Machiavelli u knjizi Vladar u poetnim poglavljima daje
svojevrsni naputak kako doi na vlast i upravljati. Tako u poglavlju
"O graanskoj vladavini" govori kako vladati kada na vlast doe
privatan graanin koji naklonou naroda postaje vladar. Machiavelli
to naziva graanskom vladavinom i istie kako je za nju najvie
zasluna sretna lukavost. Na taj poloaj vladar dolazi ili uz pomo
naroda ili uz pomo velikaa.Tako uvijek kod vladanja postoje dvije
tenje, a to su da narod tei tome da ne bude ugnjetavan, a velikai
tome da vladaju narodom i ugnjetavaju ga, pa se iz te dvije
suprotnosti raaju tri posljedice: tiranija, demokracija ili
bezakonje. Tiraniju mogu stvoriti i narod i velikai, velikai kada
vide da je narod prejak da ga "sputavaju", izaberu jednoga od sebe
za vladara i pod njegovom zatitom promiu svoje interese, dok narod
kada vidi da velikai imaju veliku snagu, izabere jednoga od graana
za vladara da se od velikaa zatiti njegovim ugledom.Nadalje,
Machiavelli navodi da e onoga koji doe na vlast izabran od naroda,
narod uvijek spremno posluati.Prema njemu narodne tenje su asnije
od velikakih zbog ve navedene narodne tenje da ne bude ugnjetavan,
dok su velikaeve tenje da ugnjetava.Vladara narod moe napustiti,
ali se treba vie bojati velikaa jer oni kasnije na njega mogu
navaliti.Vladar mora zadrati prijateljstvo naroda ako pomou njega
doe na vlast, a ako doe na vlast pomou velikaa, onda svakako mora
stvoriti prijateljstvo jer ako narod oekuje da e nepravedno
vladati, a vladar se pokae suprotnim, doivljavat e ga upravo kao
dobroinitelja.Nikad nee ostati bez podrke onaj vladar koji zakonito
vlada, a pritom se oslanja na narod, istovremeno ga
podravajui.Poglavlje zavrava govorei da u miru vladari obeavaju
biloto, emu smo i danas svjedoci, dok su u teim situacijama ta
obeanja sasvim drukija. Tako vladar mora vladati na nain da graani
uvijek osjeaju potrebu za njim.U petnaestom poglavlju knjige autor
raspravlja kako vladar mora postupati s podanicima i prijateljima.
Vladar koji eli opstati mora obavezno nauiti ne biti dobar i drati
se toga, ili pak odstupati prema potrebi. Svakoga krase drugaije
osobine, neke koje se kude, neke koje se hvale, a vladar treba
steknuti ona svojstva koja se hvale.Naravno da ne moe imati sva
svojstva, niti se svih drati, ali razborit mora biti.Na kraju,
Machiavelli eli ponuditi odgovor na pitanje upravlja li sudbina na
ljudska djela. Misli da je to djelomino tono, da je ipak polovica
naih djela preputena nama, te da sudbina nastupa tamo gdje joj se
nita ne prijei. Usporeuje to s rijekama i nasipima i branama, ako
nema brana i nasipa, rijeka ( tj. sudbina ) moe poplaviti ravnicu.
Upravo je ta brana, u prenesenom znaenju, vojna sila u dravi. Da je
ona bila odgovarajua u nekim dravama, ne bi dolo do nekih promjena
do kojih ipak - jest.Ako se pak vladar oslanja samo na sreu, on e
propasti jer se srea mijenja, a sretan je onaj koji postupa onako
kako nalae duh vremena. Problem nastaje jer su ljudi navikli raditi
stvari na nain koji im je uvijek uspijevao, ili je po naravi sklon
nekom nainu. Zavrava time da se srea prije pokorava naglim ljudima
i prijateljica je mladih ljudi.
