osoban način na koji je svaki član grupe shvatio subjekt tih svakodnevnih značenja prikazanih MMS porukom. Zapravo, MMS-ovi odražavaju i indi-vidualnost u shvaćanju svakodnevnog života, čak i među ljudima koji dije-le isti svakodnevni okoliš i od kojih se očekuje da imaju slične svakodnevne živote (svakodnevni život studenta). Kako bi Italo Calvino rekao za taj pri-mjer, “u Chloeu, velikom gradu, ljudi se stalno susreću, pritom zamišljaju tisuću stvari jedan o drugome, susrete koji bi se mogli dogoditi među njima, razgo-vore, iznenađenja, dodire, ugrize” (Cal-vino, 1997:51). Za uobičajeni postupak dokumentacije nije se dovoljno koristiti jednostavnim izrazima da se opiše tema slike, nego je potrebno biti precizniji (Wentz, 1995:204). Uistinu, jednostavni

9 Grupa se sastojala od sudionika s mobilnim telefonima.

313

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

izrazi nisu dovoljni za dokumentacijski proces tradicionalnog muzeja; ali u ovoj su studiji jednostavni i gotovo apstrakt-ni izrazi otkrivali poznatost i protočnost svakodnevnih značenja izgrađenoga kul-turnog naslijeđa. Analiza podataka još je uvijek aktual-na, kao što je već spomenuto. Navedena poanta otkriva potencijal mobilnih me-dija da pristupaju svakodnevnom životu predmeta i ljudi. Muzejska dokumenta-ci ja ne može se defi nirati samo kao pot-puni i detaljan zapis o nekom predme-tu ili događaju. Za svakodnevni život dokumen tacija je priznanje svakodnevi-ce, kao i spoznaja kada se i kako dogodi-la od onih koji je proživljavaju, čak i ako to nas ostale vodi drugačijem shvaćanju od onoga na koje cilja pošiljatelj. Iako je riječ o različitim interpretacijama, ni-jedna od njih nije nebitna: one su utje-lovljenje načina na koji svatko od nas doživljava svakodnevni život drugih lju-di. Taj, dakle, nedostatak dosljednosti, jasnoće i standardizacije, iako suprotan muzejskoj praksi, donosi okus svakod-nevnog života u muzej i omogućuje do-kumentaciju svakodnevice - dokumen-taciju koja nije potpuna, već je otvoreni proces.

ZAKLJUČAK

“Neistina se nikad ne nalazi u riječima, već samo u stvarima”, kaže Calvinov Marko Polo Kublaj-kanu da bi opravdao svoj opis nepostojećeg grada Olivija, koji je nevjerojatan i težak za povjerova-ti (Calvino, 1997:62). Iako bi svaki mu-zej ili sustav dokumentacije muzeja od-mah odbacio takvu tvrdnju, ona oslikava ono što je uvijek bilo istinito, i uvelike se usvaja danas: dokumentacija u muzejima čin je izražavanja našega vremenskog

pogleda na stvari. Nabava, uređivanje i organiziranje informacija uvijek je bio dio napora da se objasne muzejski pred-meti. Zapravo, predmeti su ono što se u tom procesu pokazuje “pogrešnim”. Ili, bolje sročeno, način na koji gleda-mo predmete koji se mijenjaju čini naše dotadašnje (također poznate kao “tradi-cionalne”) poglede zastarjelima. Način na koji doživljavamo predmete i njihovu ulogu u svijetu stalno se mijenja, što čini predmete manje uvjerljivima i njihove in-formacije manje shvatljivima. Međutim, razgovor o predmetima ostaje reprezen-tativan čin dokumentiranja privremene i kontekstualizirane percepcije.To je posebice primjenjivo na dokumen-tiranje svakidašnjice i načina na koji ljudi shvaćaju i sudjeluju u interakciji sa svakodnevnim okolišem. Cilj rada je pokušati dokazati da se dokumentiranje svakodnevnog znanja ne može promatra-ti kao skupljanje sistematiziranih, autori-tativnih podataka, koje se provodi u mu-zejskim uredima. Svakodnevni se život opire kategorizaciji, sistematizaciji i autoritetu. Promatrajući određena svako-dnevna značenja arheoloških spomenika u Grčkoj, u radu se tvrdi da dokumen-tiranje znači stvaranje komunikacijskog kanala - “mobilnih vrata” između ljudi koji sudjeluju u stvaranju svakodnevnog života i znanja i muzeja koji to žele do-kumentirati. Mobilni mediji, i osobito mobilni telefo-ni, mogli bi biti praktično sredstvo kojim će se to ostvariti. Budući da su kompa-tibilni sa svakodnevnim životom, mo-bilni telefoni mogu stvoriti i održavati taj kanal između svakodnevnog znanja i muzeja. Pritom je jasno da dokumenti-ranje svakidašnjice ne znači njezino iscr-pljivanje već priznavanje i prihvaćanje.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

314

Cilj muzejskog djelovanja nije popuniti zapise sustava za upravljanje zbirkom već prolaznost, poznatost, trenutačnost i protočnost stvari koje prolaze učiniti vidljivima.

Zahvala

Zahvalan sam Anni Catalani, doktorskoj kandidatkinji s Odsjeka muzeologije na Leicesterskom sveučilištu na njezinim komentarima o radu.

LITERATURA

Annotate Space, www.annotatespace.com (as on 11/4/05) Attfi eld, J. (2000), Wild Things. The Material Culture of Everyday Life, Oxford and New York: Berg. Appadurai, A. (1986), The Social Life of Things. Commodities in Cultural Perspective, Cambrid-ge, New York, Melbourne, Cambridge University Press. Blanchot, M., Hanson, S. (1987), “Everyday Speech”, Yale French Studies, 0, 73, 12-20. Brown, B., et al. (2005), “Sharing the square: col-laborative visiting in the city streets”, To appear in Proceedings of CHIi 2005, alt.chi. Calvino, I. (1997), Invisible Cities (trans. by Wil-liam Weaver), London: Vintage. Castells, M. (2001), “Museums in the Information Era”, ICOM News, 54, 4-7. Castells, M. (1996), The Information Age: Eco-nomy, Society, Culture. Volume I. The Rise of the Network Society. Oxford: Blackwell Publishers Ltd. Cheverest, K. et al. (2000), “Developing a context aware electronic tourist guide: Some issues and experiences”, Proceedings of ACM CHI ’00. The Hague, The Netherlands, 17-24. De Certeau, M. (1988), The Practice of Everyday Life (trans. by Steven Rendall).Berkeley, Los Angeles, London: University of California Press. Fahy, A. (1995), “New technologies for museum communication” in Hooper-Greenhill, E. (ed.), Museums, Media, Message, London and New York: Routledge, 82-96.

Falk, J. H. and Dierking, L. D. (2000), Learning from museums: Visitor Experiences and the Ma-king of Meaning, California: AltaMira Press. Featherstone, M. (2001), “Archiving Cultures”, British Journal of Sociology, 51, 1, 161-184. Fleming, D. (1998), “Brave New World: The Fu-ture for City History Museums”, in Kavanagh, G. and Frostick, E. (eds.), Making City Histories in Museums, London and Washington: Routledge, 133-150. Galloway, A. (2005), purse lip square jaw, http://www.purselipsquarejaw.org/index.php (8 April 2005). Hamilton, P. (2002), “The street and everyday life” in Bennett, T. and Watson, D. (eds.), Under-standing Understanding Everyday Life, Oxford; Cambridge, Massachussetts: Blackwell Publis-hers, 91-138. Hein, H. (2000), The Museum in Transition, Washington and London: Smithsonian University Press. Highmore, B. (2002), Everyday Life and Cultural Theory, London and New York: Routledge. Hooper-Greenhill, E. (2000), Museums and the Interpretation of Visual Culture, London and New York: Routledge. Ito, M. (2004), “Personal Portable Pedestrian: Lessons from Japanese Mobile Phone Use”. Paper presented at Mobile Communication and Social Change, the 2004. International Conference on Mobile Communication in Seoul, Korea, October 18-19, 2004. http://www.itofi sher.com/mito/archives/ito.ppp.pdf (as on 11/4/05) Jenkinson, P. (1989), “Material culture, people’s history and populism: Where do we go from here?” in Pearce, S. (ed.), Museum Studies in Material Culture. London: Leicester University Press, 139-152. Jordan, T. (2002), “Community, everyday and space”, in Bennett, T. and Watson, D. (eds.), Understanding Understanding Everyday Life, Oxford; Cambridge, Massachussetts: Blackwell Publishers, 229-269. Leonard, W. (1994), “Museum as Information Centres”, Museum International, 46, 1, 20-25. Lefebvre, H. (1991), Critique of Everyday Life, London and New York: Verso. Lefebvre, H. (1987), “The Everyday and Every-dayness”, Yale French Studies, 0, 73, 7-11.

315

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

Lovatt, J. M. (1997), “The People’s Show Festi-val 1994: a survey”, in Pearce S. M. (ed.), Expe-riencing Material Culture in the Western World, London and Washington: Leicester University Press,196-254. MacGregor, N. (1995), “Scholarship and the pu-blic”, in Fahy, A. Collections Management, Lon-don and New York: Routledge, 219-223. MacDonald, G. F. and Alsford, S. (1991), “The Museum as Information Utility”, Museum Mana-gement and Curatorship, 10, 305-311. Macdonald, S. (1996), “Introduction”, in Macdo-nald, S. and Fyfe, G. (eds.), Theorizing Museums, Oxford and Malden: Blackwell Publishers, 1-18. Martin, P. (1999), Collecting and Everyday Self. The Reinvention of Museums, London and New York: Leicester University Press. Moore, K. (1997), Museum and Popular Cultu-re. London and New York: Leicester University Press. Okabe, D. (2004), “Emergent Social Practices, Si-tuations and Relations through Everyday Camera Phone Use”. Paper presented at Mobile Commu-nication and Social Change, the 2004 Interna-tional Conference on Mobile Communication in Seoul, Korea, October 18-19, 2004 http://www.itofi sher.com/mito/archives/okabe_seoul.pdf (as on 11/4/05).Osborne, B. S. (2001), Landscapes, Memory, Mo-numents, and Commemoration: Putting Identity in Its Place. Halifax, Nova Scotia: Department of Canadian Heritage. Rosenthal, E. 2005. ‘The Cellphone as Church Chronicle, Creating Digital Relics’, New York Times (8 April 2005). http://www.nytimes.com/2005/04/08/international/worldspecial2/08snaps.html?ei=5088&en=74b6ef421b7080af&ex=1270612800&adxnnl=1&partner=rssnyt&adxnnlx=1112961909-KgXizz0aQD/9K/Ybi2f69g Ross, K. (1998), “Collections and Collecting”, in Kavanagh, G. and Frostick, E. (eds.), Making City Histories in Museums, London and Washington: Routledge, 114-132. Sand, J. (2001), “Monumentalizing the Everyday. The Edo-Tokyo Museum”, Critical Asian Studies, 33, 3, 351-378. Saumarez Smith, C. (1989), “Museums, Arte-facts, and Meanings”, in Vergo, P. (ed.), The New Museology, London: Reaktion Books, 6-21.Schlereth, T. J. (1992), Cultural History and Ma-terial Culture. Everyday Life, Landscapes, Mu-

seums, Charlottesville and London: University Press of Virginia. Silverman, L. H. (1995), “Visitor Meaning-Ma-king in Museums for a New Age”, Curator 38, 161-170. UNESCO, “Intangible Heritage”, http://portal.unesco.org/culture/en/ev.php-URL_ID=2225&URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html (as on 11/4/05) Urban Tapestries, http://urbantapestries.net/ (as on 11/4/05). Vergo, P. (ed.) (1989), The New Museology, London: Reaktion Books. Washburn, W. E. (1984), “Collecting Informa-tion, Not Objects”, Museum News, 62, 3, 5-15. Wentz, P. (1995), “Museum information systems: the case for computerization”, in Fahy, A. (ed.), Collections Management, London and New York: Routledge, 198-210.

OPEN THE DOOR AND LET ME IN: MOBILE PHONES AND THE DOCUMENTATION OF EVERYDAY LIFE

Museum documentation is usually understood as a systematic way of obtaining, creating and orga-nising information and knowledge about objects and collections. However, this traditional percep-tion of museum documentation may not provide the appropriate means to collect information and knowledge regarding everyday life and its cultu-ral heritage, such as archaeological monuments in cityscapes. By being ‘exposed’ to daily life, archaeological monuments acquire dynamic, per-sonal and everyday meanings, often too familiar and ephemeral to be grasped. To what extent can, then, museums access and document this everyday knowledge that shows the way people understand monuments in their daily life? Using as a context archaeological monuments in the city of Thessaloniki (Greece), this paper sug-gests that documenting ‘everyday meanings’ can-not be interpreted as the making of a complete re-cord of them. It should be, rather, approached as the development of a ‘mobile gateway’, through which everyday knowledge can enter museums. The paper goes on to explore the potential of mo-bile phones, used by their owners, to capture and communicate everyday meanings of archaeolo-

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

316

gical monuments. Mobile phones are considered ‘everyday technology’ and they are, already, used in disseminating museum knowledge to users. Drawing on fi eldwork and qualitative investiga-tion in Greece, the paper suggests that mobile phones could, also, be used as a means for mu-seums to access and reveal everyday knowled-ge. In this case, museum documentation is seen not as an exhaustive systematisation of everyday

knowledge, but an open communication channel, a ‘mobile gateway’, between people and museums through the use of mobile technology in everyday life. ‘No one, wise Kublai, knows better than you that the city must never be confused with the words that describe it. And yet between the one and the other there is a connection’. Italo Calvino (1997:61)

317

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

AUTORSKOPRAVNI PROBLEMI IZLAGANJA I OTKUPA UMJETNIČKE INSTALACIJE ČIJI JE SASTAVNI DIO UMJETNINA DRUGOG AUTORA

NATAŠA IVANČEVIĆ Muzej moderne i suvremene umjetnosti u RijeciRijeka, Hrvatska

Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci osnovan je 1948. godine i od tada sustavno otkupljuje umjetnička dje-la za svoje zbirke. Tijekom 2004. prvi se puta susreo s problemom na koji način otkupiti umjetninu kojoj je sastavni dio umjetnina drugog autora, a koja pripada muzejskoj zbirci. Suvremena umjetnička praksa susreće se s mnogobrojnim postupcima upotrebe, rein terpretacije, citata i drugih primje-ra korištenja već postojećih, tuđih au-torskih djela. Jedan od prvih umjetnika koji u stvaranju novih radova slobodno upotrebljava remek-djela drugih autora, jest hrvatski konceptualni umjetnik Bra-co Dimitrijević. Od sredine 70-ih pa do danas brojnim ciklusima Triptychos Post Historicus komponira umjetničke insta-lacije pomoću tri elementa: posuđenoga umjetničkog remek-djela iz svjetskih muzeja, svakodnevnih predmeta i voća. Njihovo jedinstvo u kompoziciji simbo-lizira totalitet svijeta koji je u stvarnosti u našoj kulturi razdvojen. Prvi Triptychos

Post Historicus napravio je 1975. u Städ-tisches Museum Münchengladbach. Prvi se put u svome djelu koristio drugim umjetničkim djelom iz muzejske zbirke. Uzeo je brončanu bistu autora Maxa Roe-dera, koja se u muzeju nalazila već 50 godina, i izložio to djelo zajedno s dru-gim predmetima na postamentima. To je djelo muzej otkupio kao Dimitrijevićev rad, odnosno ono od 1975. godine ima dvostruki život – može biti izloženo kao bista Maxa Roedera, njemačkog um jetnika iz 1920-ih godina, ali i kao Dimitrijevićevo djelo. U razgovoru s Klau som D. Pohlom Braco Dimitrijević1 je izjavio da je to bila sasvim konceptual-na, odnosno semantička operacija jer je djelo već dugo bilo u muzeju, ali je time već postojećem predmetu i formi dodano novo značenje. Kad smo direktor muzeja i ja potpisali taj kupoprodajni ugovor, dva su umjetnička djela počela živjeti u jednom te istom predmetu. Zapravo, tim ugovorom kao da je potvrđen pluralitet istina. Dviju istina koje razdvaja pola stoljeća, a koje ipak ne poništavaju jedna drugu.2 Taj otkup mogli bismo nazvati sada već povijesnim primjerom. Kada je sarajevski umjetnik Jusuf Had ž-ifejzović na riječkom 14. biennalu mla-dih 1987. godine zatražio od muzealaca pristup muzejskoj čuvaonici Muzeja mo-derne i suvremene umjetnosti, oni nisu mogli ni zamisliti posljedice toga posje-ta. Odabrao je nekoliko predmeta koje je ondje zatekao: staru muzejsku vagu, zastave zemalja sudionica međunarodne izložbe crteža koje je Muzej izlagao na

1 Grupa autora, Braco Dimitrijević, Posthisto-rijska dimenzija, Klaus -D. Pohl: Razgovor s Bracom Dimitrijevićem, Art Studio Azinović, Umjetnička galerija Dubrovnik, 2004., str. 49.

2 Ibid.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

318

fasadi zgrade tijekom trajanja te izložbe i inventiranu umjetninu - brončanu skulp-turu Kipar hrvatskoga modernističkog kipara Frane Kršinića. Kršinić je živio od 1897. do 1982. godine, a rad je nastao oko 1932. godine. Muzej ga je za Zbirku kiparstva otkupio 1949. godine. Kako mu zej nema prostor za stalni postav, skulp tura je veći dio vremena provela u mraku muzejske čuvaonice, daleko od očiju javnosti. Iz navedenih elemenata Hadžifejzović je stvorio novi rad - insta-laciju koju je nazvao Rijeka depo, 1987. i koja je postojala privremeno – tijekom trajanja izložbe Biennale mladih 1987. godine. Isti je rad rekonstruirao 2003. i izložio ga na samostalnoj izložbi u orga-nizaciji riječkog Muzeja moderne i su-vremene umjetnosti pod nazivom Rijeka depo 87-03. Tada je odlučeno da se ta instalacija otkupi, dakle da skulptura Frane Kršinića može biti izlagana i kao dio instalacije Jusufa Hadžifejzovića. Kustosi su se tako susreli s autorsko-pravnim pitanjem izlaganja i otkupa umjetničkog djela koje kao svoj kon-stitutivni dio sadržava umjetničko djelo drugog autora, a koje je u ovom primje-ru i muzealija, dakle, pripada muzejskoj zbirci. Obrazložit ćemo postupke koji su poduzeti u skladu s propisima novoga hrvatskog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima3.Korištenje autorskim djelom jednog autora za realizaciju djela drugog auto-ra u pravnom smislu nije moguće bez odobrenja samog autora ili nositelja au-torskog prava. Pojam korištenja djelom u primjeru realizacije i otkupa djela Ju-sufa Hadžifejzovića svakako zadire u

3 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, NN 167/03.

pitanje poštovanje autorskog prava au-tora, u ovom primjeru kipara Kršinića, čija je skulptura sastavio dio novonastale umjetnine.Razmotrit ćemo postupke koje je po-trebno poduzeti u svezi s poštovanjem moralnih prava. To je pitanje odredbe za kona koja se odnosi na poštovanje “autorskog djela i časti ili ugleda auto-ra” kao jednoga od ovlasti koje proizlaze iz moralnih prava autora (čl. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima)4. Muzej moderne i suvremene umjetnosti, iako je vlasnik navede skulpture, te ko-risnik autorskog prava nad djelom u op-segu koji je imanentan muzejima (pravo izlaganja, pravo posudbe djela) smatrao je da za potrebe realizacije, odnosno otkupa Hadžifejzovićevoga djela mora zatražiti suglasnost nasljednika pokojnog kipara. U tom je smislu kiparova naslje-dnica, njegova kći Marija Kršinić, Mu-zeju dala pisanu suglasnost da se skulp-tura “Kipar” koristi kao dio instalacije Rijeka-depo Jusufa Hadžifejzovića te da se u toj instalaciji može koristiti za sve muzejske potrebe. Tom suglasnošću Mu-zej je dobio pravo da Hadžifejzovićevo djelo otkupi, koristi i posuđuje kao i svako drugo djelo iz vlastitog fundusa. Pri razmatranju ovog problema svakako treba naglasiti da prema hrvatskom zako-nodavstvu, a koje je gotovo u potpunos-ti usuglašeno s europskim pravnim nor ma ma, moralna prava autora ne za-starijevaju, odnosno da uvijek postoji ovlaštenik koji može pokrenuti postupak utvrđivanja koristi li se neko djelo na način kojim se poštuje samo djelo te čast i ugled autora. Možemo reći da su ta pra-va vječna, a osobe (fi zičke i pravne) koje

4 Ibid.

319

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

su ovlaštene za takvo postupanje nave-dene su u Zakonu: Prestankom autor-skog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može slobodno koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te časti ili ugleda auto-ra. Protiv onih koji ne poštuju obveze iz stavka 1. ovoga članka nasljednici auto-ra, udruge autora kojima je autor pripa-dao, druge osobe koje za to imaju pravni interes te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ovlašteni su zahtijevati pre-stanak povrede te obveze (čl. 106.)5. Osim problema poštovanja prava pokoj-nog autora, druga pravna dvojba nasta-la je prilikom otkupa navedene instala-cije. Što zapravo Muzej otkupljuje jer je već vlasnik svih elementa koji čine Hadžifejzovićevo djelo (kip-vaga-zasta-ve-utezi)? Kako se autorska prava ne mogu “kupiti ili prodati”, dolazi se do zaključka da je otkupljena ideja odnosno koncepcija. Zakon izričito navodi da pred-metom autorskog prava, a samim time i predmetom zakonske zaštite, mogu biti samo izričaji, a ne ideje, postupci, me-tode rada ili matematički koncepti kao takvi.6 Stoga taj otkup treba tumačiti (budući da je autor svoju ideju izrazio i “opredmetio” djelom drugog autora) kao osnivanje prava korištenja djela Jusufa Hadžifejzovića u korist Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Dakle, s pravnog stajališta, možemo za-ključiti da je nastanak novoga autorskog djela korištenjem djela drugog autora uvijek moguće ako se poštuju određeni uvjeti. Prije svega, novonastalim se dje lom ne smije štetiti časti i ugledu korištenog djela i autora, što se, naravno, ne može unaprijed defi nirati ni regulirati. Najčešće

5 Ibid, čl. 108.6 Ibid, čl. 8.

je to pitanje interpretacije novonastalog djela, pri čemu pravna struka prepušta ovlaštenim subjektima, pa i društvenom kontekstu, da odrede “pravu mjeru”. Dru-gi je uvjet, ako je autor još živ ili postoje nasljednici, odnosno ako autorsko pravo još traje (70 godina od autorove smrti), zatražiti pismenu suglasnost za korištenje i time zaštititi novonastalo djelo od prav-nih postupaka trećih osoba.

COPYRIGHT/LEGAL ISSUES OF EXHIBITING AND PURCHASING AN ART INSTALLATION INCLUDING AN ARTWORK BY ANOTHER AUTHOR

This paper deals with a challenging museological problem in connection with copyright/legal issues of exhibiting and purchasing Jusuf Hadžifejzović’s art installation which - as its constitutional part - includes an artwork by another author. At 2003 solo exhibition organised by Rijeka Museum of Modern and Contemporary Art, Hadžifejzović has exhibited work titled Rijeka Depot 87-03, by which he reconstructed and reinterpreted installa-tion made at the 14th Biennial of Young Artists in Rijeka, held in 1987. The installation comprised of ready-made objects (museum scales with weights and 25 fl ags of countries participating at the Inter-national Exhibition of Drawings, that were exhi-bited at the Museums’ facade during the actual exhibition). The installation also included bron-ze statue titled Sculptor by Croatian modernist sculptor Frane Kršinić (1897-1982), an artwork from the Museum’s holdings. Contemporary art practice encounters numerous examples of usage, reinterpretation, quoting and similar procedures in using the already existent artworks. However, after deciding to purchase the abovementioned in-stallation, curators have – for the fi rst time – faced the issue of how to exactly purchase the piece of art which as its constituent part includes the ar-twork by another artist, and which in this case is also a museum piece and hence belongs to a mu-seum collection. The exposition will expound on such cases and necessary procedures complying a new Croatian Copyright and Related Rights Act.

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

320

POPIS AUTORA

1. Konstantinos Arvanitis, University of Leicester, Leicester, Ujedinjeno Kraljevstvo, [email protected]

2. Sophia Bakogianni, University of the Aegean, Mytilene, Lesvos, Grčka,

[email protected] 3. Jelena Balog, Hrvatski povijesni muzej,

Zagreb, Hrvatska, [email protected] 4. Dora Bošković, Hrvatski povijesni

muzej, Zagreb, Hrvatska, [email protected] 5. Dr. sc. Alexandra Bounia, University of

the Aegean, Mytilene, Lesvos, Grčka, [email protected]

6. Jozefi na Dautbegović, Muzejski doku-men tacijski centar, Zagreb, Hrvatska,

[email protected] 7. Dr. sc. Giuliana de Francesco, Ministero

per i beni e le attivite culturali, Rim, Italija, [email protected]

8. Dr. sc. Martin Doerr, Information Systems Laboratory (ICS-FORTH), Heraklion, Kre ta, Grčka,

[email protected] 9. Lada Dražin-Trbuljak, Muzejski

dokumentacijski centar, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

10. Ali S. Elbekai, Northumbria University, Newcastle upon Tyne, Ujedinjeno Kraljevstvo, [email protected]

11. Faith Teh Eng Eng, Heritage Conservation Centre, National Heritage Bord, Singapore, Singapur,

[email protected]. Axel Ermert, Institut für

Museumskunde, Berlin, Njemačka, [email protected]. Markita Franulić, Muzejski

dokumentacijski centar, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

14. Monika Hagedorn-Saupe, Institut für Mu-seumskunde, Berlin, Njemačka,

[email protected]

15. Ozren Harlović, Link2 d.o.o, Zagreb, Hrvatska,

16. Nataša Ivančević, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Hrvatska,

[email protected]. Dr. sc. Evangelia Kavakli, University of

the Aegean, Mytilene, Lesvos, Grčka, [email protected]. Christis Konnaris, Historical Archive of

the Aegean - Ergani, Mytilene, Lesvos, Grčka,

19. Athina Kritsotaki, University of Crete, Rethymnon, Crete, Grčka,

[email protected]. Mr. sc. Lana Križaj, Ministarstvo

kulture, Zagreb, Hrvatska, [email protected]. Richard Light, nezavisni savjetnik

/ riz ničar CIDOC-a, Burgess Hill, Ujedinjeno Kraljevstvo,

[email protected]. Frances Lloyd-Baynes, Victoria and

Al bert Museum, London, Ujedinjeno Kraljevstvo, [email protected]

23. Dr. sc. Sylvia Mader, nezavisna povi jes-ničarka umjetnosti, Innsbruck, Austrija, [email protected]

24. Mr. sc. Mikica Maštrović, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

25. Mr. sc. Efthimios C. Mavrikas, Univer-sity of the Aegean, Mytilene, Lesvos, Grčka, [email protected]

26. Prof. Nicolas Nicoloyannis, Equipe de Recherche en Ingénierie des Connaissances (ERIC), Bron Cedex, Francuska,

[email protected]. Prof. Lev Y. Noll, The State Pushkin

Museum of Fine Arts, Moskva, Rusija, [email protected]

28. Dr. sc. Alexandra Pan, Autonomna provincija Južni Tirol, Italija,

[email protected]

321

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

29. George Papanagiotou, Historical Archive of the Aegean - Ergani, Mytilene, Lesvos, Grčka,

30. Ružica Pepelko, Kabinet grafi ke HAZU, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

31. Snježana Pintarić, Muzej suvremene umjet nosti, Zagreb, Hrvatska,

[email protected]. Mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić,

Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

33. Andrew Roberts, Museum of London, London, Ujedinjeno Kraljevstvo,

[email protected] 34. Dr. sc. Stefan Rohde-Enslin, Institut für

Museumskunde, Berlin, Njemačka, [email protected]. Nick Rossiter, Northumbria University,

Newcastle upon Tyne, Ujedinjeno Kraljevstvo, [email protected]

36. Dr. sc. Oreste Signore, Institut za znanost i informacijske tehnologije, Pisa, Italija, [email protected]

37. Ana Smokvina, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Hrvatska,

[email protected]. Stephen Stead, Paveprime Ltd, London,

Ujedinjeno Kraljevstvo, [email protected]. Vagelis Stournaras, Historical Archive of

the Aegean - Ergani, Mytilene, Lesvos, Grčka, [email protected]

40. Ervin Šilić, Novena d.o.o., Zagreb, Hrvat ska, [email protected]

41. Mirna Šimat, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, Hrvatska,

[email protected]. Mr. sc. Mladen Tomorad, Filozofski

fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

43. Dr. sc. Aleksandra Uzelac, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

44. Vassil T. Vassilev, London Metropolitan University, London, Ujedinjeno Kraljevstvo,

[email protected]. Denis Vokić, Hrvatski restauratorski

zavod, Zagreb, Hrvatska, [email protected]. Dr. sc. Mirna Willer, Nacionalna i sveu-

či lišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska, [email protected]. Patricia Young, Canadian Heritage

Information Network, Gatineau, QC, Kanada, [email protected]

48. Višnja Zgaga, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

49. Mr. sc. Goran Zlodi, Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska, [email protected]

M U Z E O L O G I J A 4 1 / 4 2

322