Makrobeskralješnjaci sedimenta rijeke Drave i Dubravskog ...eduidea.org/smotra2013/radovi/pdf_15.pdf · Makrobeskralješnjaci sedimenta rijeke Drave i Dubravskog jezera March 16,

Makrobeskralješnjaci sedimenta rijeke Drave i Dubravskog jezera

March 16, 2013

0

Učenice: Daria Vuk ( 2. razred)

Dora Rašan ( 2. razred)

Mentor: Mišo Rašan, prof.savjetnik

[email protected]

MAKROBESKRALJEŽNJACI

RIJEKE DRAVE I DUBRAVSKOG

JEZERA

Prelog, 1. ožujka,2013.

Srednja škola Prelog,Čakovečka 1,40323 Prelog,

Međimurska županija

tel:040-645-400,%20Međimurska

tel:040-645-400,%20Međimurska


March 16, 2013

1

Sažetak:

Namjera istraživanja je analizirati utjecaj nekih fizikalno-kemijskih pokazatelja

vode na kvalitativni i kvantitativni sastav makrobeskralješnjaka iz sedimenta starog

toka rijeke Drave između Varaždinskog i Dubravskog jezera, zatim u sedimentu

Dubravskog jezera te u lijevom drenažnom kanalu uz Dubravsko jezero. U tu svrhu

prikupljen je sediment sa 8 istraživačkih lokacija, s učestalošću svakih dva mjeseca,

od travnja do prosinca 2012. Na istim lokacijama mjerena je temperatura, pH

vrijednost i električna vodljivost vode te koncentracija otopljenog kisika u vodi. Prema

dobivenim vrijednostima fizikalno-kemijskih i bioloških pokazatelja voda na staništu je

svrstavana u kategorije kakvoće prema Uredbi u klasifikaciji voda Republike

Hrvatske. Ustanovljeno je da je klasifikacija voda prema fizikalno-kemijskim i

biološkim pokazateljima na većini staništa neujednačena. U sedimentu drenažnog

kanala su najzastupljeniji rakušci, u sedimentu Dubravskog jezera ličinke dvokrilaca,

u starom toku rijeke Drave najbrojnija skupina su puževi. Najviša vrijednost indeksa

faunističke sličnosti je zabilježena na lokacijama starog toka rijeke Drave te na

uzorcima sedimenta Huberove grabe i šljunkovitog dna Dubravskog jezera.


March 16, 2013

2

Sadržaj:

1. Uvod............................................................................................................. 3

1.1. Prirodna i geografska obilježja……………………………………………….. 3

1.2. Ekološka obilježja tekućih kopnenih voda…………………………………... 8

1.3. Pokazatelji kvalitete prirodnih voda………………………………………….. 12

1.4. Dosadašnja istraživanja............................................................................. 14

2. Obrazloženje teme……………………………………………………………... 17

3. Materijal i metode………………………………………………………………. 19

3.1. Korišteni materijal...................................................................................... 19

3.2. Metode………………………………………………………………………….. 21

3.2.1. Određivanje lokacije za uzorkovanje……………………………………... 21

3.2.2. Uzorkovanje biološkog materijala………………………………………… 24

3.2.3. Mjerenje fizikalno-kemijskih pokazatelja vode…………………………... 25

3.2.4. Terenski dnevnik……………………………………………………………. 26

3.2.5. Determinacija biološkog materijala……………….................................. 26

3.2.6. Određivanje indeksa faunističke sličnosti………................................... 26

3.2.7. Određivanje dominantnog taksona........................................................ 27

3.2.8. Određivanje biotičkog indeksa............................................................... 27

4. Rezultati....................................................................................................... 30

5. Rasprava..................................................................................................... 43

6. Zaključci...................................................................................................... 51

7. Literatura...................................................................................................... 52

8. Fotodokumentacija..................................................................................... 57


March 16, 2013

3

1. UVOD

1.1. Prirodna i geografska obilježja

Ukupna dužina toka rijeke Drave iznosi 749 km, izvire u Toblaškom polju u

Italiji na nadmorskoj visini od 1192 m, a ulijeva se u Dunav kraj naselja Aljmaš.

Rijeka Drava protječe kroz pet država. Dužina toka kroz Republiku Hrvatsku iznosi

305 km. Međimurskom županijom prolazi svega 60,3 km, od naselja Trnovec (176 m

nadmorske visine) do ušća Mure u Dravu (127 m nadmorske visine). Ukupna razlika

u nadmorskoj visini terena od Trnovca do ušća Mure u Dravu iznosi 49 m. Cijelim

tokom kroz Međimurje Drava ima sva obilježja aluvijalne nizinske rijeke snježno

ledenjačkog vodnog režima. Zbog otapanja snijega u Alpama ima najviše vodostaje u

svibnju i lipnju, a najmanje u siječnju i veljači (Grđan i sur., 2007). Za vrijeme

srednjeg vodostaja rijekom Dravom kod Varaždina protječe 530 m3 vode u sekundi

(Petrić, 2011). Visoki vodostaj u svibnju i lipnju je prije izgradnje hidroakumulacijskih

jezera donosio velike probleme stanovnicima u naseljima uz Dravu vezane uz pitku

vodu. Tijekom visokog vodostaja rijeke Drave dolazilo je do miješanja vode iz rijeke i

bunarske vode (Petrić, 2011) jer su bunari za pitku vodu bili plitki, svega 3 do 6 m.

Prije izgradnje hidroakumulacijskih jezera (Varaždinsko jezero i Dubravsko

jezero) Drava je kroz Međimurje pravila dvostruko i trostruko meandrirajuće korito s

puno otočića i riječnih sprudova (slika 1). Stara korita rijeke postoje i danas, a služe

za protok biološkog minimuma te za potrebe


March 16, 2013

4

Slika 1. Shema prirodnog korita Drave prije izgradnje hidroakumulacija (Grđan, 2009)

retencije u slučaju visokog vodostaja (Purić Hranjec i sur., 2005) Tijekom geološke

prošlosti mijenjala se brzina toka rijeke, količina vode kao i količina riječnog nanosa.

Tijekom glacijacija u pleistocenu došlo je do smanjenog protoka zbog nakupljanja

leda u Alpama. Povremenim zatopljavanjima tijekom interglacijala otapao se Alpski

led čime se povećavala brzina protoka i količina vode u koritu. Time se povećavala i

količina nanesenog materijala. Rijeka meandriranjem mijenja tok, taloži šljunak,

pijesak i glinu te različite močvarne sedimente. Naneseni materijal je tvorio naslage

na već ranije formiranoj aluvijalnoj ravnici. Tektonski pokreti (Čakovečki rasjed i

Jalžabetski lom) uvjetovali su dodatno uzdizanje riječne terase (pleistocen), a

neposredno uz Dravu su formirani poloji taloženjem nanošenog materijala (holocen)

(Grđan i sur., 2007). Nizinske terase i poloje čine naslage iz kvartara u obliku pijeska,

šljunka i valutica. Debljina sloja riječnog nanosa raste nizvodno uz rijeku. Najdeblje

naslage pjeskovitog šljunka (do 150 m) se nalaze na području uz Dravu kraj naselja

Prelog i Cirkovljan (Grđan, 1992). Upravo su između ta dva naselja smješteni prostori

na kojima se vadi šljunak za građevinske potrebe. Vađenjem šljunka nastaju manji

kompleksi voda stajačica, šljunčare.


March 16, 2013

5

Rijeka ima veliki hidroenegetski potecijal te su kroz Austriju, Sloveniju i

Hrvatsku su izgrađene ukupno 23 hidroelektrane. Na području Međimurske županije

nalaze se dvije. Hidroelektrane s akumulacijskim jezerima (Varaždinsko, površine

10,1 km2 i Dubravsko (slika 2) površine, 17,1 km2) uvelike su promjenile morfologiju,

vodni režim i vodene ekosustave rijeke (Grđan i sur., 2007). Polojno područje uz

rijeku je svedeno na minimum (Tušar, 1996). S lijeve i desne strane hidroakumulacija

su izgrađeni nasipi koji su s unutarnje strane betonirani (Purić Hranjec i sur., 2005).

Uz nasipe se protežu drenažni kanali i prometnice. Polojno zemljište uz rijeku je

pretvoreno u obradivo poljoprivredno zemljište. To je zemljište veoma plodno u

poljoprivrednom smislu jer se na površini nalazi rastresiti materijal nastao

djelovanjem biljnog pokrova. Razina podzemnih voda je vrlo visoka tako da biljne

kulture na tim površinama ne stradavaju ni za najveće suše. Suvišak vode tijekom

kišne sezone preuzima drenažni kanal uz Dubravsko jezero.

Slika 2. Dubravsko jezero (https://www.google.hr/search?hl=en)

U već navedenim starim koritima rijeke Drave, nakon izgradnje

hidroakumulacija, zabilježeno je produbljenje dna u koritu zbog prestanka donosa

riječnog materijala. Kako ne bi došlo do daljnjeg produbljenja dna predviđena je

https://www.google.hr/search?hl=en

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=images&cd=&cad=rja&docid=0xU6FPdkCFAXNM&tbnid=S6ZCid75ge9XOM:&ved=0CAUQjRw&url=http://www.emedjimurje.hr/opcenito/dubravsko-jezero-postaje-prelosko&ei=mVcNUYqbGZDLtAbyzoD4Ag&bvm=bv.41867550,d.bGE&psig=AFQjCNFzXb1aPCHcMfCVl-pn33ctHfGfbQ&ust=1359915277457590


March 16, 2013

6

izgradnja pragova u obliku kaskada na starim koritima. Navedene kaskade (slika 3)

imaju ulogu spriječiti odnos materijala, a time i produbljenje dna na starim koritima.

Zahvaljujući kaskadama došlo je do podizanja razine vode ne samo u koritu već i

razine podzemne vode u okolnom polojnom terenu. Time je u stare rukavce

omogućeno bolje i češće ulaženje vode te njihova revitalizacija (Grđan, 2009).

Slika 3. Izgrađeni riječni pragovi u obliku kaskada na dijelu starog korita rijeke

Drave (Grđan, 2009)

Kraj naselja Otok nalazi se mrtvica Perutnica (slika 4), ostatak nekadašnjeg

meandrirajućeg korita rijeke Drave. Perutnica je izložena procesu eutrofikacije pa se

redovito čisti mulj sa dna. Perutnica i prostor oko nje služi u rekreacijske svrhe,

njome upravlja Športsko-ribolovno društvo Glavatica iz Preloga. Perutnica je

protočna. Voda iz Perutnice se ulijeva u početni dio lijevog drenažnog kanala (slika

5) Dubravskog jezera. U navedenom drenažnom kanalu dno je uglavnom šljunkovito.

Zbog brzog protoka, voda odnosi sitnije čestice pijeska.


March 16, 2013

7

Slika 4. Mrtvica perutnica kraj Otoka (https://www.google.hr/search?hen)

Slika 5. Drenažni kanal uz Dubravsko jezero

Krajem kolovoza ili početkom rujna Hrvatska elektroprivreda (HEP) jednom

godišnje prazni svu vodu iz Dubravskog jezera (slika 6). Uvijek se isprazni sva voda

osim jednog starog korita rijeke Drave. Tako postaje vidljivo dno Dubravskog jezera

koje je sastoji od šljunka (nošenog materijala) i mulja nastalog procesima

eutrofikacije. Na nekoliko lokacija na početku Dubravskog jezera, uz sprudove koje

dodiruju sporiji tokovi vode, vidljivo je pijeskovito dno (nošeni riječni materijal).

https://www.google.hr/search?hl=en)%20&site

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=images&cd=&cad=rja&docid=x7AbZSM4qgZU6M&tbnid=SYczdJBVLH3H2M:&ved=0CAUQjRw&url=http://www.medjimurje.hr/clanak/2870/2010-04-27/perutnica-u-otoku-postat-ce-ekobiser&ei=qVYNUZDUJoPuswazxoHICA&bvm=bv.41867550,d.bGE&psig=AFQjCNHpUQCKgJN0CUQNdWMXSPVigAw0yA&ust=1359915024731382


March 16, 2013

8

Slika 6. Pražnjenje vode iz Dubravskog jezera

1.2. Ekološka obilježja tekućih kopnenih voda

Tekućice su izvori, rijeke i potoci. U pravilu potoci su tekućice do 5 m širine, a

više od toga su rijeke (Kerovec, 1988). Brzina protoka ovisi o nagibu korita,

propusnosti korita i količini vode u koritu. Veličina čestica i brzina protoka u koritu

određuje karakter dna koje može biti kamenito i valutasto (slika 7) te šljunkovito ili

muljevito. U gornjem toku rijeke dno je kamenito ili valutasto, u srednjem šljunkovito

ili pjeskovito, a u donjem toku gdje brzina protoka ima niske vrijednosti, dno je

muljevito s puno detritusa. Podjela sedimenata u koritu rijeka prema veličini čestica

je prikazana u tablici 1.


March 16, 2013

9

Tablica 1. Veličina čestica u sedimentu riječnih korita (Kerovec, 1988)

Veličina čestica Naziv sedimenta

preko 63 mm valutice

63-2 mm šljunak

63-20 mm krupni šljunak

20-6,3 mm srednji šljunak

6,3-2 mm sitni šljunak

2-0,06 mm pijesak

2-0,6 mm krupni pijesak

0,6-0,2 mm srednji pijesak

0,2-0,06 mm sitni pijesak

manje od 0,06

mm

mulj

Slika 7. Valutice (https://www.google.hr/search?hlen&siteimg)

Tekućice, za razliku od stajaćica, nemaju vertikalnu stratifikaciju

koncentracije otopljenog kisika (O2) i ugljičnog dioksida (CO2) te temperature.

Vrijednosti navedenih abiotičkih ekoloških čimbenika u tekućicama pokazuju uzdužni

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=images&cd=&cad=rja&docid=3j_Wau5eERz2FM&tbnid=eU934bUUTrv0AM:&ved=0CAUQjRw&url=http://www.buzzle.com/articles/conglomerate-rock.html&ei=2yUhUbHtBceZtAbkyoGABg&bvm=bv.42553238,d.Yms&psig=AFQjCNHqu8NPYS3beAf7SJzo5Al24KBT4g&ust=1361213192283122


March 16, 2013

10

ili longitudinalni gradijent (Durrell, 1990). Na izvorima rijeka, npr. temperatura vode je

vrlo niska i gotovo stalna, vrijednost joj je jednaka prosječnoj godišnjoj temperaturi

kraja (Kerovec, 1988). Ljeti, vrijednost temperature vode raste od izvora prema ušću

dok je zimi obrnuto (slika 8). Koncentracija otopljenog kisika u vodi u principu opada

od izvora nizvodno, a koncentracija otopljenog ugljičnog dioksida raste.

Slika 8. Longitudinalni gradijent temperature vode tekućice (Kerovec, 1988)

Stoga u gornjim tokovima rijeka gdje je dno kamenito i/ili valutičasto žive

uglavnom stenotermni organizmi koji podnose mala temperaturna kolebanja vode

(Jelenić i sur., 2008). Indikatorske vrste su u području slobodne vode potočna

pastrva, a u području bentala virnjak alpska puzavica (Rašan i Trojko, 2010). Zbog

slojevitog protoka stvara se trenje između pojedinih slojeva vode pa se dublji slojevi

kreću manjom brzinom. Često slojevi vode na dnu miruju te na samom dnu mogu

živjeti životinje bez posebnih prilagodbi na otplavljivanje (Kerovec, 1988). Životinje

koje žive u području plićeg dna gornjih tokova rijeka imaju posebne organe za

pričvršćivanje za podlogu kako ih struja vode ne bi odnijela. Ličinke nekih dvokrilaca

imaju posebne prijanjaljke na donjoj strani svakog kolutića. Ličinke tulara grade

posebne kućice od pijeska i kamenčića, čime povećaju masu tijela pa ih struja vode

ne može otplaviti (Kerovec, 1988). Značajna prilagodba na brzinu protoka je i leđno-

trbušna spljoštenost u većini vrsta virnjaka (slika 9) i obalčara. Ličinke nekih vrsta


March 16, 2013

11

tulara, obalčara i vodencvijetova imaju na kraju zatka pandže kojima se prihvaćaju za

podlogu.

Slika 9. Leđno–trbušna sploštenost virnjaka Crenobia alpina L.

(https://www.google.hr/search?hl=en&site=imghp&tbm=isch&source=hp&bi)

U srednjim tokovima rijeka stenotermne vrste zamijenjuju postepeno

euritermne vrste (Rašan i Trojko, 2010). Zbog sporije brzine protoka vode dno je

šljunkovito i/ili pjeskovito (Durrell, 1990). U vodi je manja koncentracija otopljenog

kisika, a veća koncentracija otopljenog ugljičnog dioksida što pogoduje većoj

primarnoj organskoj produkciji i razvoju autotrofnih organizama u vodi poput

mahovina, algi kremenjašica i zelenih algi (Rašan i sur., 2012).

U donjim tokovima dno je pjeskovito i/ili muljevito s dosta detritusa. U tom

području žive euritermne, odnosno općenito eurivalentne vrste. Ljeti, zbog visokih

temperatura vode, koncentracija otopljenog kisika u vodi se smanjuje na minimum.

Među njima dominiraju maločetinaši, pijavice (slika 10), školjkaši te brojne ličinke

različitih redova kukaca (Jelenić i sur., 2008). Obale donjih tokova prepune su

vegetacije pa je u tom području velika raznolikost fitofagnih vrsta. Područje donjeg

toka rijeka nastanjuju iste vrste koje su učestale u stajaćim vodama.


March 16, 2013

12

Slika 10. Medicinska pijavica (Hirudo medicinalis L.)

https://www.google.hr/search?hl=en&site=imghp&tbm=isch)

1.3. Pokazatelji kvalitete prirodnih voda

Onečišćenje je općenito svako djelovanje na okoliš čija je posljedica bilo

kakvo oštećenje u okolišu (Klobučar i Maguire, 1998). Onečišćenja kopnenih voda

mogu biti iz različitih izvora. To su otpadne vode iz kanalizacije, industrijske otpadne

vode i industrijski otpad, mineralne tvari iz umjetnih gnojiva, različita sredstva za

zaštitu bilja (insekticidi, herbicidi, fungicidi) i drugo. Industrijske otpadne vode kao i

otpadne vode iz domaćinstava se često bez prethodnog pročišćavanja ispuštaju u

prirodne vodotokove. Pretjerana uporaba umjetnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja

u modernoj poljoprivredi onečišćuje podzemne vode. Tako onečišćene podzemne

vode izvorima ili drenažom sa poljoprivrednih ploha prelaze u površinske vode

tekućice. Živi svijet u vodi na različite načine reagira na onečišćenja. One vrste koje

su osjetljivije na onečišćenje jednostavno će nestati ili će se smanjiti njihova brojnost.

Njih u ekosustavu redovito zamjenjuju manje osjetljive vrste (Rašan i Trojko, 2010).

Pokazatelji onečišćenja voda mogu biti fizikalni, kemijski i biološki. Prema navedenim

pokazateljima površinske vode u Republici Hrvatskoj se razvrstavaju u pet vrsta

http://www.google.hr/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&frm=1&source=images&cd=&cad=rja&docid=Tp6igbEvNqZqlM&tbnid=qvlucbv1u4_F8M:&ved=0CAUQjRw&url=http://www.naturenorth.com/fall/leeches/Leeches_2.html&ei=gSMhUY2-Ac7VsgaK9oCQAQ&bvm=bv.42553238,d.Yms&psig=AFQjCNG29mt8wqLAcjbWZ8l_OPes9yHjsg&ust=1361212519893654


March 16, 2013

13

temeljem Uredbe o klasifikaciji voda (Narodne novine,77/98, 1981). Dopuštene

granične vrijednosti za pojedine vrste voda prikazane su u tablici 2.

Tablica 2. Granične vrijednosti pokazatelja kvalitete voda

Najučestalije metode ekološkog praćenja stanja kopnenih voda su

određivanje indeksa saprobnosti i biotičkog indeksa. Metoda indeksa saprobnosti se

bazira na determinaciji organizama do vrste. Na osnovi prisutnih vrsta procjenjuje se

količina organskih tvari koje su podložne razgradnji u vodi. Indikatorski organizmi

čistih ili oligosaprobnih voda prema indeksu saprobnosti su: virnjaci, ličinke tulara i

ličinke obalčara te riječni rakovi (Klobučar i Maquire, 1998). U vrlo onečišćenim


March 16, 2013

14

vodama prisutne su ličinke trzalaca, maločetinaši glibnjače i neki trepetljikaši (Rašan i

Trojko, 2010). Pomoću skupina organizama određuje se biotički indeks. Mogući

rezultati biotočkog indeksa se kreću od 0 (potpuno beživotno stanište) do 10 (čisti

planinski potok, mada taj granični rezultat praktički nije moguć) (Klobučar i Maquire,

1998). Što je dobivena vrijednost biotičkog indeksa viša, to je voda čišća.

1.4. Makrobeskralješnjaci i kvaliteta vode u rijeci Dravi

Na postojećim lokacijama već su obavljena brojna istraživanja. Toksikološki

su ispitivani uzorci vode iz drenažnog kanala prije i nakon ispusta kanalizacije

Preloga metodom pomoću pekarskog kvasca. Ustanovljena je nešto viša toksičnost

ispitivanih uzoraka vode uzetih iz drenažnog kanala nakon ispusta kanalizacije.

Također je primijećeno povećanje toksičnosti uzoraka vode tijekom svibnja i lipnja

2004. i 2005. Okolno zemljište je poljoprivredno, stoga je to posljedica agrotehničkih

mjera (Rašan i Trojko, 2010).

Sustavno od 2003. godine jednom tjedno učenici Srednje škole Prelog

provode fizikalno - kemijska ispitivanja vode iz lijevog drenažnog kanala te iz

Dubravskog jezera (www. globe.gov) kod Marine Prelog. Zanimljive su vrijednosti

temperature vode i količine kisika u vodi iz navedenih lokacija. Voda iz drenažnog

kanala je niže temperature i u pravilu sadrži manje količine kisika u odnosu na uzorke

vode iz Dubravskog jezera. Razlog je tomu što se drenažni kanal napaja uglavno

podzemnom vodom koja je siromašna kisikom. Temperatura vode u drenažnom

kanalu tijekom ljetnih mjeseci ne prelazi 17°C. Najniže izmjerene temperature vode

tijekom zimskih mjeseci su iznosile 8°C. Količina otopljenog kisika varira od 7mg/dm3

ljeti do 17mg/dm3 zimi (Pirc Mezga i Labaš Horvat, 2010). U tom razdoblju pH


March 16, 2013

15

vrijednost uzoraka vode je varirala od 6,6 do 8,3, a izmjerena električna vodljivost je

u rasponu od 277 µS/cm do 370 µS/cm.

Raspon izmjerene temperature vode u površinskom sloju Dubravskog jezera

iznosi od 1,5°C zimi do 23,2°C ljeti. Izmjerena količina kisika otopljenog u

površinskom sloju vode Dubravskog jezera iznosi od 6 mg/dm3 do 14,8 mg/dm3

(Rašan, 2012). pH vrijednost vode uzoraka površinskog sloja vode izmjerena je

rasponu od 6,5 do 8,4. Električna vodljivost ispitivanih uzoraka je bila u rasponu od

80 µS/cm do 425 µS/cm (www. globe.gov).

Istraživanja makrobeškralješnjaka u bentosu Dubravskog i Varaždinskog

jezera te njihovim drenažninim hanalima zabilježena su još od devedesetih godina

20. stoljeća. U drenažnim kanalima svojom zastupljenošću dominiraju rakušci, čak do

93,4% biomase. U hidroakumulacijama dominiraju trzalci od 2449 do 7157 jedinki po

istraživačkoj postaji (Mihaljević i sur., 2000; Popović i Kerovec, 2001). Raznolikost

makrobeskralješnjaka u bentosu drenažnih kanala manja je u odnosu na bentos

akumulacijskih jezera zbog manje količine otopljenog kisika u vodi (Mrakovčić i sur.,

2006).

U proljeće i jesen 2006. godine u drenažnim kanalima oko Dubravskog

jezera, u Dubravskom jezeru i starom toku rijeke Drave determinirane su ličinke 24

vrste tulara (Previšić i sur., 2007) razvrstanih u 18 rodova i 10 porodica. Najveći broj

vrsta tulara je pronađen u starom toku rijeke Drave te u drenažnim kanalima. Ličinke

tulara se razvijaju u vodi i vrlo su osjetljive na promjene u okolišu. Upravo zbog toga

su jedan od pogodnih pokazatelja u praćenju promjena stanja voda (Uherkovich i

sur., 2007). Na dnu hidroakulacijskih jezera (Varaždinsko i Dubravsko) te u rijeci

Dravi obitavaju vrlo stabilne populacije školjkaša. To su: raznolika trokutnjača


March 16, 2013

16

(Dreissena polymorpha), slikarska lisanka (Unio pictorum) i bezupka (Anodonta

cygnea) (Lajtner J. i sur, 2004). Jedan dio školjkaša je zaražena metiljima. Među

školjkašima Rijeke Drave zabilježena je veće infekcija (11,3%) u odnosu na školjkaše

iz hidroakumulacijskih jezera (2,5%) (Lajtner i sur. 2006).


March 16, 2013

17

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Na području donjeg Međimurja od naselja Prelog do Svete Marije proteže se

Dubravsko jezero, najveće umjetno jezero u Republici Hrvatskoj. To je

hidroakumulacijsko jezero koje rijeka Drava napaja vodom. Zbog pretežito muljevitog

dna na početnom dijelu lijeve obale jezera ljudi obalni pojas ne koriste za kupanje

ljeti. Lokalno stanovništvo uvjereno je da je tu voda onečišćena te da u vodi i mulju

na dnu žive različite vrste „nepoželjnih“ životinja (Vuk, 2011; Bermanec, 2012). Stoga

stanovnici Preloga i Otoka ljeti odlaze čamcima na drugu obalu ili na sprudove zbog

kupanja. Mi smo također kao mala djeca s roditeljima odlazile tamo na kupanje.

Često smo igrajući se iz vode vadile različite primjerke ili ostatke školjkaša i puževa.

Od praznih ljuštura smo na obali izrađivale različite oblike. U osnovnoj školi na

nastavi biologije smo naučile da u kopnenim vodama žive različiti organizmi. U nama

je polako sazrijevala želja za istraživanjem živog svijeta dna rijeke Drave.

Ciljevi našeg istraživanja su odrediti i usporediti kvalitativni i kvantitativni sastav

makrobeskralješnjaka te utjecaj fizikalno-kemijskih pokazatelja vode (temperatura

vode, pH vode i električna vodljivost vode) na odabranim istraživačkim postajama

pritoka i rijeke Drave. Analizom dobivenih rezultata cilj nam je odrediti biotički indeks,

dominantnu svojtu, Simpsonov indeks raznolikosti te Sørensenov indeks sličnosti na

istraživanim područjima.

Dodatni je cilj ispitati na koji način temperatura vode, pH vrijednost i električna

vodljivost vode utječu na kvantitativni i kvalitativni sastav makrobeskralješnjaka dna.

Pretpostavljamo da će brojnost i raznolikost vrsta beskralješnjaka ovisiti o

fizikalno-kemijskim pokazateljima vode te o vrsti dna (muljevito, pjeskovito,

šljunkovito ili kamenito). Nadalje, pretpostavljamo da će se utvrditi prisustvo


March 16, 2013

18

indikatorskih vrsta za pojedinu kategoriju voda. Prethodna istraživanja (Popović,

2001; Mihaljević i sur., 1999) ukazuju na najvišu zastupljenost rakušaca u drenažnim

kanalima Dubravskog i Varaždinskog jezera.

Predviđamo da će indeks sličnosti prema Sørensenu biti veći na onim staništima

gdje je dno sastavljeno od materijala sitnijih čestica. To su upravo one istraživačke

postaje na kojima je mala brzina protoka vode.

Budući da je poznato kako je temperatura vode bitan čimbenik razvoja

beskralješnjaka, pretpostavljamo da će kvantitativni sastav faune beskralješnjaka

uvelike ovisiti o temperaturi vode (Kerovec, 1998). Zbog stalne protočnosti vode ne

očekujemo značajne promjene u vrijednosti pH i električne vodljivosti.


March 16, 2013

19

3. MATERIJAL I METODE

3.1. Korišteni materijal

Dvije bentos mreže vlastite izrade (slika 11 i 12) s otvorom u obliku pravilnog

kvadrata i pravilnog peterokuta (duljina jedne stranice 25 cm), 40 staklenih posuda s

metalnim poklopcem volumena 700 ml za odlaganje prikupljenog materijala, 75%-tna

vodena otopina etilnog alkohola, kuhinjsko cjedilo za odvajanje velikih čestica

(šljunak), kante, metalno kuhinjsko cjedilo za juhu sitnih pora, vrtna kanta za

zalijevanje (slika 13), pinceta, digitalni ubodni termometar marke Taylor, pH-metar

marke Hanna instruments, digitalni mjerač električne vodljivosti vode marke Hanna

instruments, GPS marke Etrex, štapići, kapaljke, binokularna lupa, Petrijeve zdjelice,

olovka, papir, digitalni fotoaparat marke Panasonic FZ7, čamac, gumene čizme,

prikupljeni biološki materijal za determinaciju.

Slika 11. Ručne bentos mreže vlastite izrade


March 16, 2013

20

Slika 12. Ručna bentos mreža iz profila

Slika 13. Kante i cjedila


March 16, 2013

21

3.2. Metode

3.2.1. Određivanje lokacije za uzorkovanje

Nakon pretraživanja terena na Dubravskom jezeru, rijeci Dravi i lijevom

drenažnom kanalu uz Dubravsko jezero odabrano je osam lokacija za prikupljanje

uzoraka prikazanih na karti (slika 14). Odabrane istraživačke postaje označene su

brojevima na sljedeći način.

Slika 14. Karta istraživačkog područja (http://maps.google.hr)

1. DK NK - lijevi drenažni kanal uz Dubravsko jezero (slika 15) nakon posljednjeg

ispusta kanalizacije Preloga (N46.323283°; E16.636477°) bez prethodnog

pročišćavanja, na mjestu uzorkovanja dno je šljunkovito ili pjeskovito,

mjestimično obraslo plivajućom vodenom vegetacijom, obale su održavane

košnjom


March 16, 2013

22

2. DK PK - početak lijevog drenažnog kanala uz Dubravsko jezero, prije ispusta

kanalizacije (N46.322097°; E16.591845°), na mjestu uzorkovanja dno je

šljunkovito ili pjeskovito, mjestimično obraslo plivajućom vodenom

vegetacijom, obale su održavane košnjom

Slika 15. Lijevi drenažni kanal uz Dubravsko jezero

3. GP - mrtvica rijeke Drave nazvana Perutnica kraj naselja Otok (N46.324172°;

E16.586523°), na dnu vidljive čestice mulja i šljunka, nema vidljive vegetacije

na dnu, obale su održavane košnjom, u navedenoj je mrtvici 2009. godine

vađen mulj nastao procesom eutrofikacije, mrtvica i prostor oko nje je u

vlasništvu ribičkog društva Glavatica iz Preloga

4. HG - Hubertova graba (slika 16) u sastavu Dubravskog jezera kojeg rijeka

Drava opskrbljuje vodom – muljevito dno (N46.320674°; E16.587982°), uzorci

za analizu su uzimani na mjestima okruženima pojasom trske


March 16, 2013

23

Slika 16. Hubertova graba

5. DPD - rijeka Drava – pjeskovito dno uz riječni sprud (N46.319904°;

E16.594505°), dno nije obraslo vegetacijom, obala je obrasla slojem grmlja

kojeg čine mlade vrbe visine do 2,5 m

6. DŠD - rijeka Drava – šljunkovito dno uz riječni sprud (N46.318407°;

E16.593068°) (slika 17), na mjestu uzorkovanja isprepliće se pojas trske i

pojas plivajuće vegetacije, dio obale se održava redovitom košnjom, između

travnjačkih površina učestale su samonikle vrbe promjera 30-40 cm

Slika 17. Riječni sprud uz šljunkovito dno


March 16, 2013

24

7. DPK - stari tok rijeke Drave (N46.314509°; E16.558542°) – prije brane koja je

načinjena antropogenim djelovanjem od gromada kamena promjera do 1,5 m

na mjestu udaljenom od obale 10 m, na dnu vidljiva podvodna vegetacija,

uzorci uzimani struganjem bentos mreže po kamenju, na vodi uz samu obalu

rijeke dominira lopoč

8. DNK - stari tok rijeke Drave (N46.314005°; E16.558585°) - poslije brane koja

je načinjena antropogenim djelovanjem od gromada kamenja promjera do 1,5

m na mjestu udaljenom od obale 10 m, na dnu vidljiva podvodna vegetacija,

uzorci uzimani struganjem bentos mreže po kamenju, na vodi uz samu obalu

rijeke dominira lopoč

3.2.2. Uzorkovanje biološkog materijala

Istraživanje je započeto u travnju 2012. godine. Biološki materijal s odabranih

lokacija se prikuplja svaka dva mjeseca tijekom 2012. godine. Ručnom bentos

mrežom je na odabranoj lokaciji uzorkovana podloga s dna površine 1m2 na dubini

40-50 cm. Budući da duljina stranice otvora bentos mreže iznosi 25 cm, strugano je

dno 4 puta po 1m duljine. Zatim je sav prikupljeni materijal prebačen u kantu.

Platneni materijal bentos mreže je ispiran s unutrašnje strane kako bi preostale

životinje uz platno bile prenešene u kantu. Uzorak iz kante je ispiran kroz veliko

cijedilo kako bi se uklonile veće čestice šljunka. Nakon toga, materijal je još jednom

procijeđen kroz sitno cijedilo i stavljen u plastične tanjuriće (slika 18). Biološki

materijal je kapaljkom premješten u staklenku. U staklenku je dodan 75%-tni etilni

alkohol. Volumen 75%-tnog etilnog alkohola treba iznositi toliko da je sav prikupljeni

biološki materijal uronjen u tekućinu.


March 16, 2013

25

Slika 18. Terenski rad – odvajanje biološkog materijala

3.2.3. Mjerenje fizikalno-kemijskih pokazatelja vode

Temperatura vode mjerena je digitalnim ubodnim termometrom tako da je šiljak

termometra 10 cm uronjen u vodu na 5 minuta. Nakon 5 minuta, kada su se potpuno

stabilizirali brojevi na ekranu odčitana je vrijednost temperature. Temperatura vode

mjerena je tri puta te se izračunala prosječna vrijednost.

pH vode je mjerena na sljedeći način: elektroda pH-metra je isprana destiliranom

vodom i uronjena u ispitivani uzorak vode. Pričekano je da se brojevi na ekranu

uređaja ustabile. Nakon toga je pročitana pH vrijednost vode. Postupak je ponovljen

tri puta. Iz dobivenih mjerenja izračunata je srednja vrijednost.

Količina otopljenog kisika u uzorcima vode određivana je metodom prema

GLOBE protokolima po Winkleru (www.globe.gov)


March 16, 2013

26

Električna vodljivost vode je određena tako da je uređaj za mjerenje uronjen u

ispitivani uzorak. Nakon što se brojčana vrijednost na ekranu mjernog uređaja

stabilzirala, odčitana je vrijednost. Postupak je ponavljen tri puta te je izračunata

prosječna vrijednost.

3.2.4. Terenski dnevnik

U terenski dnevnik se zapisuje: mjesto sabiranja uzorka, datum i vrijeme početka

uzorkovanja, vrstu dna, opis lokaliteta, geografske koordinate.

3.2.5. Determinacija biološkog materijala (slika)

Nakon prikupljanja biološkog materijala rađena je determinacija istog.

Determinacija je rađena prema slijedećim ključevima: Kerovec (1986) i Sansoni

(1988). Pomoću cjedila odvojen je uzorkovani biološki materijal iz 75%- tnog etilnog

alkohola te stavljen u petrijevu posudu. Nakon toga je u petrijevoj posudi pomoću

binakularne lupe biološki materijal razvrstan do sistematske kategorije reda prema

navedenim ključevima. Rezultati razvrstavanja u odgovarajuće sistematske kategorije

(red i razred) bilježeni su u već pripremljenu tablicu.

3.2.6. Određivanje indeksa faunističke sličnosti

Indeks faunističke sličnosti na istraživanim plohama određivan je prema

danskom znanstveniku Sørensenu (Kerovec, 1988). Sørensenov index faunističke

sličnosti je pokazatelj kvalitativne zastupljenosti i računa se prema formuli:

QS = 100 × 2C / A + B QS (Quotient of similarity) – kvocijent sličnosti

A - broj sistematskih skupina jednog staništa


March 16, 2013

27

B - broj sistematskih skupina drugog staništa koje se uspoređuje s prvim staništem

C - broj zajedničkih skupina

Sørensenov index faunističke sličnosti može imati vrijednosti od 0 do 100, a

izražava se u postocima. Struktura uspoređivanih staništa je sličnija što je faunistički

indeks veći.

3.2.7. Određivanje dominantnog taksona

Dominantni takson se određuje metodom po Kerovcu (1998) prema sljedećoj

relaciji:

d = S:N

d – dominantni takson

S – broj jedinki taksona

N – ukupan broj jedinki po m2 istraživačke plohe

3.2.8. Određivanje biotičkog indeksa

Za određivanje kvalitete vode koristi se biotički indeks (BI) koji svakoj skupini

životinja, odnosno indikatoru, pridružuje određenu brojčanu vrijednost (određeni broj

bodova) u rasponu 1-10, ovisno o osjetljivosti životinja na onečišćenje (tablica 3).

Organizmi koji žive u onečišćenim vodama imaju nižu brojčanu vrijednost za razliku

od organizama koji žive u čistim vodama.

Biotički indeks izračunava se pomoću sljedeće formule:

BI = ukupni broj bodova/broj jedinki pojedinog indikatora

Tablica 3. Brojčane vrijednosti za biotički indeks (Klobučar i Maguire, 1998)


March 16, 2013

28

Determinirane skupine makroskopskih

beskralješnjaka Broj bodova

maločetinaši 1

trzalci 2

pijavice 3

puževi 3

mali školjkaši (Sphaeriidae) 3

vodenbabure 3

virnjaci (mnogooka i šiljoglava puzavica) 4

ličinke muljara 4

ličinke tulara koje ne grade kućice 5

kornjaši, kozak 5

komari 5

bezupka, slikarska lisanka 6

rakušci 6

ličinke vretenca (sličnokrilci) 7

ličinke tulara koje grade kućice 7

nimfe vodencvjetova koje se ukopavaju

(Ephemeridae) 8

ličinke vretenca (nejednakokrilci) 8

riječni rakovi 9

virnjaci (alpinska puzavica) 10

ličinke obalčara 10


March 16, 2013

29

Veća brojčana vrijednost biotičkog indeksa (BI) ukazuje na bolju kvalitetu

vode. Dobivena brojčana vrijednost biotičkog indeksa uspoređuje se sa standardima

iz tablice 4 (Klobučar i Maguire, 1998).

Tablica 4. Klasifikacija boda prema biotičkom indeksu

Klasa kakvoće

vode

Vrijednost biotičkog

indeksa Obilježje vode

I. 8 – 10 čiste vode

II. 6 – 8 slabo onečišćene

III. 4 – 6 onečišćene

IV. 2 – 4 jako onečišćene

V. 1 – 2 vrlo jako

onečišćene


March 16, 2013

30

4. REZULTATI

Od travnja do prosinca 2012. godine obavljena su terenska istraživanja na

osam odabranih postaja (na svakoj pet puta, svaka dva mjeseca). Na istraživačkim

postajama DPD i DŠD nije bilo moguće obaviti terensko istraživanje krajem kolovoza

zbog redovitog godišnjeg pražnjenja Dubravskog jezera vodom. Hrvatska

elektroprivreda zbog sigurnosnih provjera nasipa, jednom godišnje prazni Dubravsko

jezero. Stoga je obavljeno naknadno (25. rujna 2012.), nakon što je Dubravsko

jezero ponovno napunjeno vodom. Isto tako zbog plavljena rijeke Drave krajem

listopada nije bilo moguće načiniti analize vode niti uzorkovati sediment s dna na

sljedećim istraživačkim postajama: HG, DPD, DPD, DNK i GPK. To je učinjeno

naknadno, 20. studenog 2012. Svi ostali rezultati su prikupljeni frekvencijom koja je

opisana u poglavlju 3. Radom na terenu je prikupljeno ukupno 40 boca s uzorcima

makrobeškralješnjaka bentosa za determinaciju. Na svim osam istraživačkih postaja

ukupno je prikupljeno 16 488 jedinki koje su razvrstane u 19 taksona. Najmanje

jedinki je prikupljeno u starom toku rijeke Drave (308), a najviše u drenažnom kanalu

(8272).

Rezultati mjerenja mase otopljenog kisika u vodi, temperature i električne

vodljivosti te pH uzoraka vode sa istraživačkih postaja dani su u tablici 4.


March 16, 2013

31

Tablica 4. Vrijednosti mjerenja uzoraka vode mjerenih fizikalno- kemijskih

pokazatelja vode

vrijeme (2012.)

DK NK

DK PK GP HG DPD DŠD DNK DPK

[O2]mg/L travanj 5,3 6,2 8,4 4,9 8,4 8,2 8,7 8,7

lipanj 4,1 4,7 9,8 4,5 7,6 7,4 7,7 7,7

kolovoz 3,8 4,1 10,4 4,6 7,3 7,2 7,5 7,5

listopad 4,2 4,6 7,3 5,1 6,5 6,7 6,9 6,9

prosinac 5,8 6,3 8,4 5,3 8,4 8,6 8,9 8,9

prosjek 4,64 5,18 8,86 4,88 7,64 7,62 7,94 7,94

pH travanj 8,2 7,9 7,2 6,9 7,5 7,2 7,3 7,4

lipanj 8,1 7,9 7,5 7,3 6,9 6,8 6,9 6,9

kolovoz 7,4 7,2 7,9 6,7 7,3 6,9 7,3 7,3

listopad 6,7 6,9 6,8 7,9 6,8 7,4 6,9 6,8

prosinac 7,3 6,1 7,3 7,5 6,9 6,9 6,7 6,7

prosjek 7,54 7,2 7,34 7,26 7,08 7,04 7,02 7,02

t/°C travanj 10,3 10,5 12,2 11,7 12,8 11,9 12,1 12

lipanj 17,8 17,9 22,5 20,4 19,8 21,2 20,5 20,5

kolovoz 18,4 18,7 25,1 23,5 23,1 22,5 21,4 21,5

listopad 13,5 13,8 16,4 14,6 12,9 13,5 12,5 12,6

prosinac 8,5 8,9 3,5 2,8 3,4 4,1 3,2 3,2

prosjek 13,7 13,96 15,94 14,6 14,4 14,64 13,94 13,96

električna vodljivost

vode /µS/cm

travanj 298 273 156 243 107 287 85 92

lipanj 312 298 198 267 194 299 165 138

kolovoz 324 318 204 209 235 234 204 199

listopad 318 311 265 307 163 345 97 105

prosinac 285 298 153 234 239 256 128 135

prosjek 307,4 299,6 195,2 252 187,6 284,2 135,8 133,8


March 16, 2013

32

Ukupna brojnost jedinki razvrstanih u svojte sa pojedinih istraživačkih postaja

prikazana je u tablici 5.

Tablica 5. Rezultati analize makrozoobentosa

taksoni DK NK DK PK GP HG DPD DŠD DPK DNK

PLANARIIDAE:POLYCELIS FELINA I DUGESIA GONOCEPHALA 0 0 8 4 5 4 0 0

PLANARIIDAE: CRENOBIA ALPINA 0 0 15 9 6 17 0 0

GASTROPODA 219 26 9 109 99 13 344 152

BIVALVIA 27 0 0 20 16 14 20 24

HIRUDINEA 21 74 10 11 15 13 54 22

ARACHNIDA (IMAGO) 0 2 1 0 0 0 0 0

AMPHIPODA 6098 1169 46 56 17 82 174 4

ASELLUS AQUATICUS 98 23 8 0 0 0 0 0

ASTACIDAE 0 0 3 0 0 0 5 3

HETEROPTERA 54 1 0 0 0 0 19 2

DIPTERA 1532 597 118 174 636 192 77 39

COLEOPTERA 142 143 18 88 14 35 23 9

MEGALOPTERA 3 2 4 9 4 3 11 8

TRICHOPTERA 3 5 8 6 11 20 4 10

ODONATA 44 7 16 8 12 8 20 25

PLECOPTERA 20 24 13 7 1 11 51 5

EPHEMEROPTERA 11 1 3 0 1 0 132 4

CORIXIDAE 0 0 0 0 0 0 9 1


March 16, 2013

33

Rezultati analize brojčanog sastava zajednice makrozoobentos iz lijevog

drenažnog kanala nakon ispusta kanalizaciji Preloga prikazani su grafički na slici 19.

Slika 19. Grafički prikaz sastava makrozoobentos – DK NK

219 27

21

6098

98 54

1532

142 3 3

44

20

11

DK NK

PLANARIIDAE: CRENOBIA ALPINA GASTROPODA

BIVALVIA HIRUDINEA

ARACHNIDA (IMAGO) AMPHIPODA

ASELLUS AQUATICUS ASTACIDAE

HETEROPTERA DIPTERA

COLEOPTERA MEGALOPTERA

TRICHOPTERA ODONATA

PLECOPTERA EPHEMEROPTERA

CORIXIDAE CHIRONOMIDAE


March 16, 2013

34

Rezultati analize brojčanog sastava zajednice makrozoobentos iz lijevog

drenažnog kanala prije ispusta kanalizaciji Preloga prikazani su grafički na slici 20.

Slika 20. Grafički prikaz sastava makrozoobentosa – DK PK

26

74

2

1169

23 1

597

143

2

5 7

24 1

DK PK


BIVALVIA HIRUDINEA



HETEROPTERA DIPTERA


TRICHOPTERA ODONATA




March 16, 2013

35

Rezultati analize brojčanog sastava zajednice makrozoobentos iz grabe

Perutnica kraj naselja Otok prikazani su grafički na slici 21.

Slika 21. Grafički prikaz sastava makrozoobentosa – GP

8 15

9 10 1

46

8 3

118

18

4

8 16 13

3

176

GP


BIVALVIA HIRUDINEA



HETEROPTERA DIPTERA


TRICHOPTERA ODONATA




March 16, 2013

36

Rezultati analize brojčanog sastava zajednice makrozoobentos iz Hubertove

kraj naselja Otok prikazani su grafički na slici 22.

Slika 22. Grafički prikaz sastava makrozoobentosa – HG

4 9

109 20 11

56

174

88

9 6 8 7

396

HG


BIVALVIA HIRUDINEA



HETEROPTERA DIPTERA


TRICHOPTERA ODONATA




March 16, 2013

37

Rezultati analize brojčanog satava zajednice makrozoobentos uzorkovanog na

početku Dubravskog jezera uz riječni sprud pjeskovitog sedimenta prikazani su

grafički na slici 23.

Slika 23. Grafički prikaz sastava makrozoobentosa – DPD

5 6

99 16 15

17

636

14 4

11

12 1 1

838

DPD


BIVALVIA HIRUDINEA



HETEROPTERA DIPTERA


TRICHOPTERA ODONATA




March 16, 2013

38

Rezultati analize brojčanog sastava zajednice makrozoobentos uzorkovanog

na početku Dubravskog jezera uz riječni sprud šljunkovitog sedimenta prikazani su

grafički na slici 24.

Slika 24. Grafički prikaz sastava makrozoobentosa – DŠD

4 17 13

14

13

82

192 35

3 20

8

11

1453

DŠD


BIVALVIA HIRUDINEA



HETEROPTERA DIPTERA


TRICHOPTERA ODONATA




March 16, 2013

39


na starom toku rijeke Drave prije kaskada prikazani su grafički na slici 25.

Slika 25. Grafički prikaz sastava makrozoobentosa – DPK

344

20

54 174

5 19

77

23

11 4

20 51

132

9

DPK


BIVALVIA HIRUDINEA



HETEROPTERA DIPTERA


TRICHOPTERA ODONATA




March 16, 2013

40


na starom toku rijeke Drave nakon kaskada prikazani su grafički na slici 26.

Slika 26. Grafički prikaz sastava makrozoobentosa – DNK

152

24 22

4

3 2

39

9 8

10 25

5 4 1

DNK


BIVALVIA HIRUDINEA



HETEROPTERA DIPTERA


TRICHOPTERA ODONATA




March 16, 2013

41

Dobivene vrijednosti biotičkog indeksa za svaku istraživačku lokaciju tijekom

2012. godine prikazane su grafički na slici27.

Slika 27. Vrijednosti biotičkog indeksa

Postotni udio dominatne svojte u uzorku sedimenta pojedine istraživačke

postaje prikazan je grafički na slici 28.

Slika 28. Dominantne svojte na pojedinim istraživačkim postajama

0,00

1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

7,00

DK NK DK PK GP HG DPD DŠD DPK DNK

BIOTIČKI INDEKS

LOKACIJA

0,00%10,00%20,00%30,00%40,00%50,00%60,00%70,00%80,00%

DOMINANTNI TAKSON


March 16, 2013

42

Vrijednosti indeksa faunističke sličnosti po Sørensenu za ispitivana staništa

prikazana su u tablici 6.

Tablica 6. Vrijednosti indeksa faunističke sličnosti

DK NK DK PK GP HG DPD DŠD DPK DNK

DK NK 92,31 75,86 76,92 81,48 76,92 88,89 88,89

DK PK 92,31 82,76 69,23 74,07 69,23 81,48 81,48

GP 75,86 82,75 82,75 86,67 82,76 73,33 73,33

HG 76,92 69,23 82,76 96,30 100,00 74,07 74,07

DPD 81,48 74,07 86,67 96,30 96,29 78,57 78,57

DŠD 76,92 69,23 82,76 100,00 96,30 74,07 74,07

DPK 88,89 81,48 73,33 74,07 78,57 74,07 100,00

DNK 88,89 81,48 73,33 74,07 78,57 74,07 100,00


March 16, 2013

43

5. RASPRAVA

Tijekom 2012. godine istraživana je zajednica makrobeskralješnjka sedimenta sa

8 istraživačkih lokacija, dvije u rijeci Dravi, tri u Dubravskom jezeru, dvije u lijevom

drenažnom kanalu uz Dubravsko jezero i jedna na protočnoj grabi Perutnica, također

uz Dubravsko jezero. Na 8 istraživačkih postaja ukupno je prikupljeno i obrađeno

16490 jedinki. Ukupno je određeno 19 različitih taksona: Planariidae: mnogooka

puzavica (Polycelis felina), šiljoglava puzavica (Dugesia gonocephala) i alpska

puzavica (Crenobia alpina), puževi (Gastropoda), školjkaši (Bivalvia), pijavice

(Hirudinea), imago paučnjak (Arachnida), rakušci (Amphipoda), vodenbabure

(Asellus aquaticus), riječni rakovi (Astacidae), raznokrilci (Heteroptera), dvokrilci

(Diptera), kornjaši (Coleoptera), muljari (Megaloptera), tulari (Trichoptera), vretenca

(Odonata), obalčari (Plecoptera), vodencvjetovi (Ephemeroptera), stjenice veslačice

(Corixidae) i trzalci (Chironomidae).

Analizom dobivenih rezultata ispitivanih uzoraka vode sa istraživačkih postaja

(tablica 4) vidljivo je da je najviša koncentracija otopljenog kisika određena u vodi iz

grabe Perutnice (prosjek 8,4 mg/L). Prema rezultatima našeg istraživanja sukladno

Uredbi o standardu kakvoće voda Republike Hrvatske (Narodne novine, 89/10) vodu

iz grabe Perutnice, s obzirom na koncentraciju otopljenog kisika, svrstavamo u I.

klasu boniteta. Najnižu koncentracija otopljenog kisika zabilježili smo u ispitivanim

uzorcima vode iz lijevog drenažnog kanala nakon ispusta kanalizacije (3,8 mg/L u

kolovozu 2012). Prema prosječnoj koncentraciji otopljenog kisika (5,8 mg/L) voda iz

lijevog drenažnog kanala pripada III. klasi boniteta (Narodne novine, 77/98).

Uobičajeno je da su koncentracija otopljenog kisika i temperatura vode obrnuto

proporcionalne veličine (Habuš i sur., 2008). Hladnije vode planinskih potoka i gornjih


March 16, 2013

44

tokova rijeka sadrže veću koncentraciju otopljenog kisika, a temperatura vode im je

niža, dok vode srednjih i donjih tokova rijeka sadrže nižu koncentraciju otopljenog

kisika te je temperatura vode viša.

Ispitivani uzorci vode iz grabe Perutnice sadrže najvišu koncentraciju

otopljenog kisika i najvišu temperaturu. Pretpostavljamo da je razlog tomu velika

količina fitoplanktona koji fotosintezom povisuje koncentraciju otopljenog kisika.

Mjerenja su rađena danju, uvijek u poslijepodnevnim satima kada je visoka

fotosintetska aktivnost. Pretpostavljamo da je koncentracija otopljenog kisika i

temperatura vode ispitivana u ranim jutarnjim satima, tada bi dobivene vrijednosti bile

daleko niže. Ispitivani uzorci vode iz lijevog drenažnog kanala sadrže najnižu

koncentraciju otopljenog kisika u odnosu na ispitivane uzorke vode iz ostalih

istraživačkih postaja. Naime, voda u lijevom drenažnom kanalu najniže je

temperature u odnosu na preostale istraživačke lokacije i sadrži najnižu koncentraciju

otopljenog kisika. Razlog tomu što se drenažni kanal uglavnom opskrbljuje

podzemnom vodom koja je siromašna kisikom čime objašnjavamo proporcionalnost

između vrijednosti temperature vode i koncentracije otopljenog kisika u vodi.

Usporedbom izmjerenih temperatura vode uočili smo da su najviše temperature

zabilježene u mjesecu kolovozu, a najniže u mjesecu prosincu na svim istraživačkim

postajama. Prethodno navedena najviša temperatura vode zabilježena je u mjesecu

kolovozu na lokaciji grabe Perutnice te je ona iznosila 25,1°C, a najniža temperatura

zabilježena je u mjesecu prosincu na lokaciji Hubertove grabe te je ona iznosila

2,8°C. Rezultati izmjerenih vrijednosti temperature vode su u skladu s našim

očekivanjima. Uz grabu Perutnicu je održavani travnjak i cijela je vodena površina je

za vrijeme ljetnih dana izložena sunčevim zrakama. To je vjerojatno jedan od razloga


March 16, 2013

45

visoke temperature vode. Hubertova graba je okružena trščakom, plitka je i mala je

površine. Pretpostavljamo da su to razlozi hlađenja zimi i najnižih izmjerenih

temperatura vode u prosincu.

Izmjerene vrijednosti električne vodljivosti vode i vrijednosti pH vode variraju

tijekom istraživanja na svim istraživačkim postajama. Uspoređivanjem navedenih

vrijednosti sa temperaturom vode i koncentracijom otopljenog kisika nisu uočene

pravilnosti u odnosu na temperaturu vode. Jedini su izuzetak ispitivani uzorci vode iz

lijevog drenažnog kanala nakon ispusta kanalizacije. Vrijednost električne vodljivosti i

pH vrijednost vode je viša u odnosu na navedene vrijednosti s ostalih istraživačkih

postaja. Pretpostavljamo da je razlog tomu dotok kanalizacijske vode u kanal,

naravno bez prethodnog pročišćavanja. Budući da Prelog nema razvijenu jaku

industriju, kanalizacijska voda je uglavnom porijeklom iz kućanstava. Takva otpadna

voda sadrži većinom izmet i mokraću te sredstva za pranje koja su lužnata.

Pretpostavljamo da su sredstva za pranje porijeklom iz kanalizacije glavni razlog

blagom povišenju pH vrijednosti i električne vodljivosti. Prema vrijednostima

električne vodljivosti i pH vrijednosti ispitivanih uzoraka vode, a sukladno Uredbi o

klasifikaciji voda Republike Hrvatske, na svim istraživačkim postajama voda pripada

I. klasi boniteta.

Sediment u drenažnom kanalu nakon ispusta kanalizacije naselja Prelog (DK NK)

uglavnom je šljunkovit ili valutičast. Pokrov obala kanala čini zeljasta vegetacija koja

se redovito održava košnjom, dva do tri puta godišnje. Osim zeljastog pokrova

mjestimično uz kanal samoniklo raste glacijani relikt, grmoliki kebrač (Myricaria

germanica L.). Grmovi kebrača su mali i ne čine značajnu zasjenu iznad vode u

kanalu. Analizom brojnosti jedinki na lokaciji DK NK ustanovljeno je da je


March 16, 2013

46

najzastupljenija skupina rakušaca (Amphipoda). U uzorkovanom sedimentu tijekom

istraživanja bilo ih je ukupno 6098 jedinki (tablica 5). Pretpostavljamo da je razlog

njihova boravka na toj lokaciji jer su oni pokazatelji III. klase boniteta voda. Prema

biotičkom indeksu (Klobučar i Maquire, 1998) prisustvo rakušaca u ispitivanoj vodi

donosi 5 bodova (tablica 4). Nadalje, ustanovljeno je da se na toj lokaciji nalazi

gotovo četverostruko manje jedinki dvokrilaca (Diptera) u odnosu na rakušce te ih to

svrstava u drugu najzastupljeniju skupinu. Svojom brojnošću rakušci i ličinke

dvokrilaca ukazuju da su glavna karika hranidbenog lanca. Rakušci i ličinke

dvokrilaca se uglavnom hrane detritusom (Klobučar i Maquire, 1998). Brojnost

rakušaca i ličinki dvokrilaca isto tako upućuje na postojanje raspadnutih biljnih i

životinjskih ostataka u vodi. Također je velika zastupljenost puževa u odnosu na

većinu istraživačkih ploha. Brojnošću su najmanje zastupljene ličinke tulara i muljara.

Ličinke muljara su karnivorne, a ličinke tulara hrane se algama sa kamenja i vodenog

bilja (Klobučar i Maquire, 1998). Muljari uglavnom žive u mulju bara i sporih potoka.

Razlog niske brojčane zastupljenosti muljara je vjerojatno šljunkovit i valutičast

sedimenta dna u navedenom kanalu. Prosječna koncentracija kisika u uzorcima

ispitivane vode iznosi 4,64 g/L što svrstava vodu u III. klasu boniteta. Vrijednost

biotičkog indeksa iznosi 4,9 što također ukazuje na onečišćenje vode.

Rezultati prebrojavanja jedinki u sedimentu drenažnog kanala prije ispusta

kanalizacije (DK PK) pokazuju da najbrojniji takson čine ponovno rakušci

(Amphipoda) (tablica 5). Usporedbom brojnosti rakušaca u drenažnom kanalu prije i

nakon ispusta kanalizacije determinirano je šest puta veći broj jedinki u sedimentu

kanala nakon kanalizacije. Pretpostavljamo da je prisutstvo većeg broj rakušaca

posljedica onečišćenja kanalizacijom. Kao i na prethodno analiziranoj postaji drugi

takson po brojnosti su dvokrilci (Diptera). Brojčana zastupljenost dvokrilaca je


March 16, 2013

47

otprilike tri puta manja u odnosu na prethodnu postaju. Pretpostavljamo da je razlog

slabije zastupljenosti rakušaca i dvokrilaca manja količina detritusa u vodi. Najmanje

su zastupljene ličinke vodencvjetova (Heteroptera) i raznokrilaca (Ephemeroptera).

Ličinke vodencvjetova nastanjuju vode bogate kisikom (Klobučar i Maquire, 1998). To

je razlognjihove male brojnosti na postajama drenažnog kanala. Prema vrijednostima

biotičkog indeksa te prema koncentraciji otopljenog kisika (5,18 mg/l iz tablice 4.),

ispitivano stanište pripada III. klasi kakvoće voda.

Graba Perutnica je mrtvica rijeke drave (GP) pretežito šljunkovitog ili

mjestimično muljevitog sedimenta kraj naselja Otok. Kvalitativni i kvantitativni rezultati

iz prikupljenog sedimenta (tablica 5) ukazuju na najveću brojčanu zastupljenost

trzalaca (Chironomidae). Trzalci se hrane detritusom (Klobučar i Maquire, 1998).

Prema biotičkom indeksu (Klobučar i Maquire, 1998) prisustvo trzalca u ispitivanoj

vodi donosi 2 boda (tablica 4). Nadalje, u uzorku sedimenta grabe Perutnice je

ustanovljeno prisustvo dvokrilaca (Diptera). Riječni rakovi (Astacus astacus L.) su

uočeni na onom dijelu gdje se na dnu nalaze gromade kamenja promjera 20-40 cm.

Riječni rakovi su aktivni noću, a danju se skrivaju ispod ili između kamenja. Svojom

brojnošću najmanje su zastupljene pijavice (Hirudinae). Graba Perutnica je stanište

indikatorskih vrsta širokog intervala brojčanih vrijednosti. Prepostavljamo kako su

razlog tomu postojanje različith tipova dna prema veličini čestica. Prosječna

koncentracija otopljenog kisika u uzorcima ispitivane vode iz grabe Perutnice iznosi

8,86 g/L što ju, prema Uredbi o klasifikaciji voda Republike Hrvatske, svrstava u I.

klasu boniteta. Pretpostavljamo da je visoka vrijednost koncentracije otopljenog

kisika posljedica fotosintetske aktivnosti fitoplanktona. Vrijednost biotičkog indeksa je

6.3 zbog čega grabu Perutnicu ubrajamo u II. klasu boniteta odnosno u slabo

onečišćene vode.


March 16, 2013

48

U sastavu Dubravskog jezera nalazi se Hubertova graba koja se opskrbljuje

vodom rijeke Drave. U obalnom pojasu Hubertove grabe samoniklo raste trska,

sediment na dnu je muljevit. Analizom brojnosti ustanovljeno je da su najbrojniji

trzalci (Chironomidae). Pretpostavljamo da je razlog najveće brojnosti trzalaca na toj

postaji niska koncentracija otopljenog kisika u vodi te prisustvo veće količine

detritusa. Prema biotičkom indeksu (Klobučar i Maquire, 1998) prisustvo trzalca u

ispitivanoj vodi donosi 2 boda što je prikazano u tablici 4. U odnosu na ostale svojte

visoka je brojčana zastupljenost dvokrilaca (Diptera), dok su brojnošću najmanje

zastupljeni virnjaci (Planariidae). Prosječna koncentracija otopljenog kisika u vodi

iznosi 4.88 g/L, što je svrstava u III. klasu kakvoće. Vjerojatno niska vrijednost

biotičkog indeksa i niska koncentracija otopljenog kisika je posljedica nestalne

protočnosti vode. Voda se u Hubertovoj grabi intenzivnije izmjenjuje samo za vrijeme

više vodne razine u Dubravskom jezeru.

Na istraživačkoj postaji lociranoj na rijeci Dravi neposredno uz riječni sprud

(DPD), sediment je pjeskovit, dok dno nije obraslo vegetacijom. Obale uz sprud su

obrasle grmolikom vegetacijom vrbe koje čine djelomičnu zasjenu zbog sjeverne

eskpozicije. Iz grafičkog prikaza (slika 23) uočavamo da na istraživačkoj lokaciji DPD

dominiraju trzalci (Chironomidae). Budući da je sediment dna pješćani

prepostavljamo da protočnost na tom dijelu Dubravskog jezera sporija. Zasjena

tijekom dana vjerojatno utjeće na fotosintetsku aktivnost fitoplanktona.

pretposatvljamo da između sitnih čestice pijeska se zbog sporog protoka se zadržava

detritus koji je pogodna hraba za trzalce. Biotički indeks ove istraživačke postaje

iznosi 5,70 što je svrstava u III. klasu kakvoće voda, odnosno u onečišćene vode.

Prosječna koncentracija otopljenog kisika u ispitivanim uzorcima vode jest 7,64 mg/L.


March 16, 2013

49

Prema koncentraciji otopljenog kisika, a sukladno Uredbi o klasifikaciji voda

Republike Hrvatske uzorci takve vode pripadaju I. klasi kakvoće.

Na istraživačkoj postaji koja se nalazi na rijeci Dravi, također uz riječni sprud

(DŠD), sediment je šljunkovit, a na mjestu uzorkovanja isprepliće se pojas trske i

pojas plivajuće vegetacije. Na temelju grafičkog prikaza (slika 24) vidljivo je da na

lokaciji DŠD dominiraju trzalci (Chironomidae) vjerojatno, kako je već prije navedeno,

zbog većeg sadržaja detritusa u vodi. Prema biotičkom indeksu, koji iznosi 5,50, ovu

istraživačku lokaciju svrstavamo u onečišćene vode, odnosno u III. klasu kakvoće

voda. Prosječna koncentracija otopljenog kisika u ispitivanim uzorcima vode iznosila

je 7,62 mg/L čime ju svrstavamo u I. skupinu boniteta.

Na istraživačkoj postaji koja se nalazi u starom toku rijeke Drave prije brane

koja je načinjena antropogenim djelovanjem od gromada kamenja (DPK) promjera do

1,5 m, na dnu je vidljiva podvodna vegetacija. Površinu vode uz samu obalu rijeke

prekrivaju plivajući listovi lopoča. Dominantna svojta ove postaje su puževi

(Gastropoda). Pretpostavljamo da su puževi najbrojniji jer se mogu površinom

stopala „priljepiti“ za kamenu podlogu i tako oduprijeti protoku vode. Isto tako sa

kamenja je moguće strugati alge koje koje čine obilje hrane za puževe. Biotički

indeks ove istraživačke postaje iznosi 5,58, stoga je ubrajamo u onečišćene vode,

odnosno III. klasu kakvoće vodaa. Prosječna količina otopljenog kisika u ispitivanim

uzorcima iznosi 7,94 mg/L. Prema tom pokazatelju kakvoće voda uzorci vode s

navedene lokacije pripadaju I. klasi kakvoće.

Na istraživačkoj plohi u starom toku rijeke Drave, nakon već spomenute brane

(DNK), na dnu je također vidljiva podvodna vegetacija, a na vodi uz samu obalu

rijeke se nalaze plivajući listovi lopoča. Na ovoj istraživačkoj postaji je zabilježeno


March 16, 2013

50

jedinki najmanje jedinki u odnosu na sve ostale istraživačke plohe. Dominantnu

svojtu čine također puževi (Gastropoda) iz već objašnjenih razloga. Biotički indeks

ove istraživačke plohe iznosi 6,10, stoga ona pripada u II. klasu kakvoće vode i vodi

se kao slabo onečišćena voda. Prosječna koncentracija otopljenog kisika u

ispitivanim uzorcima iznosi 7,94 mg/l čime uzorci vode pripadaju u I. skupinu

kakvoće. Relativno visoka koncentracija otopljenog kisika je vjerojatno posljedica

prskanja vode preko kamenih barijera i prisustva podvodne vegetacije.

Prema grafičkom prikazu sa slike 27 vidljivo je da nema velikih odstupanja u

vrijednostima biotičkog indeksa na svim ispitivanim lokacijama. Na 6 od 8

istraživačkih lokacija vrijednost biotičkog indeksa je u rasponu između 5 i 6. Izuzetak

je biotički indeks lijevog drenažnog kanala nakon ispusta kanalizacije čija je

vrijednost manja od 5. Zbog ulijevanja kanalizacijske vode opterećene organskim

tvarima u kanal, bilo je za očekivati takav rezultat. Vrijednost biotičkog indeksa je

najviša na lokaciji grabe Perutnice. Pretpostavljamo da je jedan od razloga

održavanje grabe čišćenjem nataloženog mulja nastalog procesima eutrofikacije.

Određivane su vrijednosti faunističke sličnosti s obzirom na utvrđenu faunu

sedimenta. Najviša vrijednost indeksa faunističke sličnosti (100%) zabilježena je na

lokacijama starog toka rijeke Drave, te uzorcima sedimenta Huberove grabe i

šljunkovitog dna Dubravskog jezera (tablica 6). Očekivana je najviša vrijednost

indeksa faunističke sličnosti na istraživačkim postajama DPK i DNK. Te dvije postaje

su na međusobno maloj udaljenosti, 5-6 m. Zbog dubine rijeke nije bilo moguće uzeti

uzorak prirodno nanošenog sedimenta s dna, već je uzorkovan biološki materijal sa

„zida“ umjetno načinjene pregrade s jedne i druge strane. Pretpostavljamo da je

razlog indeksa sličnosti 100% između HG (muljeviti sediment dna) i DŠD (šljunkoviti


March 16, 2013

51

sediment dna) pražnjenje Dubravskog jezera vodom krajem kolovoza. Istraživačka

postaja DŠD je bila bez vode, dakle u potpunosti suha.


March 16, 2013

52

6. ZAKLJUČCI

istraživanjem tijekom 2012. ukupno je prikupljeno i obrađeno 16490 jedinki

razvrstanih u 19 svojti

nije uočena povezanost uspoređivanjem pH vrijednosti i električne vodljivosti s

temperaturom vode i koncentracijom otopljenog kisika u vodi

najniže koncentracije otopljenog kisika zabilježene su u uzorcima vode sa obje

istraživačke postaje u lijevom drenažnom kanalu i Hubertovoj grabi i pripadaju

III. klasi kakvoće. Prema koncentraciji otopljenog kisika, voda sa ostalih postaja

pripada I. klasi kakvoće

prema vrijednosti biotičkog indeksa graba Perutnica je najpoželjnija za

rekreaciju i kupanje jer pripada II. klasi kakvoće voda, a sva preostala vodena

staništa III. klasi kakvoće

najniža vrijednost biotičkog indeksa i najmanja koncentracija otopljenog kisika

je zabilježena u lijevom drenažnom kanalu nakon ispusta kanalizacije Preloga

u sedimentu lijevog drenažnog kanala dominiraju rakušci (Amphipoda), u

sedimentu Dubravskog jezera i grabe Perutnice najbrojniji su trzalci

(Chironomidae), a na obje lokacije starog toka rijeke Drave najbrojniji su puževi

(Gastropoda)

najvišu vrijednost indeksa faunističke sličnosti imaju obje istraživačke postaje

starog toka rijeke Drave te uzorkovani sediment iz Hubertove grabe i šljunkoviti

sediment iz dna Dubravskog jezera

razvrstavanje voda prema biotičkom indeksu i fizikalno-kemijskim čimbenicima

ujednačeni su samo na tri lokacije jer su fizikalno-kemijski čimbenici pokazatelji

trenutnog stanja kvalitete vode


March 16, 2013

53

9. LITERATURA

Bermanec J. Član nautičkog kluba Labud iz Preloga, 2012, usmeni izvor,

Matije Gupca 23, 40323 Prelog.

Durrell G. „Vode stajaćice i tekućice“ 1990, Minozzi G. (ur.), Svijet prorode,

Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, str 165-181.

Grđan L. „Idejni projekt regulacije rijeke Drave s mogućnošću eksploatacije

šljunka (staro korito HE Varaždin i HE Čakovec)“ 1992, Hrvatske vode – VG

odsjek Varaždin, 92: 404- 409.

Grđan L. „Revitalizacija starih korita rijeke Drave uz izgrađene hidrolelektrane“

2009, (http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/stara%20korita %20he.pdf)

15.01. 2013.

Grđan D. i sur. „Geotehnički elaborat za potrebe kolektorskog sustava „Prelog

– D. Dubrava – Kotoriba“ 2007, Havaš L. (ur.) Hidrotehnički i geotehnički

radovi, Varaždin, str. 6-8.

Habuš A. i sur. „Otopine“ 2008, Opća kemija 2 udžbenik za drugi razred

gimnazije, Stipaničev P. (ur.), Profil International, Zagreb, str.30-55.

Jelenić S. i sur. „Čovjek i biosfera“ 2008, Leniček S., (ur.), Biologija 4 –

udžbenik iz biologije za 4. razred gimnazije, Profil International, Zagreb, str.

221-235.

Kerovec M. „Priručnik za upoznavanje beskralješnjaka naših potoka i rijeka“

1986, Bertić I. (ur.), Sveučilišna naklada Liber, Zagreb.

Kerovec M. „Karakteristike kopnenih voda i njihovog živog svijeta“ 1988,

Kerovec M., Durbešić P., Hršak V. i sur. (ur.), Ekologija kopnenih voda,

Hrvatsko ekološko društvo i dr. Ante Pelivan, Zagreb, str. 5-6, 30-32.

http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/stara%20korita%20%20he.pdf


March 16, 2013

54

Klobučar G. I. V., Maguire I. „Ključ za identifikaciju slatkovodnih

beskralježnjaka“ 1998, Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb.

Lajtner J. i sur. „Comparative shell morphology of the zebra mussel, Dreissena

polymorpha in the Drava river (Croatia)“ 2004, Biologia, Bratislava, 59: 595—

600, ISSN 0006-3088.

Lajtner J. i sur. „Histološka analiza vrste Dreissena polymorpha (Mollusca,

Bivalvia) zaražene metiljima“ 2006, Zbornik sažetaka priopćenja 9. hrvatskog

biološkog kongresa / Besendorfer, Višnja ; Klobučar, Goran, Igor, Vinko (ur.). -

Zagreb : Hrvatsko biološko društvo 1885, 224-226.

Mihaljević Z. i sur. „Macrozoobenthos of Drainage Ditches at Two Reservoirs

in the Drava River Conference IAD“ 1999, proceedings / Horvatić, Janja (ur.). -

Osijek : Josip Juraj Strossmayer University, Faculty of Education ; Croatian

Ecological Society, 257-262 (ISBN: 953-6711-11-7).

Mrakovčić M. i sur. „Fizikalno-kemijske, biološke i ihtiološke značajke

nadzemnih voda hidroenergetskog sustava HE Varaždin, HE Čakovec i HE

Dubrava u godini“ 2006, (Ecological, biological and ichthyological

characteristics of waters of hydroelectric power systems HE Varaždin, HE

Čakovec and HE Dubrava in year 2006) PMF, Zagreb, elaborat: 119-

0000000-3184, 119-1782739-1233, 119-0000000-1229.

Narodne novine broj 153/2009 „Uredba o standardu kakvoće voda“ 2010,

89/10.

Petrić H. „The river Drava and a village in Međimurje in the modern age, the

example of Donja Dubrava (18th-20th centura)“ 2011, Podravina, 10/20: 38-

56.


March 16, 2013

55

Pirc Mezga V., Labaš Horvat M. „Neuspješno poribljavanje pastrvom

drenažnog kanala rijeke Drave“ 2010, Globe smotra istraživačkih radova,

(www. globe.gov).

Previšić A. i sur. Caddisfly (Insecta: Trichoptera) fauna of altered and man-

made habitats in the Drava river“ 2007, nw Croatia, Natura Croatica :

periodicum Musei historiae naturalis Croatici (1330-0520) 16, 3; 171-214.

Popović N. 2001. Makrozoobentos drenažnih jaraka akumulacija Čakovec i

Dubrava, diplomski rad, mentor: Kerovec M. Prirodoslovno-matematički

fakultet. Zagreb.

Purić Hranjec M. i sur. „Hidrološka obilježja Dravskog bazena“ Hranjec Purić

M. (ur.) Drava u međimurju još uvijek živi, 2005, Udruga za zaštitu prirodne

baštine Mura, Čakovec, str. 28-38.

Rašan M. i sur. „Održivi razvoj“ Ćorić S. (ur.), Biologija 2, udžbenik biologije za

2. razred medicinskih i zdravstvenih škola, 2012, Školska knjiga, Zagreb, str.

168-177.

Rašan M. Trojko K. „Čovjek i okoliš“, Ćorić S. (ur.), Biologija, udžbenik iz

biologije za srednju ekonomsku školu, 2010, Školska knjiga, Zagreb, str. 182-

185.

Rašan M., Trojko K. „Čovjek i okoliš“ Ćorić S. (ur.), Biologija, radna bilježnica

iz biologije za srednju ekonomsku školu, 2010, Školska knjiga, Zagreb, str.

159-160.

Sansoni G. „Microinvertabrati dei corsi d'aqvua italiani, Ghetti P. F. (ur.),

1988, Centro italiano di studi ambientale, Tipolitigrafia TEMI, Trento.

Tušar, B. „Hidroelektrane i okoliš“ 1996, Hrvatska vodoprivreda, br. 50 str. 60-

61.


March 16, 2013

56

Uherkovich A. i sur. „Protokol za praćenje vrsta i populacija tulara

(Trichoptera) rijeke Drave i pritoka“ Purger J.J. (ur.), 2007, Priručnik za

istraživanje bioraznolikosti duž rijeke Drave, Sveučilište u Pečuhu, Pečuh.

Vuk V. 2012. Član nautičkog kluba Labud iz Preloga, usmeni izvor, 2012,

Dravska 40. 40323 Prelog.

www.google.hr/search?hl=en&site=imghp&tbm=isch

www.google.hr/search?hlen&siteimg

www.google.hr/search?hl=en&site=imghp&tbm=isch&source=hp&bi)

Howard T. A. „Three-dimensional reconstruction of coronal mass ejections using

heliospheric imager data” 2011, Journal of Atmospheric and Solar-Terrestrial

Physics, 73, 1242-1253.

http://www.google.hr/search?hlen&siteimg

Documents

Makrobeskralješnjaci sedimenta rijeke Drave i Dubravskog ...eduidea.org/smotra2013/radovi/pdf_15.pdf · Makrobeskralješnjaci sedimenta rijeke Drave i Dubravskog jezera March 16,